Primjeri pitanja i odgovora za srednju stručnu spremu

Ustavno uređenje Sustav državne uprave Službenički odnosi Upravni postupak i upravni sporovi Uredsko poslovanje Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave Osnove sustava Europske unije

Ustavno uređenjePripremili članovi Državne ispitne komisije koji ispituju Opći dio Državnog stručnog ispita, predmet "Ustavno uređenje".

SADRŽAJ PREDMETA

1. Temeljne odredbe2. Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda3. Zajedničke odredbe4. Osobne i političke slobode i prava5. Ustrojstvo državne vlasti6. Hrvatski sabor7. Predsjednik Republike Hrvatske8. Vlada Republike Hrvatske9. Sudbena vlast10.Ustavni sud Republike Hrvatske11. Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave12.Međunarodni ugovori13.Europska unija14.Promjene Ustava15.Državna znamenja

1. Koje su temeljne odredbe Ustava Republike Hrvatske?Temeljne odredbe Ustava Republike Hrvatske su:

Republika Hrvatska je jedinstvena i nedjeljiva demokratska i socijalna država suverenitet je neotuđiv, nedjeljiv i neprenosiv trodioba vlasti ustavnost i zakonitost slobodno osnivanje političkih stranaka oružane snage štite suverenitet i neovisnost te brane teritorijalnu cjelovitost granice Republike Hrvatske mogu se mijenjati samo odlukom Hrvatskog sabora zabrana progonstva, oduzimanja državljanstva te zaštita interesa hrvatskih

državljana u stranoj državi grb, zastava i himna službena upotreba hrvatskog jezika i latiničnog pisma.

2. Kako narod ostvaruje vlast u Republici Hrvatskoj?Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.

3. Koje su najviše vrednote ustavnog poretka?Najviše vrednote ustavnog poretka su: sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav.

4. Koje su značajke suvereniteta Republike Hrvatske i gdje se prostire?Suverenitet Republike Hrvatske je neotuđiv, nedjeljiv i neprenosiv, a prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.

5. Kako je ustrojena vlast u Republici Hrvatskoj?Vlast u Republici Hrvatskoj je ustrojena na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu, a ograničena je Ustavom zajamčenim pravom na lokalnu i regionalnu samoupravu.

Nositelj zakonodavne vlasti je Hrvatski sabor, izvršnu vlast obavlja Vlada Republike Hrvatske, a sudbenu sudovi.

6. Kako su zaštićena prava nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj?U Republici Hrvatskoj jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina. Ravnopravnost i zaštita prava nacionalnih manjina uređuje se Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, koji se donosi po postupku za donošenje organskih zakona. Zakonom se može pored općeg biračkog prava, pripadnicima nacionalnih manjina osigurati posebno pravo da biraju svoje zastupnike u Hrvatski sabor. Pripadnicima svih nacionalnih manjina jamči se sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti, slobodno služenje svojim jezikom i pismom i kulturna autonomija.

7. Kako se ostvaruje biračko pravo?Hrvatski državljani s navršenih 18 godina (birači) imaju opće i jednako biračko pravo u izborima za Hrvatski sabor, Predsjednika Republike Hrvatske i Europski parlament te u postupku odlučivanja na državnom referendumu, u skladu sa zakonom.

Biračko se pravo ostvaruje na neposrednim izborima tajnim glasovanjem.

8. Koje su osobne i političke slobode i prava?Osobne i političke slobode i prava su:

pravo na život u Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne nikome se ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to odrađeno zakonom,

o čemu odlučuje sud zabranjen je prisilni i obvezni rad nitko ne može biti uhićen ili pritvoren bez pisanog, sudbenog i na zakonu

utemeljenog naloga svi građani i stranci jednaki su pred sudom i drugim državnim i inim tijela koje imaju

javne ovlasti svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ima pravo slobodno se

kretati i birati boravište dom je nepovrediv jamči se sloboda mišljenja i izražavanje misli jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijesti i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog

uvjerenja sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države svim građanima priznaje se pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed jamči se pravo na slobodno udruživanje u sindikate i druge udruge svaki građanin ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih

poslova i biti primljen u javne službe svi građani Republike Hrvatske s navršenih 18 godina imaju biračko pravo, opće i

jednako svaki građanin ima pravo slati predstavke i pritužbe, davati prijedloge državnim i

javnim tijelima i dobiti na njih odgovor vojna obveza i obrana Republike Hrvatske dužnost je svih za to sposobnih građana.

9. Što je Hrvatski sabor?Hrvatski sabor je predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj.

10. Koliki je broj zastupnika u Hrvatskom saboru ?Hrvatski sabor ima najmanje 100, a najviše 160 zastupnika koji se, na temelju općeg i jednakog biračkog prava, biraju neposrednim tajnim glasovanjem na četiri godine (po 14 zastupnika iz 10 izbornih jedinica, zastupnici manjina i zastupnici dijaspore).Pravo na sudjelovanje u diobi zastupničkih mjesta u izbornoj jedinici ostvaruju liste koje na izborima dobiju najmanje 5% važećih glasova birača.

Pripadnici nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj imaju pravo birati osam zastupnika u Hrvatski sabor koji se biraju u posebnoj izbornoj jedinici koju čini područje Republike Hrvatske.

U izborima za Hrvatski sabor birači koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj imaju pravo izabrati tri zastupnika, u skladu sa zakonom.

11. Kada Hrvatski sabor zasjeda redovito, a kad izvanredno?Hrvatski sabor redovito zasjeda dva puta godišnje: između 15. siječnja i 15. srpnja te između 15. rujna i 15. prosinca.

Hrvatski sabor zasjeda izvanredno na zahtjev predsjednika Republike, Vlade RH ili većine zastupnika. Predsjednik Hrvatskog sabora može uz prethodno pribavljeno mišljenje klubova zastupnika parlamentarnih stranaka sazvati izvanredno zasjedanje.

12. Koje su nadležnosti Hrvatskog sabora?Nadležnosti Hrvatskog sabora su:

odlučuje o donošenju i promjeni Ustava donosi zakone donosi državni proračun odlučuje o ratu i miru donosi akte kojima izražava politiku Sabora donosi Strategije nacionalne sigurnosti i Strategije obrane Republike Hrvatske ostvaruje građanski nadzor nad oružanim snagama i službama sigurnosti Republike

Hrvatske odlučuje o promjeni granica Republike Hrvatske raspisuje referendum obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom nadzire rad Vlade Republike Hrvatske i drugih nositelja javnih dužnosti odgovornih

Hrvatskom saboru, u skladu s Ustavom i zakonom daje amnestiju za kaznena djela obavlja druge poslove utvrđene Ustavom.

13. Tko proglašava zakone?

Zakone proglašava predsjednik Republike Hrvatske u roku od 8 dana od kada su izglasani u Hrvatskom saboru. Ako predsjednik Republike smatra da proglašeni zakon nije u skladu s Ustavom, može pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti zakona pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske.

14. Koje su nadležnosti Predsjednika Republike i na koje vrijeme se bira?Predsjednik Republike predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu. Brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti. Odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.

Predsjednik Republike bira se na temelju općeg i jednakog biračkog prava na neposrednim izborima tajnim glasanjem na vrijeme od pet godina. Nitko ne može biti biran više od dva puta za Predsjednika Republike.

15. Koje su ovlasti Predsjednika Republike?

Ovlasti Predsjednika RH su sljedeće:

raspisuje izbore za Hrvatski sabor i saziva prvo zasjedanje Hrvatskog Sabora raspisuje referendum u skladu s Ustavom povjerava mandat (mandataru) za sastavljanje Vlade osobi koja, na temelju

raspodjele zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine zastupnika u Hrvatskom saboru

daje pomilovanja te dodjeljuje odlikovanja i priznanja određena zakonom na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, odlučuje o osnivanju

diplomatskih misija i konzularnih ureda Republike Hrvatske u inozemstvu prima vjerodajnice i opozivna pisma inozemnih šefova diplomatskih misija vrhovni je zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske imenuje i razrješuje vojne zapovjednike u skladu sa zakonom na temelju odluke Hrvatskog sabora, predsjednik Republike Hrvatske objavljuje rat i

zaključuje mir u skladu s Ustavom i zakonom, surađuje s Vladom Republike Hrvatske u

usmjeravanju rada sigurnosnih službi za vrijeme trajanja ratnog stanja može donositi uredbe sa zakonskom snagom na

temelju i u okviru ovlasti koje je dobio od Hrvatskog sabora.

16. Tko čini vladu Republike Hrvatske?

Vladu Republike Hrvatske čine predsjednik, jedan ili više potpredsjednika i ministri.

17. Opišite postupak imenovanja Vlade Republike Hrvatske ?

Osoba kojoj je Predsjednik Republike Hrvatske povjerio mandat (mandatar) za sastav Vlade predlaže članove Vlade. Odmah po sastavljanju Vlade, a najkasnije u roku od 30 dana od prihvaćanja mandata, mandatar je dužan program Vlade i Vladu predstaviti Hrvatskom saboru i

zatražiti glasovanje o povjerenju. Ako mandatar u roku od 30 dana ne sastavi Vladu, Predsjednik Republike mu može produžiti mandat za još najviše 30 dana, ako ni tada ne sastavi Vladu ili ta Vlada ne dobije povjerenje od Hrvatskog sabora tada će Predsjednik Republike Hrvatske povjeriti mandat za sastav Vlade drugoj osobi. Ako Vlada Republike Hrvatske ne bude sastavljena ni tada Predsjednik Republike Hrvatske će imenovati privremenu nestranačku Vladu i istodobno raspisati prijevremene izbore za Hrvatski sabor.

Vlada stupa na dužnost kad joj povjerenje iskaže većina svih zastupnika u Hrvatskom saboru.

18. Koje su nadležnosti Vlade Republike Hrvatske?Vlada Republike Hrvatske:

predlaže zakone i druge akte Hrvatskom saboru predlaže državni proračun i završni račun provodi zakone i druge odluke Hrvatskog sabora donosi uredbe za izvršenje zakona vodi unutarnju i vanjsku politiku usmjerava i nadzire rad državne uprave brine o gospodarskom razvitku zemlje usmjerava djelovanje i razvitak javnih službi obavlja druge poslove određene Ustavom i zakonom raspisuje izbore za predsjednika Republike Hrvatske.

19. Tko obavlja sudbenu vlast i koji je najviši sud u Republici Hrvatskoj?

Sudbenu vlast obavljaju sudovi. Sudbena vlast je samostalna i neovisna.

Vrhovni sud RH, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

20. Tko može biti biran i na koje vrijeme za suca Ustavnog suda Republike Hrvatske?Ustavni sud Republike Hrvatske čini 13 sudaca koje bira Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom glasova ukupnog broja zastupnika, na vrijeme od 8 godina, iz reda istaknutih pravnika, osobito sudaca, državnih odvjetnika, odvjetnika i sveučilišnih profesora pravnih znanosti.

Ustavni sud bira predsjednika suda na vrijeme od 4 godine. Suci Ustavnog suda imaju imunitet kao i zastupnici u Hrvatskom saboru.

21. Koje su nadležnosti Ustavnog suda?

Nadležnosti Ustavnog suda su:

odlučuje o suglasnosti zakona s Ustavom odlučuje o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom može ocjenjivati ustavnost zakona te ustavnost i zakonitost drugih propisa koji su

prestali važiti ako od tog prestanka do podnošenja zahtjeva ili prijedloga za pokretanje postupka nije prošlo više od godine dana

odlučuje povodom ustavnih tužbi protiv pojedinačnih odluka državnih tijela, tijela jedinice lokalne i regionalne samouprave te pravnih osoba s javnim ovlastima kad su tim odlukama povrijeđene temeljne slobode i prava čovjeka i građanina, kao i pravo na lokalnu i regionalnu samoupravu zajamčeno Ustavom RH

prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti izvješćuje Hrvatski sabor

rješava sukob nadležnosti između tijela zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti odlučuje, u skladu s Ustavom, o odgovornosti predsjednika Republike nadzire ustavnost programa i djelovanja političkih stranaka i može, u skladu s

Ustavom, zabraniti njihov rad nadzire ustavnost i zakonitost izbora i državnog referenduma i rješava izborne

sporove koji nisu u djelokrugu sudova obavlja druge poslove određene Ustavom.

22. Koje su jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave?

Jedinice lokalne samouprave su općine i gradovi. Jedinice područne (regionalne) samouprave su županije. Zakonom se može glavnom gradu Zagrebu utvrditi položaj županije. 

23. Tko sklapa i potvrđuje međunarodne ugovore?U skladu s Ustavom, zakonom i pravilima međunarodnog prava, sklapanje međunarodnih ugovora u nadležnosti je, ovisno o naravi i sadržaju međunarodnog ugovora, Hrvatskog sabora, Predsjednika Republike i Vlade Republike Hrvatske.

Hrvatski sabor potvrđuje međunarodne ugovore:

koji traže donošene ili izmjenu zakona međunarodne ugovore vojne i političke naravi međunarodne ugovore koji financijski obvezuju RH.

Međunarodne ugovore koji ne podliježu potvrđivanju Hrvatskog sabora sklapa Predsjednik Republike na prijedlog Vlade ili Vlada Republike Hrvatske.

Međunarodne ugovore koji međunarodnoj organizaciji ili savezu daju ovlasti izvedene iz Ustava, Sabor potvrđuje 2/3 većinom svih zastupnika.

24. Koja će prava uživati državljani Republike Hrvatske u Europskoj uniji, a koja građani Europske unije u Republici Hrvatskoj?Nakon pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji državljani Republike Hrvatske su građani Europske Unije i uživaju prava koja im jamči pravna stečevina Europske Unije, a osobito:

slobodu kretanja i nastanjivanja na području svih država članica aktivno i pasivno biračko pravo na izborima za Europski parlament i na lokalnim

izborima u drugoj državi članici, sukladno propisima te države članice pravo na diplomatsku i konzularnu zaštitu bilo koje države članice, jednaku zaštiti

vlastitih državljana kada se nalaze u trećoj državi u kojoj Republika Hrvatska nema diplomatsko-konzularno predstavništvo

pravo podnošenja peticija Europskom parlamentu, predstavki Europskom ombudsmanu te pravo obraćanja institucijama i savjetodavnim tijelima Europske Unije na hrvatskom jeziku, kao i na svim službenim jezicima Europske Unije, te pravo dobiti odgovor na istom jeziku.

Sva prava ostvaruju se u skladu s uvjetima i ograničenjima propisanima ugovorima na kojima se temelji Europska Unija te mjerama prihvaćenima na temelju tih ugovora.

U Republici Hrvatskoj sva prava zajamčena pravnom stečevinom Europske unije uživaju svi građani Europske unije. Navedena prava nastupaju ulaskom u Europsku Uniju.

25. Tko ima pravo predložiti promjenu Ustava Republike Hrvatske i tko odlučuje i promjeni Ustava?Pravo predložiti promjenu Ustava Republike Hrvatske ima:

najmanje 1/5 zastupnika u Hrvatskom saboru Predsjednik Republike Vlada Republike Hrvatske.

O promjeni Ustava odlučuje Hrvatski Sabor 2/3 većinom glasova svih zastupnika. Promjenu Ustava  proglašava Hrvatski sabor.

26. Navedite znamenja Republike Hrvatske, opišite grb Republike Hrvatske i gdje se sve rabi?Državna znamenja su grb, zastava i himna Republike Hrvatske.Grb Republike Hrvatske je povijesni hrvatski grb u obliku štita podijeljen u dvadesetpet crvenih i bijelih (srebrnih) polja, prvo polje je crvene boje. Iznad štita se nalazi kruna s pet povijenih hrvatskih grbova: najstariji poznati grb Hrvatske, grbovi Dubrovačke Republike, Dalmacije, Istre i Slavonije.

Najstariji poznati grb Hrvatske sadrži u štitu na plavom polju žutu (zlatnu) šesterokraku zvijezdu s bijelim (srebrnim) mladim mjesecom. Grb Dubrovačke Republike sadrži u štitu na modrom polju dvije crvene grede. Dalmatinski grb sadrži u štitu na plavom polju tri žute (zlatne) okrunjene leopardove glave. Istarski grb sadrži u štitu na modrom polju žutu (zlatnu) kozu okrenutu u lijevo s crvenim papcima i rogovima. Slavonski grb sadrži u štitu na plavom polju dvije poprečne bijele (srebrne) grede, a između greda je crveno polje po kojem lagano stupa kuna na lijevo. U gornjem plavom polju je žuta (zlatna) šesterokraka zvijezda.

Grb Republike Hrvatske rabi se u:

pečatima i žigovima državnih tijela i drugih javnih tijela u uredima Vlade Republike Hrvatske u inozemstvu na zgradama u kojima su smještena državna tijela i druga javna tijela u Republici

Hrvatskoj na službenim aktima tijela državne vlasti na diplomama i svjedodžbama o završenom školovanju.

27. Opišite zastavu Republike Hrvatske, gdje se i kada ističe, te tko je napisao i uglazbio himnu Republike Hrvatske i kad se izvodi?Zastava Republike Hrvatske se sastoji od tri boje: crvene, bijele i plave s grbom u sredini. Omjer širine i dužine je 1:2. Svaka boja čini jednu trećinu širine zastave.

Zastava se ističe:

stalno na zgradama svih državnih tijela u dane praznika Republike Hrvatske u dane žalosti Republike Hrvatske i vije se za trajanje žalosti na pola stijega može se isticati pri javnim skupovima u Republici Hrvatskoj (političkim, sportskim

itd.), na brodovima, plovilima.

Himna Republike Hrvatske je "Lijepa naša domovina", a izvornik teksta i napjev čuva se u Hrvatskom Saboru. Tekst himne napisao je Antun Mihanović, a uglazbio Josip Runjanin.Himna se izvodi sviranjem, pjevanjem ili sviranjem i pjevanjem:

na početku zasjedanja Hrvatskog Sabora pri službenom dolasku u Republiku Hrvatsku, odnosno pri ispraćaju šefa strane

države ili ovlaštenog predstavnika međunarodne organizacije u drugim slučajevima utvrđenim zakonom.

Sustav državne upravePripremili članovi Državne ispitne komisije koji ispituju Opći dio Državnog stručnog ispita, predmet "Sustav državne uprave".

SADRŽAJ PREDMETA

1. Propisi kojima se uređuje sustav i ustrojstvo državne uprave2. Osnivanje tijela državne uprave3. Poslovi državne uprave4. Ustrojstvo državne uprave5. Upravljanje tijelima državne uprave6. Unutarnje ustrojstvo tijela državne uprave7. Ovlasti Vlade prema tijelima državne uprave, pravnim osobama s javnim ovlastima i

jedinicama lokalne i područne samouprave8. Međusobni odnosi tijela državne uprave9. Sredstva tijela državne uprave10.Odnosi tijela državne uprave i građana11.Ustrojstvo Vlade12.Vladini uredi13.Akti Vlade14.Djelokrug rada tijela državne uprave15.Nazivi unutarnjih ustrojstvenih jedinica i uvjeti za osnivanje u tijelima državne uprave16.Način upravljanja i ovlasti čelnika unutarnjih ustrojstvenih jedinica tijela državne

uprave,17.Unutarnje ustrojstvo ureda državne uprave u županijama

1. Koji su poslovi državne uprave?Poslovi državne uprave su:

neposredna provedba zakona donošenje propisa za njihovu provedbu obavljanje upravnog nadzora te drugi upravni i stručni poslovi. 

Poslovi državne uprave uređuju se zakonom.

2. Koji su to drugi upravni i stručni poslovi tijela državne uprave?Drugi upravni i stručni poslovi su: 

praćenje stanja izrada nacrta prijedloga propisa i drugi stručni poslovi izrada stručnih podloga priprema odgovora na zastupnička pitanja ostvaruju domaću i inozemnu stručnu suradnju.

3. Tko obavlja poslove državne uprave?

Poslove državne uprave obavljaju tijela državne uprave. Posebnim zakonom određeni poslovi državne uprave mogu se povjeriti tijelima jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili drugim pravnim osobama koje na temelju zakona imaju javne ovlasti (u daljnjem tekstu: pravne osobe koje imaju javne ovlasti).

4. Koja su tijela državne uprave?Tijela državne uprave su ministarstva, državni uredi Vlade Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: državni uredi), državne upravne organizacije i uredi državne uprave u županijama. Ministarstva, državni uredi i državne upravne organizacije središnja su tijela državne uprave, a uredi državne uprave u županijama su prvostupanjska tijela državne uprave.

5. Koje provedbene propise donose čelnici središnjih tijela državne i što se s njima uređuje?

Ministri, predstojnici državnih ureda i ravnatelji državnih upravnih organizacija donose pravilnike, naredbe i naputke za provedbu zakona i drugih propisa kad su na to izrijekom ovlašteni, u granicama dane ovlasti. Pravilnikom se detaljnije razrađuju pojedine odredbe zakona radi njihove primjene.Naredbom se naređuje ili zabranjuje određeno postupanje.Naputkom se propisuje način rada u tijelima državne uprave, tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti. Pravilnici, naredbe i naputci objavljuju se u »Narodnim novinama«, a stupaju na snagu najranije osmoga dana od dana objave, ako tim propisima nije iznimno određeno da zbog osobito važnih razloga stupaju na snagu danom objave.

6. Što se nadzire u provedbi upravnog nadzora?U provedbi upravnog nadzora tijela državne uprave nadziru provedbu zakona i drugih propisa te zakonitost rada i postupanja tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba koje ima javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave.

7. Koje su mjere upravnog nadzora?

Mjere upravnog nadzora su:

zahtijevati izvješća, podatke i druge obavijesti o obavljanju poslova državne uprave raspraviti stanje izvršavanja poslova državne uprave i predložiti mjere koje se moraju

poduzeti radi izvršenja pojedinih poslova državne uprave pokrenuti postupak za utvrđivanje odgovornosti odgovarajućih službenika, odnosno

namještenika neposredno obaviti poslove u granicama svog djelokruga iz nadležnosti tijela državne

uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba s javnim ovlastima na njihov trošak, kad ocijene da se na drugi način ne može izvršiti zakon ili drugi propis, a tijelo državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravne osobe s javnim ovlastima nisu obavili određeni posao državne uprave u za to ostavljenom ili primjerenom roku

poduzeti i druge mjere propisane posebnim zakonom.

8. Tko provodi upravni nadzor i nad kojim tijelom se provodi upravni nadzor?U granicama svog djelokruga:

ministarstva, državni uredi i državne upravne organizacije nadziru rad tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave

uredi državne uprave u jedinicama područne (regionalne) samouprave nadziru rad tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave na području županije.

9. Tko provodi inspekcijski nadzor i što se nadzire u inspekcijskom nadzoru?

Inspekcijski nadzor provode inspektori i drugi državni službenici ovlašteni za provedbu nadzora, kad je to određeno posebnim zakonom (u daljnjem tekstu: inspektori).

U provedbi inspekcijskog nadzora, u skladu s posebnim zakonom, provodi se izravan uvid u opće i pojedinačne akte, uvjete i način rada nadziranih pravnih i fizičkih osoba te poduzimaju zakonom i drugim propisima predviđene mjere da se ustanovljeno stanje i poslovanje uskladi sa zakonom i drugim propisima.

10. Što može naložiti inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora?Ukoliko nađe da je povrijeđen zakon ili drugi propis, inspektor ima pravo i obvezu, u skladu sa zakonom i drugim propisima:

narediti otklanjanje utvrđenih nedostataka, odnosno nepravilnosti u određenom roku podnijeti prijavu nadležnom državnom tijelu zbog kaznenog djela, odnosno izreći

zakonom ili drugim propisom utvrđenu prekršajnu kaznu poduzeti i druge mjere, odnosno izvršiti druge radnje za koje je posebnim propisima

ovlašten.

11. Što sastavlja inspektor pri inspekcijskom pregledu?

O izvršenom pregledu, utvrđenom stanju i poduzetim, odnosno naređenim mjerama i radnjama, inspektor sastavlja zapisnik.

Primjerak zapisnika o inspekcijskom pregledu inspektor uručuje fizičkoj osobi ili službenoj osobi državnog tijela, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravne osobe.

Inspektor vodi očevidnik o obavljenim inspekcijskim pregledima.

12. Koje su nadležnosti ministra?

Ministar predstavlja ministarstvo i upravlja njegovim radom, a osobito:

provodi utvrđenu politiku Vlade donosi provedbene propise kad je na to izrijekom zakonom ovlašten brine o zakonitom i pravodobnom izvršavanju zakona i drugih propisa te u pitanjima

od zajedničkog interesa osigurava suradnju ministarstva s državnim tijelima, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravnim osobama koje imaju javne ovlasti te drugim pravnim osobama

prema državnim službenicima i namještenicima poduzima mjere utvrđene zakonom i drugim propisima u slučaju povrede službene dužnosti.

13. Koje su nadležnosti zamjenika ministra?

Zamjenik ministra provodi utvrđenu politiku Vlade i zamjenjuje ministra u upravljanju radom ministarstva.

Ministar ima jednog zamjenika ministra kojeg imenuje Vlada na prijedlog predsjednika Vlade. Zamjenik ministra za svoj rad odgovara ministru i Vladi.

14. Koje su nadležnosti pomoćnika ministra?

U ministarstvu se može imenovati jedan ili više pomoćnika ministra.

Pomoćnik ministra, u pravilu, upravlja radom upravne organizacije ustrojene u sastavu ministarstva te obavlja i druge poslove koje mu povjeri ministar.

Pomoćnika ministra imenuje Vlada na prijedlog ministra, a za svoj rad odgovoran je ministru i Vladi.

15. Koje su nadležnosti glavnog tajnika ministarstva ?Glavni tajnik ministarstva poduzima mjere za osiguranje učinkovitosti u radu ministarstva te u pravilu usklađuje rad unutarnjih ustrojstvenih jedinica ministarstva i upravnih organizacija u sastavu ministarstva, brine o stručnom osposobljavanju, usavršavanju i napredovanju državnih službenika i namještenika u tijeku službe i o urednom i pravilnom korištenju imovine i sredstava za rad.

Glavnog tajnika ministarstva imenuje Vlada na prijedlog ministra, a na temelju javnog natječaja.

16. Kada se ustrojavaju državni uredi i koje poslove obavljaju?Državni uredi ustrojavaju se za obavljanje poslova državne uprave u jednom ili više upravnih područja koja su od posebnog značaja za učinkovitiji rad Vlade.Državni uredi obavljaju upravne i druge stručne poslove iz svog djelokruga.

 Državni uredi jesu:

1. Državni ured za središnju javnu nabavu2. Državni ured za upravljanje državnom imovinom3. Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske4. Državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje

Državnim uredom upravlja predstojnik, u položaju zamjenika ministra.

17. Koji su poslovi državne upravne organizacije?

Državne upravne organizacije se ustrojavaju za obavljanje poslova državne uprave u jednom ili više upravnih područja.

Državne upravne organizacije osnivaju se u pravilu kao državne uprave, zavodi i ravnateljstva. Državne upravne organizacije obavljaju upravne, stručne i druge poslove iz svog djelokruga, a osobito: 

proučavaju i istražuju određena pitanja koja zahtijevaju primjenu posebnih načina rada, a koje je nužno obavljati u okviru državne uprave

vode propisane očevidnike rješavaju u upravnim stvarima kad su na to izrijekom zakonom ovlašteni     provode upravni, odnosno inspekcijski nadzor pripremaju nacrte zakona i prijedloge drugih propisa.

18. Koje upravne organizacije se mogu osnovati u sastavu ministarstva i tko njima upravlja?Upravne organizacije koje se mogu osnovati u sastavu ministarstva su uprave, zavodi i ravnateljstva:

uprave se osnivaju, kad se ustrojavaju za upravno područje iz djelokruga ministarstva u kojem se obavljaju pretežito upravni poslovi, s određenim stupnjem samostalnosti u radu

zavodi se osnivaju, kad se ustrojavaju za upravno područje iz djelokruga ministarstva, u kojem se obavljaju pretežito stručno-analitički poslovi koji zahtijevaju posebne načine rada unutar ministarstva. Zavodima se iznimno mogu povjeriti i određeni upravni poslovi, ako to zahtijeva povezanost stručnih i upravnih poslova

ravnateljstva se osnivaju, kad se ustrojavaju za upravno područje iz djelokruga ministarstva, u kojem se obavljaju određeni upravni poslovi, kada obavljanje tih

poslova zahtijeva posebno ustrojenu službu, samostalnost djelovanja i posebne načine rada unutar ministarstva.

19. Koje poslove obavljaju uredi državne uprave?Za obavljanje poslova državne uprave u više upravnih područja na području jedinice područne (regionalne) samouprave ustrojava se ured državne uprave.Unutarnje ustrojstvo ureda državne uprave uređuje se uredbom Vlade. Ured državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave obavlja upravne i druge stručne poslove u upravnim područjima za koja je ustrojen, a osobito: 

neposredno provodi zakone i druge propise i osigurava njihovu provedbu rješava u upravnim stvarima u prvom stupnju, ako to posebnim zakonom nije

stavljeno u nadležnost središnjim tijelima državne uprave ili pravnim osobama koje imaju javne ovlasti te povjereno tijelima jedinica lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave

provodi upravni, odnosno inspekcijski nadzor prati stanje u svom djelokrugu te središnjim tijelima državne uprave predlaže mjere

za unapređenje stanja u pojedinim upravnim područjima.

20. Koje su nadležnosti predstojnika ureda državne uprave ?

Radom ureda državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave upravlja predstojnik. Predstojnik ureda državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave je čelnik tog ureda.

Za obavljanje poslova u uredu državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave predstojnik ureda odgovoran je Vladi i čelniku središnjeg tijela državne uprave nadležnom za odgovarajuće upravno područje.

Predstojnika ureda državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave imenuje Vlada na temelju javnog natječaja kojeg provodi središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove opće uprave.

21. Koje se ustrojstvene jedinice mogu ustrojiti u uredima državne uprave u županijama (u sjedištu i izvan sjedišta)?

Za obavljanje određenih poslova državne uprave iz nadležnosti ureda državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave mogu se osnovati ispostave u

gradovima i općinama koje odredi Vlada na prijedlog predstojnika ureda državne uprave.

Ispostavom upravlja voditelj ispostave koji je za svoj rad i rad u ispostavi odgovoran predstojniku ureda državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave.

22. Tko obavlja povjerene poslove državne uprave ?

Tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe koje imaju javne ovlasti, u povjerenim im poslovima državne uprave:

rješavaju u upravnim stvarima u prvom i drugom stupnju kad su im ti poslovi zakonom izrijekom stavljeni u nadležnost

vode očevidnike određene zakonom i drugim propisima i izdaju propisana uvjerenja i druge potvrde

obavljaju i druge poslove državne uprave koji su im zakonom izrijekom stavljeni u nadležnost.

23. Kojim propisom se uređuje unutarnje ustrojstvo i uredsko poslovanje tijela državne uprave i tko ga donosi?

Načela za unutarnje ustrojstvo, kao i uredsko poslovanje tijela državne uprave, uređuju se uredbom Vlade.

Uredbom Vlade uređuje se i unutarnje ustrojstvo, nazivi unutarnjih ustrojstvenih jedinica tijela državne uprave i njihov djelokrug, način upravljanja tim jedinicama, okvirni broj potrebnih državnih službenika i namještenika za obavljanje poslova iz nadležnosti tih jedinica, način planiranja poslova, radno vrijeme, održavanje uredovnih dana, kao i druga pitanja od osobitog značaja za rad tijela državne uprave.

24. Tko donosi pravilnik o unutarnjem redu tijela državne uprave?Pravilnik o unutarnjem redu donose:

za ministarstvo - ministar za državni ured - predstojnik za državne upravne organizacije - ravnatelj za ured državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave - predstojnik.

Na temelju uredbe o unutarnjem ustrojstvu tijela državne uprave pravilnikom o unutarnjem redu utvrđuje se broj potrebnih državnih službenika i namještenika s

naznakom njihovih osnovnih poslova i zadaća i stručnih uvjeta potrebnih za njihovo obavljanje, njihove ovlasti i odgovornosti te druga pitanja od značaja za rad tijela državne uprave koja nisu uređena uredbom Vlade.

25. Tko provodi nadzor nad obavljanjem poslova državne uprave?Vlada provodi nadzor nad obavljanjem poslova državne uprave te može: 

1. ukinuti propise tijela državne uprave i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u povjerenim im poslovima državne uprave

2. podnijeti zahtjev Ustavnom sudu Republike Hrvatske za ocjenu suglasnosti propisa pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave s Ustavom i zakonom

3. raspraviti stanje u pojedinom tijelu državne uprave, tijelu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravnoj osobi koja ima javne ovlasti te odrediti mjere koje su to tijelo, tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravna osoba koja ima javne ovlasti dužni poduzeti

4. pokrenuti postupak za utvrđivanje odgovornosti službenika i namještenika.

Središnja tijela državne uprave provode upravni nadzor nad radom ureda državne uprave u jedinicama područne (regionalne) samouprave te u svom djelokrugu nadziru rad tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima u obavljanju poslova državne uprave.

26. Na koji način su tijela državne uprave dužna međusobno surađivati?Tijela državne uprave dužna su u obavljanju poslova državne uprave surađivati s tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i uprave, i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti te im pružati stručnu pomoć, a osobito stručno obrađivati pitanja i pojave u svezi provedbe zakona i drugih propisa, davati im stručna mišljenja i objašnjenja te održavati stručna savjetovanja.

27. Kako građani ostvaruju naknadu štete radi neobavljanja službene radnje radi koje su pozvani?Kad se u upravnom postupku građani i pravne osobe, odnosno njihovi zastupnici i punomoćnici odazovu pozivu, a bez njihove krivnje službena radnja radi koje su pozvani nije obavljena, imaju pravo zahtijevati naknadu time nastalih troškova.

28. Što mogu poduzeti građani i pravne osobe radi nepravilnog postupanja tijela državne uprave?Tijela državne uprave dužna su omogućiti građanima i pravnim osobama podnošenje prigovora i pritužbi na rad tijela državne uprave, kao i na nepravilan odnos državnih službenika kad im se obraćaju radi ostvarivanja svojih prava i interesa ili izvršavanja svojih građanskih dužnosti.

Na podnesene prigovore i pritužbe, čelnik tijela državne uprave dužan je građanima i pravnim osobama dati odgovor u roku od 30 dana od dana podnošenja prigovora, odnosno pritužbe.

29. Tko ima pravo izvještavati javnost o obavljanju poslova državne uprave?Izvješća o obavljanju poslova državne uprave mogu davati čelnici tijela (ministri, ravnatelji državnih upravnih organizacija, državni tajnici središnjih državnih ureda i predstojnici ureda državne uprave u županijama) ili državni službenici koje čelnik tijela ovlasti za davanje odgovarajućih izvješća.

30. Gdje se osiguravaju sredstva za rad tijela državne uprave i kako se osiguravaju sredstva za rad tijela?Sredstva za rad tijela državne uprave utvrđuju se državnim proračunom.

Tijela državne uprave dužna su Vladi dostaviti zahtjev za osiguranje sredstava za iduću proračunsku godinu na temelju plana rada tijela s obrazloženjem najkasnije do 30. rujna tekuće godine.

31. Na koji način se koriste stvari opreme tijela državne uprave?Tijelo državne uprave dužno je održavati opremu, zgrade i drugu imovinu, osigurati je u visini njezine vrijednosti i voditi o njoj prikladan očevidnik, u skladu s posebnim propisima.

Tijelo državne uprave može određene stvari opreme koristiti zajedno s drugim tijelom državne uprave te s tijelom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnom osobom koja ima javne ovlasti.

32. Tko odlučuje o raspoređivanju i korištenju sredstava tijela državne uprave?O raspoređivanju i korištenju sredstava tijela državne uprave odlučuje čelnik tijela državne uprave, u skladu s državnim proračunom.Raspoređivanje sredstava tijela državne uprave obavlja se predračunom, a konačna

raspodjela tih sredstava godišnjim obračunom tijela državne uprave.

Predračun o rasporedu sredstava donosi se prije početka godine na koju se odnosi, a najkasnije 15 dana nakon usvajanja državnog proračuna.Za zakonito korištenje sredstava tijela državne uprave odgovorni su čelnik tijela državne uprave, kao izvršitelj, i računopolagač.

33. Tko čini Vladu Republike Hrvatske?Vladu Republike Hrvatske čine predsjednik, jedan ili više potpredsjednika i ministri (u daljnjem tekstu: članovi Vlade).Ukoliko Vlada ima više potpredsjednika, predsjednik Vlade može odrediti prvog potpredsjednika.

Predsjednik Vlade i članovi Vlade moraju biti hrvatski državljani.Predsjednik Vlade i članovi Vlade su državni dužnosnici.

34. Kad stupaju na dužnost predsjednik i članovi Vlade?Predsjednik i članovi Vlade stupaju na dužnost kad im povjerenje iskaže većina svih zastupnika u Hrvatskom saboru.

Na temelju odluke Hrvatskoga sabora o iskazivanju povjerenja Vladi, rješenje o imenovanju predsjednika Vlade donosi Predsjednik Republike Hrvatske uz supotpis predsjednika Hrvatskoga sabora, a rješenje o imenovanju članova Vlade donosi predsjednik Vlade uz supotpis predsjednika Hrvatskoga sabora.

35. Kome podnose ostavku članovi Vlade Republike Hrvatske?Predsjednik Vlade i članovi Vlade mogu podnijeti ostavku.Predsjednik Vlade podnosi ostavku Hrvatskom saboru.

Kad predsjednik Vlade podnese ostavku, smatra se da su ostavku podnijeli svi članovi Vlade.Član Vlade podnosi ostavku predsjedniku Vlade.Ako Hrvatski sabor prihvati ostavku predsjednika Vlade, Vlada će obavljati tehničke poslove do imenovanja nove Vlade. 36. Koja su osnovna zaduženja Vladei na koji način donosi odluke?Potpredsjednici Vlade usklađuju rad ministarstava i brinu o provedbi programa Vlade u područjima za koja su zaduženi na sjednicama Vlade. Sjednice Vlade su javne.

Vlada može odlučiti da će se sjednica, odnosno rasprava o pojedinim točkama dnevnog reda sjednice održati bez nazočnosti javnosti.Predsjednik Vlade predstavlja Vladu, saziva sjednice i predsjedava im, upravlja radom Vlade i potpisuje akte koje ona donosi.

37. Kada Vlada Republike Hrvatske odlučuje dvotrećinskom većinom glasova svih članova Vlade?Vlada odlučuje dvotrećinskom većinom glasova svih članova Vlade kad nadležnim državnim tijelima predlaže:

promjenu Ustava Republike Hrvatske udruživanje ili razdruživanje s drugim državama promjenu granica Republike Hrvatske raspuštanje Hrvatskoga sabora raspisivanje državnog referenduma.

38. Koje poslove obavlja Ured predsjednika Vlade?

U Vladi se ustrojava Ured predsjednika Vlade. Ured predsjednika Vlade obavlja stručne i administrativne poslove za potrebe predsjednika Vlade po njegovom nalogu.

Radom Ureda predsjednika Vlade upravlja predstojnik Ureda, kojeg imenuje Vlada na prijedlog predsjednika Vlade, a koji za svoj rad odgovara predsjedniku Vlade. 

39. Koje stručne službe može osnivati Vlada?Vlada uredbom osniva urede, agencije, direkcije i druge stručne službe radi obavljanja poslova iz svojeg djelokruga i određuje njihov ustroj. Uredom, agencijom, direkcijom, odnosno drugom službom Vlade upravlja ravnatelj, kojeg imenuje Vlada, na prijedlog predsjednika Vlade, po prethodno provedenom javnom natječaju.

40. Nabrojite stručne službe – urede koje Vlada osniva uredbom?Za obavljanje stručnih poslova, Vlada osniva:

Ured za zakonodavstvo Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina

Ured za ravnopravnost spolova Ured za udruge Ured za razminiranje Ured za suzbijanje zlouporabe droga Ured za opće poslove Hrvatskoga sabora i Vlade Republike Hrvatske Ured za protokol.

41. Može li se podnijeti žalba na rješenje o odlučivanju o upravnim stvarima Vlade i povjerenstva?Rješenje Vlade, odnosno, povjerenstva o upravnoj stvari je izvršno i protiv njega se može pokrenuti upravni spor.

Rješenje je upravni akt protiv kojeg se ne može izjaviti žalba.

42. Koje akte donosi Vlada?Vlada donosi uredbe u skladu s Ustavom i zakonom.Vlada donosi Poslovnik kojim, sukladno ovom Zakonu, uređuje ustrojstvo, način rada, odlučivanje Vlade i vrste akata koje donosi Vlada.

Vlada donosi odluke, rješenja i zaključke o pitanjima koja se ne uređuju uredbama.Odlukom se uređuju pojedina pitanja iz nadležnosti Vlade ili određuju mjere, daje suglasnost ili potvrđuju akti drugih tijela i pravnih osoba, te odlučuje o drugim pitanjima o kojima se ne donosi propis.Zaključkom se utvrđuju stajališta Vlade u pitanjima provedbe utvrđene politike te određuju zadaće tijelima državne uprave.Rješenjem se odlučuje o imenovanjima i razrješenjima te o drugim pojedinačnim stvarima iz djelokruga Vlade.43. Koji se propisi i akti Vlade objavljuju u „Narodnim novinama“?Uredbe i Poslovnik objavljuju se u »Narodnim novinama«, a stupaju na snagu osmoga dana od dana objave, ako tim aktima nije određen drugi rok njihovog stupanja na snagu.

Odluke, rješenja i zaključci mogu se objaviti u »Narodnim novinama«, ako tako odluči Vlada prilikom donošenja tih akata.

44. Tko odlučuje o sukobu nadležnosti između tijela državne prave?Vlada odlučuje o sukobu nadležnosti između tijela državne uprave.

45. Može li se protiv člana Vlade voditi kazneni postupak?Protiv člana Vlade ne može se voditi kazneni postupak za vrijeme trajanja mandata zbog kaznenog djela za koje je zapriječena kazna zatvora do 5 godina, bez prethodnog odobrenja Vlade. 

Službenički odnosiSADRŽAJ PREDMETA

1. Državni službenici i namještenici2. Načela postupanja državnih službenika3. Prava i dužnosti državnih službenika4. Temeljna prava5. Nalozi6. Sukob interesa7. Prijam u državnu službu8. Načini popunjavanja radnih mjesta9. Probni rad10.Državni stručni ispit11.Državna služba na određeno vrijeme12.Odlučivanje o pravima, obvezama i odgovornosti državnih službenika13.Odlučivanje o žalbama14.Klasifikacija radnih mjesta u državnoj službi15.Premještaj16.Ocjenjivanje17.Napredovanje18. Izobrazba19.Povrede službene dužnosti20.Odgovornost za štetu21.Raspolaganje22.Prestanak državne službe23.Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike24.Etički kodeks državnih službenika

1. Tko obavlja poslove u državnim tijelima?Poslove u državnim tijelima obavljaju državni službenici i namještenici. Državni službenici su osobe koje u državnim tijelima kao redovito zanimanje obavljaju poslove iz djelokruga tih tijela utvrđene Ustavom, zakonom ili drugim propisima donesenim na temelju Ustava i zakona.Državni službenici su i osobe koje u državnim tijelima obavljaju informatičke poslove, opće i administrativne poslove, planske, materijalno-financijske i računovodstvene poslove i slične poslove. Namještenici su osobe koje u državnim tijelima rade na pomoćno-tehničkim poslovima i ostalim poslovima čije je obavljanje potrebno radi pravodobnog i kvalitetnog obavljanja poslova iz djelokruga državnih tijela.

2. Navedite načela postupanja državnih službenika?

Načelo zakonitosti i pravne sigurnosti - državni službenici u obavljanju državne službe postupaju na temelju zakona i drugih propisa donesenih na temelju zakona.

Načelo zabrane diskriminacije i povlašćivanja - državni službenici u svojem postupanju ne smiju diskriminirati ili povlašćivati građane po osnovi dobi, nacionalnosti, etničke i teritorijalne pripadnosti, jezičnog i rasnog podrijetla, političkih ili vjerskih uvjerenja ili sklonosti, invalidnosti, obrazovanja, socijalnog položaja, spola, bračnog ili obiteljskog statusa, spolne orijentacije ili nekih drugih razloga suprotnih Ustavom i zakonima utvrđenim pravima i slobodama.

Načelo hijerarhijske podređenosti - državni službenici dužni su izvršavati naloge čelnika tijela i nadređenih državnih službenika, osim ako zakonom nije drukčije propisano.

Ovlasti i odgovornosti u državnoj službi odgovaraju propisanom hijerarhijskom redu, prema kojem svakoj hijerarhijskoj razini pripada određeni stupanj ovlasti i odgovornosti.

Načelo odgovornosti za rezultate - državni službenici dužni su ostvariti postavljene ciljeve i odgovaraju za svoje postupke i rezultate rada.

3. Koja su temeljna prava državnih službenika?Temeljna prava državnih službenika su: 

pravo na rad u prikladnim uvjetima pravo na plaću i druga materijalna prava pravo na jednako postupanje i jednake mogućnosti napredovanja pravo na zaštitu od neopravdanog premještaja ili udaljenja s radnog mjesta pravo na kandidiranje na izborima pravo na predstavku pravo na zaštitu službenika koji prijavi sumnju na korupciju.

4. Postoji li dužnost čuvanja službene tajne i poštivanja privatnosti, ako da na što se odnosi?

Državni službenik je dužan čuvati kao tajnu sve podatke koje je doznao u tijeku postupka o strankama i njihovim pravima, obvezama i pravnim interesima, sukladno zakonu.Državni službenik je dužan čuvati službenu ili drugu tajnu utvrđenu zakonom ili drugim propisom.Obveza čuvanja službene ili druge tajne traje i po prestanku službe, a najduže pet godina od prestanka službe, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. Čelnik državnog tijela može službenika osloboditi obveze čuvanja službene ili druge tajne u sudskom ili upravnom postupku, ako se radi o podacima bez kojih u tom postupku nije moguće utvrditi činjenično stanje i donijeti zakonitu odluku.

5. Postoji li dužnost prisutnosti na radnom mjestu, ako da - opišite kako se provodi?

Državni službenik dužan je poštivati propisano radno vrijeme tijela u kojem je zaposlen i koristiti ga za obavljanje dodijeljenih dužnosti, te mora biti prisutan na radnom mjestu u skladu s uvjetima službe.

Državni službenik se za vrijeme radnog vremena ne smije bez odobrenja nadređenog državnog službenika udaljavati iz radnih prostorija, osim radi korištenja dnevnog odmora, a u slučaju hitnog razloga svoje udaljavanje mora opravdati odmah po povratku.

U slučaju spriječenosti dolaska na rad državni službenik je dužan obavijestiti nadređenog o razlozima spriječenosti najkasnije u roku od 24 sata od njihova nastanka, osim ako to nije moguće učiniti iz objektivnih razloga ili više sile, u kom je slučaju dužan obavijestiti nadređenog službenika odmah po prestanku razloga koji su onemogućili ranije obavješćivanje.

Državni službenik nema pravo na plaću za vrijeme neopravdane odsutnosti s rada.

6. Opišite postupak izvršavanja naloga čelnika tijela i nadređenih službenika?

Državni službenik dužan je povjerene poslove obavljati u skladu sa zakonom, drugim propisima i pravilima struke te izvršavati naloge čelnika tijela i nadređenoga državnog službenika koji se odnose na državnu službu, te bez posebnog naloga obavljati zadatke radnog mjesta na koje je raspoređen.

Izvršavanje poslova koji nisu u opisu radnog mjesta državnog službenika - Od državnog se službenika može zatražiti da u iznimnim ili hitnim slučajevima, a najduže 30 dana neprekidno, sukladno svojim stručnim sposobnostima i vještinama, obavlja poslove koji nisu u opisu poslova radnog mjesta na koje je raspoređen.

Dužnost zamjene odsutnog državnog službenika - državni je službenik dužan po nalogu nadređenog, sukladno svojim sposobnostima, u interesu službe, zamijeniti privremeno odsutnog državnog službenika.

7. Kada je državni službenik dužan odbiti izvršenje naloga?Državni službenik je dužan odbiti izvršenje naloga koji je:

nezakonit ili čije bi izvršenje bilo protivno pravilima struke i etičkom kodeksu, odnosno čije bi izvršenje moglo izazvati veću štetu ili naloga čije bi izvršenje predstavljalo kazneno djelo, te o tome obavijestiti nadređenog

službenika ili čelnika tijela.

8. Što treba poduzeti državni službenik koji odbije izvršiti nalog nadređenog službenika?Državni službenik koji je dobio takav nalog mora postupiti na sljedeći način:

upozoriti davatelja naloga o kavom se nalogu radi; u slučaju ponovljenog naloga, zahtijevati od davatelja naloga pisanu potvrdu o

ponavljanju naloga s preciznim sadržajem naloga i s njegovim potpisom, ako nalog bude potvrđen, državni službenik će o tome obavijestiti osobu neposredno

nadređenu davatelju naloga i, ako nalog ne zahtijeva počinjenje kaznenog djela, izvršiti nalog. Ako je nalog potpisao ministar ili drugi čelnik središnjeg tijela državne uprave, službenik će o nalogu pisano obavijestiti Vladu.

Državni službenik ne odgovara za štetu koja nastane izvršenjem naloga, ako je postupio na opisani način.

Državni službenik ne smije biti pozvan na odgovornost zbog primjedbe stavljene na opisani način.

9. Kada državni službenik ne smije izvršiti nalog?

Državni službenik ne smije izvršiti nalog čije bi izvršenje predstavljalo kazneno djelo, iako je nalog ponovljen i potvrđen, jer u protivnom odgovara zajedno s nadređenim službenikom ili čelnikom tijela koji je nalog izdao.

10. Kada državni službenik može odbiti izvršenje naloga?Državni službenik može odbiti izvršenje naloga ili provođenje odluka koje bi:

uključivale nanošenje štete njegovim legitimnim pravima i interesima, predstavljale opasnost za njegovo zdravlje (osim u poslovima koji podrazumijevaju

izlaganje opasnosti za zdravlje i za koje su zakonom utvrđeni posebni uvjeti rada), tražile viši stupanj stručnog znanja od onog kojeg državni službenik ima.

11. Pod kojim uvjetima je moguće obavljanje dodatnog posla?

Državni službenik može izvan redovitoga radnog vremena, po prethodno pribavljenom odobrenju čelnika tijela, obavljati poslove ili pružati usluge pravnoj ili fizičkoj osobi, samo ako nad tim djelatnostima, odnosno nad radom te fizičke ili pravne osobe, državno tijelo u kojemu je u službi ne obavlja nadzor ili ako takav rad nije zabranjen posebnim zakonom, te ne predstavlja sukob interesa ili prepreku za uredno obavljanje redovitih zadataka niti šteti ugledu državne službe.

O zahtjevu državnog službenika za davanje tog odobrenja čelnik tijela odlučuje rješenjem.

Odobrenje čelnika tijela za obavljanje dodatnog posla nije potrebno za objavljivanje stručnih članaka i drugih autorskih publikacija, odnosno obavljanje poslova povremenog predavača na stručnim seminarima i savjetovanjima.

12. Koje su pretpostavke za prijam u državnu službu?

Radna mjesta mogu se popunjavati samo u skladu s pravilnikom o unutarnjem redu i prema usvojenom planu prijma u službu.

Prijam u državnu službu moguć je samo ako su osigurana sredstva u državnom proračunu.

13. Što se utvrđuje pravilnikom o unutarnjem redu te tko ga donosi?

Pravilnikom o unutarnjem redu utvrđuju se radna mjesta u državnom tijelu, potreban broj izvršitelja na svakom radnom mjestu i uvjeti za raspored te druga pitanja od značaja za organizaciju i način rada u državnom tijelu sukladno zakonu. 

Pravilnik o unutarnjem redu donosi čelnik tijela. 

Tijela državne uprave te stručna služba i uredi Vlade obvezno dostavljaju prijedlog pravilnika o unutarnjem redu na prethodnu suglasnost središnjem tijelu državne uprave nadležnom za službeničke odnose, a pravosudna tijela središnjem tijelu državne uprave nadležnom za poslove pravosuđa.

Ostala državna tijela imaju obvezu dostaviti samo pravilnik o unutarnjem redu središnjem tijelu državne uprave nadležnom za službeničke odnose.

14. Koji su načini popunjavanja radnih mjesta u državnim tijelima?Slobodna radna mjesta u državnim tijelima popunjavaju se putem:

javnog natječaja, internog oglasa, napredovanja, premještaja ili rasporeda državnog službenika u skladu sa Zakonom o državnim službenicima.

15. Koji je postupak objave javnog natječaja i internog oglasa?

Javni natječaj se obvezno objavljuje u Narodnim novinama, na web-stranici državnog tijela koje raspisuje natječaj i web-stranici središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose, a može se objaviti i u dnevnom listu.Obavijest o raspisivanju javnog natječaja obvezno se dostavlja nadležnoj službi za zapošljavanje.Postupak i način raspisivanja i provedbe javnog natječaja i internog oglasa uređuje uredbom Vlada.

16. Kada i na koji način se poništava javni natječaj i interni oglas?

Središnje tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnose poništit će odlukom javni natječaj odnosno interni oglas koji je raspisan protivno odredbama Zakona o državnim službenicima i propisa donesenih na temelju tog Zakona.

Odluka o poništenju može se donijeti najkasnije u roku od 30 dana od dana objave javnog natječaja u Narodnim novinama.

Odluka o poništenju objavljuje se na web-stranici središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose.

17. Koja rješenja se donose za izabranog kandidata koji se prima u državnu službu putem javnog natječaja ili internog oglasa te kome se rješenja dostavljaju?

Za izabranog kandidat koji se prima u državnu službu putem javnog natječaja ili internog oglasa donosi se rješenje o prijmu u državnu službu.

Za kandidata izabranog putem javnog natječaja ili internog oglasa, koji je državni službenik, umjesto rješenja o prijmu u državnu službu, donosi se rješenje o izboru kandidata.

Rješenja se dostavljaju svim kandidatima prijavljenim na javni natječaj, odnosno interni oglas kako bi nezadovoljni kandidat protiv rješenja mogao izjaviti žalbu Odboru za državnu službu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

Po izvršnosti rješenja, za osobu primljenu u državnu službu donosi se rješenje o rasporedu na radno mjesto.

18. Koji su postupci prijama u državnu službu te kada se koji provodi?

Postupak prijama u državnu službu može biti redovit ili izvanredan.

Redoviti postupak provodi se za prijam vježbenika u državnu službu (osobe sa završenim obrazovanjem određene stručne spreme i struke, bez radnog iskustva).

Izvanredni postupak prijama provodi se za prijam stručnih osoba s odgovarajućim radnim iskustvom.

19. Koji su uvjeti za prijam u državnu službu?Opći uvjeti za prijam u državnu službu su:

odgovarajući stupanj obrazovanja, odgovarajuće stručno znanje i radno iskustvo, osim u slučaju prijama vježbenika, zdravstvena sposobnost za obavljanje poslova radnog mjesta na koje se prima,

hrvatsko državljanstvo. 

Pored općih uvjeta za prijam u državnu službu posebnim zakonom, uredbom ili pravilnikom o unutarnjem redu državnog tijela mogu se propisati i drugi uvjeti za prijam u službu i raspored na radno mjesto (posebni uvjeti), kao npr. znanje rada na računalu, znanje stranog jezika, posebne psihofizičke sposobnosti, vozačka dozvola, komunikacijske vještine, certifikati i dr.

20. Koje su zapreke za prijam u državnu službu?U državnu službu ne mogu biti primljene osobe:

protiv kojih se vodi kazneni postupak ili koje su osuđene za kazneno djelo, osim ako je nastupila rehabilitacija prema posebnom zakonu (nabroji neka kaznena djela)

kojima je prestala državna služba zbog teške povrede službene dužnosti, u razdoblju od četiri godine od prestanka državne službe,

kojima je prestala državna služba zbog toga što nisu zadovoljile na probnom radu, u razdoblju od četiri godine od prestanka državne službe.

21. Kada osoba primljena u državnu službu stječe status državnog službenika?

Osoba primljena u državnu službu postaje državni službenik danom početka rada.

Dan početka rada utvrđen rješenjem o rasporedu na radno mjesto može se iz opravdanih razloga odgoditi za najviše 60 dana, o čemu se donosi posebno rješenje.

Ako osoba primljena u državnu službu ne počne raditi određenog dana, odnosno u slučaju odustanka izabranog kandidata od prijma u državnu službu, može se obaviti izbor između preostalih kandidata koji su zadovoljili na provedenom testiranju i intervjuu ili raspisati novi natječaj za popunjavanje radnog mjesta.

22. Postoji li obveza probnog rada u državnoj službi i koliko traje probni rad?

Osobe se u pravilu primaju u državnu službu na neodređeno vrijeme i to uz obvezni probni rad.

Za osobe primljene u državnu službu redovitim postupkom (vježbenici) probni rad (vježbenički staž) traje 12 mjeseci.

Za osobe primljene u državnu službu izvanrednim postupkom probni rad traje 3 mjeseca.

Vježbenik se za vrijeme probnoga rada osposobljava za samostalni rad, pri čemu sudjeluje u posebnom programu osposobljavanja za obavljanje poslova određenoga radnog mjesta.

Državni službenik primljen izvanrednim postupkom obavlja probni rad na radnom mjestu na koje je raspoređen. Njegov rad prati i ocjenjuje neposredno nadređeni službenik.

23. Kako se otkazuje državna služba službeniku koji nije zadovoljio na probnom radu?

Službeniku koji na probnom radu nije zadovoljio, otkazuje se državna služba, o čemu se donosi rješenje najkasnije u roku od osam dana od dana isteka probnog rada.

Ukoliko se rješenje o prestanku državne službe otkazom ne donese u roku od osam dana od dana isteka probnog rada, smatra se da je službenik zadovoljio na probnom radu.

 Probni rad za osobe primljene redovitim i izvanrednim postupkom produžit će se za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, odnosno vrijeme korištenja rodiljnog ili roditeljskog dopusta sukladno posebnom zakonu.

24. Kako se izvršava obveza polaganja državnog stručnog ispita?

Državni službenik koji je zadovoljio na probnom radu dužan je najkasnije u roku od šest mjeseci od isteka probnog rada položiti državni stručni ispit.

Državni stručni ispit nije dužan polagati državni službenik koji ima položen pravosudni ispit.

Posebni dio državnoga stručnog ispita nije dužan polagati državni službenik koji ima akademsko zvanje doktora ili magistra znanosti stečeno u području koje je povezano s poslovima iz djelokruga državnog tijela u kojem je zaposlen.

Službeniku koji ne položi državni stručni ispit u roku od šest mjeseci od isteka probnog rada, prestaje državna služba po sili zakona istekom posljednjeg dana roka za polaganje ispita.

25. U kojim slučajevima se osobe mogu primiti u državnu službu na određeno vrijeme i koliko služba može trajati?Osobe se mogu primiti u državnu službu na određeno vrijeme:

za obavljanje privremenih poslova, za obavljanje poslova čiji se opseg privremeno povećao i radi zamjene duže vrijeme odsutnoga službenika.

Za prijam u državnu službu na određeno vrijeme potrebno je prethodno odobrenje središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose. Kod prijma u državnu službu na određeno vrijeme državnog službenika se raspoređuje na odgovarajuće radno mjesto iz pravilnika o unutarnjem redu, neovisno o broju izvršitelja utvrđenom u uredbi o unutarnjem ustrojstvu i pravilniku o unutarnjem redu državnoga tijela. Državna služba na određeno vrijeme za obavljanje privremenih poslova ili poslova čiji se opseg privremeno povećao, može trajati najviše godinu dana. 

Državna služba na određeno vrijeme ne može postati državna služba na neodređeno vrijeme.26. U kojem postupku se odlučuje o obvezama i pravima državnih službenika?Odlučuje se u upravnom postupku rješenjem. U upravnom postupku postupa čelnik tijela ili službena osoba u čijem je opisu poslova vođenje tog postupka ili rješavanje o upravnoj stvari, sukladno propisima o ustrojstvu državnog tijela. Protiv rješenja o rasporedu na radno mjesto te drugim pravima i obvezama državnih službenika kao i prestanku državne službe može se podnijeti žalba Odboru za državnu službu u roku 15 dana od dana dostave rješenja.  Protiv rješenja Odbora za državnu službu državno tijelo i državni službenik mogu pokrenuti upravni spor u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.27. Koji je položaj i uloga Odbora za državnu službu i tko imenuje članove Odbora?Odbor za državnu službu je neovisno tijelo za rješavanje žalbi protiv rješenja o prijamu u državnu službu i rješenja kojima se odlučuje o pravima i obvezama državnih službenika. 

Predsjednika i članove Odbora za državnu službu imenuje Vlada Republike Hrvatske na temelju internog oglasa, iz reda državnih službenika, na vrijeme od pet godina. Svi članovi Odbora za državnu službu moraju biti diplomirani pravnici. Protiv rješenja Odbora za državnu službu nije dopuštena žalba, ali državno tijelo i državni službenik mogu pokrenuti upravni spor u roku od 30 dana od dana dostave  rješenja.28. Koje su kategorije radnih mjesta u državnoj službi?Kategorije radnih mjesta u državnoj službi su:

radna mjesta rukovodećih državnih službenika, radna mjesta viših državnih službenika, radna mjesta nižih državnih službenika.

Detaljnu razradu radnih mjesta unutar svake kategorije utvrđuje Vlada uredbom.29. Koji su razlozi premještaja državnih službenika?Državni službenik može biti premješten na drugo radno mjesto:

po potrebi službe ili na njegov zahtjev.

Državni službenik može po potrebi službe biti premješten na drugo radno mjesto u istom ili drugom državnom tijelu, u istom ili drugom mjestu rada, ali samo na radno mjesto za koje je propisan isti stupanj obrazovanja i potrebno radno iskustvo u jednakom trajanju. Potreba službe mora biti obrazložena. Službenika se može na njegov zahtjev premjestiti na drugo radno mjesto zbog:

zdravstvenih razloga, na temelju liječničkog mišljenja o potrebi promjene radnog mjesta,

obiteljskih razloga.

Žalba protiv rješenja o premještaju ne odgađa izvršenje rješenja.

30. Koje su vrste premještaja državnih službenika?Državni službenik može biti premješten na drugo radno mjesto:

trajno ili privremeno.

Službenika se premješta po potrebi službe u pravilu na neodređeno vrijeme (trajni premještaj). Službenika se po potrebi službe može privremeno premjestiti najduže godinu dana, odnosno do povratka odsutnog službenika kojeg premješteni službenik zamjenjuje. Kod privremenog premještaja službenik ima pravo na plaću koja je za njega povoljnija.31. Tko ocjenjuje državne službenike i koje su vrste ocjena?

Prijedlog ocjene daje neposredno nadređeni državni službenik.

Prijedlog ocjene daje se na uvid državnom službeniku koji se ocjenjuje i svima koji su po hijerarhijskom redu nadređeni državnom službeniku (oni mogu dati svoje mišljenje o prijedlogu ocjene).

Rješenje o ocjeni donosi čelnik tijela ili službena osoba ovlaštena za donošenje rješenja o ocjeni.

Vrste ocjena su:

 „uspješan“ ako službenik pokazuje potrebnu razinu stručnosti i kompetencija, čiji rad i poštivanje službene dužnosti osiguravaju pouzdano obavljanje službe, koji svoje službene zadatke obavlja pravodobno i u skladu s pravilima struke, a pogreške u radu i postupanju su zanemarive.

Više ocjene od ocjene „uspješan“ su: „primjeran“ i „izuzetan“.

Niže ocjene od ocjene „uspješan“ su ocjene: „zadovoljava“ i „ne zadovoljava“.

32. Na što utječe ocjena državnog službenika?Ocjena državnog službenika uzima se u obzir kod utvrđivanja:

potrebe izobrazbe državnih službenika, uvjeta za napredovanje, uvjeta za promicanje, uvjeta za upućivanje državnog službenika na rad izvan državne službe, uvjeta za korištenje plaćenog studijskog dopusta.

Ocjena državnog službenika uzima se u obzir prilikom izricanja kazni za povrede službene dužnosti. Državnog službenika koji je ocijenjen ocjenom „zadovoljava“, upućuje se na dodatno stručno osposobljavanje ili se premješta na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti

poslova, unutar istog stupnja obrazovanja. Državnom službeniku koji je ocijenjen ocjenom „ne zadovoljava“ prestaje državna služba po sili zakona, danom izvršnosti rješenja o ocjenjivanju.33. Kako državni službenik može napredovati u državnoj službi?Napredovanje u državnoj službi ostvaruje se rasporedom državnog službenika na:

više radno mjesto unutar iste kategorije ili prelaskom u višu kategoriju radnog mjesta.

Državni službenik može napredovati redovito ili izvanredno. Državni službenik može redovito napredovati u državnoj službi ako:

je jedanput ocijenjen ocjenom „izuzetan“ ili najmanje dva puta uzastopno ocjenom „primjeran“ ili najmanje tri puta uzastopno ocjenom „uspješan“ ili višom ocjenom,

postoji slobodno radno mjesto propisano pravilnikom o unutarnjem redu, na koje se službenik u postupku napredovanja može rasporediti,

ispunjava uvjete za raspored na radno mjesto.

Kod napredovanja se uzimaju u obzir posljednje dobivene ocjene. Načini i uvjeti napredovanja pobliže se uređuju uredbom Vlade.

34. Što je promicanje državnih službenika?

Državni službenik promiče se u okviru istog radnog mjesta dobivanjem odgovarajućih povišica plaće.

Načini i uvjeti promicanja uređuju se posebnim zakonom kojim će se urediti plaće i druga materijalna prava državnih službenika.

35. Postoji li obveza usavršavanja državnih službenika?

Svi državni službenici dužni su trajno unaprjeđivati znanja, vještine i sposobnosti potrebne za obavljanje poslova svog radnog mjesta te sudjelovati u organiziranim programima izobrazbe na koje su upućeni od strane državnog tijela ili im je pohađanje pojedinih programa izobrazbe odobreno.

Državnim službenicima može se dopustiti da sudjeluju u specijaliziranim obrazovnim programima izvan državne službe kako bi usavršili svoje stručne sposobnosti

značajne za obavljanje poslova u državnom tijelu u kojem su zaposleni ili državnoj službi općenito.

36. Kakvi mogu biti programi izobrazbe državnih službenika?

Programi izobrazbe državnih službenika mogu biti zajednički ili posebni.

Zajednički programi izobrazbe su programi izobrazbe namijenjeni svim državnim službenicima, neovisno o tijelu u kojem su zaposleni, a mogu biti opći, ako sadržaj programa izobrazbe obuhvaća više upravnih područja, i specijalistički, ako sadržaj programa izobrazbe obuhvaća samo jedno upravno područje.

Posebni programi izobrazbe su programi izobrazbe namijenjeni isključivo državnim službenicima zaposlenima u istom državnom tijelu, a mogu biti opći i specijalistički, ovisno o tome obuhvaća li sadržaj više upravnih područja ili se radi o izobrazbi iz jednog upravnog područja.

37. Ima li državni službenik pravo na studijski dopust i tko ga odobrava?

Državni službenik nakon odrađenog probnog rada u državnoj službi ima pravo podnijeti zahtjev za plaćeni ili neplaćeni studijski dopust za obrazovanje na stručnim ili sveučilišnim studijima u zemlji ili inozemstvu, u pravilu, u trajanju od najviše jedne akademske godine.

Uz zahtjev za plaćeni ili neplaćeni studijski dopust mora se priložiti program studija i plan studijskog dopusta s jasnom naznakom ukupnog trajanja studijskog dopusta i pojedinih razdoblja u kojima ga planira koristiti.

Studijski dopust odobrava čelnik tijela uz prethodnu suglasnost središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose na program studijskog dopusta.

Program studijskog dopusta mora odgovarati području rada, a svrha programa mora biti poboljšanje stručnosti državnog službenika.

38. Koje su vrste povreda službene dužnosti, tko pokreće postupak povrede službene dužnosti te tko odlučuje o povredama službene dužnosti?

Povrede službene dužnosti mogu biti lake i teške.

Teške povrede službene dužnosti propisuju se zakonom, a lake povrede zakonom, uredbom Vlade i pravilnikom o unutarnjem redu.

O lakim povredama službene dužnosti odlučuje čelnik tijela, ako posebnim zakonom za službenike pojedinih državnih tijela nije drukčije određeno.

O teškim povredama službene dužnosti u prvom stupnju odlučuje službenički sud, a u drugom stupnju viši službenički sud, ako posebnim zakonom za službenike pojedinih državnih tijela nije drukčije određeno.

Postupak zbog lake povrede službene dužnosti pokreće zaključkom čelnik tijela, na vlastiti poticaj ili na pisani prijedlog nadređenog službenika.

Postupak zbog teške povrede službene dužnosti pokreće čelnik tijela ili osoba koju on za to ovlasti, danom predaje zahtjeva za pokretanje postupka nadležnom službeničkom sudu.

39. Kome se podnosi žalba u postupcima zbog povrede službene dužnosti ?

Protiv odluke čelnika tijela u postupku zbog lake povrede službene dužnosti može se podnijeti žalba nadležnom službeničkom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave odluke.

Protiv odluke službeničkog suda u postupku zbog teške povrede službene dužnosti može se podnijeti žalba višem službeničkom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave odluke.

Protiv drugostupanjske odluke u postupku zbog povrede službene dužnosti može se pokrenuti upravni spor.

40. Koje su lake povrede službene dužnosti?Lake povrede službene dužnosti su:

1. učestalo zakašnjavanje na posao ili raniji odlazak s posla,2. neopravdano zakašnjenje na posao preko sat vremena dnevno,3. učestalo prekoračenje vremena propisanog za odmor (stanku) ili korištenje prava na

odmor (stanku) izvan propisanog vremena bez opravdanog razloga,4. napuštanje radnih prostorija tijekom radnog vremena bez odobrenja nadređenog

službenika,5. neuredno čuvanje spisa, podataka ili druge povjerene dokumentacije,6. neopravdan izostanak s posla jedan dan,

7. neobavješćivanje nadređenog službenika o spriječenosti dolaska na posao u roku od 24 sata bez opravdanih razloga,

8. ponašanje državnog službenika protivno Etičkom kodeksu državnih službenika, koje ne nanosi štetu ugledu službe,

9. neizvršenje ili nepravovremeno izvršenje službene zadaće bez opravdanog razloga,10.nesavjesno ili nemarno izvršenje službene zadaće ili izvršenje službene zadaće

protivno pravilima struke,11.druge lake povrede službene dužnosti koje su propisane zakonom, uredbom Vlade ili

pravilnikom čelnika tijela.

41. Koje su teške povrede službene dužnosti?Teške povrede službene dužnosti su:

1. neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza,2. nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik

ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti,3. davanje netočnih podataka kojima se utječe na donošenje odluka nadležnih tijela ili

time nastaju druge štetne posljedice,4. zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u službi,5. odbijanje izvršenja naloga, ako za to ne postoje opravdani razlozi,6. neovlaštena posluga ili neodgovorno korištenje sredstava povjerenih za rad ili u vezi

s radom,7. odavanje službene ili druge tajne u vezi s obavljanjem državne službe,8. zlouporaba obveze državnog službenika na prijavljivanje opravdane sumnje na

korupciju,9. povreda prava na zaštitu anonimnosti državnog službenika koji prijavi opravdanu

sumnju na korupciju,10.ograničavanje ili uskraćivanje prava utvrđenih ovim Zakonom službeniku koji

odgovornim osobama ili nadležnim tijelima prijavi sumnju na korupciju ili zlostavljanje tog službenika,

11.obavljanje djelatnosti koja je u suprotnosti s poslovima radnog mjesta ili bez prethodnog odobrenja čelnika tijela,

12.uporaba krivotvorene isprave u cilju ostvarivanja prava u službi,13.ponašanje suprotno Etičkom kodeksu državnih službenika, koje nanosi štetu ugledu

službe,14.neopravdan izostanak s posla od dva do četiri dana uzastopno,15. tri puta izrečena kazna za lake povrede službene dužnosti počinjene u razdoblju od

dvije godine,16.otuđenje te oštećenje ili uništenje imovine državnog tijela hotimično ili krajnjom

nepažnjom,

17.dolazak na posao pod utjecajem alkohola, droga ili drugih sredstava ovisnosti ili dovođenje pod utjecaj alkohola, droga ili drugih sredstava ovisnosti za vrijeme radnog vremena ili odbijanje testiranja na alkohol ili droge,

18.druge teške povrede službene dužnosti koje su propisane zakonom.

42. Koje se kazne mogu izreći za lake povrede službene dužnosti ?Za lake povrede službene dužnosti mogu se izreći sljedeće kazne:

usmena opomena, pisana opomena, pisana opomena s upisom u osobni očevidnik državnog službenika, novčana kazna u visini do 10% plaće službenika isplaćene u mjesecu kad je kazna

izrečena.

43. Koje se kazne mogu izreći za teške povrede službene dužnosti?Za teške povrede službene dužnosti mogu se izreći sljedeće kazne: 

novčana kazna na vrijeme od jednog do šest mjeseci, u mjesečnom iznosu od 10 do 20% ukupne plaće isplaćene službeniku u mjesecu u kojem je kazna izrečena,

premještaj na drugo radno mjesto niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja, prestanak državne službe.

44. Koji su slučajevi udaljenja službenika iz službe?Slučajevi udaljenja iz službe su:

rješenjem čelnika tijela službenika se može udaljiti iz službe ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teške povrede službene dužnosti, a povreda je takve prirode da bi ostanak u službi, dok traje taj postupak, mogao štetiti interesima službe

čelnik tijela dužan je udaljiti iz službe državnog službenika protiv kojeg je pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teške povrede službene dužnosti zbog djela s obilježjima korupcije,

smatra se da je udaljen iz službe državni službenik protiv kojeg je pokrenut istražni postupak i određen pritvor, o čemu se donosi rješenje. 

Udaljenje iz službe u 1. i 2. slučaju traje do okončanja kaznenog postupka ili postupka zbog teške povrede službene dužnosti, a u 3. slučaju do isteka pritvora.

45. Kakav je status službenika za vrijeme udaljenja iz službe?

Za vrijeme udaljenja iz službe državni službenik ne radi, ali prima naknadu plaće u iznosu od 60%, a ako uzdržava obitelj, 80% plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio udaljenju iz službe. Puna plaća pripada službeniku od dana vraćanja u službu. Službeniku se vraća obustavljeni dio plaće od prvoga dana udaljenja, u sljedećim slučajevima:

ako službenički sud uvaži njegovu žalbu protiv rješenja o udaljenju iz službe, ako je pravomoćnim rješenjem obustavljen kazneni, odnosno postupak zbog teške

povrede službene dužnosti, osim zbog zastare vođenja postupka,

ako je u kaznenom postupku, odnosno postupku zbog teške povrede službene dužnosti oslobođen od odgovornosti.46. Kada je službenik dužan naknaditi štetu nanesenu državnom tijelu?

Državni službenik dužan je naknaditi štetu koju u službi ili u svezi sa službom namjerno ili iz krajnje nepažnje nanese državnom tijelu.

Štetom se smatra i šteta koju je državno tijelo imalo naknađujući fizičkim i pravnim osobama štetu koju su pretrpjeli namjerom ili krajnjom nepažnjom službenika.

Ako službenik odbije nadoknaditi štetu, šteta se nadoknađuje po općim propisima obveznog prava.

47. Kakav je status službenika nakon donošenja novog pravilnika o unutarnjem redu?

Kad se donese pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici se raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika prema potrebama službe i stručnom znanju.

Državnog službenika se kod rasporeda prema novom pravilniku ne može bez njegove suglasnosti rasporediti u drugo mjesto rada, koje je udaljeno više od 30 kilometara od mjesta njegova stanovanja ako bi se premještajem bitno pogoršale njegove obiteljske prilike.

Ako se u skladu s uredbom o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela ukidaju pojedine ustrojstvene jedinice tog tijela, pojedina radna mjesta u državnom tijelu ili se smanjuje potreban broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, službenici koji su do

tada bili raspoređeni na ta radna mjesta, odnosno u ustrojstvene jedinice koje se ukidaju, raspoređuju se na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete.

Ako nema odgovarajućeg radnog mjesta na koje se državni službenik može rasporediti, donosi se rješenje o stavljanju na raspolaganje.

48. Kakav je status službenika kod ukidanja državnog tijela ili promjene djelokruga državnog tijela?

Kad se ukine državno tijelo, službenike ukinutog tijela preuzima ono državno tijelo koje preuzima i obavljanje poslova ukinutog tijela, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

Do donošenja pravilnika o unutarnjem redu i rasporedu na radna mjesta prema tom pravilniku, preuzeti službenici obavljaju poslove koje su obavljali u ukinutom državnom tijelu, odnosno druge poslove po nalogu čelnika tijela, a pravo na plaću i ostala prava iz službe ostvaruju prema dotadašnjim rješenjima.

Preuzeti državni službenici koji se po donošenju pravilnika o unutarnjem redu ne mogu rasporediti, jer nema slobodnih radnih mjesta za koje ispunjavaju stručne i druge uvjete za raspored, stavljaju se na raspolaganje Vladi.

Kad se ukine državno tijelo, a poslove tog tijela ne preuzima neko drugo državno tijelo, službenike ukinutog tijela preuzima središnje tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnose, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

Ako dio poslova državnog tijela prelazi u djelokrug drugog državnog tijela, to tijelo preuzima i službenike koji su zatečeni na preuzetim poslovima.

49. Koji su načini prestanka državne službe?Državna služba prestaje:

sporazumom, istekom roka, otkazom, po sili zakona i na drugi način propisan zakonom. 

Rješenje - o prestanku državne službe donosi se rješenje u roku od osam dana od nastupa okolnosti koje su razlog za prestanak službe. Prestanak državne službe na određeno vrijeme - državna služba na određeno vrijeme prestaje istekom roka ako ne prestane ranije na drugi način propisan zakonom. 

Sporazumni prestanak službe - državna služba može prestati na temelju pisanoga sporazuma državnog službenika i čelnika tijela, kojim se utvrđuje dan prestanka službe. Otkaz državne službe - državnom službeniku se otkazuje državna služba ako nije zadovoljio na probnom radu, a služba mu prestaje danom izvršnosti rješenja o prestanku službe otkazom. Državna služba može prestati i na temelju pisanoga otkaza kojeg tijelu podnese državni službenik, te je u tom slučaju dužan odraditi otkazni rok utvrđen u Kolektivnom ugovoru. Prestanak državne službe po sili zakona - državnom službeniku prestaje državna služba po sili zakona, kad nastupi slučaj koji je u zakonu propisan kao razlog za prestanak službe po sili zakona. U tom slučaju služba prestaje danom propisanim u zakonu.50. Kada se službeniku može dati izvanredni otkaz?Čelnik tijela može državnom službeniku otkazati službu izvanrednim otkazom ako je na temelju utvrđenih činjenica očito da je službenik počinio osobito tešku povredu službene dužnosti koja:

ima obilježja korupcije, ima za posljedicu znatnu materijalnu ili nematerijalnu štetu za državno tijelo, pravne

osobe ili građane ili zaštitu javnog interesa, dovodi u pitanje život i fizički integritet građana, dovodi u pitanje redovito izvršavanje poslova državnog tijela.

 Za izvanredni otkaz zbog povrede službene dužnosti koja: ima obilježja korupcije, kao posljedicu ima znatnu materijalnu ili nematerijalnu štetu za državno tijelo, pravne osobe ili građane ili zaštitu javnog interesa, ili dovodi u pitanje život i fizički integritet građana, nije potrebno prethodno pisano upozorenje. Prije izvanrednog otkaza zbog povrede službene koja dovodi u pitanje redovito izvršavanje poslova državnog tijela, čelnik tijela ili nadređeni službenik dužan je pisanim putem upozoriti službenika na nepravilnosti u radu i ostaviti mu rok od mjesec dana za otklanjanje nepravilnosti, ako službenik u ostavljenom roku ne otkloni nepravilnosti u radu, čelnik tijela ili nadređeni službenik ponovno će ga pisanim putem upozoriti na nepravilnosti i ukazati mu na mogućnost izvanrednog otkaza ako nepravilnosti ne otkloni u daljnjem roku od mjesec dana. 

Ako službenik ni nakon drugog pisanog upozorenja povjerene poslove ne obavlja sukladno odredbama Zakona o državnim službenicima, čelnik tijela otkazat će mu službu izvanrednim otkazom.51. Koji su razlozi za prestanak državne službe po sili zakona?Državnom službeniku prestaje državna služba po sili zakona:

smrću, dostavom pravomoćnog rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog opće

nesposobnosti za rad, kad navrši 65 godina života i najmanje 15 godina mirovinskog staža – posljednjeg

dana godine u kojoj su ostvareni ti uvjeti, kad je osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju dužem od 6 mjeseci – danom

saznanja za pravomoćnost presude, kad je osuđen za kazneno djelo koje je zapreka za prijam u državnu službu sukladno

članku 49. stavku 1. točki a) ovoga Zakona – danom pravomoćnosti presude, kad neopravdano izostane s rada pet radnih dana uzastopce – danom napuštanja

službe, odnosno prvog dana odsutnosti s rada, ako ne položi državni stručni ispit u propisanom roku – istekom roka u kojem je bio

obvezan položiti državni stručni ispit, ako se sazna da u vrijeme prijma u državnu službu nije ispunjavao uvjete za prijam u

državnu službu propisane ovim ili drugim zakonom ili da je u vrijeme prijma u državnu službu postojala zapreka za prijam u državnu službu propisana ovim Zakonom – danom saznanja za to,

kad mu je izrečena kazna prestanka državne službe zbog teške povrede službene dužnosti – danom izvršnosti rješenja službeničkog suda,

ako se kod premještaja ne javi na novu dužnost u utvrđenom roku – danom kojim se morao javiti na dužnost,

ako je ocijenjen ocjenom „ne zadovoljava“ – danom izvršnosti rješenja o ocjenjivanju, u drugim slučajevima utvrđenim zakonom.

52. Što se uređuje Kolektivnim ugovorom i što je predmet Kolektivnog ugovora?

Kolektivnim ugovorom na razini Republike Hrvatske utvrđuju se međusobna prava i obveze potpisnika Kolektivnog ugovora.

Kolektivni ugovor obvezuje njegove potpisnike i sindikate koji mu naknadno pristupe.

Predmet Kolektivnog ugovora su prava i obveze iz rada i po osnovi rada državnih službenika i namještenika zaposlenih u državnim tijelima, neovisno o tome jesu li članovi sindikata potpisnika Kolektivnog ugovora ili ne.

53. Kako je uređeno radno vrijeme prema Kolektivnom ugovoru?

Puno radno vrijeme službenika i namještenika je 40 sati tjedno. Tjedno radno vrijeme raspoređeno je na 5 radnih dana, od ponedjeljka do petka.

Dnevno radno vrijeme ne može biti kraće od 8 niti duže od 12 sati, osim u slučaju hitnoga prekovremenog rada.

Službenik i namještenik mora biti obaviješten o rasporedu rada ili promjeni rasporeda radnog vremena najmanje tjedan dana unaprijed, u pisanom obliku, s točno naznačenim satom početka rada, osim u slučaju hitnoga prekovremenog rada i drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe.

54. Koliko je trajanje tjednog odmora i kako se može koristiti?

Službenik i namještenik ima pravo na tjedni odmor u trajanju od 48 sati neprekidno. Dani tjednog odmora su subota i nedjelja.

Ako je prijeko potrebno da službenik i namještenik radi na dan (odnosno dane) tjednog odmora, osigurava mu se korištenje tjednog odmora tijekom sljedećeg tjedna.

Ako pak službenik i namještenik radi potrebe posla ne može koristiti tjedni odmor na navedeni način, u dogovoru, odnosno prema odluci neposredno nadređenog službenika i namještenika, osigurat će mu se korištenje tjednog odmora najkasnije u roku od 14 dana.

55. Kada i kako se stječe pravo na godišnji odmor?Službenik i namještenik koji se prvi put zaposlio ili ima prekid službe odnosno rada između dva radna odnosa duži od 8 dana, stječe pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnoga rada. Prekid rada zbog privremene nesposobnosti za rad, vojne vježbe ili drugog zakonom određenog opravdanog razloga ne ubraja se u navedeni rok.56. Kako se ostvaruje pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora?Kolektivnim ugovorom utvrđeno je pravo službenika i namještenika na razmjerni dio godišnjeg odmora, odnosno pravo na jednu dvanaestinu godišnjeg odmora za svaki navršeni mjesec dana rada:

ako u kalendarskoj godini u kojoj je zasnovao radni odnos nije ostvario pravo na godišnji odmor, jer nije proteklo 6 mjeseci neprekidnog rada, i

ako mu radni odnos prestaje prije nego navrši šest mjeseci neprekidnog rada. 

Službenik i namještenik koji odlazi u mirovinu prije 01. 07. tekuće godine ima pravo na puni godišnji odmor.

57. Kako se utvrđuje trajanje godišnjeg odmora i može li se osoba odreći prava na korištenje godišnjeg odmora?Službenik ili namještenik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 4 tjedna. Ništavan je sporazum o odricanju od prava na godišnji odmor ili o isplati naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora.

Pri utvrđivanju trajanja godišnjeg odmora ne uračunavaju se subote, nedjelje, neradni dani i blagdani. Pored toga, u trajanje godišnjeg odmora ne uračunava se razdoblje privremene nesposobnosti za rad, koje je utvrdio ovlašteni liječnik.

Ukupno trajanje godišnjeg odmora utvrđuje se sukladno Kolektivnom ugovoru, na način da se osnovica od 18 dana uvećava prema pojedinačno određenim mjerilima:  s obzirom na uvjete rada, složenost poslova i stupanj stručne spreme, dužinu radnog staža, posebne socijalne uvjete i ostvarene rezultate rada, s tim da ukupno trajanje godišnjeg odmora ne može iznositi više od 30 radnih dana u godini.58. Kako se može koristiti godišnji odmor?

Službenik i namještenik može koristiti godišnji odmor u neprekidnom trajanju ili u dva dijela.

Ako službenik ili namještenik koristi godišnji odmor u dva dijela, prvi dio mora biti u trajanju od najmanje 2 tjedna neprekidno i mora se koristiti tijekom kalendarske godine za koju ostvaruje pravo na godišnji odmor.

Drugi dio godišnjeg odmora službenik i namještenik mora iskoristiti najkasnije do 30. lipnja iduće godine.

Službenik i namještenik ima pravo koristiti dva puta po jedan dan godišnjeg odmora prema svom zahtjevu i u vrijeme koje sam odredi, ali je o tome dužan obavijestiti neposredno nadređenog službenika ili namještenika najmanje jedan dan prije.

Službenik i namješteniku može koristiti godišnji odmor od dva tjedna neprekidno u razdoblju od 1. lipnja do 1. listopada tekuće godine.

Godišnji odmor, odnosno prvi dio godišnjeg odmora, koji je prekinut ili nije korišten u kalendarskoj godini u kojoj je stečen zbog bolesti ili porodnog dopusta odnosno zbog vojne vježbe ili drugog opravdanog razloga, službenik i namještenik ima pravo iskoristiti do 30. lipnja iduće godine.

59. U kojim slučajevima službenik ima pravo na plaćeni dopust?

Službenik i namještenik ima pravo na dopust uz naknadu plaće (plaćeni dopust) u jednoj kalendarskoj godini u posebnim slučajevima propisanim Kolektivnim ugovorom kao što su npr.: zaključenje braka, rođenje djeteta, smrti supružnika, roditelja, očuha i maćehe, djeteta, posvojitelja, posvojenika i unuka, smrti ostalih krvnih srodnika, selidbe, za dobrovoljno davanje krvi, teške bolesti supružnika, djeteta ili roditelja, sudjelovanje na sindikalnim susretima, seminarima i dr.

Službenici imaju pravo na plaćeni dopust za pripremu polaganja državnog stručnog ispita (bez obzira na stručnu spremu) i za pripremu polaganja pravosudnog ispita. 

Službenik i namještenik za vrijeme stručnog ili općeg školovanja, osposobljavanja ili usavršavanja na koje je upućen od strane čelnika državnog tijela, ili usavršavanja za vlastite potrebe ima pravo na plaćeni dopust.

60. U kojim slučajevima službenik ima pravo na neplaćeni dopust?

Službeniku i namješteniku može se odobriti dopust bez naknade plaće (neplaćeni dopust) do 30 dana u tijeku kalendarske godine pod uvjetom da je takav dopust opravdan i da neće izazvati teškoće u obavljanju poslova državnog tijela. 

Neplaćeni dopust može se odobriti: radi gradnje, popravka ili adaptacije kuće ili stana, njege člana uže obitelji, liječenja na vlastiti trošak, sudjelovanja u kulturno-umjetničkim i športskim priredbama, vlastitog obrazovanja i edukacije, stručnog usavršavanja i osposobljavanja. 

Kad to okolnosti zahtijevaju može se službeniku i namješteniku neplaćeni dopust odobriti u trajanju duljem od 30 dana, naravno uz ispunjenje uvjeta da je takav dopust opravdan i da neće izazvati teškoće u obavljanju poslova državnog tijela. 

Za vrijeme neplaćenog dopusta službeniku i namješteniku miruju prava i obveze iz službe odnosno radnog odnosa.

61. Kako se određuje plaća službenika i namještenika?

Plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.

Osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnoga mjesta na koje je službenik ili namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

Koeficijente utvrđuje Vlada uredbom, a osnovica se utvrđuje kolektivnim ugovorom (a ako nije utvrđena Kolektivnim ugovorom, utvrđuje je Vlada odlukom).

Dodaci na osnovnu plaću su dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće.

62. Kolika je naknada plaće za vrijeme bolovanja?

Službeniku i namješteniku odsutnom iz službe odnosno s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada naknada plaće u visini od 85% od njegove osnovne plaće, a ako je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu, pripada mu naknada plaće u 100% iznosu osnovne plaće.

63. Koja su ostala materijalna prava službenika i namještenika?Ostala materijalna prava utvrđena Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike su:

Regres (za korištenje godišnjeg odmora) Otpremnina kod odlaska u mirovinu (u visini od tri proračunske osnovice). Pravo na pomoćo kod smrtnog slučaja u obiteljio bolovanja dužeg od 90 dana,o nastanka teške invalidnosti službenika i namještenika, malodobne djece ili supružnika

službenika i namještenika,o rođenja djeteta. Za službeno putovanje i rad na terenu - puna naknada prijevoznih troškova, dnevnica

i naknada punog iznosa hotelskog računa za spavanje. Naknada za odvojeni život od obitelji Naknada troškova prijevoza dolaska na posao Jubilarna nagrada - za neprekidnu službu odnosno rad u državnim tijelima i

jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave kada navrše određene godine radnog staža (5, 10, 15, 20, 25, 30, 35, 40 i 45 godina)

Dar za djecu (do 15 godina starosti) u prigodi dana Sv. Nikole. Božićnica (godišnja nagrada za božićne blagdane, najkasnije do 31. prosinca tekuće

godine).

64. Kome se državni službenik može obratiti radi zaštite dostojanstva?

Državni službenik ili namještenik može se obratiti povjerljivom savjetniku u slučaju neželjenog ponašanja kojim se narušava dostojanstvo državnih službenika i namještenika (ogovaranje, širenje glasina ili kleveta o drugome, uvrede, prijetnje, psovke, omalovažavanje, seksističko ponašanje, uznemiravanje i spolno uznemiravanje, namjerno uskraćivanje informacija potrebnih za rad, ili davanje dezinformacija, dodjeljivanje besmislenih, nerješivih, omalovažavajućih zadataka,

diskriminacija na temelju boje kože, rase, spola, spolnog opredjeljenja, bračnog stanja i sl.).  

Povjerljivi savjetnik je ovlaštena osoba od poslodavca za primanje i rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva službenika i namještenika.

Povjerljivog savjetnika imenuje čelnik državnog tijela. 

Podaci o povjerljivom savjetniku objavljuju se na vidnom mjestu u državnom tijelu (ime i prezime, broj telefona i telefaksa te e-mail adresa). Popis povjerljivih savjetnika objavljuje se na web-stranici Ministarstva uprave, s naznakom državnog tijela za koje su imenovani.

65. Tko je nadležan za tumačenje i praćenje primjene Kolektivnog ugovora?

Za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora ugovorne strane imenuju Zajedničku komisiju, koja ima šest članova. Svaka strana imenuje po tri člana.

Tumačenja Zajedničke komisije su obvezujuća za ugovorne strane. Sjedište Zajedničke komisije je pri Ministarstvu uprave.

66. Što se utvrđuje Etičkim kodeksom državnih službenika ?

Etičkim kodeksom državnih službenika utvrđuju se pravila ponašanja državnih službenika i etička načela na temelju kojih postupaju državni službenici prilikom obavljanja službene dužnosti.

Etički kodeks državnih službenika sadrži etička načela kojih se državni službenici trebaju pridržavati za vrijeme obavljanja službe.

Etička načela utvrđena Etičkim kodeksom su načela koja državni službenici moraju usvojiti kao vlastita načela i osobni kriterij ponašanja.

Državni službenici primjenjuju etička načela u međusobnim odnosima, te u odnosima prema građanima, u odnosu prema radu, kao i prema državnom tijelu u kojem obavljaju svoju dužnost.

67. Kojih se etičkih načela moraju pridržavati službenici ?

Državni službenici se u obavljanju državne službe moraju pridržavati slijedećih načela:

Poštivanje integriteta i dostojanstva građana i državnih službenika Zaštita osobnog ugleda i ugleda državne službe Ponašanje državnog službenika u javnim nastupima Zabrana stjecanja materijalne ili druge koristi i izbjegavanje sukoba interesa u službi

68. Opišite načelo Poštivanje integriteta i dostojanstva građana i državnih službenika?

Državni službenik dužan je u okviru svojih nadležnosti osigurati ostvarivanje prava, poštivanje integriteta i dostojanstva građanina i drugih državnih službenika bez diskriminacije ili povlašćivanja na osnovi dobi, nacionalnosti, etničke ili socijalne pripadnosti, jezičnog i rasnog podrijetla, političkih ili vjerskih uvjerenja ili sklonosti, invalidnosti, obrazovanja, socijalnog položaja, spola, bračnog ili obiteljskog statusa, spolne orijentacije ili na bilo kojoj drugoj osnovi.

Državni službenik ima pravo na zaštitu od uznemiravanja, odnosno ponašanja koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva službenika, a koje uzrokuje strah ili neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

Državni službenik ima pravo na zaštitu od spolnog uznemiravanja, odnosno ponašanja koje predstavlja verbalno, neverbalno ili fizičko ponašanje spolne naravi, a koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva službenika i namještenika te uzrokuje strah ili neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

69. Opišite načelo Zaštita osobnog ugleda i ugleda državne službe?

U obavljanju službene dužnosti državni službenik dužan je čuvati osobni ugled, ugled državne službe i povjerenje građana u državnu službu.

U obavljanju privatnih poslova državni službenik ne smije se koristiti službenim oznakama ili autoritetom radnog mjesta u državnoj službi.

70. Kako se službenici trebaju ponašati u javnim nastupima?U svim oblicima javnih nastupa i djelovanja u kojima predstavlja državno tijelo, državni službenik dužan je iznositi stavove državnog tijela, u skladu s propisima, dobivenim ovlastima, stručnim znanjem i Etičkim kodeksom.U javnim nastupima u kojima ne predstavlja državno tijelo, a koji se na bilo koji način odnose na poslove iz djelokruga državnih tijela ili poslove radnog mjesta koje obavlja, državni službenik ne smije iznositi podatke:

koji bi mogli naštetiti ugledu državne službe i narušiti povjerenje građana u rad državnih tijela,

ako bi iznošenje takvih podataka predstavljalo povredu dužnosti čuvanja službene tajne.Pri iznošenju stavova državnog tijela i osobnih stavova, državni službenik dužan je paziti na ugled državne službe i osobni ugled.

71. Kako se treba ponašati službenik prema građanima?

U odnosu prema građanima državni službenik postupa profesionalno, nepristrano i pristojno.

Državni službenik dužan je u obavljanju službene dužnosti primjenjivati stručno znanje na način da građanima pomaže u ostvarivanju njihovih prava, postupajući u skladu s načelom ustavnosti, zakonitosti i zaštite javnog interesa.

Državni službenik dužan je postupati s posebnom pažnjom prema osobama s invaliditetom i drugim osobama s posebnim potrebama.

Državni službenik dužan je u obavljaju službene dužnosti pomoći neukim strankama.

72. Na čemu se temelje i kako se uspostavljaju i grade međusobni odnosi državnih službenika?

Međusobni odnosi državnih službenika, odnosno svi oblici komunikacije državnih službenika temelje se na uzajamnom poštivanju, povjerenju, suradnji, pristojnosti, odgovornosti i strpljenju.

Državni službenici u obavljanju službe razmjenjuju mišljenja i informacije o pojedinim stručnim pitanjima radi ostvarivanja zajedničkog dobra državne službe u cjelini.

Postupajući u skladu s etičkim načelima državnih službenika, u međusobnim odnosima, državni službenici ne ometaju jedni druge u izvršavanju službenih dužnosti.

Nadređeni službenik potiče službenike na kvalitetno i učinkovito obavljanje državne službe, međusobno uvažavanje, poštivanje i suradnju, te primjeren odnos prema građanima.

73. Kako se imenuje i koje su dužnosti povjerenika za etiku?

U svim državnim tijelima čelnik tijela imenuje povjerenika za etiku iz reda državnih službenika.

U državnom tijelu može se imenovati i više povjerenika za etiku, ovisno o ustrojstvu državnog tijela i potrebama državnog tijela.

U slučaju duže odsutnosti iz službe povjerenika za etiku, čelnik tijela će imenovati zamjenika povjerenika za etiku koji preuzima ovlasti i dužnosti odsutnog povjerenika sve do njegovog povratka.

Povjerenikom za etiku ne može se imenovati državni službenik kojemu je izrečena kazna za povredu službene dužnosti.

Povjerenik za etiku prati primjenu Etičkog kodeksa u državnom tijelu, promiče etičko ponašanje u međusobnim odnosima državnih službenika te odnosima službenika prema građanima, zaprima pritužbe službenika i građana na neetičko ponašanje i postupanje službenika, provodi postupak ispitivanja osnovanosti pritužbe, te vodi evidenciju o zaprimljenim pritužbama.

Povjerenik za etiku provodi postupak ispitivanja osnovanosti pritužbe te priprema izvješće čelniku tijela o provedenom postupku.74. Što je Etičko povjerenstvo i tko ga imenuje?

Etičko povjerenstvo je neovisno radno tijelo koje daje mišljenja o sadržaju i načinu primjene Etičkog kodeksa te promiče etička načela i standarde u državnoj službi.

Vlada Republike Hrvatske odlukom imenuje članove Etičkog povjerenstva na vrijeme od četiri godine.

Etičko povjerenstvo ima šest članova od kojih se tri imenuju iz reda državnih službenika, dva iz reda sindikata, te jedan predstavnik nevladine udruge.

Članovi Etičkog povjerenstva između sebe biraju predsjednika.

Predsjednik i članovi Etičkog povjerenstva imaju pravo na novčanu naknadu za rad u Etičkom povjerenstvu, čiju visinu određuje Vlada Republike Hrvatske.

Etičko povjerenstvo je neovisno u odlučivanju.

Način rada, postupanja i glasovanja, Etičko povjerenstvo utvrđuje poslovnikom o radu.

Sjedište Etičkog povjerenstva je pri središnjem tijelu državne uprave nadležnom za službeničke odnose.

Uredske i druge administrativne poslove za Etičko povjerenstvo obavlja središnje tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnose.

75. Kome se podnose pritužbe za nepoštivanje odredaba Etičkog kodeksa državnih službenika?

Građani i pravne osobe te državni službenici mogu povjereniku za etiku podnijeti pritužbu na ponašanje državnih službenika, za koje smatraju da je protivno odredbama Etičkog kodeksa.

Pritužba iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti pisanim ili usmenim putem, putem otvorenog besplatnog telefona u središnjem tijelu državne uprave nadležnom za službeničke odnose, te putem elektroničke pošte.

Ukoliko pritužbu zaprimi čelnik državnog tijela ili službenik središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose, pritužbu će bez odlaganja proslijediti nadležnom povjereniku za etiku.

76. Gdje se objavljuje Etički kodeks državnih službenika?

Etički kodeks objavljuje se u »Narodnim novinama«. 

Etički kodeks ističe se na oglasnoj ploči svih državnih tijela. 

Etički kodeks se objavljuje na web-stranici Vlade Republike Hrvatske i web-stranicama svih državnih tijela.

Upravni postupak i upravni sporoviPripremili članovi Državne ispitne komisije koji ispituju Opći dio Državnog stručnog ispita, predmet "Upravni postupak i upravni sporovi".

SADRŽAJ PREDMETA

1. Stranka u upravnom postupku2. Načela u upravnom postupku3. Nadležnost i vrste nadležnosti

4. Službena osoba5. Pokretanje i vođenje upravnog postupka

postupak rješavanja upravne stvari dokazivanje radnje u postupku rokovi

6. Obavješćivanje

oblici obavješćivanja

7. Rješavanje upravne stvari

rješenje

8. Pravni lijekovi

žalba

9. Upravni spor

1. Tko rješava u upravnim stvarima?U upravnim stvarima rješavaju javnopravna tijela.

2. Koja su javnopravna tijela?Javnopravna tijela su:

tijela državne uprave druga državna tijela tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave pravne osobe koje imaju javne ovlasti. 

3. Tko je stranka u upravnom postupku?Stranka u upravnom postupku je svaka fizička i pravna osoba o čijem se pravu, obvezi ili pravnim interesima radi.

Stranka može biti:

aktivna (koja podnosi zahtjev za pokretanje postupka) pasivna ( protiv koje se pokreće postupak) zainteresirana stranka (koja zbog zaštite svojih prava i pravnih interesa ima pravo

sudjelovati u tuđem postupku, npr. susjed u postupku izdavanja građevinske dozvole).

4. Što je postupovna sposobnost stranke?

Postupovna sposobnost stranke znači da stranka može samostalno poduzimati radnje u upravnom postupku.

5. Tko zastupa stranku ako nema postupovnu sposobnost ili joj je ta sposobnost ograničena?Stranku koja nema postupovnu sposobnost, ili joj je ta sposobnost ograničena, zastupa zakonski zastupnik.

6. Tko zastupa postupovno sposobnu stranku?Postupovno sposobnu stranku zastupa opunomoćenik.

7. Tko može biti opunomoćenik?Opunomoćenik može biti: odvjetnik, odvjetnički ured, druga pravna osoba ako na temelju zakona može zastupati i svaka druga fizička osoba koja ima potpunu poslovnu sposobnost osim one koja se bavi nadripisarstvom.(Nadripisar je osoba koja neovlašteno pruža pravnu pomoć za novac).

8. Koja su načela općeg upravnog postupka?Načela općeg upravnog postupka su:

1. Načelo zakonitosti2. Načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa3. Načelo pomoći stranci4. Načelo utvrđivanja materijalne istine5. Načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza6. Načelo učinkovitosti i ekonomičnosti7. Načelo pristupa podacima i zaštite podataka

8. Pravo stranke na pravni lijek9. Načelo zaštite stečenih prava stranaka10. Službena uporaba jezika i pisma.

9. Što znači načelo zakonitosti?Načelo zakonitosti znači da javnopravno tijelo rješava upravnu stvar na temelju zakona i drugih propisa te općih akata donesenih na temelju zakona.

10. Što znači načelo pomoći stranci?Načelo pomoći stranci znači da će službena osoba upozoriti stranku da ima osnovu za ostvarenje nekog prava, kao i na posljedice njezinih radnji ili propuštanja, te da njeno neznanje i neukost ne budu na štetu prava koja joj po zakonu pripada.

11. Što znači načelo materijalne istine?Načelo materijalne istine znači da u postupku treba utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

12. Što znači načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza?Načelno samostalnosti i slobodne ocjene dokaza znači da službena osoba samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku, a koje će činjenice uzeti za dokazane utvrđuje svojom slobodnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno. 

13. Što znači načelo učinkovitosti i ekonomičnosti?Načelo učinkovitosti i ekonomičnosti znači da se u upravnom postupku postupa što je moguće jednostavnije uz što manje troškova, ali tako da se utvrde sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje upravne stvari.

14. Što znači načelo službene uporabe jezika i pisma?Načelo službene uporabe jezika i pisma znači da se postupak vodi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. Postupak se može voditi i na drugom jeziku i pismu ako je i taj jezik u službenoj uporabi pri javnopravnom tijelu prema posebnim propisima. 

15. Što je nadležnost i koje su vrste nadležnosti?Nadležnost je pravo i dužnost javnopravnog tijela da rješava u određenoj upravnoj stvari.

Postoje dvije vrste nadležnosti:

stvarna nadležnost (određuje se zakonom kojim se uređuje pojedino upravno područje ili nadležnost javnopravnih tijela)

mjesna nadležnost (određuje se propisima o upravno-teritorijalnoj podjeli, odnosno o ustrojstvu javnopravnih tijela).

16. Tko je službena osoba u upravnom postupku?

Službena osoba je osoba koja u javnopravnim tijelima vodi postupak i/ili rješava o upravnim stvarima. 

17. Kako se pokreće upravni postupak?Upravni postupak može se pokrenuti na tri načina:

1.  na zahtjev stranke2.  po službenoj dužnosti3.  javnom objavom.

18. Koji su Zakonom propisani načini rješavanja upravne stvari?Zakon o općem upravnom postupku propisuje dva načina rješavanja upravne stvari:

1. neposredno rješavanje2. ispitni postupak.

19. Što su sve dokazna sredstva (dokazi)?Dokazna sredstva su: isprave, svjedoci, vještaci, očevid i izjava stranke.

20. Što je javna isprava?Javna isprava je isprava koju je izdao nadležni sud ili javnopravno tijelo u granicama svoje nadležnosti i u propisanom obliku.

Javne isprave dokazuju što se njima utvrđuje ili potvrđuje.

21. Tko može biti svjedok?Svjedok može biti svaka fizička osoba za koju se smatra da ima određena saznanja o određenim činjenicama i koja svoja saznanja može priopćiti.

22. Kad se u upravnom postupku provodi vještačenje?Vještačenje se provodi kad je za utvrđivanje ili ocjenu određene činjenice, koja je bitna za rješavanje, potrebno posebno stručno znanje kojim službena osoba ne raspolaže.

23. Što je očevid?Očevid je dokazno sredstvo koje se provodi kad je za utvrđivanje neke činjenice potrebno neposredno opažanje službene osobe.

24. Kad se u upravnom postupku koristi izjava stranke kao dokazno sredstvo?Izjava stranke u upravnom postupku koristi se kao dokazno sredstvo, ako za utvrđivanje određenih činjenica ne postoje drugi dokazi.

25. Što se smatra podneskom?Podneskom se smatraju: zahtjevi, prijedlozi, ispunjeni obrasci, prijave, molbe, žalbe, predstavke, prigovori, obavijesti, priopćenja i sl., kojima se stranke obraćaju javnopravnom tijelu.

26. Kakav mora biti podnesak i što mora sadržavati da bi se po njemu moglo postupiti?Podnesak mora biti razumljiv i sadržavati sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, a osobito:

naziv javnopravnog tijela kojem se upućuje naznaku upravne stvari na koju se odnosi osobno ime osobe ovlaštene za zastupanje ako je stranka ima adresa potpis.

27. Na koje sve načine stranka može predati podnesak?Stranka može predati podnesak na sljedeće načine:

neposredno u pisanom obliku poslati poštom dostaviti u obliku elektroničke isprave izrađene sukladno zakonu usmeno izjaviti na zapisnik.

28. Tko ima pravo biti obaviješten o tijeku upravnog postupka i razgledati spise?

O tijeku postupka imaju pravo biti obaviještene i razgledati spise stranke i druge osobe koje dokažu pravni interes.

29. Kako se računaju rokovi?Rokovi se računaju na dane, mjesece i godine.

30. Kad se računa početak roka određenog na dane?Rok određen na dane počinje se računati od prvog sljedećeg dana nakon dana kad je dostavljeno pismeno.

31. Da li nedjelje, blagdani i neradni dani utječu na računanje rokova?Nedjelje, blagdani i neradni dani ne utječu na početak i na tijek rokova, ali ako zadnji dan roka pada u nedjelju, na blagdan ili kad javnopravno tijelo ne radi, rok istječe prvoga sljedećega radnog dana.

32. Što je dostava?Dostava je radnja kojom se pismeno uručuje (dostavlja) osobi na koju je naslovljeno.

33. Što je osobna dostava?Osobna dostava je dostava koja se obavlja osobno naslovljenoj osobi kada od obavljanja dostave počinje teći rok koji se ne može produžiti ili kad je takva dostava propisana.

34. Što je rješenje i o čemu se odlučuje rješenjem?Rješenje je upravni akt kojim se odlučuje o upravnoj stvari koja je predmet upravnog postupka.

35. Koji su sastavni dijelovi rješenja?Sastavni dijelovi rješenja su:

zaglavlje uvod izreka obrazloženje uputa o pravnom lijeku potpis službene osobe

otisak službenog pečata javnopravnog tijela.

36. O čemu se odlučuje zaključkom?

Zaključkom se odlučuje o postupovnim pitanjima ako Zakonom o općem upravnom postupku nije propisano donošenje rješenja. 

37. Što je žalba?Žalba je pravni lijek koji se može izjaviti protiv rješenja donesenog u upravnom postupku.  

Žalba se izjavljuje u roku od 15 dana od dana dostave rješenja ako nije propisan duži rok.

Žalba se izjavljuje protiv prvostupanjskih rješenja, osim ako je zakonom propisano da žalba nije dopuštena. Može se podnijeti i zbog tzv. šutnje uprave, ako rješenje nije doneseno u roku u kojem je trebalo biti doneseno.O žalbi rješava drugostupanjsko tijelo koje ispituje zakonitost rješenja koje se pobija i svrhovitost rješenja.

38. Kada se sastavlja zapisnik u upravnom postupku?Zapisnik se sastavlja o usmenoj raspravi, očevidu ili drugoj važnijoj radnji u postupku te o važnijim usmenim izjavama stranaka ili trećih osoba. 

39. Sadržaj zapisnika - što se upisuje u zapisnik?U zapisnik se upisuje:

naziv javnopravnog tijela koje obavlja radnju mjesto gdje se radnja obavlja datum i sat kad se radnja obavlja upravna stvar o kojoj se vodi postupak osobna imena službenih osoba osobna imena nazočnih stranaka i osoba ovlaštenih za njihovo zastupanje opis tijeka i sadržaja u postupku provedenih radnji i danih izjava te isprava koje su

korištene.

40. Što je službena osoba koja vodi postupak obvezna učiniti prije zaključenja zapisnika?

Prije zaključenja zapisnika službena osoba obvezna je pročitati zapisnik nazočnim osobama koje su sudjelovale u upravnoj radnji i pitati imaju li primjedbi na zapisnik.

Na kraju zapisnika navest će se da je zapisnik pročitan i da nisu stavljene primjedbe, a ako su primjedbe stavljene navest će se ukratko sadržaj primjedbi.

41. Tko i na koji način potpisuje zapisnik?Zapisnik  potpisuju:

službena osoba – potpisuje se na kraju zapisnika zapisničar (ako ga je bilo u postupku) – potpisuje se na kraju zapisnika osobe koje su dale izjave – potpisuju se ispod svoje izjave i na kraju svake stranice

zapisnika na kojoj se nalazi izjava.

42. Kad i na koji način se pokreće upravni spor?

Upravni spor može se pokrenuti protiv upravnog akta koji je donesen u drugom stupnju ili protiv prvostupanjskog upravnog akta protiv kojeg se ne može izjaviti žalba.

Upravni spor može se pokrenuti i kad nadležno tijelo nije o zahtjevu ili o žalbi donijelo odgovarajući upravni akt.

Pokreće se tužbom u roku 30 dana od dana dostave upravnog akta stranci.

43. Tko rješava upravne sporove?Upravne sporove rješava Upravni sud Republike Hrvatske.

44. Tko su stranke u upravnom sporu?Stranke u upravnom sporu su:

tužitelj - može biti pojedinac, pravna osoba, organizacija, skupina osoba, naselje i sl. koji smatra da mu je upravnim aktom povrijeđeno kakvo pravo ili neposredni osobni interes utemeljen na zakonu

tužena strana - tijelo čiji se akt osporava zainteresirana osoba - treća osoba kojoj bi poništavanje osporenog upravnog akta

neposredno bilo na štetu.

45. Koje akte sud donosi u upravnom sporu?

Sud u upravnom sporu donosi presude i rješenja.

Uredsko poslovanjePripremili članovi Državne ispitne komisije koji ispituju Opći dio Državnog stručnog ispita, predmet "Uredsko poslovanje".

SADRŽAJ PREDMETA

1. Temeljni pojmovi uredskog poslovanja

2. Primitak, otvaranje i pregled pošiljki3. Upisivanje pismena4. Dostava pismena u rad5. Sastavni dijelovi neupravnog akta6. Otpremanje akata7. Razvođenje akata u upisniku predmeta upravnog postupka odnosno urudžbenom zapisniku8. Rokovnik predmeta9. Stavljanje predmeta u pismohranu i čuvanje10. Pečati, žigovi i štambilji11. Natpisne ploče

1. Što obuhvaća pojam „uredsko poslovanje"?Uredsko poslovanje je skup pravila i mjera u postupanju s pismenima, koji obuhvaća sljedeće:

primanje izdavanje evidencija dostava u rad obrada

otpremanje čuvanje izlučivanje i predaja nadležnom arhivu ili drugom nadležnom tijelu.

2. Što je pisarnica?

Pisarnica je posebna unutarnja ustrojstvena jedinica koja obavlja poslove primanja i pregleda pismena i drugih dokumenata, njihovog razvrstavanja i raspoređivanja, upisivanja u odgovarajuće evidencije (očevidnike), dostave u rad, otpremanja, razvođenja te njihova čuvanja u pismohrani.

3. Što je pismohrana?Pismohrana je dio pisarnice koja obavlja poslove čuvanja i izlučivanja pismena te drugih dokumenata.

Izlučivanje je postupak izdvajanja građe odložene u pismohranu nakon isteka propisanog roka čuvanja, radi uništenja ili predaje nadležnom arhivu.

Akt o uništenju građe odnosno predaje nadležnom arhivu donosi čelnik tijela, sukladno propisima o arhivskoj djelatnosti.

4. Što je dokument?Dokument je svaki podatak, odnosno svaki napisani, umnoženi, nacrtani, slikovni, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili bilo koji drugi zapis podatka, fizički predmet, priopćenje ili informacija, koji sadržajem i strukturom čini raspoznatljivu i jednoznačno određenu cjelinu povezanih podataka.

5. Što je pismeno?Pismeno je podnesak ili akt.

6. Što je podnesak?Podnesak je pismeno kojim stranka pokreće postupak, dopunjuje, mijenja svoj zahtjev odnosno drugo traženje ili od tog odustaje.

7. Što je akt?Akt je pismeno kojim tijelo odlučuje o predmetu postupka, odgovara na podnesak stranke, određuje, prekida ili završava neku službenu radnju te obavlja službeno dopisivanje s drugim tijelima, odnosno pravnim osobama koje imaju javne ovlasti.

8. Što je spis?Spis (predmet) je skup pismena, priloga i drugih dokumenata koji se odnose na isto pitanje ili zadaću, ili koji na drugi način čine posebnu cjelinu.

9. Kako se razvrstavaju primljena pismena?Primljena pismena razvrstavaju se na pismena predmeta upravnog postupka i pismena predmeta neupravnog postupka. Razvrstavanje primljenih pismena obavlja službenik pisarnice koji otvara i pregledava primljene pošiljke. Izuzetno, čelnik tijela može odrediti da razvrstavanje pismena obavlja drugi službenik.

10. Što je prijemni štambilj, gdje se stavlja i što sadrži?Otisak prijemnog štambilja stavlja se na izvornike primljenih pismena koja se upisuju u upisnik predmeta upravnog postupka, odnosno u urudžbeni zapisnik.

Otisak prijemnog štambilja stavlja se na pismeno u gornjem desnom uglu prve stranice pismena, a ako tamo nema mjesta, na drugom pogodnom mjestu prve stranice. Ako na prvoj stranici nema dovoljno mjesta, otisak prijemnog štambilja stavit će se na zadnjoj stranici pismena na pogodno mjesto. Ako su sve stranice pismena u potpunosti popunjene, otisak prijemnog štambilja stavit će se na papir koji će se pričvrstiti uz pismeno.

Otisak prijemnog štambilja ne stavlja se na priloge.

Prijemni štambilj ima nepromjenjivi i promjenjivi sadržaj.

Nakon otiskivanja prijemnog štambilja, na otisku ostaje ispisan nepromjenjiv sadržaj:

1. REPUBLIKA HRVATSKA2. Brojčana oznaka tijela koje prima pismeno3. Naziv tijela koje prima pismeno4. Tekst „Primljeno"5. Tekst „Klasifikacijska oznaka"6. Tekst „Urudžbeni broj"7. Tekst „Ustrojstvena jedinica"8. Tekst „Prilozi"9. Tekst „Vrijednost".

 U prazna polja otiska zatim se upisuju slijedeći podaci:

1. „Primljeno" - datum primitka2. „Klasifikacijska oznaka" - klasifikacijsku oznaku3. „Urudžbeni broj" - urudžbeni broj4. „Ustrojstvena jedinica" - brojčana oznaka unutarnje ustrojstvene jedinice u koju se

pismeno raspoređuje5. „Prilozi" - broj priloženih priloga6. „Vrijednosti" - ukupan iznos upravne pristojbe, novca ili naznaku drugih vrijednosti

koje su priložene pismenu.

11. Koje su osnovne evidencije uredskog poslovanja?Osnovne evidencije uredskog poslovanja su:                                 .

1. Urudžbeni zapisnik – u koji se upisuju pismena neupravnog postupka;2. Upisnik predmeta upravnog postupka u koji se upisuju pismena:3.                                    

                                                    - prvostupanjskog upravnog postupka                                                    - drugostupanjskog upravnog postupka.

12. Što označava klasifikacijska oznaka i kada se određuje?Klasifikacijska oznaka označava predmet.

Klasifikacijska oznaka određuje se prilikom upisa prvog podneska, odnosno, akta kojim se osniva predmet.

13. Što označava urudžbeni broj?Urudžbeni broj označava pojedino pismeno u predmetu.

14. Koje oznake moraju imati pismena upravnog postupka i pismena označena određenim stupnjem tajnosti?Pismena upravnog postupka i pismena označena određenim stupnjem tajnosti moraju imati slijedeće oznake:

    1.  UP/I  - oznaka pismena prvostupanjskog upravnog postupka,         UP/II – oznaka pismena drugostupanjskog upravnog postupka;

     2. pismena označena određenim stupnjem tajnosti – moraju imati odgovarajuću oznaku stupnja tajnosti, sukladno propisima o  tajnosti podataka.

15. Koje su pomoćne evidencije uredskog poslovanja?Pomoćne evidencije uredskog poslovanja su:

knjiga primljene pošte interna dostavna knjiga dostavna knjiga za poštu dostavna knjiga za mjesto rokovnik predmeta knjiga pismohrane.

16. Što je knjiga primljene pošte i čemu služi?

Knjiga primljene pošte je pomoćna evidencija u koju se upisuju određene pošiljke, i to pošiljke na čijoj je omotnici pored naziva tijela naznačeno osobno ime čelnika tijela ili druge službene osobe toga tijela, pošiljke u vezi s raspisanom licitacijom, natječajima i druge pošiljke ako je na omotnici naznačeno da ih može otvoriti samo čelnik tijela, druga službena osoba ili komisija. Takve upisane pošiljke, uz potpis, se predaju naslovljenoj osobi, odnosno komisiji

17. Što je interna dostavna knjiga i čemu služi?Interna dostavna knjiga je pomoćna evidencija putem koje se obavlja dostavljanje pismena između pisarnice i unutarnjih ustrojstvenih jedinica (ukoliko se elektroničkim putem ne može sa sigurnošću pratiti tijek pismena između pisarnice i unutarnjih ustrojstvenih jedinica).

Svaka unutarnja ustrojstvena jedinica ima jednu, a po potrebi i više internih dostavnih knjiga.

18. Što je dostavna knjiga za poštu i čemu služi?Dostavna knjiga za poštu je pomoćna evidencija koja se vodi za otpremljenu poštu, radi upisa svih akata koji se otpremaju putem poštanske službe.

U dostavnoj knjizi za poštu obračunavaju se i evidentiraju troškovi otpreme pošte na način utvrđen općim aktima poštanske službe.

19. Što je dostavna knjiga za mjesto i čemu služi?

Dostavna knjiga za mjesto je pomoćna evidencija u koju se upisuju svi akti i drugi materijali koji se putem dostavljača otpremaju drugim tijelima i osobama u istom mjestu ili se, radi žurnosti ili drugih razloga, moraju osobno dostaviti.

Prijem pošiljke potvrdit će se potpisom u dostavnoj knjizi za mjesto i na dostavnici.

20. Čemu služi rokovnik predmeta?U rokovnik predmeta stavljaju se predmeti za koje je određeno da se drže u pisarnici do određenog roka, prema datumu koji je odredio ovlašteni službenik.

21. Što je knjiga pismohrane?Knjiga pismohrane je pomoćna evidencija koju je dužna voditi pisarnica radi općeg pregleda cjelokupne građe odložene u pismohranu, ukoliko se elektroničkim putem ne vidi koji su predmeti u pismohrani.

22. Kako se obavlja razvođenje dovršenih predmeta?Razvođenje dovršenih predmeta obavlja se:

u upisniku predmeta upravnog postupka odnosno urudžbenom zapisniku prema uputi pisarnici (službenika koji postupa po spisu) upisivanjem datuma razvođenja i stavljanjem oznake: ,,a/a" i roka čuvanja (sukladno

propisima o arhivskoj djelatnosti)

Službenik pisarnice poslije obavljenog razvođenja dovršenih predmeta spis predmeta odlaže u pismohranu.

23. Koji su sastavni dijelovi neupravnog akta?Službena prepiska s drugim tijelima ili osobama obavlja se neupravnim aktima.

Ako posebnim propisima nije drukčije određeno, neupravni akt mora sadržavati sljedeće osnovne dijelove:

1. zaglavlje2. osobno ime odnosno naziv i adresu primatelja3. kratku oznaku predmeta4. tekst akta5. potpis ovlaštene službene osobe te6. otisak službenog pečata.

Osim osnovnih dijelova, neupravni akt sadržava i druge podatke (ako postoje):

1. vezu brojčanih oznaka2. naznaku priloga3. kome se akt dostavlja osim primatelju.

24. Gdje se stavlja zaglavlje akta i što sadrži?Zaglavlje se stavlja u gornjem lijevom uglu akta.

Sadrži dijelove propisane propisima o natpisnoj ploči i zaglavlju akata tijela državne uprave, lokalne, područne (regionalne) i mjesne samouprave te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti.

25. Čemu služe pečati i žigovi s grbom Republike Hrvatske?Pečatom i žigom s grbom Republike Hrvatske tijela navedena Zakonom o pečatima i žigovima s grbom Republike Hrvatske ovjeravaju vjerodostojnost akata.

26. Kako izgleda pečat s grbom Republike Hrvatske?Pečat je okruglog oblika, izrađen od gume ili drugog odgovarajućeg materijala, a služi za otiskivanje na papir ili drugu podlogu.

27. Kako izgleda žig s grbom Republike Hrvatske?Žig je okruglog oblika, izrađen od metala ili drugog odgovarajućeg materijala, a služi za utiskivanje u papir ili drugu podlogu.

28. Tko sve rabi pečat i žig s grbom Republike Hrvatske?Pečate i žigove s grbom RH rabe:

Predsjednik Republike Hrvatske Ured predsjednika Republike Hrvatske Hrvatski sabor Vlada Republike Hrvatske tijela državne uprave sudovi druga tijela državne vlasti Ustavni sud Republike Hrvatske Oružane snage Republike Hrvatske javni bilježnici pučki pravobranitelj tijela jedinica lokalne samouprave i uprave upravni odjeli te druga upravna tijela i stručne službe navedenih tijela

pravne osobe s javnim ovlastima.

29. Tko izrađuje pečate i žigove s grbom Republike Hrvatske i na temelju čijeg ovlaštenja?Pečate i žigove s grbom Republike Hrvatske izrađuju:

ovlašteni obrtnik ovlašteno trgovačko društvo

na temelju ovlaštenja Ministarstva unutarnjih poslova.

30. Koje ovlasti ima, odnosno, za što je nadležno Ministarstvo uprave u vezi s pečatima i žigovima?Vezano uz pečate i žigove, Ministarstvo uprave:

daje odobrenje za izradu pečata i žigova s grbom Republike Hrvatske tijelima i pravnim osobama s javnim ovlastima

uništava pečate i žigove s grbom Republike Hrvatske nadležno je tijelo za prijavu nestanka pečata ili žiga s grbom Republike Hrvatske.

31. Čemu služe štambilji?

U obavljanju poslova uredskog poslovanja mogu se koristiti štambilji kao pomoćno-tehnička sredstva, koji mogu biti promjenjivog sadržaja.

32. Za što se plaćaju upravne pristojbe?Upravne pristojbe plaćaju se za spise i radnje pred:

tijelima državne uprave diplomatskim, konzularnim i drugim predstavničkim tijelima Republike Hrvatske u

inozemstvu tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnim osobama koje imaju javne ovlasti.

33. Na koji se način plaća upravna pristojba?Upravna pristojba plaća se:

u državnim biljezima iznimno, izravno na propisani račun:

                                 - ako pristojba iznosi više od 100,00 kuna

                                 - ako je propisano da se pristojba uplaćuje izravno na propisani račun, bez obzira na iznos pristojbe.

34. Kako se poništavaju državni biljezi?Državni biljezi poništavaju se pečatom ili na drugi odgovarajući način.

35. Koji sadržaj mora imati natpisna ploča sukladno Uredbi o natpisnoj ploči i zaglavlju akta tijela državne uprave, lokalne, područne (regionalne) samouprave i mjesne samouprave, te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti?Natpisna ploča, sukladno navedenoj Uredbi, sadrži:

grb Republike Hrvatske naziv: »Republika Hrvatska« naziv tijela odnosno pravne osobe.

36. Gdje se u pravilu ističe natpisna ploča sukladno Uredbi o natpisnoj ploči i zaglavlju akta tijela državne uprave, lokalne, područne (regionalne) samouprave i mjesne samouprave, te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti?

U skladu s navedenom Uredbom, natpisna ploča u pravilu se ističe na desnoj strani glavnog ulaza u zgradu, gledano u pročelje zgrade, u kojoj je smješteno tijelo odnosno pravna osoba. 

Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

Pripremili članovi Državne ispitne komisije koji ispituju Opći dio Državnog stručnog ispita, predmet "Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave".

SADRŽAJ PREDMETA 

1. Opće odredbe (vrste jedinica) Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi2. Obilježja općine, grada i županije3. Temeljni opći akt jedinice4. Samoupravni djelokrug općine, grada i županije5. Oblici neposrednog sudjelovanja građana u odlučivanju – referendum (raspisivanje,

pitanja o kojima se odlučuje, pravo glasovanja, obvezatnost odluke donesene na referendumu), podnošenje prijedloga građana predstavničkom tijelu, podnošenje predstavki i pritužbi

6. Tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave – vrste; predstavničko tijelo u općini, gradu i županiji, trajanje mandata, predsjednik i članovi predstavničkog tijela, poslovi predstavničkog tijela; izvršno tijelo u općini, gradu i županiji, način izbora, opozivopćinskog načelnika, gradonačelnika i župana, prestanak mandata i prijevremeni izbori, ovlasti i poslovi izvršnog tijela

7. Upravna tijela – vrste, ustrojavanje i upravljanje upravnim tijelima8. Mjesna samouprava – oblici i tijela9. Imovina jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, temeljni financijski akt

– donošenje i posljedica nedonošenja proračuna10.Opći akti jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave - donošenje i stupanje

na snagu11.Status Grada Zagreba12.Tijela Grada Zagreba

1. Koje su vrste jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave?Jedinice lokalne samouprave su općine i gradovi, a jedinice područne (regionalne) samouprave su županije.

2. Što je općina?

Općina je jedinica lokalne samouprave koja se osniva, u pravilu, za područje više naseljenih mjesta koja predstavljaju prirodnu, gospodarsku i društvenu cjelinu, te koja su povezana zajedničkim interesima stanovništva.

3. Što je grad?

Grad je jedinica lokalne samouprave u kojoj je sjedište županije te svako mjesto koje ima više od 10.000 stanovnika, a predstavlja urbanu, povijesnu, prirodnu, gospodarsku i društvenu cjelinu.

U sastav grada kao jedinice lokalne samouprave mogu biti uključena i prigradska naselja koja s gradskim naseljem čine gospodarsku i društvenu cjelinu te su s njim povezana dnevnim migracijskim kretanjima i svakodnevnim potrebama stanovništva od lokalnog značenja.

4. Što je županija?Županija je jedinica područne (regionalne) samouprave čije područje predstavlja prirodnu, povijesnu, prometnu, gospodarsku, društvenu i samoupravnu cjelinu, a ustrojava se radi obavljanja poslova od područnoga (regionalnog) interesa.

5. Koji je temeljni opći akt općine, grada i županije, tko ga donosi i što se njime uređuje?

Temeljni opći akt općine, grada i županije je statut.

 

Statut donosi predstavničko tijelo općine, grada i županije.

Statutom se podrobnije uređuje samoupravni djelokrug općine, grada, odnosno županije, njena obilježja, javna priznanja, ustrojstvo, ovlasti i način rada tijela, način obavljanja poslova, oblici konzultiranja građana, provođenje referenduma u pitanjima iz djelokruga, mjesna samouprava, ustrojstvo i rad javnih službi, oblici suradnje jedinica lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave te druga pitanja od važnosti za ostvarivanje prava i obveza.

6. Koji je samoupravni djelokrug općina i gradova?Općine i gradovi u svom samoupravnom djelokrugu obavljaju poslove lokalnog značaja kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a koji nisu Ustavom ili zakonom dodijeljeni državnim tijelima i to osobito poslove koji se odnose na:

uređenje naselja i stanovanje prostorno i urbanističko planiranje komunalno gospodarstvo brigu o djeci socijalnu skrb primarnu zdravstvenu zaštitu odgoj i osnovno obrazovanje kulturu, tjelesnu kulturu i šport zaštitu potrošača zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša protupožarnu i civilnu zaštitu promet na svom području te ostale poslove sukladno posebnim zakonima.

7. Koji je samoupravni djelokrug županije?Županija u svom samoupravnom djelokrugu obavlja poslove od područnoga (regionalnog) značaja, a osobito poslove koji se odnose na:

prostorno i urbanističko planiranje gospodarski razvoj promet i prometnu infrastrukturu održavanje javnih cesta planiranje i razvoj mreže obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i kulturnih ustanova izdavanje građevinskih i lokacijskih dozvola, drugih akata vezanih uz gradnju te

provedbu dokumenata prostornog uređenja za područje županije izvan područja velikoga grada

te ostale poslove sukladno posebnim zakonima.

8. Koji su oblici neposrednog sudjelovanja građana u odlučivanju?Oblici neposrednog sudjelovanja građana u odlučivanju su:

referendum izjašnjavanje na mjesnim zborovima građana predlaganje donošenja određenog akata ili rješavanje određenog pitanja iz djelokruga

predstavničkih tijela podnošenje predstavki i pritužbi na rad tijela lokalnih jedinica, odnosno na rad

njihovih upravnih tijela.

9. Koje tijelo raspisuje referendum?

Referendum na temelju odredaba zakona i statuta raspisuje predstavničko tijelo.

10. Tko može predložiti raspisivanje referenduma?

Raspisivanje referenduma može predložiti jedna trećina članova predstavničkog tijela, općinski načelnik, gradonačelnik ili župan, te 20% ukupnog broja birača u jedinici za koju se traži raspisivanje referenduma, a u općini, gradu i Gradu Zagrebu i većina vijeća mjesnih odbora, odnosno gradskih četvrti ili gradskih kotareva na području općine, grada, odnosno Grada Zagreba.

11. O kojim pitanjima se može odlučivati na referendumu?

Na referendumu se može odlučivati o prijedlogu o promjeni statuta, o prijedlogu općeg akta ili drugog pitanja iz djelokruga predstavničkog tijela kao i o drugim pitanjima određenim zakonom i statutom.

12. U kojem slučaju predstavničko tijelo mora raspisati referendum i što ako ga ne raspiše?

Predstavničko tijelo mora raspisati referendum ako je raspisivanje referenduma predložilo 20% od ukupnog broja birača u jedinici, te ako središnje tijelo državne uprave nadležno za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu utvrdi da je prijedlog ispravan.

Ako predstavničko tijelo ne raspiše referendum u navedenom slučaju, Vlada Republike Hrvatske raspustit će to predstavničko tijelo.

13. Tko ima pravo glasovanja na referendumu?

Pravo glasovanja na referendumu imaju građani koji imaju prebivalište na području općine, grada, odnosno županije i upisani su u popis birača.

14. Je li odluka donesena na referendumu obvezatna za predstavničko tijelo?

Odluka donesena na referendumu obvezatna je za predstavničko tijelo, osim odluke donesene na savjetodavnom referendumu koja nije obvezatna.

15. Mogu li građani podnositi prijedloge predstavničkom tijelu?

Građani imaju pravo predstavničkom tijelu predlagati donošenje određenog akta ili rješavanje određenog pitanja iz njegovog djelokruga.

16. Mora li predstavničko tijelo raspravljati o prijedlogu građana?

Predstavničko tijelo mora raspravljati o prijedlogu građana za donošenje određenog akta ili rješavanje određenog pitanja iz njegovog djelokruga, ako taj prijedlog potpisom podrži najmanje 10% birača upisanih u popis birača jedinice.

17. Za što su tijela jedinica dužna građanima i pravnim osobama omogućiti podnošenje predstavki i pritužbi?

Tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna su omogućiti građanima i pravnim osobama podnošenje predstavki i pritužbi na svoj rad i na rad njihovih upravnih tijela te na nepravilan odnos zaposlenih u tim tijelima kad im se obraćaju radi ostvarivanja svojih prava i interesa ili izvršavanja svojih građanskih dužnosti.

18. Koje su vrste tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave?

Tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave su predstavnička i izvršna tijela.

19. Koje je predstavničko tijelo u općini, gradu i županiji?

Predstavničko tijelo u općini je općinsko vijeće, u gradu gradsko vijeće, a u županiji županijska skupština.

20. Koliko traje mandat članova predstavničkog tijela i na koji način obavljaju dužnosti?

Mandat člana predstavničkog tijela izabranog na redovnim izborima traje četiri godine.

Mandat članova predstavničkog tijela izabranih na prijevremenim izborima traje do isteka tekućeg mandata predstavničkog tijela izabranog na redovnim izborima.

Članovi predstavničkog tijela nemaju obvezujući mandat i nisu opozivi.Član predstavničkog tijela dužnost obavlja počasno i za to ne prima plaću.

21. Tko bira predsjednika predstavničkog tijela?

Predsjednika predstavničkog tijela biraju članovi predstavničkog tijela (većinom glasova svih članova).

22. Koje poslove obavlja predstavničko tijelo?Predstavničko tijelo obavlja sljedeće poslove:

donosi statut jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave, donosi odluke i druge opće akte kojima uređuje pitanja iz samoupravnog djelokruga

jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave, osniva radna tijela, bira i razrješuje članove tih tijela te bira, imenuje i razrješuje i

druge osobe određene zakonom, drugim propisom ili statutom, uređuje ustrojstvo i djelokrug upravnih tijela jedinice lokalne, odnosno područne

(regionalne) samouprave, osniva javne ustanove i druge pravne osobe za obavljanje gospodarskih, društvenih,

komunalnih i drugih djelatnosti od interesa za jedinicu lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave,

obavlja i druge poslove koji su zakonom ili drugim propisom stavljeni u djelokrug predstavničkog tijela.

23. Koja su izvršna tijela u općini, gradu i županiji i koja je njihova temeljna ovlast?

Izvršno tijelo u općini je općinski načelnik, u gradu gradonačelnik, a u županiji župan.

Općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan zastupa općinu, grad, odnosno županiju.

24. Na koji način se biraju općinski načelnik, gradonačelnik, župan i njihovi zamjenici?

Općinski načelnik, gradonačelnik, župan i njihovi zamjenici biraju se na neposrednim izborima sukladno posebnom zakonu.

25. Kojim putem se može opozvati općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njihovog zamjenika?

Općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njihovog zamjenika može se opozvati putem referenduma. Raspisivanje referenduma za opoziv može predložiti 20% ukupnog broja birača u jedinici, a raspisuje ga predstavničko tijelo.

26. Koje poslove obavlja općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno, župan?

priprema prijedloge općih akata izvršava ili osigurava izvršavanje općih akata predstavničkog tijela

usmjerava djelovanje upravnih tijela jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave u obavljanju poslova iz njihovoga samoupravnog djelokruga te nadzire njihov rad

upravlja nekretninama i pokretninama u vlasništvu jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave kao i njezinim prihodima i rashodima, u skladu sa zakonom i statutom

odlučuje o stjecanju i otuđivanju nekretnina i pokretnina jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave i raspolaganju ostalom imovinom u skladu sa Zakonom, statutom jedinice i posebnim propisima

imenuje i razrješuje predstavnike jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave u tijelima javnih ustanova, trgovačkih društava i drugih pravnih osoba (iz članka 35. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona), osim ako posebnim zakonom nije drugačije određeno

obavlja i druge poslove utvrđene zakonom i statutom.

27. Koja su upravna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (vrste, upravljanje upravnim tijelima)?

Upravna tijela mogu biti upravni odjeli i službe.Upravnim tijelima upravljaju pročelnici koje na temelju javnog natječaja imenuje općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno, župan.

28. Koji su oblici mjesne samouprave ?

Oblici mjesne samouprave mogu biti mjesni odbor, gradske četvrti i gradski kotarevi.

Mjesni odbor osniva se statutom jedinice lokalne samouprave kao oblik neposrednog sudjelovanja građana u odlučivanju o lokalnim poslovima od neposrednog i svakodnevnog utjecaja na život i rad građana.

U gradovima se mogu statutom osnivati gradski kotarevi ili gradske četvrti kao posebni oblici mjesne samouprave.

29. Koja su tijela mjesnog odbora?Tijela mjesnog odbora su vijeće mjesnog odbora i predsjednik vijeća mjesnog odbora.

30. Što čini imovinu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i na koji način se njome upravlja i raspolaže?

Sve pokretne i nepokretne stvari te imovinska prava koje pripadaju jedinici lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave čine njezinu imovinu.

Jedinica lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave mora upravljati, koristiti se i raspolagati svojom imovinom pažnjom dobrog domaćina.

31. Koji je temeljni financijski akt jedinice i tko ga donosi?

Temeljni financijski akt svake jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave je proračun. Donosi ga predstavničko tijelo.

32. Što ako u jedinici ne bude donesen proračun za narednu godinu niti odluka o privremenom financiranju?

U tom slučaju Vlada Republike Hrvatske istovremeno će raspustiti predstavničko tijelo i razriješiti općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njihove zamjenike.

33. Tko donosi opće akte jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i kada stupaju na snagu?

Odluke i druge opće akte donosi predstavničko tijelo općine, grada i županije u svom samoupravnom djelokrugu, u skladu sa svojim statutom.

Opći akt stupa na snagu najranije osmi dan od dana njegove objave. Iznimno, općim se aktom može iz osobito opravdanih razloga odrediti da stupa na snagu danom objave.

34. Kakav status ima Grad Zagreb?

Grad Zagreb, kao glavni grad Republike Hrvatske, ima poseban status grada i županije, što je regulirano posebnim zakonom.

35. Koja su tijela Grada Zagreba?

Tijela Grada Zagreba su Gradska skupština Grada Zagreba i gradonačelnik Grada Zagreba.

Gradska skupština je predstavničko tijelo građana Grada Zagreba, a gradonačelnik je izvršno tijelo Grada Zagreba.

36. Na koji način se biraju članovi predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i koliko im traje mandat?

Članove predstavničkih tijela biraju građani na neposrednim izborima, tajnim glasovanjem.

Mandat člana predstavničkog tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave izabranog na redovnim izborima traje četiri godine.

Mandat člana predstavničkog tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave izabranog na prijevremenim izborima traje do isteka tekućeg mandata predstavničkog tijela izabranog na redovnim izborima.

Osnove sustava Europske unijePripremili članovi Državne ispitne komisije koji ispituju Opći dio Državnog stručnog ispita, predmet "Osnove sustava Europske unije".

1. Što je Europska unija i koji su razlozi njezina osnivanja?

Europska unija je regionalna organizacija europskih država kroz koju članice ostvaruju zajedničke ciljeve kao što su uravnotežen gospodarski i društveni razvoj, visoka razina zaposlenosti, te zaštita prava i interesa građana. Europska unija više je od konfederacije država, ali nije ni federacija, zapravo predstavlja novu strukturu koja ne pripada niti u jednu tradicionalnu pravnu kategoriju. Razlozi osnivanja su stvaranje uvjeta za trajni mir na europskom prostoru, nakon Drugog svjetskog rata, te novog poretka utemeljenog na zajedničkim interesima i na ugovorima koji jamče vladavinu prava i jednakost među svim državama.

2. Koje su države članice Europske unije, a koje su države kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje za članstvo u Europskoj uniji?Danas Europska unija ima 28 država članica: Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Danska, Irska, Velika Britanija, Grčka, Portugal, Španjolska, Austrija, Finska, Švedska, Cipar, Češka, Estonija, Latvija, Litva, Mađarska, Malta, Poljska, Slovačka, Slovenija, Bugarska, Rumunjska i Hrvatska. Status država kandidatkinja za članstvo u Europskoj uniji imaju: Crna Gora, Island, Makedonija, Turska i Srbija, dok status potencijalnih država kandidatkinja imaju: Albanija, Bosna i Hercegovina i Kosovo.  Neke države nisu članice Europske unije no sudjeluju u tzv. Europskom ekonomskom prostoru: Norveška, Island i Lihtenštajn (članice EFTA-e). Europski ekonomski prostor stvoren je 1994. radi stvaranja jedinstvenog tržišta na kojemu bi se poštovala sloboda kretanja ljudi roba, usluga i kapitala, a državama EFTA-e je omogućeno sudjelovanje na jedinstvenom tržištu bez punopravnog članstva u Europskoj uniji.

3. Koji su simboli Europske unije?Neki simboli predstavljaju zajednički europski identitet:

europska putovnica (u uporabi od 1985.) europska himna (Beethovenova „Oda radosti“) europska zastava (krug od 12 zlatnih zvijezda na plavoj podlozi)

Europske vozačke dozvole - izdaju se od 1996. u svim državama članicama Europska unija je prihvatila moto „Ujedinjeni u različitosti“, a 9. svibnja obilježava se

kao Dan Europe od 1. siječnja 2002. u većem broju država članica Europske unije uveden je euro kao

platežno sredstvo (većina europljana vodi račune i štedi u eurima, cijene su izražene u eurima, potrošači mogu uspoređivati cijene izravno od zemlje do zemlje).

Zahvaljujući Schengenskom sporazumu (kojem bi na kraju trebale pristupiti sve zemlje Europske unije), ukinuta je kontrola na većini granica između država članica, što građanima također daje osjećaj pripadnosti jedinstvenom zemljopisnom području.

4. Koji su to osnivački ugovori Europske unije, a spadaju u tzv. primarno zakonodavstvo Europske unije?

Osnivački ugovori Europske unije su:

Pariški ugovor (1951.)

Schumanova deklaracija predlaže uspostavljanje Europske zajednice za ugljen i čelik (EZUČ), koja je postala stvarnost Pariškim ugovorom od 18. travnja 1951. Time je šest država osnivačica (Belgija, Savezna Republika Njemačka, Francuska, Italija, Luksemburg i Nizozemska) uspostavilo zajedničko tržište ugljena i čelika. U razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata cilj je bio osigurati mir među pobjedničkim i pobijeđenim narodima Europe te ih povezati kao jednake suradnjom kroz zajedničke institucije. Ova Zajednica je ugašena na svoju pedesetogodišnjicu (2002.).Robert Schuman, ministar vanjskih poslova Republike Francuske predstavio je svoj prijedlog formiranja Europske zajednice za ugljen i čelik, pod nazivom Shumanova deklaracija 9. svibnja 1950. tako da se na taj datum obilježava kao Dan Europe.

Rimski ugovori (1957.)

U ožujku 1957. šest je država potpisivanjem Rimskih ugovora odlučilo osnovati Europsku ekonomsku zajednicu (EEZ), utemeljenu na zajedničkom tržištu široke palete proizvoda i usluga. Carine između šest država potpuno su ukinute 1. srpnja 1968. Istovremeno, osnovana je i Europska zajednica za atomsku energiju koja je imala za cilj unapređenje izgradnje i razvoja atomske industrije. Države članice odlučile su stvaranjem "zajedničkoga tržišta“ ukloniti međusobne trgovačke prepreke. Godine 1967., institucije triju Europskih zajednica su spojene i od tada, postoji jedna Komisija i jedno Vijeće ministara, kao i Europski parlament.

5. Pored osnivačkih ugovora postoje i drugi ugovori koji spadaju u tzv. primarno zakonodavstvo - koji su to ugovori?

Pored Pariškog i Rimskih ugovora postoji još nekoliko ugovora koji spadaju u tzv. primarno zakonodavstvo, to su:

Jedinstveni europski akt (1986.)

Ovim ugovorom izmijenjen je Ugovor o EEZ-u i otvoren put za dovršetak jedinstvenog tržišta te proširivanje ovlasti Europske komisije (na nove politike: zaštita okoliša, znanost i tehnologija, socijalna politika) i Europskog parlamenta (postupak suradnje). Također, ovim ugovorom stvoreni su temelji za kasnije uspostavljanje Ekonomske i monetarne unije te Zajedničke vanjske i sigurnosne politike.

Ugovor iz Amsterdama (1997.)

Ovim ugovorom se nadopunio ugovor iz Maastrichta odnosno zajednički suverenitet proširio na dodatna područja koja uključuju prava građana te bližu suradnju na društvenim pitanjima i politici zapošljavanja. 

Ugovor iz Nice (2000.)

Potpisivanjem ovog ugovora otišlo se dalje u izmjenama dosadašnjih ugovora čime je unaprjeđen način donošenja odluka u Europskoj uniji, kako bi moglo nastaviti učinkovito funkcionirati i nakon priključenja novih država članica iz 2004. odnosno 2007.

Lisabonski ugovor

Utvrđuje koje ovlasti pripadaju EU (pravila tržišnog natjecanja, monetarne politike Eurozone i zajedničke trgovinske politike), koje ovlasti pripadaju državama članicama (zdravstvo, obrazovanje, industrija) i koje su ovlasti zajedničke (unutarnje tržište, poljoprivreda, promet, energija).

Po prvi put, nacionalni parlamenti imat će izravan utjecaj na proces donošenja odluka.

Uvodi se nova funkcija Visokog predstavnika za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku EU koji predsjeda Vijećem EU za vanjske poslove (i potpredsjednik je Europske komisije), a zadaća mu je predlagati, provoditi vanjsku politiku EU (u ime Vijeća EU) i zastupati stajališta Unije na međunarodnoj razini.

EU dobiva pravnu osobnost – može potpisivati međunarodne sporazume. Pravno je regulirana mogućnost i način izlaska pojedine zemlje iz Unije.

6. Koje vrste institucija djeluje u okviru Europske unije?

Nekoliko institucija uključeno je u funkcioniranje Europske unije, a s obzirom na njihovu ulogu možemo ih svrstati u tri grupe. Glavne institucije imaju iznimno važnu ulogu u procesu donošenja odluka na razini Europske unije kao i praćenja provođenja pravno obvezujućih i ostalih odluka. Pod glavne institucije Europske unije spadaju: Vijeće Europske unije, Europski parlament, Europska komisija, Europsko vijeće i Sud pravde EU (Europski sud pravde), Europska središnja banka i Europski revizijski sud. Pomoćne institucije imaju važnu savjetodavnu ulogu u pripremi, donošenju ili provođenju pravno obvezujućih ili drugih uloga na razini Europske unije. Pod pomoćne institucije spadaju Europski gospodarski i socijalni odbor, Odbor regija, Europska investicijska banka i sl. Postoji i niz specijaliziranih agencija koje su zadužene za provođenje određenih tehničkih, znanstvenih ili upravljačkih zadaća kao što su Europska agencija za sigurnost zračnog prometa (Köln, Njemačka), Europska zaklada za obuku (Torino, Italija), Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Dublin, Irska) i dr

7. Koja je uloga, sastav i način odlučivanja u Vijeću Europske unije (bivše Vijeće ministara), te čije interese zastupa?Vijeće Europske unije (engl. Council of the European Union), uz Parlament, glavno je tijelo Europske unije za donošenje odluka. Zastupa interese i usuglašava prijedloge država članica.

Sastav Vijeća Europske unijeVijeće čini 28 ministara vlada od kojih svaki predstavlja jednu državu članicu (koji će ministri sudjelovati na sastanku, ovisi o temi koja je na dnevnom redu: vanjska politika, poljoprivreda, industrija, promet, zaštita okoliša itd.)Prema Lisabonskom ugovoru Vijećem za vanjske poslove će predsjedati visoki predstavnik Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, a u drugim područjima će predsjedati ministar zemlje nositeljice rotirajućeg šestomjesečnog predsjedanja.

Ovlasti  Vijeće i Europski parlament dijele zakonodavnu vlast te odgovornost za proračun sukladno „postupku suodlučivanja“. Vijeće također sklapa međunarodne ugovore o kojima je pregovarala Komisija. 

 Način odlučivanjaVijeće odlučuje o važnim pitanjima (npr. izmjene i dopune osnivačkih ugovora, pokretanje nove zajedničke politike ili članstvo u EU), od 2014. sustav odlučivanja se naziva 'dvostruka većina', odnosno odluke Vijeća trebaju potporu najmanje 55% država članica, koje pritom zastupaju najmanje 65% stanovništva Europske unije.

8. Kakva je uloga i koji je sastav Europskog parlamenta, te čije interese zastupa?Europski parlament (engl. European Parliament) je izabrano je tijelo koje predstavlja građane Europske unije (od 1979. općim pravom glasa). Budući da je politički legitimitet tog tijela rastao, jačala je i njegova uloga u političkom i pravnom sustavu Europske unije. Sjedište Parlamenta je u Strasbourgu, a neka zasjedanja i sastanci parlamentarnih odbora održavaju se i u Bruxellesu. Dio parlamentarnih službi smješten je i u Luxembourgu. Sastav i funkcioniranjeLisabonski ugovor utvrđuje maksimalan broj zastupnika od 750, plus jedan zastupnik (koji predstavlja Predsjednika Europskog parlamenta) koji se biraju na mandat od pet godina. Raspodjela zastupničkih mjesta u Parlamentu ovisi o broju stanovnika svake države članice.Iako se zastupnici biraju prema nacionalnim kvotama, oni na europskoj razini nisu politički organizirani na nacionalnom kriteriju, već prema političkim opredjeljenjima. Kao i svaki parlament, i Europski parlament djeluje kroz odbore. Njihov broj i područja koja pokrivaju prati područja nadležnosti Europske unije i trenutačno ih je 20.Parlament zastupa interese građana Europske unije. Ovlasti Europski parlament ima nekoliko funkcija:

zakonodavna funkcija - danas u mnogim područjima Parlament odlučuje ravnopravno s Vijećem, a postupak 'suodlučivanja' (istodobna suglasnost Vijeća i Parlamenta) je prema Lisabonskom ugovoru proširen na brojna nova područja, kao i na sklapanje međunarodnih ugovora

politički nadzor nad Europskom komisijom - pri imenovanju i tijekom rada Europske komisije (ima ovlasti raspustiti Komisiju prihvaćanjem prijedloga o nepovjerenju)

usvajanje proračuna - proračun predlaže Komisija, a zajednički ga usvajaju Parlament i Vijeće.

Trenutačni predsjednik Europskog parlamenta je Nijemac Martin Schulz.

9. Kako je sastavljena i koje su ovlasti Europske komisije, te čije interese zastupa?Europska komisija (engl. European Commission) predstavlja treći dio institucionalnog trokuta koji vodi Uniju i upravlja njome. Temeljna zadaća Europske komisije je pripremanje i predlaganje propisa – izvršna vlast.Komisija odgovara Parlamentu, a ako joj Parlament izglasuje nepovjerenje, cijela Komisija mora odstupiti s dužnosti. Komisija zastupa interese Europske unije kao cjeline.

SastavEuropska komisija se sastoji od:

političke razine (predsjednik i 28 povjerenika koji dolaze iz država članica) upravne razine, tj. opće uprave, odnosno, generalne direkcije (Directorates-

General, često zvane skraćeno DG), glavno tajništvo na čelu s glavnim tajnikom Europske komisije, privremeni i stalni odbori stručnjaka savjetnika, ostale zajedničke službe i uredi.

Ovlasti

pripremanje i predlaganje propisa - koje šalje drugim nadležnim tijelima (Vijeću i Europskom parlamentu) na odlučivanje

izvršne i nadzorne ovlasti - Komisija donosi brojne provedbene propise koji omogućuju provedbu propisa Vijeća Europske unije, ima veliku ulogu u upravljanju zajedničkim politikama Unije  kao i proračunom tih politika. Komisija ima važnu nadzornu ovlast u odnosu na države članice time što ih može tužiti Europskom sudu pravde za povredu odredbi osnivačkih ugovora. Zbog toga se naziva i čuvaricom ugovora(i integracije).

uloga u vanjskoj politici EU - očituje se u koordinaciji financijske i tehničke pomoći državama izvan Europske unije, vodi pregovore za članstvo u Europskoj uniji.

Sjedište Komisije je u Bruxellesu, a trenutačno je predsjednik Europske komisije Luksemburžanin Jean-Claude Juncker.

10. Što je Europsko vijeće i kako funkcionira?Europsko vijeće (engl. European Council) je političko tijelo i ima ključnu ulogu u usuglašavanju interesa i stajališta država članica, a s Lisabonskim ugovorom postaje institucija Europske unije.

 Čelnici država ili vlada zemalja EU sastaju se najmanje dva puta u godini zajedno s predsjednikom Europske komisije kako bi raspravljali o pitanjima bitnim za Uniju, te dali političke poticaje za daljnje aktivnosti. Vijeće može donositi pravno obvezujuće akte (rijetko to čini). Rotirajuće predsjedništvo zamijenjeno je funkcijom Predsjednika Vijeća EU s mandatom od najviše pet godina.

11. Što radi Sud pravde Europske unije?

Sud pravde Europske unije (engl. The Court of Justice of the European Union) sastoji se od 28 sudaca i 8 glavnih odvjetnika koje sporazumno imenuju države članice na 6 godina, mogu biti ponovo imenovani. Sjedište Suda je u Luxembourgu. OvlastiSud osigurava poštivanje zakona u tumačenju, primjeni i provedbi Ugovora; odlučuje u slučajevima kad je neka država članica propustila djelovati u skladu s nekom od obveza preuzetim potpisivanjem Ugovora; provjerava podudarnost pravnih postupaka organa Unije sa zakonskim odredbama; odlučuje oko propusta u radu Europskog parlamenta, Vijeća ili Komisije. Zbog preopterećenosti Suda, 1988. godine osnovan je Prvostupanjski sud Europskih zajednica (danas Opći sud). Sve do Ugovora iz Nice (2001. godina), ovaj je Sud djelovao kao pridruženo tijelo Europskog suda, a ne kao zaseban sud.

12. Što radi Europska središnja banka (ESB)?Europska središnja banka ima zadaću upravljati eurom (jedinstvenom valutom Europske unije), te je odgovorna za utvrđivanje i provedbu gospodarske i monetarne politike Europske unije. ESB je potpuno neovisna, a institucije Europske unije i vlade država članica moraju poštivati ovo načelo i ne smiju pokušavati utjecati na nju, niti na nacionalne središnje banke. ESB radi s "Europskim sustavom središnjih banaka" (ESCB) koji pokriva svih 28 zemalja Europske unije. Međutim, samo 19 od njih je dosad usvojilo tzv. euro područje, a njihove središnje banke, zajedno s Europskom središnjom bankom, čine tzv. Eurosustav.

13. Što radi Europski revizijski sud?Europski revizijski sud je posebna kontrolna institucija Europske unije, koja ima pravo ispitivati sve prihode i rashode svih tijela koje je osnovala Unija, ukoliko to nije

isključeno nekim ustavotvornim dokumentom. Revizijski (ili revizorski) sud kontrolira ispravnost i zakonitost, te regularnost svih transakcija. Revizorski sud ima 28 članova koje imenuje Vijeće Europske unije, uz prethodno mišljenje Europskog parlamenta i djeluju potpuno neovisno.

14. Pored glavnih institucija Europske unije postoje i pomoćne institucije. Koje?Europski gospodarski i socijalni odbor ima savjetodavnu ulogu u procesu pripreme (Europska komisija) i donošenja odluka (Vijeće Europske unije i Parlament). Njegovi članovi predstavljaju razne interesne skupine koje zajedno čine „organizirano civilno društvo“, a imenuje ih Vijeće na mandat od četiri godine. Odbor regija ima savjetodavnu ulogu u procesu pripreme (Europska komisija) i donošenja odluka (Vijeće EU i Parlament) a sastoji se od predstavnika regionalnih i lokalnih vlasti (predlažu ih države članice, a imenuje ih Vijeće na mandat od četiri godine). Europska investicijska banka daje zajmove i jamstva za pomoć u razvoju manje razvijenih regija Europske unije te pomaže boljoj konkurentnosti malih poduzeća.

15. Kako Europska unija donosi odluke (tzv. institucionalni trokut odlučivanja)?Proces donošenja odluka na razini Europske unije uključuje razne institucije Europske unije, međutim tri su glavne institucije koje sudjeluju u ovom procesu: Vijeće EU, Europski parlament i Europska komisija. U načelu, Europska komisija predlaže novi pravni akt, dok Vijeće i Parlament usvajaju pravne akte prema pravilima i postupcima koji su propisani u ugovorima:

postupak suodlučivanja – ovo je postupak kojim se sada donosi većina europskog zakonodavstva u kojem Parlament dijeli zakonodavnu ovlast s Vijećem;

postupak savjetovanja – na temelju prijedloga Europske komisije, Vijeće se savjetuje s Parlamentom, kao i s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom i Odborom regija;

postupak davanja pristanka – znači da Vijeće mora dobiti pristanak Europskog parlamenta prije nego li donese neke vrlo važne odluke. Pristanak je isti kao u slučaju savjetovanja, osim što Parlament ne može izmijeniti prijedlog: mora ga ili prihvatiti, ili odbiti.

16. Kakve odluke se donose na razini Europske unije i što je tzv. pravna stečevina?Pravna stečevina Europske unije (franc. acquis communautaire) skup je prava i obveza koji sve države članice obvezuje i povezuje u Europskoj uniji. Pravna stečevina dijeli se u primarno i sekundarno zakonodavstvo. Primarno obuhvaća osnivačke ugovore, zakonodavstvo usvojeno na temelju osnivačkih ugovora te presude Suda Europskih zajednica, deklaracije i rezolucije koje je Europska unija usvojila itd. Vijeće EU, Europski parlament i Komisija mogu donositi pravne akte koji spadaju u tzv. sekundarno zakonodavstvo: uredbe, direktive, odluke, preporuke i mišljenja. Osim sekundarnog prava, veliku važnost u pravnoj strukturi EU ima i sudska praksa Europskog suda pravde (Sud pravde EU), koji u svojim presudama tumači primarno i sekundarno pravo EU. Svaka država koja želi postati članicom EU mora prihvatiti odluke iz osnivačkih ugovora i uskladiti svoje zakonodavstvo s pravnom stečevinom EU.

17. Koji su valovi proširenja Europske unije?U početku je Europska unija bila sastavljena od šest zemalja – Belgije, Njemačke, Francuske, Italije, Luksemburga i Nizozemske, a zatim je uslijedilo nekoliko valova proširenja: 

1. val 1973. - Danska, Irska i Ujedinjena Kraljevina 2. val 1981. - Grčka 3. val 1986. - Španjolska i Portugal 4. val 1995. - Austrija, Finska, Švedska 5. val 2004. - Češka, Estonija, Cipar, Latvija, Litva, Mađarska, Malta, Poljska, Slovačka

i Slovenija. Godine 2007. Rumunjska i Bugarska pristupaju EU, kao dio petog vala proširenja.

6. val 2013. - Hrvatska

18. Što su to Zajedničke politike Europske unije i kako funkcioniraju?Gospodarska i politička integracija među državama članicama Europske unije znači da te zemlje moraju donositi i provoditi zajedničke odluke o mnogim pitanjima: tako su se razvile zajedničke politike. 

U ranim danima, pažnja je bila usmjerena na zajedničku trgovačku politiku za ugljen i čelik te na zajedničku poljoprivrednu politiku, a druge politike dodavane su postupno, kako se pojavljivala potreba. Npr. cilj poljoprivredne politike više nije proizvoditi što je više moguće hrane što jeftinije, nego podupirati poljoprivredne metode koje proizvode zdravu hranu visoke kvalitete i koje štite okoliš.Isto tako, potreba za zaštitom okoliša sada je važna sastavnica svih politika Europske unije. Odnosi EU s ostatkom svijeta također su postali važni: Europska unija pregovara o glavnim trgovačkim sporazumima te o sporazumima za pomoć, s drugim zemljama i razvija zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku.  Neke od zajedničkih politika Europske unije jesu: 

Jedinstveno tržište Regionalna politika Europske unije Kohezijska politika Europske unije Zajednička poljoprivredna politika Europske unije Socijalna politika Europske unije Politika zaštite okoliša Europske unije Ekonomska i monetarna unija Europske unije Prometna politika Europske unije Politika tržišnog natjecanja Europske unije Potrošačka politika Europske unije.

19. Objasnite jedinstveno tržište Europske unije? Jedinstveno europsko tržište prije svega znači ostvarivanje četiriju sloboda:

sloboda kretanja ljudi, roba, usluga i kapitala (da se kreću slobodno kao unutar jedne zemlje). Proces ostvarivanja jedinstvenog tržišta započeo je osnivanjem EEZ-a (Europske ekonomske zajednice), odnosno ukidanjem carinske barijere unutar Zajednice i uspostavljanjem zajedničke carinske tarife koja se primjenjuje na robu iz zemalja izvan EEZ-a (taj cilj je postignut 1968.). Tijekom 1990., ukinute su provjere putovnica i carinske kontrole na većini unutarnjih granica Europske unije što je povećalo pokretljivost državljana EU-a. Međutim, bilo je potrebno neko vrijeme da države članice uklone sve prepreke za međusobnu trgovinu i da svoje "zajedničko tržište" pretvore u istinsko jedinstveno tržište. Formiranje jedinstvenog tržišta službeno je završeno krajem 1992., iako još uvijek ima područja na kojima se treba raditi, npr. stvaranje jedinstvenog tržišta financijskih usluga. Jedinstveno tržište većinom se oslanja na tržišno natjecanje i regulatorna tijela koja trebaju održavati razinu pogodnu za slobodno kretanje robe i usluga. Slobodno kretanje ljudi zajamčeno je Sporazumom iz Schengena (njime se uklanjaju provjere na većini unutarnjih granica Europske unije, a jačaju se

kontrole na vanjskim granicama EU-a. Slobodno kretanje unutar EU-a ovisi o sigurnim vanjskim granicama). Jedinstveno tržište predstavlja jedno od najvećih postignuća Europske unije. 

20. Kako se ostvaruje regionalna politika Europske unije?Glavna svrha politike solidarnosti jest podržati ostvarenje jedinstvenog tržišta te ispravljanje neuravnoteženosti unutar Europske unije putem strukturnih mjera kojima se pomaže regijama koje zaostaju kao i industrijskim sektorima koji su zapali u teškoće. EU mora odigrati ulogu u restrukturiranju gospodarskih sektora teško pogođenih brzo rastućom međunarodnom konkurencijom. Regionalna politika EU-a temelji se na prijenosu sredstava iz bogatih u siromašnije zemlje kroz tzv. strukturne fondove i Kohezijski fond. Sredstva se koriste za poticanje razvoja u zaostalim područjima, za oživljavanje industrijskih područja u propadanju, pomoć mladim ljudima i duže nezaposlenima da nađu posao te za modernizaciju poljoprivrede i pomoć nerazvijenim ruralnim područjima.

21. Što je cilj kohezijske politike Europske unije i čime se provodi?Cilj ove politike, koja iznosi preko trećine proračuna Europske unije, je ostvariti ujednačen razvoj unutar Europske unije (gospodarsku i društvenu kohezija) financiranjem projekata koji doprinose smanjivanju razlika između razvijenijih i manje razvijenih dijelova EU, kao i promicanju ukupne konkurentnosti europskog društva i gospodarstva. Europski socijalni fond predstavlja glavni financijski instrument Europske unije za ostvarivanje strateških ciljeva politike zapošljavanja kao što su poticanje ulaganja u ljudske resurse unaprjeđivanja vještina radne snage kroz cjeloživotno učenje, inovacije i poduzetništvo, ICT (informatičko društvo) i usavršavanje vještina upravljanja, profesionalno usmjeravanje, obuka predavača u različitim stručnim područjima i sl. Europski fond za regionalni razvoj služi smanjivanju razlika u razvoju pojedinih zemljopisnih područja ili između određenih socijalnih grupa kao što su:

infrastrukturni projekti ključni za gospodarski razvoj određenog područja (npr. stvaranje ili održavanje trans-Europske prometne mreže ili očuvanje okoliša, zatim ulaganja u sektor obrazovanja i zdravstvene skrbi te lokalne razvojne inicijative,

posebice one usmjerene na razvoj novih ili podršku postojećim malim i srednjim poduzećima).

ulaganja u proizvodnju (ulaganja u mala i srednja poduzeća s ciljem povećanja ili modernizacije proizvodnje), jačanje gospodarskih potencijala (npr. jačanje turističke ponude, atraktivnosti područja za ulaganje, informacijsko društvo, konkurentnost) i sl.

Kohezijski fond financira projekte kojima se unapređuje okoliš i razvija prometna infrastruktura određena kao sastavni dio Trans-europske prometne mreže. Kohezijski fond otvoren je Grčkoj, Portugalu i Španjolskoj te, nakon proširenja u svibnju 2004., i novim državama članicama Unije. Na sastanku Europskog vijeća u Berlinu (1999. godine), odlučeno je da se pokrenu reforme strukturnih i kohezijskog fonda. Tom su prigodom osnovani programi pretpristupne pomoći ISPA i SAPARD, koji dopunjuju Phare program te pružaju financijsku i tehničku podršku pristupnim državama.

22. Kako se provodi zajednička poljoprivredna politika Europske unije?Cilj Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) je omogućiti poljoprivrednicima odgovarajući životni standard, a potrošačima kvalitetnu hranu po pristupačnim cijenama. Tri su glavna elementa ZPP-e:  jedinstveno tržište za poljoprivredne proizvode (sloboda kretanja širom Unije i zajedničke cijene), povlašteni režim zajednice (zajednička carinska barijera na uvoz izvan EU) i zajednička financijska odgovornost (troškovi se plaćaju iz zajedničkog fonda u koji sve članice uplaćuju doprinos). ZPP se financira iz sredstava Europskoga fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi i sastoji se od:

Jamstvenog odjela - financira troškove zajedničkih organizacija tržišta, to jest mjere za reguliranje poljoprivrednog tržišta Unije, kao i povrate od izvoza u treće zemlje (kupovina i skladištenje poljoprivrednih viškova i poticanje izvoza poljoprivrednih proizvoda)

Odjela za smjernice - omogućuje kontinuirano financiranje zajedničkih i nacionalnih mjera za razvoj sela na temelju Zajedničke inicijative za ruralni razvoj (npr. investiranje u nova sredstva za rad i tehnologiju).

23. Koje su glavne sastavnice socijalne politike Europske unije?

Socijalna politika Unije ima za cilj prisutnost socijalne dimenzije u drugim zajedničkim politikama i gospodarskom razvoju Unije, za jednakost žena i

muškaraca, borbu protiv rasizma, ksenofobije i socijalne neravnopravnosti.Ova politika obuhvaća: zapošljavanje mladih, zdravlje i sigurnost na poslu, utjecaja gospodarskog rasta i razvoja na migracije i demografiju, obiteljska pitanja, socijalna zaštite i dijalog, provedbe europske strategije zapošljavanja i sl. Provođenje ciljeva ove politike financiraju se sredstvima iz Europskim socijalnim fondom (ESF). ESF spada u tzv. strukturne fondove Zajednice (osnovan je 1961.) radi poticanja stvaranja novih radnih mjesta te radi pomoći radnicima u njihovu kretanju s jedne vrste posla na drugi te s jednog zemljopisnog područja na drugo. Europsko vijeće u Maastrichtu prihvatilo je 1991. Povelju zajednice o temeljnim socijalnim pravima, utvrđujući sva prava koja trebaju uživati radnici u Uniji: slobodu kretanja, pravedan sustav plaća, poboljšane uvjete rada, socijalnu zaštitu, pravo na udruživanje i kolektivno pregovaranje, pravo na stručno usavršavanje, jednak tretman muškaraca i žena, obavještavanje, konzultiranje i participaciju radnika, zaštitu zdravlja i sigurnost na radnom mjestu, zaštitu djece, starijih i osoba s invaliditetom. Ova Povelja postala sastavni dio Ugovora iz Amsterdama (1997.) i primjenjuje se u svim državama članicama.

24. Kako se provodi politika zaštite okoliša Europske unije?Tijekom razdoblja više od 30 godina postavljanja standarda, EU je uspostavila opsežan sustav zaštite okoliša uključujući poboljšanje kvalitete života te povećanja ekološke učinkovitosti, očuvanja prava budućih naraštaja na zdrav okoliš i osiguranja uravnoteženog korištenja zajedničkih prirodnih resursa.

Područja djelovanja politike definirana su Petim akcijskim programom EU za zaštitu okoliša. LIFE, financijski instrument za okoliš, omogućuje sufinanciranje programa zaštite okoliša i očuvanje parkova prirode (do 50% troškova) te tehničku pomoć za razvoj tijela javne uprave za zaštitu okoliša u trećim zemljama. Tri su osnovna područja djelovanja u sklopu tog instrumenta: zaštita okoliša (LIFE-ENVIRONMENT), zaštita prirode (LIFE-NATURE) i pomoć zemljama izvan EU (LIFE-THIRD COUNTRIES).

25. Kako se provodi politika ekonomske i monetarne unije Europske unije?Politika ostvarivanja Ekonomske i monetarne unije (EMU) zacrtana je Ugovorom iz Maastrichta (1992.), a uključivala je uvođenje jedinstvene europske valute kojom bi upravljala Europska središnja banka.Euro (jedinstvena valuta) postao je stvarnost 1. siječnja 2002. kada je 12 od 15

tadašnjih država članica EU zamijenio nacionalne valute (Belgija, Njemačka, Grčka, Španjolska, Francuska, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Austrija, Portugal i Finska), a danas ih je 19 (sve navedene plus Slovenija, Cipar, Malta, Slovačka, Estonija, Litva i Latvija). Uvođenje eura zahtijeva prethodno ispunjavanje pet kriterija konvergencije (tzv. Maastriški kriteriji): 1) stabilnost cijena (stopa inflacije ne smije prelaziti prosječnu stopu inflacije triju država članica s najmanjom inflacijom za više od 1,5%);2) kamatne stope (dugoročne kamatne stope ne smiju varirati više od 2% u odnosu na prosječnu kamatnu stopu triju država članica s najmanjim kamatnim stopama);3) deficiti (nacionalni proračunski deficit mora biti manji od 3% BDP-a);4) javni dug (ne smije prelaziti 60% BDP-a);5) stabilnost tečajnih stopa (tečajne stope moraju biti unutar dopuštenih granica fluktuacije unatrag dvije godine).

26. Čime se bavi prometna politika Europske unije?Prometna politika Europske unije zadužena je za poboljšanje funkcioniranja europskoga prometnog sustava: cestovni, željeznički, zračni i pomorski, teretni i putnički promet. Odnosno, glavna zadaća je poboljšanje prometne infrastrukture EU putem suradnje s nacionalnim, regionalnim i lokalnim vlastima, tvrtkama i nevladinim organizacijama.Uz te zadaće, bavi se i standardima sigurnosti i zaštite okoliša u prometu, cijenama i konkurenciji u prijevozu te poticanjem tehničkih istraživanja vezanih za promet.

Ova politika se financira kroz programe za razvoj transeuropskih mreža TEN-T (Trans-European Transport Network), programe za promicanje kombiniranog prijevoza PACT (Promotion of Combined Transport) i program za istraživanja i tehnološki razvoj prometa.

27. Što je cilj politike tržišnog natjecanja Europske unije?Cilj ove politike je sprječavanje dogovaranja između poslovnih subjekata, kao dogovora s javnom vlasti, kao i nepošten monopol nastao manipuliranjem slobodnog natjecanja na jedinstvenom tržištu.Tvrtke ili uključena tijela moraju svaki sporazum podložan Ugovoru prijaviti Europskoj komisiji. Komisija može odrediti kaznu tvrtkama koje prekrše propise o slobodnom tržišnom natjecanju ili ne prijave sporazum Komisiji.

U slučaju nezakonite javne pomoći Komisija može zatražiti povrat od stranke koja je

pomoć primila. Svako spajanje ili preuzimanje tvrtki koje bi moglo dovesti do ostvarivanja dominantnog položaja u određenom sektoru mora se prijaviti Komisiji.

28. Što regulira potrošačka politika Europske unije?Potrošačka politika Europske unije omogućava njezinim građanima da s povjerenjem kupuju u bilo kojoj državi članici. Svi potrošači imaju korist od iste, visoke razine zaštite. Drugim riječima, proizvodi koje kupujete i hrana koju jedete provjereni su i testirani kako bismo osigurali da su sigurni koliko god je to moguće. Europska unija poduzima aktivnosti kako bi osigurala da vas ne prevare nepošteni trgovci niti da postanete žrtvom lažnog ili obmanjujućeg oglašavanja. Vaša su prava zaštićena. Imate pravo na naknadu bilo da ste u EU, ili izvan nje, i bez obzira na to jeste li proizvod kupili u prodavaonici, putem pošte, telefona ili interneta.

29. Koje su specifičnosti proračuna Europske unije?Svaki godišnji proračun Europske unije dio je proračunskog ciklusa u trajanju od 7 godina koji se naziva i „financijskom perspektivom“. Predlaže ga Europska komisija, a moraju ih jednoglasno prihvatiti države članice nakon pregovora i sporazuma s Europskim parlamentom. Ukupni proračun financijske perspektive za razdoblje 2007.- 2013. iznosio je 864,4 milijarde eura. Proračun Europske unije puni se iz sljedećih izvora: 

69 % - prihod temeljen na Bruto nacionalnom proizvodu država članica 15 % - carine i poljoprivredne pristojbe (na promet preko vanjskih granica, s trećim

zemljama i pristojbe na neke proizvode proizvedene u EU) 15 % - prihod od ukupnog prihoda PDV-a država članica 1 % - neutrošena sredstva iz prijašnje proračunske godine.

30. Što predstavlja tzv. Schengenski prostor?Slobodno kretanje ljudi unutar Europske unije predstavlja sigurnosno pitanje za vlade država članica, jer se više ne kontroliraju unutarnje granice Unije. Kako bi to kompenzirali, morale su se uvesti dodatne sigurnosne mreže na vanjske granice Europske unije. Osim toga, budući da i kriminalci mogu iskoristiti slobodu kretanja unutar Unije, državne policijske snage i pravosudne vlasti moraju raditi zajedno kako bi se borile protiv prekograničnog kriminala. Godine 1985., vlade Belgije, Francuske, Njemačke, Luksemburga i Nizozemske

potpisale su ugovor u malom luksemburškom gradiću Schengenu o ukidanju kontrole ljudi, bez obzira na državljanstvo, na zajedničkim  granicama, te postignuvši dogovor o ujednačavanju kontrola granica EU-a s državama koje nisu članice EU-a i dogovor o uvođenju zajedničke politike o vizama.

Po Schengenskom sporazumu, državljani država u Europskoj uniji mogu se slobodno kretati po drugim članicama (bez putovnica ili osobnih iskaznica). Tako je nastalo područje bez unutarnjih granica poznato kaoSchengenski prostor.

Schengenski paket i sekundarno zakonodavstvo nastalo iz njega postali su integralnim dijelom Ugovora EU, a Schengenski prostor postupno se širi te je njime obuhvaćena većina članica EU (izvan ovog prostora su Bugarska, Irska, Rumunjska, Velika Britanija i Hrvatska) kao i nečlanice EU-a - Island, Norveška i Švicarska.

31. Koji su uvjeti za članstvo u Europskoj uniji?Zahtjev za članstvo u Europskoj uniji može podnijeti svaka europska država čije uređenje počiva na načelima poštivanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštivanja ljudskih prava te prava manjina. Postavljena su tri kriterija (tzv. kriteriji iz Kopenhagena, 1993. g.) koje svi budući kandidati moraju ispunjavati prije primanja u punopravno članstvo Europske unije: 1. politički (demokracija, stabilnost institucija koje osiguravaju demokraciju, vladavinu prava, poštivanje ljudskih prava i prava manjina, i prihvaćanje političkih ciljeva Unije)2. gospodarski (postojanje djelotvornog tržišnoga gospodarstva te sposobnost tržišnih čimbenika da se nose s konkurentskim pritiscima i tržišnim zakonitostima unutar Europske unije)3. pravni: usvajanje cjelokupne pravne stečevine Europske unije. Postoji i četvrti kriterij, donesen u Madridu 1995. godine: 4. administrativni tzv. madridski kriterij - prilagodba odgovarajućih administrativnih struktura s ciljem osiguravanja uvjeta za postupnu i skladnu integraciju (jačanje administrativne sposobnosti, stvaranje učinkovitog sustava državne uprave s ciljem osiguravanja učinkovitog procesa usvajanja i provedbe pravne stečevine EU-a).

Dodatni uvjeti za države Procesa stabilizacije i pridruživanja - Europska unija je

utvrdila posebne političke kriterije za države Procesa stabilizacije i pridruživanja, odredivši da one moraju ostvariti: 

potpunu suradnju s Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju vidljiv napredak u povratku izbjeglica te zaštiti manjina i manjinskih prava napredak u reformi pravosuđa punu slobodu medija spremnost na regionalnu suradnju i razvoj dobrosusjedskih odnosa.

32. Koji su koraci u procesu pristupanja Europskoj uniji?Nekoliko koraka spada u ustaljenu proceduru koju mora proći svaka država koja želi postati članica EU. To su: 1. Prvi formalni korak u pridruživanju Uniji je uspostavljanje konkretnih odnosa suradnje s EU tj. potpisivanjesporazuma o pridruživanju. U slučaju novih članica, njih 8 je potpisalo tzv. Europski sporazum, dok su Malta, Cipar, pa i Turska, potpisale Sporazum o pridruživanju. 2. Zatim se predaje zahtjev za članstvo Vijeću EU koje ga potom upućuje Europskom vijeću na razmatranje. Riječ je o kraćem pismu koje potpisuje predsjednik države i/ili predsjednik vlade države podnositeljice zahtjeva, a u kojem se ističe: europska pripadnost države podnositeljice zahtjeva, uključivanje u Europsku uniju kao cilj politike države podnositeljice zahtjeva, te spremnost prihvaćanja svih ciljeva Unije kao i obveza koje proizlaze iz članstva u EU. 3. Vijeće poziva Europsku komisiju da pristupi izradi mišljenja o zahtjevu za članstvo (franc. avis), tj. o pripremljenosti države podnositeljice zahtjeva za prihvaćanje i ispunjavanje spomenutih uvjeta za članstvo (do nekoliko tisuća pitanja).

Zemlji kandidatu se šalje upitnik, koji se sastoji:

Općeg dijela (zajednički svim državama kojima je upućen) Posebnog dijela (pitanjima o državi na koju se upitnik odnosio). U većini slučajeva

postupak donošenja mišljenja traje oko godinu dana, premda može trajati i duže od toga. 

4. Zemlja u roku 3 mjeseca odgovara na pitanja Europske komisije. 5. Europska Komisija donosi mišljenje / avis (pozitivno ili negativno) o pripremljenosti  države podnositeljice zahtjeva za prihvaćanje i ispunjavanje uvjeta za članstvo te ga upućuje Europskom vijeću koje konačno odlučuje o odobravanju statusa kandidata državi podnositeljici zahtjeva.

Dva su sastavna dijela ovog dokumenta: mišljenje kojim ocjenjuje stanje i mogućnosti države podnositeljice zahtjeva glede ispunjavanja uvjeta za članstvo te preporuke u pogledu otvaranja pregovora o primanju u članstvo EU-a. Mišljenje i preporuke Europska komisija upućuje Europskom vijeću te ono donosi konačnu odluku o odobravanju statusa kandidata državi koja je podnijela zahtjev za članstvo. Ako je mišljenje o zahtjevu pozitivno, Europsko vijeće saziva bilateralnu međuvladinu konferenciju između Europske unije i države podnositeljice zahtjeva za članstvo, koja tako dobiva status kandidata. Dva su slučaja negativnog mišljenja Europske komisije: Turska (1989. g. odbijena zbog niza ekonomskih i političkih razloga) i Grčka (zbog gospodarskih problema). 6. otvaraju se pregovori o poglavljima (35 u slučaju Hrvatske) pravne stečevine EU (acquis). Acquis je skup europskih zakona iz kojih proizlazi pravna osobnost Unije, zakonsko opravdanje njenih aktivnosti. Početkom 1990-ih godina Europska je komisija cjelokupnu pravnu stečevinu podijelila na 31 poglavlje (u slučaju Hrvatske broj poglavlja je razdvojen u 35. poglavlja), kako bi proces usklađivanja zakonodavstava zemalja kandidata bio pregledniji i jasniji. 7. potpisuje se Ugovor o pristupanju u EU - Nakon zaključenja pregovora o svim poglavljima rezultati pregovora ugrađuju se u odredbe Ugovora o pristupanju, u čijoj izradi i odobravanju konačnoga teksta sudjeluju predstavnici država članica i institucija Europske unije te predstavnici države kandidatkinje.Zaključenjem pregovora i potpisivanjem Ugovora o pristupanju država kandidatkinja postaje država pristupnica te stječe pravo sudjelovanja u radu tijela Vijeća i Europskoga parlamenta kao aktivni promatrač. 8. čekaonica - Ugovor o pristupanju ne stupa na snagu samim potpisivanjem, već je za to potrebno da ga potvrde (ratificiraju) Europski parlament, parlamenti svih država članica EU-a i parlament države pristupnice. 9. punopravno članstvo u EU - Stupanjem na snagu Ugovora o pristupanju, uobičajeno na utvrđen datum i pod uvjetom da je okončan postupak ratifikacije, država pristupnica postaje država članica Europske unije.

33. Kada su uspostavljeni prvi ugovorni odnosi novih država članica i država kandidatkinja s Europskom unijom?Ugovorne odnose s Europskom unijom Turska je uspostavila potpisivanjem Sporazuma o pridruživanju1963., Malta 1970.  i Cipar 1972. godine. Ovi su sporazumi omogućili državama potpisnicama uspostavljanje carinske unije s Europskom zajednicom, a sadržavali su odredbe vezane uz trgovinu, financijsku te

tehničku suradnju. Nakon pada "željezne zavjese" otvorila se povijesna mogućnost za sklapanje sličnih sporazuma i s državama bivšeg istočnog bloka, Europska unija je ponudila novu generaciju sporazuma o pridruživanju - tzv. Europske sporazume. Takve su sporazume o pridruživanju potpisale: Mađarska i Poljska (1991.), Rumunjska Bugarska, Češka i Slovačka (1993.), Estonija, Latvija i Litva (1995.), te Slovenija (1996.). Osnovni je cilj europskih sporazuma priprema tih država za punopravno članstvo u Europskoj uniji, a obuhvaćali su sljedeća područja: političke suradnje, koja predviđa bilateralne i multilateralne konzultacije u svim pitanjima od zajedničkog interesa; trgovinskih pitanja, odnosno stvaranje zone slobodne trgovine; gospodarske, kulturne i financijske suradnje, te usklađivanje zakonodavstva. Državama Procesa stabilizacije i pridruživanja ponuđeni su tzv. Sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju.

34. Što su pristupni pregovori s Europskom unijom?

Pristupni pregovori vezani su uz uvjete pod kojima država kandidatkinja pristupa Europskoj uniji, odnosno odnose se na donošenje, primjenu i provedbu propisa Europske unije. Cjelokupna pravna stečevina Europske unije je za potrebe pregovora o pristupanju podijeljena u 31, odnosno 35 tematskih poglavlja, koja se ujedno smatraju i poglavljima pregovora. Država kandidatkinja ne pregovara o pravnoj stečevini Europske unije, nego o uvjetima i rokovima njezina prenošenja u nacionalno zakonodavstvo te načinu njezine primjene. Upravo se iz tih razloga često pregovori o pristupanju i ne smatraju klasičnim pregovorima, već procesom prilagodbe države kandidatkinje vrijednosnomu, političkomu, pravnomu, gospodarskomu i društvenomu sustavu Europske unije.

35. Temeljem kojeg članka Lisabonskog ugovora država može podnijeti zahtjev za članstvo u Europskoj uniji?Na temelju članka 49. Lisabonskog ugovora, svaka europska država koja poštuje načela slobode, demokracije, ljudskih prava, temeljnih sloboda i vladavine prava može podnijeti zahtjev za članstvo u Europskoj uniji. Zahtjev za članstvo podnosi se Vijeću Europske unije, koje o njemu odlučuje jednoglasnom odlukom svih država članica Europske unije, nakon dobivanja mišljenja Europske komisije i suglasnosti Europskoga parlamenta.

36. Kako se i o čemu pregovara u pregovorima s Europskom unijom?Dvije su faze u procesu pregovora o punopravnom članstvu u Europskoj uniji: 

tzv. analitički pregled i ocjena usklađenosti zakonodavstva (engl. screening) koji predstavlja postupak tijekom kojega se unutar zakonodavstva pojedine države kandidatkinje utvrđuju područja koja treba prilagoditi zakonodavstvu Europske unije, ocjenjuje postojeća razina usklađenosti te potreba daljnje prilagodbe zakonodavstvu Europske unije.

pregovori o pojedinim poglavljima pregovora čime započinje sadržajna faza pregovora o uvjetima pod kojima će država kandidatkinja prihvatiti, primijeniti i provesti pravnu stečevinu Europske unije u odgovarajućem poglavlju.

Ako država kandidatkinja smatra da do trenutka ulaska u Europske unije, zbog opravdanih razloga, ne može u potpunosti prihvatiti i primijeniti pojedine propise Europske unije, može u pregovorima zatražiti tzv.prijelazna razdoblja, odnosno dodatno vrijeme za usklađivanje vlastitog zakonodavstva s pravnom stečevinom, kao i njegovu provedbu i nakon pristupanja u članstvo Europske unije. Nakon postizanja dogovora između Europsk unije i države kandidatkinje o pojedinom poglavlju pregovora, uz ispunjenost preduvjeta za njegovo zatvaranje (tzv. mjerila), ono se smatra privremeno zatvorenim. Međutim, nijedno poglavlje nije konačno zatvoreno sve do završetka pregovora o svim poglavljima. Tijekom cjelokupnog procesa pristupanja Europska komisija prati napredak države  kandidatkinje i o tome redovito izvješćuje Vijeće te priprema godišnja izvješća o napretku države kandidatkinje, a o tijeku pregovora redovito se izvješćuje i Europski parlament. U slučaju da se u državi kandidatkinji utvrde ozbiljna i stalna kršenja načela slobode i demokracije, poštivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava, na prijedlog Europske komisije Vijeće može odlučiti o privremenoj obustavi pregovora te utvrditi uvjete za njihov nastavak.

37. Što predstavlja Proces stabilizacije i pridruživanja?Stvaranje Procesa stabilizacije i pridruživanja predložila je Europska komisija u svibnju 1999. s ciljem postizanja sveobuhvatne stabilizacije tranzicijskih država jugoistočne Europe.

Procesom su obuhvaćeni: Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska, Kosovo, Makedonija i Srbija. U ovom trenutku Srbija, Crna Gora i Makedonija imaju

status kandidata za članstvo, a Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo status potencijalnih kandidata.

38. Što je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju?Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) posebna je vrsta sporazuma o pridruživanju koje je Europska unija ponudila državama obuhvaćenim Procesom stabilizacije i pridruživanja. SSP državi potpisnici daje status pridruženog člana i potencijalnog kandidata za članstvo u Europskoj uniji. Cilj je SSP-a uspostava političkog dijaloga, usklađivanje zakonodavstva, promicanje gospodarskih odnosa, razvoj zone slobodne trgovine, osiguravanje regionalne suradnje te poticanje suradnje u nizu drugih područja.Makedonija i Hrvatska su SSP potpisale 2001., Albanija 2006., Crna Gora 2007., a Bosna i Hercegovina te Srbija 2008. SSP s Hrvatskom je s Hrvatskom stupio na snagu 1. veljače 2005. Činjenica da SSP do tada još nije bio stupio na snagu, nije bila prepreka da Hrvatska podnese zahtjev za članstvo u Europskoj uniji 21. veljače 2003., te da stekne status kandidata u lipnju 2004. Da bi stupio na snagu, SSP moraju potvrditi (ratificirati) sve strane potpisnice.

39. Kako je izgledao put Republike Hrvatske ka punopravnom članstvu u Europskoj uniji?Sporazum o pridruživanju Europskoj uniji - Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Podnošenje zahtjeva za članstvo u Europskoj unijiRepublika Hrvatska podnijela je zahtjev za punopravno članstvo u EU 21. veljače 2003. u Ateni. Zahtjev je, prema uobičajenom postupku, podnesen Vijeću Europske unije, odnosno državi članici EU-a koja je u to vrijeme predsjedavala Vijećem (Grčkoj). Mišljenje (fran. Avis)Nakon podnošenja zahtjeva za članstvo u Europskoj uniji (21. veljače 2003.), Vijeće Europske unije je u vrlo kratkom roku, već u travnju 2003. zadužilo Europsku komisiju da izradi mišljenje o hrvatskom zahtjevu. Komisija je 10. srpnja 2003. Hrvatskoj uputila tzv. upitnik s 4.560 pitanja iz različitih područja funkcioniranja države, institucija, gospodarstva i sl. Odgovori na upitnik svojevrsna su slika stanja u Hrvatskoj, a sastavljanje tih odgovora bio je vrlo opsežan posao koji je završen u zadanom roku od tri mjeseca, pa su tako odgovori na upitnik uručeni Europskoj komisiji 9. listopada 2003. (Europska komisija je u prosincu 2003. i u siječnju 2004. uputila dodatna 184 pitanja na koja je Vlada RH utvrdila i proslijedila odgovore.)

 Na temelju odgovora na upitnik, kao i drugih izvora (država članica, međunarodnih organizacija i nevladinih udruga) Europska komisija je 20. travnja 2004. donijela pozitivno mišljenje o zahtjevu Republike Hrvatske za članstvo u EU. Sukladno ovakvom svom mišljenju, Europska komisija je, također, preporučila Europskom vijeću da donese odluku o otvaranju pregovora s Hrvatskom o punopravnom članstvu.  Status kandidatkinje za članstvo u Europskoj unijiRepublika Hrvatska je dobila status službenog kandidata za punopravno članstvo u Europskoj uniji na zasjedanju Europskog vijeća u Bruxellesu 18. lipnja 2004. Statusom države kandidatkinje Republika Hrvatska je dobila:- jasnu perspektivu članstva - Hrvatskoj je stjecanje statusa kandidata otvorilo jasnu perspektivu punopravnog članstva u Europskoj uniji- preuzimanje obveze provođenja svih reformi koje su nužne za ispunjavanje kriterija za članstvo i uspješno uključivanje u EU - samim potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Hrvatska se obvezala na provođenje reformi radi približavanja Europskoj uniji. Međutim, da bi postigla cilj spremnosti za članstvo Hrvatska još bržim tempom provodi potrebne reforme.- sudjelovanje u programima pomoći Europske unije. Pristupni pregovori s Europskom unijomPristupni pregovori su formalno otpočeli 3. listopada 2005. održavanjem prve sjednice međuvladine konferencije između država članica EU-a i Republike Hrvatske.Analitički pregled hrvatskog zakonodavstva započeo je nakon otvaranja pregovora u jesen 2005., a završen je 18. listopada 2006. u uobičajenom roku od godinu dana. Pregovaračka poglavlja su sljedeća: 

1. Slobodno kretanje roba      2. Slobodno kretanje radnika 3. Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga     4. Sloboda kretanja kapitala  5. Javne nabave          6. Pravo trgovačkih društava 7. Pravo intelektualnog vlasništva     8. Tržišno natjecanje   9. Financijske usluge  10. Informacijsko društvo i mediji        11.Poljoprivreda i ruralni razvitak       12.Sigurnost hrane, veterinarstvo i fitosanitarni nadzor      13.Ribarstvo      

14.Prometna politika   15.Energetika   16.Porezi           17.Ekonomska i monetarna politika  18.Statistika      19.Socijalna politika i zapošljavanje20.Poduzetništvo i industrijska politika21.Transeuropske mreže22.Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata23.Pravosuđe i temeljna ljudska prava24.Pravda, sloboda i sigurnost25.Znanost i istraživanje26.Obrazovanje i kultura27.Okoliš28.Zaštita potrošača i zdravlja29.Carinska unija30.Vanjski odnosi31.Vanjska, sigurnosna i obrambena politika32.Financijski nadzor33.Financijske i proračunske odredbe34. Institucije35.Ostala pitanja

Napomena: Ne moraju se učiti sva poglavlja napamet, treba ih znati nabrojati nekoliko i razumjeti njihovu ulogu u procesu pregovora s Europskom unijom. Pregovore su vodili na strani Europske unije predstavnici Europske komisije, a na hrvatskoj strani kako slijedi: 

Državno izaslanstvo Republike Hrvatske za pregovore o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji na čelu s ministrom vanjskih poslova i europskih integracija,

Pregovaračka skupina za vođenje pregovora na čelu s glavnim pregovaračem. Vlada Republike Hrvatske u travnju 2005. donijela je Odluku o uspostavljanju

strukture za pregovore koja, osim navedenih tijela, uključuje još i Koordinaciju za pregovore, radne skupine za pripremu pregovora po pojedinim poglavljima pregovora – pravne stečevine EU, Ured glavnog pregovarača i Tajništvo Pregovaračke skupine.

Dodatno, u proces pregovaranja bio je uključen i Hrvatski sabor.

Stanje pregovoraNa sastanku Međuvladine konferencije o pristupanju održane u Bruxellesu 30. lipnja

2011. formalno su dovršeni pregovori o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji. Kada su pregovori zatvoreni u svim poglavljima, rezultati pregovora ugrađeni su u odredbe nacrta Ugovora o pristupanju i pripadajućeg Akta o pristupanju (kojime se uređuju svi detalji i uvjeti pristupanja Hrvatske Europskoj uniji). Ugovor o pristupanjuUgovor o pristupanju je bilateralni međunarodni ugovor između država članica Europske unije s jedne strane, i Republike Hrvatske s druge strane.Nakon postizanja dogovora između Europske unije i Hrvatske o tekstu nacrta Ugovora o pristupanju tekst je upućen u odgovarajući postupak u institucijama i državama članicama Europske unije te u Hrvatskoj, radi njegova potpisivanja od strane najviših dužnosnika država stranaka do kraja 2011. Po njegovu potpisivanju, Ugovor je upućen u postupak potvrđivanja (ratifikacije) sukladno ustavnim odredbama svake od država potpisnica. Hrvatska se od trenutka potpisivanja Ugovora o pristupanju smatrala državom pristupnicom te je započela sudjelovati u radu tijela Vijeća Europske unije i Europskoga parlamenta kao aktivni promatrač. Da bi Ugovor o pristupanju stupio na snagu, trebale su ga potvrditi (ratificirati) parlamenti država članica i Hrvatske. Prije potvrđivanja Ugovora o pristupanju u Hrvatskome saboru, održan je referendum, i to  u roku od 30 dana od dana donošenja odluke o udruživanju Hrvatskoga sabora. U Hrvatskoj je 22. siječnja 2012. održan referendum na kojem su građani odlučili o pristupanju Hrvatske EU. Sabor je jednoglasno potvrdio pristupni ugovor između Hrvatske i Europske unije dana 09.03.2012. godine. Članstvo u Europskoj unijiStupanjem na snagu Ugovora o pristupanju, uobičajeno na konkretan datum pristupanja koji je za Hrvatsku određen kao 1. srpnja 2013., kada je Hrvatska postala 28. članica Europske unije.

40. Kako je izgledala pretpristupna pomoć Europske unije u Republici Hrvatskoj od dobivanja statusa države kandidatkinje za punopravno članstvo u Europskoj uniji do danas?Hrvatskoj su se otvorili pretpristupni programi Europske unije kroz koje se državama kandidatkinjama za članstvo stavljaju na raspolaganje financijska i tehnička sredstva za provedbu potrebnih pravnih, gospodarskih i institucionalnih reformi na putu njihova pristupanja Uniji. Tako je od godine 2005. Hrvatska korisnica programa Phare, ISPA i SAPARD iz kojih joj je u proračunskom razdoblju 2005.-2006.g. dodijeljeno

ukupno 252 milijuna €. Cilj programa Phare je pripremiti države kandidatkinje za članstvo u Europskoj uniji, odnosno osposobiti ih za punu primjenu pravne stečevine Europske unije te korištenje strukturnih i Kohezijskog fonda nakon pristupanja. Program ISPA namijenjen je financiranju infrastrukturnih projekata u području prometa i zaštite okoliša. Program SAPARD pruža podršku na području poljoprivrede i ruralnog razvitka te priprema države kandidatkinje za korištenje poljoprivrednog i ribarskog fonda nakon stjecanja statusa države članice Europske unije. Od 2007. Hrvatska je korisnica novog integriranog Instrumenta pretpristupne pomoći - IPA (engl.Instrument for Pre-Accession Assistance), koji zamjenjuje dotadašnje pretpristupne programe Phare, ISPA i SAPARD. Hrvatska je korisnica svih pet sastavnica IPA-e i to od 2007. do stupanja u članstvo EU-a. Hrvatskoj je u razdoblju 2007. – 2012. unutar programa IPA namijenjeno 910,2 milijuna eura.

IPA pomoć se dijeli u komponente: 

1. komponenta - Pomoć u tranziciji i jačanje institucija2. komponenta - Prekogranična suradnja3. komponenta - Regionalni razvoj (promet, zaštita okoliša i regionalna konkurentnost)4. komponenta - Razvoj ljudskih resursa5. komponenta - Ruralni razvoj.

Osim toga, Hrvatska je od svibnja 2004. korisnica usluga TAIEX-a (Technical Assistance and Information Exchange/Tehnička pomoć i razmjena informacija), čime se promiče administrativna sposobnost hrvatske državne uprave.

41. Koje je programe Europske unije koristila Republika Hrvatska?Republika Hrvatska uključena je u programe Europske unije (do stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona 1. prosinca 2009. programi EU nazivali su se Programima Zajednice), koji su iznimno korisni za razvijanje suradnje i upoznavanje s metodama rada Europske unije u različitim područjima, kao što su zaštita okoliša, promet, energetika, obrazovanje, pravosuđe, javno zdravstvo i sl.

Okvirnim sporazumom o sudjelovanju Hrvatske u programima Europske unije (studeni 2004.), otvorila se mogućnost sudjelovanja u većem broju takvih programa, a za svaki pojedinačni program potpisuje se Memorandum o razumijevanju, koji uređuje administrativne i financijske uvjete sudjelovanja u dotičnom programu. Neki od programa u kojima sudjeluje Hrvatska su:

IDAbc (za područje informacijske i komunikacijske tehnologije); Kultura 2007.; Sedmi okvirni program za istraživanje i tehnološki razvoj; Program za zapošljavanje i socijalnu solidarnost – PROGRESS; Europa za građane; Okvirni program za konkurentnost i inovacije (CIP), Financijski instrument za civilnu zaštitu; Mehanizam zajednice za civilnu zaštitu; MEDIA; Carine 2013.; Fiscalis 2013. (za područje poreza); Akcijski plan Europske unije u području zdravlja 2008. – 2013.; Marco Polo II (za područje transporta).

Republika Hrvatska uključena je u programe Europske unije (do stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona 1. prosinca 2009. programi Europske unije nazivali su se Programima Zajednice), koji su iznimno korisni za razvijanje suradnje i upoznavanje s metodama rada Europske unije u različitim područjima, kao što su zaštita okoliša, promet, energetika, obrazovanje, pravosuđe, javno zdravstvo i sl.