of 144 /144
Kradljivca umjetnina Toma Kirka smatraju najboljim u svojemu poslu. No, završiti karijeru lopova nije tako lako kada vas FBI sumnjiči za najdrskiju krađu u svijetu umjetnina. Još je teže kada vas nemilosrdni vladar podzemlja pokušava ucijeniti da za njega obavite posljednju spektakularnu krađu...

Dvostruki orao- James Twining

  • Author
    mikron

  • View
    101

  • Download
    20

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Uspješan život u svijetu kriminala kradljivca umjetnina Toma Kirka može se činiti glamuroznim, ali on ipak odlučuje kako je došao trenutak da napusti taj posao. Nakon što rijetki zlatni novčići nestanu iz Fort Knoxa na doslovno nemoguć način, Tomova prilika za iskupljenjem dolazi u najneočekivanijem obliku: pomoći FBI-a. Tom i seksepilna agentica Jennifer Browne udružuju snage i kreću u lov na novčić. Tražeći ga po cijelom svijetu, od Pariza i Amsterdama do Istanbula, njihove će pustolovine čitatelje sigurno ostaviti bez daha!

Text of Dvostruki orao- James Twining

Kradljivca umjetnina Toma Kirka smatraju najboljim u svojemu poslu. No, zavriti karijeru lopova nije tako lako kada vas FBI sumnjii za najdrskiju krau u svijetu umjetnina. Jo je tee kada vas nemilosrdni vladar podzemlja pokuava ucijeniti da za njega obavite posljednju spektakularnu krau...

PROLOGPont de Grenelle, 16. Arrondissement1, Pariz, 16. srpnja, 9:05 hKASNILI SU.

Rekli su u petnaest do devet, a ve je bilo devet i pet. Postalo mu je ne lagodno tako dugo stajati na otvorenome. Ako se ne pojave za pet minuta, otii e, radilo se o milijun dolara ili ne. Nervozno si je opipao dep. Jo je tu; napipao ga je kroz crnu vunenu tkaninu; njegova topla teina pritiskala mu je bedro. Jo je na sigurnome. Pokraj njega prolo je dvoje tinejdera, isprepletenih ruku i razmjenjuju i poljupce svakih nekoliko koraka. Polako je padao mrak. Usred zagrljaja, djevojka ga je ugledala i posramljeno se izmigoljila od momka. Bonsoir, mon pere2. Bonsoir, mon enfant3. On se nasmijeio i oboma kimnuo glavom kada su ga zaobili uputivi se na drugu stranu Pont de Grenella. Na grimiznom nebu svjetla s Eiffelova tornja svjetlucala su kao daje gorio. Spustio je ruke na ogradu i pogledao Kip slobode. Ta je skulptura, jednaka svojoj mnogo veoj sestri preko Atlantika, dominirala Allee des1 2 3 franc. Okrug (Prim. prev.) franc. Dobra veer, oe. (Prim. prev.) franc. Dobra veer, dijete. (Prim. prev.)

Cygnes. Njezin uski otok nalazio se usred Sene, a bila mu je okrenuta leima. Njezini glatki bronani miii ispod naborane tkanine i napete koe inili su je zauvijek mladolikom unato zelenoj patini koju su osta vile godine. Baka mu je priala da su dvadesetih godina mnogi lanovi njihove obitelji preli dug i teak put od Napulja do Amerike. Kada je gledao tu skul pturu, osjeao se nekako povezan s tim neznanim roacima i na neki nain razumio djeli njihova uenja kada su prvi put ugledali Novi Svijet i nji hovu nepokolebljivu vjeru u novi poetak. Zato je uvijek birao to mjesto. inilo se nekako poznatim. Sigurnim. Za svaki sluaj. Iz sjene ispod mosta pojavila su se dvojica mukaraca i pogledala prema njemu. On im je mahnuo i spustio se niskim betonskim stubama. Zaustavio se na kraju irokog dijela koji je okruivao teko kameno postolje skulptu re, paljivo vodei rauna da izmeu sebe i njih uvijek dri razdaljinu od oko 6 metara. Bonsoir!, glasno je kroz noni zrak pozdravio krupni mukarac s lije ve strane, a duga plava kosa srastala mu se s gustom bradom. Amerikanac, pretpostavio je. Bonsoir, oprezno je odgovorio. Imate ga? upitao je bradati na engleskom. Imate li vi novce? upitao je sigurnim glasom. To je bila uobiajena igra koju je igrao ve bezbroj puta prije toga. Najprije da ga vidimo, doviknuo je mukarac. Zastao je. Neto mu je bilo udno u vezi s bradonjinim glasom. Blaga napetost. Pogledao je preko ramena, ali put za bijeg bio je ist. Odgovorio je standardnim odgovorom. Pokaite mi novac, pa u vas odvesti do njega. Ovaj put je primijetio. Veina ne bi primijetila, ali on je dovoljno dugo bio u poslu i dobro je znao itati znakove. Ukoenost ramena, stiskanje oiju. Pripremali su se. Ponovno se osvrnuo. Teko je mogao vidjeti iza stabala jer se poela sputati no. Tada je shvatio. Zato su kasnili. Dok padne mrak. Bez ijedne rijei, okrenuo se na ljunku i potrao to je bre mogao. Nije mogao dopustiti da ga se domognu. Nije im mogao dopustiti da ga pronau. Na tren se osvrnuo i vidio dvojicu mukaraca kako jure za njim, a na naranastom svjetlu svjetiljki s mosta bljesnula je cijev pitolja. Brzo je vratio glavu natrag i u tom trenutku naletio na otricu noa. Ta mna spodoba krila se u sjeni ispod mosta. Natjerali su ga u zagrljaj smrti

kao ivotinju. S kratkim, otrim ubodom 15 cm duga otrica zabila mu se u grudi i on je, okiran silinom udarca, snano progutao zrak. Osjetio je kako se hladan metal probija kroz meku hrskavicu u donjem dijelu prsne kosti, ubadajui do srca. To je bilo posljednje to je osjetio. Pod naranastim svjetlom, krv koja je tekla preko utirkane bjeline nje gova ovratnika svjetlila je zelenkastom bojom ba kao i Slobodina od vre mena pozelenjela koa. Ali ne znajui, ne gledajui, ne osjeajui - njezin vrst pogled bio je uperen prema Americi. Prema New Yorku.

PRVI DIOPeta Avenija, New York, 16. srpnja, 11:30 h GRACIOZNO SE sputao, a tijelo mu se odbijalo o zgradu i vraalo natrag, poput pauka kojega je, dok se sputa na svojoj niti, ulovio nenadani vihor vjetra. S nekoliko posljednjih trzaja ueta u njegovim rukama u rukavica ma spustio se na balkon sedamnaestoga kata. unuo je i otkopao ue s remena i naslonio se leima na zid, a tamni obris njegova gipkog tijela stapao se s proaranim kamenom. Nije se micao, grudi jedva da su mu se podizale, a tanki materijal njegove crne skijake maske bio mu je tijesno pripijen uz usne. Morao je biti siguran da ga nitko nije vidio. Zato je priekao, oslukujui plitko disanje grada koji je u nemirno drijemao ispod njega. Za to vrijeme su tamna plua Central Parka, ispresijecana povremenim svjetlima taksija koji su vozili izmeu Istone i Zapadne 86. ulice, izdisala prohladni, kisikom obogaeni zrak uz boni dio zgrade zbog ega je zadrh tao unato vruini. Zrak je bio teak od prepoznatljivih mirisa New Yorka, opojne mjeavine straha, znoja i pohlepe koja je izvirala iz podzemnih tu nela i odvoda za paru. Iako je u blizini kruio policijski helikopter, a iz udaljenih ulica odzvanjali prigueni krici sirena, znao je da nisu traili njega. Nikada nisu traili njega.

Drei se ispod izrezbarene kamene ogradice, priuljao se velikom po lukrunom prozoru ija su okovana okna bljeskala poput elinih ploa. Vidio je da je prostorija iznutra bila mrana i prazna, kao i svaki drugi vikend tijekom ljeta. Nekoliko udaraca u arke prozora s njegove desne strane i vijci su mu spremno iskoili u ruku. Kako ne bi prekinuo glavni alarmirani magnetni kontakt, nagnuo je rub prozora iz okvira dok se nije stvorio dovoljno velik otvor kroz koji se mogao uvui unutra. im se naao unutra, Tom Kirk je s ramena zbacio svoj ruksak. Izvadio je neto slino detektoru za metal - tanku crnu ploicu privrenu za alu minijsku ipku. Pritisnuo je prekida potpuno mirno, drei ipku u desnoj ruci i poeo ploicom pretraivati jednolinu prazninu poda. Gotovo istoga trena, zelena lampica sa stranje strane ploice zatreperila je crveno. Tlani senzori. Kao to je predvidio. Polagano pomiui ploicu preko mjesta na kojemu je lampica promi jenila boju, brzo je bijelom kredom oznaio to podruje. Ponavljajui taj postupak, metodino se probijao kroz prostoriju. Za pet minuta dospio je do najudaljenijega zida, ostavljajui iza sebe trag bijelih krugova. Prostorija je bila ba kao to su ju fotografije prikazivale. Iza masivnoga viktorijanskog stola, uza zid je bilo poredano neto to je izgledalo kao ostaci nekad bogate privatne knjinice koja je sada vjerojatno bila razbaca na po cijelome svijetu. Na dva zida sa strane visjeli su crtei i slike - Picasso, Kandinsky, Mondrian, Klimt. Ali Tom nije bio tu radi slika. Umjesto toga, probio se natrag kroz krugove ocrtane kredom do kraja svilenog tepiha kojim je bio prekriven pod izmeu radnog stola i prozora, uhvatio mu je jedan kraj i povukao ga. Kleei pod blijedim mjeseevim svjetlom prelazio je rukama u rukavicama po drvenoj povrini. Na oko 90 cm ispred njega, prstima je osjetio blagu brazdu u drvetu. Razmaknuo je ruke i njima prelazio preko brazde sve dok nije napipao neto to je naliko valo na rubove s obiju strana. Postavljajui zglobove prstiju na te rubove, svom se teinom nagnuo naprijed. Uz blagi kljocaj iskoio je okvir od ezdesetak etvornih centimetara ponosno se izdiui oko centimetar i pol nad ostatkom poda. Sklopljen na arkama, okvir je otkrio sjajni pod ni sef. Proizvoai sefova i osiguravajue tvrtke surauju u sigurnosnim pitanjima i prema nedavno privrenoj naljepnici na sefu, na kojoj je Underwriters Laboratory proveo neovisno istraivanje, taj je model nosio oznaku TXTL - 60. To znai da je potvreno kako taj sef moe uspjeno

izdrati pokuaje otvaranja u ukupnom vremenu od ezdeset minuta. Unato tome, Tomu je za otvaranje sefa trebalo samo osam i pol sekunda. Unutra je bilo neto gotovine i nakita, no on ih je ignorirao, usmjeravaju i pozornost prema velikoj kutiji na ijem je mahagonijskom poklopcu bio izrezbaren carski grb Romanovih. S lakoom je otvorio kutiju, paljivo podiui dragocjeni predmet koji se nalazio u njoj, oslobaajui ga od luksuznog zagrljaja bijele svilene unutranjosti. Osjetio je kako mu srce bre kuca. ak je i njemu, koji je vidio bezbroj predmeta ija ljepota oduzima dah, taj komad bio poseban. I to u tolikoj mjeri da je skinuo masku s lica, kako bi ga mogao dobro vidjeti. S mjesei nom koja se presijavala na njegovoj uglaanoj povrini, taj profinjeni pred met kao da je oivio u njegovim rukama, svjetlei poput plamena. Odmah se sjetio rijei iz kataloga Christies koje je dobio zajedno sa svojim radnim uputama. Zimsko jaje izradio je Carl Faberge za cara Nikolu Drugoga da ga daru je svojoj majci, udovici carici Mariji Feodorovnoj za Uskrs 1913. To jaje, izraeno od sibirskog kristala optoeno je s vie od tri tisue di jamanata, a dodatnih tisuu i tristo dijamanata krasi njegovo postolje. Kao i sva ostala Fabergeova jaja, i to sadrava svojevrsno uskrsno iznenaenje, u ovom sluaju platinastu uskrsnu koaricu ukraenu cvjetovima od zlata, granata i kristala. Koarica simbolizira prelazak zime u proljee. Zadivljeno je promatrao jaje dok mu se s rubova vidnog polja gubila prostorija, a dijamanti svjetlucali poput ledenica na podnevnom suncu, sve dok nije bio siguran da vidi kroz jaje, kroz svoje rukavice i prste, sve do samih kostiju. Odjedanput se u mislima ponovno naao u enevi kako stoji uz rub oeva lijesa dok u pozadini odzvanja sveenikov glas. S okruglog vijenca na po klopcu lijesa voda kapa na pod. Stoji opinjen, promatrajui kako crveni te pih mijenja boju dok kristalne kapljice neprekidno slijeu na meku podlogu. U tom trenutku javila mu se misao, ili bolje - pitanje. Uvuklo mu se u glavu, proganjajui ga. Je li vrijeme? Poslije ga je odbacio. Ali tijekom dva mjeseca nakon pokopa, to mu se pitanje stalno vraalo. A sada je znao. Bilo je tako jasno. Neizbjeno poput zime koja se mora pretvoriti u proljee. Nakon ovoga e prestati. Ponovno je stavio masku, zapakirao jaje, zatvorio vrata sefa i sklopio okvir. Oduljao se natrag na balkon. unuo je i privrstio ue na remen. U trenutku je nestao.

Na mjestu gdje je sletjela s njegova na tren ogoljenog lica, na podu je ostala samo njegova trepavica. Sjedite FBI-a, Washington DC, 18. srpnja, 7:00 h Znala je to e se dogoditi kada se vrata otvore i pojavi se tamna silueta. Borila se sama sa sobom da se svlada, ali bezuspjeno. Kao i svaki put. Podignula je pitolj u klasinoj Weawer pozi, pravilnog i vrstog hvata i ispalila tri hica u smrtonosno podruje. Bio je mrtav prije nego to je pao na pod, a bijelu mu je koulju natapala krv. I tek je tada, kada mu je svjetlo obasjalo lice, shvatila to je uinila. Jennifer Browne probudila se uz trzaj, odlijepivi obraz s radnoga stola i nespretno potraila sat. mirkajui, pogledala je koliko je sati. Bilo je sedam ujutro. Dovraga. Jo jedna radna no. Bila je iznimno lijepa na onaj nenaporan, diskretan nain, kao neke ene. 175 cm, glatka smea koa, vitka ali s oblinama na stratekim mje stima, okruglastih obraza i kovrave crne kose koja joj je jedva dosezala do ramena. Kada je pogledala oko sebe u prostoriji iji su zidovi bili bez prozora, nasmijeila se. Premda je prostor bio malen, jo se nije bila posve naviknula da ima svoj ured. Nakon to je poslije tri godine provedene u uredu u Atlanti tek tri mjese ca bila natrag u DC-ju, jo je nije napustio osjeaj novoga. Netko je pokucao na otvorena vrata. Bio je to Paul Tucker, ef njezina odjela, pojavljujui se u minutu tono za njihov sastanak u sedam. Hej, rekla mu je. Jesi li dobro? zakiljio je prema njoj kroz svoje naoale bez okvira, dok mu se podvoljak presavijao do vrha kravate. Opet si radila po noi? Je li tako oito? Jennifer je samosvjesno popravila kosu i protrljala oi tjerajui pospanost. Ne. nasmijeio se. Samo da zna, cijenim to. Nespretno je slegnula ramenima. Nema problema. Spustio se na stolicu. Usput, deki iz Dravne riznice e od sada pre uzeti sve vezano za sluaj Hammon. Jako su ti zahvalni na pomoi. Flynt kae da ti je dunik. Odlino si to obavila. Hvala. Jo je jednom nespretno slegnula ramenima - nikada nije znala dobro primiti kompliment, pa je promijenila temu. A o emu je ovdje ri je? Zato ovakav rani poetak? Da nije neki kongresnik izgubio psa?

Neto je juer iskrsnulo. Prijavio sam tebe kao dobrovoljku. Napravio je grimasu. Nadam se da nee zamjeriti. Ona se nasmijala. Jel bi to znailo i da zamjerim? Ne! Ali nee ni htjeti. To ti je odlina prigoda da se vrati na scenu. Zastao je, a pogled mu se spustio na pod. Druga prigoda, moda. I dalje mi pokuavate zaraditi iskupljenje? Jo se ivo sjeajui svoga sna, u ustima joj se javio gorak okus koji je jedva progutala. Ne, to radi sama. Ali i ti i ja znamo da je jako teko ljudima promije niti miljenje. Ne traim nikakvu pomo, Phil. Mogu se sama vratiti u posao. Znam. Ne bih te ni predloio da ne mislim da to zasluuje. Kako god, rekao sam mu da navrati do tebe otprilike u ovo doba. Kome ste rekli da navrati? Prije nego to je stigao odgovoriti, ulo se kucanje na otvorenim vratima i u sobu je uao mukarac. Tucker je skoio sa stolice. Jennifer, da te upoznam s Bobom Corbettom. Bobe, ovo je Jennifer Browne. Rukovali su se. Sjedni na moje mjesto. Tucker je pokazao na svoju stolicu i smjestio se na rub Jenniferina stola. Corbett je sjeo. Bob vodi Odjel za teke krae. Jennifer je kimnula glavom. Viala ga je u zgradi, uvijek besprijekorno odjevenog, od glatko obrijane brade do ulatenih crnih cipela. U dobroj formi i zdrava izgleda, Corbett je mogao proi i za mlaega mukarca od etrdeset pet godina koliko je imao. Neto u njegovoj unatrag zaeljanoj sijedoj kosi i hladnoj svjetlosti primaknutih oiju otkrivalo je vrlo pametna i odluna ovjeka. Zna, Bob ima najbolje rezultate u Uredu, nastavio je Tucker. Koliko ono, samo pet nerijeenih sluajeva u dvadeset pet godina? Zapravo su samo dva, Phil. Ali ni od njih jo nisam odustao. Corbett se nasmijeio, ali je Jennifer znala da se ne ali. Bob treba nekoga za rad na novom sluaju. Ja sam predloio tebe. Jenifferino se lice iznenada uarilo kada su se dva para oiju usredoto ila na nju. Hvala vam, gospodine, potrudit u se. O kakvom sluaju je rije? Corbett je gurnuo be omotnicu prema njoj i ona je izvukla nekolicinu fotografija. ovjek na toj fotografiji je otac Gianluca Ranieri. Paljivo je prouavala crno-bijelu fotografiju, pamtei ovjekovo iskriv ljeno lice i veliku rupu u prsima.

Pronaen je juer u Parizu. Rijena policija izvukla ga je iz Sene. Kao to vidi, nije se utopio. Jennifer je prelistala ostale fotografije. Pred njenim velikim bademastim oima preletjeli su krupni planovi Ranieriova lica i rana. Kratak pogled na prijevod izvjea o obdukciji potvrdio je da je jedan jedini ubod noem u donji vrak prsne kosti prouzroio jak srani udar. to mislite? upitao je Corbett. Sudei prema ozljedi, odgovorila je, izgleda kao djelo profesionalca, nekakav napad. I to u javnosti. Tijelo je odbaeno na mjestu za koje su znali da e biti brzo pronaeno. to znai? to znai da se ne boje da e biti uhieni. Ili da su moda htjeli nekome poslati poruku. Moda oboje. Corbett je klimnuo glavom na pristanak. Ranieri se kolovao za katolikog sveenika, a onda radio na vatikanskom Institutu za vjerske radove. Jennifer je zaueno podigla pogled sa spisa. U vatikanskoj banci? Kako ga jo zovu, tono. Corbett je podignuo obrve, istinski zadiv ljen. Tamo je radio desetak godina prije nego to je prije tri godine nestao zajedno s nekoliko milijuna dolara s jednog od njihovih rauna s Kajmanskog otoja. No, mora da je bio potroio sav novac jer se prole godine po javio u Parizu. Francuzi kau da je radio kao sitni preprodava. Tu i tamo neka slika, ogrlica, ali zaraivao je za ivot. Ne razumijem. Jennifer se zbunjeno naslonila na naslonja stolice. Meni zvui kao da ga je ubio netko koga je pokrao. Ili mu je moda pro pao neki posao. Kako god, sve to nema nikakve veze s nama. Corbetov se pogled susreo s njezinim i eludac joj se zgrio poput hlad nog, tvrdog vora. Nae stajalite, agentice Browne, a to neete nai u izvjeu o obduk ciji, jest da je, nakon to su ga otvorili, pronaeno neto u njegovu elucu. Neto to sigurno nije elio da njegovi ubojice pronau. Corbett je posegnuo u dep i preko stola joj gurnuo prozirnu plastinu vreicu. Preko furnirom obloene povrine stola preletio je ponosni orao, njegov graciozan let ugraviran u istom zlatu. Bio je to zlatni novi.

Clerkenwell, London, 18. srpnja, 16:30 h Vani je tutnjala pica poslijepodnevnog prometa, beskrajna rijeka gume i elika koja je u ritmu svjetala semafora jurila i zastajala u uredno posloenim blokovima zgrada. Unutra su se utom svjetlou arili izlozi dok se sunana svjetlost po kuavala probiti kroz prebojena stakla. Na nekoliko je mjesta boja bila ostrugana, pa su uske zrake svjetla probijale tamu. Sama prostorija bila je u potpunom neredu - tapete su se odljepljivale sa zidova, a grubi drveni pod guio se pod debelim naslagama starih novina i omota od brze hrane. Straga, gotovo skrivene u sjeni, bile su se dvije kutije za aj. Zgrbljen nad jednom od njih, Tom Kirk bio je duboko zamiljen, s bradom na ru kama. Iako mu je bilo samo trideset i pet godina, imao je nekoliko sijedih vlasi koje su se jo vie primjeivale u bradici od nekoliko dana koja mu je prekrivala lice, gdje su vlasi oko rupice njegove etvrtaste brade bile za nijansu tamnije. Sve je ljude podsjeao na svoga oca ili su mu barem tako govorili, to ga je jako ivciralo. Uistinu, imao je blago etvrtast oblik lica, upavu smeu kosu i duboko urezane plave oi ispod gustih obrva, kao i njegov otac. Na ajnoj kutiji nasuprot njemu bila je rairena velika ploa za trik-trak, bogato ukraeni set za igranje koji je davno kupio u Istanbulu. Kada nije mogao zaspati, ponekad bi satima igrao sam sa sobom; propitujui mo gunosti, prouavajui poteze i strategije. Poluprazna boca Grey Goosa na podu pokraj njega govorila je da je iza sebe imao dugu no. No Tom nije ak ni gledao plou. Umjesto toga, razmiljao je o crnoj skijakoj maski koja mu je leala u krilu. Znao je da vie ne moe izbje gavati poziv. Ve se tri tjedna nije javljao i nije imao izbora. Ali, hoe li Archie razumjeti? Archie, najbolji preprodava u svom poslu? Snano je bacio masku preko sobe. Izvadio je mobitel iz stranjega depa i birao broj. Netko se javio gotovo odmah, no s druge strane je dopirao samo muk. Kada je bio nervozan, Tomov blagi ameriki naglasak dolazio je do izraaja vie nego obino. Archie, Felix je. Felix. Tim je imenom krten davno kada je tek stupio u igru i za njega je ostao vezan sve do sada. Felixe! Gdje si dovraga bio? Bio sam... neto me zadralo. Zadralo? Mislio sam da su te uhvatili.

Ne, samo sam se zadrao. Neto si nabrijan? Ovaj put Archie je zazvuao doista zabrinuto. Ne, ali neu vie raditi s Amerikom. Znam da sam posljednja osoba koju oekuju tamo, ali jednog dana bi im se moglo posreiti. Kako je bilo? Poprilino onako kako smo planirali. Osim to su imali neke graevin ske radove pa sam se bojao dodatnih osiguranja, zbog ega sam tri tjedna prije nego to sam uao motrio to se dogaa. Nisu mijenjali kombinaciju, pa je sve bilo prilino jednostavno. Odlino. Onda na starome mjestu? Dobro. Donijet u ga za nekoliko dana. Za drugoga e morati malo dodati gas. Nisi ostavio mnogo vreme na. Nakratko su obojica zautjeli. Htio sam razgovarati s tobom o tome. Stvar je u tome da neu obaviti drugi posao. to nee? uo si to sam rekao. Odustajem. Archie, ja to zapravo vie ne elim raditi. Ne mogu. ao mi je. ao? Rije se poput tekoga ekia odbila u Tomovo uho. to bi dovraga sad to trebalo znaiti? Vidi, sunce, i meni je ao, ali aljenje ovdje jednostavno nije dovoljno. Tebi je ao, a ja sam u totalnoj banani jer moram za dvanaest dana Cassiusu isporuiti dva Fabergeova jaja. Kui? Cassiusu? Tom je ustao, a stopala su mu tonula u smeem prekriveni pod kao u ivo blato. Rekao si da je to za nekog tipa koji se zove Viktor, za nekog ruskog klijenta. Nisi mi ni jednom spomenuo Cassiusa. Dobro zna da ne radim za ljude kao to je on. Kojeg vraga ti radi? Sluaj, kada sam preuzeo ovaj posao, ni ja nisam znao da je za njega. Archiejev glas je bio miran, ak umirujui. Kad sam saznao, bilo je ve prekasno. I ti zna, ba kao i ja, da s Cassiusom nema odugovlaenja. Posebno kada je u pitanju dobra lova, zar ne? ogoreno je rekao Tom. Ma, daj me potedi! Koliko dobiva, Archie? Je li ti obeao dodatak ako mi ne kae? Nije rije o novcu. Ovo je za nas obojicu super posao i ti to zna. ist posao, ista isporuka, a kupac ve spreman. Nisi ni trebao saznati daje za Cassiusa. Felixe, znam da nije ba najbolja ideja ali moda bismo se trebali vidjeti. Archiejev glas postao je gotovo moleiv. Zna, odemo na cugu ili tako neto, isplaniramo taj drugi posao. Ako poslije njega bude htio van, ok, ali moramo obaviti jo ovaj posao, i to ga moramo dobro obaviti.

Archie, trebao si mi rei istinu. To je sad tvoj problem, a ne moj. Tomov glas bio je neumoljiv. Moe dobiti ovo jaje koje imam, kako smo se dogovorili, ali nakon toga - to je to, izlazim iz igre. Laboratorij FBI-a, Akademija FBI-a, Quantico, Virginia, 18. srpnja, 23:10 h Jo si tu? Dr. arah Lucas zastala je na izlazu odijevajui jaknu. U pro storiji je bio mrak, osim treptajueg ekrana raunala na drugom kraju koji je obasjavao osobu zgrbljenu pred njim, ocrtavajui joj samo obris. Aha, obeao sam nekom policajcu iz New Yorka da u mu prije nego to odem neto provjeriti u sustavu. Nekako sad alim to sam mu obeao. arah se nasmijala. David Mahoney jo je bio poetnik, pun poleta i ambicija. Ula je u laboratorij. to ima? Mahoney je bijesno kuckao po tipkovnici. Kada mu je provirila preko ramena, jedva da je podignuo pogled. Pazi ovo: neki tip se uetom spustio na sedamnaesti kat stambene zgra de na Petoj Aveniji, ukrao Uskrsno jaje vrijedno devet milijuna dolara i ne stao. Forenziari njujorke policije su na podu kraj sefa pronali trepavicu. Trae da je provjerimo. Treba mi samo jo nekoliko sekunda. Na ekranu je zatreperilo crveno svjetlo, a uokvirena poruka poela blje skati bez prekida. Ogranien pristup - prije pristupa ovome dokumentu potrebno je za traiti odobrenje. Ispod toga, ime i broj telefona. to je bilo? Mahoney je klikao po svome miu pokuavajui doi na prethodnu stranicu. to ovo znai? To znai da treba zaboraviti da si ikada vidio taj dokument. Uspravila se. Sutra nazovi njujorke policiju i reci im da nisi naao podudarnost. Ovo se nije dogodilo, razumije? Mahoney je klimnuo glavom, razrogaenih oiju, zaprepaten. Dohvaajui telefon pored njega da nazove broj s ekrana, pogledala ga je hladnim pogledom. Dobrodoao u FBI. Washington DC, 19. srpnja, 08:35 h Taksi je bio nov i u zraku se osjeao jak miris umjetne koe i ukalupljene plastike. Podiui pogled sa svojih biljeki, Jennifer je spustila stranji pro

zor i pustila toplom vjetru da joj masira lice dok se taksi vukao kroz promet Avenijom Constitution prema Smithsonianu. Pokraj njih su proletjeli Lin coln Memorial, a zatim i ogromni crni Vietnam Memorial. Nesvjesno je poravnala lijevi rever na sakou svog crnog odijela s hlaa ma. Uvijek je nosila crno. Dobro je izgledala u njemu i osim toga, bila je to jedna odluka manje ujutro. Vidjevi na satu u automobilu koliko je sati, Jennifer je nervozno odmahnula glavom. Nakon pet minuta, shvaajui da je tek kod spomenika Washingtonu, otvorila je torbu. Odavde u pjeice, rekla je pruajui novanicu od dvadeset dolara pokraj vozaeva desnog uha. Otvorila je vrata i kroila na asfalt, provlaei se izmeu dviju crnih limuzina do plonika 16. ulice. Smithsonian je najvei muzejski kompleks na svijetu koji se sastoji od etrnaest zasebnih muzeja u Washingtonu i dva u New Yorku. Na drugo me katu Nacionalnoga muzeja amerike povijesti smjetena je Nacionalna numizmatika zbirka. Jennifer su uveli u ured zidova obloenih tamnim drvom. Stopala su joj tonula u debeli zeleni tepih. Miles Baxter, kustos zbirke, etrdesetdvogodinjak, sjedio je za masiv nim stolom u tamnoplavom sakou koji je nosio preko bijele koulje na kopanje i be hlaa. Nije ustao. Nisu mi rekli da alju enu. Jennifer je osjetila kako postaje napeta. ao mi je ako sam vas razoa rala. Ba naprotiv, gospoice Browne. Vrlo sam ugodno iznenaen. Nasmijao se, a na njegovu potamnjelom i samopouzdanom licu zablje snula su dva reda savreno ravnih zubi, poput tipki na klaviru. Rukovali su se. Specijalna agentica Browne, zapravo., rekla je Jennifer, vadei i pru ajui mu svoju iskaznicu. Osmjeh mu je nestao s lica. Naravno. Paljivo prouivi njezinu ispravu, vratio joj ju je. Ve sam radio s FBI-em, iako nemam doputenje razgovarati o tim slu ajevima. Nacionalna sigurnost; siguran sam da razumijete, rekao je, po kazujui joj konati naslonja nasuprot njega. Sjednite, molim vas. Jennifer je sjela, nadajui se kako nije primijetio da je pokuavala sakriti smijeh. Pa, kako mogu pomoi? Posegnula je u dep sakoa. to mi moete rei o ovoj kovanici? Pokazala je Baxteru novi, jo zatvoren u svojoj zatitnoj plastinoj

omotnici, a on je nataknuo naoale s metalnim okvirom i nagnuo ga pod zelenkasto svjetlo stolne lampe da moe lake raspoznati izboene dijelo ve. Podignuo je pogled, oiju rairenih od divljenja. Kako ste doli do ovoga? Nevjerojatno. To nije mogue. Nekoliko puta je okretao novi, kao da je bio prevru da ga mirno dri. Kako to mislite? Pa... to je Dvostruki orao iz 1933., naravno. Slegnula je ramenima. Nisam strunjakinja za novie. Ne, naravno da niste. Oprostite. Pa, vidite, vlada SAD-a je od sredine 1790,-tih kovala zlatne kovanice i kovanice od dvadeset dolara ili Dvostru ke orlove, od Zlatne groznice 1849. Zato se zovu Dvostruki orlovi? Samo je jedan orao na noviu. Kovanice od deset dolara zvali su Orlovima, pa kada su se pojavile kovanice od dvadeset dolara, njih su nazvali Dvostrukim orlovima. Ako se zaista potrude, ljudi znaju biti vrlo nematoviti. Vidim. Slae se i godina. Rekao je sa zamiljenim izrazom lica. Mislite na kovanici? Zato, to se dogodilo 1933.? Baxter se naslonio. 1933. Ameriku je zahvatila velika kriza. Nekoli ko dana nakon preuzimanja predsjednitva, Roosevelt je zabranio uporabu zlata kao temelja valute. elio je zaustaviti gomilanje zlata i umiriti trita podupiranjem dravnih priuva zlata. Izvrnom naredbom br. 6102 ljudima je zabranjeno posjedovati, a bankama isplaivati u zlatu. Zato su kovanice poput ove negdje zaostale, pretpostavljam Upravo tako. Prije nego to je Roosvelt donio taj zakon, u filadelfijskoj je Kovnici bilo 445 500 dvostrukih orlova iskovanih 1933. spremnih za putanje u optjecaj. Odjedanput nisu imali kamo otii. Nisu ih mogli izdati? Baxter se nasmijeio. Nisu mogli nita s njima osim pretopiti ih u zlatne poluge, to su na kraju 1937. i uinili. Dvostruki orao iz 1933. slubeno nikada nije ni postojao. A neslubeno? Neslubeno, preivjelo je deset zlatnika. Njih je prije topljenja iz Kov nice ukrao glavni blagajnik. Naravno, opovrgnuo je optube. A zlatnici? Nekoliko njih poelo se pojavljivati na numizmatikim drabama 1944. Na kraju su im tajne slube svima ule u trag i unitile ih. Sve osim jed noga.

Njega nisu mogli pronai? O, znali su oni gdje je. Jedini je problem bio to nisu mogli doi do njega. Bio ga je kupio egipatski kralj Farouk. Dravna riznica SAD-a iz dala mu je odobrenje za izvoz, ne shvaajui da ga izdaju za Dvostrukog orla iz 33. a on ga nikako nije elio predati natrag. U svakom sluaju, nakon egipatske revolucije 1952. nova je vlada njegovu zbirku dala na drabu. Pa ga je kupio netko drugi. Ne. Baxterove oi su zasjale. Zlatnik je jednostavno nestao. Ispario. I to na vie od etrdeset godina. Sve do 1996. kada su ga agenti Riznice u New Yorku oduzeli engleskome trgovcu i uhitili ga. Trgovac je onda tuio Riznicu tvrdei da je kovanicu na zakonit nain kupio od drugoga trgovca. Stvar je dospjela na sud i na kraju je Riznica pristala da se zlatnik stavi na drabu i s njim podijelila prihod. Kako znate sve to? upitala je Jennifer. To je samo jedna kovanica - mora da ih ovdje imate stotine tisua. Zato to je ovo Sveti gral svih kovanica - prvo su je ukrali iz filadelfijske Kovnice, pa je bila u kraljevu posjedu. Onda je nestala i ponovo se pojavila pod dramatinim okolnostima. Potpuno je jedinstvena. O kolikoj vrijednosti je rije? Neto malo manje od osam milijuna. Jennifer je rairila oi. Osam milijuna dolara za novi? Za nju je to bio sulud iznos novca. Nije bilo smisla. Osim to moda ipak jest. Sigurno do voljan iznos za koji bi netko ubio ili, u Ranierijevu sluaju, umro. Znate, Nacionalna numizmatika zbirka automatski prima primjerke svih amerikih kovanica. Mi ustvari u naoj dvorani za novac i medalje imamo izloena dva Dvostruka orla iz 33. Oni i zlatnik kralja Farouka jedini su postojei Dvostruki orlovi iz 33. Moemo pogledati ako eli te. Naravno. kimnula je Jennifer. Tako emo ih moi usporediti. Do dugake galerije s izlobenim policama na zidovima je bilo samo malo hoda. Njihov sadraj svjetlucao je pod svjetlima. Baxter se zaputio prema polici u sredini prostorije. Dva novia bila su odvojena od ostalih i izloena jedan pokraj drugoga, a svaki od njih je na zelenoj tkanini bio okrenut na razliitu stranu. Dizajnirao ih je kipar Augustus Saint-Gaudens. elio je uhvatiti dio elegancije i uzvienosti kovanica iz antikoga svijeta. Na jednoj strani je veliki orao u letu, a na drugoj prikaz Slobode s bakljom u desnoj ruci

i granicom masline u lijevoj ruci koja simbolizira prosvjetljenje i mir. Prekrasna je, zar ne? Baxter se okrenuo prema Jennifer dok je ona pro matrala zlatnike. O emu se ovdje zapravo radi, agentice Browne? upi tao je. Radi se o tome je li moj novi lani ili ne, gospodine Baxter. Meni izgleda dovoljno pravi, no morali bismo ga analizirati, uzeti neke uzorke, usporediti ga s naim originalima. Nakratko je utihnuo, a kada je ponovno progovorio, nije mogao skriti uzbuenje u glasu. Kako ste doli do njega? Ona se nasmijeila. ao mije, gospodine Baxter, to je povjerljiva infor macija. Dravna sigurnost; sigurna sam da razumijete.

DRUGI DIOClerkenwell, London, 19.srpnja, 14:05 h PREDNJI DIO trgovine dao je obojiti u crno, iako su sami prozori jo bili zamrljani tragovima boje. Na takvoj pozadini je u polukrugu iznad obaju prozora ogromnim zlatnim slovima bilo ispisano ime trgovine. Tom ga je ponosno proitao: Kirk Duval. Njegovoj majci bi se svidjelo. I onda is pod toga: Umjetnine i antikviteti. Pod njegovim su se dodirom vrata neujno otvorila i otkrila hrpu u brzini odloenih kutija i poluotvorenih transportnih sanduka. U jednom od njih - elegantan Regency sat. U drugoj - mramorno poprsje Cezara ili Aleksandra, nije jo provjerio. Na drugom kraju prostorije bio je potpuno raspakirani edvardijanski kartaki stoli od ruina drveta, a na sredini tamnozelenog filca stajala je velika vaza iz dinastije Han. Trebat e mu tjedni da razvrsta sve te stvari. To ipak nije zabrinjavalo Toma. Barem ne u tom trenutku. Prvi put ot kad zna za sebe, vrijeme je bilo na njegovoj strani. Naravno da se i prije poigravao s idejom o prekidu. Na kraju krajeva, ve godinama mu nije bio potreban novac. Ali, poput kockara kojega ponovno dovode za omiljeni stol gdje se igra blackjack, svaki put ga je ponovo povuklo.

Ovaj je put ipak bilo drugaije. Stvari su se promijenile. On se promije nio. Njujorki posao mu je to dokazao. Pa ipak je jedno ime vrebalo iza tankog sloja normalnosti koju je Tom u posljednjih nekoliko dana pokuavao stvoriti. Cassius. Ako je zaista Cassius bio taj koji je naruio krau, onda je Archie preuzimao golem rizik, ne shvaajui ba Cassiusov nain igranja igre. Ili ak ne shvaajui u to se igralo. Tom se nastavio muvati po trgovini, istei drveni pod od otpadaka ko jima je bio prekriven. Otvarajui stranja vrata, iziao je na usku platformu koja se protezala du stranjeg zida skladita. Metalno stubite spiralno se sputalo do kata est metara ispod njega. Iz prljavih bijelih zidova na neon skom se svjetlu inilo da izlazi bolesniki znoj. Kako napreduje? poviknuo je Tom silazei niza stube. Djevojka je podignula pogled sa svog prijenosnog raunala i sklonila plavu kosu s lica. Ima jo dosta posla. Kako izgleda? Govorila je engleski s blagim za tezanjem svog vicarsko-francuskog naglaska. Dominique je radila za nje gova oca u enevi. Poslije pokopa dobrovoljno se javila da mu pomogne preseliti oevu robu u London i poeti posao. Odlino. Imala si pravo, zlatna boja stvarno izgleda bolje. Zarumenjela se i rekla, moram jo samo provjeriti nekoliko kutija koje su mi na popisu. Ove kutije? Tom je priao trima sanducima. Aha. Proitaj mi brojeve koji piu sa strane, molim te. Naravno. Otiao je do prvog sanduka i blago nagnuo glavu. 131272. Okrenula se svome prijenosnome raunalu. Dobro. Tom je doao do drugog sanduka. 1311 Prekinuo ga je rezak, nazalan glas s gornje platforme. Boe, boe, Kirk. Ti mora da si sruio buckinghamsku palau da bi se domogao svega ovoga. Detektiv Clarke, ravnoduno je odgovorio Tom ne trudei se podignu ti pogled. Na prvi klijent. Clarke je automatski zapalio cigaretu na onu koja mu je ve bila u usti ma. Sada sam detektiv narednik Clarke, Kirk. Siao je stubitem. Dok te nije bilo, ovdje se promijenilo nekoliko stvari. Detektiv narednik? Izgleda da su stvarno oajni.

Clarkeove vodenaste oi su bljesnule. Bio je to prilino visok mukarac, iako se radi svojih okruglastih ramena doimao niim. Osim toga, bio je uznemirujue mrav sa sivkastom koom vrsto nategnutom preko otrih jagodinih kostiju. uo sam da si se vratio, Kirk. Da si izmigoljio iz neke rupe u kojoj si se skrivao. Pa sam mislio da te doem posjetiti. Glavom je pokazao na prostoriju oko sebe. I, onda, sve ovo je tvoje? Tom je kradom bojaljivo pogledao Dominique, no ona je bila zagledana u ekran svog raunala. Iako te se ne tie, jest. Misli, trenutano je. Rekao je Clarke hladno se nasmijavi. Ali sam bog zna kojem jadniku si to drpio. Nogom je udario najblii sanduk. to je s ovim ovdje? to je unutra? Samo gubi vrijeme, Clarke. Rekao je Tom. Preselio sam oev posao iz vicarske. Imam po tri kopije svih uvoznih dokumenata od vicarskih i britanskih vlasti za svu robu. Clarke se zlobno nasmijeio. Kai, jel ga dokrajilo pie ili sramota to si mu ti sin? Tomovo se tijelo ukoilo. Mislim da je vrijeme da ode. rekao je za koraivi naprijed. Prijeti mi? Ne, nego te molim da ode. Odmah. Otii u kada budem spreman. Clarke je sklopio ruke na prsima, a tkanina njegova sivoga odijela dobila je nove nabore. Dominique, pozvao je Tom, moe li, molim te, nazvati policiju i rei komesaru Jarvisu da mi je detektiv narednik Clarke uao na posjed bez naloga. Dominique je kimnula ali se nije pomaknula. Dolijat e ti, Kirk. Svi na kraju dolijaju, ak i ti. A ja u biti tu kad se to dogodi. Bacajui oputak, Clarke je odmarirao uza stube i zatim van kroz vrata. Dominique se upitnim pogledom zagledala u Toma. On se nervozno na kaljao. Iako je znao da e jednom morati voditi takav razgovor, planirao je to uiniti pod svojim uvjetima i kada bude spreman. Svakako ne na ovaj nain. ao mi je to si morala to sluati. Nije ono to ti se ini. Naravno da je. Uputila mu je nekakav poluosmjeh i odvratila pogled. Kako to misli? Stisnuo je oi. Tiina.

Zna, tvoj otac je mnogo priao kad je pio. Rekla je na kraju. Govorio je neke stvari o tebi. Shvatila sam. A tvoj prijatelj policajac je samo popu nio neke praznine. to onda radi ovdje ako si sve to znala? Misli da sam oekivala da si ti jedina potena osoba u trgovini umjet ninama? Svatko ima svoj stil. A tvoj je bolji od drugih koje sam vidjela. I to je to? Djelomice. Nagnula je glavu. Zna, mnogo sam vremena uloila u taj posao s tvojim ocem. Kada si rekao da ga ozbiljno misli nastaviti, mislim da sam ti poeljela vjerovati. I jesam ozbiljan. Otvoreno ju je pogledao. To je sve to sada imam. Ok. Polako je kimnula i vratila se raunalu.

Akademija FBI-a, Quantico, 19. srpnja, 12:30 h

Jo ne znamo je li pravi ili nije? Corbett je sjeo na drvenu klupu uz sjenovitu obalu Potomaca u ovome dijelu FBI-eva kompleksa i spustio stiroporsku au punu guste crne kave na zemlju izmeu svojih nogu. Jennifer je sjedila kraj njega. Ne prije nego to ga poaljemo u laboratorij na testiranje, to u uiniti danas poslijepodne. Ali ima jo neto. to? Baxter je rekao da je svih devet kovanica koje su etrdesetih godina pronale tajne slube uniteno, ali dok sam dolazila ovamo razgovarala sam s jednom osobom iz Riznice koja mi je dugovala uslugu. Rekla mi je, neslubeno, da je, iako su etiri kovanice koje su etrdesetih godina pronale tajne slube doista bile unitene, ostalih pet bilo uskladiteno u filadelfijskoj Kovnici novca prije nego to su ih prije desetak godina preselili u Fort Knox. Koliko je toj osobi poznato, jo su tamo. I naravno, jo dvije su izloene u Nacionalnoj numizmatikoj zbirci.Corbett je sporo klimnuo glavom i udobnije se namjestio na klupi. Prou

avajui njegovo lice, Jennifer je na njemu uoila potpun izostanak iznena enja kada mu je rekla posljednju informaciju. To ju je zaudilo. Vi ste sve to ve znali, zar ne? polako je rekla. Francuski lijenik koji je radio obdukciju na Ranieriju sluajno je bio

strastveni numizmatiar, priznao je Corbett ne skidajui pogled s rijeke. Prepoznao je kovanicu. Zato smo je dobili tako brzo. Proitao sam doku mente. Ti si samo potvrdila sve to je ve pisalo u njima. Pa o emu se onda ovdje radi, gospodine? Jennifer se trudila svladati gnjev. Je li ovo nekakav test? Jer ako jest, uope mi se ne svia... Corbett ju je prekinuo, pogledavi je ubojitim pogledom. Zna, mnogo ljudi za tebe misli da si oteena roba. Da su te trebali umiroviti prije tri godine, nakon pucnjave. Zastala je prije nego to mu je odgovorila i uzvratila mu otrim pogle dom, trudei se da joj glas ne zvui preotro. Ja tu nita ne mogu. Ne, ali ti to smeta. Slijegnuo je ramenima i opet okrenuo lice rijeci. Mislim da svi ljudi grijee. Samo to to neke uniti i nikada se ne opo rave. A drugi nastave ivjeti i vrate se dvostruko jai. to mislite, kakva sam ja? Trebala su mi dva dana da mi Riznica potvrdi to se dogodilo s tim drugim kovanicama. Ti si to uinila jednim telefonskim pozivom. Recimo samo da mi se ne ini kao osoba koja lako odustaje. Na licu mu se pojavio navjetaj osmjeha. Sluaj je tvoj. Hvala, gospodine. Odmah u poeti raditi na njemu. Odlino. elim da odmah ujutro ode u Kentucky i provjeri te kova nice. Da, gospodine. Jennifer je ustala, spremajui se otii. Usput, tko je na kraju kupio taj Faroukov zlatnik? upitao je Corbett. Vjerojatno emo morati i s njima porazgovarati. Prema mojoj vezi iz Riznice, zlatnik je doao u ruke nizozemskom trgovcu nekretnina, privatnom kolekcionaru. Dariusu Van Simsonu.

Marais, 4. Arrondissement, Pariz, 19. srpnja, 18:00 h

Vous savez pourquoi on sappele ce quartier le Marais?4 upitao je Darius Van Simson na besprijekornom francuskom. Sjedio je za svojim golemim stolom od mahagonija, dok mu je na povjetarcu od pregrijane klime lagano vihorila kosa boje pijeska i kozja bradica. Pijuckao je viski iz teke kristal ne ae.4 franc. Znate li zato se ova etvrt zove Marais (movara)? (Prim. prev.)

Pretpostavljam zato to je prije bilo movara. Mukarac koji mu je sjedio nasuprot bio je nizak i okruglast, podbuha crvena lica. Odijelo mu je odavno premaleno, a ispucani konati remen nije mogao skriti injenicu da je hlae nosio s otkopanim gornjim gum bom. Bravo, monsieur Reinaud! Upravo tako. Vitezovi Templari su je isuili u jedanaestome stoljeu. Tko je tada mogao i sanjati da e ba to podruje u srednjem vijeku postati sreditem politikoga ivota Francuske? Da e aristokratske obitelji graditi svoje kue u njegovim uskim uliicama kako bi bili blie svome kralju? Reinaud je nespretno klimnuo glavom. Van Simson je spustio svoju au, ustao i otiao na drugi kraj ureda. Na sebi je imao sako i tamnosive hlae od flanela, a na nogama mokasinke od smee antilop koe. Na zidovima su visjele etiri Chagallove slike, od kojih je svaku osvjetljavao skriveni reflektor od ega su boje tako sjale kao da je prizor bio projiciran u prostor, a ne da je samo visio na zidu. Naravno, tijekom godina je veina tih velianstvenih kua razdijeljena na stanove ili jednostavno sruena. Van Simson je nastavio. I u ovoj su zgradi nekada bili restorani, trgovine i plesni studio prije nego to sam ih otkupio i prenamijenio zgradu. Monsieur Simson, nije mi ba jasno kako... Jeste li vidjeli ovo? Van Simson je otiao do bijele arhitektonske ma kete koja je stajala u staklenom izlogu u sredini prostorije. Reinaud je uzdahnuo i ustao to je to? Zacijelo je prepoznajete. Reinaud je prouavao maketu. Trgovaki centar, poslovne zgrade, luk suzni apartmani oko umjetnoga jezera. Odjedanput je stisnuo oi. Nika da! Rekao sam vam, nikada to neu dopustiti! Van Simson se nasmijeio. Stvari se mijenjaju, Monsieur Reinaud. Va rate sami sebe ako mislite da moete sprijeiti napredak. Ne, vi ste ti koji se zavaravate s vaim odvjetnicima i raunovoama. Prodaje nee biti. Ni sada, ni bilo kada. Polagano kimajui, Van Simson je posegnuo u unutarnji dep svoga sakoa i izvadio ekovnu knjiicu. Tvrd ste orah, monsieur Reinaud, ali, dajte, sada bi bilo dosta. Svi ostali prihvatili su moje uvjete. Koliko tra ite? Nije u pitanju cijena. promrmljao je Reinaud. Moja obitelj esto godi na ivi na ovoj zemlji. Moji preci lee pokopani u ovom tlu, kao to emo i

ja i moja djeca i njihova djeca jednoga dana. Radije bih umro nego doivio da ovakva monstruozna ideja zaivi. Van Simsonov osmjeh je nestao. Brazde gnjeva su se u ravnim linijama urezale u njegove obraze. Priao je stolu, otpio jo jedan gutljaj viskija. Kockice leda zveckale su o kristal. Odjedanput se okrenuo i snanim pokretom zavitlao au preko pro storije. Proletjela je pored Reinaudove glave i razbila se o zid. Debelo dno se od udarca razletjelo posvuda lansirajui krhotine. Taj je pehar bio iz para spaenoga iz salona prvoga razreda s Titanika. Jedinoga para koji je preivio. Vaa me tvrdoglavost upravo stajala sto tisua dolara, prosiktao je Van Simson. Vi meni nita ne znaite, Reinaud. U svakom sluaju manje od te ae. A sada, posljednji put vas pitam, koja je vaa cijena?

Groblje Highgate, London, 20. srpnja, 15:30 h

Tom se probijao kroz nadgrobne spomenike po ispucanoj ogoljeloj stazi koja je zavijala niz breuljak. Na nekoliko mjesta kroz asfalt je provirivala nekadanja poploana povrina iji su obluci na mjestima koje su pregazile generacije nogu bili sjajni i uglaani. Nekada je mogao prema sjeanju izrecitirati imena s veine nadgrobnih spomenika izmeu gornjeg ulaza i groba njegove majke. Strili su iz crne zemlje poput zubi i propadali ovisno o godinjim dobi ma, na suncu i na vjetru i na hladnoi. U daljini se iznad gradskog beton skog bespua izdizao prepoznatljiv oblik ezla BT-ova tornja. Stabilna ploa od crnoga mramora udobno se ugnijezdila u travi, zati ena povijenim granama alosne vrbe. Pozlatom ukraeni ugravirani nat pis jo je lijepo sjajio. Toga dana navrila bi ezdeset godina. REBECCA LAURA KIRK, NEE DUVAL Svi su mu tada govorili da nije bila njegova krivnja, da je bila nesrea, uasna tragedija. ak je i mrtvozornik pokuavao ublaiti stvar, krivei mehaniku greku, prije nego to je istaknuo da je njegova majka u naj boljem sluaju kriva za nemar jer je trinaestogodinjaku dopustila voziti automobil, ak i ako se radilo o kratkoj udaljenosti na inae mirnoj cesti. Na trenutak im je gotovo povjerovao.

Ali bijes koji je iskrio kroz oeve suze uvjerio je Toma da je on mislio drugaije. Jer ako mu i je dopustila voziti, bilo je to zato to ju je Tom mo ljakao i gnjavio dok nije popustila. I da ju je on ubio. Tom je sklopio oi, podsvjesno se igrajui s privjeskom od slonove kosti koji mu je otac darovao nekoliko tjedana prije smrti. Duboko je udahnuo miris pokoene trave. Podsjetio ga je na duga lijena ljetna poslijepodneva u vrtu, prije nego to se sve to dogodilo. Prije nego to je bio preputen svojoj usamljenosti i krivnji. Jer ga nakon toga dana otac nikada vie nije zagrlio. Ovdje ima cijelo bogatstvo u mramoru. Poznati glas prekinuo je Tomo ve misli. Znam tipa koji bi nam sve ovo otkupio. Nemogu glas. Samo skine gornji sloj i ponovo ih gravira. Archie? Tom se naglo okrenuo. Kako... to dovraga ti radi ovdje? Tom se godinama esto pitao kako Archie izgleda, pokuavajui u mi slima portretirati lice koje bi odgovaralo glasu. Sada je ugledao vitkog o vjeka u srednjim etrdesetima, pretpostavio je, visokog oko 180 cm, vrlo kratko podiane kose koja se na mjestima prorjeivala. Bio je u odijelu na tanke prugice s kopanjem na tri gumba, vjerojatno marke Savile Row i plavoj kariranoj koulji otkopanoj na vratu. Oito skupa odjea s pravim oznakama na pravim mjestima, decentnim plemenskim obiljejima koja su mu omoguavala nesmetano kretanje elegantnim svijetom brze zarade u kojemu je ivio. Pa ipak, na njemu je bilo neto grubo i spremno. Lice mu je bilo malo iz borano i nije bio obrijan. Ponaao se oputeno i samopouzdano. Ali njegove smee oi govorile su drugaije. One su govorile da se bojao. Tom se zabrinuto okrenuo oko sebe, plaei se da Archie moda nije doao sam. U redu je, stari. Smiri se. Archie je podignuo ruke. To sam samo ja. Nemoj mi govoriti da se smirim. Tomov glas je bio kao od kamena. to se dogaa? Zna pravila. Naravno da znam pravila, ja sam ih dovraga i izmislio, nisam li? Archie se kratko nasmijao. To da se njih dvojica nikada ne smiju sresti bila je Archijeva ideja. Nika da. Tako bi sve to znaju jedan o drugome bilo ime i broj telefona. Archie je svojim dolaskom prekrio svoje najvanije pravilo. Je li to bio trik? Tom je naglo skoio i uputio dva udarca, desni u Archijev trbuh i lijevi u glavu, od ega je ovaj pao na tlo. Nosi prislukiva, je li tako? Jesi li sklopio posao s Clarkeom, kopile?

Kleknuo je nad Archija i prepipao ga da provjeri skriva li nekakav ure aj za prislukivanje. Nije imao nita. U vraju mater. Archie je odgurnuo Toma, kaljui dok mu se zrak vraao u plua. Nisam toliko neiskusan. Podigao se na noge i ljutito po gledao Toma. Juer se pojavi Clarke i obea mi da e me maknuti. A onda ti poslije deset godina izae iz tajnosti. to bih ja trebao misliti? Da je to sluaj nost? Clarke? Daj molim te. Trebao bi me bolje poznavati. Stvarno bih trebao? Onaj Archie kojega ja poznajem ne kri pravila. Vidi - slijedio sam te ovamo od tvoje jazbine. Oprosti. Trebao sam te upozoriti ili tako neto. Archie ga je veselo potapao po obrazu. Zna gdje ivim? Da, pa, u Londonu nema ba puno Tomova Kirkova. Zna mi i ime? Tom se zabrinuto osvrnuo. ao mi je to ti ovo moram rei, stari, ali oduvijek sam ga znao. Od prvoga posla koji si obavio za mene. Samo to dosad nisam imao razloga upotrijebiti ga. Pa, gubi vrijeme jer to nee nita promijeniti. Morat e pronai ne koga drugoga da ti obavi taj posao. Ja nisam pristao raditi za Cassiusa. To si ti uinio. Archie je pogledao Toma s krivnjom u oima. Ni ja nisam pristao raditi za Cassiusa. On je traio tebe. to? Kao i uvijek, posjetio me jedan od njegovih ljudi. Rekao je da si ti naj bolji, jedini koji moe obaviti taj posao, uobiajena pria. Rekao sam mu da si imao smrtni sluaj u obitelji i da nau nekoga drugoga. Ali odgovorio je da e ekati. Kad si se vratio, sve se posloilo. Znai ti si znao da iza tog posla stoji Cassius? Lagao si mi. A to si oekivao da uinim? Da ga odbijem? Zazvonio je mobitel, dugom, iritantnom melodijom. Archie je posegnuo u lijevi unutarnji dep sakoa. Dok je prekidao poziv, podstava je bljesnula modrozelenim sjajem. Podignuo je pogled. Pristao si na oba posla. Ne moe odustati samo zato to ti se sada odustaje. to ti misli, to je ovo? Prokleta igra? Ja ovdje pokuavam voditi posao, i to posao od kojega si se poprilino obogatio. Ja pronalazim kupce, ti obavlja poslove. Cassiusov novac je jednako dobar kao i bilo koga drugoga. Osim to njegov novac vee za sebe odreene uvjete.

Obojica su uutjela. Archie se primaknuo, a elegantne crne cipele tonule su mu u meku travu. to se zapravo dogaa, Felixe? Idemo na pivo to srediti. Nema vie Felixa. Gotovo je. Samo jo jedan posao. Spakiraj stvari nakon njega, ako eli. Archie, ponekad mislim da mi je ivot kao red domina koji sam sruio prije petnaest godina. Ne mogu se sjetiti ni kako se prva domina sruila, a evo gdje sam danas. Mobitel je ponovo zazvonio, ovaj put serijom kaotinih tonova. Archie je posegnuo u drugi dep sakoa i izvukao drugi telefon. Javio se. Halo... ne sad, ne... U redu, pozdrav. Tom je nastavio. Zna to? Ja imam trideset pet godina i od dvadesete nikada nisam proveo vie od etiri tjedna na jednome mjestu. Archie je frknuo nosom. to sad, trebam te saalijevati ili to? Tako su te trenirali. Zbog toga i jesi tako dobar. Sve to je dobro, zavri se. ak i ovo. ak i nas dvojica. Archie je uzdahnuo. Jednostavno me ne uje, jelda? Ako mu ne ispo ruimo robu za tjedan dana od danas, obojica smo mrtvi. ao mi je, Tome, ali ovo nije samo moj problem. To je na problem.

Fort Knox, Kentucky, 20. srpnja, 10:05 h

Dobrodoli u Kentucky, agentice Browne. Jennifer je sila niza stube Cessna Citation Ultre i rukovala se s ovjekom koji ju je doekao da ju pozdravi. Ja sam porunik Sheppard. Otpratit u vas do Depozitorija. Hvala vam, porunice. Drago mi je da ete me odvesti tamo. Osim to je u njemu dravni Depozitorij zlatnih poluga, u Fort Knoxu je bila Dravna vojna baza i konjica. Zato su ubrzo prolazili pokraj zgrada vojarne, blagovaonica i vojnika koji su trali u zbijenim redovima. Ispred njih se vidjelo granitom obloeno zdanje, poput male bijele pla nine. Depozitorij je dvokatnica smjetena u velikom kompleksu, iji je gornji kat manji od donjega, a krov blago nagnut. Prozori s metalnim okvirima bili su postavljeni ujednaeno poput prozora na dvorcima. Na svaki kut bila su kirurki precizno nakalemljena etiri betonska proirenja. Prilaz je bio mogu samo kroz jedna jedina vrata u elinoj ogradi visokoj 4,5 metra. Prve poiljke zlata stigle su 1937. Rekao je Sheppard. Potronja je do-

ivjela vrhunac 1942. kada ga je ovdje bilo otprilike 18 kilograma. Danas se glavne zalihe, naravno, dre u Saveznoj banci za rezerve u New Yorku. Na dva mjesta su ih naoruani straari odmah propustili. Izbliza je zgra da bila jo vie zastraujua. inilo se da je masa njezinih granitnih zidova pretezala nad svime uokolo. Kamere za videonadzor, postavljene visoko poput staklenih oiju na elinim peteljkama, nadzirale su svaki centime tar zidova. Nad crnim stupovima izdizala su se dva reflektora. Kod glavno ga ulaza na vjetru je vihorila golema amerika zastava. Sheppard je usporio i zaustavio automobil. Kada su izili, Jennifer ga je slijedila kroz masivna crna ulazna vrata Depozitorija u hladnu mramornu tamu zgrade. Kapetan Rigby, deurni asnik, stajao je u prostranom ulaznom pred vorju spreman pozdraviti je. Kada ih je Sheppard upoznao, kratko su se rukovali. Kapetane, hvala lijepa to ste se pristali nai sa mnom. Jeste li primili upute iz Washingtona? Kimnuo je. Jesam, agentice Browne, jutros su stigle. Kao to je trae no, ostavili smo predmete in situ. Odlino. Onda bih vas zamolila da, prije nego to siemo, odgovorite na nekoliko pitanja. Samo nekoliko dodatnih informacija za moje izvjee. Na primjer, je li ovo vojna ili federalna instalacija? Dijelom oboje. Rekao je Rigby. Vojna baza snosi odreenu odgovor nost za sigurnost i obranu zgrada, ali u njima rade asnici iz policije pri dravnoj Kovnici. Ukupno nas je dvadeset estero. Jennifer se namrtila.Zgrade? Vidim samo jednu zgradu. Ne, ima ih dvije. Ova u kojoj se sada nalazimo je samo granitni oklop. No sam trezor je potpuno odvojena zgrada na dvjema razinama sagrae nima od dviju elinih ploa i I-profil nosaa uvrenih pojaanim beto nom. I kako se ulazi u njega? Kroz elina vrata od dvadeset tona. Jennifer je kimnula. Dobro. Pa krenimo onda. Da, gospoo. Krenuo je; Jennifer je bila pored njega a Sheppard iza njih. Iz predvorja se ulazilo u hodnik koji je okruivao trezor s uredima i spremitima. Sli jedili su ga do drugoga kraja zgrade, pa u drugi veliki prostor. Nasuprot zasjenjenih vrata platforme za utovar nalazila su se masivna sjajna elina vrata trezora.

Nitko nema cijelu kombinaciju za ulaz u trezor, rekao je Rigby. Umje sto toga, potrebne su tri posebne kombinacije od kojih svaku ima drugi lan moga tima. Dok je govorio, priao je konzoli s desne strane vrata. Iza staklenoga prozora, dvojica su mukarca prila slinim konzolama. Ma sivna su se vrata pokrenula prema njima, a eline poluge siktale su poput parne lokomotive. Ovo je doista zadivljujue. Rigby se nasmijao. Gospoo, ova zgrada je sigurnija nego veina na ih spremita projektila. Nalazimo se u potpuno opremljenoj vojnoj bazi s vlastitom elektranom i stratekim zalihama hrane. Imamo nadzor od tristo ezdeset i pet stupnjeva. Ovdje ne moe niti ui niti izii nita to ne bi trebalo. Uli su u trezor i proli uskom metalnom platformom do dizala koje ih je spustilo do podruma gdje je bio trezor. Rigby je drao otvorena vrata. Je nnifer je polako pogledala oko sebe. Prostorija je izgledala kao golemo skla dite koje se sastoji od dvaju katova izgraenih oko sredinjega prostora na kojemu su toga trenutka stajali. Svaki kat bio je podijeljen na odjeljke s de belim elinim ipkama koji su izgledali kao niz velikih kaveza. U svakome odjeljku su, nakrcane od poda do stropa, bile tisue i tisue zlatnih poluga. Vrlo dojmljivo, zar ne? namignuo je Sheppard. Jennifer je tiho kimnula. Zlato, bljetavo i ivo, kamo god je pogledala. Neprestano nam dolaze i odlaze manje poiljke. rekao je Rigby poka zujui tri velika srebrna spremnika duga oko 1,2 metra i sprijeda ukraena peatom Dravne riznice. Ovako se prenose zlatne poluge. Ove idu van poslijepodne. Ono to ste vi eljeli vidjeti nalazi se ovdje. Poveo ju je pre ma odjeljku u udaljenom lijevom kutu prostorije. Rigby je podignuo metalnu etiketu privrenu na vrata. Kao to vidi te, svaki odjeljak je zapeaen. Kada se neki peat otvori, Kovnica ponovo popie inventar i zapeati je. Odlomio je peat, otkljuao kavez i kroio unutra, da bi se nakon neko liko trenutaka pojavio drei u rukama tanki aluminijski koveg. Vjerujem da ste doli zbog ovoga. Rigby je odnio koveg do jednoga spremnika i poloio ga postrance, okrenuvi kopu prema Jennifer. Ona ga je otvorila i unutra pronala ma nju kutiju obloenu izlizanim tamnoplavim barunom. Njeno je uklonila kutiju i pritisnula malu zlatnu kopu koja je oslobodila poklopac i otkrila kremastobijelu unutranjost napravljenu za pet velikih kovanica, dvije gore i tri dolje. Ali kutija je bila prazna.

Amsterdam, Nizozemska, 21. srpnja, 16:40 h

Cindy i Pete Roscoe su uivali. London ih je oduevio, Pariz je bio prekra san, ali u Amsterdamu je bilo zabavno. Kafii, djevojke u izlozima, kanali. Bio je to potpuno drugaiji grad od Tulse u Oklahomi. Kvragu, vratar iz hotela im je ak pokuao prodati travu. To im je uinilo putovanje nekako autentinijim. Danas im je bio posljednji dan i nakon dva tjedna hodoaenja po gra dovima i muzejima, sloili su se da bi oputajui obilazak kanala bio savr en nain kako zaokruiti putovanje. Nakon desetak minuta u turistikom brodiu s otvorenim krovom koji je klizio kroz grad i u kojemu im je tu ristiki vodi pokazivao znamenitosti, znali su da je obilazak bio odlina ideja. Cindy je, kao i uvijek, bila naoruana turistikim vodiem biblijskih proporcija, za koji je bila uvjerena da je sveto pismo za sve to se tie Euro pe. Imala je iritantnu naviku usporeivati sve to su vodii govorili s onim to je pisalo u njezinoj knjizi i onda aptati Peteu ako bi u neemu pogrije ili. Peteov prioritet je, pak, bio na filmu zabiljeiti to je vie mogue od njihova putovanja. ak je razvio vlastiti vrtoglavi snimateljski stil, letei svojom minijatur nom digitalnom kamerom uz i niz zgrade ili naglo zumirajui. Ovoga puta, kada su prolazili ispod mosta, Pete je odzumirao s detalja s vrha zgrade na iroki kut kanala. Zatim je prelazio preko njega zaustavljajui se na turi stikom vodiu koji je stajao na pramcu. Odjednom mu je za oko zapelo neto u kutu traila. Instinktivno je okre nuo kameru nadesno. Nije mu samo uznemireni mukarac u telefonskoj govornici neposredno prije sljedeega mosta izgledao udno, nego i dvojica mukaraca u tamnim odijelima koji su ili prema njemu i ija je potisnuta energija podsjeala Petea na psa na rubu lanca. Ta su dvojica izgledala kao da e se svaki as otrgnuti s lanca. Zumirao je telefonsku govornicu upravo u trenutku kada ih je ovjek iz govornice ugledao. Telefon mu je ispao iz ruke, a glava mu je letjela slijeva nadesno dok je pokuavao odvagnuti mogunosti. Ali, zarobljen govorni com s jedne i mukarcima s druge strane, bilo je jasno da nije imao kamo. Prilazei mu, dvojica mukaraca su jedan drugome pribliili lea stva rajui teku crnu zavjesu i blokirajui Peteu vidik. Odjedanput su im se ramena razmaknula i Pete je ugledao onoga ovjeka ije su se oi rairile

od straha i kome je preko usta bila pritisnuta ruka da mu zatomi kriko ve. Vidio je podignutu ruku i dugu zupastu otricu koja je bljesnula na suncu, lebdei nekoliko sekundi u zraku prije nego to je bila zarinuta u mukareva prsa. ovjek se beivotno sruio. Pete je snimao dok su se dvojica naginjala nad mukarevo tijelo. U tome trenutku brodi je uao pod most i oni su nestali iz vidokruga. Kada se Pete ponovo pojavio s druge strane s pripremljenom kamerom, dvojice mukaraca i automobila vie nije bilo. Jebote, jesi vidjela ovo? apnuo je Pete svojoj eni, usta suhih od stra ha i uzbuenja. Kamera mu je jo bila uperena na tijelo koje je palo u zagr ljaj sjenke telefonske govornice. Ma znam, dragi, zar nije grozno? rekla je Cindy. Tu je ivio Van Gogh, a ona nije nita spomenula!

TREI DIOSjedite FBI-a, Washington DC, 22. srpnja, 14:07 h

Dobro, provjerimo ih jo jedanput, predloila je Jennifer, pijuckajui gutljaje svoje Coca Cole, prije nego to je bacila praznu au u ko za smee. Specijalni agent Paul Viggiano umorno je podignuo svoje tamne obrve. Zato? Pregledali smo svakog tipa otprilike sto puta. Provjerili smo ih u bazama podataka CIA5 i NCIC-a6. Proeljali smo njihove bankovne rau ne. Provjerili smo im ene, djecu. Nema nita. Svi su isti. Jennifer je ustala i obila oko ispoliranog konferencijskog stola od ora hova drveta. Zato to neemo otii odavde dok neto ne pronaemo. Oi su joj zasjale izmeu hrpa fascikala razasutih po cijelome stolu, to je bio rezultat njezina dvodnevnoga istraivanja. Viggiano je ustao; bio je miiave i vitke grae, s tamnom kosom zae5 6 Central Intelligence Agency (eng. Sredinja obavjetajna agencija) (Prim. prev.) National Crime Information Center (eng. Centar za obavijesti o kriminalu) (Prim. prev.)

sijanom prema natrag. Odmahnuo je glavom. Zna to? Cijela ova stvar mi smrdi. Sve je u potpunom kaosu. Jennifer se morala sloiti s njim. Znala je da se Corbett borio kako bi kontrolirao broj ljudi koji su upueni u poslove, no sluajevi poput ovoga nee dugo biti nerijeeni. Bila je to jednostavno predobra prilika da se po kae drugim odjelima i zgrabi vei komad federalnoga budeta. Washington je ivio i molio se za takve prie. Gledaj, bila sam tamo. Vidjela sam to mjesto. Tu ne moe jednostavno uetati i uzeti to ti treba. Tko god je to uinio, znao je i izgled Riznice i sigurnosni sustav u pojedinosti. Najmanje dijelove. Viggiano se namrtio. Moe misliti. Sve se moe kupiti za pravu cije nu. Ako je netko elio planove, mogao ih je dobiti. Novac odlino prego vara. Sve u Fort Knoxu je povjerljivo. Vjerojatno spaljuju i travu koju su po kosili. Kaem ti, sigurno je bio umijean netko iznutra. I zato emo ih sve jo jedanput provjeriti. I to sada odmah. Dobro. Kako god. Viggiano je frustrirano proao rukom kroz tamnu kosu. Gdje eli poeti? Od poetka. Od toga koliko ljudi je imalo pristup trezoru u posljednjih dvanaest mjeseci. Viggiano je ponovno pobrojio, pogledavajui razne dokumente koji su bili prostrti pred njim. Kao to sam prije rekao. etrdeset sedam ljudi. Plus ja. Ukupno etrdeset osam. Ti misli da sam ja lud? I tebe sam ubrojio u tih etrdeset sedam. Jesi? Kako si to izraunao? Jennifer je pogledom preletjela preko svo jih hijegrolifskih biljeki, zbrajajui brojeve u glavi. Dvadeset pet straara iz policije Dravne Kovnice, petnaest vojnih a snika, pet slubenika Riznice i dvojica federalnih agenata, od kojih si jedan ti. udno, rekla je. Rigby mi je rekao da je bilo dvadeset est straara. Zato je meni ispalo etrdeset est. Pa, prema podacima iz Riznice, bilo ih je dvadeset i pet. Ovdje imam sva imena. Podignuo je nekoliko listova papira. Daj mi da to pogledam. zahtijevala je. Viggiano je slegnuo ramenima i dodao joj papire. Ona je zastala kod posljednjega lista i podignula ga prema svjetlu. to? Viggianov ton je u trenu postao obramben. Jennifer nije nita rekla, nego je samo uzela papir izmeu palca i kaiprsta i protrljala ih jed

nog o drugoga. Od lista se odlijepio drugi list. Viggiano je problijedio kao krpa. Kao to sam i rekla, dvadeset est straara, tiho je rekla Jennifer. Pretpostavljam da su se slijepili od tinte. Tony Short. Datum roenja: 18. oujka 1965. Pokojni. Pokojni? Dakle on nam vie nije vaan, s olakanjem je rekao Viggiano. On je imao pristup trezoru. Ali mrtav je. Odnedavno. Spustila je papir na stol i gurnula ga Viggianu da proita to na njemu pie. Prije etiri dana. Sluajnost. Moda. Ali on je jedini kojega jo nismo provjerili. Viggiano se okrenuo lijevo prema prijenosnome raunalu i utipkao ime. Za nekoliko trenutaka na ekranu se pojavio dokument. Bivi dje latnik njujorke policije. Medalja za hrabrost. Premjeten u policiju Dr avne Kovnice prije pet godina. Oenjen, ima djecu. Sve pie ovdje. Po kojni. Podignuo je pogled. to znai zvjezdica? Samoubojstvo, odgovorila je Jennifer. Zvjezdica znai samouboj stvo.

Clerkenwell, London, 22. srpnja, 19:42 h

Sudei prema natpisu uklesanome na njezinu nekada ponosnome proelju, taje zgrada kada je izgraena 1876. bila tvornica eira. Poslije toga, tije kom Drugog svjetskog rata, proizvodili su se gumbi za odore kraljevskog ratnog zrakoplovstva. Kada ju je Tom kupio, zgrada se ve dugo nije bila koristila, dio gdje je bila trgovina i skladite bio je prazan, a 1960,-tih go dina tri posljednja kata bila su prenamijenjena u urede. Tom je za svoju spavau sobu izabrao raskoan ured glavnoga direk tora, koji je iz neobjanjiva razloga imao vlastitu mramornu en suite ku paonicu. Ideja mu je na kraju bila da od toga posljednjega kata napravi golemu dnevnu sobu bez zidova, zajedno s kuhinjom i blagovaonicom. Drugi kat bio bi za spavaonice, a prvi... moda jo malo izlobenoga prostora? Nije bilo vano. Sve to je ionako pripadalo budunosti, nakon to otvori i pokrene posao. Za sada se morao zadovoljiti puknutim zrcalom na vratima

kupaonice dok je popravljao kravatu, uzimajui ukrasne srebrne gumbe s okrznutoga ormaria i spretno ih umeui kroz dvostruke manete svoje koulje marke Hilditch & Key. Vidimo se poslije. Doviknuo je Dominique dok je lupkajui cipelama silazio betonskim stubama. U redu. Ona se pojavila na vratima drugoga kata gdje se bila uselila u nekadanji odjel raunovodstva. Dobru zabavu. Tom je zakoraio u crvenkasti zalazak sunca; na naranastome nebu klizei se sputalo sunce dok je ulicama ukao topli apat vjetra. Volio je gledati grad u ovo doba dana. Bilo je to udno prijelazno vrije me kada su jedni korisnici nestajali, a pojavljivali se drugi. Ubrzo je stigao do Smithfielda, najvee europske mesne trnice, mje avine viktorijanske trnice od lijevanoga eljeza i poslijeratnoga hangara od cigle i betona. Pet minuta poslije bio je u Hatton Gardenu, londonskome sreditu trgovine dijamantima. Nije bilo gotovo nikoga. Nije bilo revnih prodavaa koji vas mame da uete, nudei vam svoju najbolju cijenu i predlaui vam naunice uz ogr licu koju ste kupili. Nije bilo dostavnih vozila i zatitarskih kombija, ni uzbuenih buduih mladenaca koji su u arolikim izlozima usporeivali cijene prstenja. Rolete su bile sputene, a sadraji trgovina tijekom noi spremljeni na sigurno. No, iza scene se nastavljao posao, brusilo se drago kamenje, sklapali su se poslovi, rukovalo se i brojili su se novci. Moda zato to je njegovu ivotu toliko manjkalo reda i to je bio toliko lien ustaljenosti i svakodnevnih navika, Toma je ovo mjesto fasciniralo, a poznata mu je dnevna rutina ovih ulica ulijevala gotovo duhovan osjeaj sigurnosti. Kada je s ulice kroio unutra, pokazao je prolaznicu redarima u tamnom fluorescentnom predvorju riznice u Hatton Gardenu. Iza njihova reetkama zatienoga prozora, treptajui su monitori pokrivali svaki kut predvorja i riznice. Zadovoljno su ga pritiskom na tipku propustili kroz prva vrata a zatim, kada su se ona zatvorila za njim, i kroz druga, pojaana metalnim ipkama. vrsta konstrukcija sefa je u podnoju tamnozelenim linoleumom oblo enih stuba velika oko 1,3 m2 sa zidovima u kojima je devetsto pedeset vrata od volframa i elika, a na svakim vratima je crni broj. Izvadio je klju iz depa i redaru koji ga je slijedio pokazao koji pretinac eli. Obojica su zatim umetnuli kljueve u dvije odvojene kljuanice i nakon toga su se vra taca otvorila; Tom je izvukao duguljasti crni metalni spremnik. U njemu

nije bilo niega osim jo jednoga kljua koji je uzeo. On i straar su zatim ponovno umetnuli svoje kljueve u drugu kutiju. Ovoga puta je Tom prie kao da redar napusti prostoriju prije nego to je otvorio crni spremnik. Ve je znao to je bilo u maloj konatoj vreici, ali ju je svejedno otvorio i istresao njezin sadraj u ruku na koju je stavio rukavicu. Vie od etvrt milijuna u bruenim dijamantima, njegov dio za jaje koje je ukrao u New Yorku. Njih je mnogo jednostavnije prenositi nego gotovinu, a osim toga, ako znate koga treba pitati, prihvaaju ih na vie mjesta nego American Express. Poseui u dep sakoa, uzeo je jaje i stavio ga u drugi spremnik, jo za motano u njegovu skijaku masku - mala simbolina gesta za koju je znao da e Archie razumjeti. Zatim je ponovno vratio spremnik u zid i zakljuao vrataca. Onda je njegov klju i vreicu stavio u prvi spremnik, zatvorio ga i zakljuao. Iziao je ba u trenutku kada su se zujei upalile uline svjetiljke.

Mrtvanica okruga Louisville, Kentucky, 23. srpnja, 11:37 h

Jennifer je oduvijek vjerovala da sluajnosti ne postoje, nego samo razliite perspektive. Iz jedne perspektive, niz pojedinih dogaaja moe se ini ti kao potpuno nevezan. Sluajnost. Iz druge perspektive, dogaaji mogu dobiti na teini jer e se na kraju pokazati kao sastavni dijelovi obrasca uzroka i posljedica. Koliko je njoj bilo poznato, ovo su bile injenice: Short je radio u Fort Knoxu. Bio je mlad i zdrav. Bio je sretno oenjen i imao troje djece, redo vito iao u crkvu, bio cijenjen na poslu. Zato je injenica da je samo pet dana prije nego to je otkriveno da je iz Fort Knoxa ukradeno pet zlatnika poinio samoubojstvo iz jedne perspektive bila samo grozna sluajnost. Pa ipak, gledano iz druge, cininije perspektive, to uope nije bila sluajnost. To je bilo itekako sumnjivo. Kada je prethodnoga poslijepodneva pronala Corbetta dok je iao na sastanak i objasnila mu sve u vezi sa Shortom, on se sloio s tim. ak ju je potapao po ramenu, od ega je pucala od ponosa. Zatraila je od ureda mrtvozornika iz Louisvillea odgodu obdukcije kako bi joj mogla nazoiti i rezervirala let za sljedee jutro. Mrtvanica, bezlina bijela zgrada, bila je samo kratku vonju automo bilom udaljena od Meunarodne zrane luke Louisville. U malome pred

vorju poploenom bijelim ploicama, patolog dr. Raymond Finch joj je dao dugi bijeli mantil koji je odjenula preko crnoga sakoa i duge suknje. Prosto rija za obdukcije imala je moda 35 m2 i bila je zasljepljujui bijela. Snana svjetla obasjavala su besprijekorno iste zidove s ploicama i radne plohe od nehrajueg elika. I zato se FBI zanima za ovaj sluaj? upitao je Finch. To je samo rutinska provjera. Nita u vezi s im biste se trebali uzbui vati. slagala je Jennifer. Doguran je krevet na kotaiima s truplom prekrivenim bijelom plah tom, a dogurao gaje mladi koji je izgledao kao da se dosauje, izbijeljene kose, s piercingom u jeziku i nosu. Kao i Finch, imao je lijeniku odoru i rukavice. Pretpostavljam da ste proitali policijsko izvjee? upitao je Finch. Jennifer je klimnula glavom. Naravno. Njegov sin vidio je kako iz ga rae izlazi dim i pronaao oca u automobilu. Policajci su pokuali dati prvu pomo na mjestu nesree, ali bilo je prekasno. Tako je. Pronali su ga na stranjem sjedalu. Stvarno? To nigdje nije spomenuto. Asistent je gurajui i vukui premjestio tijelo na stol za obdukciju, od ega su Jennifer proli trnci. Short je leao nespretno, poput na brzinu od loene lutke, a koa mu je izgledala voskasto i bijelo. Bio je zavezan pojasom. Rekao je Finch, stavljajui kirurke rukavice. Ljudi rade udne stvari kada se namjeravaju ubiti. Navlaei masku na lice, potvrdio je da oznaka na nonome prstu odgo vara podacima s odobrenja za obdukciju i poeo postupak. Najprije je provjerio ima li na tijelu anomalija, diktirajui svoje primjed be u mali mikrofon privren na ovratnik mantila. Osim njegova glasa, ulo se jedino kljocanje asistentova Nikona. Iako je vidjela mnogo mrtvaca, bila je to prva obdukcija kojoj je Jennifer nazoila i ono to ju je najvie uasnulo bila je neosobnost postupka. Prvim pregledom potvreno je da je vjerojatan uzrok smrti bilo trovanje ugljinim monoksidom - Shortovi nokti i usnice imali su po sebi arkocrvene mrlje, to je siguran znak guenja. Kada je ta faza bila gotova, Finch je sa stalka s instrumentima izabrao skalpel i zarezao po Shortovim prsi ma, duboki rez u obliku slova Y od oba ramena do baze prsne kosti, pa za tim ravnom linijom do stidne kosti. Pomou pile za kosti prorezao je prsni ko kao da ree ianu ogradu i nakon toga uklonio sternum. Jennifer je s uasnutom fascinacijom promatrala dok je odvajao sve organe i odnosio ih

jednog po jednog u obliku krvlju natopljene mase do stola za sekciju, sve vrijeme diktirajui. Doktore Finch. Finch je pogledao prema stolu gdje se njegov asistent pripremao odvojiti Shortov mozak. to je bilo, Danny? Moete li pogledati ovo? Finch je doao do njega i prstima proao preko baze Shortove lubanje. Vrlo udno, rekao je. to ste pronali? pitala je Jennifer. Mekano je. U Finchovu glasu osjetila se iskra zanimanja. Znai li to da je u pitanju fraktura? Svakako mi tako izgleda. kimnuo je Finch. Postoji samo jedan nain da budemo potpuno sigurni. Izabrao je novi skalpel. Snano pritiui, nainio je duboki rez s poetkom iza jednoga uha, preko koronarnog ava, sve do iza drugoga uha, uinkovito podijelivi kou Shortove glave na prednji i stranji reanj. Jennifer se bez rijei okrenula na peti i izila. Nakon deset minuta Finch je iziao iz sale za obdukcije. Masku i rukavi ce bacio je u uti kirurki ko za smee. Jeste li dobro? Naravno. Jennifer je pijuckala vodu iz plastine ae. Oprostite, bilo mi je ipak malo previe... I, kakva je presuda? Prvi dojam? Umro je od akutnog trovanja CO. Znai nije bilo ozljede glave? Upravo suprotno. Da ga nije ubilo isparavanje, ubila bi ga ozljeda glave. Ima teku kominutivnu frakturu koju je uzrokovalo neto tupo i teko - po put bejzbolske palice ili eljezne ipke. Finch je slegnuo ramenima. U svakom sluaju neki ljevak. Kako znate? O, to je stari forenziki trik. Denjaci obino udaraju u desnu stranu rtvine glave. Inae ne bi mogli dovoljno jako udariti. Shortova lubanja je razbijena na lijevoj strani. Znai li to da je samoubojstvo namjeteno? Hoete moje struno miljenje? Nema izgleda da je on u takvome sta nju mogao ui u automobil. Bio je onesvijeten i uguran u automobil, a ispuni plinovi su ga samo dokrajili. To je bilo samo uljepavanje. Ve je bio mrtav. Jennifer je klimnula glavom. Znai bio je ubijen. Corbett e skoiti do neba kad to uje.

Sothebys, ulica New Bond, London, 23. srpnja, 17:00 h

Imam 330 000 funta s moje desne strane. 330 000 funta za ovaj jedinstven komad, ma koji je sultan Selim Trei dodijelio admiralu Lordu Nelsonu nakon bitke na Nilu. Imam li viu ponudu od 330 000 funta? Odlazi gos podinu s moje desne strane za 330 000 funta. Jednom. Drugi put. Prodano gospodinu s moje desne strane. eki je spustio odzvanjajui udarcem slonovae o hrast, a dvoranom je sve do pozlaenoga stropa odjeknuo pljesak. Tom se neprimijeeno udaljio iz dvorane, nadajui se da e uspjeti izbje i neizbjenu guvu nakon zakljuivanja drabe. Bilo je dobro vratiti se. Drabe su bile bogato lovite gdje je pronalazio svoje mete, osobito privatne kolekcionare koji su imali kavalirski pristup pitanju osiguranja. Ali sada kada nije bio u potrazi za novom rtvom, ui vao je jo vie. Thomas? Thomas, jesi li to ti? Tom je uo da ga netko doziva po imenu dok su ljudi poinjali masovno izlaziti iz dvorane - u jednoj ruci drei ka talog, a drugom vrebajui au vina od ivahnih konobara. Tom se okrenuo i prepoznao mukarca u bijelom lanenom odijelu koji se gurao kroz guvu prema njemu. Ujae Harry. Kako si? Tom je pruio ruku, ali ju je ovjek samo okr znuo i umjesto toga ga zagrlio rukama oko ramena. Prema Tomovoj pro cjeni, sada je imao je oko pedeset pet godina, bio je visok i imao snane ruke i muevno etvrtasto lice. Iako mu je kosa sijedila, jo ju je svu imao, a ispod gustih obrva radosno su mu se svjetlucale tamnozelene oi. Toma je on, kao i uvijek, podsjetio na golemoga medvjeda. Kada ga se izbliza promotri, mnogi bi ga ljudi opisali kao neurednog. Vrijeme je u svakom sluaju ostavilo traga na njegovu lanenom odijelu. Nabor na dvostrukim manetama njegove koulje marke Turnbull & Asser odavno je bio pohaban. Na tako bezlinoj pozadini u oi je upadao zdepasti zlatni peatnjak na njegovoj lijevoj ruci. Thomas, deko moj, uinilo mi se da si to ti. Gdje si dojarca bio? Isuse boe, ovjee, godinama te nisam vidio. ao mi je, imao sam jako mnogo posla, s pokopom i svim tim. Da... da, naravno. Glas mu je odjedanput postao ozbiljan. Kako be zosjeajno od mene. Jako mi je ao to nisam mogao doi. U redu je. Hvala ti na pismu. Puno mi je znailo. Kako si od...? Umuknuo je i odvratio pogled.

ETVRTI DIORiznica, Washington DC, 25. srpnja, 08:52 h Pokraj njih su u jarko osvijetljenom podrumskom hodniku, urei na i s

tajnih sastanaka s tajnim agentima na kojima se pria o tajnim zadacima, prolazili vani ljudi s ploicama s imenom, propusnicama i fasciklima. Jennifer je znala da bi trebala biti nervozna. Na kraju, ona i Bob Cor bett proveli su cijeli prethodni dan i veinu noi pripremajui se za ovaj sastanak i ovo je za nju bio skok ravno u vatru. Ali na neki udan nain zapravo se tome radovala. Prvi put otkad je sve to poelo imali su neke odgovore. Corbett je prekinuo tiinu, a glas mu je zazvuao pomalo preplaeno. Ok, zapamti, budi kratka i dri se biljeki. Ne brini se, rekla je sa smijekom. Sve je u redu. Dok je Jennifer bila u Kentuckyju, Corbett je u Fort Knoxu imao tim ljudi koji su provjeravali svaki papiri i svaki dio sigurnosnoga sustava. Njihovo vrijeme je korisno utroeno, jer se ono to su otkrili poklapalo s Jenniferinim saznanjima. Samo elim da napravi dobru predstavu kao to samo ti zna i to je sve. Ovo e biti zahtjevna publika. Jennifer je zakolutala oima. Daj, moe mi rei. O kome govorimo? Koliko ja znam, vjerojatno su tu direktor Green, direktor Kovnice i onaj dvolini kukin sin John Piper iz Nacionalne sigurnosne agencije. Iz NSA? Jennifer se iznenadila. To je bilo mnogo ispod njihova uobi ajenog radara. to oni imaju s ovim sluajem? Mislim da emo saznati, mrko je odgovorio Corbett. John Piper je stvarno poseban lik. Bio je dvadeset godina u agenciji i nije postigao ni ta. Onda je njegova obitelj donirala pet milijuna dolara predsjednikovoj izbornoj kampanji i sada je odjedanput rame uz rame s najviim asnicima u Pentagonu. Misli da se ele umijeati? Corbett ju je utjeno pogledao. Ne, samo hoe uti'koliko znamo. Vrata nasuprot njih su se otvorila i pojavio se mukarac zaeljane sme

e kose i mirkavih oiju na bljedunjavu licu. Bio je u koulji bez sakoa, a crne je hlae bio navukao visoko do struka. Slabo se nasmijeio Bobu. Corbett. Piper. Corbett je odzdravio kimanjem. Izgleda da si sad ti na redu, mome. Razmjenjujui poglede, uli su u prostoriju iza njega. Prostorija nije bila velika, no na dubini od 15 metara pod zemljom bila je jedna od najsigurnijih u zgradi. etvero ljudi sjedilo je za pravokutnim staklenim stolom, odakle su dobro vidjeli ekran na najdaljemu zidu. Svjetla su bila priguena, pa su sva lica izgledala pomalo strano. Za njih su pripre mili dvije stolice pokraj direktora FBI-ja Greena. Upravo su nam se pridruili specijalni agenti Corbett i Browne, obja vio je Green. Kao to znate, Bob vodi na Odjel za teke krae. On i agen tica Browne rade na ovom sluaju od prvoga dana. Ok, sad kada smo svi ovdje, ponimo, rekao je elavi mukarac, bokserski grubog, istroenog lica, oteui lijenim teksakim naglaskom. Ustao je i akama se oslonio na stol; rukavi prugaste koulje bili su zavrnuti do iznad lakta, otkrivajui njegov zlatni Rolex. Za one koji me ne poznaju, ja sam Scott Young, tajnik Dravne riznice. Jennifer ga je, naravno, odmah prepoznala. Young je iz uprave jedne od najagresivnijih investicijskih banaka s Wall Streeta preao na novo radno mjesto. Predsjednik me osobno zamolio da vodim ovaj sastanak, nasta vio je. Da se pristojno izrazim, prilino je popizdio. Jennifer je promotrila nijema lica za stolom. Green je sjedio s Youngove lijeve strane, uguran kao i obino u trodijelno odijelo koje mu je loe sta jalo i kobasiastim prstima prevrtao kemijsku olovku. Piper je bio Youngu slijeva, a do njega je, pretpostavila je, bio direktor Kovnice Chris Brady, ije su izbuljene smee oi zaklanjale naoale s debelim okvirom od kor njaina oklopa. On je sjedio prstima nervozno petljajui s ostacima ae od stiropora. Pretpostavila je da je, kao slubena osoba s neposrednom odgo vornou za Fort Knox, on osjeao teinu situacije vie od ostalih. Fort Knox je opljakan, dame i gospodo, nastavio je Young. Fort Knox. Jedna od najbolje uvanih dravnih ustanova. A mi nismo ni znali! I sada kolege gospodina Pipera govore predsjedniku da je samo pi tanje vremena kada e nam netko ukrasti i neku atomsku bombu. Kvragu, ja se nakon svega ne bih zaudio da predsjednik ue u Ovalni ured i vidi da mu nema prokletog radnog stola. Green je pogledao u svoje spise da izbjegne Youngov optuujui pogled.

I sada, uvjerio sam predsjednika da je to stvar Riznice. On se sloio da meni prepusti da to interno rijeim uz pomo FBI-ja jer su zapravo oni ti koji su prvi zatajili stvar. Rekao je CIA-i da odstupi. Za sada. Ali meni trebaju odgovori. I to odmah. Jack, to imaju tvoji ljudi? Green je dao znak Corbettu, a on je ohrabrujue pogledao Jennifer. Ona je ustala ispred ekrana. Gospodo. Kao to vam je poznato, prije devet dana je u elucu talijan skog sveenika u Parizu pronaen rijetki zlatnik Dvostruki orao iz 1933. Na ekranu su se pojavile fotografije Ranierija, zajedno sa snimkama obaju strana novia. Forenziki testovi pokazali su da je zlatnik original i da je najvjerojat nije jedan od pet zlatnika ukradenih iz Fort Knoxa. Browne, reci nam neto novo. rekao je Piper. Jennifer je pogledala Corbetta, koji joj je namignuo. Nastavila je. Naa je istraga pokazala da je kraa poinjena izmeu 3 i 4 sata ujutro u nedjelju 4. srpnja. Corbett je preuzeo rije. Analiza Informatikog odjela Depozitorija pokazuje prenaponski udar u 3 sata toga dana. Napon je ostao nestalan do 4 ujutro. Tehniari se jo time bave, ali udar upuuje na to da je neka kav virus najvjerojatnije bio ubaen izravno u glavni sustav Depozitorija. Pronali smo tragove ifre za koju se pretpostavlja da je smiljena kako bi privremeno onesposobila sigurnosne sustave u sefu, a vanjski straari to nisu mogli vidjeti. Piper je imao tanki osmijeh na licu. Tek tjedan dana radite na sluaju i ve imate teoriju? A to je s kamerama, draga? Zato one nisu nita sni mile? Jer u samom trezoru nema kamera, gospodine mirno je odgovorila Jennifer. Trezor je opremljen infracrvenim zrakama, tlanim senzorima, senzorima za toplinu i elektronikim kontaktima. Nita od toga nije dirano. Ali kako su onda uli? Young se nagnuo naprijed u svojoj stolici. Ja sam uo da deki iz Riznice nisu nali ni ogrebotinu na betonu. Pa.. .ako nitko nije mogao ui unutra, moda je ulo neto, oprezno je rekao Corbett. To je smijeno, namrtio se Brady. Nema izgleda da je netko od mojih ljudi svjesno pustio unutra neto to ondje ne bi trebalo biti. Jennifer je ponovno prila ekranu na kojemu se pojavila fotografija. Pri kazivala je nasmijanog, samopouzdanog mukarca od etrdesetak godina, krupnih smeih oiju. Ovo je Tony Short, jedan od straara u Fort Knoxu.

Short je radio te noi, etvrtoga. Mislimo da je prije sedam dana ubijen. Da je iv, nedvojbeno bi nam mogao objasniti naglu pojavu dvije stotine pedeset tisua dolara na njegovu bankovnom raunu, i to dan nakon to je, prema naim pretpostavkama, poinjena pljaka. Na ekranu je bljesnula fotografija srebrnastog spremnika. Sa strane je bio peat Riznice. Mislimo da je ovako uao. Neka vrsta trojanskog ko nja. Nastavila je Jennifer. Proeljali smo dokumentaciju o inventaru; oko sedamnaest sati pojavila se manja poiljka zlata. Short je bio mjerodav ni asnik. On je, ustvari, bio sam zatraio da mu dodjele smjenu taj dan. Potpisao je primitak poiljke i stavio ju u trezor. Jo jedanput je pokazala na fotografiju. Mislimo da je spremnik u kome je stiglo zlato imao poseban pretinac. Bio bi vrlo neudoban, ali dovoljno velik da bi osoba mogla stati u njega. Mala koliina zlata je najvjerojatnije bila stavljena u gornji pretinac da bi izgledalo kao da je pun, u sluaju da netko otvori poklopac. Ali standardni postupak je, rekao je Brady, da se biljee sve dolazne i odlazne poiljke, kako bi se osiguralo da je sve na broju. I taj je postupak ispotovan do kraja, rekla je Jennifer. Samo to je Short bio taj koji ga je ispotovao. Prema izjavama drugih straara koji su te noi bili na dunosti, on je inzistirao da osobno popie poiljku. Budui da je on bio najvii asnik, imao je pravo na to. A budui da je bio Dan neovisnosti, rekao je momcima koji su poiljku odnijeli u trezor da je mogu raspakirati ujutro, da mogu ranije ii kui. Sutradan se, rekao je Corbett, tono u devet sati pojavio drugi ka mion s novom hrpom papira u kojima je pisalo da se dogodila pogreka i da spremnik treba vratiti tamo otkuda je doao. Sve se inilo smisleno, pa nitko nije nita posumnjao. A Short? pitao je Green. Short? Nedovren posao. Vjerojatno ubijen da ne bi progovorio. Oko sto trideset kilometara dalje pronali smo zapaljeni kamion. Bez dokaza, nije bilo ak ni serijskog broja na motoru. Hvala, agentice Browne, rekao je Young. Corbett je glavom dao znak Jennifer da sjedne. Ok, dakle, moda imamo teoriju o tome kako su to uinili. Ali jo trebamo otkriti tko. Tko je to mogao uiniti?... Prijedlozi?... Ideje? s oekivanjem je pogledao oko stola. Mafija? riskirao je Green. Ili moda Trijade? Ili Cassius? rekao je Corbett. Tko? Young ga je tupo pogledao.

ovjek, zapravo vie sjena, objasnio je Corbett. On je navodno na elu meunarodne zloinake mree umijeane u gotovo sve oblike ile galne trgovine umjetninama i antikvitetima. Nikada nismo saznali vie od glasina. Svaki put kada neto blie saznamo, netko umre. Mislio sam da smo iskljuili cijelu tu priu s nekim vladajuim supermozgom iz podzemlja umjetnosti, umijeao se Green. Nijedan strunjak ne eli o tome razgovarati, a ponajmanje osigura vajua drutva. Njima bi bilo previe da priznaju kako jedan ovjek moe manipulirati globalnim tritem umjetnina. Ali ljudi zaboravljaju da je kra a umjetnina posao od tri milijarde dolara na godinu. I da najbolja zarada dolazi od krae umjetnikog djela od vlasnika kojega onda ucjenjuju ako ga eli natrag. Osiguravajua drutva bi radije kradljivcima ponudila deset posto, nego vlasnicima isplatila punu vrijednost. Na osnovi toga kako se ti poslovi financiraju i strukturiraju, na zakljuak je da iza vrhunskih kraa stoji sofisticirana i odlino koordinirana globalna akcija. Young se nagnuo naprijed u svome stolcu. Dakle, mislite li da je Cassi us iza ovoga ili ne? Nema mnogo ljudi koji bi imali dovoljno izvora da bi to izveli. A Cassi us je jedan od njih. Pronaemo li osobu koja je bila ubaena u trezor, ona e nas dovesti do nekoga tko je organizirao posao i, nadajmo se, do ostalih zlatnika. Piper je neto apnuo Youngu na uho i otiao do stranjeg dijela prosto rije. Kucnuo je po velikoj ploi u zidu na kojoj je visjelo zrcalo, a onda dva put izveo pokret rukom preko grla. Tim je signalom jasno dao do znanja Jennifer da se cijeli sastanak snimao. A sada je Piper iz nekog razloga elio da se to ne biljei na snimci. Zato? Mislim da bi moda bilo dobro da Browne i Brady sada iziu. Pred loio je Piper. Corbett je odluno odmahnuo glavom. to god e se rei, Browne mora biti ovdje. Ona je najvanija u ovome sluaju. Young je sporo kimnuo. Priekaj me vani, Chris, rekao je. Brady je pokupio svoju jaknu i iziao iz prostorije, mrmljajui neto sebi u bradu. U redu, Johne. Bolje ti je da kae neto dobro. Rekao je Young. 16. srpnja dogodila se provala u stambenoj zgradi na Upper West Sideu, poeo je Piper. Lopov se uetom spustio s krova i ukrao Fabergeovo jaje vrijedno devet milijuna dolara. Njujorkoj se policiji posreilo pa je pokraj sefa pronaen uzorak dlake. FBI-ev laboratorij u Quanticu saznao je

iji je i odmah su me obavijestili, kako nalae protokol za dosje te osobe. Ti si bio stavio nekakav sigurnosni alarm na dosje toga tipa? upitao je Corbett. Aha. Zato to je, koliko je nama poznato, taj tip umro prije deset go dina. Ali zato ti? Kakva je tvoja veza? pitao je Green. Moja veza? Ja sam ga prije petnaest godina unovaio u CIA. Ime mu je Tom Kirk. Piper je posegnuo u svoj koveg i izvukao etiri fascikla, jedan za sebe i po jedan za Younga, Greena i Corbetta. Vas dvoje ete morati dijeliti jedan. Glavom je pokazao u Jenniferinu smjeru. Jennifer je privukla stolicu blie Corbettovoj, a on je otvorio dokument slomivi peat upravo izmeu rijei STROGO i POVJERLJIVO, otkrivaju i neuvezane crnobijele fotografije i podeblju hrpu uvezanih dokumenata. Ove fotografije snimljene su juer u Londonu. Na njima je Tom Kirk, ili Thomas Duval, kako smo ga mi poznavali. Bijelac, trideset i pet godina, visok metar i osamdeset, bez osobitih znakova. Jennifer je prouavala fotografije. Iako su slike bile pomalo nejasne, vi djelo se da je Tom sportski graen, da ima istaknutu eljust i dojmljive, inteligentne oi. Ima dvojno britansko i ameriko dravljanstvo od roditelja Charlesa i Rebecce Kirk, oboje pokojnih. Majka je poginula u prometnoj nesre i, a otac u nesrei tijekom planinarenja u vicarskoj. Duvala su nakon majine smrti poslali njezinoj obitelji u Boston, a otac mu se preselio u enevu. U Boston? upitao je Green. Je li u kakvom srodstvu s Trentom Duvalom? Piper je klimnuo glavom. On je neak senatora Duvala. Nakon srednje kole dobio je stipendiju za Oxford, ali je nakon godine dana izbaen i pre selio se u Pariz. Bio je savren materijal za nas. Mlad, neoenjen, iznimno inteligentan, bez jakih obiteljskih veza, u potrazi za smislom. Najprije je proao Farmu, a onda i specijalnu izobrazbu. Za koji program? pitao je Green. Industrijska pijunaa. Pod ifrom akcija Kentaur. Raunalni dokumen ti, fotografije prototipa, kemijske formule, to god je trebalo. Europljani su se poeli truditi to manje se oslanjati na ameriku obranu, opskrbu tehno lokim i biotehnolokim sredstvima, to nas je stajalo milijarde dolara iz

gubljenih prihoda na godinu, da ne spominjem potencijalno potkopavanje nae nacionalne sigurnosti. Duval je bio najbolji agent kojega smo imali. Nije bilo sefa ili sigurnosnoga sustava koji nije mogao svladati. I uvijek se uklapao. Govorio je pet jezika, proitao prave knjige, mogao je upasti gdje god je elio. I to mu se dogodilo? ponovo je pitao Green. Poslije otprilike pet godina neto se s njim dogodilo. Odbijao je nared be, poeo se udno ponaati, odustajao od poslova. Pokuali smo ga urazu miti, ali je odbio. A onda je prekrio ovlasti i ubio svojega agenta. Godinu dana poslije, Interpol je imao uzorak DNK ovjeka kojega je ubila francuska policija dok je pokuavao provaliti u Ministarstvo financi ja. DNK je odgovarao Duvalovu. Ali ti si ipak oznaio njegov DNK profil, rekao je Corbett. Nisi bio potpuno siguran? Recimo da sam sumnjao. Duval je bio predobar da bi ga na otvorenome ulovila hrpa policajaca. Pa to je onda, dovraga, bilo s njim? pitao je Young. Interpol sumnja da krade umjetnine i da mu je sjedite izvan Londona. Da radi pod imenom Felix. Srediti muzej je jedna stvar, rekao je Young. Zato misli da je umi jean u krau u Fort Knoxu? Piper je slegnuo ramenima. Kanadska sluba za imigraciju i natu ralizaciju ima podatak da je gospodin Felix Duval letio u Montreal 28. lipnja, tjedan dana prije datuma koji ste nam upravo dali. Mislite li da su ime, vrijeme i injenica da se njegov DNK pojavio u New Yorku samo sluajnost? Odradio je Fort Knox i onda otiao do Pete avenije u malu kupnju. Kako ste dovraga mogli dopustiti da se to dogodi? Da nas opljaka na ovjek! Piper je brzo reagirao. to se tie svijeta izvan ove prostorije, nita od toga se nije dogodilo. to skriva, Johne? zagonetno je upitao Corbett. Youngovo lice naglo je izgubilo boju. Rekao si da si ti unovaio tog ovjeka prije petnaest godina. Nije li to bilo kada je...? Upravo to i mislim, rekao je Piper klimajui glavom. Kada je to? upitala je Jennifer. Nije li predsjednik u to vrijeme bio ravnatelj CIA-e? rekao je Cor bett.

O, boe. Greenovo lice promijenilo je boju u tamnocrvenu. Moe zamisliti kakvu diplomatsku lavinu sranja bi to pokrenulo ako izie u javnost? On ne bi preivio. Piper je pogledao u oi svakoga pojedninano za stolom. Ne mogu dopustiti da se to dogodi. Jennifer je prvi put u Piperovim oima ugledala strah. Njegova obitelj je uloila golema sredstva u predsjednikovu pobjedu na izborima, a Piper je ubirao svu dobit. I sada je bio lice u lice s mogunou da sve to pred njim padne u vodu. to predlaete? upitao je Green. Da odustanemo od istrage? Ne moemo tek tako odustati od kriminalistike istrage. Samo kaem da moramo biti stvarno oprezni. Ako zlatnici odvedu do Kirka, onda Kirk moe dovesti do Kentaura. Moramo se pobrinuti da se to ne dogodi. Pa to onda predlae? Corbett je bio uporan. Da ponudimo Kirku neku vrstu dogovora. Da nam kae tko je na ruio krau i obea da e drati jezik za zubima, pa emo mu izbrisati dosje. Misli da e pristati na to? sumnjiavo je upitao Green. Kirk igra na postotke. Vjerojatno je posljednjih deset godina proveo svaki dan pitajui se hoemo li ga, kada mu netko sljedei put zakuca na vrata, pronai i uhititi. Ovo mu je jedinstvena prigoda za novi poetak. Prihvatit e.