Dr. sc. Velimir BLAŽEVIĆ, Bosanski franjevci i nadbiskup dr. Josip Stadler

8/8/2019 Dr. sc. Velimir BLAEVI, Bosanski franjevci i nadbiskup dr. Josip Stadler

1/118

1


2/118

2

Knjinica BATINA

Knjiga 8

Urednik:

MARIJAN KARAULA

Lekturu izvrio:LADISLAV FII

Naslovnu stranicu izradio:

Izdava:Svjetlo rijei Sarajevo, Splitska 39

Tisak:


3/118

3

FRA VELIMIR BLAEVI

BOSANSKI FRANJEVCI

I NADBISKUP DR. JOSIP STADLER

SARAJEVO 2000.


4/118

4


5/118

5

UVOD

Kroz punih 37 godina nadbiskupske pastirske slube bio je dr. Josip Stadler, prvivrhbosanski nadbiskup i metropolit, trajno upuen na franjevce i u stalnoj povezanosti iodnosima s njima, odnosno s upravom franjevake provincije Bosne Srebrene. Taupuenost, povezanost i odnosi bili su nuni i proizlazili su iz jednostavne injenice tosu franjevci u vrijeme ponovnoga uspostavljanja redovite crkvene hijerarhije u Bosni i

Hercegovini drali sve upe, i to su oni na cijelom tom podruju tada bili jediniduobrinici, a vodeu su ulogu u duobrinitvu zadrali jo dugi niz godina nakontoga.

O odnosima nadbiskupa Stadlera i franjevaca dosta se u prolosti pisalo.1 Ipak, uveini tih napisa zamjetna je izvjesna jednostranost, pa stoga i nepotpunost i

neobjektivnost, osobito zbog toga to su neka dogaanja, injenice i zbilje bilepreuivane ili umanjivane, a druge prenaglaavane i uveliavane, to su pojedinani iusamljeni sluajevi generalizirani i iz njih izvlaeni opi sudovi i zakljuci, to sudavana tumaenja dogaaja i postupaka dviju suprotstavljenih strana ve premasubjektivnom uvjerenju i interesu onoga tko pie ili govori, i zavisno od strane kojoj onpripada ili joj je naklonjen.

Da bih i sam izbjegao opasnosti od upadanja u istu pogreku, odluio sam u ovojstudiji to iscrpnije predoiti injenino stanje, ne ulazei u njegovo komentiranje iocjenjivanje, i pritom se osloniti gotovo iskljuivo na izvornu grau, od koje je veinaarhivske naravi i jo neobjavljena. Nadalje, suzdrat u se i od toga da bilo s kim

polemiziram ili da bilo ije dosadanje napise o sloenim odnosima Stadlera ifranjevaca u Bosni kritiki prosuujem i eksplicitno ispravljam.

1 Navodim neke od napisa: A.VINCETI, "Sekularizacija franjevaca", u:Franjevaki Glasnik, 12/1898,20, str. 307-309; 21, str. 324-326; 22, str. 337-340; 23, str. 357-358; P.DALMATA/fra Anto Cikojevi,

Nadbiskup Stadler i franjevci, Spljet 1909; J.VLADI, Memorandum S. Congregationi Episcoporum et

Regularium exhibitum a Patribus Franciscanae Provinciae Bosnae Argentnae in causa Archiepiscopi

Vrhbosnensis D. Josephi Stadler accusantis eamdem Provinciam eiusque membra in multis, Ms., u:

ARHIV FRANJEVAKE P PROVINCIJE BOSNE SREBRENE - SARAJEVO (dalje: AFPS), fasc.: Provincijalat, 2,1900-1910., br. 1104; H.HIPTMAIR, "Die Franziskaner und der Weltklerus in Bosnien", u: Theologisch-

praktische Quartalschrift(Linz), 63/1910, 3, str. 663-667; J. JELENI, "Franjevci i svjetovni kler uBosni", u: Serafski Perivoj, 24/1910, 9, str. 166-167; F. K. HAMERL, "Dr Josip Stadler prvi nadbiskup

vrhbosanski", u: Spomenica Vrhbosanska, Sarajevo 1932, str. 25-45; B. GAVRANOVI, Uspostavaredovitekatolike hijerarhije u Bosni i Hercegovini 1881. godine, Beograd 1935, str. 224-233 i 244-248;A. PARADIK, Dr. Josip Stadler prvi vrhbosanski nadbiskup, Sarajevo 1968; I. GAVRAN, Lucernalucens? Odnos Vrhbosanskog ordinarijata prema bosanskim franjevcima (1881-1975), Visoko 1978, str.

27-95 i 165-175; ISTI, "Franjevaka provincija Bosna Srebrena od 1881. do 1918", u: Nova et Vetera(Sarajevo), 32/1982, str. 149-175; ISTI, Suputnicibosanske povijesti, Sarajevo, Svjetlo rijei, 1990, str.111-117; ISTI, "Franjevaka provincija Bosna Srebrena od 1881. do 1918.", u:Katolika crkva u Bosni iHercegovini u XIX i XX stoljeu (zbornik) - Studia Vrhbosnensia, 1, Sarajevo 1983, str. 197-220; M.KARAMATI, "Korijeni napetosti unutar Katolike crkve u BiH od 1878. do 1914.", u:Juki, 7/1977, str.79-91; ISTI, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., Sarajevo, Svjetlo

rijei, 1992, str. 130-152, 166-174, 185-203, 209-220 i 290-309; P. BABI, "Nadbiskup Stadler u svjetlurimskih arhiva od 1881. do 1903.", u: Katolika crkva u Bosni i Hercegovini u XIX i XX stoljeu(zbornik), - Studia Vrhbosnensia, 1, Sarajevo 1983, str. 61-90, posebno str. 78-89; . KOKA,

"Uspostava redovite hijerarhije u BiH 1881.", u: Katolika crkva u Bosni i Hercegovini u XIX i XXstoljeu (zbornik), - Studia Vrhbosnensia, 1, Sarajevo 1983, str. 21-60; . PULJI (prir.), Josip Stadler.Prilozi za prouavanje lika prvog vrhbosanskog nadbiskupa, - Studia Vrhbosnensia, 3, Sarajevo 1989.


6/118

6

Osvrnut u se na sva vanija podruja odnosa izmeu Stadlera i franjevaca, a bite rijei o sljedeim pitanjima i problemima, ili o ovim temama:

- Raspodjela upa izmeu franjevaca i svjetovnih sveenika ;- Postavljanje i uklanjanje franjevaca iz upnog duobrinitva;- Vlasnitvo i nadzor nad imovinom upa i briga oko materijalnog uzdravanja i

pomoi sveenicima;- Sekularizacija franjevaca;

- Uzajamni napadi franjevaca i svjetovnih sveenika u tisku i borba za presti ujavnom ivotu;- Meusobno uvaavanje franjevaca i nadbiskupa Stadlera i pokuajisporazumijevanja i suradnje, te nastojanja oko uspostavljanja mira i sloge.

Da bi prikaz o naznaenim pitanjima ili temama bio uvjerljiviji, moje epredstavljanje i izlaganje problematike iz odnosa franjevaca i nadbiskupa Stadlera biti

kroniarsko, s puno datuma, te preuzetih doslovnih navoda i parafraza iz dokumenatakoji su mi bili dostupni i kojima sam se sluio.


7/118

7

BIBLIOGRAFIJA

1. IZVORI

a) neobjavljeni:

ARHIV FRANJEVAKE PROVINCIJE BOSNE SREBRENESARAJEVO:-Matica provincije Bosne Srebrene, I, 1833-1910.

- Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, vol. IV, IVb, V, VI, VII

- Provincijalat

- Urudbeni zapisnici- Vrhbosanski ordinarijat, g. 1880-1918.

ARHIV GENERALNE KURIJE FRANJEVAKOG REDARIM:-Bosna 1883-1922.

ARHIV NADBISKUPIJE VRHBOSANSKESARAJEVO

POVIJESNI ARHIV KONGREGACIJE DE PROPAGANDA FIDERIM

VATIKANSKI ARHIV -KONGREGACIJA ZA IZVANREDNE CRKVENE POSLOVE

-Affari ecclesiastici straordinarii, Austria-Ungheria

b) objavljeni:

Acta Ordinis Fratrum Minorum, g. 1882, 1883, 1897.

Condicio iuridica paroeciarum in Bosna a franciscanis administratarum, Sarajevo

1936.

Imenik klera i upa nadbiskupije vrhbosanske za godinu 1910., Sarajevo 1910.

Schematismus almae missionariae provinciae Bosnae Argentinae Ordinis Fratrum

Minorum S. P. Francisci dispositus anno MCMVI, Sarajevii 1906.

Schematismus cleri dioecesis Banjalucensis in Bosna pro anno Domini 1900, Banja

Luka /1900/.

Schematismus cleri dioecesis Banjalucensis in Bosna, pro anno Domini 1935, Banja

Luka /1935/.

Srce Isusovo, g. 1882, 1883.

Vrhbosna, g. 1898, 1908, 1909, 1912.


8/118

8

2. LITERATURA

DRAGANOVI KRUNOSLAV, Opi ematizam Katolike crkve u Jugoslaviji, Sarajevo

1939.

AKOVI LUKA, Politike organizacije bosanskohercegovakih katolika Hrvata (I.dio), Zagreb, 1985.

GAVRAN IGNACIJE, Lucerna lucens? Odnos Vrhbosanskog ordinarijata prema

bosanskim franjevcima (1881-1975), Visoko, 1978.

GAVRANOVI BERISLAV, Uspostava redovite katolike hijerarhije u Bosni iHercegovini 1881. godine , Beograd, 1935.

KARAMATI MARKO, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., Sarajevo, Svjetlo rijei, 1992.


9/118

9

Poglavlje I.

PROBLEM UPA U BOSNI I NJIHOVA RASPODJELA

IZMEU FRANJEVACA I SVJETOVNOGA KLERA

Franjevci su u Bosni i Hercegovini kroz vie stoljea, prije i poslije pada Bosnepod osmanlijsku vlast, bili jedini duobriniki kler. Tako su oni i u vrijeme dolaska dr.Josipa Stadlera u Bosnu i njegova preuzimanja slube vrhbosanskog nadbiskupa imetropolita drali u Bosni i Hercegovini 114 upa, od toga: u vrhbosanskoj

nadbiskupiji 66, u banjolukoj biskupiji 21 i u mostarsko-duvanjskoj i trebinjskojbiskupiji 27. Takvo se stanje, dakako, nije u Crkvi smatralo normalnim i nije bilouobiajeno za podruja s redovitom crkvenom hijerarhijom. Zato je nadbiskup Stadlerodmah poeo razmiljati o podizanju metropolitanskog sjemenita za odgoj i izobrazbusvjetovnoga klera, a smatrao je pogodnim trenutkom da na samom poetku svojeslube postavi i pitanje upa, i da ga rijei povoljno za sebe i dijecezanski kler, kako biovaj, s vremenom, preuzeo uobiajene slube i zadatke kako u biskupskoj kuriji tako iu duobrinitvu, odnosno na upama u mjesnim Crkvama u Bosni i Hercegovini.

Iz same bule pape Leona XIII.: Ex hac augusta, od 5. srpnja 1881., kojom je

uspostavljena redovita crkvena hijerarhija u Bosni i Hercegovini, nije bilo jasno i

Stadler nije bio siguran kako e se ubudue rijeiti ili urediti pitanje upa. Istina, u

spomenutoj su buli nabrojene upe koje pripadaju vrhbosanskoj nadbiskupiji i dvjemasufraganskim biskupijama, i naglaeno je kako e svjetovni sveenici obraivativinograd Gospodnji te, povezani ljubavlju i duhom sloge s redovnicima (franjevcima),

obnaati sve sveenike slube i ulagati svoje snage u irenje vjere,2 ali se iz toga jonije moglo zakljuiti tko e ubudue drati i kakve e naravi biti sve tadanje upe, kaoi one koje e se poslije toga osnivati. O tom e se pitanju izmeu nadbiskupa Stadlera iProvincijalata (Redodravnitva) franjevake provincije Bosne Srebrene voditiopetovane i otre rasprave i sporovi. Nadbiskup Stadler je elio dobiti, ako ne sve,onda to vei broj upa koje bi bile slobodnog podjeljivanja (liberae collationis), tj.koje e pripadati i biti povjeravane ili podjeljivane da ih vode svjetovni sveenici. Sdruge opet strane, franjevci su se borili da to vie upa zadre za sebe i da ih to

manje ustupe Nadbiskupu i svjetovnim sveenicima.

1. Prva odluka Svete Stolice o upama

Da bi se pitanje upa razjasnilo i problem rijeio za Stadlera to povoljnije, on jeprilikom boravka u Rimu, radi svoga biskupskog posveenja, uputio Svetom Ocupismo 13. studenoga 1881., a drugo 3. prosinca, i potom odmah jojedno 4. prosinca1881. U pismu naglaava kako od poetka eli otkloniti sve nejasnoe i potekoe koje

2

Vidi: LEON XIII., bula: Ex hac augusta, 5. srpnja 1881, u: Acta Ordinis Fratrum Minorum, 1882, str.104; Spomenica Vrhbosanska1882-1932, Akademija Regina Apostolorum, Sarajevo 1932, str. 20-21.


10/118

10

mogu nastati u upravljanju nadbiskupijom i predusresti sve nekorisne i tetne raspravei svae o upama, za koje predvia da bi mogle izbiti izmeu njega i franjevaca. Zatomoli Svetog Oca da svojim vrhovnim autoritetom razrijei to pitanje, odnosno da sveupe u cijeloj Bosni budu proglaene slobodnog podjeljivanja, ne izuzimajui ni onekoje su u gradovima ili mjestima u kojima postoje franjevaki samostani.3 Pozivajui

se na izvjetaj bosanske vlade, koji je upuen zajednikom austrougarskomministarstvu u Beu, Stadler ovako prikazuje dotadanje injenino-pravno stanje upau Bosni: Sve upe to se nalaze u samostanskim distriktima podlone su pojedinimsamostanima oo. franjevaca; samostani imaju pravo patronata nad svojim upama,stoga su upe inkorporirane samostanima.4 Vezano za taj zahtjev, Stadler nastavlja izakljuuje: da se u upama, kojih je u Bosni mnogo, nee nikada uspostaviti svjetovnisveenici ukoliko se te upe ne proglase slobodnog podjeljivanja, a to bi bilo na tetukatolika, jer je velik dio franjevaca na sablazan puku.

5

O drugim pitanjima koja su iznesena u navedenom pismu, kako u svezi s

vlasnitvom nad dobrima koja postoje na upama tako i s obzirom na redovniki ivotfranjevaca i na njihovo duobriniko djelovanje, ovdje ne mogu posebno govoriti, alisu ona zasigurno u tom pismu iznesena da bi nadbiskup Stadler njima potkrijepio svojzahtjev da mu se dodijele franjevake upe. Treba ipak rei da Stadler, molei SvetogOca da udovolji njegovu zahtjevu, unaprijed istie da e se u svemu pokoriti sudu kojio toj stvari donese vrhovna crkvena vlast.

6

U pismu od 3. prosinca 1881. Stadler svoju molbu za dodjelu svih upapotkrepljuje i ovim razlozima: da mladii koji imaju elju da stupe u kleriki stale, nebi uli u sjemenite kad ne bi postojala vjerojatnost i sigurnost da e jednom, kadpostanu sveenici, dobiti upniki beneficij; da austrougarska vlast ne sumnja da supotpisivanjem ugovora izmeu nje i Svete Stolice o uspostavi redovite crkvenehijerarhije u Bosni i Hercegovini i sve upe postale slobodnog podjeljivanja.7

Moda je nadbiskup Stadler nekim kanalima bio obavijeten ili je i samnasluivao da nee moi dobiti sve upe, kako je traio, pa u pismu od 4. prosinca1881. donekle mijenja svoje stajalite s obzirom na vlasnitvo nad dobrima koja su uupama, a uza to je vezao i na emu je temeljio svoj prvotni zahtjev. On sad istiekako je nemogue da se u pojedinim sluajevima, pa i na samom licu mjesta, sazna jeli neka upna kua ili neko zemljite izvorno vlasnitvo franjevaca ili su ih kupiliupljani. Zato odustaje od ranijeg zahtjeva da mu se dadnu sve franjevake upe, tepredlae novo rjeenje: da Sveta Stolica vrhovnom vlau pretvori u upe slobodnogpodjeljivanja one koje nisu spojene sa samostanima, i da mu se dadne puno pravo i

3

Pismo od 13. studenoga 1881. je opirno, a u njemu se govori takoer i o drugim nekim pitanjima. Onose, skupa s dosta drugih dokumenata, nalazi u: VATIKANSKI ARHIV, Kongregacija za izvanredne crkveneposlove: Affari Ecclesiastici Straordinari (dalje e se navoditi: AES), Austria-Ungheria, pos. 526, fasc.240, Bosnia 1881-1883, f. 2-5, a navedena molba ja na f. 4r. To pismo, kao i vie drugih dokumenatakoji se odnose na problem upa u Bosni, tiskani su u zasebnom svesku (dalje: TM) Sacra congregazionedegli affari ecclesiastici straordinarii, Marzo 1883, (dalje: TM) Sommario, Num. I., str. 1-7.4 VATIKANSKI ARHIV, AES, Austria-Ungheria, pos. 526, fasc. 240, Bosnia 1881-1883, f. 2v; TM: Sacracongregazione degli affari ecclesiastici straordinarii, Marzo 1883,Sommario, Num. I, str. 2,1.5On pie: Nisi hae quoque parochiae declarentur liberae collationis, nunquam fieri possit, ut istis locis,qui sunt in Bosnia majores numero, instituerentur saeculares clerici, quod certe cederet in damnum

catholicorum, quum Franciscanorum magna pars scandalo sint populo VATIKANSKI ARHIV, AES,Austria-Ungheria, pos. 526, fasc. 240, Bosnia 1881-1883, f. 4r; TM: Sacra congregazione degli affari

ecclesiastici straordinarii, Marzo 1883, Sommario, Num. I., str. 5.6

Vidi: VATIKANSKI ARHIV, AES, Austria-Ungheria, pos. 526, fasc. 240, Bosnia 1881-1883, f. 3v; TM:Sacra congregazione degli affari ecclesiastici straordinarii, Marzo 1883,Sommario, Num. I., str. 4.7

Vidi: VATIKANSKI ARHIV, AES, Austria-Ungheria, pos. 526, fasc. 240,Bosnia 1881-1883, f. 6r-7r.


11/118

11

sloboda glede podjeljivanja tih upa.8 Pismo slinog sadraja onome od 13. studenoga1881. Stadler je 23. studenoga i. g. poslao i franjevakom generalu fra Bernardinu aPortu Romatino.

9

Na Stadlerovu molbu Svetom Ocu odgovor se nije dugo ekao. Kongregacija zaizvanredne crkvene poslove je ve 12. prosinca 1881. izdala dekret, potpisan od tajnika

Marija Rampolle. U tom se dekretu kae kako je Sveti Otac u audijenciji 15. studenoga1881., dakle prije nego su uslijedila ona druga dva Stadlerova pisma, odredio da upe uvrhbosanskoj nadbiskupiji, osim onih spojenih s franjevakim samostanima, ubuduebudu liberae collationis slobodnog podjeljivanja, i da ih, kad ostanu ispranjene,mjesni ordinarij slobodno podjeljuje prikladnim i dostojnim crkvenim ljudima kojima

hoe.10Franjevci nisu dotad bili ukljueni u rjeavanje pitanja upa, ali se u spomenutom

dekretu kae kako se njima, ako misle da im pripadaju kakva posebna prava u pogleduoduzetih upa, daje rok od godinu dana da ta svoja prava iznesu ili dokau predSvetom Stolicom.

11Stoga je uprava franjevake provincije odmah zapoela s

pripremom i izradom elaborata kako bi dokazala steeno pravo franjevaca na upe uBosni.

Nadbiskup Stadler i provincijal fra Ilija avarovi su u meusobnom razgovorupokuavali doi do sporazumnog rjeenja. U pismu od 22. veljae 1882. Stadlerpodsjea provincijala na taj razgovor i predlae da se ne spore pred Svetom Stolicom,nego da se franjevci izjasne koliko bi upa bili spremni ustupiti i koje, a da drugeostanu njima. Ukoliko se u tome sloe, da zajedno piu Svetoj Stolici da njihovdogovor potvrdi, a ako on ne bi bio zadovoljan prijedlogom franjevaca, ili franjevci

njegovim, da se tada i jedna i druga strana moe utei Svetoj Stolici.12Ne zna se je li bilo kakvih ozbiljnijih pokuaja i konkretnih prijedloga za

postizanje toga dogovora. Ako i jest, do pozitivnih rezultata se nije dolo, jer Stadler 2.lipnja 1882. pie provincijalu fra Iliji avaroviu da ga je veoma razveselilo to je onodluio opet se svojski latiti posla glede zamrenoga pitanja o pravu na upe.13 Ipak,nadbiskup se odmah potom ali kako je iz pouzdanoga izvora doznao da je jedanfranjevac iao od upe do upe i bunio sveenike i svijet protiv njega, i nagovarao ih dase svjetovnim sveenicima ne ustupi nijedna upa.14

2. Pokuaji nagodbe franjevaca i nadbiskupa Stadlerai novakonana odluka Svete Stolice o upama

Franjevci su na provincijskom kapitulu u Fojnici, koncem srpnja 1882., ozbiljno

raspravljali o pitanju ustupanja upa nadbiskupu. Na tom je kapitulu bio nazoa n igeneral franjevakog reda, fra Bernardin a Portu Romatino. Ve na prvoj sjednici, 27.srpnja 1882., proitan je dekret Svete Stolice od 12. prosinca 1881. o upama, a

8 Vidi: VATIKANSKI ARHIV, AES, Austria-Ungheria, pos. 526, fasc. 240, Bosnia 1881-1883, f. 8r-9r;

TM: Sacra congregazione degli affari ecclesiastici straordinarii, Sommario, Num. II., str. 8-10.9

ARHIV FRA NJEVAKE PROVINCIJE BOSNE SREBRENE SARAJEVO (dalje: AFPS), ProtocollumProvinciae Bosnae Argentinae, IVb (Acta avarovi), g. 1882-1885., str. 298-299.10 Vidi: Acta Ordinis Fratrum Minorum, 1882, str. 106; Conditio iuridica paroeciarum in Bosna a

franciscanis administratarum , pro ms., str. 21-2211 Vidi: Acta Ordinis Fratrum Minorum, 1882, str. 106; Conditio iuridica paroeciarum in Bosna a

franciscanis administratarum , str. 22.12

Vidi: AFPS, Vrhbosanski ordinarijat, 1, 1880-1918, 35.13 Vidi: AFPS, Vrhbosanski ordinarijat, 1, 1880-1918, 36.14

Isto.


12/118


13/118

13

nove, npr. u Kljuu, Petrovcu, Livu-Vindhorstu, Dubici, Bijeljini, Zvorniku,emernu, o emu je apostolski vikar Pakal Vujii ve ranije pisao vladi, i ona jenjegov prijedlog povoljno primila. General je uz to napomenuo kako mu je reeno da

bi se uskoro mogle osnovati nove upe u Visokom, Agiima, Prnjavoru, Dubocu,Viegradu, Srebrenici, ivinicama i Janjini.18

Na slubeni generalov dopis Stadler je poslao odgovor 2. rujna 1882. On nije biozadovoljan ponuenom jednom treinom upa te je nagovijestio da e se stvar, ukolikose njih dvojica ne budu mogli dogovoriti, morati rjeavati pred Svetom Stolicom.Takoer je napomenuo da ne moe biti zadovoljan s manje od polovicom upa. 19 To jenadbiskup ponovio i u napisu u glasilu: Srce Isusovo.

20

Ubrzo nakon provincijskog kapitula dolo je izmeu Stadlera i provincijskeuprave do razmimoilaenja i oko nekih konkretnih pitanja, odnosno odlukaprovincijskog kapitula u Fojnici. U pismu od 1. rujna 1882. Stadler je stavio prigovor

na osnivanje franjevakih rezidencija u Jajcu i Petrievcu, jer je smatrao da je toprotuzakonito budui je uinjeno bez njegova pitanja i pristanka, a time se prejudicirarjeenje pitanja raspodjele upa.21 U istom pismu Stadler je prosvjedovao i protiv

osnivanja upe Doljani, smatrajui to osnivanje nekanonskim.22 Provincijal je u dopisuod 24. rujna 1882. izloio kako je ta upa osnovana odlukom apostolskog vikara fraPakala Vujiia.23 Nakon toga je nadbiskup u pismu od 29. rujna i. g. opozvao svojutvrdnju glede Doljana, te se ispriavao kako je bio pogreno obavijeten jo prije negoto je doao u Bosnu.24 O Stadlerovim je prigovorima provincijal izvijestio generalasvojim pismom od 20. rujna 1882.

25

Nakon provincijskog kapitula general Reda se iz Bosne zaputio u Be. Napisaoje 19. kolovoza 1882. pismo caru Franji Josipu I. i u njemu prikazao situaciju u Bosni

glede upa i glede potraivanja nadbiskupa Stadlera, i izvijestio openito o odnosimaizmeu njega i franjevaca. Naznaio je kako Stadler oekuje da mu franjevci ustupedio upa, a da se i ne ulazi u raspravu o pitanju samoga prava na upe. Takav je

prijedlog, pie general, Stadler iznio i njemu, te citira njegove rijei: Umjesto pitanjao pravu, ja traim od franjevaca da mi dadnu neke, ali ne kaem ni koje ni koliko: nekaoni dadnu ponudu, i ako me zadovolji, odmah e se posao zavriti sa SvetomStolicom.26U tom je pismu car izvijeten i o odluci franjevakog kapitula u Fojnici i

ponudi koja je dana nadbiskupu Stadleru. U odgovoru to ga je Stadler poslao generalufra Bernardinu a Portu Romatino, a u kojemu je, kako smo naprijed vidjeli, traio

poveanje broja upa koje bi mu franjevci prepustili, on pie: Evo, predlaem i molimda Mn. PP. OO. franjevci ustupe polovicu upa i stoga da na onih 16 nabrojenihnadodaju jo 19, a da banjalukom biskupu osim onih 8 nabrojenih upa ustupe jo i

banjaluku upu.27 U pismu Stadler takoer izjavljuje da e prihvatiti franjevake

uvjete koji su postavljeni na kapitulu i navedeni u generalovu pismu od 6. kolovoza1882. ako franjevci prihvate njegov prijedlog o poveanju broja upa koje bi seprepustile dijecezanskim sveenicima. Stadler jedino nije pristao da se u Sarajevu, na

18 Vidi: AFPS, Protocollum, IVb, str. 303.19Isto, str. 305.20

Vidi: Srce Isusovo, I/1882, br. 8, str. 127-128.21 Vidi: AFPS, Protocollum, IVb, str. 34-35.22Isto, str. 35.23

Isto, str. 36.24Na istom mjestu.25 Vidi: AFPS, Protocollum, IVb, str. 29-32.26

Apostolski nuncij u Beu je prijepis toga pisma poslao u Rim, dravnom tajniku Svete Stolice, kard.Iaccobiniju - VATIKANSKI ARHIV, AES, Austria-Ungheria,Rubrica 242, fasc. 3, 1882, f. 166r-167r.27

Vidi: VATIKANSKI ARHIV, AES, Austria-Ungheria, pos. 523, fasc. 241-243, f. 66r.


14/118

14

lijevoj obali Miljacke, osnuje nova upa koja bi se dala franjevcima. Stadler je na krajuizrazio i neslaganje s generalovom tvrdnjom da je narod jedva neto malo pridonio kod

podizanja upa, nego da je gotovo sve podignuto ili steeno doprinosom dotinogasamostana.

28Uz to pismo Stadler je istoga dana poslao generalu jo jedno, privatnoga

karaktera, u kojemu moli da se prihvati njegov prijedlog, i da se pitanje upa rijei

mirno. A to se tie generalova miljenja i tvrdnje da narod nee rado prihvatitisvjetovnoga sveenika, on odgovara kako je siguran da e narod ljubiti svogasvjetovnog sveenika ako on bude dobar, kao to e mrziti svoga upnika franjevcaako ovaj bude zao.

29

General franjevakog reda, fra Bernardin a Portu Romatino, odgovorio je naStadlerova pisma iz Bea 7. rujna i. g. On prigovara Stadleru to nije prijeprovincijskog kapitula u Fojnici, i prije one ponude franjevaca, izrazio svoju elju damu se dadne polovica upa, nego je govorio prijanjem provincijalu, fra Nikoli Kriliu,a zatim i njemu, kako on ne kae ni koliko ni koje upe trai, kako ne kae ni jednutreinu, ni jednu polovicu, nego neka franjevci predloe. Takoer je nadbiskupuStadleru stavio do znanja da se sada s njim ne moe o tome dogovarati, a bezfranjevaca bosanske provincije.30 General Reda je poslije toga savjetovao provincijalufra Iliji avaroviu da se razmotri mogunost odstupanja jo nekih upa svjetovnimsveenicima.

Provincijal je sazvao kongres definitorija Provincije i opunomoenika iz svihdistrikata 7 samostana i 3 rezidencije, da proue generalov prijedlog. Na prvojsjednici, 30. rujna 1882., nazoni su bili upoznati s onim to je sve poduzimano iuinjeno u rjeavanju pitanja upa od provincijskog kapitula pa naovamo, te kako icivilna vlast - ministar Benjamin Kallay i car Franjo Josip I. - ele da se nadbiskupu

prepusti jo 8 upa. Potom je proitano i pismo to ga je Stadler 2. rujna 1882. uputiogeneralu. Na sljedeoj sjednici, 1. listopada i. g., svi su sudionici kongresa, izuzevsamo jednoga, izjavili da nadbiskupu ne treba ustupati novih upa, nego da se povjeri

provincijalu neka se zauzme, kako u Beu tako i u Rimu, za ouvanje svihupa kojenisu ranije ponuene. A ako elja cara i pape bude da se preda novih 8 upa, ili manjiili vei broj, provincijal neka slobodno uini to mu se bude inilo pravednim uGospodinu.

31Na tom su kongresu sastavljena i dva memoranduma koji su se imali

predati jedan papi a drugi caru. Takoer je sastavljen odgovor na maloprije spomenutoStadlerovo pismo generalu. Konaan tekst tih spisa je usuglaen i prihvaen na treojsjednici, 2. listopada 1882. Razmotreni su zatim i uvjeti ustupanja novih upa iodlueno je da se trai materijalno obeteenje samostanima kojima su dotine upe

pripadale, a isto tako i da se provincijal svim silama zaloi da se franjevcima ostavenove upe koje se u budunosti budu osnivale diobom od franjevakih upa.32

Da bi izloio stajalite franjevaca u pogledu raspodjele upa izmeu franjevaca iStadlera, provincijal fra Ilija avarovi je skupa s tajnikom fra Grgom Doenom pohodio u Beu 19. i 20. listopada 1882. apostolskog nuncija mons. SerafinaVannutellija. Prikazavi mu cjelokupno stanje, provincijal je nuncija zamolio usmeno,a potom i pismeno, da zagovara pravednu stvar bosanskih franjevaca. Nuncij je

savjetovao da se postupi po preporuci ministra Kallaya, i da se Stadleru ustupi jo 8upa, a sam je obeao da e pisati Stadleru neka se s tim zadovolji.33to je obeao,

28Pismo se nalazi u: VATIKANSKI ARHIV, AES, Austria-Ungheria, pos. 523, fasc. 241-243, f. 66r-67v.

29 Vidi: AFPS, Protocollum, IVb, str. 308-309.30 Vidi: AFPS, Protocollum, IVb, str. 309.31

Vidi: AFPS, Protocollum, IVb, str. 258-259.32Na istom mjestu.33

Vidi: AFPS, Protocollum, IVb, str. 310.


15/118

15

nuncij je odmah i uinio. Pisao je Stadleru, ali mu je on odgovorio da na ponuenih 8upa ne pristaje.34

Provincijal je o svom susretu i razgovoru s nuncijem Vannutellijem izvijestio

generala pismom iz Bea 25. listopada 1882.35Iz Bea je provincijal otiao u Budimpetu da bi se susreo i s ministrom

Kallayem. Susreli su se 8. studenoga 1882. i avarovi je prikazao ministru kako stvaristoje u pogledu problema upa, te kako Stadler zahtijeva da mu se preda polovica upa.Kallay je preporuio provincijalu da pismeno ponudi Stadleru 8 dodatnih upa, kako ne

bi mogao kasnije rei da bi na to pristao da mu je pismeno ponueno. Takoer jekazao, ako nadbiskup na ponudu ne pristane, da moe ii u Rim, a austrougarski

poslanik e mu biti pri ruci kad se pitanje bude rjeavalo kod Svete Stolice. 36U Budimpeti se u to vrijeme zatekao i car Franjo Josip I., i provincijal

avarovi je zamolio Kallaya da mu omogui susret i s njim. Do toga je susreta dolo9. studenoga. Provincijal je caru iznio probleme bosanskih franjevaca, a posebno

situaciju glede upa. Predao mu je i tri molbe napismeno: o upama, o osnivanjuzaklade za kolovanje i uzdravanje klerika i o potvrivanju povlastica koje sufranjevci imali u Bosni prije nego to je ona dola pod austrougarsku upravu. 37 CarFranjo Josip I. je obeao da pitanje upa nee biti rijeeno drugaije nego onako kakofranjevci predlau, a sukladno i njegovoj elji i preporuci austrougarske vlasti.38

Drei se preporuke ministra Kallaya, provincijal je 9. studenoga 1882. uputioStadleru dopis i ponudio mu u vrhbosanskoj nadbiskupiji, na onih 16 naprijed

navedenih, jo 8 upa. U tom dopisu on pie: Onim 24 upam koje Vam je preastniotac General Reda iz skupa otaca franjevaca dranoga u Fojnici posliednih danamjeseca srpnja o. g. ponudio s molbom da bi se smilovao primiti ih, i tako da se stvar

medjusobnim sporazumljenjem riei, pridodajem jo osam upah, i to: Belju, Peine,Gromiljak, Radunice, abljak, Otinovce, Solakova-kulu, i Penik. Indi u sve trideset idvi, i to za Vrhbosansku nadbiskupiju 24, a za Banjaluku biskupiju osam.39Provincijal je uz tu ponudu postavio i tri uvjeta:

1. da se ostale upe, koje se ne ustupaju nadbiskupu, proglase mensaeconventus samostana kojemu su dotada pripadale, te da provincijal ima pravo zanjih odreivati i predlagati mjesnom ordinariju upne upravitelje ili upnike, daordinariju pripada predloene ispitivati i postavljati;

2. da svjetovni ili redovniki upnici, kad odstupaju sa upa i predaju ih jednidrugima, nisu duni ostavljati pokustvo (namjetaj);

3. da franjevci, dok obnaaju dunost upnog upravitelja na svjetovnim upama,trebaju takoer i dalje plaati dotinome samostanu onaj iznos koji je plaan i dok

je odreena upa bila franjevaka.40

Iz Budimpete je provincijal s tajnikom poao 18. studenoga 1882. u Rim.Posjetili su najprije austrougarskog poslanika pri Svetoj Stolici, grofa Paara, i upoznali

ga sa situacijom glede upa, te zatraili i njegovu potporu. On ju je i obeao jer jedobio takav nalog od Vlade u Beu. Slijedili su takoer posjeti protektoru franjevakogreda, kardinalu Biliju, zatim dotadanjem tajniku Kongregacije za izvanredne crkveneposlove, Mariju Rampolliju, te njegovu nasljedniku Alojziju Pallotiju, a takoer vie

34Isto.35

AFPS, Protocollum, IVb, str. 311-312.36 Vidi: AFPS, Protocollum, IVb, str. 312.37 Vidi: AFPS, Protocollum, IVb, str. 313-316.38

Vidi: AFPS, Protocollum, IVb, str. 313.39 AFPS, Protocollum, IVb, str. 319.40

Isto.


16/118

16

puta dravnom tajniku, kardinalu Iaccobiniju. Provincijal avarovi je svagdje nailaziona razumijevanje i obeavana mu je pomo, tako da se stjecao dojam kako e pitanjeupa biti brzo rijeeno, i za franjevce povoljno.41

Stigao je u Rim i nadbiskup Stadler te su se on i provincijal 9. prosinca 1882.

nali zajedno kod kardinala Iaccobinija. U njegovoj nazonosti i uz njegovo

posredovanje pokuavalo se nai sporazumno rjeenje, ali se u tome nije uspjelo.42

Usporedno s aktivnostima o kojima je dosada bilo rijei pripreman je i elaborat

za Svetu Stolicu, kojim bi se dokazalo pravo bosanskih franjevaca na upe. To pravo jeproizlazilo iz vie naslova, tako: temeljem fundacije, dotacije i zakonite preskripcije.

Elaborat, datiran u Rimu 25. studenoga 1882., predan je Svetoj Stolici. Ovdje

nije mogue opirnije i iscrpnije prikazivati argumentaciju koju su franjevci naveli sebiu prilog.

43 U tom su elaboratu poimence nabrojene 32 upe, i to 24 u vrhbosanskoj

nadbiskupiji i 8 u banjolukoj biskupiji, za koje franjevci pristaju da budu liberaecollationis, a nabrojene su isto tako i 51 upa koje trebaju i dalje ostati franjevake, i

biti proglaene incorporatae mensae respectivorum Conventuum et Residentiarum(ujedinjene s odgovarajuim samostanima i rezidencijama), koji su takoer poimencenavedeni.44Ti samostani i rezidencije su: Kraljeva Sutjeska, Fojnica, Kreevo, Livno,Gua Gora, Plehan, Tolisa, Petrievac i Jajce , a kako su oni istovremeno i upe, izlazida je franjevcima trebalo ostati ukupno 60 upa.

Na pismo koje je provincijal fra Ilija avarovi poslao Stadleru iz Budimpete 5.studenoga 1882., odgovoreno je 18. studenoga i. g., a provincijal je taj odgovor dobio u

Rimu istom 12. prosinca 1882, i to preko ministra Kallaya i austrougarskog poslanstva

pri Svetoj Stolici. Stadler je u svom odgovoru odbio ponudu franjevaca kako glede 8

nadodanih upa tako i glede uvjeta koji su postavljeni. U svom pismu Stadler istiekako je, za ljubav mira i sloge, prepustio franjevcima da ponude koliko i koje su upespremni ustupiti, ali da vie ni na to ne moe pristati, jer opaa da se izabiru najloijeupe i brojem vjernika znatno manje od onih koje bi imale ostati franjevcima. On veli,kada bi i pristao na ponuene mu upe, ne moe pristati na zahtjev da nove upe, koje

bi se ubudue osnivale cijepanjem franjevakih, budu takoer franjevake budui dasvjetovnih upa, jer su malene, on ne bi ni mogao cijepati. Nadbiskup zatim iznosi

podatke o brojanom stanju vjernika na svjetovnim i na franjevakim upama, te kaeda u vrhbosanskoj nadbiskupiji ima ukupno 118.132 vjernika, a od toga broja bi u

svjetovnim upama bilo 24.587, a u franjevakim 93.145 vjernika, dok bi u banjolukoj biskupiji, od ukupnog broja 34.000 katolika, u upama svjetovnihsveenika bilo 7.721, a u franjevakim 26.000 katolika. Prema tome, zakljuujeStadler, u vrhbosanskoj bi nadbiskupiji franjevci u svojim upama imali 4 puta viedua nego svjetovni sveenici, a u banjolukoj biskupiji u franjevakim upama broj

vjernika bi bio vie od 3 puta vei nego u svjetovnim.

45

41 Vidi: AFPS, Protocollum, IVb, str. 328-329.42 Vidi: AFPS, Protocollum, IVb, str. 329-331.43 Prijepis toga elaborata vidi u: AFPS, Protocollum, IVb, str. 320-326; VATIKANSKI ARHIV, AES,

Austria-Ungheria, pos. 523, fasc. 243 - TM: Sacra congregazione degli affari ecclesiastici straordinarii,

Marzo 1883, Sommario, Num. VII, str. 27-40.44 Franjevci su ponudili slijedee 24 upe u vrhbosanskoj nadbiskupiji: Golobrdo, Brko, Uzdol,Rastovo, Moranani, Gorice, epe, Derventa, Travnik, Koriani, Brod, Delilovac, Garevo, Gradaac,Vidovice, Gromiljak, Peine, Otinovci, Radunice, Solakova kula, abljak, Penik, Belja i Sarajevo. Za banjoluku biskupiju ponueno je ovih 8 upa: Gradika, Stara Rijeka, Popovii, Litani, Grahovo,Glamo, Varcar i Liskovica. - Vidi: AFPS, Protocollum, IVb, str. 324 i 325; VATIKANSKI ARHIV, AES,

Austria-Ungheria, pos 523, fasc. 243 - TM: Sacra congregazione degli affari ecclesiastici straordinarii,Marzo 1883, Sommario, Num. VII, str. 37-38.45

Vidi: AFPS, Protocollum, IVb, str. 327-328.


17/118

17

U nastojanju da uvjeri Svetu Stolicu kako bi trebalo rijeiti pitanje upa, Stadlerje uputio jo jedan dopis 30. studenoga 1882. U njemu prikazuje to je sve poduzimanos njegove i s franjevake strane da se pitanje rijei dogovorno, ali da to nije uspjelo, teon ponovno trai da se proglase liberae collationis sve upe, izuzev 6 samostanskih. Utom pismu on pobija tvrdnje franjevaca da imaju posebno pravo na upe, a zatim

dokazuje kako teti redovnikoj disciplini i kako se ne provia spasenju dua ukolikose ostavi da franjevci i dalje vre duobrinitvo u Bosni. A na kraju kae da bi sepitanje upa najlake rijeilo sekularizacijom franjevaca.46

U rjeavanje problema upa u Bosni izravno se ukljuio i apostolski nuncij uBeu, mons, Serafin Vannutelli. On u svom dopisu dravnom tajniku Iaccobiniju, od15. rujna 1882., izvjeuje o razgovoru generala franjevakog reda, fra Bernardina aPortu Romatino, s carem Franjom Josipom I., a isto tako i kako na problem upa u Bosni gleda akovaki biskup J. J. Strossmayer.47 Nuncij je uputio i drugi dopis 9.studenoga 1882., i u njemu izloio to trae bosanski franjevci u pogledu upa, a tonadbiskup Stadler, i na emu jedna i druga strana temelji svoje zahtjeve i stajalite. 48Vannutelli je poslao jo jedan dopis 18. sijenja 1883., u kojem priopuje dravnom

tajniku Iaccobiniju to predlae austrougarska vlada za sluaj da se odloi donoenjekonane odluke o rjeenju problema upa u Bosni. 49

Nadbiskup Stadler se takoer utekao austrougarskom poslaniku pri SvetojStolici, grofu Paaru, da podri njegov zahtjev kod Svete Stolice, ali mu je ovajodgovorio da od Vlade nije dobio nikakav nalog u tom smislu, i da se ne moe mijeatiu taj spor.

50

Izgleda da je Stadler uvidio da njegov zahtjev nee biti rijeen onako kako je onelio i zato je istupio s novim prijedlogom, da se o upama jo ne donosi definitivnorjeenje, nego da ostane kako je dotad bilo, a kako on bude dobivao kojega svjetovnogsveenika, da mu se, u dogovoru s provincijalom, predaju upe. Tome se prijedlogu

provincijal snano odupro jer je u njemu vidio opasnost da bi nadbiskup mogaopostupno uzimati najbolje upe i na njih stavljati svjetovne sveenike a da i ne pita zamiljenje provincijala, a ako bi ga i pitao nije sigurno da bi njegovo miljenje uvaio,niti je sigurno da bi naknadni provincijalov prosvjed ili utok mogao uroditi nekim

plodom.51

Provincijal fra Ilija avarovi je raunao s tim da bi Stadler mogao za svojnajnoviji prijedlog zatraiti pristanak i potporu vlade u Beu, i zato je napisao iz Rima24. prosinca 1882. pismo ministru Kallayu. Izvijestio ga je o tome kako je Svetoj

Stolici uruio elaborat kojim se dokazuje pravo patronata franjevaca nad upama uBosni, a zatim to je sve tada poduzimano u Rimu te kako je, na koncu, Stadler istupios prijedlogom da se pitanje rijei samo provizorno. Provincijal istie da to pitanje treba

sada rijeiti definitivno, bez odlaganja, jer bi provizorno rjeenje samo produljilotrzavice, a tome treba uiniti kraj, da obje strane budu naistu to je ije i prihvate seposla koji na njih spada.

52Ministar Kallay je odgovorio provincijalu 12. sijenja 1883.

U svom pismu on napominje kako je teko oekivati da Sveta Stolica sada doneserjeenje i konanu odluku, ali da se ne treba bojati privremenog rjeenja i da bi na

46VATIKANSKI ARHIV, AES, Austria-Ungheria, pos. 523, fasc. 243 - TM: Sacra congregazione degli

affari ecclesiastici straordinari, Marzo 1883, Sommario, Num. XI, str. 61-81.47 VATIKANSKI ARHIV, AES, Austria-Ungheria, pos. 523, fasc. 243 TM: Sacra congregazione degliaffari ecclesiastici straordinarii, Sommario, Num. IV, str. 13-18.48Isto, Sommario, Num. V, str. 19-23.49Isto, Sommario, Num. VI, str. 24-26.50

Vidi: AFPS, Protocollum, IVb, str. 330.51 Vidi: AFPS, Protocollum, IVb, str. 330-331.52

Vidi: AFPS, Protocollum, IVb, str. 331-333.


18/118

18

njega trebalo pristati. Istie kako bi za Svetu Stolicu to bilo lake, a s vremenom bi sepronalo konano rjeenje koje bi zatitilo i osiguralo interes franjevaca.53

Iz takva odgovora bilo je razvidno da je i beka vlada u to vrijeme bila sklonaprivremenom rjeenju. Meutim, stvari su se ipak odvijale drugaije. Svi spisi sporaobiju strana predani su na prouavanje dvojici konzultora Kongregacije za izvanredne

crkvene poslove, P. Steinhuberu i P. Camillu Guardiju, da ih proue i dadnu svojamiljenja. Oni su to i uinili,54 a nakon toga je, na temelju spisa obiju strana u sporu imiljenja konzultora, sastavljen opsean opi prikaz s injenine i pravne strane. 55Dokumentaciju vezanu za spor o upama zatim su prouili kardinali koje je odrediopapa, a na kraju je sve razmatrano i raspravljano na plenarnoj sjednici Kongregacije za

izvanredne crkvene poslove.

Provincijal fra Ilija avarovi je donoenje odluke ekao u Rimu. Iako mu jesavjetovano da ide u Bosnu, a kad odluka bude donesena da e mu biti javljeno, on tonije uinio, jer se bojao da bi rjeavanje pitanja upa moglo zastati, a to bi praktinoznailo da je prihvaen prijedlog Stadlera, i da e rjeenje biti samo provizorno.56

53 Vidi: AFPS, Protocollum, IVb, str. 334.54 Vidi: VATIKANSKI ARHIV, AES, Austria-Ungheria, pos. 523, fasc. 243TM: Sacra congregazione pergli affari ecclesiastici straordinarii, Marzo 1883, Num. XIV, str. 110-131, Num. XV, str. 132-147.55

Isto, Relazione: Bosnia - Questione insorta fra Monsig. Arcivescovo di Sarajevo ed i PadriFrancescani sulla collazione delle Parrocchie, str. 3-49. Evo popisa svih dokumenata koji se tiu spora oraspodjeli upa izmeu bosanskih franjevaca i vrhbosanskog nadbiskupa J. Stadlera, a koji se nalaze utiskanom svesku: Sacra congregazione degli affari ecclesiastici straordinarii, Marzo 1883: Relazione:

Questione insorta fra lArcivescovo di Serajevo ed i Padri Francescani sulla collazione delle Parrocchie,str. 3-49; Sommario, Num. I. LArcivescovo di Seraievo domanda che le Parrocchie della Bosniaamministrate dai PP. Francescani siano dichiarate di libera collazione dellOrdinario (13. studenoga1881.), str. 1-7; Num. II. LArcivescovo di Seraievo insiste perch le Parrochie della Bosnia sianodichiarate di sua libera collazione eccettuate quelle annesse ai Conventi dei PP. Francescani (4. prosinca

1881.), str. 8-10; Num. III. Disposizioni prese dalla S. C. degli Affari Ecclesiastici Straordinarii in datadei 10 Decembre 1881 circa le Parrocchie della Bosnia (10. prosinca 1881.), str. 11- 12; Num. IV.Monsig. Nunzio di Vienna riferisce allEminentissimo Sig. Card. Segretario di Stato il colloquio avutodal P. generale dei Minori osservanti con Sua Maest lImperatore dAustria sulla questione delleParrocchie nella Bosnia, e il modo di vedere di Monsig. Strossmayer circa la questione medesima (15.

rujna 1882.), str. 13-18; Num. V. Monsig. Nunzio di Vienna espone lo stato della questione insorta tra

lArcivescovo di Serajevo e i PP. Francescani sulle Parrocchie della Bosnia (9. studenoga 1882.), str. 19 -23; Num. VI. Monsig. Nunzio di Vienna comunica allEminentissimo Sig. Ca rd. Segretario di Stato iltemperamento proposto dal Governo Austro-Ungarico intorno alla questione delle Parrocchie di Bosnia

pel caso che se ne dovesse differire la decisione. Relative osservazioni dello stesso Monsig. Nunzio (18.sijenja 1883.), str. 24-26; Num. VII. Deduzioni del P. Provinciale di Bosnia sulla questione delleParrocchie (25. studenoga 1882.), str. 27-40; Num. VIII. Il P. Ministro Generale dei Minori in data del

15 Gennaio p. p. trasmette all Emo Card. Segretario di Stato alcuni fogli contenenti delle osservazioni

circa la questione delle Parrocchie nella Bosnia (15. sijenja 1883.), str. 41-43; Alleg. al N. VIII. Letteradel Vescovo di Mostar al P. Generale dei Minori nella quale espone il suo opinamento circa la questionedelle Parrocchie (5. kolovoza 1882.), str. 44-45; Num. IX. Osservazioni del P. Ministro Generale deiMinori circa la questione delle Parrocchie nella Bosnia (17. sijenja 1883.), str. 46-55; Aleg. al N. IX.Lettera del P. Commissario Provinciale di Bosnia al P. Generale nella quale fa conoscere le conseguenzeche avrebbe la decisione della controversia relativa alle Parrocchie, qualora fosse sfavorevole ai

Francescani (4. sijenja 1883.), str. 56-57; Num. X. Riflessi del P. Custode Provinciale di Erzegovinarelativi alle Parrocchie col amministrate dai PP. Francescani (19. veljae 1882.), str. 58-60; Num. XI.Deduzioni di Monisgnor Arcivescovo di Serajevo sulla questione delle Parrocchie della Bosnia (30.

studenoga 1882.), str. 61-81; Num. XII. Riparto delle Parrocchie proposta dallArcivescovo di Seraievocollindicazione delle rispettive popolazioni (22. sijenja 1883.), str. 83-86; Num. XIII. Relatio statusEcclesiae Wrhbosnensis anni 1882 (18. studenoga 1882.), str. 87-109; Num. XIV. Voto del Rmo P.

Steinhuber Consultore della S. Congregazione degli affari ecclesiastici straordinarii (poetak g. 1883.),

str. 110-131; Num. XV. Voto del Rmo P. Camillo Guardi Consultore della Sacra Congregazione degliAffari Ecclesiastici Straordinarii (21. veljae 1883.), str. 132-147.56



19/118

19

Ali mimo svih predvianja, odluka je ipak donesena relativno dosta brzo. Nakonto je spomenuta Kongregacija donijela svoju odluku, tajnik te Kongregacije, AlojzijePalotti, predoio ju je 13. oujka 1883. papi Leonu XIII., i on ju je potvrdio te naredioda se izda odgovarajui dekret. Kongregacija za izvanredne crkvene poslove ga je 14.oujka 1883. i izdala. Tim je dekretom odlueno da u vrhbosanskoj nadbiskupiji i

banjolukoj biskupiji 35 upa postaje liberae collationis ili slobodnog podjeljivanja, toje znailo da je na onih 24, koje su bile ponuene na kapitulu 1882., dodano i 8 koje su ponuene kasnije, i da na to jo treba nadodati 3, i to dvije u vrhbosanskojnadbiskupiji, koje e se odrediti zajednikim dogovorom, i upa Banja Luka u

banjolukoj biskupiji. U dekretu su poimenino nabrojene 24 upe u vrhbosanskojnadbiskupiji

57 i 9 upa u Banjolukoj biskupiji.58 Za te je upe u dekretu reeno:

evadant in posterum liberae Ordinarii collationis (postaju ubudue slobodnogpodjeljivanja ordinarija), a za sve ostale, njih ukupno 59, koje su i dalje ostale

franjevake, kae se: erunt Regulares et ad Religiosos Franciscales spectare pergent (bile su redovnike te i dalje pripadaju redovnicima franjevcima) (n. I.).

U dekretu je takoer odreeno da na upama liberae collationis redovnici nisu

duni ostaviti kuni namjetaj svjetovnim sveenicima koji ih nasljeuju, a ako mjesniordinarij bude htio takvu upu povjeriti na upravljanje kojem redovniku, ovoga e

provincijal predloiti ordinariju za upnika, dok e ga sa upe moi ukloniti kakoordinarij tako i provincijal. upnik redovnik na upi slobodnog podjeljivanja koja

pripada svjetovnim sveenicima davat e doprinos svome samostanu kako se dotadobiavalo davati (n. II.).

to se tie imenovanja, premjetanja i uklanjanja upravitelja na franjevakimupama, odreeno je da treba obdravati sve to o tome propisuje apostolskakonstitucija: Firmandis i naputci za Bosnu i Hercegovinu koje je dala Kongregacija za

irenje vjere dana 23. srpnja 1787. i 3. listopada 1852. (n. III.).Posljednja odredba dekreta odnosi se na cijepanje franjevakih upa i

postavljanje upnih upravitelja ili upnika u novoosnovanim upama. Odreeno je dase u tome treba drati onoga to je propisano u apostolskoj konstituciji: RomanosPontifices, donesenoj za kotsku i Englesku (n. IV).59

O preostalim dvjema upama koje su se imale ustupiti nadbiskupu Stadleru, i okojima su se strane trebale dogovoriti, zakljueno je na sastanku provincijske uprave uGuoj Gori, 4. svibnja 1883., da se odstupi po jedna iz fojnike i sutjeke kustodije. Ate su kustodije poslije odluile da se preda upa Crkvica, u guogoranskom distriktu, iKomuina, iz plehanskog distrikta.60 Navedene dvije upe su zatim ponuenenadbiskupu Stadleru, i on ih je prihvatio.

O donesenom dekretu Svete Stolice provincijal je izvijestio sve lanove

Provincije okrunicom od 12. travnja 1883. U nju je unesen i cjelovit tekst dekreta. Istoje uinio i Stadler u glasilu: Srce Isusovo, pod naslovom: upsko pitanje rijeeno.61Moglo se oekivati da je gornja odluka Svete Stolice o raspodjeli upa izmeu

nadbiskupa Stadlera i franjevaca i konana, i da je problem upa time rijeen. Kako su

57 Evo tih upa u vrhbosanskoj nadbiskupiji, kako su navedene u dekretu: Golobrdo, Brki, Uzdol,Rastovo, Moranani, Gorice, epe, Derventa, Travnik, Koriani, Brod, Delilovac, Garevo, Gradaac,Vidovice, Gromiljak, Peine, Otinovci, Radunice, Solakovakula, abljak, Penik, Belja i Sarajevo 58 upe liberae collationis u banjolukoj biskupiji postale su ove: Banjaluka, Gradika, Stararijeka,Popovii, Litani, Grahovo, Glamo, Varcar i Liskovica.59 Dekret je objavljen u: Acta Ordinis Fratrum Minorum, 1883, str. 60-61; Conditio iuridica

paroeciarum in Bosna a francisacnis administratarum, pro ms. 1836, str. 31-32.60

Vidi: AFPS, Protocollum, IVb, str. 340-342.61Srce Isusovo, II/1883, br. 4, str. 53-54; br. 5, str. 75-83; br. 6, str. 85-92; br. 7, str. 102-108; br. 8, str.

117-121.


20/118

20

se stvari kasnije odvijale, ona je to i bila. Ipak, ponovno su se pojavili najprije

problemi i nova neslaganja u pogledu cijepanja franjevakih upa, o emu e bitigovora malo kasnije, ali i o onim upama koje su 1883. ostavljene franjevcima.

3. Pokuaji revidiranja odluke Svete Stolice

Poslije nepunih 15 godina nadbiskup Stadler je u Rimu iznova pokrenuo pitanje

preostalih franjevakih upa i traio da se one oduzmu od franjevaca i dadnusvjetovnim sveenicima. inilo mu se da je zgodna prigoda za to provedba reforme ufranjevakom redu, koju je traila apostolska konstitucija: Felicitate quadam papeLeona XIII, od 4. listopada 1897.

62Stadler je 23. sijenja 1898. napisao pismo Svetom

Ocu i zatraio da mu se dodijele sve franjevake upe u Bosni. Razlozi kojima jeopravdavao svoj zahtjev, mogli bi se ovako saeti:

-Najvei dio upa je povjeren na upravljanje franjevcima, a mnogo franjevacamu se prijavilo za sekularizaciju jer ne ele prihvatiti reforme, i on mora s njimaprovidjeti. To, meutim, nee moi uiniti ako ne bude imao upa koje bi im dao da nanjima djeluju kao duobrinici;

-Zajedniki ivot na koji su redovnici obvezani nespojiv je s upravljanjem upa.Budui da franjevci u Bosni moraju prihvatiti zajedniki ivot, predvien reformom,nee moi ostati dalje na upama. Stoga upe trebaju prepustiti njemu;

-Franjevci koji ne budu htjeli prihvatiti reformu i zajedniki ivot bit eotputeni iz Reda. U tom sluaju on e biti duan pobrinuti se i za njih kao sveenike, ato nee moi ako ne dobije franjevake upe.63

Mora da je fra Andeo uri, tadanji provincijal, doznao za to nadbiskupovopismo Svetom Ocu, pa 2. veljae 1898. pie generalu Reda, fra Alojziju Laueru. U tom

pismu prikazuje kako je Stadler odmah po dolasku u Bosnu nastojao preuzeti sve upe.

Nije mu uspjelo onda, ali on iznova pokuava to ostvariti sada obrazlaui svoj zahtjevreformom koja se ima provesti u cijelom franjevakom redu. S tim istim ciljem onnastoji potaknuti na sekularizaciju to vei broj franjevaca jer u tom sluajufranjevaka provincija Bosna Srebrena ne bi mogla popunjavati sve svoje upe buduida ne bi imala dosta svo jih sveenika, a isto tako ni on ne bi imao gdje namjestitisekularizirane franjevce, i ne bi se mogao pobrinuti za njihovo uzdravanje ako mu sene bi predale franjevake upe. Provincijal moli generala da se kod Svete Stolicesuprotstavi nadbiskupovom zahtjevu, kako ne bi dolo do rasprava kakve su voene g.1882/1883., i da se sprijei velika teta kako za katoliku vjeru u Bosni tako i zafranjevaki red i provinciju Bosnu Srebrenu.64

Sveta Stolica je vjerojatno od uprave franjevakog reda zatraila miljenje u

pogledu Stadlerovog zahtjeva. A da bi vrhovna prava o tome mogla izrei svoj sud,generalni se definitor fra Stjepan K. Brali, lan bosanske provincije, obratio se

provincijalu pismom negdje poetkom 1898. i zatraio odgovore na vie pitanja. A tasu pitanja bila: 1) Koliko ima franjevakih upa u Bosni, i da se navedu poimenino?2) Koliko ima upa liberae collationis u vrhbosanskoj nadbiskupiji i u banjolukoj

biskupiji, i koje su, takoer poimenino, te koje od njih i dalje administriraju franjevci?3) Koliko u duobrinitvu u vrhbosanskoj nadbiskupiji i u banjolukoj biskupiji ima

62 Vidi:Acta Ordinis Fratrum Minorum, 1897, str. 164-168.63Predloak pisma se nalazi u: ARHIV NADBISKUPIJE VRHBOSANSKESARAJEVO (dalje: ANVS) , br. 75,

23/I. 1898. Vidi takoer: AFPS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, g. 1898-1903., str.164-165.64

Vidi: AFPS, Protocollum, VI, str. 110-111.


21/118

21

svjetovnih sveenika, a koliko ih ima u drugim slubama; a isto tako i koliko imafranjevaca? 4) Koliko su jedan i drugi mjesni ordinarij odgojili svjetovnih sveenika od1882. do 1898., a koliko bosanska franjevaka provincija? 5) Koliko ima franjevakihklerika filozofa i teologa, kao i mladia u probandatu? 6) Je li zajedniki ivot potpunouveden u koji od samostana, i ima li utemeljene nade da e u nekom samostan u biti

uveden, i u kojemu? Je li sigurno da vei dio brae nee prihvatiti zajedniki ivot i dae se veina njih sekularizirati? 7) Je li provincija Bosna Srebrena u stanju u svojimsamostanima odgajati sve mladie i bogoslove?65

Odgovori na ta pitanja poslani su generalnom prokuratoru u pismu od 16. veljae1898. to se tie franjevakih upa, odgovoreno je da ih ima ukupno 59 (koliko ih jeostalo 1883.), a da franjevci i dalje dre i upravljaju 39 upa liberae collationis, od togana vrhbosansku nadbiskupiju otpadaju 23 upe, a na banjoluku biskupiju njih 16.

Napomenuto je takoer da u duobrinitvu ukupno djeluje 120 franjevaca, od njih 217koliko ih ima u Provinciji, a da ima svega 11 svjetovnih sveenika u duobrinitvu uvrhbosanskoj nadbiskupiji 11, a samo 2 u banjolukoj biskupiji.66

Provincijal je 20. veljae 1898., preko pomonika poglavara Zemaljske vlade uSarajevu, Huge Kutchere, uputio pismo ministru za Bosnu i Hercegovinu, BenjaminuKallayu, i zamolio ga da bi se opet zauzeo kod Svete Stolice za franjevaku stvar.67

Generalni prokurator Reda, fra Petar da Rocca di Papa, nakon to je primioodgovor iz Bosne, uputio je 25. veljae 1898. pismo Kongregaciji za biskupe iredovnike u svezi s franjevakim upama u Bosni, te se snano zauzeo za obranu prava

bosanskih franjevaca na upe.68 U pismu on opovrgava sve Stadlerove argumente, izavrava ovim zakljukom: da Stadlerov prijedlog i zahtjev nije pravedan, nijerazuman, nije prihvatljiv i nije oportun.

69

Nakon to je Kongregacija za biskupe i redovnike razmotrila taj odgovorgeneralnog prokuratora Reda, dostavila je Dravnom tajnitvu svoje miljenje. U tom

se miljenju o Stadlerovom zahtjevu kae: necessario agnosci debet tales petitionesesse praematuras et si satisfaceretur talibus, adferrent grave damnum Ordini FratrumMinorum in Bosnia /.../ (mora se priznati da su ti zahtjevi preuranjeni, i ako bi im seudovoljilo, nanijela bi se velika teta Redu Manje Brae u Bosni). 70 Dravni tajnikMarijo Rampolla je 14. oujka 1898. obavijestio nadbiskupa Stadlera o zakljukureene Kongregacije, a o njemu je bio obavijeten i provincijal.

U pismu dravnog tajnika, kard. Marija Rampolle, nadbiskupu Stadleru, kae sekako je njegovo pismo od 23. sijenja predoeno Setom Ocu, i da je on naredio da gaKongregacija za biskupe i redovnike pozorno proui. Nakon to je reenaKongregacija to uinila, zauzela je stajalite da su zahtjevi, izneseni u spomenutomnadbiskupovu pismu, barem preuranjeni, i da bi se njihovim prihvaanjem nanijela

65Vidi: AFPS, Protocollum, VI, str. 165-166.

66 Vidi: AFPS, Protocollum, VI, str. 166-169.67 Vidi: AFPS, Protocollum, VI, str. 171-173.68 Vidi: AFPS, Protocollum, VI, str. 173-181.69Evo kako doslovce glase ti zakljuci: 1o - Che la proposta del Rmo Oratore non equa perch offendediritti e legittimi /!/ dei Religiosi Bosnesi; 2

o-Non ragionevole perch i motivi non sono fondati e n

sufficenti; 3o - Non espediente perch non porterebbe niuna utilit che anzi recherebbe un dannopositivo /!/ al bene spirituale dei cattolici; 4o - Non opportuno per le gravi e tristissime conseguenzedogni genere che sarebbero inevitabili, anche nel caso di sola falcidia delle Parrocchie. Vidi: AFPS,Protocollum, VI, str. 181.

Na razloge to ih je Stadler iznio u svom zahtjevu 23. sijenja 1898. kritiki se osvrnuo I. GAVRAN,

Lucerna lucens? Odnos vrhbosanskog ordinarijata prema bosanskim franjevcima (1881-1975), Visoko1978, str. 44-45.70

Vidi: AFPS, Protocollum, VI, str. 208.


22/118

22

velika teta franjevcima u Bosni. Rampolla zatim to obrazlae, i navodi kako franjevciu Bosni ive uglavnom od prihoda sa upa, te kad bi bili uklonjeni sa upa, bili bi

prisiljeni napustiti to podruje, obilato ve natopljeno njihovom krvlju, a to ne biprolo i bez velike tete samih vjernika, koji su navikli ve kroz 4 stoljea, da gotovoiskljuivo u franjevcu prepoznaju katolikog sveenika. Dalje on istie kako se takva

posljedica ne bi mogla izbjei ni time to bi se franjevcima ostavile samo upe koje suujedinjene sa samostanima, budui da je njih svega deset, to je posve nedovoljno zauzdravanje franjevaca. U pogledu Stadlerovog naglaavanja u njegovu pismu, kakomnogi franjevci nee prihvatiti reforme franjevakog reda, te e se sekularizirati, i daim treba osigurati slubu na upama koje bi se preuzele od franjevaca, Rampolla jeodgovorio da postoje valjani razlozi za vjerovanje, da e broj franjevaca koji e odbitida se prilagode stezi koja je utvrena konstitucijom Felicitate quadam, i stoga zatraitisekularizaciju, biti mnogo manji od onoga koji Stadler predvia. Dravni tajnik MarijoRampolla na kraju zakljuuje: Poradi toga bi otpao glavni motiv, na kojem poivajuizneseni zahtjevi.71

Provincijal je svojim pismom od 27. oujka 1898. obavijestio Provinciju kako je

zahtjev nadbiskupa Stadlera na Svetu Stolicu odbijen i da je potvreno pravobosanskih franjevaca na upe, onako kako je bilo odreeno 14. oujka 1883.72

Stadler je ve 27. oujka 1898. napisao Svetoj Stolici, odnosno Kongregaciji zaizvanredne crkvene poslove, novu molbu i ponovio svoj zahtjev u pogledu upa,

potkrijepivi ga i tekim optubama protiv bosanskih franjevaca.73 U tom dopisuStadler istie kako mu je stalo da se u njegovoj nadbiskupiji uspjeno provede reformafranjevakog reda (kako je zacrtana u apostolskoj konstituciji: Felicitate quadam), alion tu reformu povezuje uz naputanje upa koje franjevci dre u Bosni. Ve na poetkutoga svog pisma on naglaava: Ili se hoe reforma ili nee. Ako se hoe, a to jesigurno, onda je sigurno da se naim franjevcima trebaju oduzeti upe.74 U pismuStadler navodi kako veina franjevaca kri zavjet siromatva: da ivi dobro, da meunjima ima bogatih, da samostalno raspolau dobrima. Dokazuje zatim kako bi franjevcimogli ivjeti i ako bi im se oduzele upe jer bi mogli od vjernika skupiti dosta

proenjem. Tvrdi da samostani imaju mnogo zemlje, i ako bi njome dobro gospodarili,mogli bi ivjeti od prihoda. On, meutim, u pismu obeava da e svakom samostanudavati onoliko koliko je dotad dobivao od upa koje mu pripadaju, i da time otpadastrah da franjevci nee imati od ega ivjeti. Takoer istie kako su vjernici u viemjesta u Bosni ve traili svjetovnog sveenika za upnika i da su u cijelojnadbiskupiji ve dobro poznata djela svjetovnih sveenika, tako da nisu vie kaokatoliki sveenici poznati samo franjevci. Naglaava isto tako da je u nadbiskupiji

podignuto Malo i Veliko sjemenite za odgoj i izobrazbu sveenikih kandidata rodom

iz Bosne, te se pita: to e raditi sa sveenicima kad nakon nekoliko godina izau izSjemenita.75Stadler to svoje pismo zavrava tvrdnjom kako je u nadbiskupiji ostalo jo nerijeeno pitanje franjevaca pa moli dravnog tajnika Marija Rampollu da uinisve kako bi se u Bosni reforma uistinu provela, i da se franjevcima oduzmu sve upe,ili sve izuzev onih spojenih sa samostanima. Ponavlja ono to je ve ranije isticao,

71Dopis se nalazi u: ANVS, br. 345, 30/III. 1898.

72 Vidi: AFPS, Protocollum, VI, str. 199-200.73Kritiki se osvrnuo na Stadlerove optube protiv bosanskih franjevaca i pobijao ih 1910. fra J.VLADIu : Memorandum S. Congregationi Episcoporum et Regularium exhibitum a Patribus FranciscanaeProvinciae Bosnae Argentinae in causa Archiepiscopi Vrhbosnensis D. Josephi Stadeler accusantis

eamdem Provinciameiusque membra in multis, pro ms., str. 7-27, u: AFPS, fasc. XV, 1104; I.GAVRAN,

o. c., str.47-49.74 Vidi: AFPS, Protocollum, VI, str. 228.75

Vidi: AFPS, Protocollum, VI, str. 228-233 (na tal. j) , postoji i prijevod na latinski j., str. 233-237.


23/118

23

kako je sad najprikladnije vrijeme za reformu franjevaca: Adesso il tempo pi adattoa questa riforma. O adesso o mai!76

To je Stadlerovo pismo dano na uvid vrhovnoj upravi franjevakog reda izatraeno je njezino miljenje. Da bi bilo mogue dati pravi odgovor Svetoj Stolici,general Reda je uputio u Bosnu generalnog definitora fra Davida Fleminga, da cijelu

stvar ispita. Kako se spomenuti definitor u to vrijeme nalazio u Maarskoj po drugomzadatku, generalni prokurator Reda, fra Petar da Rocca di Papa mu je poslao naputak

to je potrebno u Bosni uiniti, i na koji nain.77Kad je Fleming stigao 2. lipnja 1898. u Bosnu, zatraio je od provincijala da mu

dadne odgovore i razjanjenja o pitanjima koja mu je generalni prokurator uspomenutom svom naputku bio naznaio. Ve je 3. lipnja provincijal fra Aneo uridao generalnom definitoru Flemingu sve to je traio.78On je najprije sve prouio, a

potom je otiao na razgovor nadbiskupu Stadleru. Odmah nakon toga je otputovao uRim te ondje sastavio svoj izvjetaj.

Na Stadlerove optube protiv franjevaca i na njegov zahtjev da mu se predajufranjevake upe napisao je svoj osvrt i generalni definitor fra Stjepan K. Brali, i

poslao ga dravnom tajniku, kardinalu Mariju Rampolli.79Generalni prokurator Reda, fra Petar da Rocca di Papa, je na temelju

Flemingovog izvjetaja sastavio odgovor za Kongregaciju za biskupe i redovnike i 20.lipnja 1898. ga uputio prefektu spomenute Kongregacije, kard. Serafinu Vannutelliju.

Nakon to je iznio stav vrhovne uprave franjevakog reda glede franjevakih upa uBosni,

80generalni prokurator ovako zakljuuje: In decisis, seu observetur decretum s.

Congregationis negotiis extraordinariis praepositae 14 Martii an. 1883 (Kako je verijeeno, ili neka se potuje dekret Kongregacije za izvanredne poslove od 14. oujka1883).

81On je takav prijedlog dao i u svom ranijem pismu Kongregaciji, upuenom 25.

veljae i. g.82Generalni prokurator fra Petar je svome pismu Kongregaciji priloio takoer i

izvjetaj koji je sastavio gen. definitor Fleming svoga njegova boravka u Bosni,83 a utom Flemingovom izvjetaju se nalazi ovakav zakljuak: da bi bilo dovoljno danadbiskup Stadler preuzme od franjevaca 39 upa koje su liberae collationis, a kojefranjevci jo dre, te da bi Sveta Stolica trebala Stadleru skrenuti pozornost da se viene mijea u unutarnja pitanja franjevaca (vjerojatno se mislilo na unutarnje stanjeredovnike discipline i na sekularizaciju franjevaca u Bosni).84

O Stadlerovom pismu i zahtjevu od 27. oujka 1898., kao i o stajalitu koje je otome u svojim dopisima izloila vrhovna uprava franjevakog reda, raspravljano jeponovno na sjednici Kongregacije za biskupe i redovnike 28. lipnja 1898. Donijeta je

odluka ponovno glasila da nije uputno udovoljiti zahtjevu. Tako ni drugi Stadlerov

pokuaj, da dobije sve franjevake upe u Bosni, nije uspio.

76 Vidi: AFPS, Protocollum, VI, str. 231.77 Nalazi se u: AFPS, Protocollum, VI, str. 242-244.78Provincijalove reflexiones - vidi: AFPS, Protocollum, VI, str. 244-252.79 Vidi: AFPS, Protocollum, VI, str. 253-255.80

Vidi: AFPS, Protocollum, VI, str. 255-261.81 Vidi: AFPS, Protocollum, VI, str. 261.82 Vidi: AFPS, Protocollum, VI, 173-181.83

Prijepis toga izvjetaja se nalazi u: AFPS, Protocollum, VI, str. 261-268.84 Taj zakljuak doslovce glasi ovako: Quae cum ita sint, humili meo judicio respondendum foretArchiepiscopo Stadler: sufficere ut sua Amplitudo sumat sive semel sive successive, juxta modum cum

Ministro Provinciali componendum, triginta novem Parochias, quae sunt liberae collationis, juxtaDecretum anni 1883, quaeque adhuc a Franciscalibus administrantur, simulque ipsi intimetur S. Sedem

nolle ut in res internas Franciscalium se amplius ingerat. Vidi: AFPS, Protocollum, VI, str. 267-268.


24/118

24

O tome je Sveta Stolica obavijestila vrhovnu upravu Reda, a generalni prokurator

fra Petar da Rocca di Papa je 9. srpnja 1898. o donesenoj odluci izvijestio provincijala

fra Anela uria.85 Provincijal je zatim o tome upoznao lanove Provincije svojimpismom od 25. srpnja i. g., a pismo je naslovio: upsko pitanje konano rijeeno.86

Ali nije tako mislio i nadbiskup Stadler. On je 1910. odluio pokuati jo

jednom, i uputio je novo pismo Svetoj Stolici.87

Kad je provincijska uprava za todoznala, opet je morala dokazivati i braniti svoje pravo na upe. O tome je uputilaodgovarajui dopis vrhovnoj upravi Reda u kolovozu 1910., a istovjetno pismo jeposlala i 5. prosinca 1911.

88

Kako je krajem 1910. u Bosnu stigao papinski delegat Pierre Bastien, da ispita i

rijei jedan drugi problem iz odnosa nadbiskupa Stadlera i franjevaca, pozabavio setakoer i pitanjem upa. On je izvijestio provincijala o Stadlerovu obraanju SvetojStolici, da mu se predaju sve upe izuzev onih spojenih sa samostanima. Za naknadumaterijalne tete koju bi franjevci od toga imali, on je predvidio osn ivanje posebnezaklade (kapitala), iji bi dohoci bili jednaki prihodima upa, i onoliko koliko sudotada upnici doprinosili samostanima ubudue bi samostani dobivali iz te zaklade.

Stadler je takoer iskazao spremnost da prizna franjevakim one upe koje bi seuspostavile cijepanjem upa spojenih sa samostanima, a i da samostanu sv. Ante uSarajevu prepusti upu koja bi se osnovala na dotinom podruju, s lijeve straneMiljacke. Ako se ne bi prihvatio taj prijedlog, Stadler je imao i drugi: da se nanovo

izvri preraspodjela upa liberae collationis i onih koje bi ostale franjevake, tako da sefranjevake bolje i prikladnije rasporede uokolo samostana. Ako bi se prihvatio taj

prijedlog, izmeu Stadlera i provincijske uprave bi se trebalo dogovoriti koliko i kojeupe franjevci trebaju ustupiti svjetovnim sveenicima.89 Izvjeujui o ovomStadlerovu prijedlogu, Bastien je zamolio provincijala da to prije iznese svojemiljenje, kako bi ga on mogao prenijeti Svetoj Stolici.

Provincijalna uprava je na svojoj sjednici 18. srpnja 1912. raspravljala o

Stadlerovim pretenzijama na franjevake upe te zauzela stav da se ne moe vieodstupiti nijedna od onih koje su 1883. proglaene franjevakim.90 Nije mi uspjelo uarhivskoj grai pronai nikakav podatak o tome to je provincijal odgovorio Bastienu, ito je ovaj u svom izvjetaju predloio Svetoj Stolici. U svakom sluaju i poslije toga

je glede upa ostao status quo, to bi moglo znaiti da Bastien nije preporuio, a usvakom sluaju nije udovoljeno ni tom novom Stadlerovom zahtjevu i prijedlogu.

Je li se Stadler definitivno pomirio s podjelom upa iz 1883., nije poznato, ali onto pitanje, kako se ini, vie nije pokretao kod Svete Stolice. Istina, u arhivuVrhbosanske nadbiskupije postoji rukopisna kopija pisma naslovljenog na Svetog Oca,

ali bez datuma i ikakve segnature, pa bi se moglo zakljuiti da je to moda bio samo

85U dopisu koji je poslan Provincijalu stoji: Postulata Rssmi Stadler Archiepiscopi Vrhbosnensis

exquirenti omnes Paroecias Regulares istius monasticae Provinciae liberae collationis esse a S. Sede

declarandas, S. Cong. Episcoporum et Regularium in Congressu 28. Junii 1898. Nro 15.448/14respondetNon expedire. Vidi: AFPS, Protocollum, VI, str. 268.86 Vidi: AFPS, Protocollum, VI, str. 269.87

Fra I.GAVRAN u svojoj knjizi: Lucerna lucens? Odnos vrhbosanskog ordinarijata prema bosanskim

franjevcima (1881-1975), Visoko,1978, str. 49, navodi da je to uinjeno u tri navrata u travnju,listopadu i studenom, ali se na to opirnije ne osvre. Nema o tim Stadlerovim obraanjima SvetojStolici detaljnijih podataka ni u spisima provincijskog arhiva.88U tom dopisu 3 su toke koje se tiu upa: 8, 9 i 13. Ova posljednja je na 8 pisanih stranica. Vidi u:ARHIV GENERALNE KURIJE FRANJEVAKOG REDARIM (dalje: AGKFR), prot. br. 19, 27. 1. 1912.89

Bastienov dopis je bez datuma, a na njemu stoji napisano da je primljen 3. rujna 1912. Vidi::AFPS,Dopisi Svete Stolice, 1575-1940., br. 976.90

Vidi: AFPS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VII, g. 1904-1920., str. 283.


25/118

25

koncept pisma, koje nije poslano. To e kasnije uiniti njegov nasljednik, nadbiskupdr. Ivan ari. Ali o tome neu govoriti jer izlazi iz okvira zacrtane teme.

Ovdje, meutim, treba neto rei i o naputanju, odnosno preuzimanju upa kojesu proglaene liberae collationis.

4. Postupno povlaenje franjevaca sa upakoje su odlukom Svete Stolice postale liberae collationis

Dok je Stadler nastojao da mu se dodijele sve ili to vie upa koje su ranije bilefranjevake, dotle su franjevci i dalje obavljali slubu upnih upravitelja i vriliduobrinitvo na upama koje su postale liberae collationis. Vrlo mali broj upa jenadbiskup mogao preuzeti odmah. To je ilo postupno i polagano.

Na provincijskom kapitulskom kongresu 4. travnja 1899. je zakljueno da seodmah preda 11 upa, i to: Gorice, Gradaac, Modria, Brod, Penik, abljak,

emerno, Rastovo, Peine, Rastievo i Deevice.91 Stadler je 25. travnja obavijestioProvincijalat da e preuzeti te upe, samo je zamolio da franjevci jo neko vrijemevode upe Rastievo i Deevice, najdalje do konca sljedee godine. Takoer je molioda bi kapelanska mjesta u Brkom i Modrii franjevci drali i dalje, jer su skopana skatehetskom slubom u kolama.92

Na postkapitulskoj sjednici 18. lipnja 1900. sudionici su raspravljali o cijepanju

upa koje nadbiskup vri po svojoj prosudbi. Tom zgodom je zakljueno da sefranjevci povuku barem s polovice upa liberae collationis, koje su jo drali, i da se otome izvijesti nadbiskup. Stadler je odgovorio da on zbog nedostatka sveenika togatrenutka ne moe preuzeti nijednu upu.93 Kad je Provincijalat 23. travnja 1901. javioOrdinarijatu da je prisiljen povui franjevce s etiri upe, i to iz Vidovica, Komuine,Otinovaca i Gologbrda,94 iz Nadbiskupskog ordinarijata je odgovoreno 24. travnja i. g.

da se, iako teko, navedene 4 upe primaju.95Godine 1903. franjevci su jo sluili u 15 upa koje su bile liberae collationis.96

Meutim, 7. oujka 1908. general Reda, fra Dionizije Schuler, je naredio da se preda 5upa liberae collationis koje su franjevci drali u vrhbosanskoj nadbiskupiji, a im prije

bude mogue da se predaju i upe liberae collationis u banjolukoj biskupiji.97Provincijal je 28. travnja 1908. obavijestio nadbiskupa Stadlera o generalovoj naredbi,

da mu se, zbog nedostatka sveenika, preda 5 upa liberae collationis.98 Nadbiskup jena to odgovorio 28. svibnja 1908. da prihvaa upe, a istodobno je zahvalio nadotadanjoj brizi za te upe.99Tako su te godine nadbiskupu predane upe: Crkvice,

Gromiljak, Podkraj/Delilovac, Radunice i epe.

100

5. Cijepanje franjevakih upa i osnivanje novih

91 Vidi: AFPS, Protocollum, VI, str. 315.92

Vidi: AFSP, Vrhbosanski ordinarijat, 1, 1880-1918., br. 366.93 Vidi: AFPS, Protocollum, VI, str. 383.94 Vidi: AFPS, Ur. z., 1899-1903, za g. 1901, br. 204.95

Vidi: AFPS, Vrhbosanski ordinarijat, 1, 1880-1918., br. 421.96 Vidi: AFPS, Protocollum, VII, str. 4.97Isto, str. 150-151.98

Isto, str. 156-158.99 Vidi: AFPS, Vrhbosanski ordinarijat, 1, 1880-1918., br. 543; Protocollum, VII, str. 158.100

Vidi: AFPS, Protocollum, VII, str. 156.


26/118

26

liberae collationis

Franjevci i Stadler se nisu sporili samo oko raspodjele ili komu trebaju pripasti

ve postojee upe u nadbiskupiji, nego je do ozbiljnih neslaganja meu njima dolaziloi kod cijepanja postojeih i osnivanja novih upa. Kako smo vidjeli naprijed, u dekretuKongregacije za izvanredne crkvene poslove od 14. oujka 1883., u br. IV., jeodreeno da sve nove upe, koje nastanu cijepanjem ranijih, pripadaju svjetovnimsveenicima, tj. da su i one liberae collationis. Ubrzo poslije donoenja toga dekretanadbiskup Stadler se odluio na diobu jedne upe koja je pripadala franjevcima. Naimeve 2. travnja 1883. on, kao apostolski administrator i banjoluke biskupije,obavjetava provincijala fra Iliju avarovia da namjerava razdijeliti upu Kotorie(dananji Kotor Varo).101 Provincijal je na to odgovorio privatnim pismom 25. travnja1883., priopivi da se tome ne protivi.102Ubrzo je odijeljen dio i osnovana je upaVrbanjci. Sukladno odredbi navedenog dekreta, ona je bila liberae collationis, ali je,

zbog nedostatka svjetovnih sveenika, predana na upravljanje franjevcima.103Stadler pie provincijalu i 18. rujna 1883., i pita za miljenje glede odvajanja

Novog Sela od upe Brod, a to trae vjernici toga sela.104 Provincijal je otpisao 30.rujna 1883. i odgovorio kako ne vidi nikakve potrebe za odcjepljenje Novoga Sela i

osnivanje nove upe, i smatra da to ne bi bilo uputno, ali da je u nadlenostinadbiskupovoj da odlui kako hoe.105 U spomenutom Stadlerovu pismu jenagovijeteno i osnivanje upe emerno, a nastala bi odcjepljenjem od sarajevskeupe.

U svom pismu od 8. listopada 1883. provincijal je upozorio na probleme

materijalne prirode, koji bi mogli nastati za franjevce ako bi oni gradili crkve i upnestanove ili kue na upama liberae collationis, i pritom se morali zaduivati. 106 Onnavodi opasnost da bi dugove koje napravi neki lan Provincije morala isplaivati

zajednica. Zato stavlja do znanja nadbiskupu da redovnika zajednica nije spremna nasebe preuzeti obvezu isplaivanja eventualnih dugova, ako bi ih napravio fra MatoBalji, koji je predloen za upnog upravitelja novoosnovane upe u emernu. Reeno

je da to isto vrijedi i za sve druge upe koje su podignute ili koje se budu podizaleposlije 14. oujka 1883., tj. poslije raspodjele upa izmeu nadbiskupa i franjevaca.107Dopisom od 11. listopada 1883. nadbiskup se obvezao da Ordinarijat na sebe preuzima

tako nastale dugove.108

O gradnji upnih crkava i kua u upama liberae collationis raspravljao je ikapitulski kongres 23. travnja 1884., i donesena je odluka da treba traiti odOrdinarijata da se pismeno obvee da e na sebe preuzimati dugove koje na upamaliberae collationis naprave franjevci pri gradnji upnih crkava ili kua.109

Nadbiskup Stadler je 9. kolovoza 1883. javio Redodravnitvu Provincije da ese pristupiti osnivanju upe Odak, ito od sela koja e se odcijepiti od upa Potoani i

101 Vidi: AFPS, Protocollum, IVb, str. 50.102 Vidi: Isto.103

Vidi: AFPS, Protocollum, IVb, str. 69.104 Vidi: AFPS, Protocollum, IVb, str. 80.105 Vidi: AFPS, Protocollum, IVb, str. 81.106

Vidi: AFPS,Na istom mjestu.107 Vidi: AFPS, Protocollum, IVb, str. 81.108 Nema ga u provincijskom arhivu, ali se ono spominje u: AFSP, Protocollum, IVb, str. 81. Izgleda da

se zagubilo te da nije ni dolo u Provincijalat vidi pismo Juraja Pueka, tajnika Nadbiskupskogordinarijata, od 30. listopada 1883, u: AFPS, Vrhbosanski ordinarijat, 1, 1880-1918., u g. 1883.109



27/118

27

Dubica.110

Uprava provincije Bosne Srebrene se tome usprotivila, i to izrazila u pismu

od 23. kolovoza i. g.111

Nadbiskupski ordinarijat je 6. prosinca 1883. svojim dopisom

najavio takoer da bi se od bihake upe, u banjolukoj biskupiji, trebala odcijepitineka sela i osnovati nova upa. Radilo se o selima: Zelinovac, Voanica, Suvaj,Petrovac, Koluni, Bilaj, Vrtoe, Podkalinje i Gudavac. Uz tu najavu od provincijala je

zatraeno da se za navedena sela dadne privremeno jedan sveenik, budui da ih, zbogdaljine bihaki upnik ne moe administrirati.112 Ne znam je li provincijal itaodgovorio u svezi s izraenom Stadlerovom namjerom i najavom osnivanja nove upe,ali ona na tom podruju tada nije osnovana.

U prava provincije Bosne Srebrene se u prvo vrijeme nije izriito protivilacijepanju franjevakih upa i osnivanju novih. Meutim, nee tako dugo potrajati.Stadler je, sluei se svojim pravom, svakako namjeravao s vremenom osnovati vienovih upa. Ali suse i franjevci poeli pribojavati da bi im on, cijepajui njihove upei osnivajui nove, koje bi bile liberae collationis, mogao nanijeti ozbiljnu tetu. Zato je22. sijenja 1894. provincijal fra Andrija Buzuk uputio Svetom Ocu opseno pismo ukojemu dokazuje kako apostolsko pismo Romanos Pontifices, donijeto prvotno za

Englesku i kotsku, a dekretom: Kongregacije za izvanredne crkvene poslove od 14.oujka 1883. protegnuto i na Bosnu, ne bi trebalo na Bosnu primjenjivati jer se u njojne radi o misijskim postajama nego o pravim upama. Provincijal je zamolio SvetogOca da se br. IV. spomenutog dekreta dokine, i da nove upe, koje budu osnivanecijepanjem franjevakih upa, takoer budu franjevake, a ne liberae collationis.113Istoga je dana provincijal fra Andrija Buzuk poslao pismo slina sadraja generalnomprokuratoru Reda, fra Rafaelu ab Aureliaco.

114Ne znam je li generalni prokurator to

poduzeo kod Svete Stolice, ali je 31. sijenja 1894. zatraio da o tome uje miljenjebanjolukog biskupa fra Marijana Markovia. Ovaj je svoj odgovor poslao 6. veljae i.g., a on bi se ukratko mogao ovako saeti: da franjevcima treba prepustiti nove upeako su nastale cijepanjem neke upe koja njima pripada na temelju odluke SveteStolice od 14. oujka 1883. Za takvo miljenje on je iznio i svoje obrazloenje. 115

Nisam naiao na neki trag o tome je li Sveta Stolica to odgovorila fra AndrijiBuzuku na njegovo pismo, ali je odredba br. IV. reenog dekreta i dalje ostala na snazi,i na temelju nje osnovat e se vei broj novih upa liberae collationis, nastalihcijepanjem franjevakih upa.

Nakon toga je prolo blizu tri godine, i nadbiskup 8. lipnja 1896. obavjetavaProvincijalat da namjerava osnovati upu Doboj, a pripadala bi joj sela Makljenovac,Prizade i Ularice, uzeta od upe Siva.116 Svoje protivljenje toj namjeri provincijal jeizrazio u dopisu od 17. lipnja i. g.

117A na to je pismo Stadler opirno odgovorio 18.

lipnja 1896., dokazujui svoje pravo na osnivanje novih upa, te da u pogledu

najavljenog osnivanja upe Doboj ostaje pri ranijoj odluci. On u tom svom pismu pie:Ja naprvo kaem, da u ja bez sumnje s milou Bojom iz Vaih takodjer upa skroznove upe ustanoviti, ma sva sela pripadala Vaoj kojoj upi, od kojih e se napravitinova upa, si necessitasaut utilitas id postulet. Ja u Vam to, istina uviek kazati i za

110 Vidi: AFPS, Vrhbosanski ordinarijat, 1, 1880-1918., br. 227.111 Vidi: AFPS, Protocollum, IVb, str. 162-163.112

Vidi: AFPS, Protocollum, IVb, str. 407-408.113 Vidi: AFPS, Protocollum, IVb, str. 182-191.114 Vidi: AFPS, Protocollum, IVb, str. 193-197.115

Vidi: AFPS, Protocollum, IVb, str. 202-205.116 Vidi: AFPS, Vrhbosanski ordinarijat, 1, 1880-1918., neobiljeeno, ispred br. 303.117

Vidi: AFPS, Vrhbosanski ordinarijat, 1, 1880-1918., u br. 305.


28/118

28

Vae mnienje pitati, ali se neu vezati na Vae protivno mnienje, ako mislim, da veaslava Boja uziskuje ustrojenje nove upe.118

To Stadlerovo pismo bilo je povod da je provincijal fra St jepan iak 30.kolovoza 1896. uputio novo pismo i molbu Svetom Ocu. Pismo se odnosilo na

cijepanje upe Siva, ali i openito na cijepanje franjevakih upa i na osnivanje

novih.119

Ono je slina sadraja i argumentacije kao i ono od 22. sijenja 1894., okojem je ranije ve bilo rijei.120 Svetoj Stolici dopis je uputio 8. rujna 1896. igeneralni prokurator Reda, fra Rafael ab Aureliaco, i u njemu podrao stajalite imolbu provincijala fra Stjepana ika: da bi trebalo ukinuti br. IV. dekreta od 1883., ilidati autentino tumaenje da su franjevake upe u Bosni upe u pravom smislu, a nemisijske postaje, pa stoga kad se one cijepaju i osnivaju nove, da i ove budu

franjevake, a ne liberae collationis.121O utoku provincijala fra Stjepana ika raspravljala je Kongregacija za

izvanredne crkvene poslove, ali nije udovoljila njegovu zahtjevu da se dokine br. IV.

dekreta iz g. 1883. Zakljueno je da se ostane kod onoga to je spomenutaKongregacija u rujnu 1893. odgovorila biskupu Markoviu, apostolskomadministratoru Banjoluke biskupije, na njegov upit o cijepanju franjevakih upa, tj.da cijepanje upa treba obavljati prema pravnim normama (to prije svega znai datreba traiti miljenje zainteresiranih strana, u ovom sluaju provincijske uprave BosneSrebrene), zatim da redovnici nemaju prava na nove upe, niti im ih biskup moe datisnagom svoje vlasti, nego u sluaju da upu ne moe drugaije popuniti, da se trebaobratiti Svetoj Stolici i zatraiti ovlatenje da je moe privremeno povjeritiredovnicima, ali da dotina upa ostaje liberae collationis.122 Papa Leon XIII. je takvuodluku odobrio u audijenciji 10. studenoga 1896., a nakon toga je o njoj obavijeten inadbiskup Stadler.

123

Cijepanje franjevakih upa i osnivanje novih nastavljeno je i kasnije.

Nadbiskupski ordinarijat je 22. rujna 1898. obavijestio Provincijalat da je u planuosnivanje novih upa u Rastievu i Deevicama. upi Rastievo bi pripadala selaRastievo, Blagaj i Strabenica, koja bi se odcijepila od upe Suho polje - Kupres, dok

bi upu Deevice sainjavala sela Deevice, Dusina i Crniki Kamenik, dotad usastavu kreevske upe. Od Provincijalata je zatraeno da iznese svoje miljenje o tojnamjeri.

124Kako je Provincijalat na to reagirao, nije mi poznato, a iz Nadbiskupskog

ordinarijata je 22. kolovoza 1899. javljeno da je toga dana osnovana nova upa uDeevicama, sa selima koja su maloprije naznaena.125

Vrhbosanski ordinarijat je 25. sijenja 1900. izvijestio provincijsku upravuBosne Srebrene da namjerava osnovati nove upe u Bosanskom amcu i u Odaku.Priopeno je da bi upu Bosanski amac sainjavao istoimeni grad i sela Prud i

Zasavica. Sela Srnava, Prnjavor, Vlaka mahala, Mrka ada i polovica sela Balegovacsainjavala bi upu Odak. Navedena mjesta su dotada pripadala upama Gornja

118 Vidi: AFPS, Vrhbosanski ordinarijat, 1, 1880-1918., br. 303; Protocollum Provinciae Bosnae

Argentinae, V, g. 1891-1897., str. 352.119 Vidi: AFPS, Protocollum, V, str. 353-362; VATIKANSKI ARHIV, AES, Austria-Ungheria, pos. 523,

fasc. 660, br. 744:Bosnia, Sarajevo1896, bez oznake listova.120 Vidi: AFPS, Protocollum, IVb, str. 182-191.121 VATIKANSKI ARHIV, AES, Austria-Ungheria, pos. 523, fasc. 660, br. 744, Bosnia, Sarajevo 1896,bez oznake listova.122 Vidi: VATIKANSKI ARHIV, AES, Austria-Ungheria, pos. 523, fasc. 660, br. 744, Bosnia, Sarajevo 1896, bez oznake listova.123

Na istom mjestu124 Vidi: AFPS, Vrhbosanski ordinarijat, 1. 1880-1918., br. 355.125

Vidi: AFPS, Vrhbosanski ordinarijat, 1, 1880-1918., br. 377


29/118

29

Dubica i Potoani. Od Provincijalata je zatraeno miljenje ili da stavi primjedbe, akoih ima.

126Nisam ustanovio je li provincijal ita na to odgovorio, a u oujku 1900. iz

Ordinarijata je upueno obavjetenje da je upa u Bosanskom amcu osnovana, i da jojpripadaju sela kako je bilo odlueno ranije, i naprijed navedeno.127

Iz Ordinarijata je 26. travnja 1900. stigla obavijest da se u Rastievu, filijali

suhopoljske upe, postavlja za duobrinika dijecezanski sveenik s potpunomupnikom jurisdikcijom za sela Rastievo, Blagaj, Manebare i Strabenicu, te da ese uskoro od tih sela osnovati nova upa sa sjeditem u Rastievu.128Ve 31. svibnja1900. Nadbiskupski ordinarijat je izvijestio da je toga dana osnovana upa Rastievo, ida su joj, uz istoimeno selo, pripala jo sela Blagaj i Manebare, dok je Strabenica, zakoju je ranije bilo najavljeno da e takoer pripasti novoj upi, ostala i dalje u sastavuupe Suho polje.129

Nadbiskup Stadler je 31. sijenja 1901. izvijestio Provincijalat o namjeri darazdijeli i toliku upu, i da osnuje novu u Boku, a pripala bi joj sela Bok, Matii iOtra luka.130Provincijalat je odgovorio da to nije uputno ni opravdano, i da se priekapogodnije vrijeme.

131Uistinu, kroz neko vrijeme se o tome utjelo, ali kad se sredinom

1902. poelo opet govoriti, provincijal fra Augustin engi je 22. lipnja 1902. uputioOrdinarijatu novi dopis i ponovno istaknuo kako nije potrebno cijepati toliku upu, ida nije istina da osnivanje nove upe ele neki oci tolikog samostana, barem ne oniutjecajniji i razboritiji.

132Odgovor na to pismo iz Ordinarijata je poslan 2. srpnja 1902.

U dopisu se dokazuje kako postoji potreba za osnivanje nove upe i najavljuje se da ejoj pripadati sela Otra luka, Bok i Bukova greda, ako sjedite bude u Otroj luci, a joi selo Matii, ako bi sjedite bilo u Boku. Takoer se na kraju kae: Ordinarijata jedunost prijaviti preasnom Redodravnitvu, da ono svoje mnienje izrazi, a naOrdinarijat spada o samoj stvari odluiti i izjavit, je li umjesno ili nije umjesno podiiupu.133 Provincijal fra Augustin engi je na to 17. srpnja 1902. poslao opiranodgovor, osporavajui mnoge navode iz prethodnog Stadlerova dopisa i protivei se idalje cijepanju tolike upe i osnivanju nove. Zatraeno je da se iznesu s tvarni razloziza njezino uspostavljanje, a takoer postavljeno pitanje: Zato se upe ne otvaraju nadrugim mjestima, npr. u Olovu, Srebrenici, Vukanoviima, Borovici, gdje je potrebamnogo vea.134

Svoje nezadovoljstvo s namjerom nadbiskupa Stadlera da cijepa upu Tolisu i daosnuje novu provincijal engi je iznio i u pismu koje je 23. lipnja 1902. uputioprokuratoru Reda u Rim,

135 na to je ovaj odgovorio 25. kolovoza i. g., i uputio

Provincijala da stvar iznese Kongregaciji za biskupe i redovnike.136

Fra Augustin engi, provincijal Bosne Srebrene, obratio se 27. kolovoza 1902.na Kongregaciju za biskupe i redovnike i izvijestio je o Stadlerovoj namjeri da cijepa

upu Tolisa i da osnuje novu u Otroj luci, odnosno Boku, a osvrnuo se i na ve ranijenajavljeno osnivanje upe Odak. Provincijal je nastojao pokazati neopravdanostosnivanja tih upa. Isto tako je izrazio miljenje kako bi trebalo cijepati dijecezanske

126 Vidi: AFPS, Vrhbosanski ordinarijat, 1, 1880-1918., br. 411.127 Vidi: AFPS, Vrhbosanski ordinarijat, 1, 1880-1918., br. 402.128

Vidi: AFPS, Vrhbosanski ordinarijat, 1, 1880-1918., br. 414.129 Vidi: AFPS, Vrhbosanski ordinarijat, 1, 1880-1918., br. 406.130 Vidi: AFPS, Vrhbosanski ordinarijat, 1, 1880-1918., br. 436.131

Vidi: AFPS, Protocollum, VI, str. 436.132 Vidi: AFPS, Protocollum, VI, str. 463-464.133 Vidi: AFPS, Vrhbosanski ordinarijat, 1, 1880-1918., br. 441; Protocollum,VI, str. 465-466.134

Vidi: AFPS, Protocollum, VI, str. 466-470.135 Vidi. AFPS, Protocollum, VI, str. 470-471.136

Vidi: AFPS, Protocollum, VI, str. 471-472.


30/118

30

upe (liberae collationis): Modriu i Moranane, kao i franjevake upe: eravac,Breke, Sutjesku, Vijaku, Podhum i Bugojno, te osnovati nove u selima: Dobre vode,Lipnica, Vukanovii, Borovica, Jelake, Donji Vakuf, Ostroac i dr.137

Provincijal je 20. listopada i. g. pisao i generalnom prokuratoru franjevakogreda da se zauzme kod Svete Stolice, da se ne cijepaju barem samostanske upe, a ako

bi bilo potrebno da se cijepaju, da novoosnovane budu franjevake, a ne liberaecollationis.

138Provincijal Bosne Srebrene je generalnom prokuratoru Reda pisao

ponovno 14. prosinca 1905. i poslao mu takoer prijepis dopisa koji je 27. kolovoza1902. bio upuen Kongregaciji za biskupe i redovnike. Zamolio ga je da se zauzmekod Svete Stolice kako bi se nadbiskupu Stadleru zaprijeilo da dalje cijepafranjevake upe.139 Prije nego to se utekao Svetoj Stolici, prokurator je 7. sijenja1906. zatraio od provincijala da mu se dostave podaci o cijepanju upa i o novimupama koje je Stadler dotad bio osnovao.140

U pogledu cijepanja franjevakih upa i osnivanja novih nije se nita ni poslijetoga promijenilo. Vrhbosanski ordinarijat je 3. kolovoza 1906. obavijestio

Redodravnitvo da namjerava osnovati upu u Prozoru, napominjui da su prije viegodina to traili i franjevci i graani Prozora. Najavljeno je da bi se nova upa sastojalaod sela koja bi se odcijepila od upa Rame, Uzdola i Graaca, a takoer je naznaenokoja bi se sela odcijepila od spomenutih triju upa. Kao i obino, zatraeno je miljenjeprovincijske uprave.

141 Provincijal je odmah poslao upit fra Jerki Vladiu,

predsjedniku rezidencije u Rami, da javi to on o tome misli. Fra Jerko je odgovorio11. kolovoza i. g., i stavio primjedbu kako su neka sela koja bi se dodijelila upi Prozor

blia Rami, te da bi ih trebalo i dalje ostaviti u sastavu te upe, a da bi od Rame trebalouzeti neka druga sela i dati ih Prozoru, budui su blia ovoj upi. Te primjedbe nisuuvaene i nadbiskup Stadler je osnovao upu Prozor od sela kako je u poetku bilozamiljeno.142

Nadbiskupski ordinarijat je 15. studenoga 1909. obavijestio Redodravnitvo davjernici sela Brusnica, svilajske

Documents

Dr. sc. Velimir BLAŽEVIĆ, Bosanski franjevci i nadbiskup dr. Josip Stadler