Dragan Kalinić-Duhovni Trokut i Njegov Svršetak

2NakladnikKREATIVA

Zagrebe-mail: [email protected]

BIBLIOTEKA SPASENJAwww.spasenje.com.hr

UrednikMr. Dragan Kalini

RecenzentMr. Ivan idara

LekturaLjerka Koren

KorekturaBranka Vukmani

TisakISPIS, Zagreb

3Mr. Dragan Kalini

DUHOVNI TROKUTI NJEGOV SVR'ETAK

Drugo izdanje

KREATIVAZagreb, 2009.

4CIP zapis dostupan u raunalnom kataloguNacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu

pod brojem 705955

ISBN 978-953-55758-0-1

5RIJE UNAPRIJED

Prije tridesetak godina putovao sam automobilom s trimaosobama magistralom u blizini Slavonskog Broda. Padao je sni-jeg i temperatura je bila ispod nitice. Kretali smo se brzinomod 80 kilometara na sat. Pored ceste bio je drvored topola srazmakom od 11 metara izmeu stabala. Iznenada je automo-bil naiao na zaleeni dio kolnika, poeo se zanositi i mi smobokom automobila iznenada krenuli ravno prema jednoj to-poli. Pomislio sam da emo sigurno svi poginuti. Meutim,auto se prevrnuo preko krova i zaustavio se na kotaima ugrabi pokraj ceste. Bio je oteen, ali nama nije nita nedosta-jalo i bili smo sretni zbog toga.

'to je tu udno? udno je to to auto nije udario u topolujer je po svim zakonima fizike, kinematike i dinamike nemo-gue pri brzini od 80 kilometara na sat proi kroz drvored srazmakom stabala od 11 metara, a da auto ne udari barem ujedno stablo. Kada bismo to iznova pokuavali tisuu puta,sigurno se to vie ne bi niti jednom dogodilo. Tada sam bionastavnik prometne tehnike u srednjoj koli za prometne teh-niare i sudski vjetak za prometne nezgode. Dakle, imao sami znanja i iskustva pri analizi prometnih nezgoda, ali ovaj sluajnisam mogao objasniti. Naprotiv, bio sam siguran da je automorao udariti u topolu, to vie jer smo se prema njoj kretalipravocrtno, i to bonim dijelom automobila.

Prolo je vie od dvadeset godina, a da ja nikako nisammogao objasniti taj dogaaj. Neki prijatelji su mi govorili dame je neto sauvalo, ali to mi je bilo besmisleno jer nisambio vjernik i nisam imao spoznaju o Bogu. Vjerovao sam samou znanost.

Dvadeset godina nakon tog dogaaja postao sam vjernikna vrlo udan nain: Bog mi se osobno javio i uputio me napotrebu vjere. Pristupio sam ustrajnom prouavanju Boje ob-

6jave u Bibliji i oduevljavao se novom spoznajom o jedinom iivom Bogu koji je stvorio sve u svemiru i koji sve savrenoodrava. Postao sam sljedbenik Isusa Krista i to sam potvrdiobiblijskim krtenjem.

Prolo je jo nekoliko godina dok nisam shvatio to sezapravo dogodilo kod Slavonskog Broda. Prouavajui Bibliju,shvatio sam da Bog sve vidi i sve zna, da svakom ovjeku vidii prolost i budunost, i da Mu slui bezbroj anela. Bog jesigurno vidio da u jednoga dana postati oduevljeni vjernik,da u drati predavanja iz Biblije, da u ak pisati knjige oNjemu i na kraju dobiti vjeni ivot. Pa kako bi Bog ondamogao dopustiti da prije toga poginem ne poznajui Njegovuobjavu i budem izgubljen za vjenost? Pretpostavljam da jepozvao nekog anela na Nebu i naredio mu: Prema Slavon-skom Brodu se pribliava jedan uti auto koji e na ledu pro-klizati i udariti u topolu. Ti budi ondje, skreni putanju auta iprovuci ga izmeu topola, da nitko ne pogine.

DUHOVNI TROKUT I NJEGOV SVR'ETAK

7UVOD U DUHOVNE TROKUTE

Svi znamo to je trokut. Postoje razliiti trokuti, ovisno oveliini kutova i stranicama. To su geometrijski likovi koji mo-gu biti nacrtani, a mogu se i napraviti od drveta ili plastike tetako dobivamo pomagalo za nastavu matematike.

U naemu ivotu sve vrvi od trokuta:

Boji trokut, koji se sastoji od Oca, Sina i Svetog Duha,a zajedno ine jedinstvenog ivoga Boga, Osobu;

ljudski trokut, koji se sastoji od tijela, psihe i duha, azajedno ine ivu duu;

ljudski unutarnji trokut, koji je na relaciji jagrijehBog, bojno polje u nama samima, u uem, osobnomsmislu;

ljudski vanjski ili biblijski trokut, koji se sastoji od Boga,ovjeka i Sotone, a zajedno ine veliku borbu koja dola-zi iz vanjskoga svijeta, borbu na ivot i smrt, odnosnotrokut duhovne borbe irokih razmjera.

Bog pri stvaranju nije zamislio da mi ljudi ivimo u troku-tu s grijehom u sebi, ili u trokutu sa Sotonom i njegovim palimanelima demonima. Zamislio je da ivimo s Njim u raju uobliku geometrijskog kruga: samo On i mi. On u sreditu, a mii aneli unutar kruga. Komunikacija bi bila obostrana i objestrane bi bile zadovoljne. On bi nam osigurao idealne uvjete zaivot, mi bismo Ga tovali, u svemu sluali i ivjeli u potpu-nom blagostanju, dakle bez ikakvih trokuta, i to vjeno. Ne bibilo starenja tijela niti smrti, bolesti, trnja, komaraca, strljena,poara, poplava, tornada, cunamija, epidemija, terorizma, na-silja, potresa i rata. Svijet ne bi bio okrutan, a ivot neizvje-stan.

Ali pojavio se trei, Sotona, i pokvario rajski sklad. Iskori-stivi njihovu sposobnost slobodnog izbora, zaveo je Evu i

8Adama jer su pogreno izabrali. Sotona se time nametnuo ve-ini ljudi kao gospodar, knez tame, te sve vie tlai ljude kojisu samo bezvoljni promatrai jer nemaju snage sami se boriti.Budui da ne ivimo u raju, nae bie je ogrezlo u bezakonju.Zato imamo bezbroj problema u ivotu, esto stradavamo, pa-timo, dogaaju se elementarne nepogode, na kraju umiremo,a nakon dvaju narataja nitko nas se vie ne sjea.

Ako je tako, zar ivot ima smisla? Ako se na ivot zauvijekzavrava, onda smo ivjeli uzalud jer to e nam neto to sezavrava, to vie ne postoji i ne ponavlja se. To ne smijemodopustiti: bilo bi beskonano glupo! Kako ipak ivjeti u tometrokutu i biti pobjednik, odnosno kako i nakon ovoga ovoze-maljskog ivota opet ivjeti, i to vjeno? Odgovor je jednosta-van: vratiti se Stvoritelju, ali potpuno, ne djelomice, pa e nakraju opet sve biti u redu, onako kako je na poetku zamislioBog. Svi moramo umrijeti, ali vano je u kakvom duhovnomstanju emo umrijeti. Vano je umrijeti u Kristu, a onda edoi uskrsnue i opet e biti kao na poetku: samo mi kaoaneli s ostalim anelima i Bog, sve kao na poetku, u ljubavi,i vie nema kraja, sve je idealno jer sve je po Bogu koji jesavren i apsolutan.


9Prvi dio:OVJEK

1. Materijalna stvarnostVeina ljudi ivi iskljuivo u materijalnoj stvarnosti i post-

modernom svijetu, bez strogih pravila ponaanja. Silnice ko-jima takva realnost privlai toliko su jake i privlane da ljudiupadaju u zaarani krug strasti, uivanja i materijalnog pre-stia ne bi li zadovoljili svoju tatinu. Po inerciji smo zaraeni,naueni od ljudi s kojima ivimo da su materijalne vrijednostinajvanije. Od malih nogu sudjelujemo u takvom nainu iv-ljenja i to nam je sasvim normalno. Razum su nadvladali osje-aji, moda i nametnute drutvene vrijednosti. Oko sebe vidi-mo posljedice poputanju osjetilnosti, strastima i komercijal-nim utjecajima trgovakih korporacija. Ljudi su istodobno Bojii grjeni te vrlo esto pokazuju da su zvijeri koje ele drugimananijeti neko zlo. Bog nam je dao potrebu za spolnou, a mismo je zloporabili i izopaili. Dao nam je tk i hranu, a mismo postali prodrljivi; dao nam je sposobnost govora, a milaemo i psujemo; dao nam je groe i ljive, a mi smo postalipijanice. Dao nam je da imamo kue, automobile i mobitele,a mi zbog svoje tatine elimo imati vie i bolje nego drugi pazbog toga zapadamo u nepotene i nezakonite odnose. Zboggrijeha smo izopaili sve Boje darove i upali u zaarani kruguzroka i posljedica poputajui teku i strastima za materijal-nim vrijednostima. Potenje postaje nepoeljno, ali Bog druk-ije misli: Lana je mjera mrska Jahvi, a puna mjera milamu je. (Izreke 11,1)

Ljudi su izgubljeni u brzom ritmu ivotnog tempa i eljakoje ne mogu ispuniti pa postaju frustrirani. Okolina, odnosnodrutvo, sve vie namee iskrivljene vrijednosti koje mi pri-hvaamo, uvjereni da se treba snalaziti u ivotu, i to na nemo-

10

ralan nain. Biti uspjean je imperativ, bez obzira na to tokrimo zakon i pozitivne norme drutvenog ponaanja. Zbogsvega toga smo meusobno otueni i hladnog srca prema dru-gim ljudima. Postajemo sebini i zli, gledamo samo svoj inte-res istodobno zavidei uspjenijima od nas. Mnogi su frustri-rani, depresivni, bezvoljni, emotivno prazni, apatini, zaokup-ljeni poslom i problemima u braku. U takvim okolnostimametea, interesa i zakona velikih brojki ne moemo nai sreukoju traimo samo za sebe te ivimo bez budunosti.

Sve u prirodi ima nagon za hranom, piem i razmnoava-njem. ovjeku je Bog dao neto vie od nagona: dao mu jesposobnost uivanja. Tijekom povijesti ljudi su se toliko pre-pustili zadovoljenju nagona i strasti da su otklonili granicedoputenog ponaanja koje je Bog propisao odmah nakon stva-ranja. Time su generacijski uinili veliki otklon od onoga toje Bog dopustio, pa itav ivot provedu u grijehu. Materijalnastvarnost je tako silno ljepilo da ne elimo spoznaju o duhov-nim vrijednostima, o normama Bojega zakona. Rezultat jekatastrofalan. Pokraj nas prolaze ljudi izoblienog tijela i psi-he. 'irom svijeta prisutan je dubok osjeaj nesigurnosti, strep-nje i straha. Svijet propada u pornografsku kaljuu, pokvare-nost i propast braka i obitelji. fiitelji velikih gradova boje seizlaziti nou da ne bi bili opljakani i ubijeni. Raste tjeskobazbog nesigurne egzistencije i ivota uope.

Odakle dolaze te grjene pobude? Odgovor nalazimo uBibliji: ... jer iz nutrine, iz ljudskog srca, izlaze: zle misli,razne vrste bluda, krae, umorstva, preljuba, lakomstva,opaine; lukavstvo, razuzdanost, zavist; psovka, oholost, be-zumlje. Sva ta zla izlaze iznutra i oneiste ovjeka. (Marko7,21-23) Milijuni ljudi su puni frustracija, nervoze, mrnje,ljubomore, srdbe, zavisti i neprijateljstva. Sve to uporno istalno kuca na vrata naega srca i vodi u sukob s drugima i sasamim sobom. Vlastitom snagom nismo sposobni vladati svo-jim mentalnim otrovima i poremeenom naravi. Samo uz Isu-sovu pomo moemo stei mir i nadzor nad samim sobom.Samo Isusovom snagom moemo postati razumni i staviti svojemisli, rijei i djela pod vlast Boje volje. Ispravljaju se rune


11

navike i negativne karakterne crte pa osjeamo sreu zbog tepromjene. Svojim oplemenjenim razumom izbjegavamo svakigrijeh i zato imamo manje problema, kunja i sukoba. Natemperament se smiruje, a srce biva ispunjeno mirom.

Ljudi koji ive samo u materijalnoj stvarnosti podloni sugrijehu. Ne ele nikakvu duhovnost, ne ele vladati svojimpoudama i strastima i ne ele ugoditi Bogu. Savjest im jezamraena pa misle da je dobro ono to je zlo. U Rimljanima8,7-8 pie: Zato je tenja tijela neprijateljstvo prema Bogu,jer se ne pokorava Bojem zakonu niti to moe. Oni koji suu tijelu ne mogu ugoditi Bogu. U grabeljivoj jurnjavi zatjelesnim uitcima i materijalnim blagom mnogi ive nemoral-no i u velikom nemiru. O tome govori redak iz Izreka 15,16:Bolje je malo sa strahom Gospodinovim nego veliko blagoi s njime nemir.

U okruenju koje nam je svijet nametnuo, svi se zarazimogrijehom prilagoujui se sredini u kojoj ivimo te uivamo ukrai, preljubu, korupciji, bogatstvu, modi, karijeri, raskoi,vlasti, ugledu i drugim izokrenutim vrijednostima. Zbog sva-kidanjih problema ljudi se ne posveuju svojemu duhovnomrazvoju i ne nalaze snage za duhovno i svako drugo izljeenje.Nita od onoga to je svjetovno (pouda, zavist, oholost zbogmaterijalnih vrijednosti) ne dolazi od Boga. Mi starimo, ivotnam prolazi. Bez ivota slinog Isusovom karakteru imamopsihikih problema koje bez Boga ne moemo izlijeiti, jersamo Bog moe doi do samog uzroka problema i iscijeliti nas.I kada ostvarimo materijalne vrijednosti (novi stan, automobil,novi mobitel, dobar posao), osjeamo da nam ipak neto ne-dostaje, neto to e obogatiti nae duhovno stanje. Kada namje popravljeno duhovno stanje, popravlja se i tjelesno i psihi-ko stanje.

Novac i materijalno bogatstvo moe dobiti prvorazrednuvanost i postati boanstvo, a auto i mobitel mogu postati idolikojima emo se klanjati i ruiti norme kranskog ivota. Sa-vjest postaje svladana, vjera blijedi i posustaje. Svakoga trenu-tka moramo pokoravati svoju volju Bojoj volji i traiti da Onvlada naim grjenim eljama. U tome materijalnom krugu tre-

PRVI DIO: OVJEK

12

bamo voditi rauna o Bojim naelima danima u Bibliji. Apo-stol Pavao iznosi osnovno naelo koje treba upravljati naimcjelokupnim ivotom: Prema tome, bilo da jedete, bilo dapijete, bilo to drugo da inite, sve inite na slavu Boju!(1. Korinanima 10,31) To znai da se treba suzdravati odsvakog nemorala, u svemu biti umjeren i ne povoditi se zasvijetom koji je ogrezao u materijalizmu i bahatom stjecanjumaterijalnih vrijednosti.

Naalost, danas ljudi vie potuju materijalne nego du-hovne vrijednosti. Automobil sa svom opremom, dobar mo-bitel i raunalo postali su idoli na koje ovjek gubi vrijeme. Unjemu se raa ponos zbog ostvarenog, umjesto da se ponosiGospodinom Isusom Kristom koji nas je stvorio i otkupio nakriu tako da zapravo vie nismo svoji. Jedemo opasne posla-stice i pijemo gazirana pia koja nam upropatavaju tijela. Ilizar ne znate da je vae tijelo hram Duha Svetoga, koji sta-nuje u vama i koji vam je dan od Boga? Ne znate li da nepripadate sami sebi jer ste kupljeni? Proslavite, dakle, Bogasvojim tijelom! (1. Korinanima 6,19.20) Prema tome, opre-zno postupajmo prema svojemu tijelu, jer je Bog njegov go-spodar. Neka nam duhovne vrijednosti budu glavne, a mate-rijalne sporedne: ionako e sve proi i na Nebo neemo poni-jeti nita osim svojega duhovnog stanja. Apostol Pavao nasozbiljno upozorava: 'to tko sije, to e i eti; tko sije u svojetijelo, iz tijela e eti propast, a tko sije u duh, iz duha eeti ivot vjeni. (Galaanima 6,8)

2. Duhovna stvarnostDuhovna stvarnost je mnogo vanija od materijalne stvar-

nosti. Vanije je raditi na svojemu duhovnom stanju nego gra-diti materijalnu stvarnost oko sebe i stvarati vanjski dojam. Zaduhovnu stvarnost najvanija je odluka o prioritetu duhovno-sti u naemu ivotu i odluka da nas na tome putu vodi svemo-gua mo Stvoritelja svega na Zemlji i nebu, ivoga Boga. Natome beskrajnom putu duhovnosti stvarnost egzistencije gle-damo drukije i u nama se dogaa duhovna evolucija. Mijenja


13

se percepcija: sebe i svijet oko sebe gledamo duhovnim oi-ma, a o istini i tajnama ivota sluamo duhovnim uima.

Dvije su vrste uiju i oiju: materijalne i duhovne. Materi-jalne ui i oi svima su poznate, razvidne i razumljive jer senalaze na glavi, lijepo su oblikovane, u boji, ukraene vjeamai trepavicama. Materijalnim uima i oima ujemo i vidimomaterijalnu stvarnost u svojemu okruenju i smatramo je re-alnou u trenutku percepcije. Iako smo ponajprije duhovnabia, gotovo svi ljudi na naemu planetu ive samo u materi-jalnoj stvarnosti. Rijetki pristupaju u duhovnu stvarnost i nala-ze sreu. esto se poistovjeujemo sa svijetom smatrajui tonormalnim jer gledamo svjetovnim oima. Ljudi koji na svegledaju samo materijalnim oima duhovni su slijepci. Pokua-mo li gledati biblijskim oima, vidjet emo strahotu grijehakoji vlada oko nas. Duhovno je superiorno nad materijalnim.Tako i na duh moe postati superioran nad tijelom pa ondapercipiramo pogubnu stvarnost koja je prisutna u ovome ma-terijalnom svijetu.

A kakve su to duhovne ui i oi i kako ih imati? Nitko tone moe objasniti, ali duhovne ui i oi postoje. Neki ljudiposjeduju duhovne ui i oi, ali ih nitko iz okoline ne vidi nitiih moe razumjeti. Duhovne ui i oi otvaraju se nakon dubo-kog duhovnog iskustva, kada Bog boravi u nama. Oni kojidou do toga, uju i vide Boju stvarnost, ali to ne mogunikome objasniti, jer se ta stvarnost ne moe izraziti rijeimakoje izlaze iz naih usta. Ti ljudi kao da promatraju svijet izneke visine, iz ptije perspektive, i vide kakav zapravo jestspoznavajui zakon uzroka i posljedica i Boju nazonost usvemu to nas okruuje.

Bog nam daje te duhovne ui i oi, ali samo kada smozaista potpuno zagledani u Njega, kada imamo veliku vjeru idivna djela. ovjek je primorao elektrinu struju da mu svije-tli, ali sm ne moe ostvariti svjetlo u dui i vidjeti duhovnosvjetlo. Napreemo se, ali nam samo Bog otvara ui i oi kojimavidimo nebesku stvarnost. Kada nam ih Bog otvori, drukijegledamo i druge ljude, bolje ih razumijevamo. Drugi ljudi videna nama promjene nabolje, ali mogu pomisliti i da nismo posve

PRVI DIO: OVJEK

14

normalni, ak i da smo ludi. Ali to je samo njihov problem, jernas ne mogu razumjeti. Ljudi koji ive u grijehu ne mogusvojim umom shvatiti duhovnu istinu, zapravo niti ne ele ni-kakvo duhovno svjetlo. Mi, koji elimo istinu i duhovno svje-tlo, moramo zaista i initi ono to od Boga ujemo da trebamoiniti. U nas se useljava Boji Duh, postajemo duhovna osobai vladamo svojim tijelom. Oni koji ive po tijelu tee zatjelesnim stvarima, dok oni koji ive po Duhu tee za onimto je duhovno. (Rimljanima 8,5) Vie ne ivimo onako kakoive drugi ljudi. U Poslanici Rimljanima 6,6 Pavao poziva vjer-nike da uz Boju pomo razapnu starog ovjeka da se unitiovaj greni ovjek.

Svaki ovjek se sastoji od tijela, psihe i duha. Sve tri cje-line Biblija naziva iva dua (Postanak 2,7). Tijelo i psihudobijemo po roditeljima, a duh nam udahne Bog odmah pozaeu. Nita ne moe ivjeti bez Bojega Duha. Zadivljujueje kako je Bog tako savreno ukomponirao te tri dimenzije iuinio da smo svi razliiti. Sve to je Bog stvorio u svemiruposve je razliito i nema niega to je potpuno isto. To jezoran dokaz da Bog postoji i da samo vrhunska Inteligencijamoe stvoriti sve razliito, sve unikate. Sve tri sastavnice tre-baju biti skladne i meusobno se podravati. Ako jedna sastav-nica oboli, i druge obolijevaju. Tijelo je fizike naravi, a psihaje naa psihika narav koja se sastoji od temperamenta, karak-tera, emocija, savjesti, strahova, ljubavi i drugih psihikih sa-stavnica. ovjek posjeduje i duhovnu dimenziju koja je odBoga i inicijalna je iskra svega ivota u svemiru.

Duhovna dimenzija u ovjeku jest boanska dimenzija. Utrenutku zaea Bog udahnjuje svoj Duh kao besmrtnu di-menziju. Ta dimenzija je apsolutna i nepromjenjiva i ini stupegzistencije tijela i psihe. Nikada ne umire, osim ako je smBog ne usmrti. Kada ovjek umre, zapravo umre njegovo tije-lo, a psiha nestane kao da je ishlapjela, ali kod Boga ostajezapis o tijelu i psihi kao neki otisak. Duh koji je udahnut prizaeu, nakon smrti ostaje kod Boga. Pri svojemu drugomdolasku Bog ga ponovno stavlja u fiziko tijelo i psihu kojesmo imali prije smrti. Problem je u tome to to nije pravilo za


15

sve ljude. Cijela Biblija razotkriva tu odluujuu i temeljnuistinu. Isus je rekao da se spaavamo samo estokom borbomprotiv grijeha: Samo najuporniji osvajaju kraljevstvo Bo-je. Svi oni koji ne prihvate kransku duhovnost i ne ive poBojim zapovijedima, zauvijek e nestati i nikada ih vie neebiti.

U doba postmodernizma i relativizma sve se moe kritizi-rati i nijekati. Sve istine i drutvene vrijednosti mogu se izo-krenuti, a to stvara zbrku. U dananjem svijetu znanosti i rau-nalnih sustava mnogi nijeu postojanje Boga. Takve tvrdokor-ne nevjernike nazivamo ateistima. Za njih postoji samo mate-rijalna stvarnost pa ne mogu razumjeti vjernike, ak ih omalova-avaju. Neki misle da je materijalna stvarnost primarna, a daduhovnost izvire iz materijalne stvarnosti. Oni malo mekirei e da postoji neka sila u svemiru, ali nisu sigurni da je toBog. Kada ih upitamo to je Bog, odgovaraju da neega ima,ali ne znaju to je to i time su zadovoljni. Naalost, veina ljudije ravnoduna prema vjenom ivotu. Vaniji im je ovaj zemalj-ski ivot u grijehu, koji traje osamdesetak godina, nego vjeniivot bez grijeha, koji traje milijarde i milijarde godina i nikadamu nema kraja. To je najvei uas gluposti silnog mnotvaljudi i svjesno ili nesvjesno genocidno ponaanje prema sami-ma sebi, jer ne ele sluati Boga. Ne ele priznati da imajugrjenu narav, ne ele ostaviti grjene navike i ive kao danemaju razum koji bi to sve shvatio i odbacio, a prihvatioIsusa kao Gospodina i Spasitelja.

Postoje razliite religije i sve imaju neki put koji vodi donekog boga. U svemu tome najgore je to to oni koji vjerujuda postoji njihov Bog (ili da postoje njihovi bogovi), ive rav-noduni prema Bogu ne oslanjajui se na Njega i ne drei seNjegovih zakona i naela. Veina je uronila u more grijeha,zarobljena iluzijama, materijalizmom, nemoralom i iskrivlje-nim vrijednostima. Ljudi su ostali bez nade u neto bolje i utakvom stanju pribjegavaju mnogim materijalnim i duhovnimaktivnostima ne bi li barem malo popravili svoje stanje.

U duhovnom podruju je kao u modi: netko voli crvenuboju, netko zelenu, netko crnu. Danas postoji mnotvo duhov-

PRVI DIO: OVJEK

16

nih i vjerskih aktivnosti i raznih nauka pa moemo neto iza-brati kao da smo u hotelu gdje posluuju takozvani vedskistol s kojega moemo uzeti to hoemo i koliko hoemo, amoemo i ne uzeti nita. Dogaa se da ne znamo to uzeti pauzimamo od svega pomalo. Izaberemo neto od mentalnih ak-tivnosti (autogeni trening, regresoterapiju, jogu i meditaciju),neto od religijskog sadraja, a neto od ostalih nauka kao tosu astrologija, psihoanaliza, evolucija, reinkarnacija. Takav ved-ski stol uporite je new agea, svjetskog pokreta iji sljedbe-nici ive religioznost na vlastiti subjektivan nain te iz samo-posluivanja duhovnosti uzimaju samo ono to smatraju koris-nim za ostvarenje osobnih materijalnih i prestinih ambicija uovome ivotu.

Mnogi ne uzmu nita od toga i misle da su u pravu jer nemogu vjerovati u neto to ne vide te provedu ivot na istofizikoj razini ivei po naelima poznate krilatice: u sebe, nasebe i pod sebe. Drugi uzmu neto i ostanu u tome popravivimalo svoje psihiko stanje, a samo vrlo rijetki idu dokraja upronalaenju prave istine i ostaju u njoj. Najvei je problem utome to su ljudi nezadovoljni, frustrirani, puni stresova, ner-vozni i tjeskobni pa traei neki lijek za svoje probleme, zavr-e u neemu to je djelomice dobro, ali je zapravo isprazno iima poguban konani rezultat.

Najgore je to to je ponuda na poetku dobra, ali kadavie ne sumnjamo, jer po inerciji mislimo da e i dalje biti takodobra, opustimo se, a neastivi nam podmetne lani nauk dabi nas zaveo i odvratio od prave istine. To je kao da nam napoetku ponude au bistre vode. Kada je popijemo znajuida je pitka i bistra, doe Sotona. im postanemo neoprezni,ulije kap otrova. Pijui vodu, uvjereni da je i dalje dobra, otru-jemo se. Sotonin najvaniji cilj je da nitko ne doe do praveistine, jer spasiti se moemo samo na jedan jedini nain: prekoprave istine.

Od svih strahova koji tlae nau duu, najvei je strah odsmrti. Sva slava ovoga svijeta i sve bogatstvo koje posjedujemopostaju bezvrijedni kada umremo, jer u grob ne nosimo nita.Pitamo se zato uope ivimo i ima li ivot smisla i svrhu ako


17

nema nita dalje. 'vedski stol duhovnosti nudi mnoge odgo-vore. Mnogi nauci nude razliite odgovore da bi nas umirili utoj tjeskobi zbog straha od smrti. Prihvativi neki nauk, ljudidobiju prihvatljiv odgovor da dua ne umire, i ive kao to suivjeli: s manje tjeskobe, u grijehu, smatrajui da je to u redu.Ali nije tako! Ne moe biti vie istina, moe biti samo jednaistina. Istina mora sadrati Boga kao Stvoritelja, Otkupitelja iSpasitelja. I nije istina da moemo ivjeti kako hoemo, u grije-hu, a imati pravo na vjeni ivot. Zbog te zablude milijuniljudi e zavriti u vjenoj smrti.

3. Duhovna kua znanje, vjera i duhovnostSvi imamo kuu i znamo da se ona sastoji od temelja,

zidova i krova. Najosjetljiviji dio kue je krov. Oluja ga moeotetiti te ga nakon svake oluje treba pregledati i popraviti.Kada gradimo kuu, predstoji nam vrlo dug i naporan put dokne doemo do krova koji e sprijeiti da nam nevrijeme upro-patava zidove. Kada napokon pokrijemo kuu, slijedi ukra-avanje izvana i iznutra te opremanje interijera. Ukraavanjekue lienjem, slikama, tepisima, cvijeem i pokustvom pre-doava nau duhovnu zrelost i duhovno iskustvo koje dobi-vamo nakon estoke borbe sa svim dijelovima svoje grjenenaravi. Za sve te faze izgradnje nae duhovne kue potrebnoje neko vrijeme, a izgradnja traje sve dok smo ivi.

Tako je i s duhovnom kuom. Put do njezine izgradnjenije brz ni jednostavan. To je hod po uzanoj i krivudavoj stazikoja vodi uzbrdo, do duhovnog svjetla. Samo jedna staza vodido pravoga duhovnog svjetla, a ono vodi ovjeka u spasenjeod pogubnog zakona uzroka i posljedica, u vjeni ivot u ko-jemu vie nema smrti. Svi putovi koji ne idu prema IsusuKristu, vode u vjenu smrt. Zbog toga prvo treba spoznatipravu istinu, jer samo jedna istina moe biti pravo znanje iistina, a zatim tu istinu od srca prihvatiti i vjerovati u nju tedoivjeti promjenu i preobraaj od starog materijalnog u no-vog duhovnog ovjeka. Znanje o istini je prvi korak na tomeputu i temelj je duhovne kue.

PRVI DIO: OVJEK

18

Drugi korak je iskrena vjera da je sve ono to pie u Biblijiprava istina koja ini zidove duhovne kue, a trei korak jenae stvarno ponaanje i praktian kranski ivot po uzoruna naega Gospodina Isusa Krista.

Nekom ovjeku, koji je bio ateist i intenzivno se baviotranscendentalnom meditacijom, udesno se obratio Bog. e-sto je razmiljao o ivotu, o tome tko ga je stvorio, zbog egase rodio i to e biti kada umre. Od sveg srca elio je spoznatiistinu. Znao je da postoji samo jedna istina, ali koja je prava,to nije znao. Bog mu se osobno obratio jer je razumio njegovutenju za pravom istinom. Jednoga dana, dok je nakon dugo-trajne meditacije leao na krevetu, a mozak mu bio bistar kaokristal, poeo je razmiljati o tome da ipak postoji pravi Bogkoji je sve stvorio i koji svime upravlja. Osjeao je i potrebuza ljubavlju, a ne samo bistrinu u glavi. Iznenada je u svojojpsihi uo snaan glas, poput grmljavine snanog baritona, ka-ko mu govori: Uzmi kri i polako otkljuavaj bravu!

Bio je silno uplaen od tih rijei koje su dole niotkud.Smisao rijei bio mu je potpuno nejasan te je ustao, uzeoolovku i papir i zapisao ono to je uo da ne bi zaboravio. Prvapomisao mu doe da bi trebao kupiti kri. Otiao je na Kame-nita vrata i kupio povei metalni kri. Vratio se u stan i objesioga na zid spavae sobe. Gledao je kri i spontano se prvi putu ivotu prekriio. Tijelo mu se streslo kao da je dodirnuoelektrini vod. I sm se udio da se kao okorjeli ateist prekri-io. Nema sumnje, u tome trenutku je shvatio da postoji Bogkoji je stvorio sve to je na nebu i na Zemlji i da teorije onastanku svijeta evolucijom nisu prava istina. Sve je to doi-vio kao potres u svojemu biu. I tako se u njegovu ivotuzaela vjera.

Poeo je svakodnevno prouavati Bibliju i sve vie je po-stajao obraenik prema pravom kranstvu. Prihvatio je bib-lijskog Boga za svojega Uitelja i Vou. Svojim ivotom krenuoje u drugom duhovnom smjeru. Trenutak obraenja je velikiunutarnji duhovni dogaaj, promjena uma u odnosu prematrajnim vrijednostima istine i pravde. Obraenje moe biti fazaili trenutak, ali to je samo poetak u vjerskom ivotu. To je


19

prvo pravo krtenje odrasle i svjesne osobe, poetak vjerskogi duhovnog razvoja, a dalje treba proi dugotrajan proces du-hovnog sazrijevanja i proienja, koji traje dok ivimo. Mnogise obrate kada imaju velikih ivotnih problema, kada im jeteko, ali on se preobratio zbog tenje za istinom i duhovnegladi za ljubavi i dobrotom. im se upitao zato ivi i postojili Bog, odmah je Bog naao nain da mu se obrati. Poslije jeu Bibliji naao objanjenje o tome to se zapravo dogodilo.Trait ete me i nai me, jer ete me traiti svim srcemsvojim. (Jeremija 29,13) Otkada je upoznao istinu, kao da jeprogledao i postao ivotno ispunjen. Bog je postao nain nje-gova ivljenja i opazio je da se karakterno mijenja. Isus mu jepostao radost i punina. Najvanije mu je bilo to to je nadiaoproblem smrti jer je postojao Isus koji je u ljudskom oblijuumro i zatim uskrsnuo, to je i nama obeao.

Bio je sve uvjereniji da prouava pravu duhovnost i svegladniji Boje nazonosti u sebi. 'to je vie itao i napredovaou biblijskom nauku, shvaao je da je sve to pie u Biblijiistina, a da gotovo sve to pie u drugim knjigama duhovnenaravi proizlazi iz lanih nauavanja. Kao da mu je Bog govo-rio. Na kranstvo je poeo gledati sasvim drukije pa su svidrugi duhovni nauci pali u vodu. Umjesto da gleda u sebe,poeo je gledati u Isusa. Shvatio je da nema evolucije nitiinkarnacije, nego da je Bog sve stvorio za est dana, da imamosamo jedan ivot i da ga trebamo iskoristiti za dragovoljnoprihvaanje Bojih naela ivljenja te da onda slijedi ili nagra-da ili kazna, vjeni ivot ili vjena smrt.

Do potpunog razumijevanja poruke nije doao brzo. Tre-balo mu je nekoliko godina prouavanja Biblije da bi stekaoosnovna biblijska znanja i polako poeo shvaati znaenje Bojeporuke: uzmi kri i polako otkljuavaj bravu. Uzmi kri znai:prihvati pravi nauk i Isusa kao Spasitelja i ivi po Njegovimzakonima i naelima opisanima u Bibliji. Polako otkljuavajbravu znai da treba uveavati vjeru i duhovno rasti cijelogaivota, karakterno napredovati i molitvom polako otkljuavatibravu. Brava je vjera koja mora postati snana i odnosi se nasve aspekte ivota. Brava spasenja je vjera da je Isus zbog nas

PRVI DIO: OVJEK

20

grjenika dragovoljno dao svoj ivot i ponovno ga uzeo us-krsnuo da bi nam pokazao kako e i nas uskrsnuti. Bez iskrenevjere u Isusovu rtvu i uskrsnue nema otkljuavanja vratakoja vode u vjeni ivot.

Brava se otkljuava kljuem. Ako se ne otkljua, vrataostaju zatvorena i ostajemo zarobljeni. Shvatio je da nema tajklju kojim e otvoriti bravu i da mu je potrebna pomo ne-koga tko ima mnogo veu snagu. Klju za otkljuavanje bravejest Isus Krist koji ima veliku snagu da otkljua bravu naevjere i uvede nas u drugu duhovnu stvarnost ivota. Kada Muprepustimo da nas vodi i inimo sve to od nas trai, Isus nasvodi kroz ovozemaljski ivot i pomae nam jaati vjeru i du-hovno napredovati. Samo s Isusom moemo izgraditi svoju du-hovnu kuu. Kada nam otkljua bravu na ulaznim vratimanae duhovne kue, Isus nam zapravo otvara vrata vjenogivota. Nagrada je beskonano velika, vea od svih materijal-nih blaga na ovome svijetu: vjeni ivot u kojemu nema smrti,u kojemu vlada pravda i nema grijeha i neprijatelja, u kojemuje prisutna samo ljubav, a ivi se kreativno i razdragano. BezIsusove pomoi ne moemo uskrsnuti.

a) ZnanjeZnanje je vrlo vano: oslobaa, ali ne spaava. Moemo

izvrsno poznavati filozofiju ivota i sve glavne istine opisane uBibliji, ali nema nam spasenja samo po znanju. Znanje moebiti bogatstvo, posjedovanje, moe imati neto u sebi. Ono jekao temelj kue: ako je temelj slab, i kua e biti nesigurna.

Znanje o istinama koje se nalaze u Svetom pismu najva-nije je znanje koje moemo stei u ivotu. Sveto pismo iliBiblija jedna je od najstarijih knjiga. Njezin sadraj je ostaonepromijenjen. Prevedena je na vie od 2500 jezika i svakegodine se tiskaju novi milijuni primjeraka. To je knjiga nadknjigama, najvea literarna uspjenica. Biblija je knjiga u kojojBog otkriva sebe i daje nam zapovijedi i naela o tome kakotrebamo ivjeti da bi bilo najbolje za nas. Biblija nam dajeupute kako se trebamo ponaati u ljubavi, braku, prema bli-


21

njima, na poslu, prema psihikom i fizikom zdravlju. Mnogikoji su je itali, izjavit e da im je Biblija svojim savjetimapromijenila ivot nabolje i, to je najvanije, uspostavila kva-litetan odnos s Bogom. itanje Biblije najvanija je duhovnadisciplina za duhovni razvoj. Kranski Bog nije lik iz mate.On je stvarnost i aktivno je ukljuen u na ivot. On, osobniBog ljubavi, objavio se ljudima na najbolji nain koji ljudi mo-gu podnijeti, a da ne izgore od tolike sile kao ovjek u likuIsusa Krista. To je uinio da bi ostvario prisnu zajednicu snama, da On bude u nama i mi u Njemu. Biblija nas poziva dase klonimo zla i inimo dobro, ali ne sami, ve u zajednici sBogom: On i ja.

Veina ljudi, naalost, nikada nije proitala nita iz Biblijepa su ostali duhovno nepismeni. Mnogi koji su je i itali, reie da je Biblija zbirka bajki te da vjeruju samo u ono to videsvojim oima i u ono to se znanstveno moe dokazati. Kakvaje to tragedija ljudskoga roda! Ljudi bi eljeli imati nepogrjeivmaterijalni dokaz da je Biblija istinita, ali suvremena znanostne moe dokazati postojanje Boga niti moe stvoriti ivot. Ogra-nienost nae spoznaje ne moe dokazati i razumjeti besko-nanost i apsolutnost, osnovne Boje osobine. Kada bismoimali neprijeporne znanstvene dokaze te jasno vidjeli Boga idodirnuli Ga, ne bi nam trebala vjera. Bog nam ne eli doka-zivati svoje postojanje kroz materijalnu stvarnost, nego namunutarnjim duhovnim svjedoenjem preko Svetoga Duha go-vori to je istina. Potrebno je samo biti neutralan prema istini,ne sugerirati svojom voljom to jest, a to nije istina pa e Bogui u nau duu preko nae savjesti, a mi emo spontano svevie vjerovati da je istina sve ono to je napisano u Bibliji.Boje postojanje ni u emu ne smeta znanstvenom radu. Akoje prihvatimo kao istinu, Biblija postaje potpora mnogim znan-stvenim disciplinama. Znanstvenici pak mogu potkrijepiti bib-lijske istine i mnogo toga dokazati na slavu Boju.

Dokazana je gotovo sva povijest opisana u Bibliji. Tonosttih dokaza zapanjuje arheologe i povjesniare. Svatko tko istra-i mnotvo biblijskih tvrdnji, mora ustvrditi da je Biblija isti-nita knjiga.

PRVI DIO: OVJEK

22

Skeptici e rei da su Bibliju pisali obini ljudi i pritomizmiljali. Problem je u tome to je oni sami ne itaju, jer kadabi je prouavali, vidjeli bi da ljudi ne bi mogli napisati tolikomudrosti. Ne ele prihvatiti injenicu da je to u cijelosti Bojaknjiga i da nita u njoj nisu napisali ljudi po svojoj mudrosti.Ljudi su je napisali, ali potpuno nadahnuti Bogom koji je go-vorio preko njih. Od Boga nadahnuta knjiga znai da ju jepreko ljudi pisao sm Bog. U 2. Petrovoj 1,20.21 jasno pie:Prije svega ovo znajte: nijedno proroanstvo sadrano uPismu nije stvar samovoljnog tumaenja, jer nikad nekoproroanstvo nije dolo od ljudskog htijenja, nego su ljudigovorili od Boga, potaknuti od Duha Svetoga. Bez obzira nato to svaki pisac ima svoj stil pisanja, meusobno nisu pro-turjeni, to je za dananje pojmove pravo udo. A udo i jest,jer je razumnom ovjeku jasno da je govorio samo jedan Bog. Svi ti pisci su ivjeli u razdoblju duem od 1600 godina,bili su pripadnici razliitih drutvenih slojeva i svi su govorilio istoj istini. itajui Bibliju, vidimo da je od poetka do krajadosljedna u svojoj poruci. Govorei o Psalmima, Isus je rekaoo nadahnuu: Ta David, potaknut od Duha Svetoga, veli...(Marko 12,36) Apostol Pavao tvrdi: Svako je pismo od Boganadahnuto. (2. Timoteju 3,16) U Starom zavjetu Bog govoriproroku Jeremiji: Evo, u usta tvoja stavljam rijei svoje.(Jeremija 1,9) Oko tri tisue puta u Bibliji nalazimo rijei:Gospodin ree.

Najdojmljivije istine napisane u Bibliji su proroanstva,Boji peat kojim On potvruje istinitost Biblije. ovjeku nijedano da moe predvidjeti budunost, a Biblija prorie doga-aje tisuama godina unaprijed. Ona je predvidjela sva velikasvjetska carstva, njihov nastanak, rast, slavu, propast i uzrokepropasti. To je najbolje objanjeno u Knjizi proroka Daniela iu Otkrivenju.

Razuman ovjek koji eli znati pravu istinu moe nakonprouavanja Biblije zakljuiti da Bog zaista postoji. To doka-zuje i biblijska povijest jer se prouava i u koli kroz predmetpovijest, a nisu u meusobnoj proturjenosti. Dokazuju to iarheoloka iskapanja koja nepogrjeivo potvruju sve ono to


23

pie u Bibliji. To dokazuju i sva proroanstva, jer samo je Bogmogao do pojedinosti predvidjeti budue dogaaje. Kada pro-matramo sve biljne i ivotinjske vrste kako su razliite, kakoniti dva lista nisu jednaka, a kamoli dva ovjeka moramozakljuiti da je to sve stvorio beskonani um, Bog. Iz takvespoznaje lako se grade zidovi vjere: da je istina i ono to nevidimo, a napisano je u Bibliji.

U svojoj tisugodinjoj povijesti Biblija nije pretrpjela ni-kakve promjene osim samim prevoenjem na razliite jezike,to je normalno. Kada neto prevodimo, primjerice s engles-kog jezika, neku reenicu ne moemo doslovno prevesti nahrvatski, ve je moramo prepriati da bi bila razumljiva. UEvanelju po Mateju 5,18 Isus kae: Jer, zaista, kaem vam,dok opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovricaslova iz Zakona sigurno nee nestati, a da se sve ne ostva-ri. ... a Pismo se ne moe unititi. (Ivan 10,35)

Biblija se sastoji od Starog i Novog zavjeta. Stari zavjet jetemelj triju religija: kranstva, judaizma i islama. itajui Novizavjet, vidimo da Isus u cijelosti prihvaa Stari zavjet. Prekosvojih apostola koje je nadahnuo, Isus u Novom zavjetu govorisve ono to je govorio dok je boravio u ljudskom tijelu. Buduida je Isus bio Bog, Novi zavjet je pridodan Starom zavjetu itako je nastala Biblija.

Poznavanje onoga to pie u Bibliji daje mudrost ovjekui, slikovito reeno, moe simbolizirati temelj kue. Poznavanjeprave istine koja spaava i vodi u vjeni ivot temelj je naprav-ljen na stijeni ili na vrstom tlu. Kua koja nema temelj na-pravljen na vrstom tlu, nagne se i propadne, jer nije stabilna.Ako duhovnu kuu gradimo na pogrenom nauku, gradimo jeuzalud i ona se na kraju ivota raspline i nestane u nitavilu.

b) VjeraVjera je mnogo vie od znanja, ali ni ona ne vodi sigurno

u spasenje. Na naoj duhovnoj kui vjera simbolizira zidove.Bez vjere nije mogue ugoditi Bogu (Hebrejima 11,6). Vjeramoe biti mala, osrednja, velika i vrlo velika, kao to i zidovi

PRVI DIO: OVJEK

24

mogu biti stabilni i jaki, ali i tanki i nesigurni. Moemo imatiznanje i vjeru u Boga, ali ako tu vjeru ne primjenjujemo usvakodnevnom ivotu, opet nita. Ako kua nema krova, ubrzoe propasti i uruiti se. Bez dobrih djela milosra i ljubaviprema blinjima vjera je uzaludna jer nije dostatna za spase-nje.

U svijetu je mnogo nepismenih ljudi koji ne znaju ni pisatini itati. To nije dobro, ali je mnogo opasnija vjerska nepisme-nost: nepoznavanje pravoga Boga i ivot u grijehu. ovjek kojinije stekao vjeru u Boga uzalud se i rodio i uzalud ivi, uzaludjede i pije i uiva jer e to sve proi i vie nee biti niega.Ono to zavrava nema nikakvu vrijednost jednostavno zatoto vie ne postoji. Roditelji koji u svoju djecu ne usade vjeru,uzalud su ih imali jer e bez vjere sve nestati u nitavilu.

Veina ljudi vjeruje samo u ono to vidi i opravdavaju setime da nisu vidjeli Boga. Isus ne misli tako: Blago onimakoji e vjerovati, a da nisu vidjeli! (Ivan 20,29) Isusu jenajvanije da vjerujemo u Njega da je Bog i u sve ono to jerekao. Tada vjera oslobaa protok Boje snage i mudrosti iBog nas uvodi u stvarnost koja nadilazi ljudska shvaanja oivotu. Vjera mora biti bez ikakve sumnje. Moramo ivjeti upotpunoj poslunosti Bojim zakonima i naelima. Onda smoBoji miljenici ve u ovome prolaznom ivotu jer smo svojepostojanje stavili u Njegove ruke. Moramo znati da je vjeraBoji dar i esto Ga moliti da nam je uveava.

Kada prouavamo nekoliko knjiga na poetku Biblije (odIzlaska do Joue), zapazit emo da je Izraelcima od izlaska izegipatskog ropstva do Obeane zemlje Kanaana trebalo etr-deset godina. Prva zapreka bio im je egipatski faraon koji sekoristio cjelokupnom moi svoje drave da bi sprijeio odla-zak Izraelaca iz Egipta. Nakon odlaska iz Egipta preko Crvenogmora mukotrpno su ivjeli u pustinji etrdeset godina jer nisubili posluni Bogu. Nakon etrdeset godina lutanja po pustinjipoumirali su svi oni koji su bili neposluni Bogu. Stasao jenovi narataj koji je postao posluan Bogu i On im je dopustioda konano uu u Obeanu zemlju. Pod Jouinim vodstvomBog je proveo sve Izraelce preko zaustavljene rijeke Jordan


25

tako da nitko nije niti obuu smoio. Zatim su morali ratovatis divovima, ruiti zidine utvrenih gradova, pobijediti tridesetjednog kralja i tek nakon velikih muka zaposjesti Obeanuzemlju. Stalno su bili posluni Bogu i izvravali sve to je odnjih traio. Ni mi ne moemo doi u kraljevstvo nebesko od-mah, bez truda, odricanja, padova, poraza, malodunosti, bor-be i, to je najvanije, bez obilne Boje pomoi. Kada vjeromprihvatimo Isusa za svojega Spasitelja, to je kao da smo tekkrenuli iz ropstva grijeha, kao da smo tek na poetku. Trebanam puno vremena da se borimo s grijesima koji su se vrstoukorijenili u mnogobrojnim crtama naega karaktera. Moramose suoiti s duhovnom pustinjom u svojoj nutrini, prijei mno-ge Jordane i svladati mnoge utvrde grijeha u svojoj naravi,usmrtiti divove grjenih pobuda i strasti. Ti Jordani, utvrdei divovi su u naemu tijelu i u naoj psihi: predrasude, mrnja,oholost, zavist, arogancija, srdba, nevjera, neopratanje, uvred-ljivost, ogovaranje i sve ono to Bogu nije drago. Sve je to upustinji naega bia koje vapi za ispunjenjem Bojeg sadrajaljubavi, suuti, pratanja, mira i tjelesnog i psihikog zdravlja.Cijeloga ivota vjerom i molitvom otkljuavamo bravu na vra-tima svojega srca, a ona vode u spasenje, u vjeni ivot.

U svojim osjeajima i ponaanjima cijeloga ivota otkriva-mo duhovne zapreke koje trebamo svladavati suraujui s Bo-gom, ak i vie puta iznova. Kada se najmanje nadamo, otkri-jemo, primjerice, zavist i iznenadimo se da je tako silnog in-tenziteta. Znanac je kupio dobar auto ili jahtu, a mi shvatimoda smo mu silno zavidni. A vjernici smo mnogo godina. Toznai da taj grijeh jo nismo s Isusom pribili na kri. Mnogimase ne d spoznati u sebi tu grjenu emociju pa kupuju jo boljiauto ili jahtu diui kredite koje ne mogu vratiti te sve dubljezapadaju u duhovnu bijedu. Time zakljuavaju bravu premanebeskom Ocu i ostaju u duhovnoj pustinji. Trebali su bitizadovoljni onim to posjeduju, uivati u tome i moliti Boga daiz njih izbrie tu negativnu duhovnu utvrdu i zapreku. Moe-mo i ostarjeti kao vjernici, a u sebi otkriti da nekome ne mo-emo neto oprostiti. I to je veliki div u nama. Zajedno sBogom trebamo ga svladati i oistiti svoje srce. To se odnosi

PRVI DIO: OVJEK

26

i na oholost, mrnju i srdbu. Ta, ali i mnoga druga negativnastanja nae psihe i tijela mogu se pojaviti kada se tome najma-nje nadamo.

Do pobjede nad samima sobom esto nam treba mnogomolitve i hrvanja s divovima runih osobina i navika u sebi.Molitve trebaju biti rezultat vjere da e nam Bog zaista pomoii da e nas oistiti, ali potrebna je i naa strpljivost, jer kadabi Bog odmah ispunjavao sve elje, svi ljudi bi bili vjernici ali iz interesa. Prava je samo ona vjera koja izvire iz naeljubavi prema Bogu i izlazi iz naega srca. Odluujua je iposlunost Bogu, onakva kakvu su pokazali Joua i Izraelcikada su osvajali Obeanu zemlju. Trebamo se do potankostidrati svega to nam Bog zapovjeda i tek tada e nam Onispuniti molbe za duhovnim iscjeljenjem. Za poslunost Bogui vjeru u Njega trebamo se moliti: Gospodine Boe, elim Tibiti posluan. Boe, daj mi veliku vjeru. Te molitve moemouputiti Bogu kada god poelimo i koliko god puta elimo.

Kada imamo veliku vjeru u Boga, nita nam nije nemo-gue. Vjerom moemo lijeiti sebe i druge ljude i otklanjatisve zdravstvene tegobe. Kada bi nam vjera bila potpuna, moglibismo hoditi po vodi. Vrlo je malo ljudi s tako velikom vjerom,bez imalo sumnje u srcu. 'to je naa vjera vea, to nam i Bogvie usliava nae molitve, pa makar to bila i uda. Bilo jetakvih ljudi u povijesti. Neki od njih su proglaeni svecima jersu bili vatreni vjernici i inili su uda. Danas je manje tih udavjere jer mediji, eljni senzacija, sve pokvare, a Bog to ne eli.Vjera mora biti profinjena, samozatajna i iskljuivo u funkcijispaavanja ljudi od grijeha i iskrene poslunosti Bogu iz lju-bavi. Dubokom vjerom moemo poboljati sve mogue aspek-te svakodnevnog ivljenja. Ako vjerujemo u ljubav, bit e namljubav; vjerujemo li da smo zdravi, bit emo zdravi; akovjerujemo da emo dobiti posao, dobit emo ga; vjerujemo lida emo dobiti dobru suprugu, dobit emo je; ako vjerujemoda smo dobri u ljubavi, bit emo takvi. I sve tako, ali samokada zaista i sigurno vjerujemo da e nam Bog to dati. Kolikovjerujemo da e nas Bog ozdraviti, toliko e nas i ozdraviti.Ako vjerujemo da e nas potpuno ozdraviti, potpuno e nas i


27

ozdraviti. Vjera sa sumnjom ili povrna vjera ne moe nita moe nas odvesti u razoaranje.

Neki ljudi ne mogu biti vjernici zbog slabosti svoje eljeza vjerom i jer ne ele promjenu u svojemu ivotu. Kada seprvi put susretnu sa ivotnim problemom, s prvom zaprekom,mnogi vie ne ele biti vjerni Bogu i ostaju u duhovnoj pusti-nji. fielja za vjerom mora biti jaka, kao to je jaka elja zahranom kada smo gladni. Treba eljeti govoriti o Isusu, eljetipsihiko i tjelesno iscjeljenje, promjenu naravi, bolje odnoses okolinom. Prava vjera je kada eznemo za sve veim duhov-nim darovima i traimo ih od Boga: eznite za veim daro-vima! (1. Korinanima 12,31) Isus nam tvrdi: Traite duhov-ne darove, a ostalo e vam se nadodati. Trebamo stalnotraiti i eznuti za to vie darova, ne ostati tamo gdje jesmo,odano eljeti veliku vjeru: Vrue eznite za duhovnim da-rovima... (1. Korinanima 14,1) bez obzira na napor i proble-me. Kada osjetimo da nas tlae neiste sile, moramo biti hra-bri i traiti od Boga da u nama rui utvrde grijeha i divoveloih crta nae naravi, da nas isti, i to sve do kraja ovozemalj-skog ivota. Naa vjera se mora stalno obnavljati kao to sepriroda obnavlja svakoga proljea. Svakodnevno trebamo ob-navljati djetinju vjeru, moliti i nikada ne klonuti, odnosno stalnomoramo otkljuavati bravu vjenoga ivota.

c) DuhovnostDuhovnost je najvia instancija. Predoava vrlo jaku vjeru,

vrst odnos s Bogom i dobra djela koja izviru iz vjere i ljubaviprema Bogu i ljudima, krov nae duhovne kue. Moemo reida je duhovnost profinjena vjera, potpuna predanost Bogu, apredoava primjenu vjere u svakodnevnom ivljenju. Duhov-nost je druenje s Bogom na svim naim putovima i u svimprilikama. Svi su oni koje vodi Boji Duh sinovi Boji.(Rimljanima 8,14) Ako smo duhovni, nae tijelo je mrtvo grije-hu i ve se nalazimo u raju, jer raj nije samo mjesto, negoponajprije stanje nae due ujedinjene s Bojom voljom. Naadua ne moe biti ista ako nije sjedinjena s Bogom. Samo iz

PRVI DIO: OVJEK

28

Boga izvire prava ljubav i istoa i On nas je spreman duhovnoistiti, ali samo uz uvjet da to sami traimo kroz molitvu. Mo-emo fiziki biti na najljepem mjestu na svijetu, uivati uljepoti morskog i pjeanog ala na nekom otoku Tajlanda,Polinezije ili Indonezije, ali ako nam dua nije oiena Bo-jom silom, svojim grjenim ponaanjem pokvarit emo taj pri-rodni raj. Neemo biti sretni bez Boga i otii emo nezadovolj-ni. U zajednici s Bogom i u svojemu malom i skromnom stanubit emo kao u raju, sretni i u skromnosti, jer sretni smo samokada u dui osjeamo sreu. Obuzeti smo radou, blagou,skromnou i milosrem. fiivimo sretni bez obzira na nega-tivne okolnosti koje nas povremeno snalaze u ivotu.

Duhovan ovjek potpuno otvara svoje srce Bogu i postajeslian svojemu Gospodinu Isusu Kristu. Naa stara narav jetime pokopana u Isusu Kristu i postali smo novi ljudi kojineprestano trae koga bi usreili. Kao kod spojenih posuda:to vie usreujemo druge, to vie grijeha usmrujemo u sebi.

Duhovan ovjek nikada ni o kome ne pria i ne razmiljanegativno, nikoga ne ogovara, ve nalazi samo ono to je bo-ansko u nekoj osobi. ovjek utemeljen u vjeri zna da ga Boguva i da ga iscjeljuje od svih bolesti tijela i psihe. Nestaju sviiracionalni strahovi i ivimo spokojno u miru koji nadilazi savrazum. To je zato jer smo postali duhovna osoba i u cijelostidopustili Svetom Duhu da gospodari naim tijelom i naompsihom. Bez snage Svetog Duha ne moemo biti duhovni iivjeti odvojeno od grijeha. Duhovna osoba se ne boji smrtijer zna da je spaena i da e je Isus uskrisiti.

Duhovan ovjek jasno vidi Isusa na kriu kako pati i umireu najgorim mukama. Vidi Ga i u Svetinji nad svetinjama kakou slavi Bojoj sudi ivima i mrtvima i sprema se ponovno doina na planet i preuzeti one koji su se odazvali.

Duhovan ovjek ne gleda u druge ljude niti se zagleda usebe, ve duhovnim oima gleda samo u Isusa i ponaa seonako kako se Isus ponaao dok je boravio na Zemlji. Duho-van ovjek zna da moe stradati i on i njegovi blinji i neposre u vjeri zbog gubitaka, jer je siguran da e Bog sveizvesti na dobro. Potpuno vjeruje da svemogui Bog ima snagu


29

za svaki njegov problem. Danomice blista i osjea se laganokao da lebdi. Suprotstavlja se ovome svijetu i ne doputa da gasvijet svojim izokrenutim vrijednostima i gleditima zarobi umreu grijeha.

Bog nam je dao Deset zapovijedi kojih se moramo drati.To je temelj kranske duhovnosti. Za pravu duhovnost tre-bamo ostvariti i neka naela koja nam je Isus zorno predoiosvojim ivotom dok je kao ovjek i Bog hodio po naoj Zemlji.Najvanija naela Isusovog ivota bila su: poniznost prema Bo-gu i ljudima te oprost, ali iz ljubavi prema blinjima i uz moli-tvu za njih.

Kada Bog po naoj volji gospodari nama, najvaniji rezul-tat naega ponaanja, uz dranje svih Bojih zapovijedi, morabiti poniznost i pratanje. Tek iz potpune poniznosti premaBogu izviru prave dubinske molitve. Ponizni trebamo biti ipred ljudima, kao da smo posljednji i posve nevani, a drugi-ma davati prednost i ast. Svaka i najmanja oholost nas odvajaod Boga. Nijedan duhovni dar od Boga ne smije nas uzoholitida se pravimo vani. Ne smijemo ni drugima dopustiti da nasuzdiu i hvale jer to nas moe duhovno iskvariti. Blinjimatrebamo pomagati kao da smo njihove sluge i slukinje netraei nita zauzvrat.

Oprostiti blinjima moe biti teak proces jer nas vrlo jakeemocije mogu potpuno duhovno blokirati i onemoati da itapoduzmemo. Svaka uvreda nam moe nanijeti rane na srcukoje nam mogu oduzeti psihiku i duhovnu snagu i blokiratinam odnos prema nekoj osobi, ali i prema Bogu. Od tih ranase ne moemo oporaviti ako nismo oprostili. Trebamo se po-kuati izdignuti iznad toga duhovnog gliba i odozgo promo-triti problem. S visine emo uoiti razloge zato nam je netkouinio nepravdu, razumjet emo tu osobu, aliti je i vidjetirazloge zato je takva. Moramo se ustrajno moliti Bogu da namd ljubavi i otkloni iz nas tu negativnu emociju. Kada molimoBoga za ljubav, u svojoj nutrini moemo osjetiti borbu ljubavis mrnjom. Ljubav e pobijediti jer je jaa i jer je od Boga.Duhovnost najbolje oitujemo u obitelji i na poslu. Ako mo-emo biti dobri krani u domu i na poslu, moemo i na bilo

PRVI DIO: OVJEK

30

kojemu drugom mjestu. Kada se ponizimo i svima pratamo,Sveti Duh kroz nas djeluje preobraavajuom silom i potpunoproima na ivot.

Duh pratanja i poniznosti u nama glavna je osobina du-hovnosti odozdo, koja ide ususret duhovnosti odozgo pa seonda kae da smo mi u Kristu i Krist je u nama; a onda sve toinimo na slavu Boju inimo. Duhovna smo osoba kadapriznamo da smo slabi, ali da s Bogom moemo biti jaki: Jerkada god sam slab, onda sam jak. (2. Korinanima 12,10)Kada smo u svakodnevnim situacijama ponizni te svima odsrca pratamo i molimo se za one koji nam nanose neko zlo,moemo rei da je naa duhovnost vrlo velika i da pozitivnoduhovno djelujemo na druge ljude. Ako samo na trenutaknekome ne oprostimo zbog nepravde koju smo pretrpjeli, du-hovno smo posrnuli i od Boga trebamo urno traiti ljubav jerljubav zaboravlja i prata zlo. (1. Korinanima 13,5) Poniz-nost, ljubav i oprost trebaju biti stalno stanje naega bia iznak da smo duhovni divovi bez obzira na to to o namamislili ljudi koji imaju izokrenute vrijednosti. To ne znai datrebamo dopustiti da ljudi pokvareno zlorabljuju te nae du-hovne vrijednosti za svoju osobnu korist. Zato nam je Bog idao razum da pravilno odluujemo o svojim postupcima.

Nai najvei problemi su nevidljive naravi, to to smoiznutra neisti. Kako se osloboditi tjelesnih pouda i strasti,srdbe, bijesa, nervoze, psihoze, lai, negativnih misli i mrnje?To sami zaista ne moemo, ali ima Netko tko to moe. Bog jeprije 2000 godina udesno, preko djevice Marije, siao na naplanet u liku Isusa Krista i na kriu umro ljudskom smru unajveim mukama. Prihvaanjem te firtve otvaramo prostorBogu da djeluje na nas i da nam pomogne.

U Ivanu 7,63 Isus jednostavno objanjava kako se postieduhovnost: Duh je onaj koji oivljava, a tijelo ne vrijedinita. Rijei koje sam vam ja rekao jesu duh i ivot. Kadamislimo na Isusa, redovito prouavamo Bibliju i praktino i-vimo po Isusovim rijeima, svi se ti problemi automatski sma-njuju, a u nama prevladava mir, ljubav i duhovnost. Kada ivi-mo i radimo u zajednici s Gospodinom Isusom Kristom, ivi-


31

mo duhovno. To se najbolje oituje kroz djela milosra i po-maganje blinjima.

Na sve treba gledati duhovnim oima, onako kako Boggleda. Bog nema negativnih emocija, osim to mrzi grijeh, atakvi budimo i mi. Otklonimo sve blokade duhovnog razvoja:nepotivanje Bojih zapovijedi, ogorenost, umiljenost, mla-kost u vjeri, urovanje s lanim naucima i spiritistikim prak-sama. Najvanije je uspostaviti duhovni krug ljubavi. Oganjljubavi izvire od Boga i prenosi se na nas, a mi tu ljubav irimona svoje blinje. Ako je Isus bio ponizan, budimo i mi ponizni;ako je Isus potpuno otvorio srce Bogu Ocu, otvorimo i misvoje srce Bogu; ako je Isus poznavao Boga Oca, upoznajmoi mi dobro Isusa po kojemu je sve stvoreno i koji nas je otku-pio na kriu. Stalno hodimo s Isusom: i kada je sve u redu ikada imamo problema i kada smo razoarani. 'to vie, to bo-lje. Za duhovno proienje potrebno je dugotrajno prouava-nje Biblije i svakodnevna molitva.

Kada nam je srce isto, u nama prebiva Sveti Duh i ondasmo duhovni, ali ne po sebi, ve po Svetom Duhu. Tako smozauzdali oluju grijeha pa smo zatieni od grijeha kao patkakoja je masnim perjem zatiena od vode. Onda po svijetuhodimo kao da smo zaljubljeni. Naa duhovnost oituje sekroz radost u zjenici oka zbog sjedinjenosti s Bogom. Ljudioko nas lako je otkrivaju kao to lako otkrivaju da je netkozaljubljen.

'to je najtee u duhovnom ivotu? Najtee se ponaati iodnositi prema drugima onako kako elimo da se i drugi pre-ma nama ponaaju i odnose. Duhovan ovjek omoguujedrugima ono to sami ele postii: mir, ljubav, napredak, ast,potovanje, osjeaj sigurnosti. Takvo duhovno stanje moemopostii tek nakon puno vjebi u zajednici sa svojim UiteljemIsusom Kristom.

'to je najvanije u ivotu? Najvanije je prihvatiti IsusaKrista kao svojega Spasitelja. Duhovan ovjek je u potpunostipreputen utjecaju Svetoga Duha i niega se ne boji, jer zna daje Bog tu, da e ga uvati na svim putovima. Bog govori prekonjegove savjesti. Takav ovjek propovjeda drugima, jer dopu-

PRVI DIO: OVJEK

32

ta Bogu da govori kroz njega. Izravno i jednostavno komuni-cira s Bogom o Bojim tajnama. Njegove molitve imaju velikutjecaj jer su sjedinjene s Bogom. Takav ovjek stalno ima blagosmijeh na licu jer neprestano osjea ljubav i sreu u Bojemokrilju. Svi ga udno gledaju. Njegov mozak je bistar kao kri-stal, a u srcu stalno osjea ljubav prema svima jer i njemu jeBog dao ljubav. Nema nikakvih predrasuda prema ljudima, neizgovara rune rijei, blag je, ne kritizira, ve samo govori opravdi i ispravnim putovima slavei Isusovo ime.

Stalna je opasnost da iznenada puhne jak vjetar i s naeduhovne kue odnese par crjepova pa u nju padne kia,odnosno grijeh koji nam moe unititi zidove vjere. Moemonaglo duhovno pasti, ali se s Isusom brzo i podignuti, popra-viti krov duhovne kue i opet biti duhovni.

4. Rodovi grijeha i duhovni rodoviBog je stvorio ovjeka da bude i materijalan i duhovan.

Duhovan ovjek mrzi svaki grijeh koji kalja materijalno tijelo.Boja volja je da ivimo bez grijeha i On za to trai duhovnedragovoljce. Uzrok svih naih problema najee je duboko unama jer su svi ljudi beziznimno podloni grijehu. Grijeh jeuroen svakome od nas. Poevi od Adama i Eve, mnogostru-ko se umnoio do dananjih dana i poiva u svakome od nas.A ne radi li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu to nate vreba... (Postanak 4,7) Svakoga trenutka u nama se moepojaviti kunja i pokrenuti nau bujnu matu i tjelesne strastite nas navesti da zgrijeimo.

Sve patnje u svijetu su posljedice grijeha. Kako moemoobjasniti grijeh? Rije grijeh, kako je uporabljena u Novomzavjetu, potjee od grke rijei koja doslovno znai promaiticilj, odnosno raditi neto nepravilno i tetno. Mnotvo grijehainimo nesvjesno, ali neke i sasvim svjesno. Grijeh je kao di-vovska hobotnica koja nas obujmi svojim ljepljivim kracima.fiivot u grijehu je poput boravka u dubokom tunelu i na ob-zorju vidimo samo jedan svijetli krug, a sve drugo nam je umraku. Kada bismo izili iz tunela, vidokrug bi bio irok i sve


33

bismo drukije uoavali. Grijeh je i kada hotimice krimo Za-kon (1. Ivanova 3,4). Dakle, to je namjerno i svjesno uinjenprekraj, odnosno promaeno je ono to je pozitivno, to nijepo Bojoj volji. Tko je sve sagrijeio? ... Jer su svi sagrijeilii lieni su Boje slave... (Rimljanima 3,23) Znai, svi ljudi uitavoj povijesti poinjali su grijehe. Posljedica grijeha je du-hovna smrt koja nastaje kada se odvojimo od Boga. Ako nitane poduzmemo da bismo se duhovno spojili s Bogom i negrijeili vie, nakon fizike smrti za nas sve nestaje jer samoduhovna veza s Bogom oivljava: ... jer je plaa grijeha smrt,a milosni dar Boji jest ivot vjeni u Kristu Isusu,Gospodinu naemu. (Rimljanima 6,23)

Svi ljudi su zaraeni grijehom koji im zamrauje um iodvaja ih od Boga. Apostol Pavao zorno opisuje tu stvarnost:Ovo sada velim i zaklinjem u Gospodinu da vie ne provo-dite ivot kako ga provode i pogani, u ispraznosti svogamiljenja, zamraeni u svom razumu, otueni od Bojegivota zbog neznanja koje u njima vlada i zbog okorjelostinjihova srca; oni su se, izgubivi svaki udoredni osjeaj,predali rasputenosti da sa svom pohlepom ine neistousvake vrste. (Efeanima 4,17-19) Isus je rekao da iz srca izlazezle misli, krae, umorstva, preljubi, lakomstva, lukavosti i svedrugo (Marko 7,21.22).

fiivimo na planetu na kojemu su se iskvarili i ljudi i priro-da, to prate teke posljedice. To je zato to veina ljudi, poeviod Eve i Adama, stalno donosi sebine, tetne i pogrene od-luke. Ljudska narav je postala vrlo zla i izaziva ratove, robova-nje, izrabljivanje, terorizam, nasilje, hedonizam. Grijeh nas za-vodi i ne doputa da doemo do istine. Posljedice nepotivanjaBojih zapovijedi i naela ponaanja i ivota oituju se ne sa-mo u moralnoj sferi, ve i u poremeaju klime, okolia i stanjubiljnog i ivotinjskog svijeta. Ljudi su bolesni fiziki i psihiki,a bolesna je i priroda. Samo jedemo, pijemo, ogovaramo, sva-amo se, bludniimo, kockamo, vozimo prebrzo i sebino oti-mamo drugima prostor, varamo, laemo, mrzimo, gomilamobogatstva na nepoten nain, zaduujemo se bez pokria... Akada nas snae zlo, kada snosimo posljedice takvoga ponaa-

PRVI DIO: OVJEK

34

nja, onda optuujemo Boga da nije pravedan i pitamo se zatodoputa da stradamo. Bog bi mogao sprijeiti nae ponaanjei posljedice, ali to ne ini jer bi time pogazio nau slobodnuvolju i otklonio mogunost stvaranja vrhunske zajednice izme-u sebe i ljudi.

Moemo se upitati zato je Bog dopustio grijeh ili zatonas nije programirao da ne inimo zlo. Bog je dopustio svekunje, jer nije elio slijepu poslunost. On eli da Mu drago-voljno budemo vjerni. Sebini smo i htjeli bismo stei velikuslavu vjenog ivota bez napora. Borba je velika, jer grijeh hranism sebe, a posljedica je sve vee odvajanje od Boga. Zato jeosobito vano ne initi nikakav grijeh. Ako smo samovoljni ikroz ivot idemo samo po svojemu nahoenju, bit emo bezBoje pomoi, a rezultat e biti esto injenje grijeha: ...samovolja je kao zloin s idolima. (1. Samuelova 15,23)

Grijeh je ponajprije ne vjerovati u Boga, odnosno u Isusa(Ivan 16,9). Evin i Adamov grijeh je prekinuo zajednicu s Bo-gom, a time se pokvarila i njihova narav. Ljudi se raaju ugrijehu, usmjereni su na sebe i ponaaju se kao da nema Boga.Robovi su grijeha i bez Boje pomoi ne mogu se osloboditiropstva. Mehanizam grijeha razvidan je u redcima:

Prema tome, kao to po jednom ovjeku ue grijeh usvijet a po grijehu smrt, tako smrt prijee na sve ljude...Dakle, kao to je prekrajem jednoga osuenje dolo nasve ljude, tako izvrenjem zapovijedi od jednoga dolazi nasve ljude opravdanje koje se sastoji u ivotu. (Rimljanima5,12.18)

Na svakih dvadesetak stranica Biblije nalazimo da se Boggnua nad grijehom preljuba. itava Biblija odzvanja: Bjeiteod bludnosti. (1. Korinanima 6,18) Grijeh je ak i pogledatienu s poudom (Matej 5,28). Svaki dananji mukarac moebiti zbunjen tom Isusovom porukom. Kako ne pogledati spoudom ene kada neprestano etaju ispred nas odjevenetako da se gotovo sve vidi, kao da su gole i poruuju: uzmi me.Pa to je onda initi mukarcima, kako ne gledati kada imamooi za gledanje? U redu, moda gledanje nije grijeh ako se nejavi elja. Ali kako u biti siguran da se nije javila i elja? Neto


35

je sasvim sigurno: ako due gledamo u neku enu u oskudnojodjei, elja e se svakako javiti! To se zorno vidi na Davidovuprimjeru kada je ugledao obnaenu enu. Umjesto da skrenepogled, on je gledao i gledao. Pojavila se elja, a zatim i odlukada posjeduje tu enu. Rezultat toga grijeha bio je straan. Takoi mi, da ne bismo zgrijeili kao David, enu koja nam doe uvidno polje moemo pogledati samo vrlo kratko, dok trajenaa percepcija. Znanstveno je dokazano da percepcija priopasnosti u prometu od trenutka pojave nekog objekta, pri-mjerice pjeaka na cesti, pa do trenutka kada ponemo koiti,iznosi jednu sekundu, a naziva se psihika sekunda. Neka tobude pravilo i u tim situacijama: enu moemo i moramo po-gledati, ali neka to gledanje traje samo dok je percipiramo,oko jedne sekunde, a onda skrenimo pogled bez umiljaja dase u nama nee pojaviti elja.

To to Biblija najee upozorava na grijeh preljuba go-vori da je to i najpogubniji grijeh. Mnogi kraljevi i generali sugubili poloaje zbog tenje tijela za bludnou, a danas je usvijetu to sasvim normalna, ak i poeljna pojava, jer vrijedno-sti ivljenja su posve izokrenute. Rezultati su katastrofalni: urazvijenim zemljama rastavi se gotovo svaki drugi brak, a i onikoji su u braku, teko se podnose. Sve je to zbog tenje tijelaza uivanjem i psihe za samostalnim odluivanjem. Supruni-ci ne ele podnositi jedno drugo, stvara se sve vea nesnolji-vost, nestaje ljubavi i brak se raspada. Bog zna da je seksu-alnost lijepa i da je za nas rizino ako joj se prepustimo beznadzora. Zato nas tako uestalo i opominje preko svoje Knji-ge, Biblije, da volimo i elimo samo svoju enu i da izbjega-vamo svaki povod koji bi nas mogao odvesti u grijeh.

Oholost je takoer neoprostiv grijeh pred Bogom. Gotovosvi podsvjesno ili svjesno teimo za isticanjem i elimo bitibolji od drugih. Volimo biti priznati u drutvu, drago nam jeda nas ljudi gledaju s divljenjem. Ohol ovjek je umiljen daje iznad drugih ljudi, prezire ih, a u konanici umisli da je iiznad Boga. Smatra da je svatko kriv za svoje probleme. Oho-lost je strana duhovna bolest i treba je dugotrajno i upornolijeiti. Bogu se gadi oholost. Oholi ljudi teko mogu vjerovati

PRVI DIO: OVJEK

36

u Boga. Oni imaju smrtonosan problem i potrebno im je ve-liko preobraenje: itanje Biblije i molitva u svakoj prigodi, arazumom moraju stalno analizirati svoje reakcije prema dru-gim ljudima. Pristupe li tako toj velikoj borbi protiv samihsebe, rezultat nee izostati. Sila Svetog Duha moe posvepreobraziti oholog ovjeka tako da on postane potpuno novalinost, nesebian, ljubazan i suosjeajan pa ga znanci tekomogu prepoznati.

U ovim redcima nalazimo objanjenje o tome to se unama zbiva: Naprotiv, svakoga napastuje njegova vlastitapouda. Ona ga izvlai i mami. Zatim pouda, poto zane,raa grijeh, a grijeh, kad je gotov, raa smrt. (Jakov 1,14.15)Smrt koja se spominje vjena je smrt, jer Bogu u Njegovukraljevstvu ne trebaju osobe koje su sklone grijehu. ApostolPavao je napisao: Ja, naime, znam da nikakvo dobro nestanuje u meni, to jest u mom tijelu. Zaista, htjeti dobro jestu mojoj moi, ali nije initi ga. (Rimljanima 7,18). Evoodgovora na pitanje odakle dolaze grjene pobude: Ono toizlazi iz ovjeka, to oneisti ovjeka, jer iz nutrine, iz ljud-skog srca, izlaze: zle misli, razne vrste bluda, krae, umor-stva, preljuba, lakomstva, opaine; lukavstvo, razuzdanost,zavist; psovka, oholost, bezumlje. Sva ta zla izlaze iznutrai oneiste ovjeka. (Marko 7,21-23)

fiivei u okruenju koje nam je svijet nametnuo, svi seoneiujemo grijehom i prilagoujemo sredini. Pouda tijela,pouda oiju, zavist, oholost i tatina zbog materijalnih vrijed-nosti ne dolaze od Boga. Starimo, ivot nam prolazi. Bez ivotaslinog Isusovom karakteru u konanici zauvijek zavravamoivot. Bog je Bog ljubavi, ali i Bog ljutnje, srdbe prema gri-jehu. Bog ima plan na kraju unititi grijeh, a time i ljude kojiostanu u grijehu. Kada gledamo ljude oko sebe i vidimo dagotovo svi imaju zle misli, ini se da se nitko nee spasiti. Namnogim mjestima u Bibliji zaista se i govori o tome da e sespasiti samo manji broj ljudi koji ive neporono i pravedno.Kada je rije o grijehu, iz iskustva znamo da su najvanije tristvari:


37

vrsta odluka da ne inimo nikakav grijeh, na samome poetku ne dati grijehu nikakva povoda;

ako mu damo povoda, on zane i raste, u svakoj kunji odmah moliti Boga za pomo, jer jedini

On nije rob grijeha, moe ga nadjaati i umanjiti nampatnju.

O tome govore redci: Tko dakle moe dobro initi, a neini, poinja grijeh. (Jakov 4,17) Ako teimo konformizmu,ne elimo istinu, udovoljavamo tenji tijela, ako ne razmislimoo onome to emo rei, ako nam se ne ita Biblija i ne elimoiniti dobro, grijeh je pred vratima. Zakljuak je vrlo kratak:Svaka je nepravednost grijeh... (1. Ivanova 5,17)

Sve grijehe koje smo poinili moramo jasno priznati Boguna koljenima, u osami svoje sobe, i zamoliti Ga za oprost(Matej 6,6). David je napisao: Tad grijeh svoj tebi priznah ikrivnju svoju vie ne skrivah. Rekoh: Priznat u Jahviprijestup svoj, i ti si mi krivnju grijeha oprostio. Bog opra-ta onome tko iskreno ali, tko se kaje i vie ne ini te grijehejer su mu postali odurni.

Na naemu planetu ivi vie od est milijarda stanovnika.Malo ljudi zna istinu da ivi u moru grijeha i da je izlaz uvelikom trudu u molitvi i potivanju svega onoga to je napi-sano u Bibliji. Mnogi gomilaju grijeh na grijeh i svoju krivnjuprebacuju na drugoga. U Otkrivenju 18,4 nalazimo da je je-dina nada za nas odgovoriti na Boji poziv: Iziite iz nje, mojnarode, da ne postanete sudionicima njezinih grijeha i dane dijelite njezinih zala! To znai da moramo izii iz sustavalanih vrijednosti iji je glavni pokreta materijalni probitak iudovoljavanje tijelu, pri emu ivimo u grijehu: ... tko godini grijeh, rob je grijeha... (Ivan 8,34) Prihvatimo li duhovneistine i budemo li ivjeli po njima, nagrada e biti izvanrednovelika. Ako ivimo po kriterijima ljudi oko sebe, nagrada ebiti vjena smrt.

Kada govorimo o grijehu, moramo spomenuti jezik kaoorgan koji ini mnoge smutnje i probleme. Jezik je malen ud,a mnogo ini. Mala vatra, a kako veliku umu saee! Oneiujecijelo tijelo gurajui ga u pakao (Jakov 3,5.6). Apostol Pavao

PRVI DIO: OVJEK

38

opisao je ljude koji e ivjeti na kraju ljudske povijesti: Aliovo znaj: u posljednje e doba nastati teka vremena, jer eljudi biti samoivi, lakomi, umiljeni, oholi, psovai, ne-pokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici, bez ljubavi,nepomirljivi, klevetnici, razuzdani, neotesani, neprijateljidobra, izdajnici, naprasiti, bahati, ljubitelji poude mjestoljubitelji Boga. Oni e sauvati vanjski oblik pobonosti ia-ko su se odrekli njezine sile. (2. Timoteju 3,1-5)

Dakle, rodovi grijeha su: mrnja, prijezir, oholost, nevjera, tatina, ravnodunost, preljub, la, kraa, srebroljublje, osveta, zavist, gnjev, lijenost, zavodljivost, lakomost, ogovaranje.

Duhovni rodovi su: ljubav, krotkost, vjera, nevezanost uz materijalno i uz ego, dobrota, poniznost, oprost, iskrenost,


39

smirenost, potenje, dareljivost, milosre, strpljivost, umjerenost, veselost, umiljatost, uvaavanje, suut.

Tko e rijeiti problem grijeha i kada? Grijeh moe unititisamo Bog. Kada ga bude unitavao, Bog e morati unititi i sveone koji ive u grijehu. To se odnosi na demone i, naalost, naljude koji tvrdoglavo odbijaju ivjeti u skladu s biblijskom ob-javom. Bog potuje slobodnu volju ljudi. Premda Mu je bes-konano ao jer voli i grjene ljude, morat e unititi grijehzajedno s njima. A kada e to biti, govore nam biblijski redci:Ali e doi dan Gospodnji kao lopov; u taj e dan nebesaieznuti s velikom lomljavinom, ljudska djela e se u ognjurastopiti... Ali mi oekujemo, prema njegovu obeanju, novanebesa i novu zemlju, gdje prebiva pravednost. (2. Petrova3,10.13) I grijeha vie nikada nee biti. Dotad budimo poniznikao na Gospodin Isus Krist dok je boravio u ljudskom tijeluna naemu planetu. Isus nas jednostavno poziva da budemokao On: Uzmite jaram moj na se i uite od mene, jer samkrotka i ponizna srca. Tako ete nai pokoj svojim duama,jer jaram je moj sladak, a moje breme lako. (Matej 11,29.30)Isus nam tim savjetom eli rei da nije teko ivjeti pravednoi isto. Treba samo odluiti i biti posluan Isusu pa e nam sviproblemi biti lagani. A nagrada je nevjerojatno velika: vjeniivot s Isusom.

5. Potreba ienja psiheStalno moramo neto istiti. istimo pod u stanu, istimo

cipele, auto, tipkovnicu raunala i tako dalje. fielimo oistiti i

PRVI DIO: OVJEK

40

svoju psihu da bismo imali mir u dui i ljubili blinje i Boga.fielimo se oistiti od grijeha u sebi pa zato itamo Bibliju,molimo se Bogu i odlazimo u crkvu. Nismo zadovoljni jer usebi i u drugim ljudima vidimo loe postupke u ponaanju,skloni smo grijehu i nikako ga se ne moemo rijeiti.

Osjeamo veliki nemir. Teko ga je oistiti, a do ostvare-nja istoe svoje due moramo dosta plakati i voditi unutar-nju borbu. Preko suza se uvodimo u istinu koja e nas spasitivjenog umiranja. U ovome ivotu ne moemo dostii posvedobro psihotjelesno stanje, ali tenjom za poboljanjem i is-tinom i duhovnom aktivnou moemo ostvariti veliko pobolj-anje i izljeenje due.

To je kao da imamo vrt s rajicom, lukom, mrkvom, pa-prikom i mahunama pa ga moramo vie puta plijeviti, okopa-vati i upati korov. Poupamo sav korov, ali nakon dva-tri tje-dna korov opet poraste te ga opet moramo poupati jer onoto smo posijali inae nee donijeti roda. Korov je puno lakepoupati dok je malen, dok mu je korijen malen i slabaan.Kada korov poraste, korijen mu ojaa. upajui takav korov,ne iupamo mu korijen te on ubrzo opet nikne jo silnije.Tako je i s grijehom: lake ga je otkloniti dok je manji, dok nezane.

U Bibliji se dosta govori o posebnoj vrsti korova koji imagorak korijen i za nas je najopasniji. Kada smo se krstili u IsusaKrista, postali smo novi ljudi jer smo Ga prihvatili kao svojegaSpasitelja. Tu poinje borba u nama samima jer naa uroenai steena grjena narav ne eli ostati mrtva. Postoje vrlo loepsihike osobine koje mogu zatvoriti naa duhovna vrata pre-ma Isusu Kristu. U naemu srcu uvijek postoje skriveni dijelovikoje jo nije proela vjera, koje jo nismo osvijestili i pribilina kri. Kada prihvatimo Isusa Krista za svojega Uitelja, svidijelovi nae osobe ne reagiraju jednako i neki ostanu prikri-veni. Gorak korijen je ljuta rana u naoj psihi, a moe pro-uzroiti pravu negativnu duhovnu oluju. Nastaje pravi cunamikoji u nama napravi veliku mentalnu i duhovnu tetu pa namnakon toga treba vrlo mnogo vremena da zacijelimo to duhov-no razaranje. To su najgore vrste misli i emocija: mrnja, za-


41

vist, ovinizam, ogorenost, srdba, sebinost, ljubomora, pred-rasude, razoaranost u ljude i Boga. Zbog takvoga korova usvojoj psihi moemo ostati bez mogunosti spasenja i vjenogivota. Svaki gorki korijen je usahnuo kada smo se krstili uIsusa Krista, ali nas Bog poziva da pazimo da ti gorki korijeniponovno ne proklijaju i zaraze i nas i mnoge oko nas: Budnopazite da tko ne ostane bez milosti Boje, da ne proklijakoji gorki korijen i da ne unese zabunu i ne zarazi cijelomnotvo! (Hebrejima 12,15) To su tako opasni korijeni danjima moemo zaraziti i druge ljude i udaljiti ih od Boga. Taduhovna oluja moe pogoditi i iskusne vjernike ako u zaetkuklijanja gorkog korijena ne ponu zazivati Boga da ih osloboditoga korova.

Zato moramo danonono moliti Boga da iz nas poupa tajopasni korijen kako ne bi duhovno unitio nas i druge. Nekase ukloni od vas svaka vrsta gorine, gnjeva, srdbe, vike ipsovke, sa svakom vrstom zloe! (Efeanima 4,31) Pali an-eli demoni oslanjaju se na svaki na grijeh, na svaki korijenkorova naih zlih navika i preko njih provode svoju volju na-suprot naoj volji. Demonima ne otvara vrata samo mrnja,nego i srdba koje se nismo oslobodili, po preporuci Biblijedo zalaska sunca. Svaku i najmanju nau la demoni vjetoiskoriste da nam to vie zagore ivot.

Kada smo s Isusom, sve korove mrnje, nesnoljivosti, pred-rasuda, strasti i pouda vjerom moramo pribiti na kri: Onikoji pripadaju Kristu Isusu razapeli su svoje tijelo s njego-vim strastima i poudama. (Galaanima 5,24) Sve treba raditiBogu na slavu, a ne po svojim naumima. Trebamo uvijek raz-miljati pozitivno, svima pratati, nikoga ne osuivati i sveprepustiti Bogu koji nam je odmah spreman pomoi. ApostolPavao je napisao: Iz dana u dan mrem... (1. Korinanima15,31) Duhovnu zrelost postiemo kada u srcu osjetimo mr-nju prema svakom korovu grijeha koji smo u sebi otkrili. Mo-ramo se oslobaati sveg gorkog korijenja isklijalog tijekom i-vota i povjeriti svoje brige Isusu.

Gorke korijene u srcu najlake s Isusom pribijamo na krimolitvom Bogu. Ljubav je najvei Boji dar, Boja stvarnost i

PRVI DIO: OVJEK

42

snaga koja moe neutralizirati i spaliti svaki korov mrnje,nesnoljivosti i predrasuda. Za tu vrstu problema najbolja bibila molitva: Isuse, napuni mi srce ljubavlju!

Nije dovoljno molitvu izrei jednom ili dvaput te odustati.Bog cijeni kada smo uporni i ne odustajemo. Treba biti uporanu ponavljanju molitve sve dok ne osjetimo da nas je obuzelaljubav i da volimo sve ljude na svijetu. Upornost je potrebnazbog toga to e mrnja pruati velik otpor, a ljubav e jepolako unitavati i spaljivati.

Svaki dobar vjernik i duhovan ovjek, kao to je Isusporuio, na ovome svijetu treba biti stranac i ne vezivati se uznametnute vrijednosti koje nemaju nikakve veze s Biblijom.Valja se kloniti -izama jer svi jednostrano gledaju na drutve-ne probleme i u interesu su odreenih grupacija koje iz togacrpe mo, vlast i bogatstvo. To su i komunizam i faizam inacionalizam i sve drugo to zavrava na -izam. Svi -izmi uvi-jek nas navode da druge osuujemo i mrzimo, da preziremostrance i druge nacije, a sebe uzdiemo i osjeamo se uzno-sito. Ti vrlo gorki korijeni u dui nas duhovno razaraju i teme-ljito odvajaju od Boje ljubavi i milosti. Bogu trebaju samoosobe ista srca i samo e one batiniti kraljevstvo nebesko.Ako smo uz Boju pomo svega toga osloboeni, moe se reida smo duhovno zreli i uspjeni vjernici. Gorko korijenje zami-jenimo ljubavlju prema Bogu i svim ljudima na svijetu. Akoimamo ljubav u sebi, zajedno s Bojom ljubavlju inimo ne-pobjedivi bedem ljubavi.

Kada molimo Boga da poupa korov grijeha iz nas, Bog gapoupa. Ali se zbog nae ljudske naravi korov grijeha opetpojavljuje, i opet moramo moliti Boga da ga iz nas poupa. 'toee molimo Boga da iz nas poupa korov, grijeh e imati sveslabiji korijen i mi emo biti oieniji. Ne treba oekivati dae se poude tijela ili nae tatine potpuno umiriti. U ovomegrjenom ivotu to je nemogue jer e nas grijeh u nama i okonas stalno tlaiti. Ali ako esto mislimo na Boga i prisjeamoGa se, grijeh e gubiti snagu. Grijeh e biti pokoen kao tose pokosi okunica ili livada, a livadu moramo esto kositi dabi lijepo izgledala. Ne smijemo dopustiti da korov jako izraste,


43

da ojaa, jer je onda vrst i velik pa nam zakloni pogled naBoga i na sve ono to je dobro i humano. 'to ee kosimookunicu, okruenje e nam biti ie i ljepe, a radost esijati iz nas. Tako pokoene i oslabljene, grjene sklonosti po-staju pobijeene. Tako Bog postaje Iscjelitelj nae psihe i nae-ga tijela.

Bog e potpuno unititi grijeh po drugom dolasku na naplanet. I grijeh (korov) i dobra djela (penica) ostat e ivjetisve do etve, a onda e Isus rei eteocima: Pokupite naj-prije ljulj te ga sveite u snopove da se spali, a penicusaspite u moju itnicu! (Matej 13,30) Korov, ili ljulj, je svo-jim korijenjem gusto isprepleten s penicom. Ne moe seiupati samo korijen korova, grijeha u sebi, a da se ne otetikorijenje penice, dobroga u sebi. Bogu je vano da aktivnoizraavamo tenju da budemo bolji, a ono to svojim trudomne uspijemo, On e nam nadoknaditi: postupno e otklanjatisve nedostatke naega karaktera sve dok smo ivi. Mnogi dije-lovi nae stare naravi, korijeni grijeha, i dalje su prisutni idjeluju na svoj grjeni nain. Promatrajui crte svoje naravi,moemo uoiti korov grijeha koji raste u nama i prkosi naoji Bojoj volji. Cijeloga ivota trebamo se truditi i moliti Bogada nas oisti od grjenih navika, da sve svoje nedostatke po-bijedimo uz Njegovu pomo i da budemo sveti kao na Go-spodin Isus Krist.

Kada bude unitavao korijene grijeha, Bog e morati, na-alost, unititi i sve ljude koji ive u grijehu. Bog potuje slo-bodnu volju ljudi i ne mijea se u na izbor grijeha i pravde.Iako Mu je beskonano ao, jer voli i grjene ljude, morat eunititi grijeh zajedno s njima. A kada i kako e to biti, govorenam redci: Ali e doi dan Gospodnji kao lopov; u taj edan nebesa ieznuti s velikom lomljavinom, pola e se uognju rastopiti... Ali mi oekujemo, prema njegovu obeanju,nova nebesa i novu zemlju, gdje prebiva pravednost. (2.Petrova 3,10.13)

Grijeha vie nikada nee biti! Sve negativno, sve to nijepo Bojoj volji, bit e konano usmreno po Isusovom dru-gom dolasku na na planet.

PRVI DIO: OVJEK

44

6. Problem voljeBog je pri stvaranju ivota na Zemlji obdario ovjeka naj-

veim darom od svih darova slobodom odluivanja. Slobodaodluivanja je velika slava za sve ljude stvorene na Boju sliku.Bog ne eli da ovjek bude bezumno stvorenje koje e kaorobot ili dresirana ivotinja slijepo slijediti svojega gospodara.Volja je sposobnost odluivanja, odnosno biranja izmeu do-bra i zla. O svakom problemu moemo razmiljati, analiziratiga i odluiti to emo i kako neto ostvariti. Bog nam je daoslobodu da budemo potpuno izvan Njegova utjecaja. Nae od-luke mogu biti dobre, ali i potpuno pogrene, to ovisi o mno-tvu imbenika koji mogu biti jasni, djelomice jasni ili posveskriveni od nae percepcije.

Ako na izbor nije pravilan, ako nije po Bojim zakonimai naelima, moramo se suoiti s Bojim zakonom uzroka iposljedica, odnosno sa stradanjem.

Slobodnu volju imaju svi ljudi, ukljuujui poglavare ze-malja i voe stranaka koji mogu za sobom povui itave narodei grupacije da postupaju loe. Bog se ne mijea ni u iju slo-bodnu volju jer je takav Njegov Zakon. Temelj je Bojeg stva-ranja to to nam je podario slobodnu volju, a sebe ograniioda na nju utjee samo ako to voljno elimo. Nama je to udno,jer na nau volju utjeu prvo roditelji, pa uitelji i nastavnici,onda zapovjednici u vojsci, poglavari drava i voe stranaka,efovi u poduzeu, brani partner, poslije i djeca, susjedi, ro-aci, politiari, televizija, internet i jo mnogo toga. Zato i imatoliko zla jer ljudi sve rade po svojem razumu ne potujuiBoju volju.

Stoga ne stoji pitanje gdje je Bog dok ljudi stradaju, jer Ondoputa oitovanje slobodne volje pojedinaca i voa i ne elise mijeati u njihove odluke. Isus nas samo poziva: Uite nauska vrata, jer iroka vrata i prostran put vode u propast,i mnogo ih je koji idu njim. Kako su uska vrata i tijesan putkoji vodi u ivot, i malo ih je koji ga nalaze! (Matej 7,13.14)Dakle, Bog nam je dopustio da potpuno samostalno odluu-jemo hoemo li sada ivjeti kako hoemo i zaraditi vjenu


45

smrt, ili emo ivjeti po Bojim zakonima i naelima i primitivjeni ivot: ... neka bude volja tvoja. (Matej 26,42)

U mnotvu raznih utjecaja na nau slobodnu volju, Bogkao da stoji na udaljenosti jer potuje nau volju i eka dadragovoljno komuniciramo s Njim, da Ga molimo za pomo.On kuca na vrata naega srca i eka da Ga pozovemo, da SvetiDuh ue kroz vrata i ostane u nama i da nam tiho, preko naesavjesti, ape kako se trebamo ponaati. Ako Ga ne pozove-mo, Bog nee ui jer je takva Njegova volja da komunicira snama samo ako to dragovoljno hoemo. Kada Ga molimo, pri-znajemo vjeru da On postoji, a On eli da mi znamo da po-stoji. Nema vee snage u nama od snage vjere i kontakta sBogom. On ne eli da Ga samo priznajemo, nego i da Mu sepotpuno predamo, da voljno pristanemo na sve ono to Onhoe za nas. Ono to Bog hoe za nas, zasigurno je za nasnajbolje. Kada to shvatimo, vie ne idemo po stazama svojevolje, ve po stazama koje je Bog odredio, a rezultati su skladi mir u dui i u konanici spasenje od prolaznosti ovoga ivo-ta do vjenog ivota bez starenja i bolesti.

Bez mene ne moete nita, kae Bog, ali nigdje ne kaeda mi ne moramo ba nita i da e On sve uiniti. To bi bilosmijeno. Zato nas je onda stvorio na svoju sliku i dao namslobodnu volju, a mi da samo leimo i ekamo da On sve obaviumjesto nas? Znai, sm ne mogu nita. Niti Bog ne moe nitasm jer potuje svoj zakon da ne utjee na nau slobodnuvolju; ali On i ja zajedno moemo sve. Bog nam je dao mouma kojom se trebamo maksimalno koristiti, ali ta mo jeogranienog dosega: nije dovoljna da popravimo svoju bole-snu i nestabilnu psihu. Bog kao da nam kae: ti uini to, a jau ono; ti uini to to moe, a ja u ono to ti ne moe i takoemo se susresti. Naa mo mora biti udruena s Bojom moii tek onda su mogua uda. On i ja moemo ostvariti velikerezultate.

Neki ljudi misle da je nemogue biti spaen. To tvrde jerne ele mijenjati svoje tetne navike, ne ele svjetlo u svojemuivotu, ele i dalje ivjeti u grijehu. Istina je zapravo da je lakobiti spaen samo treba eljeti odluiti. Mnotvo ljudi ne ele

PRVI DIO: OVJEK

46

odluiti i to e ih stajati vjenog ivota. Kada svoju volju pre-damo Isusu, On nas preobraava korak po korak. U tome pro-cesu i dalje imamo problema, i dalje moemo poiniti grijehezbog nae ljudske naravi. Neke grijehe odbacimo, ali ondauvidimo da imamo neke druge kojih se tek trebamo rijeiti.

Najvea ovjekova snaga je upravo u tome to je svjestansvojih slabosti te trai Boju pomo. Molitvom Bogu u ovjekase useljava silna nebeska snaga, razum i istoa. O tome govoriapostol Pavao u Filipljanima 4,13: Sve mogu u onome kojimi daje snagu. Treba samo uiniti prvi korak i od Isusa tra-iti pomo.

Umom trebamo oslukivati svoju psihu i tijelo, promatratisvoje reakcije i postupke i stalno ih nadzirati. Treba ih osjetitii predvidjeti prije nego to emocija nastupi i odgoditi reakciju,zastati, razmisliti i pomoliti se Bogu. Odgaanje negativne emo-cije, govora i postupka nadzire se umom. Problem treba osvi-jestiti koordinacijom uma i emocija ili tjelesnog nagona. Nesmijemo dopustiti da se ita dogaa bez uvida uma u sve aktiv-nosti psihe i tijela. Iako to nije lako postii, potrebno je vje-bati i biti uporan. Ako vidimo da nam to ne ide, u mislimazovemo Boga da nam pomogne iz jednostavnog razloga jernam ne ide. Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor;staro je nestalo, novo je, evo, nastalo. (2. Korinanima 5,17)

Na temelju onoga to je reeno, moemo zakljuiti dapostoje tri razine reakcija:

PRVA RAZINA: reagiram ,odmah bez razmiljanja.

DRUGA RAZINA: reagiram sa zadrkom, prvo razmislim pa onda reagiram.

TREA RAZINA: reagiram sa zadrkom i nakon kratke molitve.

Trea razina je svakako najbolja jer e nae reakcije bitipravilne, u skladu s karakterom naega Gospodina Isusa Kri-sta: mir ostaje u nama jer nam ga Bog daje i mi ga irimo na


47

druge ljude kao miomiris. Bog preko nas djeluje u skladu sasvojom voljom koja je zasigurno najsvetija i najbolja za sve nas.Kada svoju volju pokorimo Bojoj volji, udruujemo se s ne-beskom silom koja je sveobuhvatna i najvea. Bog posveujenau volju svojom nazonou i vodi nas kroz ivot, a mi ivi-mo s osjeajem stalne Isusove nazonosti. Nae misli, rijei idjela postaju posveene. Ako odvajamo vrijeme za razmiljanjeo Bogu, za molitvu i itanje Biblije, init emo ono to jeispravno. Zakon uzroka i posljedice kae: ako sijemo dobro,niknut e dobro. Isus je bio potpuno osloboen svojega Jai potpuno se prepustio Oevu vodstvu. Prihvatio je sve Bojeplanove odreene za Njega. Tako se i mi moramo ponaati.Trebamo imate neke planove za svoje aktivnosti, ali nikada bezstavljanja tih planova pred Boga i ekanja da nas na neki nainupozori na njihovu ispravnost. Neki znak e nam svakako dati,ali samo nakon molitve. To e znaiti da smo svoju volju pre-dali Njegovoj volji, da smo postali ponizni i prepustili se po-znatoj Isusovoj izjavi: Budi volja Tvoja. Neka nae malo jabude u okrilju Bojega velikog Ja. Onda preputamo Bogusve posljedice onoga to inimo po Njegovoj volji. Ako toradimo po svojoj volji, Bog nas preputa zakonu uzroka i po-sljedica.

7. Na osobni duhovni trokutSvaki ovjek se sastoji od triju cjelina: od tijela, psihe i

duha. To je egzistencijalni trokut, na ivot, naa dua iva.Zadivljujue je kako je Bog savreno ukomponirao te tri di-menzije i uinio da smo svi razliiti. Sve to je Bog stvorio usvemiru posve je razliito i nema niega to je potpuno isto.Sve tri dimenzije trebaju biti u skladu i meusobno se podr-avati. Ako jedna oboli, i druge obolijevaju. Tijelo je fizikenaravi, dua je naa psiha, odnosno psihika narav koja sesastoji od temperamenta, karaktera, emocija, savjesti, straho-va, ljubavi i drugih psihikih sastavnica. ovjek posjeduje iduhovnu dimenziju. Duhovna dimenzija u ovjeku jest boan-ska dimenzija.

PRVI DIO: OVJEK

48

Naa dua je kao bojite. Tamo gdje je Bog posebice na-zoan, pojavljuje se agresivni i bahati Sotona. Na tome bojitusmo Bog, mi i Sotona, a nae srce postaje bojno polje i mjestogdje se odluuje izmeu dobra i zla. Nas troje inimo trokuti svi sudjelujemo u toj opakoj borbi. Svi smo aktivni i svitraimo svoje ostvarenje i prioritete. U svakoj dui za pobjeduse bore tri sile. Prvo ratujemo unutar sebe sa samima sobom,jer na um, naa rasudna mo, ratuje protiv naih emocija,strasti i nagona. U tome sukobu um uglavnom gubi bitke i ratjer su emocije i strasti kao oganj koji saie nau pamet i liavanas Boje slave koju nam je Bog odredio pri stvaranju ljudskevrste. Ako smo okrenuti sebi i zaokupljeni sobom, na um jeokrenut od Boga, ivot nam tee kao u komaru. fiivimo bezkorijena ivota, inimo mnogobrojne pogreke, padamo svedublje i na kraju zavravamo u nitavilu.

Sluamo li Boga koji nam preko svoje svete Knjige i prekonae savjesti ape i govori kako se trebamo ponaati i ivjeti,nae mogunosti za duhovni i svaki drugi razvoj su velike. Akose i u molitvama svakodnevno druimo s Bogom u svim mo-guim aktivnostima, izii emo iz duhovnog trokuta i postatiBoji miljenici. Bog e nas na kraju ljudske povijesti nagraditinajveom nagradom koja postoji u itavom svemiru, a to jevjeni ivot. Druei se s Bogom, kao da se nanovo raamo,postajemo novi ljudi jer nema onoga treeg to nas odvlai odBoga. 'to se vie pribliimo Bogu, to emo vie uviati kolikosmo psihiki loi, krhki i podloni kunji i svojega tijela iSotone. Jedina uspjena sila u toj borbi bit e Boja sila: Jerbez mene ne moete nita uiniti, rekao je Isus u Ivanu 15,5.I apostol Pavao nas poziva: Ubudue budite jaki u Gospodi-nu i njegovoj monoj sili! (2. Efeanima 6,10)

Prakticiranjem vjere svakodnevno, oslobaamo se svojihpogubnih strasti, grjene naravi, pobuda i iluzija, a to znai dase oslobaamo samih sebe u svojemu unutarnjem trokutu.Oslobaamo se i djelovanja demona u vanjskom trokutu, jerkada spomenemo ime Boje, oni se razbjee i ostave nauduhovnu kuu istom. Oni koji se dovoljno utjeu Bogu, dono-sit e i plodove: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, do-


49

brotu, vjernost, krotkost, suzdrljivost (Galaanima 5,22.23),a to znai da e svoju volju podrediti Bojoj volji. Kada smozagledani u Boga, zatvara se svaki prilaz neistim mislima,rijeima i djelima. U tome miru, bez naih strasti i vlastitogega i bez djelovanja demona, Bog nam tiho ape to je istinai kako je najbolje ivjeti, isti nas i priprema za svoj slavnidolazak, kada e nam dati novo tijelo bez pogubnih strasti imana, a smrti vie nee biti. To trebamo initi dok smo ivi,jer ako prekinemo, moemo ponititi sav duhovni napredak ivratiti se svojim poudama i utjecaju demona.

8. Duhovna vrataSvaki ovjek ima problema sa samim sobom i u komuni-

kaciji s drugim ljudima. Mnotvo je odgovora na pitanje zbogega imamo problema. Neki e rei da problemi proizlaze izljudskih slabosti, ponajprije iz slabosti fizikog tijela, a i ogra-nienosti nae svijesti i slabosti psihe, odnosno naravi. Osimnezdrave hrane i vode te neistog zraka, najopasniji uzroniciveine bolesti izviru iz ovjekova emotivnog ivota. Isus uEvaneljima kae da su to zle misli koje izlaze iz ovjekovasrca. Manji broj ljudi, koji na problem gledaju uglavnom teo-loki, rei e da nas to tlae pali aneli na elu sa Sotonom.Istina je i jedno i drugo: mi smo slabi i skloni grijehu, a demo-ni ine sve to je u njihovoj moi da nas skrenu s pravoga putaistine. Te dvije aktivnosti dogaaju se usporedno. Ne znamokada koja prevladava, ali je sigurno da djeluju istodobno. Posvojoj naravi ne moemo biti dovoljno dobri za sebe i premadrugima zbog grijeha s kojima smo roeni i koji stalno djelujuu nama. Tijelo je jae od nae volje, to znamo iz svakodnevnogivota. im se u nama pojavi negativna emocija ili zla misao,demoni to odmah vjeto iskoriste i ine sve da ta emocija ilimisao bude to vie u funkciji grijeha.

Svakodnevno prolazimo kroz neka vrata ili ih nekome otva-ramo. Otvaramo materijalna vrata: ulazna vrata kue, vratakupaonice, vrata auta. Kroz njih prolaz

Documents

Dragan Kalinić-Duhovni Trokut i Njegov Svršetak