ECDL Online suradnja - unizg.hr · 2017-03-17 · online okruženje za učenje omogućava interaktivno učenje na daljinu. Online suradnja (F500) 5 1.3. Ključne karakteristike online

Online suradnja F500

priručnik za polaznike © 2015 Srce

Ovaj priručnik izradio je autorski tim u sastavu:

Autor: Tomislav Stanković

Recenzentica: Jasmina Plavac

Urednik: Kruno Golubić

Lektorica: dr. sc. Jasna Novak Milić

Sveučilište u Zagrebu

Sveučilišni računski centar

Josipa Marohnića 5, 10000 Zagreb

[email protected]

ISBN 978-953-7138-65-3 (meki uvez) ISBN 978-953-7138-66-0 (PDF)

Verzija priručnika: F500-20151210

Ovo djelo dano je na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima 4.0 međunarodna. Licenca je dostupna na stranici: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/4.0/.

Sadržaj

Uvod. .................................................................................................................................... 1

1. Ključni pojmovi........................................................................................................... 3

1.1. Što je ICT? ................................................................................................................... 3 1.2. Glavne vrste usluga podrške online suradnji ................................................................ 4 1.3. Ključne karakteristike online kolaborativnih alata .......................................................... 5 1.4. Prednosti korištenja online suradničkih alata ................................................................ 6 1.5. Rizici povezani s korištenjem alata za online suradnju ................................................. 7 1.6. Važnost intelektualnog vlasništva ................................................................................. 9 1.7. Pitanja za ponavljanje: Ključni pojmovi ........................................................................10

2. Uvod u računalstvo u oblaku ....................................................................................11

2.1. Kako računalstvo u oblaku olakšava online suradnju ...................................................11 2.2. Prednosti računalstva u oblaku za korisnike ................................................................12 2.3. Rizici povezani s korištenjem računalstva u oblaku .....................................................13 2.4. Pitanja za ponavljanje: Uvod u računalstvo u oblaku ...................................................14

3. Priprema za online suradnju .....................................................................................15

3.1. Potreba za instalacijom dodatnih aplikacija .................................................................15 3.2. Potrebna hardverska oprema za online suradnju ........................................................16 3.3. Moguća ograničenja vatrozida .....................................................................................19 3.4. Preuzimanje softvera potrebnog za online suradnju ....................................................20 3.5. Rad s korisničkim računom .........................................................................................22 3.6. Vježba: Preuzimanje softvera i upravljanje računom ...................................................24

4. Online pohrana podataka i upravljanje datotekama ...............................................27

4.1. Što je online pohrana podatka? ...................................................................................27 4.2. Ograničenja prilikom korištenja online pohrane podatka ..............................................28 4.3. Upravljanje datotekama ...............................................................................................29 4.4. Uporaba web-aplikacija ...............................................................................................36 4.5. Automatsko ažuriranje datoteka ..................................................................................37 4.6. Online upravljanje datotekama ....................................................................................38 4.7. Dijeljenje datoteka i ograničenje pristupa ....................................................................40 4.8. Prikaz i vraćanje prethodne inačice dokumenta ...........................................................44 4.9. Vježba: Upravljanje dokumentima ...............................................................................46

5. Online kalendar .........................................................................................................47

5.1. Uređivanje i dijeljenje kalendara ..................................................................................48 5.2. Prikazivanje i skrivanje kalendara ................................................................................50 5.3. Korištenje dijeljenog kalendara za izradu događaja .....................................................52 5.4. Postavljanje podsjetnika za događaj ............................................................................54 5.5. Upravljanje pozivima na događaje ...............................................................................57 5.6. Uređivanje i otkazivanje postojećih događaja ..............................................................59 5.7. Vježba: Izrada, uređivanje i brisanje kalendara/događaja ............................................61

6. Društveni mediji ........................................................................................................63

6.1. Alati društvenih medija koji podržavaju online suradnju ...............................................63 6.2. Upravljanje dozvolama i postavkama privatnosti .........................................................70 6.3. Pronalaženje i povezivanje s drugim korisnicima .........................................................71 6.4. Odgovaranje i prosljeđivanje poruka............................................................................72 6.5. Postavljanje i preuzimanje sadržaja ............................................................................73 6.6. Uklanjanje objava s društvenih medija .........................................................................76

6.7. Vježba: Upravljanje dozvolama, sadržajem i korisnicima .............................................77

7. Online sastanci ..........................................................................................................79

7.1. Upravljanje online sastancima .....................................................................................80 7.2. Započinjanje i završavanje sastanka ...........................................................................81 7.3. Dijeljenje datoteka i radne površine na online sastanku ..............................................81 7.4. Trenutačno dopisivanje tijekom online sastanka ..........................................................83 7.5. Korištenje videa i audia tijekom online sastanka ..........................................................84 7.6. Vježba: Upravljanje online sastancima ........................................................................86

8. Online okruženje za učenje.......................................................................................87

8.1. Vrste okruženja za online učenje .................................................................................87 8.2. Značajke i funkcije online okruženja za učenje ............................................................89 8.3. Pristupanje tečaju u online okruženju za učenje ..........................................................90 8.4. Objavljivanje i preuzimanje datoteka ...........................................................................91 8.5. Uporaba aktivnosti u online okruženju za učenje .........................................................93 8.6. Vježba: Rad s online okruženjem za učenje ................................................................94

9. Mobilni uređaji i suradnja pomoću njih ...................................................................95

9.1. Vrste mobilnih uređaja .................................................................................................95 9.2. Operacijski sustavi za mobilne uređaje ........................................................................96 9.3. Bluetooth .....................................................................................................................97 9.4. Različiti načini spajanja mobilnih uređaja na mrežu .....................................................98 9.5. Osnove sigurnosti za mobilne uređaje .........................................................................99 9.6. Sigurno povezivanje na Internet ................................................................................ 100 9.7. Pretraživanje weba .................................................................................................... 101 9.8. Slanje elektroničke pošte ........................................................................................... 101 9.9. Rad s kalendarom ..................................................................................................... 102 9.10. Dijeljenje slika i videa ................................................................................................ 103 9.11. Često korištene aplikacije .......................................................................................... 104 9.12. Trgovina za aplikacije ................................................................................................ 105 9.13. Pretraživanje trgovine i kupnja aplikacija ................................................................... 106 9.14. Instalacija i deinstalacija aplikacija ............................................................................ 107 9.15. Ažuriranje aplikacija .................................................................................................. 108 9.16. Korištenje namjenskih aplikacija ................................................................................ 108 9.17. Osnove sinkronizacije sadržaja ................................................................................. 109 9.18. Postavljanje postavki sinkronizacije ........................................................................... 110 9.19. Sinkronizacija mobilnog uređaja sa servisima i uređajima ......................................... 111 9.20. Pitanja za ponavljanje: Mobilni uređaji i suradnja pomoću njih................................... 112

10. Zaključak tečaja ....................................................................................................... 113

Online suradnja (F500)

1

Uvod

Na ovome se tečaju polaznik upoznaje s pojmom online suradnja, upoznaje se s njezinim prednostima i ograničenjima te stječe vještine potrebne za postavljanje i korištenje online kolaborativnih alata kao što su online pohrana podataka, produktivnost aplikacija, kalendari, društveni mediji, web-sastanci, online učenje i mobilne tehnologije.

Tečaj je namijenjen početnicima koji znaju osnove korištenja računala, operacijskog sustava Windows i Interneta te koji se žele obrazovati i steći znanje kako sve to iskoristiti za online suradnju.

Polaznik će na tečaju naučiti:

definirati ključne pojmove koji se odnose na online suradnju i računalstvo u oblaku (engl. cloud computing)

otvoriti korisnički račun i pripremiti ga za online suradnju

koristiti online pohranu podataka i web-aplikacije za suradnju

koristiti online i mobilne kalendare za upravljanje i planiranje aktivnosti

surađivati i komunicirati pomoću društvenih mreža i blogova

dogovarati i organizirati online sastanke kao i koristiti se online okruženjem za učenje

objasniti ključne koncepte mobilne tehnologije i koristiti se programima kao što su e-mail, aplikacije za sinkronizaciju i drugo.

Na ovom se tečaju svi primjeri i vježbe izvode pomoću alata i programa tvrtke Google osim ako nije navedeno drugačije.

U ovom se priručniku za označavanje važnijih pojmova i naredbi rabe podebljana slova. Put do naredbe pisan je kurzivom, a naredba podebljano. Na primjer: Polazno → Međuspremnik → Kopiraj.

Podebljanim slovima i kurzivom otisnuta su imena mapa i datoteka. Prečaci na tipkovnici napisani su ovako: [Ctrl]+[Alt]+[Del], [F1].

Savjeti, upozorenja i zanimljivosti nalaze se u okvirima sa strane.


2


3

1. Ključni pojmovi

Po završetku ovog poglavlja polaznik će moći:

definirati pojam ICT-a

navesti online suradničke alate, njihove karakterisitke, prednosti i

mane

objasniti važnost intelektualnog vlasništva

1.1. Što je ICT?

Grupa Svjetske banke sa sjedištem u Washingtonu definirala je ICT kao

„(…) obuhvat hardvera, softvera, mreže i medija za prikupljanje, skladištenje i memoriranje, obradu i prijenos podataka te prezentiranje informacije u obliku glasa, podatka, teksta i slike.“

Jednostavnije rečeno, infiormacijsko-komunikacijska tehnologija definira se kao kombinacija informatičke tehnologije s drugim tehnologijama, posebno s komunikacijskim tehnologijama.

Skup tako povezanih tehnologija i usluga označava podlogu online suradnje.

Utjecaj ICT-a na cjelokupni život i način na koji ljudi rade i uče svakim danom postaje sve veći. Upravo zbog toga alati koje pruža ICT imaju vrlo važnu ulogu u obrazovnom procesu i vrlo je važno da se obrazovni proces što je više moguće prilagodi brzim tehnološkim promjenama u današnjem informacijskom dobu.

U tom je smislu jako važna fleksibilnost ICT-a u obrazovanju te mogućnost integracije s postojećim obrazovnim sustavima. Učenici su dobili mogućnost birati sadržaj koji će učiti (različiti online izvori), način na koji će učiti (klasično ili učenje na daljinu) i vremena kada će učiti, tj. mogu učiti u vrijeme kada je to njima najpogodnije i tako cjelokupan proces učenja prilagoditi sebi. Prestaju biti pasivni sudionici obrazovnog procesa i postaju njegov aktivni dio. Osim što se koriste sadržajem, oni ga i stvaraju.

Tehnologija je postala neizostavan čimbenik u obrazovanju i osim što se koristi kao nadopuna klasičnom načinu (ne)formalnog obrazovanja također se koristi i za razvoj novih metoda edukacije i načina učenja, a da bi to bilo moguće, potrebno je nove tehnologije shvatiti kao sredstvo za bolju organizaciju i distribuciju informacija.

Informacijska i komunikacijska tehnologija promovira online suradnju jer pruža temelj za model izgradnje znanja umjesto modela reprodukcije znanja koje je svojstveno klasičnom obrazovanju u učionici.

Model izgradnje znanja podrazumijeva neprestano nadopunjavanje obrazovnih materijala pri čemu se koriste različiti izvori informacija, a nastavnik sve više ima ulogu mentora.

Primjena ICT-a u edukaciji može se podijeliti na nekoliko kategorija:

individualno učenje i poučavanje (vježbe, ponavljanje, simulacije, pomoć pri pretraživanju informacija)

Zanimljivosti i napomene

Internet nije isto što i WWW.

WWW je samo jedna od usluga koju Internet nudi.

Internet (ARPANET- engl. Advanced Research Project Agency Network) je nastao

60-ih godina prošlog stoljeća za potrebe američkog Ministarstva obrane.


4

grupno učenje i poučavanje (komunikacija elektroničkom poštom, video prezentacija, komunikacija među udaljenim lokacijama)

pedagoška dokumentacija (evidencija na razini učenika, razreda, škole itd. – npr. e-dnevnik)

1.2. Glavne vrste usluga podrške online suradnji

Online suradnja kakvu danas poznajemo ne bi bila moguća bez usluga koje joj služe kao podrška, a odnose se na računalstvo u oblaku (engl. cloud computing) i mobilne tehnologije koje se za uspostavljanje mobilne veze među uređajima koriste mrežom baznih stanica od 1G, preko 2G, 3G do 4G, o čemu će više biti govora u poglavlju 9.4 ovog priručnika.

Računalstvo u oblaku (engl. cloud computing) najjednostavnije rečeno označava iznajmljivanje računalnih resursa prema potrebi, a mobilne tehnologije omogućavaju da se tim istim resursima pristupa bilo kada i bilo gdje.

Pojam oblak koristi se zato što ne znamo gdje se nalaze podaci ili gdje se izvršavaju aplikacije.

Nadalje, oblak i mobilna tehnologija temelj su ovim alatima za online suradnju:

alati zajedničke produktivnosti omogućavaju zajednički rad na dokumentima, tj. istovremeno uređivanje od strane više korisnika, praćenje trenutačnih aktivnosti u dokumentu, praćenje izmjena i dr.

društveni mediji omogućavaju izradu korisničkog profila i međusobno povezivanje korisnika, formalno ili neformalno

online kalendari omogućavaju jednostavno dodavanje zadataka i dijeljenje kalendara s drugim korisnicima, tj. mogućnost uvida u kalendar druge osobe

online sastanci omogućavaju održavanje sastanaka na daljinu, dijeljenje radne površine (engl. desktop), prezentacija i dr.

online okruženje za učenje omogućava interaktivno učenje na daljinu.


5

1.3. Ključne karakteristike online kolaborativnih alata

Online kolaborativni alati omogućuju zajednički rad na različitim projektima, aktivnostima, dokumentima i sl. Može se reći da se pomoću njih jednostavnije dolazi do zadanog zajedničkog cilja.

To su alati koji mogu služiti za zajedničko uređivanje sadržaja i dokumenata, dijeljenje sadržaja, dokumenata i mapa, komunikaciju u realnom vremenu, organizaciju projekata i zadataka uz praćenje svih povezanih aktivnosti.

Ključne su karakteristike online kolaborativnih alata:

uključenost više korisnika, što uvelike olakšava rad na zadacima, jer nije potrebno svaki od materijala, koje bi korisnici nakon uređivanja vraćali jedni drugima, slati pojedinačnim korisnicima, najčešće preko elektroničke pošte (engl. e-mail), uključenost više korisnika tako omogućava da svi vide sve, čime se štedi vrijeme i pojednostavljuje rad na zadacima;

rad u realnom vremenu znači da korisnici mogu bez odgode zajedno raditi na zadacima i vidjeti promjene koje rade, nema potrebe za čekanjem da se materijali osvježe, jer se to događa istovremeno kako korisnici rade na materijalima;

globalni doseg posebno je važan, jer korisnike ne veže uz geografsko mjesto, nego oni mogu pristupati materijalima bez obzira na to gdje se nalaze; za to na raspolaganju imaju različite vrste uređaja, od stolnih računala, prijenosnih računala do pametnih mobitela (engl. smartphone);

istovremeni pristup dostupnim materijalima za sve korisnike znači da korisnici ne moraju čekati „u redu” da bi jedan po jedan pristupili sustavu i pregledavali dostupne materijale nego mogu simultano pristupati sustavu bez ograničenja.

Sve navedeno je posebno korisno kada su korisnici podijeljeni u radne skupine i žele vidjeti ili im je važno vidjeti kako napreduju radovi druge skupine ili nekog od korisnika. U slučaju kad su potrebne neke izmjene, korisnici imaju uvid u sve što je već napravljeno i mogu istog trenutka pristupiti potrebnim materijalima kako bi dali svoj doprinos.


6

1.4. Prednosti korištenja online suradničkih alata

Ključne karakteristike iz prethodnog poglavlja ujedno su i prednosti korištenja online suradničkih alata.

Način međusobne komunikacije i suradnje se promijenio. Mobilnost je postala izuzetno važna za učinkovito obavljanje zadataka bez obzira gdje se nalazili. Fokus je na povećanoj produktivnosti, fleksibilnosti i smanjenju troškova.

Glavne su prednosti korištenja online suradničkih alata:

Dijeljenje sadržaja, dokumenata, kalendara, tj. svih vrsta digitalnih materijala koji su ključni dio upravljanja projektima.

Smanjenje troškova korištenja infrastrukture i putovanja, jer prilikom korištenja online suradničkih alata korisnik ne mora brinuti za infrastrukturu koju za njega postavlja i održava pružatelj usluge. Također, što se putovanja tiče, smanjen je broj puta kada korisnik mora fizički nekamo otići da bi obavio zadatak, jer potrebnim materijalima može pristupati s bilo kojeg mjesta, čime se izravno smanjuje vrijeme potrebno za obavljanje zadataka pa prema tome i troškovi postaju manji.

Jednostavnost komunikacije. Ponuda je online suradničkih alata

svakim danom sve veća, a kako svaki od njih želi privući veći broj aktivnih korisnika, mora omogućiti jednostavno korištenje. Komunikacija je pojednostavljena razvojem svih aspekata informacijsko-komunikacijskih tehnologija što znači sve dostupniji hardver, pojednostavljeno korištenje operacijskih sustava (MS Windows) i povezanih aplikacija te sve veća dostupnost i brzina mreže koja sve to spaja u jednu cjelinu koju zovemo Internet.

Timski rad u kojemu skupina pojedinaca ima zajednički cilj osnovni je razlog postojanja suradničkih alata. Znatno je jednostavnije kada čitav tim ima pregled nad potrebnim materijalima istovremeno te mogu zajedno raditi na njima bez da ih šalju jedan drugome za potrebe izmjena, provjera i potvrde.

Globalni pristup znači da bez obzira nalaze li se korisnici na različitim katovima iste zgrade ili na različitim kontinentima imaju pristup online suradničkim alatima i svim materijalima koji se na njima nalaze. U današnje vrijeme globalizacije korisno je imati takvu vrstu pristupa.

Kada se sve ove prednosti vide na jednom mjestu, postaje očita potreba za korištenjem online suradničkih alata.

Preklapanje više različitih aktivnosti, propušteni pozivi na sastanke ili neodgovorene poruke elektroničke pošte mogu postati stvar prošlosti korištenjem online suradničkih alata.

Ovisno o veličini projekata, složenosti i brojnosti ljudi u timu svaka od ranije navedenih prednosti može se dodatno prilagoditi, o čemu će više riječi biti u nastavku materijala, jer važno je znati da ne moraju svi online suradnički alati odgovarati svakom timu u svojem izvornom obliku i bez prilagodbi.


7

1.5. Rizici povezani s korištenjem alata za online suradnju

Korištenje alata za online suradnju povezano je i s određenim rizicima s kojima se potrebno na vrijeme upoznati da bi se spriječile neželjene posljedice do kojih najčešće dolazi zbog neznanja korisnika.

Kada znamo da su datoteke često najvažnija imovina na računalima i s njima povezanim alatima za online suradnju tada se vidi važnost njihove zaštite, a rizici se odnose na ovo:

neovlašteni pristup zajedničkim datotekama

nesposobnost ili nemogućnost praćenja inačica dokumenata

zloćudni softver (engl. malware)

krađa identiteta, tj. korisničkog računa za pristup datotekama

krađa podataka

prekidi veze s udaljenim sustavom.

Do neovlaštenog pristupa zajedničkim datotekama može doći na nekoliko načina, što ovisi o tome kako se pojedinom korisniku dalo pravo pristupa. Pojedini korisnik može dobiti pravo pristupa na razini cijelog sustava, a može ga dobiti i kao dio neke skupine korisnika ili nekom kombinacijom toga. To može dovesti do poteškoća s neovlaštenim pristupom, jer jedno pravo može se preklapati s drugim pravom pa i kada administrator sustava korisniku ukine pravo pristupa određenim datotekama, on ih može i dalje imati zbog prava koja je naslijedio zbog pripadnosti nekoj skupini korisnika.

Alati za online suradnju posjeduju mogućnost praćenja inačica dokumenata koja je posebno korisna kada se rade česte izmjene na pojedinim dokumentima. Tako se može pratiti što je u kojoj inačici promijenjeno, koji je korisnik to napravio, a moguće je vratiti bilo koju prethodnu inačicu nekog dokumenta. Ako se ta mogućnost ne koristi na pravi način, povećava se rizik nemogućnost pronalaska potrebne inačice nekog dokumenta i donošenja odluka temeljenih na toj inačici.

Zloćudni softver označava programe koji se pokreću na računalnom sustavu bez pristanka i znanja korisnika i koji osim oštećenja računalnih programa mogu oštetiti podatke, širiti se na druga računala, krasti podatke korisnika koji se kasnije mogu koristiti za neovlašteni pristup datotekama s udaljene lokacije i sl. Krađa identiteta, tj. korisničkih podataka može biti i posljedica nemarnosti korisnika koji je svoje podatke ostavio na vidljivom mjestu. Posljedica toga najčešće je krađa podataka povezanih s kompromitiranim korisničkim računom.

Prekidi veza uzrokuju nemogućnost pristupa datotekama i održavanja komunikacije s drugim korisnicima, tj. onemogućena je međusobna suradnja koja je zapravo cilj korištenja alata za online suradnju. Kako bi se prekidi veza smanjili na što je moguće manju mjeru, potrebno je unaprijed planirati potrebe sustava, broj korisnika, način međusobne suradnje i sve ostalo čime se dolazi do potrebnih hardverskih, softverskih i mrežnih rješenja. Ponekada ni to nije dovoljno zbog više sile pa s tim treba računati pogotovo ako se korisnik nalazi na takvom mjestu koje nema odgovarajuće računalne resurse.


Prema načinu širenja i djelovanja zloćudni programi mogu se podijeliti u više skupina: računalni virusi, crvi (engl. worm), trojanski konji, špijunski programi (engl. spyware), oglašivački programi (engl. adware).


8

1.5.1. Uporaba nezaštićenih bežičnih mreža

Čak i kad korisnik ima odlično postavljene postavke privatnosti o kojima je bilo riječi u prethodnom poglavlju, to ništa ne znači ako se pri tome koristi nezaštićenom bežičnom mrežom preko koje treća strana može prisluškivati, tj. presretati primanje i slanje podatka koje se događa prilikom svakog spajanja na Internet i tijekom njegova korištenja.

Bežične mreže imaju mnogo prednosti u odnosu na klasične žičane, jer su jednostavne za korisnika i omogućuju mobilnost. S tim prednostima dolaze i potencijalni sigurnosni problemi koji nisu prisutni kod žičanih mreža, a tiču se presretanja bežičnog signala, čime napadaču nude mogućnost pristupa povjerljivim podacima kao što su podaci vezani uz novčane transakcije i sl. Osim toga, treća strana može iskoristiti nezaštićenu bežičnu mrežu da bi pomoću nje izvršila nelegalne radnje kao što su napadi na bankarske i vojne sustave, širenje virusa i sl. Posljedice takvih radnji mogu biti vrlo štetne za krajnjeg korisnika koji se zbog korištenja nezaštićene bežične mreže doveo u takav položaj.

Da bi se korištenje bežičnih mreža sa sigurnosne strane donekle izjednačilo sa žičnim, postoje mnoge napredne tehnologije pomoću kojih je moguće zaštititi se. Ipak, niti jedna od tih tehnologija nije apsolutno sigurna iako se uvijek radi na njihovom usavršavanju.

Postoji nekoliko načina pomoću kojih se potencijalnom napadaču može otežati pristup bežičnoj mreži:

korištenje vatrozida

korištenje antivirusnog softvera

korištenje mrežnog sigurnosnog ključa (WEP, WPA,WPA2)

promjena zadanih lozinki mrežne opreme

promjena zadanog naziva mreže (engl. Service set identifier, SSID)

postavljanje usmjerivača (engl. router) u središte objekta umjesto uz vanjske zidove

gašenje bežične mreže kada se ne rabi.


Različite metode zaštite bežičnih mreža opisane su na stranici http://www.cert.hr/sites/default/files/CCERT-PUBDOC-2009-06-267.pdf

http://www.cert.hr/sites/default/files/CCERT-PUBDOC-2009-06-267.pdf




9

1.6. Važnost intelektualnog vlasništva

Pravila i zakoni reguliraju upotrebu digitalnih materijala te sankcije za njihovu zloupotrebu, a zbog činjenice da se informacijsko-komunikacijske tehnologije neprestano razvijaju i mijenjaju isto se događa i sa zakonima.

Intelektualno vlasništvo je skupni naziv za subjektivna prava na intelektualnim tvorevinama kao nematerijalnim dobrima i u svezi s njima. Obuhvaća autorsko i srodna prava te prava industrijskog vlasništva.

Prilikom korištenja alata za online suradnju koriste se digitalni materijali koji su nematerijalni plod ljudskog uma i zaštićeni su Zakonom o autorskim pravima. Zbog toga je potrebno prije početka upotrebe nekog autorskog materijala upoznati se s pravima i obvezama koje zadaje autor. To može biti poprilično složeno, jer se za razliku, od npr. slike ili skulpture, digitalna datoteka vrlo jednostavno, brzo i jeftino kopira te se ni po čemu ne razlikuje od originala i kada uđe u neki sustav online kolaboracije, korisnici možda nisu ni svjesni da se neovlašteno koriste nečijim autorskim djelom.

Autorsko pravo sadržava:

moralna prava autora – štite osobne i duhovne veze autora s njegovim djelom

imovinska prava autora – štite imovinske interese autora u pogledu korištenja njegovih djela

druga prava autora – štite ostale interese u pogledu njegova djela.

Djelo zaštićeno autorskim pravom nosi oznaku za copyright ''©''.

S druge strane, postoji mogućnost označavanja autorskog djela pod tzv. zajedničko kreativno djelo (engl. Creative Commons) čime se korisnicima tog djela pod određenim uvjetima daje pravo njegova korištenja, uređivanja i reprodukcije.

Osim autorskog djela zaštićeni su i računalni programi pomoću kojih se manipulira digitalnim materijalima pa tako alati koji se koriste za online kolaboraciju daju određene licence, npr. EULA (engl. end user licence agreement), kojima se štiti autorsko pravo proizvođača programa i kojima se oni štite od moguće štete koja bi mogla nastati korisniku korištenjem tog programa. To je zapravo ugovor između proizvođača programa i korisnika programa kojim proizvođač određuje uvjete pod kojima se korisnik može koristiti programom. Korisnik tom licencom kupuje pravo korištenja programa.

Postoje programi kojima se korisnik može koristiti bez naknade isključivo u nekomercijalne svrhe (engl. freeware) te programi otvorenog koda (engl. open source) koji se mogu koristiti, mijenjati i koristiti bez naknade. To ne znači da autori takvih programa nemaju autorska prava nego da pristaju da se za njihova prava ne plaća naknada.


Detalji o intelektualnom vlasništvu mogu se pronaći na web-stranicama Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske na adresi https://www.dziv.hr/hr/intelektualno-vlasnistvo/o-intelektualnom-vlasnistvu/.

https://www.dziv.hr/hr/intelektualno-vlasnistvo/o-intelektualnom-vlasnistvu/




10

1.7. Pitanja za ponavljanje: Ključni pojmovi

1. Što sve obuhvaća pojam ICT?

____________________________________________________

2. Nabrojite ključne karakteristike online kolaborativnih alata.

____________________________________________________

3. Koji su rizici povezani s korištenjem alata za online suradnju?

____________________________________________________

4. Što je to EULA?

____________________________________________________


11

2. Uvod u računalstvo u oblaku


objasniti karakteristike, prednosti i mane računalstva u oblaku

Današnja tehnologija omogućuje prikupljanje velikih količina informacija koje treba filtrirati da bi se na osnovu njih mogle donositi ispravne odluke. Sama informacija rezultat je obrade podataka prikupljenih korištenjem različitih informacijsko-komunikacijskih alata.

2.1. Kako računalstvo u oblaku olakšava online suradnju

Računalstvo u oblaku olakšava online suradnju jer pruža mogućnosti kao što su udaljena pohrana podataka, mogućnost pristupa tim podacima preko različitih uređaja, podizanje virtualnih računala za potrebe edukacije, testiranje softvera i sl.

Sveučilišni računski centar Srce nudi takve usluge iz čijih je opisa moguće jasno vidjeti što pružaju i kako olakšavaju online suradnju:

Moj Oblak – Osim pohrane podataka, usluga omogućuje i razmjenu podataka među korisnicima, javni pristup dijeljenim podacima te nekoliko korisnih aplikacija poput kalendara, galerije slika ili kolaborativnog uređivanja dokumenata. Usluzi se pristupa na adresi http://www.srce.hr/mojoblak.

Cloud Virtual Computing Lab – Usluga Virtual Computing Lab (VCL) usluga je Srca koja djelatnicima ustanova iz sustava znanosti i visokog obrazovanja omogućava upotrebu skupova virtualnih poslužitelja. Usluga VCL po paradigmi računalstva u oblacima omogućava korisnicima fleksibilno zadovoljavanje njihovih dinamičkih potreba kao što su virtualne učionice za potrebe nastave ili virtualni laboratoriji u nastavi ili istraživanjima. Više o usluzi može se saznati na adresi http://www.srce.hr/vcl.

Cloud Virtual Private Server – Usluga Virtual Private Server (VPS) usluga je Srca koja ustanovama iz sustava znanosti i visokog obrazovanja omogućava upotrebu virtualnih poslužitelja. Usluga VPS prema paradigmi računalstva u oblacima omogućava ustanovama zadovoljavanje njihovih trajnih potreba za poslužiteljskim kapacitetima i to s razinom podrške standardnom za moderni podatkovni centar (visoka raspoloživost, pouzdanost, skalabilnost, fleksibilnost upravljanja). Više o usluzi moguće je saznati na adresi http://www.srce.hr/vps.

http://www.srce.hr/mojoblak

http://www.srce.hr/vcl

http://www.srce.hr/vps


12

2.2. Prednosti računalstva u oblaku za korisnike

Računalstvo u oblaku (engl. cloud computing) odnosi se na pružanje računalnih resursa kao usluga umjesto kao proizvoda. Usluga se krajnjim korisnicima dostavlja preko Interneta, a korisnik plaća samo onoliko koliko je resursa koristio (engl. pay-per-use).

Tri su osnovna modela usluga računalstva u oblaku:

infrastruktura kao usluga (engl. Infrastructure-as-a-Service, IaaS)

platforma kao usluga (engl. Platform-as-a-Service, PaaS)

softver kao usluga (engl. Software-as-a-Service, SaaS).

Računalstvo u oblaku olakšava online i mobilnu suradnju jer smanjuje potrebno ulaganje korisnika u softver i hardver, korisnik više ne mora kupovati klasičan softver pa čak niti hardver ili, ako ga već uzima, zahtjevi su minimalni. To znači da umjesto kupovanja snažnog računala, korisnik se može koristiti najpovoljnijim stolnim ili prijenosnim računalom, pametnim telefonom (engl. smartphone), tabletom i sl. te uz pristup Internetu uspješno obavljati sve potrebne zadatke.

To znači da korisnik nije vezan za jedan uređaj nego svojim dokumentima, datotekama, aplikacijama i alatima može pristupiti s bilo kojeg uređaja spojenog na Internet. To otklanja i potrebu za brigom oko ažuriranja softvera i programa, jer se pružatelj usluge oblaka brine za to.

Kao što je vidljivo iz gornje slike, u klasičnom modelu korisnik se mora brinuti o svim aspektima sustava, od hardvera preko mreže do softvera, a oblak nudi tri jednostavna modela.

Ne treba zaboraviti ni skalabilnost, koja označava sposobnost sustava, mreže ili procesa da raste zajedno sa zahtjevima. Npr. obrazovna ustanova koristi se sustavom u oblaku tijekom cijele godine za sve obrazovne i poslovne procese i nekoliko puta godišnje ima potrebu za snažnijim resursima zbog ispitnih rokova ili upisa. Oblak se tome automatski prilagođavanja i automatski pojačava potrebne resurse i poslije ih vraća na prijašnju razinu. Iz toga se može zaključiti da je smanjenje troškova jedna od velikih prednosti korištenja računalstva u oblaku.


Najpoznatiji pružatelji oblak usluga današnjice:

Google Cloud Platform

Microsoft Azure

Amazon Cloud Drive


13

2.3. Rizici povezani s korištenjem računalstva u oblaku

Korištenje računalstva u oblaku podrazumijeva povezanost s Internetom i s te strane postoji ovisnost o pružatelju usluge pristupa Internetu (engl. Internet service provider – ISP), npr. CARNet, HT, VIPnet i drugi.

S druge strane, ako je usluga pristupa Internetu na zadovoljavajućoj razini, ne zna se gdje se točno nalaze datoteke i dokumenti koji se postavljaju na oblak ni tko im u nekom trenutku može pristupiti, s čime je povezano i pitanje privatnosti te (ne)mogućnost dodatne zaštite i kontrole podatka.

Upravo se zbog toga velike tvrtke i korporacije poput banaka koriste privatnim oblakom, jer posjeduju važne podatke s kojima ne smiju i ne žele riskirati nedostupnost pristupa ili, još gore, gubitak podataka.

Neki od rizika mogu se minimizirati prilikom izbora modela implementacije. Moguće je birati između tri modela:

privatni oblak (engl. private cloud) označava samostalnu infrastrukturu jedne organizacije, što znači da se resursi ne dijele s drugim organizacijama ili pojedincima; smatra se najsigurnijim, ali i najskupljim modelom;

javni oblak (engl. public cloud) označava oblak infrastrukturu koja je otvorena za javno korištenje, što znači da se njome koristi više organizacija ili pojedinaca; prednost tog modela je raznolikost ponude i s time povezana povoljna cijena;

hibridni oblak (engl. hybrid cloud) kombinacija je privatnog i javnog oblaka.

Razlika između javnog i privatnog oblaka najčešće ne postoji što se tiče arhitekture, ali se vidi u pogledu sigurnosti aplikacija, datoteka i drugih resursa koji se u slučaju korištenja privatnog oblaka zadržavaju isključivo u okviru jedne organizacije, a pri korištenju javnog oblaka koristi se infrastruktura koja se iznajmljuje i brojnim drugim korisnicima zbog čega cijeli sustav može biti ugrožen zbog greške nekog od korisnika.


14

2.4. Pitanja za ponavljanje: Uvod u računalstvo u oblaku

1. Što je to računalstvo u oblaku?

____________________________________________________

2. Nabrojite nekoliko prednosti računalstva u oblaku.

____________________________________________________

3. Koji su rizici povezani s povezani s korištenjem računalstva u oblaku?

____________________________________________________


15

3. Priprema za online suradnju


navesti hardver i softver potreban za ostvarenje online suradnje

registrirati se te preuzeti i obrisati Google Hangouts i Drive

Da bi jednom započeta online suradnja mogla teći nesmetano, potrebno je obaviti pripremu, tj. uvjeriti se da hardver i softver ispunjavaju svrhu za koju su namijenjeni.

3.1. Potreba za instalacijom dodatnih aplikacija

Hardver nije dovoljan za uspješnu online suradnju.

Temelj svih uređaja je operacijski sustav, npr. Microsoft Windows, koji nudi osnovne funkcionalnosti, ali ni on ne nudi sve potrebno za online suradnju pa mobilni uređaj ili stolno računalo neće biti u mogućnosti ispunjavati svoju svrhu bez softvera.

Neke su od aplikacija:

Antivirusni program je softver koji će paziti na sigurnost sustava i omogućiti neometanu online suradnju. Njegova svrha je otkriti i zaštititi računalo od drugih programa koji mogu prouzročiti poteškoće u korištenju računala, oštetiti softver i/ili podatke i sl. Popularniji su antivirusni programi: Microsoft Security Essentials, AVG, Avira. ESET, Norton i Kaspersky.

Web-preglednik (engl. web browser) je osnova za bilo kakvu online suradnju. On omogućava pristup web-stranicama i multimedijalnom sadržaju vezanom uz njih. U ovom se priručniku spominje i uređivanje dokumenata izravno u web-pregledniku, čime postaje jasno da bez web-preglednika ne bi bilo ni online suradnje. Najpopularniji su web-preglednici: Google Chrome, Opera, Firefox, Internet Explorer i Safari.

Aplikacije za razmjenu audio, video i(li) tekstnih poruka u realnom vremenu kao što su Skype, Google Hangouts (prije Google Talk), Pidgin, Miranda IM.

Uredski paket kao što je Microsoft Office. Iako je korištenjem web-preglednika moguće stvarati i uređivati dokumente online, nekada može biti potrebno više funkcionalnosti koje web-inačica nema.

Druge aplikacije instaliraju se ovisno o potrebi, npr. multimedijalni program za reprodukciju videa kao što je VLC media player.


16

3.2. Potrebna hardverska oprema za online suradnju

Online suradnja ne bi bila moguća ili bi bila jako ograničena bez dodatnog hardvera pa je osim osobnog računala (engl. personal computer – PC) potrebno imati i web-kameru, slušalice s mikrofonom, zvučnike i dr. ovisno o tome koja se radnja želi obaviti i što se želi postići.

3.2.1. Web-kamera

Web-kamera je video kamera koja u realnom vremenu prenosi zvuk i sliku pomoću računala ili na računalo i računalnu mrežu.

Tako uhvaćeni sadržaj može se pohraniti na računalo i kasnije pregledavati, slati na druge mreže preko Interneta, prikazivati u realnom vremenu koristeći se programima poput Google Hangoutsa ili Skypea i postavljati na servise kao što je YouTube.

Web-kamere mogu biti samostalne ili ugrađene u okvir zaslona prijenosnog računala.

Ugrađene kamere imaju malu leću kao na mobilnim uređajima. Takve leće korisnici često ni ne opaze pa katkada ni ne znaju da im je u okvir zaslona prijenosnog računala ugrađena web-kamera. Često su slabijih mogućnosti od samostalnih, tj. vanjskih kamera.

Samostalne, vanjske ili eksterne kamere znatno su veće i nalaze se izvan računala. Moraju biti spojene na računalo, najčešće preko univerzalne serijske sabirnice (engl. Universal Serial Bus – USB). Takve se kamere postavljaju na monitor ili na ravnu površinu ako imaju postolje. Prilikom prvog pokretanja potrebno je instalirati upravljački program (engl. driver) kako bi vanjski uređaj mogao komunicirati s računalom.

Raspon mogućnosti web-kamere ovisi o programu pomoću kojeg se koristi. Npr. za video pozive potreban je program koji ih podržava, a isto je i kada se web-kamera koristi za druge svrhe. Ona je samo hardver kojemu se prava svrha vidi tek korištenjem prikladnog softvera.

Najpopularniji način korištenja web-kamera je za video pozive, o kojima će više riječi biti u nastavku ovog priručnika, dok su ostale svrhe vezane uz video nadzor osoba i objekata, snimanje video materijala koji će se javno prikazivati. U tom slučaju najčešće se koriste servisi za objavu video sadržaja YouTube, servisi za prepoznavanje lica, optičko prepoznavanje znakova i dr.


Kako bi vanjski uređaji, npr. web-kamera, mogli komunicirati s računalom, potrebni su upravljački programi (engl. driveri).

Upravljački programi su računalni programi koji kontroliraju rad pojedinih uređaja spojenih na računalo.


17

3.2.2. Slušalice i mikrofon

Da bi komunikacija mogla teći dvosmjerno, potrebni su mikrofon i slušalice. Mogu se pronaći u nekoliko kombinacija: slušalice i mikrofon posebno ili zajedno.

Slušalice se mogu promatrati kao par jako malih zvučnika koji su dizajnirani tako da budu blizu uha korisnika. Postoji nekoliko vrsta slušalica od kojih svaka vrsta ima svoje specifične mogućnosti.

Standardne slušalice postavljaju se na glavu tako da pokrivaju cijelo uho. Jedna vrsta ima jastučiće koji u potpunosti pokrivaju uho i time bolje blokiraju vanjske zvukove, a druga vrsta se postavlja izravno na uho.

Postoje i slušalice koje se postavljaju u uho od kojih se jedna vrsta postavlja u vanjski dio uha, a druga se stavlja u slušni kanal čime dobije na stabilnosti.

Mikrofon je mehanoelektrični pretvarač koji zvuk pretvara u električni signal. Njihova primjena je različita, a moguće ih je pronaći u telefonima, snimačima, radijskim i televizijski studijima, računalima, itd.

Vrste mikrofona:

ugljeni mikrofon

dinamički mikrofon (na slici desno)

kondenzatorski mikrofon

kristalni mikrofon.


18

Kombinacija slušalica s mikrofonom najbolja je kombinacija i najčešće se koristi uz računala prilikom online suradnje. Mogu imati jednu (engl. mono) ili dvije slušalice (engl. stereo). Takva kombinacija pruža jednake mogućnosti kao i telefon s tom razlikom što se ne mora držati rukom nego se postavlja na glavu.

Budući da se sve prije navedeno najčešće koristi u kombinaciji s računalima, nekoliko je načina kako se mogu spajati s njima:

3.5mm konekcija

USB

bežično (engl. wireless)

Bluetooth (desno na slikama).

Slušalice i mikrofon nezaobilazni su u online suradnji, jer omogućavaju međusobnu komunikaciju između npr. profesora i studenata u realnom vremenu.

3.2.3. Zvučnici

Zvučnici su izlazni uređaj koji služi za reprodukciju zvuka. Npr. prilikom održavanja prezentacije uživo većem broju osoba zvučnici se koriste kako bi i oni u zadnjim redovima mogli sve čuti.

U kontekstu online suradnje zvučnici se mogu koristiti umjesto slušalica ako se želi postići to da više osoba čuje zvuk, ali ne postoji potreba da svi sudjeluju glasom pri čemu bi svi trebali imati i mikrofone.

Postoje zvučnici različitih vrsta i namjena. U kontekstu ovog priručnika naglasak će biti na zvučnicima za računalo. Tipični zvučnici za računalo su mali, plastični, osrednje kvalitete zvuka, a neki od njih omogućavaju dodatno softversko podešavanje.


19

3.3. Moguća ograničenja vatrozida

Vatrozid (engl. firewall) je softver ili hardver koji kontrolira dolazni (engl. incoming) i odlazni (engl. outgoing) promet računalne mreže utemeljen na određenim postavkama. On postavlja barijeru između sigurne, lokalne, mreže od npr. nekoliko računala jedne učionice i vanjske, nesigurne, mreže kao što je Internet.

Nerazumijevanje načina na koji vatrozid funkcionira može prouzrokovati probleme pri korištenju kolaborativnih alata tako da onemogući međusobnu suradnju među korisnicima zbog pogrešno postavljenih postavki vatrozida koji blokira primanje ili slanje podataka.

Prilikom korištenja kolaborativnih alata potrebno je postaviti vatrozid tako da im dopusti dolaznu i odlaznu komunikaciju s mrežom. Ako neki od alata nije na popisu dopuštenih aplikacija, njegova će komunikacija s mrežom biti onemogućena.

Preporučene su postavke vatrozida:

vatrozid je uključen

vatrozid je uključen za sva mrežna mjesta (kućna ili poslovna mreža, javna mreža)

vatrozid je uključen za sve mrežne veze

vatrozid blokira sve ulazne veze osim onih koje su posebno dopuštene.


Vatrozid nije isto što i antivirusni program (engl. antivirus software).


20

3.4. Preuzimanje softvera potrebnog za online suradnju

Osim hardvera za uspješnu online suradnju potreban je i softver u obliku programa i aplikacija koje treba preuzeti sa službenih web-stranica proizvođača i instalirati na računalo. Za mobilne uređaje koristi se trgovina aplikacija o čemu će više riječi biti u nastavku priručnika. Također, većina se radnji vezanih uz online suradnju može učiniti koristeći isključivo web-preglednikom kao što su Internet Explorer, Opera, Mozilla Firefox i dr.

Za online suradnju potrebni su programi koji podržavaju glasovnu komunikaciju preko Interneta (engl. Voice over IP – VoIP), razmjenu poruka u realnom vremenu (engl. Instant Messaging – IM), kao i programi za razmjenu dokumenata.

Google Hangouts pokriva VoIP i IM, a Google Disk (engl. Drive) se koristi za razmjenu i upravljanje dokumentima.

Da bi se Google Hangouts preuzeo na lokalno računalo, potrebno je posjetiti web-stranicu na adresi www.google.com/hangouts/.

Postoji u inačicama za ove vrste uređaja:

uređaji utemeljeni na operacijskom sustavu Android

uređaji utemeljeni na operacijskom sustavu iOS

uređaji utemeljeni na operacijskim sustavima Microsoft Windows, OSx i Linux koji podržavaju web-preglednik Google Chrome.

Google Hangouts podržava ove mogućnosti:

grupni razgovori – slanje teksta i slika korisnicima i kada nisu online

video pozivi – održavanje video poziva s istovremeno i do 10 korisnika

korištenje na različitim uređajima – korisnicima se tako pruža sloboda u izboru kojim se uređajem žele koristiti.


VoIP je skraćenica od engl. složenice Voice over Internet Protocol i ime je za komunikacijsku tehnologiju koja omogućava prijenos zvučne komunikacije preko internetske mreže. Tehnologija je postala popularna razvojem širokopojasnog Interneta, jer u većini slučajeva omogućava besplatno telefoniranje s računala na računalo te jeftinije telefoniranje s računala na mobitele i fiksnu liniju.


Slanje istovremenih poruka (engl. instant messaging) oblik

je komunikacije u realnom vremenu, između dvoje ili više ljudi, koja se bazira na napisanom tekstu, govoru ili video-konferencijama.

http://www.google.com/hangouts/


21

Google Disk također treba preuzeti na lokalno računalo. Google Disk može biti samostalna aplikacija, a Google Hangoutsa se može nadovezati na web-preglednik Google Chrome.

Na njega se mogu postavljati datoteke u različitim formatima u ukupnoj količini od 15GB. S obzirom na to da se datotekama može pristupiti s različitih uređaja, korisnici mogu biti sigurni da će uvijek uz sebe imati i svoje datoteke. Također, osim što im uvijek imaju pristup, mogu ih i dijeliti s drugim korisnicima te zajedno uređivati, komentirati i slati jedni drugima s jednog na drugi Google Disk ili preko elektroničke pošte.

1. Potrebno je posjetiti adresu https://www.google.com/drive/download/.

2. Odabrati instalaciju na lokalno računalo (PC) i prihvatiti uvjete korištenja.

3. Nakon prihvaćanja uvjeta korištenja program se instalira na lokalno računalo i ubrzo postaje spreman za korištenje.

4. Nakon što je instalacija gotova treba se prijaviti u sustav s korisničkim imenom i lozinkom. O registraciji korisničkog računa bit će govora u nastavku ovog priručnika.

5. Nakon prijave u Windows Exploreru pojavljuje se poveznica na Google Disk preko koje se može pristupiti svim datotekama koje se automatski sinkroniziraju.

6. Također će se prikazati i poruka koja služi kao podsjetnik da se datotekama može pristupiti s različitih vrsta uređaja te da su datoteke međusobno sinkronizirane među svim uređajima.

7. Datoteke se mogu odmah dijeliti.


Da bi se mogao instalirati Google Disk potrebno je imati administratorske ovlasti.

https://www.google.com/drive/download/


22

8. Google Disku može se pristupiti preko ikone koja se nalazi u alatnoj traci (engl. taskbar), kao što je to vidljivo na lijevoj slici, ili odlaskom u Windows Explorer, kao što je vidljivo na desnoj slici.

3.5. Rad s korisničkim računom

Za online suradnju, osim hardvera i softvera, treba imati i korisnički račun. Na slici se vidi postupak registracije računa u sustavu Google kad se aktivacija vrši preko SMS-poruke koja stiže na mobitel i koja sadržava brojeve koje treba upisati u obrazac za registraciju da bi se aktivirao korisnički račun.

3.5.1. Registracija i aktivacija


Prilikom registracije korisničkog računa za Googleove ili bilo koje druge usluge i servise potrebno je detaljno proučiti Uvjete korištenja,

Uvjete pružanja usluge i Pravila o privatnosti.

U njima se mogu pronaći informacije o (ne)mogućnosti brisanja korisničkog računa ili tek ograničenog brisanja.


23

Potrebno je ispuniti sljedeće:

Ime i prezime – treba upisati ime i prezime kako bi se znalo tko je vlasnik korisničkog računa. Ime i prezime će se prikazivati uz sav sadržaj koji korisnik objavi.

Korisničko ime – ne mora biti isto kao ime i prezime, ali je bolje da bude, pogotovo ako se misli koristiti u poslovne svrhe. Koristi se za prijavu na sve usluge u sustavu Google.

Zaporka (lozinka) – mora se sastojati od najmanje 8 znakova.

Rođendan – taj se podatak kasnije može prikazivati drugim korisnicima, a Google se njime između ostalog, koristi da bi sadržaj prilagodio dobi korisnika.

Spol – odabrati: žena, muškarac ili drugo.

Mobilni telefon – broj mobilnog telefona dobro je upisati, jer pomaže u zaštiti korisničkog računa.

Trenutna e-mail adresa – korisna zbog zaštite korisničkog računa.

Unos teksta sa slike – tim korakom dokazujete da ste stvarna osoba.

Lokacija – potvrda mjesta boravka.

Prihvaćanje Uvjeta pružanja usluge i Pravila o privatnosti – obavezno pročitati prije prihvaćanja.

3.5.2. Brisanje korisničkog računa

Brisanje korisničkog računa Google utjecat će na sve povezane proizvode, usluge i servise, a vrši se ovako:

1. Prijava u račun sustava Google.

2. Klik mišem na Data Tools.

3. Klik mišem na Delete account and data.

4. Potvrda da stvarno žele obrisati korisnički račun i s njim povezane podatke.

Prije brisanja korisničkog računa moguće je preuzeti kopiju svih podatka.


24

3.6. Vježba: Preuzimanje softvera i upravljanje računom

U ovoj vježbi potrebno je identificirati hardver potreban za online suradnju poput web-kamere, slušalica, mikrofona i zvučnika, provjeriti ima li taj hardver instaliran potreban softver, otvoriti račun u sustavu Google, preuzeti Google Hangouts i provjeriti postavke vatrozida (Google Hangouts mora biti dopušten, a ne blokiran).

1. Provjera hardvera

Provjerite raspolaže li računalo s hardverom potrebnim za online suradnju, a to su web-kamera, mikrofon i zvučnici.

Ako je sav hardver prisutan provjerite posjeduje li upravljačke programe (engl. drivers).

Provjera se vrši desnim klikom miša na ikonu Moje računalo (engl. My Computer) → Svojstva (engl. Properties) → Upravitelj uređaja (engl. Device Manager). Uvjerite se da hardver kojim ćete se koristiti za online suradnju nema uz sebe crvene (hardver je onemogućen) ili žute oznake (upravljački program nije (pravilno) instaliran).

2. Provjera softvera

Provjerite posjeduje li računalo softverski temelj potreban za online suradnju. Potreban je i web-preglednik Google Chrome da bi se mogao instalirati Google Hangouts. Provjera se može izvršiti u izborniku Start.


Upravitelj uređaja (engl. Device Manager) omogućuje provjeru koji su uređaji instalirani na računalu, omogućuje ažuriranje upravljačkog softvera za uređaje, provjeru funkcionalnosti hardvera te izmjenu hardverskih postavki.


25

3. Registracija i aktivacija računa u sustavu Google

Posjetite web-stranicu https://accounts.google.com/ i kliknite mišem na Izradite korisnički račun pa unesite potrebne podatke (za detalje pogledati prethodno poglavlje).

Na istoj ćete se adresi prijaviti u svoj račun Google nakon što ga registrirate.

4. Preuzimanje Google Hangoutsa

Da bi se na lokalno računalo preuzeo Google Hangouts, potrebno je posjetiti web-stranicu na adresi www.google.com/hangouts/.

Klikom mišem na Available for your computer pokreće se preuzimanje koje je potrebno potvrditi klikom mišem na Dodaj pri čemu se Google Hangouts instalira u web-preglednik Google Chrome.

https://accounts.google.com/

http://www.google.com/hangouts/


26

Dodavanje osoba u Google Hangouts moguće je odmah nakon instalacije.

5. Provjera vatrozida

Otvorite izbornik Start, pokrenite tražilicu (engl. Search) i upišite „vatrozid” (engl. Firewall) bez navodnika i otvorite ga. Potvrdite da je vatrozid pokrenut i da je Google Chrome na listi odobrenih aplikacija.


27

4. Online pohrana podataka i upravljanje datotekama


objasniti prednosti i ograničenja online pohrane podataka

upravljati datotekama pohranjenima online

Korištenjem online pohrane podataka i s njom povezanih aplikacija povećava se produktivnost, jer se pomoću njih smanjuje gubitak vremena na organizacijske i administracijske zadatke.

4.1. Što je online pohrana podatka?

Prebacivanje podataka s jednog umreženog računala na drugo u današnje vrijeme više nije komplicirano. Taj se proces može obaviti bez dodatnog hardvera, tj. bez memorijskih medija, jer se u tu svrhu koriste online servisi za pohranu podataka. Oni omogućuju pristup i rad s istim datotekama preko više različitih uređaja.

Neki od popularnijih takvih servisa su Google Disk, Dropbox i OneDrive.

Za njihovo je korištenje potrebno otvoriti korisnički račun i preuzeti besplatan program koji se nakon instalacije integrira u operacijski sustav, tj. u preglednik datoteka i(li) web-preglednik.

Sve datoteke spremljene u mapu povezanu s nekim od gore navedenih online servisa za pohranu podatka automatski postaju dostupne svim povezanim uređajima.

Korištenje servisa za online pohranu podataka ne zahtijeva učenje novih vještina.

Činjenica da se radi o besplatnim servisima koji se mogu koristiti na svim operacijskim sustavima te nude razmjerno veliki kapacitet za pohranu čini ih boljim izborom od standardnih memorijskih medija kao što su vanjski tvrdi diskovi, USB-stickovi i sl.

Jedna je od najkorisnijih primjena online servisa za pohranu podataka u svrhu čuvanja kopija važnih podataka kao što su poslovni dokumenti, galerije slika važnih događaja, dokumenti vezani uz školovanje, npr. seminarski i drugi radovi i dr.


Sigurnosna kopija (engl. backup) je kopija podataka koja se izrađuje u svrhu osiguranja u slučaju oštećenja ili gubljenja izvornih podataka.


28

4.2. Ograničenja prilikom korištenja online pohrane podatka

Prilikom korištenja servisa za online pohranu podataka potrebno je, uz njihove prednosti, prepoznati i njihova ograničenja.

To ne znači da su servisi za online pohranu podataka loši ili da se njima ne treba koristiti, nego treba znati što očekivati od takvih servisa i prepoznati razliku između korištenja njihovih besplatnih inačica i plaćenih, koje imaju više mogućnosti, a sve kako bi se izbjegli problemi prilikom korištenja tih servisa.

Neka su od ograničenja:

Ovisnost o mreži – da bi se online servisi za pohranu podataka mogli koristiti, potrebna je mrežna povezanost. Bez Interneta ne postoji ni mogućnost korištenja online pohrane podataka, tj. pristupa podacima. Čak ako i postoji mrežna povezanost, pitanje je kolika će biti brzina pristupa. Kada je mreža spora, to izravno utječe na korištenje servisa za online pohranu podataka, pogotovo kad treba preuzeti veće količine podataka, što u tom slučaju može potrajati.

Ograničenje veličine datoteka – svaki od servisa za online pohranu podataka ima svoje uvjete korištenja u kojima je navedena maksimalna količina podataka koja se može na njega postaviti kao i maksimalna veličina pojedine datoteke. Konkretno, to znači da npr. Google Disk nudi ukupno 15GB besplatnog prostora za pohranu podataka.

Razdoblje neaktivnosti – neki od servisa za online pohranu podatka automatski brišu korisnički račun i s njim povezane podatke u slučaju neaktivnosti određeno vremensko razdoblje. To znači da ako korisnik nije pristupio servisu određeni broj dana, tjedana ili mjeseci, njegov će korisnički račun sa svim podacima biti automatski uklonjen. Ta vrsta ograničenja dolazi uz besplatne planove za pohranu podataka, čime se pružatelj usluge želi osigurati da će se korisnik stvarno koristiti besplatnom uslugom te ako se njome ne koristi, da se prostor oslobodi. S druge strane to ograničenje ne postoji za korisnike koji svoj prostor za pohranu plaćaju te su njihovi korisnički računi kao i podaci sigurni bez obzira na razdoblje neaktivnosti sve dok uslugu plaćaju.


Kada je u pitanju Google Disk i njegovo ograničenje od 15GB slobodnog prostora za pohranu, važno je znati da taj prostor nije rezerviran isključivo za Google Disk nego se u tih 15GB računaju i Gmail te slike postavljene na Google+.


29

4.3. Upravljanje datotekama

Da bi se upravljalo datotekama, potrebno je pristupiti usluzi Google Disk, a to je moguće na više načina.

Prvi način je preko web-preglednika, a drugi preko instalirane aplikacije, kako je opisano u poglavlju 3.4 ovog priručnika, koja se integrira u operacijski sustav.

Ovdje će biti prikazana mogućnost upravljanja datotekama preko web-preglednika, a prije toga se treba upoznati s oba načina pristupa usluzi Google Disk.

4.3.1. Pristup preko web-preglednika

Da bi se pristupilo usluzi Google Disk, potrebno je posjetiti web-stranicu www.google.com ili www.drive.google.com te se prijaviti korisničkim imenom (engl. username) i lozinkom (engl. password).

Na gornjoj desnoj strani tada će se prikazati ovaj izbornik:

Ime prijavljenog korisnika

Poveznica za pristup elektroničkoj pošti

Poveznica za pretraživanje fotografija

Izbornik aplikacija u kojemu se nalazi i poveznica za Google Disk

Poveznica na preglednik obavijesti

Objava statusa na društvenoj mreži Google+

Pregled pojedinosti profila prijavljenog korisnika

Klikom mišem na kvadratiće pristupa se izborniku aplikacija gdje je potrebno izabrati ikonu za Google Disk.

Tada se prikazuje sučelje i sadržaj usluge Google Disk.


Web-preglednik je program koji omogućuje pregled web-stranica i multimedijalnog sadržaja vezanih uz njih.

http://www.google.com/

http://www.drive.google.com/


30

1. Traka za pretraživanje – omogućuje pretraživanje datoteka:

2. Akcijski će se izbornik (označen pravokutnikom na slici) pojaviti svaki put kada je odabrana neka datoteka. Pomoću njega se datoteke mogu dijeliti, organizirati, brisati i pregledavati.


31

Pomoću dugmeta Novo izrađuje se novi dokument, radna tablica, prezentacija ili neki drugi dokument u sustavu Google. Novi će dokument automatski biti pohranjen na Google Disk.

3. Dugme koje pokreće postavljanje (engl. upload) mape ili datoteke na Google Disk.

4. Dugme koje služi za reorganizaciju datoteka koje se mogu posložiti prema veličini, naslovu ili vremenu uređivanja. Standardno su datoteke poredane prema datumu kada su posljednji put uređivane.

5. Promjena vrste prikaza datoteka. Moguće je izabrati između prikaza datoteka kao popisa i rešetke (engl. grid).


32

6. Povezane, tj. slične datoteke mogu biti organizirane u mape.

7. Moguće je izabrati koje će datoteke i kako biti prikazane. Standardno, Google Disk prikazuje posljednje datoteke s kojima se nešto radilo. Osim toga, moguće je odabrati prikaz samo dijeljenih datoteka, specijalnih datoteka sa zvjezdicom ili zadnje uređivanih.

8. Prikaz svih datoteka - moguće je vidjeti naziv datoteke, ime korisnika koju je datoteku izradio, s kime je ona podijeljena, kad je zadnji put uređivana i sl.


33

4.3.2. Pristup preko aplikacije

Nakon što je aplikacija instalirana prema uputama iz poglavlja 3.4 ovog priručnika može joj je pristupiti preko ikone na alatnoj traci ili preko ikone na radnoj površini, pri čemu se prikazuje sadržaj identičan onome u web-pregledniku.

Kao što se vidi iz slike na vrhu stranice, upravljanje datotekama preko aplikacije koja je integrirana u preglednik datoteka ne razlikuje se od upravljanja datotekama u operacijskom sustavu.

4.3.3. Postavljanje ili objava datoteke

Objava datoteke moguća je na dva načina.

U web-pregledniku vrši se klikom mišem na dugme Upload ili povlačenjem datoteka u okvir web-preglednika, a u slučaju korištenja aplikacije integrirane u preglednik datoteka koristi se povlačenjem datoteka koje se žele postaviti na Google Disk, što je prikazano sljedećom slikom:


34

4.3.4. Preuzimanje i brisanje datoteke

Preuzimanje datoteke ili mape u web-pregledniku vrši se desnim klikom mišem na njezin naziv i odabirom mogućnosti Preuzmi.

Brisanje datoteke ili mape u web-pregledniku vrši se desnim klikom na naziv datoteke ili mape i odabirom mogućnosti Ukloni.

Moguće je istovremeno označiti i preuzeti ili obrisati više datoteka i mapa.

Osim toga datoteka se može obrisati u glavnom sučelju Google Diska, kao i u samoj datoteci pomoću izbornika Datoteka → Premjesti u otpad.


35

Nakon toga prikazuje se poruka koja znači da se datoteka sada nalazi u košu za smeće i da ju se prema potrebi može vratiti sve do trenutka pražnjenja koša za smeće.

Obrisanu je datoteku moguće pronaći u košu za smeće.

Za trajno brisanje datoteke treba ju odabrati s popisa datoteka u košu za smeće i kliknuti mišem na Izbriši zauvijek.

Nakon toga obrisana se datoteka više ne može vratiti.


36

4.4. Uporaba web-aplikacija

Web-aplikacije su aplikacije koje se pokreću u web-pregledniku i čije je mogućnosti moguće odmah koristiti bez potrebe za instalacijom dodatnih programa na nekoliko desetaka ili stotina računala kada je u pitanju potreba za korištenjem aplikacija za zajedničku produktivnost velikog broja korisnika.

Prednosti su takvih aplikacija:

ne zahtijevaju složen postupak implementacije ili nadogradnje u organizaciji

zahtijevaju malo ili ništa diskovnog prostora, tj. prostora za pohranu podatka na klijentskom računalu

dostupne na svim operacijskim sustavima koji imaju web-preglednik.

Nedostatci su takvih aplikacija:

ograničeno korisničko iskustvo i manje funkcionalnosti

zahtijevaju stalnu povezanost s Internetom i bez njega ne mogu funkcionirati, tj. bez Interneta nije moguće koristiti se mogućnostima zajedničke produktivnosti.

Neke od najpoznatijih takvih aplikacija su Google Docs i Microsoft Office Online. Obje vrste web-aplikacija nude mogućnost obrade teksta, proračunskih tablica i prezentacija.

Na slici gore može se vidjeti primjer web-aplikacije za obradu teksta u usluzi Microsoft Word Online. Sučelje se skoro i ne razlikuje od standardnog programa koji se inače instalira na klijentska računala, iako je siromašnije mogućnostima.

Na slici gore može se vidjeti primjer web-aplikacije za obradu teksta u usluzi Google Docs.


37

4.5. Automatsko ažuriranje datoteka

Suradničko iskustvo višestruko je korisno, jer više korisnika može istovremeno pristupiti datotekama, uređivati ih i pregledavati. Sve učinjene promjene na datotekama vidljive su svim korisnicima istovremeno u realnom vremenu.

Prema tome, dok jedan korisnik uređuje datoteku, drugi korisnici to mogu pratiti u trenutku kako se i događa. Neki od njih tada može napraviti dodatne promjene dok drugi mogu pratiti što se događa bez da sudjeluju.

Na sljedećoj slici vidljivo je kako je jedan od korisnika označio dio teksta koji želi urediti.

Ostali će korisnici označeni dio teksta vidjeti sa zelenom pozadinom i s informacijom koji ga korisnik trenutačno uređuje. Svaki novi korisnik dobiva svoju boju kako bi se svi međusobno razlikovali.

Osim dodavanja novog sadržaja, sadržaj se može dodatno formatirati, jer Google Disk unutar sučelja web-preglednika nudi široku paletu mogućnosti.


38

4.6. Online upravljanje datotekama

Google Disk pruža brojne mogućnosti za upravljanje dokumentima. Prva i osnovna od njih je izrada datoteka.

Moguća je izrada ovih vrsta datoteka:

mapa (engl. Folder)

tekstnih dokumenata (engl. Document)

prezentacija (engl. Presentation)

proračunskih tablica (engl. Spreadsheet)

obrazaca (engl. Form)

crteža (engl. Drawing).

Iako su to sve različite vrste datoteka, proces njihove izrade i dijeljenja je isti za sve.

4.6.1. Izrada i spremanje datoteke online

Za izradu i spremanje datoteke online potrebno je:

1. Otići na web-adresu www.drive.google.com.

2. Kliknuti mišem na gumb Novo.

3. Iz padajućeg izbornika odabrati koja se vrsta datoteke želi izraditi.

4. Novi se dokument automatski prikazuje u novom tabu web-preglednika.

http://www.drive.google.com/


39

5. Na vrhu stranice potrebno je mišem kliknuti na Proračunska tablica bez naziva da bi se datoteci dao novi naziv.

6. Nakon unosa željenog naziva datoteke potrebno je kliknuti mišem na OK.

7. Novi se naziv datoteke odmah prikazuje.

8. Svaka promjena na datoteci automatski se sprema na Google Disk, što je i vidljivo iz poruke na vrhu dokumenta Sve su promjene spremljene na Disk.

4.6.2. Uređivanje datoteke online

Uređivanje datoteke vrši se odabirom datoteke koja se želi urediti. To se postiže desnim klikom mišem na naziv datoteke koja se može pronaći u glavnom sučelju usluge Google Disk.

U slučaju da se potrebna datoteka odmah ne vidi potrebno je upotrijebiti tražilicu datoteka.


40

Desni klik na naziv datoteke prikazuje kontekstualni izbornik sa mogućnostima koje se mogu izvršiti nad odabranom datotekom.

Pregled – pregled datoteke u istom tabu web-preglednika

Otvori pomoću aplikacije – izbor aplikacije pomoću koje će se datoteka otvoriti, npr. Google Sheets za proračunske tablice

Dijeljenje – dijeljenje datoteke

Premjesti u – premještanje datoteke u drugu mapu

Dodaj zvjezdicu – dodavanje zvjezdice da bi se datoteka označila kao posebna

Preimenuj – preimenovanje datoteke

Vidite detalje – skrivanje detalja i aktivnosti vezanih uz datoteku koji se inače nalaze na krajnjoj desnoj strani ekrana nakon desnog klika mišem na određenu datoteku

Izradi kopiju – izrada kopije datoteke

Preuzmi – preuzimanje datoteke

Ukloni – uklanjanje/brisanje datoteke.

4.7. Dijeljenje datoteka i ograničenje pristupa

Korisnik koji stvori ili uveze novu datoteku automatski dobije status vlasnika (engl. owner). On može urediti, dijeliti i brisati datoteku, tj. ima apsolutna prava nad njom.

Dva su statusa koja vlasnik datoteke može dodijeliti drugim korisnicima za određenu datoteku:

suradnici (engl. collaborators) – mogu pregledavati, uređivati i preuzeti datoteke

gledatelji (engl. viewers) – mogu samo pregledavati i preuzimati datoteke, ali ih ne mogu uređivati.

Te ovlasti određuju kako će i kakve radnje moći izvršiti korisnici s dodijeljenim pravom nad nekom datotekom.


41

4.7.1. Dijeljenje datoteke s ograničenim brojem osoba

Za dijeljenje datoteke s drugim osobama:

1. Potrebno je pronaći i odabrati datoteku koja se želi podijeliti.

2. Pojavit će se akcijski izbornik na vrhu stranice pri čemu je potrebno

kliknuti mišem na naredbu Dijeli stavku .

3. Nakon toga pojavljuje se dijaloški okvir s postavkama dijeljenja datoteke pri čemu treba upisati adrese elektroničke pošte osoba s kojima se datoteka želi podijeliti.

4. Kada se odaberu osobe s kojima će datoteka biti podijeljena, potrebno je označiti što mogu raditi s datotekom, tj. mogu li datoteku uređivati, komentirati ili samo pregledavati. To treba učiniti za svaku osobu s kojom se datoteka dijeli.


42

5. Moguće je klikom mišem na Dodaj poruku dodati i poruku koja će osobi s kojom se dijeli datoteka objasniti zašto je neka datoteka dijeljena baš s njom i što se od nje očekuje.

6. Google Disk će osobe s kojima se dijeli datoteka automatski označiti kao urednike (engl. editors). Osnovna je postavka da urednici mogu pozivati nove osobe da pristupe datoteci. To se, prema potrebi, može spriječiti klikom mišem na Postavke dijeljenja → Promjena → Spremi.

4.7.2. Dijeljenje datoteke pomoću poveznice

Jednostavniji način dijeljenja datoteke s većim brojem osoba omogućen je korištenjem poveznice. Još jedna prednost takvog načina dijeljenja je u slučaju kada je u pitanju velika datoteka koja nije prikladna za slanje elektroničkom poštom.

1. Potrebno je pronaći i odabrati datoteku koja se želi podijeliti.

2. Pojavit će se akcijski izbornik na vrhu stranice pri čemu je potrebno

kliknuti mišem na naredbu Dijeli stavku .

3. Nakon toga pojavljuje se dijaloški okvir s postavkama dijeljenja datoteke pri čemu treba kliknuti mišem na Vezu koja se može dijeliti, da bi se datoteka učinila dostupnom svima koji imaju poveznicu.


Potrebna je posebna doza opreza kada se neka datoteka dijeli preko poveznice, jer tko god joj ima pristup može vidjeti sadržaj datoteke.

Čak i ako se poveznica na datoteku dijeli među provjerenom skupinom osoba može se dogoditi da poveznica bude objavljena na nekoj javnoj web-stranici i tako postane dostupna svima koji na nju kliknu mišem.


43

4. Na vrhu se zatim pojavljuje poveznica na datoteku.

5. Tada se mogu postaviti postavke vidljivosti (Napredno →Promijeni) koje se potvrđuju klikom mišem na Spremi.


44

4.8. Prikaz i vraćanje prethodne inačice dokumenta

Mogućnost prikaza i vraćanja prethodne inačice dokumenta važna je značajka kada je u pitanju online suradnja. Kada više osoba radi na nekom dokumentu i unosi razne promjene može se pretpostaviti da neće uvijek zadnja inačica dokumenta biti ona prava i da će biti potrebno doći do neke od prijašnjih inačica. Kako se ne bi dogodilo da se prijašnje inačice moraju ručno tražiti među više osoba koje su radile na dokumentu, Google Disk nudi ugrađenu mogućnost prikaza i vraćanja prethodne inačice dokumenta napravljene u proteklih 30 dana.

Kako bi se prikazala i vratila prethodna inačica dokumenta potrebno je učiniti sljedeće:

1. Otvoriti dokument, zatim kliknuti mišem na File → See revision history ili se koristiti kombinacijom tipki [CTRL] + [ALT] + [SHIFT] + [G].


45

2. S desne se strane dokumenta prikazuje popis prijašnjih inačica dokumenta. Popis može biti manje ili više detaljan.

3. Vraćanje prethodne inačice dokumenta vrši se izborom neke od prethodnih inačica i klikom mišem na Vrati tu verziju.

4. Obavijest o vraćenoj prethodnoj inačici dokumenta kratko se prikazuje na vrhu dokumenta s naznakom koja je od prethodnih inačica vraćena.


46

4.9. Vježba: Upravljanje dokumentima

1. Prijavite se na drive.google.com sa svojim korisničkim imenom i

lozinkom.

2. Izradite novi dokument klikom mišem na Novo → Dokument.

3. Klikom mišem na Bez naslova promijenite ime dokumentu u Ime_Prezime_Srce pa u sadržaj unesite svoje ime i prezime, današnji datum i naziv tečaja.

4. Klikom mišem na Dijeli u gornjem desnom kutu podijelite dokument s jednim od svojih susjeda u skupini tako da unesete e-mail adresu osobe s kojom želite dijeliti dokument.

5. Klikom mišem na Dijeljeno sa mnom uvjerite se da ste upravo dobili pravo pristupa i uređivanja dokumenta druge osobe.

6. Otvorite taj dokument pa u njega upišite svoje ime i prezime te današnji datum.

7. Vratite se u glavno sučelje Google Diska i otvorite dokument koji ste prije izradili da biste mogli vidjeti što se novo nalazi u njemu.

8. Klikom mišem na Datoteka → Pogledajte povijest izmjena provjerite postoje li prethodne inačice dokumenta. Ako postoje, vratite prijašnju inačicu.

9. Klikom mišem na Datoteka → Premjesti u otpad obrišite dokument koji ste prije izradili.

10. U glavnom sučelju Google Diska kliknite mišem na Otpad da biste vidjeli dokument koji ste prethodno obrisali.

11. Označite ga i kliknite mišem na Vrati.


47

5. Online kalendar


urediti i dijeliti Google kalendar

dodavati događaje i podsjetnike

Online kalendari mogu biti vrlo korisni ako se pravilno koriste. Jedan je od popularnijih kalendara Google kalendar koji omogućava korisnicima da izrade privatne i javne kalendare potpuno besplatno. Kalendaru se pristupa preko web-preglednika i ne treba preuzimati posebne aplikacije, a sav se sadržaj sprema u oblaku i uvijek je dostupan.

U tradicionalnim aplikacijama za desktop podaci se čuvaju na korisničkom računalu ili na nekom drugom mediju za pohranu. To znači da korisnik mora pristupati uvijek istom uređaju da bi pristupio svojim podacima. Za razliku od toga, Google kalendar sve podatke sprema u oblak te im korisnik može pristupiti s bilo kojeg uređaja u bilo koje vrijeme, a olakšano je i dijeljenje kalendara s drugim osobama.

Imajući pristup kalendaru druge osobe, lakše je planirati aktivnosti kad se zna u koje je vrijeme ta osoba slobodna ili zauzeta. Kad se kalendar dijeli s više osoba jednostavnije je planirati zajedničke aktivnosti te uskladiti osobne i skupne planove.

Sučelje Google kalendara sadrži:

1. polje za pretraživanje

2. dugme za brzo prebacivanje između dana, tjedana, mjeseci i rasporeda

3. dugme za brzu izradu novog događaja

4. prikaz trenutačnog dana

5. mini kalendar

6. popis svih kalendara

7. popis ostalih i dijeljenih kalendara

8. prikaz događaja koji je završio

9. prikaz buduće aktivnosti

10. prikaz aktivnosti iz drugog kalendara

11. mogućnost prilagodbe prikaza kalendara.


48

5.1. Uređivanje i dijeljenje kalendara

Uređivanje kalendara vrši se ovako:

1. Prvo se izabere kalendar čije se postavke žele urediti.

2. Klikom mišem na Postavke kalendara otvara se prozor s postavkama koje se mogu mijenjati, kao što su:

Naziv kalendara

Vlasnik/ca kalendara

Opis

Lokacija

Vremenska zona kalendara

Ugradnja kalendara

Adresa kalendara

Privatna adresa

Izbriši kalendar.


49

Dijeljenje kalendara odvija se slično kao i dijeljenje datoteka. Potrebno je odabrati jedan od kalendara, ali ovog puta treba kliknuti mišem na Dijeli ovaj Google Kalendar pri čemu se otvara ovaj prozor:

Dijeljenje kalendara s konkretnom osobom vrši se jednostavnim unosom adrese elektroničke pošte osobe

nakon čega se određuje što ta osoba može raditi s kalendarom:

unositi promjene i upravljati dijeljenjem

promijeniti događaje

pogledati sve detalje o događaju

vidjeti samo slobodne/zauzete (sakrij detalje).

Nakon što je kalendar podijeljen s konkretnom osobom njoj se prikazuje pod rubrikom Ostali kalendari u donjem lijevom kutu web-preglednika.

Kalendar se može objaviti i javno pri čemu nije potrebno pozivati pojedinačne osobe, nego je dovoljno proslijediti poveznicu na kalendar kojem tada mogu pristupiti svi koji kliknu mišem na nju.

Kako bi to bilo moguće, potrebno je označiti polje ispred Objavi ovaj kalendar. U slučaju korištenja te mogućnosti osobe koje pristupe kalendaru moći će vidjeti samo jesu li određeni termini kao što su sati, dani i tjedni slobodni ili zauzeti, tj. neće vidjeti detalje kao što su naziv događaja ili aktivnosti, osobe koje u njoj sudjeluju i dr.

Na sljedećoj slici prikazani su događaji iz tri različita kalendara. Crvenom je bojom označena osoba čiji je kalendar prikazan i ona može vidjeti sve


50

detalje svoja dva kalendara naziva Tomislav Stanković i Fakultet dok je kalendar EFOS kalendar samo podijeljen s tom osobom uz oznaku da može vidjeti samo jesu li termini i kada slobodni ili zauzeti bez uvida u druge detalje. U suprotnom, kad osoba dobije apsolutne ovlasti nad dijeljenim kalendarom, on se prikazuje pod Moji kalendari.

Uz to, kalendar se može ugraditi u neku postojeću web-stranicu da bi bio vidljiv svim posjetiteljima. Tako nije potrebno nikome slati poveznicu na kalendar elektroničkom poštom.

5.2. Prikazivanje i skrivanje kalendara

Prikaz ili skrivanje kalendara vrši se klikom na strelicu → Postavke.

Tada se prikazuju mogućnosti za prikaz ili skrivanje kalendara pa je na popisu kalendara moguće sakriti/prikazati sve, ništa ili pojedine kalendare. Na slici koja se nalazi na prethodnoj stranici vidljivo je kako se na popisu Ostali kalendari nalazi dijeljeni EFOS kalendar koji će korištenjem ovih postavki biti skriven i koji se više neće prikazivati na popisu Ostali kalendari iako će i daje postojati.


51

EFOS kalendar više nije vidljiv na popisu Ostali kalendari.

Vraćanje prikaza kalendara vrši se istim postupkom samo što je u ovom slučaju potrebno označiti da se kalendar želi prikazati na popisu kalendara.


52

5.3. Korištenje dijeljenog kalendara za izradu događaja

Za izradu događaja potrebno je odabrati kalendar u kojemu se događaj želi napraviti. To se radi u izborniku koji se nalazi uz svaki kalendar.

Odabirom mogućnosti Stvori događaj u ovom kalendaru prikazuje se prozor u koji treba unijeti detalje o događaju kao što su:

naziv, tj. naziv događaja

vrijeme početka i završetka

lokaciju

mogućnost video poziva

odabrati uz koji se kalendar događaj veže

opis događaja

boja, da se događaj razlikuje od drugih

podsjetnik, koji stiže u sandučić elektroničke pošte

odabrati mogućnost zaštite privatnosti, tj. odrediti hoće li događaj u

kalendaru biti prikazan kao zadan, javni ili privatni

dodati goste preko elektroničke pošte te odrediti mogu li oni

izmijeniti događaje, pozvati druge i pregledavati popis gostiju.


53

Također se moguće koristiti i mogućnošću Pronalaženje vremena preko koje će Google kalendar uzeti u obzir kalendare svih pozvanih osoba te pronaći jedan ili više termina kada su sve osobe slobodne.

Kad se unesu i potvrde osnovni podaci o događaju, isto se odmah prikazuje na početnoj stranici kalendara.

Nekada se može javiti potreba za ponavljanjem događaja, npr. kad se radi o predavanjima koja se mogu održavati nekoliko puta tjedno. U tom se slučaju uključuje mogućnost ponavljanja događaja kako se prije svakog predavanja ne bi trebalo unositi novo.

Klikom mišem na Uređivanje događaja → Ponovi pojavljuje se prozor s mogućnostima za ponavljanje događaja.

Moguće je odrediti hoće li se događaj ponavljati dnevno, svakog radnog dana, svakog ponedjeljka, srijede i petka, svakog utorka i četvrtka, tjedno, mjesečno ili godišnje.

Također, ne mora značiti da će se predavanja održavati iz tjedna u tjedan, tj. može se dogoditi da između dva predavanja bude i pauza pa je moguće odrediti i u kojim će se vremenskim intervalima ponavljati događaj. Ako je inicijalno odabrana mogućnost da se događaje ponavlja tjedno, tada se u ovom koraku može odrediti svakih koliko tjedana će se aktivirati ponavljanje događaja.


54

Također se može odrediti nakon koliko takvih intervala ponavljanja će se daljnje ponavljanje događaja prekinuti. To može biti nikada, nakon određenog broja ponavljanja ili točno određenog dana.

5.4. Postavljanje podsjetnika za događaj

Iako su Google kalendari dostupni preko raznih uređaja i u bilo koje vrijeme, može biti komplicirano pratiti sve izrade događaja. Upravo zbog toga postoji mogućnost postavljanja podsjetnika pomoću elektroničke pošte ili skočnog prozora.

Postavljanje podsjetnika za neki konkretan događaj vrši se odabirom događaja za koji se želi postaviti podsjetnik i klikom mišem na Uređivanje događaja → Podsjetnici

Podsjetnik se može podesiti tako da obavijest stigne elektroničkom poštom ili da se pojavi u skočnom prozoru nekoliko minuta, nekoliko sati, dana ili tjedana prije početka događaja.


55

Gore je prikazano kako izgleda podsjetnik koji stiže elektroničkom poštom, a ispod kako izgleda onaj koji se prikazuje u skočnom prozoru.

Podsjetnik se može odgoditi klikom mišem na Podsjeti me ponovo za 5 minuta.

Osim postavljanja podsjetnika za neki konkretan događaj, moguće je podsjetnik postaviti i za cijeli kalendar, tj. za sve događaje koji su povezani s tim kalendarom.


56

Klikom mišem na izbornik koji stoji uz naziv kalendara treba odabrati Podsjetnici i obavijesti da bi se otvorio sljedeći prozor:

Osim standardnih postavki podsjetnika, tj. izbora da podsjetnik stiže elektroničkom poštom ili u skočnom prozoru, moguće je izbor dodatno definirati.

Nekoliko je mogućih načina obavješćivanja:

Novi događaji – primanje obavijesti kada netko pošalje poziv na novi događaj

Promijenjeni događaji – primanje obavijesti kada netko promijenjeni događaj

Otkazani događaji – primanje obavijesti kada netko otkaže događaj

Odgovori na događaj – primanje obavijesti kada neka od pozvanih osoba odgovori na poziv

Dnevni raspored – primanje obavijesti s rasporedom svih događaja za taj dan ujutro u 5 sati prema zadanoj vremenskoj zoni.

Osim ranije spomenutih podsjetnika preko elektroničke pošte i skočnog prozora moguće je odabrati i mogućnost podsjetnika preko SMS-a. Potrebno je kliknuti mišem na Postavite mobitel za primanje obavijesti i pratiti upute.


57

5.5. Upravljanje pozivima na događaje

Pozivi na događaj rade se iz svakog i za svaki događaj posebno pa je zato prije slanja poziva drugim osobama potrebno odabrati događaj na koji se osobe žele pozvati.

1. Za početak treba odabrati izbornik Uređivanje događaja → Dodaj goste.

2. Zatim je potrebno početi upisivati ime osobe ili njezinu adresu elektroničke pošte da bi se filtrirali podaci. Postupak treba ponavljati sve dok i zadnja osoba nije pozvana.


58

3. Kada su sve željene osobe dodane potrebno je potvrditi pozive.

4. Zatim se u skočnom prozoru prikazuje poruka za slanje pozivnica elektroničkom poštom uključenim osobama.

5. Poziv ubrzo stiže u sandučić elektroničke pošte pri čemu je odmah potrebno označiti (ne)dolazak na događaj.


59

6. Kad je dolazak potvrđen, to se prikazuje na popisu pozvanih osoba.

U slučaju odbijanja poziva pored imena pozvane osobe nalazi se ovaj znak:

5.6. Uređivanje i otkazivanje postojećih događaja

Da bi se postojeći događaji uredili ili otkazali:

1. Odaberite izbornik Uređivanje događaja.

2. Pritom obratite pozornost na mogućnosti za:

brisanje događaja

promjenu vlasnika događaja

dupliciranje događaja

kopiranje događaja u druge kalendare.


Da bi se događaj trajno obrisao u kalendarima svih osoba, mora ga obrisati vlasnik.

Prilikom brisanja događaja on se još neko vrijeme može prikazivati kao postojeći zbog postojanja nekoliko kopija koje Google čuva i za koje treba vremena da se sve obrišu.


60

3. Klikom mišem na Izbriši pojavljuje se prozor za potvrdu pri čemu je dobro izabrati mogućnost Izbriši i obavijesti goste.

4. Obavijest o otkazanom događaju ubrzo stiže u sandučić elektroničke pošte.


61

5.7. Vježba: Izrada, uređivanje i brisanje kalendara/događaja

1. Posjetite adresu https://www.google.com/calendar/ i prijavite se

koristeći se svojim korisničkim imenom i lozinkom.

2. Kliknite mišem na Moji kalendari da biste izradili novi kalendar naziva ImePrezime_Kalendar. U opisu ponovite to isto.

3. Prebacite se na polje Podijeli sa određenim osobama i upišite adresu elektroničke pošte jednog od polaznika tečaja do vas i za mogućnost dijeljena odaberite Može unositi promjene i upravljati dijeljenjem.

4. Potvrdite korak u kojemu se pozivnica šalje drugoj osobi elektroničkom poštom.

5. Provjerite svoj pretinac elektroničke pošte da biste provjerili jeste li dobili pozivnicu jednog od polaznika tečaja.

6. Unesite proizvoljni događaja klikom mišem na Napravi koja se održava za 5 minuta. U ovom koraku opet unesite adresu elektroničke pošte osobe s kojom ste maloprije podijelili kalendar.

7. Kada dobijete poziv na događaj, jedan prihvatite, a drugi odbijte.

8. Aktivirajte podsjetnik na događaj preko elektroničke pošte i skočnog prozora s vremenskim razdobljem od 3 minute za događaj.

9. Vratite se u glavno sučelje Google kalendara i čekajte podsjetnike.

10. Kada ih dobijete, kliknite mišem na događaj i na vrhu na Izbriši pa potvrdite da želite poslati obavijest osobama pozvanim na događaj.

11. Provjerite jeste li dobili obavijest o otkazivanju događaja.

https://www.google.com/calendar/


62


63

6. Društveni mediji


navesti i opisati različite vrste društvenih mreža

opisati wiki stranice, forume, blogove, sadržajne zajednice

upravljati sadržajem, dozvolama i postavkama privatnosti

povezivati se i komunicirati s drugim korisnicima

Društveni mediji važan su alat koji se koristi u privatne i u poslovne svrhe. Oslonac su modernog načina komunikacije i pružaju brojne mogućnosti dijeljenja i korištenja digitalnog sadržaja.

6.1. Alati društvenih medija koji podržavaju online suradnju

Ti alati predstavljaju mjesta za okupljanje osoba sa sličnim interesima. Tako se stvaraju virtualne zajednice osoba okupljenih oko određenih tema.

Društveni mediji smatraju se dijelom Web 2.0 trenda.

6.1.1. Društvene mreže

Osnova postojanja društvenih mreža je umrežavanje. Ono može biti vezano uz privatne ili uz poslovne teme, interese, događaje, proizvode, usluge i sl., ali u osnovi označava povezivanje osoba sličnih interesa.

Facebook je društvena mreža pokrenuta 2004. s ciljem povezivanja studenata Sveučilišta Harvard u SAD-u koja je trebala omogućiti jednostavniju razmjenu informacija. Vrlo brzo se proširio na druge fakultete, srednje škole i tvrtke, a 2006. je postao javno dostupan svima.

Za pristup Facebooku potrebna je adresa elektroničke pošte kojom se vrši registracija korisničkog računa. Nakon registracije potrebno je ispuniti profil pri čemu se najčešće koristi vlastito ime i prezime kao osnova korisničkog računa, tj. profila.


64

Osim ispunjavanja profila osobnim podacima, interesima, hobijima, slikama, video materijalima i ostalim informacijama, Facebook nudi i razne korisne aplikacije i mogućnost izrade stranica ili grupa vezanih uz neku temu, događaj, proizvod, uslugu i sl. Jedan od primjera korisne grupe je grupa izrađena za potrebe studenata nekog fakulteta s ciljem jednostavne i brze razmjene informacija. Primjer je dobre stranice stranica izrađena za potrebe nekog fakulteta koji se tako dodatno približava svojim studentima te im može jednostavno i brzo na jednom mjestu prezentirati željeni sadržaj.

Google+ možda je najkorisnija društvena mreža u kontekstu ovog priručnika, jer se registracijom korisničkog računa Google za potrebe elektroničke pošte i korištenja kalendara, o čemu je bilo riječi u prethodnim poglavljima, automatski izrađuje korisnički račun, tj. Google+ profil.

Nastao je kao izravan odgovor Facebooku i nudi manje-više iste funkcionalnosti s tom razlikom što autorima sadržaja poput blogera, o kojima će više riječi biti u nastavku, nudi potvrdu vlasništva nad objavljenim sadržajem na tražilici Google i to tako da pored rezultata pretraživanja prikaže podatke s autorova profila.

LinkedIn je društvena mreža namijenjena poslovnom umrežavanju osnovana 2002. godine. Izrada profila usmjerena je prema izgradnji poslovnih profila i povezivanja s poslovnim kontaktima. Profil se ispunjava relevantnim radnim iskustvom, podacima o formalnom i neformalnom školovanju, sudjelovanjima na projektima, potvrdama o polaganju raznih stručnih i industrijskih certifikata i sl. Također je moguća izrada grupa prema različitim poslovnim interesima, vrstama zanimanja i dr.

Tvrtke mogu stvarati svoje profile da bi na jednom mjestu predstavile djelatnost kojom se bave i privukle potencijalne zaposlenike i(li) investitore.


65

6.1.2. Wiki-stranice

Wiki stranice najbrži su način za uređivanje i dijeljenje teksta i popratnog sadržaja kao što su fotografije i poveznice na video materijale. Jednostavnost sučelja za unos i obradu sadržaja jedan je od razloga velike popularnosti wiki-stranica.

Wiki-stranice mogu biti temelj za neformalno okupljanje oko neke teme ili platforma za globalne projekte kao što je Wikipedia na adresi http://hr.wikipedia.org/.

Wikijem se smatraju svi alati koji podržavaju principe brzine, jednostavnosti i otvorenosti. Postoji puno vrsta wiki-alata i nemoguće je reći koji je najbolji jer to ovisi o konkretnim potrebama. Ipak, jedan je od najpopularnijih wiki-alata MediaWiki.

Zbog svoje jednostavnosti i otvorenosti wiki-stranice često su meta vandala koji umjesto konstruktivnog doprinosa sadržaju stranice rade neprikladne izmjene ili brišu sadržaj.

S razvojem wiki-alata uvedena je mogućnost vraćanja prijašnjih inačica wikija pa je tako moguće vidjeti sve učinjene izmjene i vratiti neku od prethodnih inačica, tj. poništiti neprikladne izmjene ili brisanje sadržaja.


Najstariji javno objavljeni wiki zove se Portland Pattern Repository i nalazi se na adresi http://en.wikipedia.org/wiki/Portland_Pattern_Repository.

http://hr.wikipedia.org/

http://en.wikipedia.org/wiki/Portland_Pattern_Repository




66

Kad na njemu radi više osoba, wikiji mogu biti korisni pri izradi svojevrsnih baza podataka kao što je hrvatski wiki-site HrOpenWiki na http://wiki.open.hr koji promovira otvoren i slobodan softver.

Najpoznatiji globalni wiki zove se Wikipedia i nalazi se na adresi http://wikipedia.org. Služi kao otvorena enciklopedija u kojoj sadržaj može uređivati bilo tko i bilo kada koristeći se samo web-preglednikom.

Wiki-stranice zbog svoje se jednostavnosti često koriste. Jedna od mogućih upotreba wiki-stranica vidi se prilikom provođenja online anketa i upitnika kada je ispitanicama potrebno dati uvid u više detalja vezanih uz anketu, tj. upitnik. U tom slučaju primarna je zadaća wikija pružiti dodatne informacije.

Wikiji mogu biti korišteni u privatne svrhe ili mogu služiti kao kolaborativni i komunikacijski alat između članova obitelji, prijatelja ili poslovnih kolega i partnera koji se nalaze na udaljenim lokacijama.

S druge strane, velike se tvrtke mogu koristiti wikijima da bi svoje zaposlenike upoznala sa svim detaljnim nekog projekta. To je posebno korisno kad tvrtka ima urede u više različitih gradova, a želi na jednom mjestu svojim zaposlenicima pružati sve potrebne informacije te im dati mogućnost da iste uređuju.

Primjer korporativnog wikija nalazi se na adresi http://social.technet.microsoft.com/wiki.

http://wiki.open.hr/

http://wikipedia.org/

http://social.technet.microsoft.com/wiki


67

6.1.3. Forumi i grupe

Forumi su preteča društvenih mreža. Omogućuju korisnicima razmjenu mišljenja o različitim temama pri čemu su sve poruke javno vidljive iako je moguće pojedine dijelove foruma sakriti od neregistriranih korisnika. Neregistrirani korisnici mogu čitati sav objavljeni sadržaj. U slučaju želje za sudjelovanjem, potrebna je registracija koja zahtijeva jedino adresu elektroničke pošte, a korisnički profil najčešće nije ime i prezime osobe nego nadimak, tj. pseudonim, zbog čega su forumi stekli veliku popularnost. Korištenje nadimka/pseudonima svojevrsni je standard prilikom korištenja foruma.

Forumi mogu biti općeniti i tematski (auto-moto, moda, putovanja), a pravila ponašanja određuje vlasnik uz pomoć administratora (korisnici foruma s apsolutnim ovlastima koji mogu uređivati sve aspekte foruma i upravljati korisničkim računima).

Grupe funkcioniraju kao i forumi, a jedna od popularnijih platformi za grupe zove se Google grupe https://groups.google.com/forum/.

One nude ove mogućnosti:

sudjelovanje u raspravama o određenoj temi

izradu grupa za korisničku podršku u kojoj korisnici mogu postavljati pitanja i dobivati odgovore u vezi s određenim proizvodom

organizaciju sastanaka, konferencija ili društvenih događaja za članove grupe

pronalazak osoba sa sličnim hobijima, interesima ili životnim iskustvom

čitanje postova grupe preko elektroničke pošte i web-preglednika.


Najpopularnije vrste softvera namijenjenih za forume:

vBulletin

phpBB

bbPress

IPBoard

https://groups.google.com/forum/


68

6.1.4. Blogovi i mikro blogovi

Blog, poznat i kao online dnevnik, oblik je periodičke objave različitih vrsta sadržaja. Blogovi mogu biti individualni, gdje jedna osoba sastavlja i objavljuje sav sadržaj o nekoj temi ili o više različitih tema, koristeći se web-preglednikom, i kolaborativni, gdje više osoba objavljuje sadržaj o jednoj ili više tema. Prema tome, kao i forumi, blogovi mogu biti općeniti i tematski. Mnoge se tvrtke koriste korporativnim blogovima preko kojih educiraju svoje potrošače i klijente o svojim proizvodima i uslugama. Popularizacija bloga u Hrvatskoj dogodila se 2004. pokretanjem blog-servisa www.blog.hr.

Blog je vrsta medija u kojem se sadržaj može objavljivati pod pseudonimom ili pod imenom i prezimenom. Kako blog ne bi bio jednosmjeran medij putem kojeg se samo objavljuju informacije, postoji mogućnost komentiranja objavljenog sadržaja. O tome želi li tu mogućnost ostaviti uključenu ili će ju isključiti, odlučuje svaki autor bloga za sebe.

Za razliku od društvenih mreža, wikija i foruma, blog nudi najviše slobode i mogućnosti kada je riječ o objavi sadržaja, jer je pogodan za sve vrste medija pa tako postoje i tzv. vlogovi, tj. video blogovi. Objavljeni se sadržaj može dijeliti preko drugih online medija.

Mikro blog je naziv za blog koji se sastoji isključivo od kratkih poruka, slika, video datoteka i drugog sadržaja. Mikro blog je mješavina tradicionalnog bloga i društvenih mreža i zbog svoje je relativne kratkoće i jednostavnosti postao popularan i pogodan za korištenje preko mobilnih uređaja. Primjer takvog servisa je Twitter (https://twitter.com/).


Blogeri.hr (bivši CroBlogeri) je blog zajednica koja okuplja sve hrvatske blogere, bez obzira kojim se servisom za objavljivanje bloga (internetskog dnevnika) koriste. Stranica je nastala s ciljem poboljšanja blogerske scene u Hrvatskoj (i šire).

http://www.blog.hr/

https://twitter.com/


69

6.1.5. Sadržajne zajednice

Sadržajne se zajednice više nego ikoje druge otvaraju vezano uz specifičnu vrstu sadržaja. Nakon registracije korisničkog računa multimedijalni se sadržaj objavljuje na web-stranicama, opisuje i ostavlja se dostupnim za korištenje drugim posjetiteljima zajednice, koji mogu, ali ne moraju, biti registrirani.

Neki su od primjera sadržajnih zajednica:

SoundCloud – online platforma za distribuciju audio sadržaja koja omogućava izradu profila, snimanje i postavljanje audio sadržaja izravno u web-pregledniku, preslušavanje, ocjenjivanje i preuzimanje te brisanje audio sadržaja.

YouTube – online servis za postavljanje i razmjenu video sadržaja. Posjeduje i napredne alate za uređivanje video sadržaja izravno u web-pregledniku.

Flickr – online servis za pohranu primarno slika, ali i video sadržaja. Ima napredne mogućnosti organizacije, pretrage i uređivanja slika.

SlideShare – online servis za objavu i dijeljenje dokumenata. Od drugih mogućnosti nudi komentiranje i ocjenjivanje objavljenog sadržaja i njegovo ugrađivanje u web-stranice.

Iako su te zajednice odlične s aspekta razmjene znanja, veliki problem stvara razmjena materijala zaštićenih autorskim pravima pa se tako na njima mogu pronaći sve vrste objavljenog sadržaja bez dopuštenja autora i pod zaštitom autorskih prava.

Sadržajne se zajednice koriste za dodatnu segmentaciju online platformi za objavu sadržaja, jer je tako jednostavnije organizirati sadržaj i osobe zainteresirane za taj sadržaj. Postojanje specijaliziranih sadržajnih zajednica poput gore navedenih omogućuje korisnicima mogućnost korištenja naprednih alata za manipulaciju nekim specifičnim sadržajem, bez obzira je li riječ o audio, video, foto materijalu ili jednostavno tekstu.

Sadržajne zajednice imaju dva temeljna principa:

Resursi – sadržajne su zajednice u svojoj osnovi zapravo baze multimedijalnog sadržaja. Korisnici ih mogu pretraživati u potrazi za njima potrebnim sadržajem, za npr. neko istraživanje, a također se mogu pretplatiti na sadržaje nekog korisnika da bi ga primali kontinuirano i odmah nakon što je objavljen.

Komunikacija – pokretanje, razvoj i održavanje sadržajne zajednice zahtijeva aktivnu međusobnu komunikaciju. Korisnici koji postavljaju sadržaj za javno korištenje mogu koristiti snagu zajednice za poboljšanje svojeg sadržaja, pogotovo kad je objavljeni sadržaj otvoren za javno komentiranje.


70

6.2. Upravljanje dozvolama i postavkama privatnosti

Upravljanje dozvolama i postavkama privatnosti počinje i prije pristupa nekoj društvenoj mreži ili servisu. Zbog toga je važno detaljno proučiti uvjete korištenja prije registracije da bi se znalo kako konkretna društvena mreža ili servis pristupa toj problematici i koje sve mogućnosti pruža kad je u pitanju upravljanje dozvolama i postavkama privatnosti.

Budući da je cilj svake društvene mreže ili servisa olakšavanje međusobne komunikacije i dijeljenja informacija, sadržaja i datoteka, jasno je da će i standardne postavke privatnosti prilikom registracije biti postavljene tako da maksimalno služe toj svrsi, što možda neće odgovarati svakom korisniku.

Te se postavke naknadno mogu mijenjati na većini danas dostupnih društvenih mreža. Twitter ima samo dvije mogućnosti. Na stranici s postavkama može se odabrati tko može vidjeti statuse koje korisnik objavi: svi ili samo osobe kojima korisnik odobri pristup. LinkedIn s druge strane postavke privatnosti segmentira kroz nekoliko razina preko kojih je moguće odabrati koji će dio profila će biti javno vidljiv svima, a koji samo drugim registriranim korisnicima. Facebook nudi sve to kroz četiri razine preko kojih se određuje tko može vidjeti koji dio profila pa je tako moguće za svaku osobu posebno odrediti koji od statusa ili dijelova profila može vidjeti.

Informacije su koje korisnici općenito dijele:

fotografije i drugi multimedijalni sadržaji

godine starosti i spol

biografske informacije kao što su edukacija, mjesto stanovanja, radno iskustvo i dr.

statusi, tj. postovi

kontakti

hobiji i interesi.

Bez obzira na to kojom se društvenom mrežom korisnik služi, mora pronaći gdje se nalaze postavke privatnosti i postaviti ih tako da budu primjerene svrsi registracije na tu konkretnu društvenu mrežu.

Neke su od važnijih postavki na koje treba misliti:

tko može pregledavati sadržaj profila

tko može vidjeti objavljene statuse i aktivnosti

koje se informacije dijele s vanjskim web-stranicama i servisima

koje aplikacije mogu pristupiti podacima profila

koje informacije o korisniku mogu dijeliti drugi korisnici

tko može vidjeti fotografije i lokacije.


CARNet je objavio brošuru pod nazivom „Zaštitite privatnost na Facebooku” iz koje se može saznati više o opasnostima kojima se korisnik izlaže prilikom postavljanja osobnih podataka i sadržaja na najpopularniju društvenu mrežu te kako podesiti svoj profil na „Fejsu” tako da čuva privatnost.

Brošura se nalazi na adresi http://www.cert.hr/sites/default/files/Facebook%20brosura%20v2%20(2012)_0.pdf

http://www.cert.hr/sites/default/files/Facebook%20brosura%20v2%20(2012)_0.pdf




71

6.3. Pronalaženje i povezivanje s drugim korisnicima

Pronalaženje korisnika društvenih medija s namjerom povezivanja najčešće se odvija preko tražilica kao što su Google tražilica i Bing te preko specijaliziranih tražilica unutar društvenih mreža, npr. Facebook ima svoju, Twitter svoju, a Linkedin svoju internu tražilicu.

Način povezivanja korisnika može se razlikovati od medija do medija, ali većinom se šalje zahtjev za povezivanjem kao što je to slučaj na Facebooku i LinkedInu, a na Twitteru funkcionira malo drugačije i nije nužno da se dvije osobe istovremeno povežu kako bi jedna pratila statuse druge.

Različiti su načini povezivanja s drugim korisnicima društvenih mreža i medija:

„Dodaj kao prijatelja” za Facebook

„Prati” (engl. Follow) za Twitter

„Poveži” (engl. Connect) za LinkedIn

„Dodaj” (engl. Add) za Google+

Uklanjanje veza među korisnicima, tj. uklanjanje korisnika s popisa povezanih osoba postiže se otvaranjem profila te osobe i klikom na odgovarajuću naredbu koja se može razlikovati ovisno o društvenoj mreži koja se rabi.


Tražilica Google pruža napredne mogućnosti pretraživanja http://www.google.hr/advanced_search.

http://www.google.hr/advanced_search

http://www.google.hr/advanced_search


72

6.4. Odgovaranje i prosljeđivanje poruka

Osnova korištenja društvenih mreža je umrežavanje, tj. povezivanje i zbog toga je mogućnost odgovaranja i prosljeđivanja poruka nešto bez čega društvene mreže ne bi bile društvene.

Odgovaranje na status ili njegovo prosljeđivanje kao i odgovaranje na komentar na Facebooku je vrlo jednostavno.

Na status se odgovara unosom komentara u polje Komentiraj, kao što se vidi na slici.

Prosljeđivanje statusa postiže se klikom mišem na Podijeli čime se status može prikazati širem krugu korisnika. U ovom slučaju autor statusa ograničio je vidljivost statusa pomoću postavki privatnosti, o kojima je bilo riječi u jednom od prethodnih poglavlja ovog priručnika.

Na Twitteru se isto postiže korištenjem malo drugačijih naredbi pri čemu će:

Replay odgovoriti na poruku, a

Retweet će ju proslijediti.


73

6.4.1. Privatne poruke

Važno je spomenuti i privatne poruke koje nude dodatne funkcionalnosti te koje uz svoje prednosti imaju i skrivene mane.

Društvene se mreže smatraju manje-više otvorenima, jer objavljene statuse vidi od nekoliko desetaka do nekoliko tisuća osoba i stoga je jasna potreba za korištenjem privatnih poruka kako bi se pomoću njih razmjenjivale povjerljive informacije.

To je posebno izraženo u današnje vrijeme kad pojedine osobe imaju više stotina ili čak tisuća prijatelja na Facebooku ili pratitelja na Twitteru i za pretpostaviti je da se povremeno javlja želja za intimnijim prostorom za komunikaciju koja se onda seli u privatne poruke.

Postoje takve informacije i takvi sadržaju koje osobe ne žele dijeliti javno te će se u tu svrhu poslužiti privatnim porukama. Međutim, i prilikom korištenja privatnih poruka treba jasno naglasiti i biti svjestan toga da druga osoba sav materijal može bez odobrenja pošiljatelja javno objaviti.

Postoje sadržaji koje je bolje uopće ne dijeliti preko društvenih medija, ali ako se već šalju, tada će privatne poruke ipak smanjiti potencijalne posljedice.

6.5. Postavljanje i preuzimanje sadržaja

Da bi društvene mreže bile iskorištene do maksimuma i pokazale svoju pravu snagu, osim komunikacije moraju pružiti i nešto više. One stoga omogućuju i preuzimanje sadržaja kao što su slike, video zapisi i dokumenti.

Do izražaja posebno dolaze sadržajne zajednice o kojima je bilo govora u poglavlju 6.1 ovog priručnika.

6.5.1. Upravljanje sadržajem na Facebooku

Najpopularnija društvena mreža današnjice najbolje će poslužiti kao uvod u mogućnost društvenih mreža kada je riječ o postavljanju i preuzimanju sadržaja.

Postavljanje multimedijalnog sadržaja, sa ili bez tekstnog sadržaja, obavlja se objavom novog statusa ili komentara.

Za sada Facebook nudi postavljanje fotografija i video zapisa.

Da bi se neka fotografija ili video zapis preuzeli, potrebno je odabrati mogućnost ispod željenog sadržaja.


Kod svakog objavljivanja sadržaja (ažuriranja statusa, objavljivanja fotografije ili komentara) može se odabrati kome će taj sadržaj biti vidljiv.

Više o tome https://www.facebook.com/about/privacy/your-info-on-fb.

https://www.facebook.com/about/privacy/your-info-on-fb

https://www.facebook.com/about/privacy/your-info-on-fb


74

U slučaju kao što je to na gornjoj fotografiji, vidi se da se ondje prikazane mogućnosti tiču preuzimanja fotografije. Iste mogućnosti dostupne su i prilikom preuzimanja video zapisa.

6.5.2. Upravljanje sadržajem na servisu SlideShare

Kada je riječ o dokumentima, servisi kao što je SlideShare postaju nezamjenjivi sa svojim specifičnim mogućnostima.

Postavljanje dokumenata obavlja se pomoću nekoliko klikova mišem.

Pri postavljanju dokumenta potrebno je unijeti određene informacije kao što su:

naslov dokumenta

izbor kategorije dokumenta (npr. informatika, obrazovanje, automobilizam…)

opis dokumenta

ključne riječi (engl. tags) za jednostavniji pronalazak dokumenta od strane drugih korisnika servisa i tražilica

status dokumenta da bi se odredilo hoće li on biti javno dostupan ili ne.


75

Dokument se preuzima klikom mišem na Save pri čemu se dokument istog trenutka preuzima na korisnikovo računalo.


76

6.6. Uklanjanje objava s društvenih medija

Sve više različitih društvenih mreža, veće brzine pristupa Internetu te jednostavnost izrade i postavljanja sadržaja online doveli su do hiperprodukcije različitih vrsta sadržaja i povezano s tim javlja se potreba za povremenim uklanjanjem ranije objavljenog sadržaja s neke društvene mreže.

Upravo je zbog toga posebno važno prije registracije na neku društvenu mrežu proučiti pravila i uvjete korištenja u kojima bi trebale biti navedene informacije vezane uz mogućnost naknadnog uklanjanja sadržaja.

Sadržaj koji se na društvenim mrežama objavljuje javno (engl. public) osim korisnicima dostupan je i tražilicama kao što su Google Search i Bing, dakle dostupan je za pretraživanje i prikazuje se u rezultatima pretraživanja. U slučaju kad je takav sadržaj uklonjen s izvora na kojem je objavljen tražilice to prepoznaju i cilj im je što prije ga ukloniti iz rezultata pretraživanja, jer žele ostati relevantne, tj. ne žele svojim korisnicima prikazivati rezultate za sadržaj koji više nije dostupan. Da bi se to postiglo, potrebno je određeno vrijeme, jer je podataka koje tražilice moraju indeksirati sve više i moguće je da će se uklonjeni sadržaj još neko vrijeme nakon brisanja prikazivati u rezultatima pretraživanja.

Da bi se taj postupak ubrzao, rabi se Google Removal Tool, alat u koji se kopira poveznica na uklonjeni sadržaj kako bi Google što prije dobio informaciju da se sadržaj ukloni i iz rezultata pretraživanja.

S druge strane, objavljivanje sadržaja uz korištenje ponuđenih postavki privatnosti na nekoj društvenoj mreži ne jamči da taj sadržaj neće postati javno dostupan. To se može dogoditi zbog tehničke pogreške u sustavu, provale u sustav od strane treće osobe ili kad osoba s kojom je sadržaj podijeljen u povjerenju zlouporabi sadržaj.

Međutim, i nakon što je sadržaj uklonjen s društvene mreže i nakon što ga je Google prestao prikazivati u rezultatima pretraživanja, to nije garancija da se on neće jednom u budućnosti negdje pojaviti. To se može dogoditi ako je netko napravio kopiju sadržaja, čuvao ga i poslije ga objavio.

Ako se nešto želi sačuvati jer je strogo povjerljivo, ili korisnik nije siguran trebali to objaviti online sa ili bez specijalnih mogućnosti privatnosti, najbolja je mogućnost ne objaviti.

Na slici s desne strane vidi se mogućnost za uklanjanje fotografije s društvene mreže Facebook.


Postoje situacije u kojima Google neće udovoljiti zahtjevu za uklanjanjem sadržaja. Više o tome može se saznati na poveznici http://www.tomislavstankovic.com/blog/google-nece-obrisati-stranicu/


Wayback Machine je

servis koji pruža mogućnost pregledavanja kopija prijašnjih inačica web-stranica i njihovog sadržaja.

To znači da se čak i uklonjeni sadržaj može i dalje pojavljivati na ovom servisu kao kopija originalnog sadržaja.


Odgovor na pitanje Što učiniti kada „guglate” svoje ime i prezime i vidite rezultat koji vam se ne sviđa?

http://www.tomislavstankovic.com/blog/guglate-svoje-ime-i-prezime-ukloniti-obrisati-rezultat/

http://www.tomislavstankovic.com/blog/google-nece-obrisati-stranicu/








77

6.7. Vježba: Upravljanje dozvolama, sadržajem i korisnicima

1. Posjetite svoj profil na nekoj od društvenih mreža (Facebook, Twitter, Google+, ili LinkedIn) i pronađite postavke privatnosti.

2. Na jednoj od tih društvenih mreža objavite status sadržaja „test” (bez navodnika). Nakon što ga objavite, pronađite opciju za uklanjanje pa ga uklonite.

3. Posjetite https://soundcloud.com/ i http://youtube.com i pokušajte preuzeti sadržaj. U čemu su razlike?

4. Posjetite adresu http://hr.wikipedia.org/ i u tražilicu s gornje desne strane upišite „Sveučilišni računski centar” (bez navodnika).

5. Pronađite u gornjem desnom kutu naredbe uredi VE i uredi. Pokrenite prvo jednu pa drugu i navedite u čemu su razlike. Na kraju kliknite mišem na Odustani.

6. Posjetite http://forum.hr i http://blog.hr te pronađite glavne razlike u objavljenom sadržaju.

https://soundcloud.com/

http://youtube.com/

http://hr.wikipedia.org/

http://forum.hr/

http://blog.hr/


78


79

7. Online sastanci


koristiti Google Hangouts za online sastanak

dijeliti zaslon i trenutačno se dopisivati tijekom online sastanka

Jedan od boljih besplatnih alata za održavanje online prezentacija i sastanaka je Google Hangouts o kojemu će biti riječi u ovom poglavlju.

Ima sve mogućnosti kao i komercijalni alati koji se naplaćuju pa izlagač može dijeliti prikaz sadržaja svoje web-kamere s ostalim sudionicima uz istovremeni prikaz npr. PowerPoint prezentacije.

Također, svi sudionici imaju mogućnost međusobne komunikacije preko brzih poruka u svakom je trenutku moguće da bilo tko od sudionika preuzme vođenje prezentacije ili sastanka kroz nekoliko klikova mišem. Moguće je imati do deset izlagača i neograničeni broj drugih sudionika. Prezentacija ili sastanak mogu se, ali i ne moraju, snimati da bi bili dostupni za naknadno gledanje npr. članovima tima koji nisu mogli biti prisutni, a biti će im potrebne neke informacije ili jednostavno trebaju biti u tijeku.

Za provođenje online sastanka ili prezentacije potrebni su:

mikrofon

web-kamera (nije obavezno, jer kamera nije potrebna ako se misli prikazivati isključivo prezentacija)

korisnički račun Google.

Google nudi dvije vrste online sastanaka:

Google Hangouts za sastanak do deset osoba, pri čemu svaka osoba koja sudjeluje mora imati svoj korisnički račun

Google Hangouts On-Air za veće sastanke s do deset izlagača (glavni izlagač mora imati korisnički račun Google/YouTube da bi se snimka mogla tamo pohraniti za naknadno gledanje), s neograničenim brojem sudionika i mogućnošću snimanja.


Prije pokretanja online sastanka pomoću Google Hangoutsa potrebno je upoznati se s uvjetima pružanja usluge. Osoba koja vodi sastanak mora biti izričiti vlasnik svih materijala kojima se koristi prilikom sastanka. Više o tome može se doznati na poveznici https://support.google.com/plus/answer/2553248?hl=hr&ref_topic=2553242

https://support.google.com/plus/answer/2553248?hl=hr&ref_topic=2553242




80

7.1. Upravljanje online sastancima

7.1.1. Pokretanje i zatvaranje sučelja online sastanka

Ako se online sastanak pokreće izravno na Google+, tada se treba otvoriti adresa https://plus.google.com/hangouts/active i odabrati Videopoziv u Hangouts.

Tada se osobe mogu pozivati ručno ili dijeljenjem poveznice na online sastanak.

https://plus.google.com/hangouts/active


81

7.2. Započinjanje i završavanje sastanka

Tada se pojavljuje sučelje iz kojeg će se voditi sastanak. U ovom je koraku moguće dodatno upravljati svim mogućnostima sastanka prije njegova konačnog pokretanja.

Završetak sastanka vrši se klikom mišem na ikonu s crvenom slušalicom na vrhu sučelja online sastanka.

7.3. Dijeljenje datoteka i radne površine na online sastanku

Dijeljenje datoteka i radne površine vrlo je jednostavno i moguće ih je pokrenuti i prekinuti bilo kad tijekom trajanja online sastanka.

Dijeljenje radne površine označava dijeljenje nekog od trenutačno aktivnih programa ili otvorenih prozora preglednika datoteka. Pokreće se klikom mišem na Dijeljenje zaslona.


82

Prilikom dijeljenja zaslona i odabirom mogućnosti Cijeli zaslon u sučelju za online sastanak prikazat će se radna površina osobe koja vodi sastanak.

Prekid dijeljenja radne površine postiže se klikom mišem na Zaustavi dijeljenje.

Dijeljenje datoteka pokreće se klikom mišem na ikonu Google Diska, pri čemu se prikazuje sučelje Google Diska, gdje se može odabrati dokument koji se želi podijeliti ili se može uvesti bilo koji drugi dokument s računala.

Kad se odabere datoteka, prikazat će se svim osobama koje sudjeluju u sastanku. Prekid dijeljenja vrši se ponovnim klikom mišem na ikonu Google Disk.


83

7.4. Trenutačno dopisivanje tijekom online sastanka

Trenutačno se dopisivanje pokreće klikom mišem na ikonu Chat u izborniku koji se nalazi s lijeve strane sučelja.

Tad se s desne strane sučelja online sastanka prikazuje prostor rezerviran za trenutačno dopisivanje, kojim se sudionici sastanka mogu koristiti da bi dodali svoj komentar ili napomenuli da postavke online sastanka nisu dobro uređene zbog čega ne čuju izlagača.


84

7.5. Korištenje videa i audia tijekom online sastanka

Da bi se moglo upravljati video postavkama, potrebno je fizički spojiti web-kameru na računalo.

Prije nego se kamera spoji, na vrhu sučelja bit će prikazana crvena ikona uz oznaku web-kamere.

Međutim, čim se kamera spoji, crvena pozadina ikone nestaje i moguće je vidjeti ponuđene mogućnosti za prikaz videa.


85

Osim toga, na vrhu se nalaze i druge postavke gdje se može odabrati s koje će se kamere video prikazivati, koji će mikrofon snimati zvuk i koji će zvučnici reproducirati zvuk.


86

7.6. Vježba: Upravljanje online sastancima

1. Posjetite adresu i https://plus.google.com i pogledajte gdje se nalaze naredbe za pokretanje sastanka.

2. Pozovite još nekog na sastanak

3. S lijeve strane na vrhu aktivirajte trenutačne razgovore.

4. Pokrenite dijeljenje zaslona, a zatim ga zaustavite.

5. Pokrenite dijeljenje dokumenata s Google Diska, a zatim ga zaustavite.

https://plus.google.com/


87

8. Online okruženje za učenje


razlikovati vrste okruženja za online učenje

navesti značajke i funkcije online okruženja za učenje

pristupiti online tečaju, objavljivati i preuzimati datoteke

E-učenje je proces obrazovanja (proces učenja i podučavanja) koji se izvodi uz uporabu nekog oblika informacijske i komunikacijske tehnologije, a s ciljem unapređenja kvalitete toga procesa i kvalitete ishoda obrazovanja (preuzeto iz Strategije e-učenja Sveučilišta u Zagrebu).

E-učenje obuhvaća različite aspekte korištenja ICT-a u obrazovanju pa ovisno o intenzitetu i načinu korištenja ICT-a razlikujemo nekoliko oblika e-učenja:

klasična nastava - nastava u učionici (f2f - face-to-face)

nastava uz pomoć ICT-a - tehnologija u službi poboljšanja klasične nastave (ICT supported teaching and learning)

hibridna ili mješovita nastava - kombinacija nastave u učionici i nastave uz pomoć tehnologija (hybrid, mixed mode ili blended learning)

online nastava - nastava je uz pomoć ICT-a u potpunosti organizirana na daljinu (fully online).

Online okruženje za učenje podrazumijeva virtualno mjesto putem kojega je moguće stjecati nova znanja i vještine.

8.1. Vrste okruženja za online učenje

U kontekstu online okruženja za učenje treba razlikovati Virtualno okruženje za učenje (engl. VLE – Virtual Learning Environment) i Sustav za upravljanje učenjem (engl. LMS – Learning Management System).

8.1.1. Virtualno okruženje za učenje (VLE)

Virtualno okruženje za učenje je platforma za učenje, tj. cjeloviti edukacijski sustav smješten na webu koji služi kao potpora klasičnom učenju pružajući također i virtualni pristup razredu, nastavi, nastavnom sadržaju, ispitima, zadaćama, ocjenama i drugim resursima. Također pruža i prostor za međusobno druženje između učenika i učitelja preko foruma i trenutačnog dopisivanja. Sadrži i dio za upravljanje sadržajem (engl. content management system).

Virtualno okruženje za učenje osnovna je komponenta učenja na daljinu, ali također može biti integrirano i u klasičnu nastavu.

Proces učenja uz uporabu virtualnog okruženja za učenje može se odvijati sinkrono i asinkrono. U sinkronom se svi sudionici susreću uživo, a predavač može održavati predavanje koristeći se kombinacijom klasičnog i


Odabir pravog alata za online okruženje za učenje ključan je za kasniji uspješan rad i maksimalno korištenje potencijala informacijsko-komunikacijskih tehnologija.


Centar za e-učenje Sveučilišnoga računskoga centra Srce djeluje kao središte za podršku ustanovama, nastavnicima i studentima pri uporabi tehnologija i alata e-učenja. http://www.srce.hr/ceu

http://www.srce.hr/ceu


88

virtualnog učenja. Znači, proces davanja i primanja znanja odvija se istovremeno. U asinkronom okruženju učenici obrađuju ponuđene materijale tempom koji im odgovara bez obzira je li predavač u tom trenutku pristupan ili ne, a najčešće nije, jer nema potrebe za njim. Zato takva okruženja imaju zadane krajnje rokove da bi svi učenici do određenog datuma prošli kroz potreban sadržaj i bili na istoj razini. Kroz virtualno okruženje za učenje predavač i studenti mogu se sresti virtualno kroz sinkronu web-aplikaciju preko koje predavač prenosi znanje koristeći se prezentacijom, trenutačnim porukama ili drugim multimedijalnim sadržajem.

Učenici mogu komunicirati s drugim učenicima kao i s predavačem. Ukratko, virtualno okruženje za učenje je medij za učenje i alat koji pomaže pri stjecanju znanja koristeći se informacijsko-komunikacijskim tehnologijama.

Virtualno okruženje za učenje sadrži:

mogućnost upravljanja sadržajem

planiranje nastave, personalizaciju procesa učenja

komunikaciju i kolaboraciju preko elektroničke pošte, trenutačnih poruka, wikija, blogova, foruma i dr.

8.1.2. Sustav za upravljanje učenjem (LMS)

Sustav za upravljanje učenjem je softver koji automatizira proces obrazovanja, učenja ili edukacije. To je softver koji zahtijeva registraciju da bi se moglo sudjelovati i pratiti informacije o svakom pojedinom korisniku koji ima mogućnost izrade korisničkog profila, kao što se to inače radi na društvenim mrežama. LMS obuhvaća funkcionalnosti kao što su praćenje, izvještavanje i administriranje sadržaja učenja, praćenje napredovanja polaznika kao i omogućavanje međusobne interakcije polaznika i mentora te polaznika međusobno.

Jedan od najpoznatijih sustava za upravljanje učenjem je Moodle. Moodle je alat otvorenog koda koji nastavnicima pruža podršku pri organizaciji i provođenju nastave.

Neke su od važnijih mogućnosti sustava Moodle:

izrada velikog broja tečajeva na jednom mjestu

planiranje tečajeva s rasporednom aktivnosti i kalendarom

upravljanje korisnicima, korisničkim ulogama i skupinama korisnika

rad s postojećim datotekama i obrazovnim sadržajem

provjeru znanja i ocjenjivanje korisnika

praćenje aktivnosti korisnika

brojne alate za komunikaciju i kolaboraciju

upravljanje sustavom, tj. izradu sigurnosnih kopija, statistike i dr.


89

8.2. Značajke i funkcije online okruženja za učenje

Online okruženje za učenje mora imati određeni set značajki i funkcija da bi moglo izvršavati potrebne zadatke.

Nadzor i praćenje:

Nadzor i pregled izvještaja o korištenju pojedinog online tečaja kroz vrijeme, prikaz broja pregleda pojedinih materijala za učenje, prikaz izvještaja u obliku grafikona i statističkih podatka, mogućnost pregleda aktivnosti svakog pojedinog korisnika.

Provođenje ispita/upitnika/zadataka zadavanjem pitanja sa ili bez ponuđenih odgovora, stvaranje baze pitanja i odgovora.

Ocjenjivanje i vođenje imenika pri čemu je moguće ocijeniti sve aktivnosti pojedinog korisnika online okruženja za učenje i ponuditi: prosjek; ocjene i postotci mogu biti dodani i ručno. Korisnici mogu vidjeti individualizirane izvještaje, koji čuvaju privatnost podataka vezanih uz njih jer se točno zna tko te izvještaje i pod kojim uvjetima može vidjeti. Ocjene mogu biti razvrstane prema odabranom kriteriju za pojedinog korisnika ili za neku skupinu.

Komunikacija i kolaboracija:

Forum kao asinkroni način komunikacije u kojem ne moraju biti istovremeno aktivni svi korisnici da bi uspješno komunicirali.

Trenutačne poruke kao sinkroni način komunikacije u kojem korisnici moraju biti istovremeno dostupni ako žele uspješno komunicirati.

Elektronička pošta za jednostavnije slanje zadaće.

Blog pomoću kojeg korisnici mogu generirati vlastiti sadržaj u obliku dnevnika. Blog-postovi mogu biti prikazani (obrnuto) kronološki. Ostali korisnici mogu komentirati postove.

Wiki nudi korisnicima mogućnost jednostavne kolaboracije, tj. dodavanja, uređivanja ili uklanjanja sadržaja.

Ostale funkcionalnosti:

Pristup 24/7 – bez obzira na doba dana moguće je pristupiti potrebnim materijalima. Korisnici tako mogu nadoknaditi ako su nešto propustili.

Pristup diljem svijeta, što je posebno korisno ako se svi korisnici ne nalaze na istoj lokaciji.


Moodle je jedan od najpopularnijih i najkorištenijih sustava otvorenog kôda (engl. Open source) za upravljanje online učenjem (engl. Learning Management

System – LMS). To je

mrežna aplikacija koja se instalira na poslužitelju, a pristupa joj se s bilo kojeg umreženog računala preko mrežnog preglednika (engl. web-browser).


90

8.3. Pristupanje tečaju u online okruženju za učenje

Pristupanje tečaju u online okruženju za učenje provodi se korištenjem web-preglednika te korisničkog imena i lozinke, za što se u akademskim krugovima koristi autentikacija preko sustava AAI@EduHr.

Primjer u ovom slučaju može biti Moodle2 Demo, koji se nalazi na adresi http://moodle2demo.srce.hr/.

Popis tečajeva nalazi se u rubrici Navigacija / Moji kolegiji.

Nakon toga odabere se tečaj koje se želi pristupiti.

Izborom lekcije prikazuje se njezin sadržaj.


AAI@EduHr je autentikacijska i autorizacijska infrastruktura sustava znanosti i visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj. http://www.srce.hr/aai.

http://moodle2demo.srce.hr/

http://www.srce.hr/aai


91

Klikom mišem na željenu cjelinu prikazuju se dijelovi sadržaja.

8.4. Objavljivanje i preuzimanje datoteka

Nakon prijave u online okruženje za učenje, osim korištenja sadržaja koji su drugi postavili, moguće je postavljati i vlastiti sadržaj. Primjer se nalazi u rubrici Moje privatne datoteke, gdje se mogu izraditi mape s datotekama.

Prijenos datoteke vrši se klikom mišem na Dodajte.


Prilikom objave datoteka u okruženju za učenje potrebno je znati kakva ograničenja okruženje ima kad se radi o količini materijala koja se u njemu može objaviti.


92

Pri tom se odmah određuje i način licenciranja.

Odmah nakon postavljanje datoteke iste je moguće vidjeti u sustavu.

Preuzimanje datoteke vrši se klikom mišem na datoteku koja se želi preuzeti i klikom mišem na Preuzimanje.


93

8.5. Uporaba aktivnosti u online okruženju za učenje

Forum unutar online okruženja za učenje ne razlikuje se mnogo od foruma o kojima je bilo riječi u poglavlju 6.1 ovog priručnika.

Forum funkcionira na razini tema (engl. topic) i poruka (engl. message). Korisnik može pokrenuti novu temu ili poslati poruku u već postojeću temu, koju vide i drugi korisnici. Na svaku se poruku može odgovoriti i tako se stvara niz poruka neke teme (engl. thread).

Za razliku od foruma, funkcija kviza u online okruženju za učenje, konkretnije u LMS-u Moodle, vrlo je složena, s mnoštvom postavki, vrsta pitanja, dodataka i mogućnosti. Kvizovi služe za provjeru znanja.

Nekoliko je vrsta pitanja koje se mogu postaviti u kvizu:

točno/netočno (engl. true/false)

višestruki odabir (engl. multiple choice)

spajanje (engl. matching)

kratki odgovor (engl. short answer)

esej (engl. essay)

numerički (engl. numerical)

pitanja s računanjem (engl. calculated)

povezivanje kratkih odgovora (engl. random short-answer matching)

ugrađeni odgovori (engl. embedded answer – cloze)


94

8.6. Vježba: Rad s online okruženjem za učenje

1. Posjetite online okruženje za učenje Moodle2Demo na adresi http://moodle2demo.srce.hr/.

2. Prijavite se u sustav koristeći se ulogom nastavnika i studenta da biste vidjeli razlike u mogućnostima pri korištenju sustava.

3. Istražite mogućnosti koje se nalaze s lijeve strane pod oznakom Navigacija koristeći se ulogom nastavnika i studenta.

4. Istražite mogućnosti koje se nalaze s lijeve strane pod oznakom Administracija.


Svakih sat vremena, točno na puni sat, brišu se sve napravljene promjene u sustavu Moodle2demo te se vraćaju zadane postavke sustava.

Prilikom korištenja sustava povremeno se mogu uočiti neočekivane promjene jer više korisnika može koristiti istu ulogu.

http://moodle2demo.srce.hr/


95

9. Mobilni uređaji i suradnja pomoću njih


razlikovati vrste mobilnih uređaja i operacijskih sustava

opisati različite načine spajanja mobilnih uređaja na mrežu

sigurno se povezati na Internet i pretraživati web

instalirati i deinstalirati aplikacije iz trgovine

Današnji mobilni uređaji multifunkcionalni su uređaji sposobni obavljati širok raspon zadataka te pokretati različite aplikacije za osobno i za poslovno korištenje. Pružaju mogućnost pristupa Internetu, elektroničkoj pošti, trenutačnim porukama, omogućavaju pregledavanje web-stranica, uređivanje dokumenata i drugo.

9.1. Vrste mobilnih uređaja

Mobilni uređaji mogu se promatrati kao zamjena za osobna računala ili kao njihov produžetak, a dizajnirani su tako da zadržavaju male dimenzije pogodne za jednostavno prenošenje, korištenje dlanom jedne ruke i držanje u džepu.

Pod mobilnim se uređajima smatra širok raspon uređaja, a neki su od njih:

Dlanovnik (engl. Personal Digital Assistant), osobni digitalni pomoćnik, tj. prijenosni uređaj koji stane u dlan korisnika. Za razliku od pametnog telefona, dlanovnik ima samo neke osnovne funkcije kao što su rokovnik, adresar, podsjetnik, kalkulator i sl. Nasljednici su im pametni telefoni.

Pametni telefon (engl. Smartphone), mobilni telefon s većim mogućnostima upravljanja, pohrane podataka i povezivanja od običnog mobilnog uređaja. Većinom imaju zaslon osjetljiv na dodir, iako mogu sadržavati i fizičku tipkovnicu. Po dimenzijama su najčešće manji od tableta.

Tablet (engl. Tablet Computer), prijenosno računalo sa zaslonom osjetljivim na dodir, a može sadržavati i fizičku tipkovnicu kao dodatak. U pravilu su veći od pametnih telefona te imaju zaslon veličine od 7 inča i više.


96

Čitač e-knjiga (engl. E-book Reader), uređaj primarno dizajniran za potrebe čitanja digitalnih knjiga i časopisa. Iako svaki mobilni uređaj ima mogućnost prikaza teksta, tj. mogućnost pregledavanja digitalnih knjiga i časopisa, čitači elektroničkih knjiga dizajnirani su isključivo za tu svrhu pa su im glavne prednosti bolja čitljivost, posebno na jakom suncu, i dužina trajanja baterije.

9.2. Operacijski sustavi za mobilne uređaje

Kao što osobna računala imaju operacijski sustav (Microsoft Windows, Linux, iOS) tako i mobilni uređaji imaju mobilni operacijski sustav koji služi kao temelj ili platforma za sav drugi softver, tj. za aplikacije.

Operacijski sustavi za mobilne uređaje kombiniraju funkcionalnosti operacijskih sustava stolnih računala s ostalim funkcionalnostima kao što su zaslon osjetljiv na dodir (engl. touchscreen), Bluetooth, prepoznavanje glasa (engl. speech recognition), globalni pozicijski sustav (engl. global positioning system–GPS), bežična mreža (engl. Wi-Fi).

Prilikom kupovine mobilnog uređaja potrebno je odlučiti se za željeni operacijski sustav ovisno o željama i potrebama. Operacijski je sustav odgovoran za ponašanje mobilnog uređaja, za set mogućnost i operacija koje mobilni uređaj može izvesti.

Neki su od popularnijih mobilnih operacijskih sustava:

Android (tvrtka Google) – prvi otvoreni operacijski sustav za mobilne uređaje; drži najveći dio tržišta. Besplatan je i utemeljen na otvorenom kodu (Linux kernel). Također nudi najveću bazu aplikacija, što je jedan od većih razloga njegove popularnosti. Drugi razlog njegove popularnosti je modularnost.

iOS (tvrtka Apple) – nastao 2007. godine, drugi po zastupljenosti odmah iza Androida, ali je za razliku od njega utemeljen na zatvorenom kodu.

Windows Phone (tvrtka Microsoft) – najnoviji mobilni OS i treći po zastupljenosti iza Androida i iOS-a. Uključuje punu integraciju s ostalim Microsoftovim servisima kao što su OneDrive, Office, Xbox Music, Xbox Video, Xbox Live i Bing kao i drugim servisima kao što su Facebook, Google i dr.

Blackberry (tvrtka Blackberry) – za razliku od ostala tri navedena mobilna operacijska sustava Blackberry se nudi isključivo na uređajima koje proizvede tvrtka Blackberry, za razliku od drugih mobilnih operacijskih sustava koji se nalaze na mobilnim uređajima različitih proizvođača kao što su Nokia, HTC, Samsung i dr.


Operacijski sustav je skup osnovnih sustavnih programa koji upravljaju sklopovljem računala (engl. hardware) radi ostvarivanja osnovnih funkcija računala: ulaz, memoriranje, obrada i izlaz podataka.

Operacijski sustav omogućava vezu između sklopovlja i korisničkih programa.


97

9.3. Bluetooth

Bluetooth (doslovno prevedeno kao „plavi zub“) označava način bežične razmjene podataka između dva ili više uređaja. Većina današnjih modernih uređaja ima mogućnost slanja podataka preko Bluetootha. Veza se uspostavlja preko radio valova u frekvencijskom području od 2,4 do 2,48 GHZ u krugu od deset metara, pri čemu uređaji ne moraju biti okrenuti jedan prema drugome. Efektivni doseg ovisi o nekoliko čimbenika kao što su

konfiguracija antene, stanje baterije, preprekama između povezanih uređaja i dr. Kako se većina uređaja s Bluetoothom rabi u objektima s dosta pregradnih zidova, efektivni je doseg smanjen, iako postoje i uređaji sa znatno većim dosegom, ali su skuplji i koriste se za posebne namjene.

Bluetooth i bežična mreža (engl. Wi-Fi) imaju sličnu primjenu samo što je bežična mreža namijenjena kao zamjena za širokopojasnu vezu s Internetom.

Uređaj koji uspostavlja vezu smatra se vodećim uređajem (engl. master), a uređaji koji primaju vezu smatraju se pratećim (engl. slave) pa su tako slušalice kojima se uspostavlja veza s pametnim telefonom vodeći uređaj, a pametni telefon prateći uređaj. Uloge se mogu mijenjati. Jedan vodeći uređaj može imati istovremeno u vezi do sedam pratećih uređaja.

Najčešće su primjene Bluetootha:

korištenje mobilnog uređaja za razgovor u automobilu bez korištenja ruku (engl. hands-free), znači, mobilni uređaj, najčešće pametni telefon, može biti u nekom pretincu dok se razgovor neometano obavlja;

slušanje glazbe pomoću slušalica bez kabela, nudi veću slobodu kretanja;

korištenje tipkovnice i miša bez kabela, također nudi veću slobodu kretanja, mogu se rabiti uz stolna računala ili se mogu povezati s mobilnim uređajima kao što su pametni telefoni za još veću produktivnost;

prijenos podataka između uređaja, nudi slobodu, jer korisnik ne mora uvijek uz sebe imati potreban kabel da bi se možda u neko trenutku povezao s drugim uređajem i razmjenjivao podatke.


Bluetooth je dobio naziv prema srednjovjekovnom danskom kralju Haraldu Plavozubom (danski Harald Blåtand, engl. Harold Bluetooth) koji je bio poznat po svojim mogućnostima diplomatskih pregovora, u kojima je često uspijevao postići razumijevanje i komunikaciju između više strana različitih interesa.


98

9.4. Različiti načini spajanja mobilnih uređaja na mrežu

Mobilni uređaji imaju razne vrste veza pomoću kojih se mogu spajati na Internet i druge uređaje. Svaka od tih vrsta ima svoje prednosti i nedostatke, što ovisi o tome gdje se korisnik nalazi i što želi raditi pomoću mobilnog uređaja, jer nije isto ako želi samo provjeriti elektroničku poštu ili preuzeti video datoteku.

Mobilni se uređaji povezuju s Internetom preko istog bežičnog signala s kojim se uspostavlja telefonski poziv. Mobilni se uređaj povezuje s najbližom baznom stanicom koja se zatim povezuje s Internetom. Pružatelji usluga naplaćuju podatkovne pakete, jer prijenos podataka između mobilnog uređaja i Interneta ide preko njihove bazne stanice, što može biti skupo.

S druge strane, neki uređaji mogu za spajanje s Internetom rabiti Wi-Fi. U tom slučaju ne treba plaćati posebni pretplatnički paket za mobilni uređaj. Općenito, povezivanje na Internet putem Wi-Fi-a je brže, ali se korisnik mora nalaziti na području gdje je on dostupan, što nije često slučaj. Ipak, mnogi trgovački centri, kafići i ostali javni objekti nude besplatan Wi-Fi.

Mobilna mreža

Označava komunikaciju između SIM-kartice i mobilnog operatera i koristi se za primanje ili upućivanje telefonskih poziva i primanje ili slanje poruka (engl. Short Message Service – SMS).

Podatkovna veza

Uključuje se i isključuje prema potrebi, npr. da bi se smanjilo korištenje podataka, ako korisnik ima tarifu s ograničenim podatkovnim prijenosom. Da bi se podatkovna veza uspješno koristila, potrebno je od mobilnog operatera uzeti tarifu koja nudi određenu količinu prometa i brzinu pristupa. Tada je moguće pregledavati web-stranice, elektroničku poštu i dr. Kad se podatkovna veza isključi, navedene se aktivnosti ne mogu obavljati, ali je i dalje moguće uspostavljati telefonske pozive te slati i primati tekstne poruke.

Brzina pristupa mobilnoj mreži ovisi o tome koja se generacija mrežne tehnologije rabi:

1G – namijenjena i dizajnirana samo za glasovnu komunikaciju;

2G (GSM, GPRS) – prva digitalna mreža u kojoj GSM dolazi s poboljšanom kvalitetom zvuka i boljim sigurnosnim mogućnostima, a GPRS brzinom do 144kbit/s; Koristi se u današnjim mobilnim uređajima kada se želi uštedjeti energija baterije, ali je zato sporija od 3G;

3G (UMTS) – brzina pristupa od 384kbit/s do oko 14MBit/s; omogućava usluge koje prije nisu bile moguće: globalni pozicijski sustav (GPS), geolociranje (engl. location-based services–LBS), mobilnu televizije (engl. mobile TV), telemedicinu tj. daljinsku dijagnostiku, video na zahtjev i dr.;


99

4G (LTE) – četvrta generacija mobilnog komunikacijskog standarda koja pruža mogućnost širokopojasnog pristupa Internetu s brzinama do 100Mbps; nudi još naprednije usluge od 3G-a kao što su: računarstvo u oblaku, 3D-televiziju, video konferencije, mobilno igranje i dr.

Wi-Fi veza

Wi-Fi je bežična mreža koja se najčešće rabi za spajanje mobilnih uređaja na mrežu. Na primjer, ako korisnik kod kuće ima bežičnu mrežu, na istu se spaja preko svojeg mobilnog uređaja da bi iz bilo kojeg dijela kuće mogao pristupati mreži. Wi-Fi je sve dostupniji i u ugostiteljskim objektima pa tako korisnik i ondje ima mogućnost pristupa mreži bez da troši svoj podatkovni promet, što bi morao u slučaju korištenja podatkovne veze. Mnoge su Wi-Fi mreže zaštićene i za povezivanje treba unijeti lozinku. Postoje i otvorene mreže za koje nije potrebna lozinka i na njih se može odmah spojiti.

9.5. Osnove sigurnosti za mobilne uređaje

Mobilni su uređaji lako prenosivi, idu kamo god ide i korisnik te su jednostavni za korištenje zbog čega se lako zaboravlja na opasnosti, kojih većina korisnika nije ni svjesna. Upravo su to neki od razloga povećanog rizika u vezi s gubitkom mobilnog uređaja, privatnosti ili podataka.

Mobilni su uređaji povezani s raznim uslugama i servisima i zbog toga postaju posebno primamljivi napadačima. Kamera, NFC, GPS, Bluetooth i bežična mreža sastavni su dio gotovo svakog mobilnog uređaja i kao takvi nude više mogućnosti napadačima za djelovanje.

Nekoliko je mogućih načina obrane:

PIN ili lozinka za uključivanje zaslona mobilnog uređaja; potrebno je odabrati jaku lozinku i namjestiti mobilni uređaj tako da se zaključa nakon određenog broja minuta neaktivnosti;

Uključivanje i isključivanje bežične mreže i Bluetootha kada se koristi odnosno kada se ne koristi; pomažu prilikom neautoriziranog pristupa mreži, a onda i svim uređajima na njoj;

Izrada sigurnosnih kopija podataka može biti korisna u slučaju krađe, gubitka ili oštećenja mobilnog uređaja; sav važan sadržaj koji se nalazi na mobilnom uređaju treba pohraniti i na neko drugo mjesto; to se može postići pomoću sinkronizacije, pri čemu se odabrani sadržaj automatski kopira na još jednu lokaciju;

Dozvole za aplikacije treba provjeriti pri instalaciji, jer one mogu tražiti pristup mnogim mogućnostima mobilnog uređaja i ako se ne pazi može se dogoditi da se nepažnjom dopusti zloćudnoj aplikaciji nešto što se zapravo ne želi;

Ažuriranje aplikacija na najnoviju verziju čim ona postane dostupna, jer se tako krpaju postojeći sigurnosni propusti;

Udaljeno brisanje sadržaja mobilnog uređaja treba postaviti ako je to ikako moguće, jer se u slučaju krađe ili gubitka uređaja korisnik može zaštititi od neovlaštenog pristupa osobnim podacima od strane treće osobe.


Iako nitko od nas ne očekuje da će mu mobitel/laptop biti ukraden, dobro je biti pripremljen za takav događaj da bi se umanjila moguća šteta i(li) pronašao uređaj.


100

9.6. Sigurno povezivanje na Internet

Da bi povezivanje na Internet preko bežične mreže i mobilne tehnologije bilo sigurno, potrebno je zadovoljiti nekoliko uvjeta.

Za kućnu bežičnu mrežu:

Uključivanje enkripcije na modemu/usmjerivaču. Svi takvi uređaji posjeduju neku vrstu enkripcije koja onemogućuje čitanje podataka poslanih preko bežične mreže od strane trećih osoba. Enkripcija WEP (engl. Wired Equivalent Privacy) starija je metoda zaštite koja je još uvijek dostupna na starijim uređajima, ali se ne preporuča za korištenje, jer je vrlo ranjiva na prisluškivanje i ako je ikako moguće treba se koristiti enkripcijom WPA (engl. Wi-Fi Protected Access) ili WPA2.

Promjena lozinke za pristup usmjerivaču (engl. router), jer je standardna lozinka na usmjerivačima jednog pružatelja usluge jednaka za sve uređaje ili je navedena na stražnjoj strani uređaja u obliku naljepnice. To trećoj strani daje mogućnost pristupa postavkama mreže i tako može svojim uređajima također dopustiti da se spoje na istu mrežu kako bi presretali mrežni promet korisnika.

Smanjenje raspona emitiranja bežičnog signala korisno je u slučaju kad se bežična mreža koristi u manjem objektu i nema potrebe da se signal emitira dalje od objekta. Kod nekih usmjernika moguće je u postavkama promijeniti, tj. ograničiti razinu signala. Također, arhitektonske barijere mogu utjecati na doseg signala.

Prilikom korištenja javnih bežičnih mreža treba:

Uvjeriti se da je mreža stvarno ta za koju se predstavlja, jer se može dogoditi da treća strana na javnom mjestu ili u kafiću izradi bežičnu mrežu sličnog naziva (SSID) kao mreža tog objekta, a da bi se netko spojio preko nje i tako trećoj strani omogućio presretanje podataka.

Obavezno korištenje vatrozida i antivirusnog softvera na mobilnom uređaju da bi se spriječio eventualni upad u mobilni uređaj i kompromitacija ili uništavanje podataka.

Uvijek isključiti Wi-Fi ili Bluetooth kada se ne koriste, jer treća strana može to iskoristiti za upad u mobilni uređaj ili se preko njega spajati na druge uređaje bez znanja korisnika koji nije isključio Wi-Fi, tj. Bluetooth nakon korištenja. Osim što je isključivanje korisno zbog zaštite i sigurnosti, korisno je i zbog štednje baterije.

Isključiti mogućnost automatskog spajanja mobilnog uređaja na bežičnu mrežu koja je u dometu, jer se pri korisnikovu kretanju mobilni uređaj može stalno spajati na različite mreže upitne sigurnosti.


Kad korisnik kupi ili dobije novu opremu kao što je usmjerivač, potrebno je namjestiti sve potrebne postavke da bi mreža pravilno radila i bila sigurna. Ako korisnik to sam ne zna treba angažirati nekoga od povjerenja.


101

9.7. Pretraživanje weba

Pretraživanje weba preko mobilnih uređaja ne razlikuje se od pretraživanja weba putem stolnog računala. U oba slučaja koriste se web-preglednici i tražilice kao što su Google Search i Microsoft Bing u koje se unosi željeni pojam za koji se zatim prikazuju rezultati.

9.8. Slanje elektroničke pošte

Da bi slanje i primanje elektroničke pošte preko mobilnog uređaja potrebno je upisati podatke o korisničkom računu. Neke postavke se mogu

razlikovati od uređaja do uređaja te od operacijskog sustava do operacijskog sustava kojim se mobilni uređaj koristi, ali princip je isti.

Nakon dodavanja računa elektroničke pošte pokreće se aplikacija preko koje se šalje elektronička pošta, tj. gdje se upisuje primatelj, naslov poruke, sadržaj poruke i dodaje privitak, kao što se vidi u primjeru.

.


Internetski pretraživač (tražilica) specijalizirano web-mjesto čija je glavna funkcija pomoć u pronalaženju informacija pohranjenih na drugim web-mjestima.


Zbog postavki sinkronizacije elektronička će se pošta automatski kopirati na sve povezane uređaje pa tako korisnik poštu poslanu preko pametnog telefona poslije može pregledavati na stolnom računalu.


102

9.9. Rad s kalendarom

Dodavanje događaja vrši se u glavnom sučelju kalendara. U slici desno vidi se mjesečni prikaz kalendara:

izbor mjeseca za koji se žele vidjeti događaji

prikaz događaja za odabrani dan

promjena prikaza sučelja kalendara u dnevni, tjedni, mjesečni ili godišnji

dodavanje novog događaja

prikaz dana. Dodavanje novog događaja vrši se klikom na znak + pri čemu je potrebno unijeti podatke o događaju.

Uređivanje događaja vrši se izborom događaja i odabirom uredi, a brisanje se događaja može napraviti odabirom izbriši.


Sve promjene učinjene na kalendaru mobilnog uređaja odrazit će se i na kalendar na drugim uređajima.


Na slikama je navedeno kako se novi događaj sprema u kalendar servisa Hotmail što je standardna postavka mobilnog operacijskog sustava Windows Phone. Međutim, u postavkama se može odabrati da se sve automatski sprema u Google, nakon čega se na vrhu zaslona umjesto Hotmail prikazuje Google.


103

Još jedan način uklanjanja događaja je izborom događaja i pregleda pojedinosti kad je moguće odabrati mogućnost izbriši.

9.10. Dijeljenje slika i videa

Dijeljenje slika, videa i drugih datoteka moguće je na vrlo jednostavan način. Sve što je potrebno je odabrati datoteku koja se želi podijeliti i odabrati znak za dijeljenje.

Pritom se odmah prikazuju sve mogućnosti pa je tako na jednom zaslonu moguće odabrati gdje će se datoteka dijeliti, tj. hoće li to biti neka društvena mreža, elektronička pošta ili nešto treće.


Prilikom dijeljenja slika i videa treba obratiti posebnu pozornost na to gdje se i što dijeli jer kasnije to možda neće biti moguće ukloniti.

Ako postoji dvojba podijeliti nešto ili ne, tada je najbolje ne podijeliti.


104

9.11. Često korištene aplikacije

Mobilne aplikacije mogu biti nativne, utemeljenje na webu i hibridne. Nativne su vezane uz jednu platformu, npr. Android, iOS ili Windows Phone i ne mogu se prenositi na drugu, npr. nativne aplikacije Windows Phone ne mogu se prenijeti na Android nego treba ispočetka pisati novu aplikaciju. Web-bazirane aplikacije mogu se promatrati kao mini web-stranice koje se mogu rabiti na više platformi pa se tako mogu istovremeno rabiti na Androidu, iOs-u i Windows Phoneu. Hibridne aplikacije su kombinacija nativnih i web-aplikacija te pokušavaju uzeti najbolje od obje vrste aplikacija.

Mnoge aplikacije dolaze već instalirane na mobilnim uređajima, a druge treba posebno preuzeti, a neke i platiti da bi se njima moglo koristiti. O tome više u sljedećem poglavlju.

Neke su od osnovnih kategorija i vrsta mobilnih aplikacija:

komunikacija

1. elektronička pošta

2. trenutačno dopisivanje

3. društvene mreže

multimedija

1. gledanje videa

2. slušanje glazbe

3. pregled i obrada fotografija

pomagala

1. kalendari

2. kalkulatori

3. pisanje i dijeljenje bilješki

turizam

1. turistički vodiči

2. konverteri valuta

3. zemljopisne karte

igre

1. akcijske

2. sportske

3. kartaške.


105

9.12. Trgovina za aplikacije

Aplikacije za mobilne uređaje dostupne su kroz za to namijenjene distribucijske platforme. Aplikacije pružaju set funkcionalnosti koji nije dostupan kupnjom mobilnog uređaja. Aplikacije su namijenjene za korištenje na određenim uređajima kao što su oni utemeljeni na operacijskim sustavima Android, iOS i Windows Phone te su većinom pisane specifično za njih.

Svaka aplikacija, ako nije besplatna, ima svoju cijenu po preuzimanju. Neke je aplikacije moguće isprobati prije kupnje.

Svaka od distribucijskih platformi nudi set mogućnosti koji olakšavaju pretraživanje i preuzimanje aplikacija na mobilne uređaje. Na tim se distribucijskim platformama aplikacije mogu ocjenjivati i komentirati.

Distribucija mobilnih aplikacija vrši se kroz posebne distribucijske platforme:

Google Play / Play Store – trgovina aplikacijama za OS Android predstavljena 2008. godine koju je razvio Google. Korisnici ovu trgovinu, osim za pretraživanje i preuzimanje aplikacija, mogu rabiti i

za preuzimanje knjige, glazbe i filmova. Prilikom pretraživanja aplikacija s određenog uređaja Play Store filtrira i prikazuje samo one aplikacije koje mogu raditi na tom uređaju. Ako se kupi aplikacija greškom, u roku od 15 minuta može se tražiti povrat novca.

Windows Phone Store (Windows Phone Marketplace) – trgovina aplikacijama za OS Windows Phone nastala 2010. godine koju je razvio Microsoft. Programeri moraju plaćati godišnju pretplatu da bi mogli objavljivati svoje aplikacije.

App Store – trgovina aplikacijama za iOS predstavljena 2008. godine koju je razvio Apple. Za razliku od aplikacija koje izvorno dolaze s mobilnim uređajem, one preuzete s App Storea kasnije se mogu ukloniti.


Nemaju sve trgovine za aplikacije identične aplikacije pa treba razmisliti o tome kakve su korisnikove potrebe i hoće li nakon kupnje uređaja moći instalirati i koristiti se potrebnim aplikacijama.


106

9.13. Pretraživanje trgovine i kupnja aplikacija

Prilikom pokretanja trgovine za aplikacije mogućnost pretraživanja odmah je vidljiva i koristi se kao bilo koja druga tražilica.

Kad se pronađe željena aplikacija, treba odabrati Kupi za preuzimanje aplikacije.

Neke aplikacije mogu se isprobati prije odluke o kupnji.

Aplikacija se također može dodati i u sučelje Google Diska (Google Drive), pri čemu dodana aplikacija proširuje osnovne mogućnosti Google Diska.


107

9.14. Instalacija i deinstalacija aplikacija

Kad se pomoću tražilice pronađe željena aplikacija, dovoljno je kliknuti mišem na instaliraj da bi započelo preuzimanje.

Ubrzo počinje instalacija.

Kada se instalacija završi, aplikacija se prikazuje na popisu instaliranih aplikacija.

Deinstalacija aplikacije vrši se dužim pritiskom na naziv aplikacije kad se prikazuje izbornik s ponuđenim mogućnostima među kojima se nalazi i ona za brisanje.


108

9.15. Ažuriranje aplikacija

Izdavači aplikacija često objavljuju ažuriranja aplikacija da bi dodali nove značajke ili poboljšali postojeće. Ovisno o postavkama mobilnog uređaja i pripadajuće trgovine za aplikacije, ažuriranja se mogu preuzimati automatski ili ručno. U slučaju kao na slici uključeno je automatsko provjeravanje i instaliranje ažuriranja.

Da bi ažuriranje bilo moguće, na mobilnom uređaju treba imati dovoljno prostora za pohranu. Također je važno napomenuti da automatsko ažuriranje može dovesti do povećane potrošnje podatkovnog prometa te

je moguća dodatna naplata potrošenog prometa. Zato je mogućnost automatskog ažuriranja najbolje koristiti uz Wi-Fi.

9.16. Korištenje namjenskih aplikacija

Kao što je navedeno ranije u ovom poglavlju, postoji nekoliko glavnih kategorija mobilnih aplikacija. Tri su glavne značajke koje se provlače kroz veliki broj aplikacija i korisnici se najčešće koriste aplikacijama vezanim uz:

društvene medije preko kojih korisnici komuniciraju jedni s drugima i koji su neizostavni dio današnjeg modernog društva;

komunikaciju putem zvuka i videa, jer sve veće brzine pristupa Internetu to dopuštaju;

geografske karte, zbog sve veće mobilnosti ljudi potrebno je biti informiran kamo se ide, kako doći do odredišta što jednostavnije i brže, odnosno geolocirati se preko aplikacije kao što je npr. Foursquare.


Ako se mobilni uređaj koristi za osobne potrebe, može se ostaviti automatsko ažuriranje. U slučaju poslovnog korištenja mobilnog telefona dobro je informirati se o praksi tvrtke.


109

9.17. Osnove sinkronizacije sadržaja

Praćenje svih podataka može biti naporno pogotovo ako se nalaze na različitim mjestima, tj. na različitim uređajima.

Sinkronizacija je postupak održavanja istih inačica podataka koji se nalaze na različitim mjestima, tj. uređajima. Tako korisnik može biti siguran da uvijek radi s najnovijim inačicom datoteka.

Sinkronizacija može biti jednosmjerna i dvosmjerna. U jednosmjernoj sinkronizaciji pri svakom dodavanju, uređivanju ili brisanju datoteka koje se nalaze na jednom mjestu, one se dodaju, uređuju i brišu i na drugom mjestu. Međutim, na prvom se mjestu promjene ne primjenjuju, jer je sinkronizacija jednosmjerna.

U dvosmjernoj sinkronizaciji datoteke se kopiraju u oba smjera te se datoteke istovremeno sinkroniziraju na oba mjesta. Pri svakom dodavanju, uređivanju i brisanju datoteka na jednom mjestu, ista će se promjena izvršiti i na drugom mjestu. Nevažno je pritom preko kojeg se uređaja izvršila promjena, jer će se ona izvršiti i na povezanom mjestu. Dvosmjerna je sinkronizacija najčešće korištena u poslovnom okruženju, gdje se datoteke ažuriraju na nekoliko mjesta i potom međusobno sinkroniziraju.

Postupak sinkronizacije nekada je bio složen, jer se za postavljanje sinkronizacije trebala pozvati stručna osoba ili administrator sustava. Zahvaljujući današnjim sve jednostavnijim sustavima i prilagodljivosti sustava, korisnici sve mogu obaviti sami. Nije potrebno brinuti o složenim postavkama poslužitelja i druge opreme, nego je dovoljno odabrati koje se datoteke žele sinkronizirati te gdje i kada.

Svakog puta kad sinkronizacija krene između dva mjesta u tom se procesu uspoređuju datoteke na oba mjesta da bi se vidjelo jesu li datoteke jednake ili je došlo do nekih promjena. Ako je došlo do promjena, sinkronizacija se pokreće, a u suprotnom se zaustavlja zbog štednje resursa.

Primjer procesa sinkronizacije može se vidjeti na sljedećoj slici, pri čemu se sadržaj Outlooka sinkronizira između više različitih uređaja.


Ako se pogrešno postavi može stvoriti velike troškove korisniku trošeći mu podatkovni promet ako ga korisnik ranije nije isključio.


110

9.18. Postavljanje postavki sinkronizacije

Postavljanje postavki sinkronizacije može se razlikovati od uređaja do uređaja, ali je namjena ista.

Katkad je dovoljno samo odabrati što se želi sinkronizirati, a mobilni će uređaj sve drugo obaviti za korisnika. U slučaju korištenja operacijskih sustava Windows i Windows Phone podaci se automatski spremaju na servis OneDrive.


111

9.19. Sinkronizacija mobilnog uređaja sa servisima i uređajima

Sinkronizacija mobilnog uređaja sa servisima i uređajima postiže se jednostavnim dodavanjem podataka o povezanim korisničkim računima.

Poslije treba eventualno urediti pojedine mogućnosti sinkronizacije za specifične aplikacije.


112

9.20. Pitanja za ponavljanje: Mobilni uređaji i suradnja pomoću njih

1. Koje vrste mobilnih uređaja postoje?

____________________________________________________

2. Što je to Bluetooth?

____________________________________________________

3. Koji su preporuke za sigurno povezivanje na Internet?

____________________________________________________

4. Čemu služe trgovina za aplikacije?

____________________________________________________


113

10. Zaključak tečaja

Online suradnja nešto je bez čega se u današnje vrijeme ne može i upravo zbog toga treba steći potrebna znanja i vještine u tom području.

Znanja su i vještine stečene ovim tečajem:

Upoznavanje s ključnim pojmovima vezanim uz online suradnju, jer bez potrebnog predznanja nemoguće je upoznati se s detaljima i razumjeti konkretne primjere. Uvidjele su se ključne prednosti korištenja online suradničkih alata, ali i rizici. Naučila se važnost poštivanja intelektualnog vlasništva.

Ekspanzija online suradnje došla je s masovnijim korištenjem usluga računalstva u oblaku pa su tako ovim tečajem identificirane ključne prednosti računalstva u oblaku kao i neki od rizika.

Nakon opširnijeg uvoda, od trećeg se poglavlja govori o online suradnji pomoću konkretnih primjera, prakse i alata, hardverskih i softverskih.

Upoznavanje s konkretnim primjerima potrebnih aplikacija i hardverske opreme moglo se krenuti u detaljnije objašnjavanje kako neki od njih funkcioniraju. Online suradnja najčešće se veže uz rad s podacima pa je tako bilo potrebno steći znanja o načinima pohrane i upravljanja datotekama što je ovim priručnikom i učinjeno.

Kalendari pomažu ljudima u organizaciji aktivnosti, a ljudi su potrebni za organizaciju datoteka i sadržaja kojima se koriste. Tu se vidi kolika je važnost kalendara, a pogotovo online kalendara zbog čega je ta tema dobila posebno poglavlje.

Ljudi su društvena bića i sva oprema o kojoj je bilo riječi kao i softver služi olakšavanju i poticanju međusobne komunikacije. Postoji mnogo medija putem kojih je moguće ostvariti tu komunikaciju pa je bilo potrebno upozoriti na glavne razlike i primjene nekih od njih.

Osim primjene online suradnje za privatne svrhe, za što se najviše i rabe društvene mreže, ne treba zaboraviti ni poslovnu primjenu u kojoj posebno do izražaja dolazi mogućnost održavanja online sastanaka. Kako ih organizirati i održati moglo se naučiti iz navedenih primjera.

Bez obzira je li riječ o privatnom ili poslovnom razvoju pojedinca ili skupine osoba, učenje nikada ne prestaje i učiti treba čitav život. Prepoznavanje različitih online okruženja za učenje nužan je preduvjet za kvalitetan i pravi odabir kada, kako i gdje učiti.

Sve veća mobilnost ljudi dovela je do potrebe razvoja takvih uređaja koji će biti lako prenosivi, a zadržati potreban set funkcionalnosti. Zbog toga je važno upoznati se s različitim vrstama mobilnih uređaja, operacijskih sustava i ostale programske podrške da bi se moglo odabrati pravo rješenje za svaku osobu. Spoznaja da je sve prije navedeno moguće učiniti i preko mobilnih uređaja daje širu sliku i veći značaj online suradnji.

Documents

ECDL Online suradnja - unizg.hr · 2017-03-17 · online okruženje za učenje omogućava interaktivno učenje na daljinu. Online suradnja (F500) 5 1.3. Ključne karakteristike online