SADRŽAJ

2

I UVOD

Razvoj mnogih grana osiguranja vezuje se za dramatične događaje koji ljudima dokazuju njihovu nemoćnost. Razvoj osiguranja kredita vezije se neposredno posle prvog svetskoh rata kada su ekonomije zemalja uništene, inrakstuktura oštećena milioni ljudi postaju nezaposleni, inflacija preko stagnacije prersta u depresiju.

Većina međunarodne trgovine u zapadnim zemljama odvijala se između susednih zemalja, kolonija i zemalja sakojima su postojali dugoročni sporazumi o međunarodnoj saradnji. Poverenje I intergracija su bili veoma odlučujući faktori u slobognoj trgovini pa su I neobezbeđeni krediti bili veoma retki. Kako se trgovina sve više razvijala I stari odnosi među zemljama poslali sve manje pouzdani preduzeća su smatrala da posluju sa više rizika. Zbog toga vlade zapadnih zemalja primoravaju osiguravajuće kompanije da razviju novu granu osiguranja, osiguranje kedita datih u zemlji dok su za osiguranje izvoznih kredita formirane državne organizacije.

Kreditna osiguranja (engl. credit insurance, njem. Kreditversicherung) su osiguranja kojim se osigurava potraživanje osiguranika. Osiguranik ima pravo naknade štete prema uvjetima ugovora o osiguranju ako nije bio u mogućnosti naplatiti svoje potraživanje zbog nastanka određenog rizika.

3

II KREDITNA OSIGURANJA-POJAM I VRSTE

U eri ekspanzije davanja kredita, međusobnih potraživanja,između pravnih lica, kvalitetna ponuda osiguranja ima veoma istaknuto mesto.

Ako je rizik verovatnoća pojave poremećaja u jednom projektovanom sistemu sa konačnim ishodom poslovno−ekonomskog gubitka, onda je kvalitetno osiguranje način da se navedeni rizik predupredi.

Sve vrste kreditnih osiguranja su obezbeđenje poverioca da će naplatiti svoje potraživanje, ako mu ga dužnik ne plati, od osiguravača, pod uslovom da do ne plaćanja od strane dužnika dođe usled ostvarenja nekog od ugovorenih rizika.

U našoj zemlji osiguranje nije dovoljno razvijeno, kapacitet osiguravajućih kompanija je mali,sredstva prikupljena na osnovu osiguranja su skromna. Naime, osiguranje u društvenom sektoru kao ukupna zaštita imovine u industriji, transportu, poljoprivredi i sl. Izrazito je izloženo stagnaciji zbog nelikvidnog poslovanja preduzeća i njihove nemogućnosti da izdvajaju za osiguranje.

Zakon o osiguranju iz 1990. godine omogućio je i pobudio interes mnogih preduzetnika da osnuju osiguravajuće kompanije sa relativno malim sredstvima u početnom periodu sigurnosti i sa idejom o lakoj zaradi.

Na prostoru Srbije I Crne Gore aktivnih je 36 osiguravajućih kuća od kojih dominantni položaj imaju dve :Kompanija “Dunav” i “DDOR −Novi Sad”.

Na tržištu osiguranja osnovni faktor na kome počiva konkurencija osiguravajućih kompanija je cena osiguranja. U slucaju previsokih cena osiguranja, osiguravajuće kompanije će izgubiti svoje klijente koji će preći kod onih osiguravača koji imaju razumnije cene.

Međutim naša praksa je pokazala da osiguravajuće kompanije koje privlače osiguranike nerealno nižim cenama obično nisu sposobne da izvrše obaveze prema njima.Upravo takvi neposlovni osiguravači na tržištu osiguranja nemaju perspektivu.

Integracija finansijskih usluga se dešava kad jedna klasa finansijskih posrednika (komercijalnih banaka,osiguravajićih kompanija ili investicionih kompanija) za koje se tradicionalno vezuju određena klase finansijskih usluga počinje da se bavi onim finansijskim uslugama koje su karakteristicne za druge posrednike.

4

Upravo takav vid integracije danas u svetu počinje da se dešava sa kreditnim osiguranjima.

Danas je sve više kooperativnih sporazuma između banaka i osiguravajućih organizacija koje se dogovaraju oko zajednickih poslova uz uslov da svaka investicija ostane samostalna.1984. godine osiguravajuce kompanije u svetu prve pocinju da se bave pružanjem usluge osiguranja kredita koje do dana današnjeg se iz godine u godinu povećavalo i postalo sve atraktivnija usluga,da je tako,dokaz je učešće kreditnih osiguranja u bruto premiji za 2002. i 2003. godinu koji beleži rast.

1. Pojam kreditnih osiguranja

Kredit se kao ekonomska kategorija pojavljuje sa nastankom robnonovčanih odnosa.Međutim, kredit je postajao i pre toga,imao je naturalni karakter jer se davao i vraćao u robi i imao je isključivo potrošački karakter.

U kapitalističkim uslovima proizvodnja novca koji se pozajmljuje u obliku kredita prvenstveno se uptrebljava za proširenje proizvodnje se jednim delom daje i u potrošačke svrhe da bi se roba lakše realizovala, i da bi se smanjile zalihe neprodatih proizvoda.

Danas je kredit jedan od značajnih regulatora procesa reprodukcije, jer obezbeđuje likvidnost,kontinuitet proizvodnje,ubrzava i povećava proizvodnju i uspostavlja ravnotežu robnonovčanih odnosa.

U slučaju da potraživanja ne mogu biti realizovana na dan dospeća po njihivoj punoj knjigovodstvenoj vrednosti javlja se kreditni rizik.

U eri u kojoj se nalazimo,kada je sve više banaka na našem tržištu koje nude različite vrste bankarskih proizvoda,svaka od njih kao jedan od svojih strateških ciljeva postavlja minimizranje rizika.

Sklapanju Ugovora o osiguranju svojih poslova i potraživanja banke danas posvećuju sve veću pažnju. S tim u vezi je saradnja banaka i osiguravajućih kompanija. Kada je reč o bankama, osiguranje ih danas prati po njihovoj unutrašnjoj strukturi poslovanja i to:poslovanje sa stanovništvom, poslovanje sa privredom, menjačkim poslovima, itd.

U segmentu poslovanja sa stanovništvom osiguranje može biti:

a) Osiguranje potrošačkih kredita širokog spektra namene ( kupovina nove trajne vrednosti, robe široke potrošnje,automobili, poljoprivredne

5

mašine, skuteri, gotovinski krediti,itd.). Osnovni princip kreditnih osiguranja bazira se na sledećem: Kvalitetna sredstva obezbeđenja koja je potrebno pribaviti od korisnika kredita−dužnika.

Najčešće je to potvrda o stalnom zaposlenju,administrativna zabrana na lična primanja korisnika kredita ili direktno zaduživanje računa onih korisnika kredita koji su zaposleni u firmama koje su korporativni klijenti banke kreditora i koji svoja lična primanja ostvaruju preko računa te banke, menica sa određenim brojem žiranata ili polisa osiguranja života za slučaj smrti koja se zalaže banci kreditora.

Ovom opcijom zamene žiranata polisom osiguranja života, osiguravajuće kuće omogućuju korisnicima kredita da rizik sopstvene želje za povećanjem standarda kupovinom određenih dobara na kredit,u potpunosti snose sami,obzirom na teškoće u obezbeđenju žiranata koji su platežno sposobni I u konačnom žele da garantuju za nečiju obavezu svojim imovinskim sredstvima.

Osim navedenih sredstava obezbeđenja tu su još i neki vidovi osiguranja kao što je to slučaj sa kasko polisom sa rizikom krađe za kupovinu automobila, a koja polisa se vinkulira u korist banke kreditora.

b) Osiguranje stambenih kredita − u proteklom periodu ovaj vid kreditiranja, najčešće tražen, a veoma restriktivno sprovođen, dobija na zamahu, shodno poslovnoj politici banke s jedne strane i uslovima tržišta privredne grane građevinarstva. S obzirom na dužinu trajanja, skromne platežne sposobnosti korisnika kredita, kao i velikim sumama koje banke nose kao rizik, ovaj pravni posao svakako je atraktivan sa aspekta osiguranja. U iznalaženju kvalitetnih vidova zaštite kao poverioca (banke kreditora) tako i osiguravača, osiguravajuće kuće nude nekoliko osiguranja koja prate sam kreditni rizik, tj. kreditno osiguranje, a to su:već objašnjena polisa osiguranja života za slučaj smrti koju korisnik kredita zalaže banci, a koja pruža apsolutnu sigurnost banci da će joj iznos koji kreditira biti vraćen čak i slučajevima da korisnik kredita umre, zatim polisa osiguranja imovine od rizika požara i nekih drugih opasnosti kojom se štiti kreditor od situacija da objekt koji je predmet kreditiranja bude uništen u požaru. Ovi i neki drugi vidovi sredstava obezbeđenja čine osiguranje stambenih kredita obezbeđenim, svrsihodnim i isplativim.

c) Osiguranje gotovinskih kredita − takođe je veoma atraktivan vid osiguranja samim tim što je ovaj način kreditiranja veoma obiman. Sa primenom standardnih sredstava obezbeđenja, povećani rizik ovog vida kreditiranja u srazmeri je sa masovnošću navedenih kredita.

6

d) Osiguranje od štete usled zloupotrebe sredstava na tekućim

računima građana − vid veoma rasprostranjenog poslovanja banaka sa fizičkim licima je i otvaranje tekućih računa koji mogu predstavljati rizik usled zloupotrebe korišćenja sredstava na tekućim računima (plaćanje čekovima, platnim karticama bez pokrića, nevraćene pozajmice).

e) Osiguranje turističkih kredita − turistički krediti svoju ekspanziju dobijaju u periodima intenzivnog korišćenja godišnjih odmora, ali su atraktivni i tokom cele godine, a trajanje osiguranja proteže se shodno dužini kreditiranja i na 24 meseca. Rizici pokriveni ovim osiguranjem su: neplaćanje rate kredita, neblagovremeno i neopravdano odustajanje od korišćenja aranžmana i neobezbeđivanje od strane korisnika kredita validnih dokumenata traženih od strane carinskih, sanitarnih i drugih kredita.

f) Osiguranje od štete usled zloupotrebe platnih i kreditnih kartica − Izdavanje platnih i kreditnih kartica predstavlja perspektivu bezgotovinskog plaćanja i težnju da i u našoj zemlji broj kartica po stanovniku bude makar približan zapadnim standardima. Sistem kartičarstva otvara veliki potencijal osiguravača da uz adekvatno osiguranje pruža bankama pokriće za štete usled zloupotrebe korišćenja kartica (neplaćanje kod gotovinskih kartica, neplaćanje o roku dospeća kod kreditnih kartica, kao i zaštita od zloupotrebe od strane lica koja neovlašćeno dolaze u posed kartica odnosno falsifikuju isprave neophodne za korišćenje kartica ili pak falsifikuju same kartice).

Bankama ali i drugim pravnim licima registrovanim za obavljanje delatnosti menjačkih poslova, osiguravajuće kuće obezbedjuju zaštitu od otkupa

falsifikovanih stranih sredstava plaćanja (strana valuta odnosno čekovi koji glase na stranu valutu). Ocenu “dobro” ili “osredje” urađenom falsifikatu daje NBS.Uz doplatak može se osigurati I otkup falsifikovanih dinarskih novčanica.

Potraživanje između domaćih pravnih lica takođe su veoma značajna naročito od kada se daje podstrek malim i srednjim preduzećima. Namena kreditiranja je izgrađena, ovršenja, nadgradnja, rekonstrukcija, adaptacija i sanacija poslovnog prostora i objekata koji se koriste u poljoprivrednoj proizvodnji:silosi, koševi, ambari, skladišta, hladnjače, staklenici, plastenici, tovilišta, živinarske farme, ribnjaci i sl.; kupovinu mehanizacije sa priključcima, alata, kao i repromaterijala za privrednu i poljoprivrednu proizvodju; kupovinu investicione opreme, mašina, alata, kao i vršenje usluga; podizanje višegodišnjih zasada (voćnjaci, vinogradi, plantaže i sl.); kupovine neophodnog stočnog podmlatka.

7

2. Podela kreditnih osiguranja

Kreditna osiguranja se u različitim pravnim sistemima različito dele,ali ono sto je zajedničko za sva kreditna osiguranja to je podela pa suštini − ”delkredere” osiguranje kredita, ”kaucijsko” osiguranje kredita i osiguranje poverenja, Druga bitna podela osiguranja kredita je podela na osiguranje protiv komercijalnih rizika i osiguranje protiv politickih rizika. Treća podela je po mestu subjekta−dužnika na međunarodna i domaća kreditna osiguranja, a moguća je i podela po dužini trajanja kredita na kratkoročne, srednjeročne i dugoročne. U Srbiji i Crnoj Gori trenutno postoje 36 aktivnih društava za osiguranje1. Svako od njih nudeći iznijansirane različite uslove osiguranja, iznijansirano različite tarife osiguranja, zauzima značajno mesto u privrednom sistemu naše zemlje. Ulazak stranih kreditnih unija, razvoj privrede, razvoj malih i srednjih preduzeća, ekspanzija kredita uopštesve više dovode u vezu osiguravajuće kompanije i banke.

2.1. “Delkredere” osiguranje kredita

“Delkredere” osiguranja kredita su ona osiguranja rizika ne na rate novčanih potraživanja koja sa osiguravačem zaključuje poverilac, a on plaća premiju osiguranja i ima status osiguranika i pravo da u slučaju nastanka osiguranog slučaja podnese osiguravaču odštetni zahtev. Dužnik u načelu i ne zna da je poverilac osigurao svoje potraživanje od njega2. Kod ove vrste osiguranja osiguranik je poverilac i njime se poverilac osigurava od neplaćanja dužnika.

Osiguranje novčanih potraživanja od rizika nenaplate, koje sa osiguravačem zaključuje poverilac naziva se delkredere osiguranje kredita. Kod ovih osiguranja poverila plaća premiju I ima status osiguranika. Premijska stopa zavisi od delatnosti dužnika, visine obaveze, zemlje isporuke, gubitka poslovanja na kredit iz prethodnih godina . Štete se isplaćuju pre otvaranja stečajnog postupka ili sudskog poravnjavanja, a smatra se da je osigurani slučaj nastao 90 dana nakon što je obaveza plaćanja premena “Herms”

2.2. “Kaucijsko” osiguranje

Kaucijska osiguranja kredita su ona osiguranja koja dužnik sklapa sa osiguravacem koji poveriocu jemči da će njegovo potraživanje biti plaćeno; ako ga ne plati dužnik, poveriocu će ga platiti osiguravač.

1 www.NBS.yu ⁄nadzor osiguranja⁄

2 “Priručnik za praksu u osiguranju i reosiguranju” DDOR NoviSad,1996.

8

Kod kaucijskog osiguranja obično se sklapaju dva ugovora:prvi između dužnika osiguranika i osiguravača, u kojem osiguravač garantuje plaćanje duga i drugi između osiguravača i poverioca, kojim osiguravač preuzima na sebe plaćanje određene sume pod određenim uslovima, a poverilac pristaje da od osiguravača primi isplatu duga.

Kaucijsko osiguranje ne služi samo kao garancija za plaćanje duga ono služi i kao garancija za dobro izvršavanje posla. Garancija da će izvoznik ili izvođač rada izvršiti svoje ugovorene obaveze.

Polisa kaucijskog osiguranja zamenjuje polaganje novčane kaucije prilikom licitacije za izvođenje radova. Osiguranik, tj. ugovarač osiguranja je dužnik−ovim osiguranjem se pruža obezbeđenje poveriocu da će mu dužnik vratiti dug; dužnik se obraća osiguravaču sa zahtevom da osigura obavezu plaćanja u korist poverioca.3

U jednoj od navedenih formi “delkredere” ili “kaucijsko” osiguranje moguće je zaključiti osiguranje potraživanja i drugih imovinskih interesa od domaćih pravnih i fizičkih lica ili pak , osiguranje izvoznih polova od komercijalnih rizika.

Kaucijko osiguranje je sve traženiji vid osiguranja kako u poslovima kreditiranja između domaćih pravnih lica tako i u kapitalnim poslovima pri čemu nerezidenti zahtevaju da osim predviđenih sredstava obezbeđenja vraćanja kredita i investicija, bude primenjena i polisa osiguranja potraživanja u korist nerezidenta. Potvrdu za validnost kao vida obezbeđenja međunarodnih kreditnih aranžmana, potvrđuje i Medjunarodna privredna komora. Puna definicija finansijske garancije Međunarodne privredne komore kojom se osiguravajuće pokriće može smatrati validnim vidom obezbeđenja je sledeća: ”Smatra se da se finansijska garancija sastoji iz bilo koje obveznice, garancije, nadoknade iz osiguranja, pokrića finansijskih obaveza u odnosu na bilo koju vrstu zajma i lizing kredita, odobrenog od strane banke - finansijske ustanove ili izdatog ili izvršenog u korist bilo kog lica ili pravnog entiteta u odnosu na plaćanje ili vraćanje duga za bilo koji pozajmljeni novac ili poravnanje ugovorene transakcije−čiji primarni cilj je da se prikupi kapital ili obezbede iznosi koji se duguju za pozajmljeni novac”.

Veliki krediti nuđeni od ino partnera ne mogu biti obezbeđeni polisom kaucijskog osiguranja, jer je komercijalni rizik ovog terena i dalje veoma izražen.

Kaucijsko osiguranje po svojoj pravnoj prirodi kao i “delkredere” osiguranje ima sledeće osobine:K

Potrebno je istaći razliku između kaucijskog osiguranja I bankarskih garancija I jemstva. Upravo napred iznetim osobinama kaucijsko osiguranje se razlikuje od:

3 Margarita Bošković Ibrahimpašić,”Osiguranje transporta I kredita”,Dunav osiguranje,Beograd;2004.

9

a) bankarskih garancija (one se daju “bezuslovno”,”na prvi poziv”,”bez pogovora”). Kod kaucijskog osiguranja, naprotiv,osim neispunjenja obaveza na strani dužnika koji aktivira kaucijsko osiguranje, zahteva se i nastupanje slučajeva taksativno nabrojanih u kojima nastaje obaveza osiguravača: nsolventnost dužnika−faktička nemogućnost plaćanja usled zvanične potvrde o finansijskoj situaciji u kojoj se dužnik našao, otvaranje stečajnog postupka nad imovinom dužnika, otvaranje postupka za prinudno poravnanje, likvidacionog postupka, dakle, u svim situacijama koje jasno ukazuju da ne postoje izgledi da će dužnik vratiti dug.

Konačno, treba svakako pomenuti i imperativnu pravnu normu koja izričito pravi razliku između bankarske garancije i garancije izdate od bilo koje druge institucije, a to je Zakon o bankama i drugim finansijskim organizacijama ( “sl.list SRJ”,br. 32/93, sa izmenama i dopunama sve do 73/03.) koji su u čl. 21. st.2 izričito zabranjuje izdavanje bankarskih garancija od strane bilo kojih drugih institucija osim banaka:

“Banka se može baviti depozitnim, kreditnim i drugim bankarskim poslovima u zemlji i to:

1) primenjivanjem svih vrsta novčanih depozita ( depozitni posao);

2) davanjem i uzimanjem kredita ( kreditni posao);

3) deviznim, devizno−valutnim i menjačkim poslovima;

4) izdavanjem hartija od vrednosti i novčanih kartica ( emisioni posao);

5) čuvanjem sredstava i hartija od vrednosti i upravljanje njima ( depo posao);

6) kupovinom i prodajom hartija od vrednosti (posao sa efektivama);

7) izdavanjem jemstva, garancija, avala i drugih oblika jemstva (garancijski posao);

8) poslovima platnog prometa u skladu sa zakonom.

Zabranjuje se obavljanje poslova iz stava 1. ovog člana pravnim licima koja ne poseduju dozvolu za rad Narodne banke Srbije, izuzev poslova utvrđenih u tačkama 4. i 6. ovog člana”

10

b) jemstva−može se reći da kaucijsko osiguranje predstavlja poseban oblik jemstva koji daju osiguravajuće kuće,a po sui generis pravilima, dakle pravilima osiguranja, a ne po striktnim principima jemstva kao jednog od osnovnih obligaciono pravnih institucija: Ovim se zapravo potvrđuje generalna osobina aleatornih ugovora, a to je osobina sui generis, tj. da su ugovori svojevrsnim osobinama po kojima se suštinski razlikuju od drugih ( a to je neizvesnost nastupanja budućeg događaja).

Kod kaucijskog osiguranja naročito je izražena potreba za kvalitetnom ocenom rizika. Naime, osim ocene boniteta poverioca kojem se pruža zaštita putem osiguranja, ocene boniteta dužnika za čiju se obavezu garantuje, ceni se i sam pravni posao između ta dva pravna lica. Veoma veliku pomoć za napred navedeno predstavlja Centar za bonitet pri NBS kao specijalizovana bonitetska (rejting) organizacija, od koje se potražuju podaci o bonitetu firmi, tj. o likvidnosti, solventnosti, kreditnoj sposobnosti, tržišnom položaju, poslovnoj reputaciji, rentabilnosti i slično.

2.3. Osiguranje protiv zloupotrebe poverenja

Osiguranje protiv zloupotrebe poverenja može biti “delkredere” ili kaucijsko u zavisnosti od toga ko ga zaključuje, a predstavlja poslodavčevo obezbeđenje od štete koje ovaj može pretrpeti usled krivičnih radnji svojih službenika.4 U slučaju zloupotrebe (utaje, pronevere, krađe, pljačke novca ili vrednosnih papira) od strane službenika, poslodavac može biti obeštećen do iznosa direktne štete koju trpi ali u granicama osiguranog iznosa.

Ova vrsta osiguranja je osobena vrsta imovinskog osiguranja koje domaća pravna lica zaključuju radi zaštite od štete prouzrokovanih od strane osoba od poverenja (lica zaposlenih kod osiguranika kojima je povremeno raspolaganje, čuvanje I briga o materijalnim vrednostima).

Kada navedeni ugovor sačinjava dužnik (osoba od poverenja) u korist poverioca (poslodavca), tj. u formi kaucijskog osiguranja,onda se ovaj vid osiguranja naziva fidecity bond.

2.4. Komercijalni rizici

Komercijalni rizici su mogućnost da poverilac pretrpi štetu zbog dužnikove nemogućnosti da plati dug zbog dejstva nekih subjektivnih činilaca ili rezultata dužnikovog poslovanja. Kod osiguranja komercijalnih rizika osiguravač mora raspolagati informacijama o dužniku da bi mogao odlučiti da li će kreditno 4 www.insurance.com

11

potraživanje prihvatiti u osiguranje i da bi procenio veličinu rizika, ukoliko se odluči da ga prihvati.

Za procenu težine rizika bitni su: dužnikov kapital, poslovna sposobnost i moralnost, a ne mogu se zanemariti ni ekonomski uslovi u zemlji u kojoj živi dužnik, kao ni pravni sistem i mogućnost naplate duga.

Zaključivanjem osiguranja potraživanja kvalitetnim sredstvima obezbeđena koja se pribavljaju od dužnika smanjuje se rizik plasmana sredstava koji vrše banke i finansijske organizacije, kao i druga pravna lica koja imaju raspoloživih sredstava i spremna su da uz odgovarajuću naknadu kreditiraju druga pravna lica.

Komercijalni rizici (rizici neplaćanja) posledica su zakonom predviđenih situacija. Naime, smatraće se da je stupio osigurani događaj−obaveza osiguravača na isplatu naknade iz osiguranja ukoliko je osiguranik pretrpeo štetu jer nije mogao da naplati portaživanje usled insolventnosti dužnika (smatraće se da je insolventnost nastupila ako je račun dužnika blokiran preko 30 dana ili 60 dana sa prekidima u periodu od 90 dana ili je platežna moć dužnika ugrožena u tolikoj meri da nema nikakvih izgleda da će dužnik platiti dug). Postojanje insolventnosti odnosno ugrožene platežne sposobnosti dužnika osiguranik mora dokazati prilaganjem dokumenata kao što su: potvrda nosioca platnog prometa, odnosno NBS − Odseka za prinudnu naplatu, o blokadi i trajanju blokade računa dužnika, rešenje o otvaranju stečajnog postupka prinudnog poravnanja, kao i dokaz da je osiguranik pokrenuo postupak za naplatu potraživanja koji nije doveo do namirenja.

Kada je reč o sredstvima obezbeđenja, u zavisnosti od visine i dužine trajanja kao i boniteta korisnika kredita, postoji širok spektar sredstava:svako ovlašćenje za naplatu kao neko od sledećih sredstava: menica (avalirana, akceptirana, sa ili bez žiranata), finansijski derivati kojima se trguje na berzi prema Zakonu o hartijama od vrednosti, depoziti,državni, komercijalni, blagajnički zapisi, obveznice, akcije, založna prava na pokretnim stvarima uz upis registar zaloga, založno pravo na nepokretnost čija vrednost premašuje iznos kredita. Svakako je neophodno predmet pribavljen putem kredita osigurati i to: kasko polisom ako je reč o vozilima na motorni pogon ili imovinskom polisom od rizika požara i nekih drugih opasnosti uz vinkulaciju navedenih polisa u korist kreditora.

U osiguranje potraživanja i drugih imovinskih interesa između domaćih pravnih lica spadaju i: novčane pozajmice, plasmani sa odloženim plaćanjem zakupnina, tegljarina, vozarina, kao i potraživanja nastala na osnovu kupoprodaje hartija od vrednosti (svoja potraživanja mogu osigurati kako investitori tako i poslodavci−brokeri u ovom pravnom poslu,a takođe i emtienti u korist investitora putem kaucijskog osiguranja).

12

Posao finansijskog lizinga u svetu donetog Zakona o finansijskom lizingu (Sl. Glasnik RS,br.55/2003.), omogućio je pravnim licima obavljanje posla finansijskog lizinga uz širok spektar zaštite davaoca lizinga:

− pravo vlasništva na predmetu lizinga sve do konačne otplate lizinga;

− izuzimanje imovine koja je predmet lizing ugovora iz stečajne mase korisnika lizinga,za slučaj da isti padne pod stečaj (izlučno pravo−čl.15.Zakona o finansijskom lizingu);

− ubrzana,specijalna procedura povraćaja predmeta lizinga u državinu posredstvom suda (čl.30.Zakona o fin.lizingu);

− mogućnost zaključenja ugovora o kupoprodaji sa obavezom povratnog otkupa sa isporučiocem lizinga.

I pored gore navedenih vidova obezbeđenja, rizik neplaćanja i dalje je aktuelan i javlja se potreba za osiguranjem potraživanja po osnovu pravnog posla finansijskog lizinga u sve tri moguće situacije:

1) da korisnik lizinga ne može da nastavi sa plaćanjem i vrati predmet lizinga,

2) da se povraćaj predmeta obavi putem suda,

3) da ni posle sudske procedure predmet lizinga ne bude vraćen.

Samo u poslednjem slučaju davalac lizinga ima pravo na naknadu po osiguranju u iznosu koji predstavlja vrednost diskontovane cene za preostale neplaćene rate.

2.5. Politički rizici

Razne politicke mere vlasti zemlje dužnika mogu dovesti do njegove nemogućnosti da plati dug ili do njegove insolventnosti. Razlikujemo direktne I indirektne političke rizike.

Direktni politički rizici su mogućnost preduzimanja mera od strane države i njenih organa direktno protiv dužnika ili njegove imovine radi njegovog osiromašenja, odnosno mogućnost ostvarenja štete na dužnikovoj imovini akcijama građana za vreme političkih nemira.

Indirektni politički rizici su mogućnost preduzimanja mera od strane države i njenih organa koji dovode do nemogućnosti izvršenja obaveza od strane dužnika. Kod ostvarivanja indirektnih političkih rizika dužnik ne postaje insolventan, ali postoji stvarna nemogućnost izvršenja obaveza.

13

Političke rizike kod osiguranja izvoznih kredita osigurava država preko svojih specijalizovanih ustanova.

2.6.Katastrofalni rizici

Katastrofalni rizici, u smislu kreditnih osiguranja su prisrodni događaji koji razvrstavaju takvu snagu da uništavaju imovinu ljudi u velikom obimu.

U katastrofalne rizike se ubrajaju:zemljotresi, veliki požari, poplave, lavine, vulkanske erupcije, uragani i sl. Katastrofalni rizici se uglavnom isključuju iz kreditnih osiguranja a dužnik svoju imovinu protiv njih može osigurati imovinskim polisama, dok se poverilac može obezbediti ako dužnika obaveže da izvrši ova osiguranja.

U kreditnom osiguranje pod katastrofalnim rizicima se podrazumeva događaji pustišenja I razaranja iznenadnih delovanja elementarnih nepogoda- Štete koje nastaju u osiguranju kredita usled katastrofalnih rizika mogu se podeliti na:

• Posredne • Neposredne

Naknada štete vrši se samo za neposredne štete I to samo u slučaju

definitivnog gubitka finansijskih sredstava.Do definitivnog gubitka može doći usled insolvetnosti dužnika, stečaja, nemogućnosti naplatze putem prinudnog izvršenja kao I usled prinudnoh mera u kojoj posuje dužnik .Privremeni gubitak finansijkih sredtava može da ugrozi poslovanje osiguranika.

2.7. Osiguranje života za slučaj smrti korisnika kredita - Riziko osiguranje

Postoji vise podelakreditnog osiguranja. Tako na primer po sustini kreditna osiguranja dele se na:delkredere osiguranje kredite, kaucijsko osiguranje kredita I osiguranje protiv zloupotrebe poverenja. Drugu podelu moguce je izvrsiti na osnovu rizika pokrivenih osiguranjem I to na: osiguranje protiv komercijalnih rizika I osiguranje protiv politickih rizika. Moguce je osiguranje podeliti I po sedistu senjekta (dužnika) osiguranja pa onda postoje: međunarodno I domaće kreditno osiguranje. Osim toga mogu biti I kratkoročna, srednjoročna I dugoročna. 2.8.“Delkredere” osiguranje

Osiguranje novčanih potraživanja od rizika nenaplate, koje sa osiguravačem zaključuje poverilac naziva se delkredere osiguranje kredita. Kod ovih osiguranja poverila plaća premiju I ima status osiguranika. Premijska stopa zavisi od delatnosti dužnika, visine obaveze, zemlje isporuke, gubitka poslovanja

14

na kredit iz prethodnih godina . Štete se isplaćuju pre otvaranja stečajnog postupka ili sudskog poravnjavanja, a smatra se da je osigurani slučaj nastao 90 dana nakon što je obaveza plaćanja premena “Herms” 2.9.“Kaucijsko “osiguranje kredita

Kaucijska osiguranja su ona osiguranja koja dužnik sklapa sa osiguravačem. Kod ove vrste osiguranja obično se sklapaju dva ugovora. Prvi između osiguravača I dužnika, gde se dužnik obavezuje da plati premiju osiguranja, a osiguravač da u slučaju nastupanja osiguranog slučaja poveriocu izvrši islaltu dužnikove obaveze. Drugi ugovor je između osiguravača I poverioca gde se osiguravač obavezuje da isplati poveriocu određenu sumu pod određenim uspovima, a poverilac pristaje da od osiguravača primi naknadu kao iplatu duga. 2.10.Osiguranje protiv zloupotrebe poverenja

Osiguranje protiv zloupotrebe poverenja je osiguranje kojeg obično sklapa poslodavac, radi obezbeđenja od šteta koje može da pretrpi usled krivičnih radnji svojih zaposlenih.Obeštećenje osigguranika moguće je do iznosa direktne štete koju osiguranik pretrpi. A li maksimalno do ugovorene sume osiguranja. Jedan od novih vidova osiguravajuće zaštite je I pružanje pokrića za štete trećih lica u oblasti infprmacionih sistema. Tu se pre sveg amisli na štet ekoje neko treće lice nanese novčanim sredstvima preduzeća radi sopstvene zarade , putem neovlašćenog I direktnog upada u informacioni sistem preduzeća.

3.PODELA OSIGURANJA KREDITA PREMA VRSTI RIZIKA

3.1.Komercijalni rizici

Pod komercijalnim rizcima se podrazumeva mogućnost da poverilac pretrpi štetu zbog dužničkove nemogućnosti da plati dug, zbog dejstva nekih subjektivnoh činilaca ili rezultata poslovanja. Ova vrsta rizika je vezana za subekte okolnosti:neplaćanje duga u roku, neplaćanje duga u produženom roku, prestanak platežne sposobnosti dužnika. 3.2.Politički rizici

Pod političkim rizicima u osiguranju kredita podrazumeva se političke mere vlasti zemlje dužnika, koje mogu dovesti do njegove nemogućnosti plaćanja duga ili insolvetnosti. Postoje direktni I indirektnipolitički rizici. Direktni

15

rizici su mere poduzete od strane drzave direktno protiv dužnika I štete na njegovoj imovini tokom političkih nemira. Indirektni rizici su mogućnosti preduzimanja mera od strane države I njenih institucija koje dovode do nemogućnosti izvršenja obaveza od strane dužnika. Kod ostvarenja ovih rizika dužnik ne postaje insolventan već postoji stvarna nemogućnost izvršenja obaveza. 3.3.Katastrofalni rizici

U kreditnom osiguranje pod katastrofalnim rizicima se podrazumeva događaji pustišenja I razaranja iznenadnih delovanja elementarnih nepogoda-Štete koje nastaju u osiguranju kredita usled katastrofalnih rizika mogu se podeliti na:

• Posredne • Neposredne

Naknada štete vrši se samo za neposredne štete I to samo u slučaju

definitivnog gubitka finansijskih sredstava.Do definitivnog gubitka može doći usled insolvetnosti dužnika, stečaja, nemogućnosti naplatze putem prinudnog izvršenja kao I usled prinudnoh mera u kojoj posuje dužnik .Privremeni gubitak finansijkih sredtava može da ugrozi poslovanje osiguranika. 3.4.Osiguranje života za slučaj smrti korisnika kredita - Riziko osiguranje

Kreditna politika mnogih poslovnih banaka prilikom kreditiranja stanovništva uključuje i uslov da korisnik kredita za vreme otplate bude životno osiguran. Pored toga što je uslov za dobijanje kredita, životnim osiguranjem obezbeđuje se i finansijska sigurnost porodice korisnika kredita. Delta Generali Osiguranje je za te potrebe posebno kreiralo Osiguranje života za slučaj smrti korisnika kredita.

Osnovne karakteristike ove vrste osiguranja su:

1. uz malu premiju daje veliko pokriće;

2. trajanje osiguranja je jednako trajanju otplate kredita;

3. valutna klauzula (premija i osigurana suma se iskazuju u evrima);

4. osigurana suma se isplaćuje samo u slučaju smrti osiguranika za vreme trajanja ugovora o osiguranju;

5. ovo osiguranje nema štednu komponentu.

16

Pokriveni rizici:

• za slučaj smrti;

• za slučaj smrti usled nezgode.

Osnovna funkcija ovog vida osiguranja je garancija otplate kredita. Dakle, u slučaju da korisnik kredita umre, njegova porodica ne nasleđuje dug po kreditu i samim tim je finansijski zaštićena.

Instrumenti osiguranja kredita raznovrsni su i banke pri odobrenju kredita

kombiniraju njihovu primjenu kako bi osigurali optimalnu naplatu kredita. Ovdje navodimo najučestalije instrumente osiguranja kredita za građane:

a) jamci - jamci su osobe koje se obvezuju vjerovniku (banci) da će ispuniti obvezu dužnika, korisnika kredita, ukoliko to dužnik sam ne učini. Mogu jamčiti kao solidarni jamci - jamci platci ili kao supsidijarni jamci. Da bi određena osoba mogla biti jamac mora ispuniti uvjet kreditne sposobnosti. Jamci mogu biti i pravne osobe koji također moraju ispunjavati uvjete kreditne sposobnosti sukladno pravilima banke.

b) sudužnici - sudužnici su fizičke ili pravne osobe koje pristupaju ugovoru o kreditu uz dužnika, korisnika kredita iz razloga što isti ne ispunjava uvjet kreditne sposobnosti. Dužnik i sudužnik odgovaraju jednako i sudužnik može biti pozvan na plaćanje dospjele obveze prije ili istodobno sa glavnim dužnikom.

c) zalog na nekretnini - zalog na nekretnini odnosno hipoteka je instrument osiguranja kredita koji daje ovlaštenje banci da određenu tražbinu koja mu nije plaćena o dospijeću, namiri provođenjem ovrhe na založenoj nekretnini radi njezine prodaje i naplate svog potraživanja. Banke uzimaju zalog na nekretnini u određenom omjeru u odnosu na odobreni kredit i to od 1:1,15 do 1:2 i više, što znači da vrijednost založene nekretnine mora biti od 15 do 100 posto pa i više, veća od iznosa kredita. Procjenu vrijednosti nekretnine obavljaju ovlaštene tvrtke ili sudski procjenitelji graditeljske struke.

d) prijenos vlasništva na nekretnini ili fiducija na nekretnini. Fiducijarnim prijenosom prava vlasništva, pravo vlasništva na imovini klijenta prenosi se na banku. Osnovna razlika između hipoteke i fiducije je u tome što kod hipoteke klijent zadržava vlasništvo nad imovinom, dok se kod fiducije, pravo vlasništva odmah prenosi na banku. I zalog i pravo vlasništva traju do konačne otplate kredita

e) polica osiguranja kredita - kao osiguranje kredita banka može prihvatiti policu osiguranja kredita kod osiguravajućeg društva koje smatra prihvatljivim sa stajališta rizika.

17

6. Međunarodna kreditna osiguranja

Međunarodna kreditna osiguranja u sebi sadrže element inostranosti zasnovan na lociranosti subjekta osiguravajućeg posla.

Poverilac i osiguravač su po pravilu domaća organizacija, dužnik je inostrana organizacija, osim u slučaju “kaucijskog” osiguranja kredita (koji se retko nudi), kada su osiguravač i dužnik domaća organizacija, a poverilac inostrana organizacija.

Predmet međunarodnih kreditnih osiguranja su komercijalni i robni krediti uzeti u inostranstvu.5

Pod komercijalnim kreditom uzetim u inostranstvu se podrazumeva uvoz robe i usluga na kretit, osim robe i usluga za čije je plaćanje ugovoren rok 60 dana, između inostranog prodavca i domaćih organizacija udruženog rada.

Pod robnim kreditom podrazumeva se kredit koji kreditor odobrava zemljotražiocu radi finansiranja kupovine robe i plaćanja usluga, pri čemu je ugovorom o kreditu određena namena korišćenja sredstava.6

U anglosaksonskoj ekonomskoj literaturi ovi krediti se kategorizuju u tri osnovne vrste i to sa aspekta pravnog statusa zajmodavca.7

a) Krediti dobavljača (supplier′ credits)−koje odobravaju dobavljači (prodavci odnosno izvoznici) inostranom kupcu ili banci u zemlji kupca. Dobavljač se u ovakvom aranžmanu refinansira prodajom, odnosno ekskontiranjem kod svoje banke instrumenata za osiguranje otplate izvoznog kredita.

b) Kredite kupcu (buyers′ credits)−koje odobravaju privatne banke−zemlje izvoznice direktno inostranom kupcu ili banci u zemlji kupca radi plaćanja uvoza robe i usluga, direktno isporučiocu−izvozniku.

Krediti dobavljaču I krediti XXXXX se službeno podržavaju od strane specijalizovanih institucija refinansiranjem, subvencijama kamate i osiguranjem protiv izvoznih rizika.

c) Treća vrsta izvoznih kredita su tzv. “službeni (javni) krediti” (official

export credits) koje odobravaju vlade zemalja svojim izvoznicima ili još češće inostranim kupcima.

5 “Osiguranje i kreditiranje izvoza”,Mr Dubravka Radošević,Zagreb,1986.

6 “Osiguranje i kreditiranje izvoza”,Mr Dubravka Radošević,Zagreb,1986.

7 www.dunav.co.yu

18

3.1. Osiguranje izvoznih kredita

Veliki izvozni poslovi gotovo su nezamislivi bez kreditiranja,a kreditni aranžmani su po pravilu plaćeni osiguranjem rizika naplate potraživanja po osnovu isporučene robe,izvršenih radova ili pruženih usluga.

U mnogim zemljama zainteresovanim za izvoz, osiguranjem izvoznih poslova protiv komercijalnih rizika bavi se država, preko specijalizovanih osiguravajućih organizacija. Radi unificiranja kreditiranja izvoza vrši se međunarodna koordinacija nacionalnih institucija za osiguranje izvoznih rizika.

U tu svrhu je u Berlinu 1934. Godine osnovano “Međunarodno udruženje osiguravača izvoznih kredita” odnosno tzv. Bernska unija.8

Članice udruženja su privatne institucije za osiguranje izvoznih kredita i investicija u inostranstvu.

U Velikoj Britaniji osiguranje kredita protiv komercijalnih i političkih rizika sprovodi “Export Credits Guarantee Department” (ECGD) koji je posebna uprava vlade Velike Britanije pod nadzorom Ministarstva trgovine. U Francuskoj

osiguranje izvoznih kredita sprovodi isključivo “Compagnie d′Assurance pour le commerce Exterieur”(COFACE). COFACE je akcionarsko društvo čiji su glavni akcionari francuska nacionalizovana osiguravajuća društva, francuska banka za spoljnu trgovinu i Francusko društvo za favoriziranje kredita; država preko interministarskog komiteta vrši nadzor nad radom COFACE−a, ali i garantuje sav gubitak iznad 10% primljenih premija i omogućuje mu dobijanje povoljnih kredita ako se nađe u novčanim neprilikama−zbog ovih povlastica COFACE je obavezan da u državni budžet uplaćuje 5% ubranih premija. Slično je i u drugim zemljama (Nemačkoj “Hermes”, Belgiji “L′Office National de Ducroire”, Italiji “L′Instituto Nazionale dele Assicurazioni”, Rusiji “Garant”, u Beču, itd.)

Osiguranje izvoznih poslova od komercijalnih rizika čini spektar od 7 različitih proizvoda namenjenih poslovanju domaćih pravnih lica sa inostranstvom:

− osiguranje potraživanja u vezi sa izvozom robe, izvođenjem investicionih radova i vršenjem usluga u inostranstvu na kredit;

− osiguranje potraživanja iz prodaje robe ili vršenja usluga inostranom kupcu naplatom uz prilaganje isprava;

− osiguranje potraživanja u vezi sa izvođenjem investicionih radova u inostranstvu;

8 “Osiguranje i kreditiranje izvoza”,Mr Dubravka Radošević,Zagreb,1986.

19

− osiguranje potraživanja u vezi sa proizvodnjom robe za izvoz, po specijalnim porudžbinama;

− osiguranje potraživanja u vezi sa ulaganjem u preduzeća u inostranstvu;

− osiguranje potraživanja u vezi sa osiguranjem robe u konsignacionom skladištu u inostranstvu;

− osiguranje kredita u vezi sa davanjem u zakup transportnih sredstava i opreme inostranim dužnicima na kredit.

Osiguranjem su pokrivene štete nastale zbog nemogućnosti osiguranika da naplati potraživanja od inostranog dužnika, zbog sledećih događaja:

− ako dužnik postane insolventan;

− ako je dužnikova platežna sposobnost ugrožena u tolikoj meri da osiguranik i osiguravač sporazumno ustanove,na osnovu dokumenata ili na drugi način,da nema nikakvih izgleda da će dužnik platiti dug.

Osiguravač nije obavezan da osiguraniku nadoknadi štetu u vezi sa potraživanjem koje nije mogao da naplati od dužnika zbog sledećih razloga:

− ratnih ili političkih događaja u zemlji dužnika;

− opšte zabrane plaćanja (moratorijum) u zemlji dužnika ili zemlji preko koje treba da se izvrši naplata;

− opštih državnih mera u zemlji dužnika (npr. zabrana prodaje i naplate, zabrana konvertovanja i transfera koji je dužnik platio u svojoj zemlji, odlaganje naplate i sl.);

− prirodnih katastrofa u zemlji dužnika (erupcija vulkana, zemljotresa, poplava i sl.);

− ako je do neplaćanja od strane dužnika došlo zato sto osiguranik nije uredno ispunio svoje obaveze iz ugovora zaključenog sa dužnikom;

− ako je u pitanju šteta od koje je osiguranik mogao da drugi način da obezbedi osiguravajuće pokriće;

− zaključivanje ugovora protivno propisima zemlje dužnika ili propisima naše zemlje;

− namere ili krajnje nepažnje osiguranika;

20

− ako osiguranik odobri bonifikaciju−za ceo iznos bonifunkcije;

− privremenih mera suda u građanskom parničkom postupku i mera carinskih i sanitarnih organa,

− presude suda donete u parničnom postupku kojom se tužba osiguranika protiv dužnika odbije kao neosnovana,zbog razloga koji se mogu uvažiti s obzirom na pravila i običaje koji važe u međunarodnim poslovnim odnosima.9

Izuzetno od odredbi ovog člana, osiguravač će, uz naplatu dopunske premije, nadoknaditi osiguraniku štetu ili deo štete koja je posledica događaja navedenih u prve četiri tačke.

Osiguranik je dužan da preduzme propisane, ugovorene I druge razumne mere da spreči nastupanje osiguranog slučaja, a ako osigurani slučaj nastupi, dužan je da preduzme sve sto je u njegovoj moći da se otklone ili ograniče štetne posledice.

Osiguranik je dužan da, bez saglasnosti osiguravača ne preduzima mere kojima se povećava iznos njegovih potraživanja prema dužniku, ukoliko preti neposredna opasnost nastupanja osiguranog slučaja.

Osiguranik je dužan da obavesti osiguravača o nastupanju osiguranog slučaja.

Ako osiguranik ne obavesti osiguravača o nastupanju osiguranog slučaja,obaveza osiguravača se smanjuje za onoliko, za koliko je nastala šteta, gubitak ili trošak zbog neblagovremenog obaveštavanja veća.

Kada se dogodi osigurani slučaj, osiguranik je obavezan da omogući ovlašćenom predstavniku osiguravača da pregleda knjigovodstvenu evidenciju i dokumenta kojima raspolaže, a odnose se na osigurano potraživanje.

Osiguranik je dužan da na zahtev osiguravača, pruži svako obaveštenje ili dokument kojim raspolaže i da preduzme sve razumne mere za prikupljanje takvih obaveštenja, odnosno da osiguravaču omogući uvid u takve dokumente koji su u posedu drugih lica, a odnose se na osigurano potraživanje ili su sa njima u vezi.

XXXXXX dužnika i ugroženost i ugroženost platežne moći u tolikoj meri da nema nikakvih izgleda da će dužnik platiti dug predstavljaju komercijalne rizike zbog kojih se zaključuje osiguranje. Naravno, treba naglasiti da se nekomercijalni rizici isključuju iz osiguranja.

9 www.dunav.co.yu

21

3.2. Osiguranje potraživanja od inostranih dužnika protiv komercijalnih rizika

Predmet osiguranja su novčana potraživanja jugoslovenskih firmi nastala isporukama robe ili vršenjem radova ili pružanjem usluga inostranim licima u inostranstvu na kredit.

Osiguranje se sprovodi generalnim ugovorima ili pojedinačnim polisama. Osiguranik ima pravo na nadoknadu štete: ako je nad dužnikovom imovinom ili nad njegovom zaostavštinom (u slučaju da je dužnik umro) otvoren slučaj, započet postupak za poravnanje van stečaja, započet postupak za sudsko poravnanje, ako sprovedeno prinudno izvršenje naplate potraživanja nije dovelo do namirenja osiguranikovog potraživanja, ako je dužnik sklopio vansudsko poravnanje sa svim svojim poveriocima, ako po oceni osiguravača nema izgleda za naplatu potraživanja ili se ne očekuje uspeh od predloga za otvaranje stečaja ili predloga za prinudno izvršenje, ako postoji opasnost nastupanja jednog od nabrojanih slučajeva pa osiguranik u saglasnosti sa osiguravačem, unovči robu kojom još može da raspolaže i pri tome pretrpi gubitak na ceni. Iz osiguranja su isključeni gubici i štete koji su posledica: ratnih i političkih rizika, prirodnih katastrofalnih događaja u zemlji dužnika i dalje osiguranik gubi pravo na naknadu štete ako osiguravaču u ponudi ne saopšti sve bitne okolnosti koje bi mogle uticati na osiguraničevu odluku, ako osiguranik ne ispuni sve obaveze prema dužniku, ako je ugovor zaključen protivno propisima zemlje dužnika ili RS.

Zaključivanje ugovora o osiguranju izvoznih kredita spada u najdelikatnije poslove osiguranja, pošto svaki slučaj iziskuje prikupljanje velikog broja informacija, njihovo proučavanje i tek nakon toga definisanje obima pokrića, kroz uslove osiguranja, premijsku stopu, uvođenje samopridržaja, franšize, karence.

3.3. Osiguranje potraživanja od inostranih dužnika protiv komercijalnih rizika uključujući i period pripreme za izvoz

Kod osiguranja izvoznih kredita rizik, u načelu, nastaje isporukom robe dužniku. Međutim, prilikom nabavke opreme za pojedine industrijske objekte ili specijalnih mašina ili specijalnih brodova dešava se da naručilac−dužnik zahteva od izvoznika−osiguranika da se ta roba proizvede po njegovim nacrtima i posebnim zahtevima. Ako se u periodu izmešu početka radova na proizvodnji I isporuke ostvari neki od komercijalnih rizika (npr. kupac ode pod stečaj) osiguranik neće moći proizvedenu robu po istoj ceni da plasira trećem licu. Takva roba ima punu vrednost samo za onog po čijim nacrtima i zahtevima je proizvedena. Ovakvo osiguranje može biti zaključeno jedino pre uzimanja u rad specijalne porudžbine, i to samo u slučajevima kad se porudžbina radi po kupčevim specijalnim zahtevima. Pokrivene opasnosti i isključenja su isti kao i kod osiguranja komercijalnih rizika.

22

3.4. Osiguranje naplate uz isprave od inostranog kupca preko komercijalnih rizika

Predmet osiguranja je naplata potraživanja jugoslovenskih firmi za isporučenu robu, izvršene radove ili pružene usluge inostranom kupcu uz isprave. Pod naplatom potraživanja uz isprave se podrazumeva otkup dokumenata za isporučenu robu prema jednoobraznim pravilima za inkaso trgovačkih hartija od vrednosti međunarodne trgovinske komore.

Ovim osiguranjem se osiguraniku jemči da će mu biti nadoknađena šteta koju pretrpi zbog toga što dužnik nije otkupio isprave i pored toga što je osiguranik ispunio uslove kupoprodajnog ugovora.Isključenja su ista kao i kod osiguranja komercijalnih rizika.

Specifičnost koja se javlja kod ovog osiguranja je u osiguranikovom pravu raspolaganja robom sve dok dužnik ne otkupi dokumente. Osiguranik je obavezan da uz osiguravačevu saglasnost preduzme sve razumne mere radi eleminisanja štete prodajom robe drugom kupcu ili predisponiranjem robe na treće tržište odnosno vraćanje robe u zemlju.

3.5. Obaveze ugovarača osiguranja prilikom zaključivanja I trajanja osiguranja izvoznih kredita

Ugovarač osiguranja je obavezan da prilikom zaključenja ili trajanja ugovora o osiguranju izvoznih kredita upozna osiguravača sa svim okolnostima bitnim za procenu rizika, da plati premiju osiguranja (ukoliko premija nije plaćena na način i u roku navedenom u polisi, osiguranik može izgubiti pravo na naknadu štete), da se pridržava uslova kupoprodajnog ugovora sa dužnikom, da blagovremeno preduzima mere za naplatu i obezbeđenje svog potraživanja, da prijavi osiguravaču svaku promenu ugovora sa dužnikom, da obavesti osiguravača o svakom povećanju opasnosti koja može dovesti da nemogućnosti naplate usled osiguranih rizika, da obustavi svaku isporuku robe dužnika čim se utvrdi da ovaj nije podmirio svoje dugovanje duže od 90 dana.

4.Domaća kreditna osiguranja

Karakteristika domaćih kreditnih osiguranja je da su svi subjekti domaća

lica, da je osiguranik (poverilac) po pravilu pravno lice, da je dužnik fizičko lice.

Kroz domaća kreditna osiguranja osiguravaju se potraživanja pravnih lica od fizičkih lica po osnovu odobrenih potrošačkih kredita, kredita odobrenih za unapređenje privredne delatnosti, kredita odobrenih kooperantima (za proizvodnju i isporuku određenih proizvoda), kredita odobrenih za rešavanje stambenih potreba, kredita odobrenih za poboljšanjeuslova stanovanja.

23

Najčešći predmeti osiguranja su:

− novčana potraživanja osiguranika,

− potraživanja osiguranika u vezi sa odobrenim potrošačkim kreditom,

− potraživanja osiguranika u vezi sa odobrenim stambenim kreditom,

− potraživanja osiguranika u vezi sa prodajom robe ili usluga uz odloženo plaćanje,

− potraživanja osiguranika u vezi sa kreditom za organizovanje turističkih putovanja,

− potraživanja osiguranika u vezi sa novčanim pozajmicama,

− potraživanja u vezi sa kupoprodajom hartija od vrednosti,

− imovinski interesi osiguranika u vezi sa otkupom stranih sredstava plaćanja,

− imovinski interesi osiguranika u vezi sa sredstvima na tekućim računima građana,

− imovinski interesi osiguranika u vezi sa platnim i kreditnim karticama,

− imovinski interesi osiguranika od šteta pričinjenih od strane osoba od poverenja,

− potraživanja osiguranika u vezi sa izvršavanjem ugovora o zakupnini, tegljarini i vozarini,

− potraživanja osiguranika u vezi sa pravnim poslom finansijskog lizinga.

Osiguranjem su pokrivene štete nastale zbog sledećih događaja:

− ako dužnik ne plati dospele rate,

− otkupa falsifikovanih stranih sredstava plaćanja,

− ako korisnik tekućeg računa koristi sredstva na nedozvoljen način, ili ako ta sredstva koristi lice koje je na protivzakonit način došlo do dokumenata koja su za to potrebna ili je falsifikovao te dokumente i potpise korisnika tekućeg računa,

− ako korisnik platne ili kreditne kartice koristi karticu, suprotno zakonskim propisima, pravilima i ugovoru zaključenom sa osiguranikom, odnosno ako platnu karticu koristi lice koje je na

24

protivzakonit način došlo do nje i do dokumenata potrebnih za identifikaciju korisnika, odnosno lice koje je falsifikovalo ta dokumenta i potpis korisnika, kao i samu karticu,

− ako lice zaposleno kod osiguranika, kome je povereno raspolaganje, čuvanje i briga o materijalnim vrednostima (lice od poverenja) izvrši proneveru, krađu, uništenje ili oštećenje imovine.

Osiguravač nije u obavezi da osiguraniku nadoknadi štetu u vezi sa potraživanjem koje nije mogao da naplati od dužnika, odnosno u vezi sa njegovim drugim imovinskim interesima, zbog sledećih razloga:

− ratnih događaja, pobuna ili mera državnih organa koje utiču na urednu naplatu potraživanja ili ostvarenje drugog interesa, koji su osigurani,

− prirodnih katastrofalnih događaja (zemljotres, poplava i sl.),

− ako je do neplaćanja došlo zato što osiguranik nije uredno izvršio svoje obaveze prema dužniku,

− ako je ugovor sa dužnikom zaključen suprotno zakonu i drugim propisima,

− namere ili krajnje nepažnje osiguranika,

− presude suda donete u parničnom postupku, kome se tužba osiguranika protiv dužnika odbija kao neosnovana.

Osiguranik je dužan da preduzme propisane, ugovorene i druge razumne mere da spreči nastupanje osiguranog slučaja, a ako osigurani slučaj nastupi, dužan je da preduzme sve što je u njegovoj moći da se otklone ili ograniče štetne posledice.

Osiguranik je dužan da, bez saglasnosti osiguravača, ne preduzima mere kojima se povećava iznos njegovih potraživanja prema dužniku ili mere kojima se ugrožavaju njegovi imovinski interesi u većem obimu.

Osiguranik je dužan da obavesti osiguravača o nastupanju osiguranog slučaja.

Ako osiguranik ne obavesti osiguravača o nastupanju osiguranog slučaja, obaveza osiguravača se smanjuje za onoliko, za koliko je nastala šteta, gubitak ili trošak zbog neblagovremenog obaveštavanja veća.

Osiguranik je dužan da, na zahtev osiguravača, pruži svako obaveštenje ili dokument kojim raspolaže, i da preduzme sve razumne mere za pribavljanje takvih obaveštenja ili dokumenata, koji su u posedu drugih lica, a odnose se na osigurano potraživanje ili druge imovinske interese ili su sa njima u vezi.

25

4.1.Osiguranje potrošačkih kredita

Zaključenjem osiguranja potrošačkih kredita osiguravač osigurava kredite koje osiguranik odobrava građanima. Osiguravač sa zaključenim osiguranjem garantuje za iznos neotplaćenih obaveza korisnika kredita. Osigurani su svi krediti koje osiguranik odobri korisnicima kredita i iste prijavi osiguranju, prema odredbama ugovora o osiguranju. Nakon isplate osigurane sume osiguranik izjavom o cesiji prenosi na osiguravača sva prava koja ima prema korisniku kredita na osnovu zaključenog ugovora o kreditu.

4.2.Osiguranje stambenih kredita

Ovim osiguranjem osiguravač u okviru odredaba ugovora o osiguranju pokriva štete koje nastanu osiguraniku zbog neplaćenih obaveza korisnika kredita. Osiguranik je davaoc kredita, koji može biti banka ili drugo pravno lice. Korisnik kredita je fizička osoba koja uzima kredit za kupovinu ili gradnju stambene nekretnine. Osigurani su svi krediti koje osiguranik odobri korisnicima kredita i iste prijavi osiguranju, prema odredbama ugovora o osiguranju. Nakon isplate osigurane sume osiguranik izjavom o cesiji prenosi na osiguravača sva prava koja ima prema korisniku kredita na osnovu zaključenog ugovora o kreditu.

Instrumenti osiguranja hipotekarnih kredita : 1. Sudužnik ili jamac 2. Izjava o zapljeni primanja svih sudionika u kreditu 3. Jedna zajednička mijenica sa mijeničnom izjavom 4. Polica životnog osiguranja 5. Polica riziko osiguranja 6. Polica osiguranja kredita 7. Polica osiguranja nekretnine od vremenskih 8. Banka zadržava pravo na uvjetovanje ostalih istrumenata osiguranja 4.3.Osiguranje kredita u maloj privredi

Sa zaključivanjem osiguranja osiguravač osigurava kredit, koji je osiguranik odobrio samostalnom poduzetniku ili osobi koja obavlja samostalnu djelatnost sa sjedištem u Federaciji Bosne i Hercegovine. Osiguravač garantuje za iznos neotplaćenog dijela revalorizirane glavnice kredita, umanjen za dogovoreno učešće osiguranika u šteti, te uvećan za dio troškova koji nastanu zbog dodatnih mjera, za koje se osiguranik odlučio u sporazumu sa osiguravačem, da bi ostvario potraživanja. dodatnim dogovorom osiguravač garantuje i za realne kamate kredita. Osigurani slučaj nastaje kada zajmoprimac ne izvršava svoje pruzete obaveze. Osigurani su svi krediti koje osiguranik odobri korisnicima kredita i iste prijavi osiguranju, prema odredbama ugovora o osiguranju. Nakon isplate osigurane sume osiguranik izjavom o cesiji prenosi na osiguravača sva prava koja ima prema korisniku kredita na osnovu zaključenog ugovora o kreditu.

26

4.4.Osiguranje kredita pravnim osobama

Ovim osiguranjem osiguravač pokriva štete koje nastanu banci jer korisnik kredita, zbog dokazane nesolventnosti, nije vratio iznos odobrenog kredita. Korisnik kredita je pravna osoba sa sjedištem u Federaciji Bosne i Hercegovine. Osiguravač i osiguranik zaključuju ugovor o osiguranju kojim se dogovaraju o prihvatanju pojedinačnog odobrenog kredita u osiguranje, u skladu sa odredbama zaključenog ugovora. Po isplati osigurane sume osiguranik izjavom o cesiji prenosi na osiguravača sva prava koja ima prema korisniku kredita na osnovu zaključenog ugovora o kreditu.

4.5. Osiguranje rizika nenaplate odobrenih potrošačkih kredita

Osigurava se novčano potraživanje pravnog lica (banke, štedno−kreditne zadruge, trgovačke firme) od fizičkog lica nastalo po osnovu odobrenog potrošačkog kredita, uz uslov da je potraživanje obezbeđeno banko−menicom sa dva kreditno sposobna žiranta ili hipotekom na dužnikovu nekretninu koja je osigurana protiv osnovnih i dopunskih opasnosti sa vinkulacijom10 polise na poverioca za sve vreme trajanja kredita.Osiguranik−poverilac stiče pravo na naplatu potraživanja od osiguravača tek kad ni u postupku sudskog prinudnog izvršenja ne uspe da naplati svoje potraživanje od dužnika ni njegovih jamaca.

4.6. Osiguranje rizika nenaplate kredita odobrenih za unapređenje privrednih delatnosti

Osigurava se novčano potraživanje kreditora – pravnog lica (banke, štednoi – kreditne zadruge, zanatske zadruge i sl.) od kreeditoprimca – fizičkog lica koje ima registrovanu zanatsku radnju za unapređenje privredne delatnosti. Obezbeđenje kredita isto je kao kod potrošačkih kredita, a pravo na naplatu od osiguravača kao kod potrošačkih kredita.

4.7. Osiguranje rizika nenaplate kredita odobrenih kooperantima

Osigurava se novčano potraživanje kreditora - pravnog lica (proizvodna firma, zemljoradnička zadruga i sl.) od dužnika - fizičkog lica po osnovu kredita odobrenog za proizvodnju određenog proizvoda i obavezu plaćanja kredita tim proizvodom, odnosno vraćanjem novčanog kredita sa kamatom, ukoliko se ne isporuči proizvod. Obezbeđenje kredita i pravo na naplatu od osiguravača isto je kao i kod osiguranja potrošačkih kredita.

4.8. Osiguranje rizika nenaplate kredita odobrenih za rešavanje stambenih potreba

Osigurava se novčani potrživanje kreditora – pravnog lica (banke, firme, stambene zadruge i dr.) od dužnika – fizičkog lica po osnovu kredita odobrenog za kupovinu – izgradnju stana . Obezbeđenje je hipoteka na kupljeni – izgrađeni

10

Vinkulacija−prenos prava naplate štete sa osiguranika na neko određeno lice, obično kreditora

27

stan,uz dužnikovu obavezu da stan pod hipotekom osigura osnovnih i dopunskih rizika i da tu polisu vinkuliše na kreditora za sve vreme trajanje kreditnog odnosa. Pravo na naknadu štete osiguranik stiče tek kad ne uspe da naplati svoje potraživanje od dužnika ni sudskim izvršnim postupkom. Ukoliko osiguravač prihvati da plati obeštećenje, plača ga u ratama onako kako bi dužnik otplaćivao kredit.

4.9. Osiguranje rizika nenaplate kredita odobrenih za poboljšanje uslova stanovanja

Osigurava se novčano kreditora – pravnog lica (banke firme stambene zadruge i dr.) od dužnika – fizičkog lica po osnovu kredita odobrenog za poboljšanje uslova stanovanja (dogradnju, adaptaciju i sl.) postojećeg stana. Obezbeđenje kredita i naknada eventualnih šteta isto je kao i kod kredita za rešavanje stambenih potreba.

4. ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O OSIGURANJU

Ugovor se zaključuje na osnovu ponude osiguranika koju prihvata osiguravač ili na osnovu ponude osiguravača. Ukoliko poverilac želi da osigura kredite potrebno je da osiguravaču prikaže podatke o budućem korisniku kredita, o uslovima odobravanja kredita I sl. Pored ovim podataka osiguravač se može informisati I kod specijalizovanih intitucija I agencija specijalizovanih za ocenu boniteta. Nakon prikupljanja podataka osiguravač vrši ocenu rizika, odobrava limit odnosno iznos do kojeg se može odobriti kredit. Nakon toga osiguraval šalje kontra ponudu osiguraniku koja sadržava uslove pod kojima je spreman kredit primiti u osiguranje. Ukoliko osiguranik odluči da prihvati uslove po kojima osiguravač nudi osiguranje zaključuje se ugovor o osiguranju kredita te osiguravač sastavlj apolisu osiguranja. 6.1.Elementi ugovora o osiguranju U ugovorima o osiguranju kredita najčešće se javljaju sledeći elementi: Naziv osiguranika, naziv osiguravača, osigurani predmet, osigurani rizici, osigurana vrednost, obaveze osiguranika, obaveze osiguravača, premija, trajanje, učešće osiguranika I sl. Osigurani predmet U ovoj vrsti osiguranja se pod osiguranjem podrazumeva kreditno potraživanje I osoba dužnika kao elemenat kreditnog osiguranja. Pod pojmom kreditno potraživanje podrazumevaju se svi iznosi koje osiguranik potražuje za isporučenu robu ili usluge uz uslov das u fakturisani. Tu se pre svega misli na cenu za isporučenu robu ili izvršene usluge, ugovorene kamate na kredit dok se ostala potraživanja ovim ugovorom nisu pokrivena. Trajanje osiguranja i premija osiguranja

28

Trajanje osiguranja može ali I ne mora da se poklapa sa trajanjem rizika. Trajanje rizika se definiše prilikom zaključenja ugovora o osiguranju. Osigurani iznos I iznos potraživanja j eveoma bitan elemenat kod ugovora o kreditu. Ako se osigurava jedan određeni kredit osigurana vrednost se poklapa sa cenom robe uvećanom za iznos ugovorene kamate na dati kredit.Ukoliko se osiguranje obuhvataju svi krediti prema jedom dužniku ili više njih potrebno je odrediti limit odnosno kvotu kredita za svakog od njih.

5.Praktičan primer – osiguranje od

nenaplate potrošačkih kredita - Dunav

O.A.D – Societe Generale bank

5.1. Uslovi za osiguranje potrošačkih kredita

Na teritoriji Srbije je aktivno trideset i šest društava za osiguranje. Svako od njih – osiguravač propisuje svoje uslove pod kojima osigurava osiguranika od rizika nemogućnosti naplate potrživanja nastalih po osnovu odobrenih potrošačkih kredita.

Osiguranik po ovim uslovima mogu biti: banke i druge finansijske organizacije koje odobravaju kredite i preduzeća koja se bave prodajom robe na kredit.

Uslovi za osiguranje potrošačkih kredita koje nudi osiguravajuća organizacija „Dunav“ osiguranje predstavljeni su u prilogu 1.

Uslovi za osiguranje potrošačkih kredita sadrže:

1. Opšte odredbe – kojima se utvrđuje osiguravač i osiguranik

2. Šta je to predmet osiguranja – namena potrošačkih kredita

3. Korisnik kredita

4. Osigurana vrednost

5. Uslovi za odobravanje kredita

6. Isključenje obaveza osiguravača

7. Premija osiguranja

29

8. Obaveze osiguranika

9. Obaveze osiguravača

10. Regresno pravo

11. Trajanje osiguranja

12. Rešenje sporova

13. Prelazne i završne odredbe

5.2. Ugovor o osiguranju potrošačkih kredita

Na osnovu opštih uslova osiguranja za potraživanje i drugih imovinskih interesa od domaćih i pravnih fizičkih lica, posebnih uslova za osiguranje potrošačkih kredita i akata banke o kreditiranju građana zaključuje se ugovor između banke (Societe Generale Yugoslav Bank) i Osiguravajuće organizacije („Dunav – osiguranje“).

Ugovor o osiguranju potrošačkih kredita – Prilog 2, sadrži 13 članova u kojima su date odredbe o sledećem:

1. Predmet osiguranja

2. Slučajevi u kojima nastaje obaveza osiguravača

3. Isključenje obaveza osiguravača

4. Trajanje osiguranja

5. Premija osiguranja

6. Sprečavanje osiguranog slučaja spasavanje

7. Podnošenje odštetnog zahteva

8. Osigurana suma

9. Naknada za osiguranje

10. Obaveza osiguranika po prijemu naknade za osiguranje

11. Trajanje otkaza ugovora

12. Sudska nadležnost

30

13. Potpis i pečat osiguravača i osiguranika

5.3. Prijava osiguranja kredita po osnovu ugovora o osiguranju kredita

Na osnovu opštih uslova o osiguranju potrošačkih kredita i zaključenog ugovora o osiguranju potrošačkih kredita osiguranik (banka) je dužna da do 15-og u mesecu dostavi prijavu osiguranja kredita za prethodni mesec.

Prijava sadrži broj ugovora o osiguranju kredita, tačan period i spisak odobrenih kredita, iznos odobrenih kredita, osnovicu za obračun premije.Na osnovu primljene prijave osiguravajuća organizacija ispostavlja fakturu – Prilog 3 i obračun premije.

5.4. Nastanak i prijava štete

U slučaju da do osiguranog slučaja dođe, usled neizmirenja svojih potraživanja o roku njihovog dospeća od čega se osiguranik kod osiguravača osigurao, osiguranik je dužan da po nastanku osiguranog slučaja (štete) prijavi istu osiguravaču. Prijava štete se sastoji od podnošenja sledeće dokumentacije (Prilog 4)

− Zahtev za odobravanje kredita (obezbeđenje kredita – administrativne zabrane korisnika kredita i žiranata)

− Izveštaj o kreditnom zahtevu

− Ugovor o kreditu

− Opomene korisniku kredita i žirantu.

5.5. Likvidacija štete

Na osnovu prijavljene štete od strane osiguranika osiguravač je u obavezi da reaguje obaveštavajućidužnika o njegovoj dužnosti i sankcijama a na osnovu ugovora o kredit, koje je dužnik dužan da izmiri.

Obaveza osiguravača je da dužniku uputi opomenu pred utuženje (regres mirnim putem) a ukoliko do izmirenja ni tada ne dođe, osiguravač preuzima mere kojima će utužiti dužnika.

31

Obzirom da je prijavom štete banka (osiguranik) svoje potraživanje prenela na osiguravača, dužnost je i obaveza osiguravača da štetu naplati od dužnika.

Po tom osnovu dolazi do zaključenja ugovora o cesiji između Dunav osiguranja – siguravača i osiguranika Societe Generale Yugoslav Bank.

Osiguravač je u dužnosti da naknadu štete po osnovu osiguranja potrošačkih kredita izvrši uplatom na način kako je to ugovorom regulisano (Prilog 5).

ZAKLJUČAK

Osiguranje kredita predstavlja takvo osiguranje koje obezbeđuje poverioca da će naplatiti svoje potraživanje os osiguravača u slučaju da dužnik ne izvrši svoje kreditne obaveze pod uslovom da do neizvršenja obaveza dođe usled ostvarenja nekog od ugovorom o osiguranju predviđenih rizika. Kreditno osiguranje u svom orginalnom značenju pruža zaštitu od neizvršenja plaćanja kreditnih obaveza.

32

Od kako se prvi put pojavilo kreditno osiguranje proširio se obuhvat

osiguranja pa danas postoji mogućnost obuhvatanja osiguranjem: radova u toku, ugovora o izvođenju radova ili drugih usluga, posedovanje akcij, kreditiranja i investiranja u druge zemlje, međunarodnih ugocora o zajedničkom ulaganju.

Značaj kreditnog ulaganja je višestruk i ogleda se u : obezbeđenje

urednog vraćanja kredita, boljoj kontroli kredita, omogućavanje praćenja postojećih i nalaženje novih korisnika, boljom upravljanju rizikom, boljem planiranju poslovanja.

LITERATURA

1. „Osiguranje“: Dr Jelena Kočović, Dr Predrag Šulejić, CID, Beograd, 2002.

2. „Osiguranje i kreditiranje izvoza“ Dubravko Radošević, Zagreb 1986.

3. „Priručnik za praksu u osiguranju i reosiguranju“ DDOR Novi Sad, Novi Sad 1996.

33

4. „Osiguranje i reosiguranje“ , Vladimir Petranović, informator, Zagreb, 1987.

5. „Tarifa premije i uslovi osiguranja za domaća transportna i kreditna osiguranja“ , DDOR Novi Sad, Novi Sad 2004.

6. „Tarifa premije i uslovi osiguranja kredita POLIS OSIGURANJE, Polis osiguranje, 2004.

7. „Taifa premije i uslovi osiguranja kredita DUNAV OSIGURANJE, Dunav osiguranje, 2004.

8. „Međunarodno poslovno finansiranje“ , Ekonomski fakultet, Beograd 2002.

KORIŠĆENI SAJTOVI

1. www.insurance.com

2. www.polis.co.yu

3. www.nbs.co.yu

4. www.dunav.co.yu

5. www.ddor.co.yu

6. www.europa.eu.com

7. www.coface.com

8. www.ecgp.com

9. www.osiguranje.com