ZANIMLJIVA EKONOMIJA prof. dr. Darko Polšek dpolsek@ffzg.hr Katedra za antropologiju Filozofski fakultet u Zagrebu

Ekonomija Dvije su škole proučavanja ekonomskih odnosa: • neoklasična koja se poziva na teoriju racionalnoga izbora • bihevioralna koja tvrdi da su modeli racionalnosti koji se

koriste u neoklasičnoj ekonomiji empirijski, psihološki netočni.

Ipak, bihevioralna ekonomija ne diskvalificira modele neoklasične škole jer se oni kao i teorije racionalnoga izbora i dalje moraju koristiti ako ni zbog čega drugoga, onda zbog toga da se izmjeri raskorak između objektivne racionalnosti i onoga što ljudi stvarno rade.

Eksperiment 1: naziv Kada bi Vam se ponudio izbor:

A. da dobijete 100 kn ili

B. da dobijete 30 kn koju biste opciju prihvatili?

Kada bi Vam se ponudio izbor: A. da u zatvoru provedete jedan dan

ili B. da u zatvoru provedete 100 dana

koju biste opciju prihvatili?

Racionalno je očekivati da će ispitanici prihvatiti opciju A kao odgovor na oba pitanja.

Postavka racionalnosti ili sebičnosti

Iz prethodnoga se primjera može zaključiti kako ljudi jako dobro znaju razlikovati (razmjere i promjene) koristi i štete. U ekonomiji se ta postavka zove postavka „racionalnosti” ili „sebičnosti”. • Ta postavka predviđa da ljudi jako dobro znaju razlikovati veličinu koristi i veličinu

šteta te da biraju veće koristi i manje štete. To je temelj tzv. neoklasične ekonomije ili tzv. teorije racionalnoga izbora.

• (Gotovo) sve u životu može se predvidjeti jednostavnom tezom: da ljudi reagiraju na razmjere ili promjene razmjera koristi i šteta (tzv. poticaje ili inicijative).

• To vrijedi na tržištu (kupovat ćemo jeftinije i davati onoliko novaca koliko nam ponuđena stvar „vrijedi”), ali i za cijeli niz životnih fenomena u kojima ljudi imaju slobodu izbora (ljubav, brak, prijateljstvo, mjesto stanovanja, izbor škole...)

Igre koje modeliraju ljudske interakcije

• Ono što vrijedi za nas (da ćemo birati ono što nam je bolje/isplativije ili manje štetno), vrijedi i za druge osobe, stoga i u međusobnim odnosima možemo predviđati i što se ljudima isplati.

• Neoklasična ekonomija dizajnira različite „igre” kojima modelira sve ljudske interakcije i pokazuje koji su racionalni / optimalni ishodi za pojedinoga igrača ili uzajamno – za igrače u igri.

• U većini interakcija može se pokazati što je racionalno/optimalno za pojedine igrače ali i za oba igrača, a većina interakcija može se objasniti/predvidjeti pretpostavkom sebičnosti/racionalnosti.

• Ako predviđanja nisu točna, to znači da barem jedan igrač nije bio „dovoljno racionalan” („sebičan”).

Igra: strateška igra koordinacije

• Ova igra pokazuje dva vozača koji mogu proći samo kroz jednu traku na cesti. • Kvadranti (koji se zovu matrica isplativosti) prikazuju kombinacije strategija i

ocrtavaju isplativost strategija. • U ovoj igri svaki igrač ima dvije „strategije” (krenuti ili stati), a isplativost svakoga

njihovog izbora ovisi o postupanju druge strane. • Moguće su četiri kombinacije: dobiva : dobiva (wins : wins); dobiva : gubi (wins

: loses); gubi : dobiva (loses : wins); gubi : gubi (loses : loses). • U gornjem primjeru optimalni su drugi i treći kvadranti, a optimalna uzajamna

strategija jest da se dogovore koji će vozač krenuti prvi, a koji drugi.

Ali, ali... tek sada postaje zanimljivo

Eksperiment 2: igra ultimatum Podijelite se u parove. Jedan od vas je učenik A, a drugi učenik B. Pravila igre su: • svaki par ima (zamišljenih) 400 kn • učenik A (u svakome paru) „reže iznos”, odnosno određuje koliko namjerava

dodijeliti sebi, a koliko učeniku B • učenik B može prihvatiti ili ne prihvatiti ponuđeni iznos • ako B prihvati iznos, svatko dobiva onoliko koliko je „razrezao” učenik A, a

ako učenik B ne prihvati ponudu učenika A, nijedan učenik ne dobiva ništa. Očekivani rezultati: • većina učenika A ponudit će „pravednu” raspodjelu (A: 200 kn / B: 200 kn) • jedan dio učenika A ponudit će neku drugu raspodjelu (300 kn „sebi” / 100 kn

„njemu”) • nitko neće ponuditi 400 kn „sebi” / nula kn „njemu” jer učenik B takvu

raspodjelu neće prihvatiti, pa nitko neće dobiti ništa.

Tumačenje eksperimenta 2 • Prema neoklasičnoj ekonomiji racionalno je za učenika A ponuditi 399 kn sebi, a

jednu kn učeniku B jer je učeniku B racionalnije prihvatiti jednu kn nego da nijedan igrač ne dobije ništa. Međutim, kada bismo predviđanja tuđega ponašanja temeljili isključivo na minimalnoj „racionalnosti”/sebičnosti i pretpostavili da će učenik B radije prihvatiti jednu kn nego nula kn, naše će predviđanje biti pogrešno.

• Racionalna ekonomija kaže da učenik A neće nuditi 399 kn sebi i učeniku B jednu kn kako bi spriječio da se u obrnutoj situaciji ne dogodi ista takva ponuda, odnosno racionalno predviđa i sprečava obrnutu situaciju u kojoj je njemu opcija neisplativa dok učenik B ne prihvaća jednu kn kako bi spriječio da mu učenik A opet ponudi ovakvu ponudu. To bi značilo da su oba igrača ostala racionalna premda su nudila/primala iznose koje nije predvidjela neoklasična / sebična racionalnost.

• Moguće je i tumačenje da igra ultimatum pokazuje kako ljudi svjesno znaju što je pravedno/nepravdeno i kako ljudi ne djeluju isključivo sebično. Onda možemo reći da učenik A nije ponudio 399 / jednu kn zato jer „zna” da takva ponuda nije pravedna.

Bihevioralna ekonomija

Dan Ariely: Možemo li kontrolirati svoje odluke? (17 minuta)

(Video se može pogledati online na linku: https://www.ted.com/talks/dan_ariely_asks_are_we_in_control_of_our_own_decisions?language=hr#t-3423)

Kako donosimo odluke? Tipično donosimo (neracionalne) odluke pod utjecajem „kognitivnih iluzija” kojih su ljudi rijetko svjesni, pa tako donosimo odluke pod utjecajem: • irelevantnih ponuda ili činjenica (Rim + kava; Rim; Paris) • „konteksta” • onoga što se dogodilo neposredno prije • prethodnih izbora ili „složenosti alternativa” (liječnici: operacija kuka,

ibuprofen...) • prve stvari u nizu. Često ne činimo ništa ne znajući da tako donosimo odluku ili mislimo da smo je donijeli premda zbog kognitivne lijenosti nismo učinili ništa (donacije organa u raznim zemljama). Bihevioralna ekonomija istražuje utjecaje koji dovode do toga da donosimo neracionalne, ali predvidljive odgovore/odluke.

Eksperiment 4: teorija perspektive

OKVIR DOBITKA (gain frame) Da vam netko ponudi sljedeće opcije: • opcija A: dobivate sigurno 100 kn • opcija B: šanse da dobijete 200 kn su 50 %. Koju biste opciju izabrali? Većina bira opciju A.

OKVIR GUBITKA (loss frame) Da vam netko ponudi sljedeće opcije: • opcija C: sigurno gubite 100 kn • opcija D: šanse da izgubite 200 kn su 50 %. Koju biste opciju izabrali? Većina bira opciju D.

Premda je riječ o „simetričnim” opcijama, ljudi biraju „vrapca u ruci” u izboru „dobitaka”, ali su skloniji rizicima kada nešto moraju izgubiti.

Asimetrija u našim odlukama ovisi o „kontekstima”. To je suprotno očekivanjima „neoklasične ekonomije” i „sebične racionalnosti”

Eksperiment 5: manje je više Pretpostavimo da Vam je dobrotvorna organizacija ponudila jednu od gornjih sličica kako bi Vas potaknula na doniranje novca gladnoj djeci. Za koju biste sličicu dali najviše novaca?

Rezultat Ljudi najviše doniraju za sličicu jednoga djeteta. U svakom slučaju ni u jednom se eksperimentu ne potvrđuje „neoklasično” očekivanje/predviđanje da će ljudi donirati iznos koji su bili spremni ponuditi za jedno dijete pomnoženo s brojem djece na slici.

• Bihevioralna ekonomija kaže - Ljudi nisu racionalni!, ali njihovo ponašanje svejedno možemo predvidjeti!

• Istraživači, ekonomisti, psiholozi dosad su istražili više od stotinu „kognitivnih pristranosti” (tzv. biasa), predvidljivih iracionalnosti u ljudskom odlučivanju.

• Vidi: http://en.wikipedia.org/wiki/List_of_cognitive_biases.

Zašto ljudi nisu racionalni, odnosno kada jesu?

Kada se problem prikaže na ovaj način, većina ljudi daje pogrešan odgovor.

Međutim, kada se prikaže ovako, onda većina ljudi bez problema riješi zadatak.

Točan odgovor za obje verzije je PRVA i ZADNJA karta (oba zadatka imaju jednak logički oblik)

Druga verzija je lakša jer u njoj otkrivamo prevarante.

Isti logički problem je u jednom kontekstu težak, a u drugom lagan jer um nije jedinstven općenamjenski mehanizam za zaključivanje, nego je skup mehanizama posebne namjene.

Donosimo dobre odluke kada su zadaci sličniji onima koji su evolucijski bili važni!

ZAKLJUČCI • Premda ljudi na bezbrojne, ali zanimljive i predvidljive

načine griješe, postoje razlozi za postojanje „normi” racionalnosti (kao u logici i matematici).

• Neoklasična ekonomska norma racionalnosti / sebičnosti je potrebna ne zato što točno predviđa ponašanje ljudi, već kako bismo mogli mjeriti „pomak” (pristranost) između „točnih odgovora” i naših predvidljivih iracionalnosti (koliko su odgovori promašeni/„glupi”).

• Bihevioralna ekonomija koja utvrđuje te pomake/pristranosti potrebna je, međutim, kako bismo što točnije predvidjeli stvarna ljudska ponašanja.

Hvala

Materijal je predstavljen povodom obilježavanja Europskog tjedna novca u ožujku 2015. godine.