"Došel bum v Bistricu" 2009

1

“DOŠEL BUM V BISTRICU”

XI. recital duhovno – refleksivnog pjesništva “Josip Ozimec”

ZbornikPjesama.indd 1ZbornikPjesama.indd 1 14.10.2009 10:14:0714.10.2009 10:14:07

2

Nakladnik: Radio Marija Bistrica

Za nakladnika: Mag. theol. Zvonko Franc

Odabrao i vrjednovao Stručni sud Recitala: dr. sc. Ivo Kalinski, predsjednik prof. Marija Lamot Vlasta Horvatić-Gmaz Anton Šuljić Đuro Jelović

Urednik: Đuro Jelović

Lektor – korektor: Đuro Jelović

Grafička priprema: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb, pp 216

Tisak: Grafika Markulin

Naklada: 500 primjeraka

ISBN 978-953-7643-04-1


3

“DOŠEL BUM V BISTRICU”XI. recital duhovno – refleksivnog pjesništva

“Josip Ozimec”

ZBORNIK

MARIJA BISTRICA, 2009.

Neka Neka i nas i nas

zapoštajuapoštaju


4


5

SADRŽAJRIJEČ UREDNIKA — Đuro Jelović: LEPRŠAVOST KAMENIH ANĐELA . . . . . . .7

ČOVEK IDE

Đurđa Ilijaš, SPRELUKNJANA DOUŠA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .11Stjepan Kovačec – Štef, ČOVEK IDE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .12Zdenka Maltar, SVEM BOGEČKEM SVECU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .13Željka Skledar, KAMENČEK BOŽI ZNAMENČEK (Z MEĐUGORJA) . . . . . . . . . .14Marija Toldy – Brindl, PRED VUZEM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .16Đurđa Lovrenčić, ANGELOVE PERUTI OD KAMENA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .17Sunčica Orešić, VUZEL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .18Zdenka Maltar, NOUČ JE DOTEPLA BONCEKE V IŽU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .19Vladimir Šuk, JENA IMAGINARNA POPIEFKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .20Biserka Marečić, Z ON STRAN NIČESINE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .22Branka Jagić, PO BLATNE TRAVE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .24Maja Cvek, UMJETNIKOVA SLOBODA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .26Ivica Jembrih Cobovički, ŠUMI, ŠUMI… . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .27Biserka Marečić, PRET VRATI NIGDINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .28Đurđa Ilijaš, GREH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .29Branka Jagić, GRIE TROUMBELIČNI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .30Mijo Kelenčić, DEČEC SENJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .32Zdenka Maltar, VU KOMENU, KAK VU ŠKOLKE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .33Stjepan Kovačec – Štef, KULIKE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .34Maja Cvek, JUTERNA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .35Dragutin Kontak, KORAČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .36Vladimir Miholek, NA REŠKU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .37Karolina Kuljak, NEMA PRAVE RIEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .38Vladimir Miholek, DUŠA JE MOJA LUŠČINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .39Slavica Sarkotić, FILOZOFIJA HRASTA LUŽNJAKA (TUROPOLSKOGA) . . . . .40Maksimilijan Milan Herceg, KAJ JE KAJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .41

NEKA I NAS ZAPOŠTAJU

Marija Maretić, NEKA I NAS ZAPOŠTAJU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .45Marija Kovač, TO JA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .46Marija Maretić, NADAZRI SE BOŽE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .48Nikša Krpetić, GOSPE MORA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .50Nevenka Erman, PRED TOBON . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .51Katja Šepić, PISMENA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .52Nikša Krpetić, UVIK ZA KRIŽEN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .53Marija Maretić, ZA SVE BOGU ZAHVALI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .54Đurđica Asić Klobučar, PRED ŠTALJCO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .56Nevenka Erman, MEDAVICA OD LATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .57Ana Krnjus, JUŠTO U PODNE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .58Nevenka Erman, VA TUJINE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .60Nikša Krpetić, SMILUJ NAN SE, BOŽE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .61


6

DA ČOVJEK BUDE SVJETLOST NA ZEMLJI

Tomislav Šovagović, MOLITVA SUPROTIVA PLANU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .65Stjepan Kovačec – Štef, ODLUČIMO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .66Biserka Marečić, KLJUČEVI EDENSKIH VRTOVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .68Mirjana Bukal, IZMEDU JAVE I SNA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .70Snježana Plevnik, BOŽIĆNA ŽELJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .71Marija Toldy – Brindl, NA MALU GOSPU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .72Sonja Gosarić, UZDAH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .73Sanja Kovačić, MEMENTO MORI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .74Dragana Kustura, NEDOSTIŽNI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .75Mirjana Mikulec, SUDBINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .76Marko Gregur, bez naslova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .78Biserka Težački Kekić, SAN ZBUNJENOG GOSPODINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .80Marija Sošić, DVIJE SESTRE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .81Branka Jagić, KAO SOL KOJA SE JEDE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .82Biserka Marečić, LICE ILI STRANPUTICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .84Zlata Bogović, TO NISAM JA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .86Mijo Kelenčić, MOLITVA RAZOČARANA ČOVJEKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .88Nadica Čižmek, SLUTNJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .90Slavica Sarkotić, STAROST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .91Ljiljana Lukačević, UMRIJETI OD TUGE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .92Ivan Tinodi, DOBA SAMOĆE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .93Đurđa Lovrenčić, NAS SA PREMALO RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .94Dr. sc. Marija Znika, HRVATOVE BOJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .95Ivan Babić, SV. FRANJO U RAMI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .96Vinka Tokić Burolo, MAJCI NEBESKOJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .97Vladimir Šuk, SMIRAJ U LEGENDAMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .98Katja Šepić, KAMENI ANĐEO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .99Stjepan Gabud, ZAVESLAJ NA PUČINU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .100

POGOVORI

Dr. sc. Ivo Kalinski: OSVAJANJE I USVAJANJE UMJETNOSTI RIJEČI . . . . . .102

Prof. Marija Lamot: DUHOVNA ISKUSTVA VJERE I UMJETNOSTI … . . . . . . .104

Vlasta Horvatić-Gmaz: RECITAL POTVRDIO AUTORSKU KREATIVNU NEPOTROŠENOST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .107

Anton Šuljić: OD SLUTNJE DO ZNANJA I POETSKOGA IZRIČAJA . . . . . . . . .109

IN MEMORIAM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .113

POKROVITELJI: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .114


7

LEPRŠAVOST KAMENIH ANĐELA

Na jedanaesti recital duhovno-refleksivne poezije Josip Ozi-mec, prispjelo je 337 pjesničkih zapisa od 81 pjesnika, i to ka-jkavskih 119 pjesama; čakavskih 35 pjesama i štokavkih 183 pjesme. A valjalo je odabrati sedamdesetak pjesama, (ove godine više nego prijašnjih godina); kvalitenih je zapisa doista dosta i nije lako odrediti što jest, a što nije. Svaki objektivni odabiri su ipak subjektivni, ma koliko se mi trudili objektivnosti.

Stručno povjerenstvo u sastavu: dr. sc. Ivo Kalinski, pred-sjednik i članovi: Marija Lamot, Vlasta Horvatić-Gmaz, Anton Šuljić i Đuro Jelović odabrali su 66 pjesama od 41 autora za ob-javu u zborniku. Nagrade su dodijeljene po tri u svakom izričaju – tri kajkavske, tri čakavske, tri štokavske.

U kajkavštini su nagrađeni: 1. Nuoč je dotepla bonceke v ižu, Zdenka Maltar, Novi Marof 2. Čovek ide, Stjepan Kovačec – Štef, Zagreb 3. Kamenček Boži znamenček (z Međugorja), Željka Skledar, Zaprešić,

u čakavici su nagrađeni: 1. To ja, Marija Kovač, Grižane 2. Gospe mora, Nikša Krpetić, Split 3. Medavica od lata, Nevenka Erman, Žminj,

a u hrvatskom standardu su nagrađeni: 1. Kameni anđeo, Katja Šepić, Rijeka 2. bez naslova, oznaka 15. siječnja 2009., Marko Gregur, Koprivnica 3. Sveti Franjo u Rami, Ivan Babić, Zagreb.

Zbornik je složen u tri cjeline prema narječjima. Svaka je cjelina naslovljena. Pjesme su unutar cjeline poslagane po tematskim i motivskim odrednicama, koliko je to bilo moguće.

Naslov ovoga zbornika je Neka i nas zapoštaju, to je naslov pjesme Marije Maretić iz Žminja, a naslov ovoga recitala Došel bum v Bistricu, ostaje kao prepoznatljiv znak, zaštitni znak, da ne kažem logotip.

Prvi sam put u povjerenstvu za izbor pjesama ovoga recitala pa mi nije poznato kako je do sada bilo s kvalitetom zapisa, ali


8

ovaj put je kvalitetnih zapisa više nego što je moguće objaviti. Neke pjesme nisu ušle u zbornik samo zato što nije bilo mjesta. Svi su zbornici ograničeni pa tako i ovaj naš. No, šteta za neke pjesme koje nisu mogle ući (primjerice: Progledala sam, ili Gdo na soncu peč zakuri).

Tematska i motivska prpošnost, rekao bih da je opća odred-nica ovih pjesama. Od čovjeka koji ide svijetom (Čovek ide) preko želje za uvažavanjem našega ljudskoga ega (Neka i nas zapoštaju) do snivanja u vječnosti (Kameni anđeo), knjiga prati jedan životni put, oslikava jedan mikrokozmos stihovima koje ćemo zapamtiti.

Govoriti o tome što jest, a što nije poezija, bez vremenskoga odmaka, povijest književnosti nas o tome uči, nije uputno; up-utno je prihvaćati ono što na nas ostavlja dojam; pročitamo i pamtimo. Mnogi su sudci puno puta pogriješili. Ali i to je dio posla.

Domoljublje je rečeno kadšto resko (Hrvatove boje, Uvik za križen), u skladu s vremenom; sva su naša vremena slična, sva je naša poezija tegotna, svi smo mi djeca iste majke; svekolika naša kultura izvire iz Svetoga Pisma pa i ne može biti bez križa. Zato je i u ovim pjesmama koje odabrasmo i koje ne odabrasmo, misaonost u molitvi, molitva u misaonosti. Gospe mora to zorno ilustrira: Gospe mora, slabi su madiri, / ali sidro spasa je u viri.

Ne namjeravam na ovom mjestu interpretirati ni književno umjetničke, ni filozofsko misaone determinante poezije u zborni-ku, želim samo iskazati sreću što toliko ljudi osjeća potrebu za zapisivanjem iskaza sebe i što to većina čini iskreno, neki s više, neki s manje versifikatorskog umijeća i uspjeha, što nikako ne umanjuju ljudsku odrednicu htijenja.

Posebice me veseli iskazana velika ljubav za hrvatske ne-standardizirane osnove, valja to blago čuvati i sačuvati.

I na kraju upit o svrhovitosti ovakvih natječaja i knjiga po-ezije. Ako se u svakom od ovakvih zbornika nađe i jedno zrnce općeprihvatljive poetičnosti, ovo ima smisla, i te kako! U ovom zborniku ima više takvih bisera.

Đuro Jelović


9

ČOVEK IDE


10


11

ĐURĐA ILIJAŠ, Zagreb

SPRELUKNJANA DOUŠA

Spreluknjana douša pred raspelom kleči...cajger na cajgeru stuji.Nuoč je zrieli... Senje bežiju ut kmicedalko se gnezdiju bleščeče ftice.Moudni cajti kesiju zoube...cučejudoušu za rukave, naj zide z črnila vanzutra bu nebe pak jake plave.Još glibše se douša skrila,souza joj v goutu stalani jenu si luknju još ni zakrpala.Sa je spreluknjana...prevzel ju je srami niema sape za ziti van.Presila je veter da joj krplja poišče,a lažljivec je same zmel dvurišče.Poklem si je zieval, a unda zapupieval:“Bez Boužje rouke ni moči znatina douše luknje zakrpati.”


12

STJEPAN KOVAČEC – ŠTEF, Zagreb

ČOVEK IDE

Čovek ide okoločovek ide naokoločovek ide na Kalvariju,v noči bez mesečine,vu dolinu vu gliblinu,Čovek idepo pepelu več zdavnafgašenoga ognja,Čovek idez sviečom v ruke,skritipod škrlakom.f svoe muke,čovek ide,a same je nekulikeminuti do večnostigda kostur tielarastopi sekak vosek.


13

ZDENKA MALTAR, Novi Marof

SVEM BOGEČKEM SVECU

Svem bogečkem svecu, kipcu v prašni rami, čudaj rieči, prošnji, zgotanih čkomenja,

v iži gde so zgasli stieni, a mi sami, mrmljamo vu tmici, dej nam vutešenja.

Svem bogečkem svecu, kaj poveda ftiči,vse trhe, vu tern hudem bitku, vu tie noči,

dej nam jognja vere, zlehkotenja gda se kmiči,pomiri nas z vokom, ak je itak moči.

Pot je nas kadež, deh, tamjan vu modrini, kak i listje, plačuč, trepčeč gda nas vetrek ziblje.

Al je človek vrieden obečanih belini, il je same pepel, prah, vu jognju suho šiblje?

Svem starinskom svecu, kaj bokčiju grli,čudaj rieči, prošnji, z te zdene, mrzle iže,z lapora sme resipani, misel k nebu hrli,pomiri nas z vokom, v šeptu tebi bliže.


14

ŽELJKA SKLEDAR, Zaprešić

KAMENČEK BOŽI ZNAMENČEK (Z MEĐUGORJA)

Se sem svoje rezprestrlaŽufkoču svoju zneslaRezmenju tvem podalaJa, zlociča spodobicaHotenje ti hputilaKruto, kruto te prosilaNezmerno zaiskalaNezmerno zezvala K tebi se fprlaDoteknila mePočutela i razmelaSemočnaČudajčinečaČudajdarečaŽmirečki gledimGluhonema se spominamOna, posikut onaKresim v tihočiRadošča v gluhočiV črnoj tustoj nočiOgenj me stiha spopalMočno priduči ogenjKamenček jen Čistam priprosti Kamenček kak tiček


15

Dokotural se znamenčekVufam se vu toZ lefkočom se vufamZ hasnovitom mirnočomSvetlina mi kaže putecaMi podari hlepčecaPriprosti al hudo močenKamenčekTičekZnamenček

znamenček – znakić; rezprestret – razprostrijeti; znesti – izni-jeti; rezmenje – razumijevanje; zločica – malo zlo; kruto – jako; nezmerno – neizmjerno; zaiskati – zatraziti; zezvati – zazvati; počutet – osjetiti; razmeti – razumijeti; fpreti – uprijeti; semoča – svemoćna; čudajčineča – koja puno čini; čudajdareča – koja puno daruje; dotekniti – dotaknuti; žmirečki – žmireći; spomi-nat – razgovarati; posikut – posvuda; kresit – svijetliti; radošča – radost; gluhoča – gluhost; tusta – debela; tihoča – tišina; spopast – uhvatiti, zgrabiti; priduči – koji je došao; priprosti – običan; dokoturat – dokotrljati; vufat se – nadati se; lefkočca – lakoća; hasnovit – koristan; mirnoča – mir


16

MARIJA TOLDY – BRINDL, Krapina

PRED VUZEM

Z huste šumarice plave glediju Očica žutih, kak boje meda Veter ih njiše, kak v zipke spiju, Tiček se zbudil a ne pripoveda.

Zadnji je tjeden Kristove MukeDenes se, zbog nas, Isusu sudi Vmuku, v tišini sklapamo ruke Zbog nas je raspet! A kakvi smo ljudi?

Poldan je, zvona čkomiju nemo I sima najemput je žmehko pri duši, A onda se opet javi Obečanje. Tiček cvrkuče. Nič se ne ruši.

To travanj dohaja i Vuzem je blizu,Tak se je zeleno, tak seje v cvetu I seje tak mirno i puno dobrote, Naj Vuzem bude na celomu svetu.


17

ĐURĐA LOVRENČIĆ, Sveti Križ Začretje

ANGELOVE PERUTI OD KAMENA

Kuštrave diete ljicem osmeha, Zgašenem pogledem daljine

Slanami suzami Černine fajta, fajta beljine.

Tihoba samljine.Rascufane drievlje bolne zievlje,Zgorieti ognieci, pepel, pepeljina,Miehenj zasušeni, peljina gorčina.

Sehel je žherljin vezda zeleni.Klupčece male, cvetek pokošeni.

Kupčec, rahljina.Noći merkljina.Zvezdah daljina.

Znad maljičkoga ramena Angelove peruti od kamena.


18

SUNČICA OREŠIĆ, Kalinovac

VUZEL

Se vu vuzel zvuzla vuzel, na svom putuDravu uzel.

Se joj vale male zbrojil,ravne pute

se, prekrojil.

Se je vrbe vetrom česal, hital, spušćal,

i bedesal!

Se vu vuzelvuzel zvuzla,

stara lipasa opuzla.

Si su listižuta pera,zvuzlali se

v zraku včera!

I se misli, lepe, strašne,

na glavi su vuzel, mašne.

Vuzel, mašne,smeja, špota,vuzel mašne,

od života.


19


NOUČ JE DOTEPLA BONCEKE V IŽU

Debeli pavuk med rožah v času je splel modro nebo

vu srebernu kitu.Nihal se na vetru scecani pavlinček,

biela robenina pod jaboko.

Nikaj se nie moči zmisliti, kak se uno zvalo rojenja selo me...

Povedaš,nouč je dotepla bonceke v ižu,

črnu ti hostu v joči, nič nie moči videti.

Jutro ima zobe pirgača, vsa so jutra spodobna, a ti veruješ da znom,

kak se kaj zove,al je to vrieme jedine

il druge je tam...Stra me,

nouč je dotepla bonceke v ižu,vumiruči,

v lasi ti gmižu.

boncek – hrušt; v ižu – u kuću; kita – pletenica; scecani pavlinček – isušeni leptir paunče; robenina – rublje; hosta – šuma; pirgač – tigar; spodobna – slična; stra me – bojim se


20

VLADIMIR ŠUK, Oroslavje

JENA IMAGINARNA POPIEFKA

Od “mio amiko” pajdašaf poverenju čul sam ščera,od krčkoga ribara Rozaria,

da je On, teri je Buog morja...Don Posejdon,

navrnul f službenu posetu k Družbe Adria.Dijalog tema bila im je “nuda veritas”,

čista latinska em guola istina,a glede velike plave mlake spas.

F sriedu... s’e po Njegvuga rokovnika rasporedu,

a stroge po dnevnamu redu, pod tuočku pet (minut prie dvanejst) i puol,

halt se konstruktivne gruntale,a prie nek servierani jesu primorski kruh i suol,

na prec salinitetni švedcki stol,okoli ekološke hasnovitosti,

kaj se s’e vlieče z čmarof hrđavih tankerof,em kakovi su z tustih brodof šekrietni balasti.

Eli se to dotikavlje h libido i sexualne živlenje planktonof,prie nek jih požereju debeloriti “vegani” kiti ?

Kam dislocierati desetkuvanu pasminutak rietkuga semena i plemenaendemskih vodenih metuljof,

kaj v najranieša ultramarin zorjakolo tancaju cifraste valovito,

okoli Bakra i Omišlja, pak s’e tam do Verbnika znad morja ?


21

Kam zadaričiti šenutuga morskuga žriepca,kaj pasel se f nepokošenam trnacu šarih gorgonij,

tam v zaklonu koraljof kre otoka Sveca,a s’e vu vusporenom plavem kasu ?

Z bičam ga je ošinula zgiftana manta,pak zdaj haluciniera i čez mehure zraka hrže,

o glibuoke podorane Marijanske brazdetam vu Mučečem oceanušu.

Ovde se navliekel na masne fleke,ovisen je o zarazene igle škarpine,

možganje mu polahko trune i gubi se,pak hmišlja da je f staležu lipicanera

vu habsburgške “hoch” štale,da je školuvan f španske škuole rajtanja.

Vudice zlatne na svilene niti pred nosom mu cučaju,kak nacifrane vuzde...

spričinja mu se,a zapraf z razrieđenu naftu

“caulerpa taxifolia” travu mu gnojiju.

Zestanek je, za čujti kak sam imel,prekinul baš On,

Buog Don Posejdon.Na Njegve iskanje zestanek se bu nastavil,

ščiem bu doktor z Raba eli Vrapča, papiernati psihijaterski viziprt o druge strane dostavil.


22

BISERKA MAREČIĆ,Kašina

Z ON STRAN NIČESINE

Nemrem ti dati onuoga čega ni.

A naviek si tarn i čakaš svuoj cajt.Ali naj mi juoš zeti prhut ftičjeg krilaz glibline vanjkuša, metuljčeke f kruogu svetla,muoje nerazbrane nerazbranine.Mrzlu ruožu molitve na vusnica.Čujem te. Zdieh tvuoj čujem, vetre raspuščanja,zacmrekane lasi, neraščesana jutra,fierajnge na propuhu.Metuljčeke kaj se zalieceju f oči.

Ali nemrem ti dati onuoga čega ni.

I razmem te. Lasi več načesane na stran, siene nazublane na plastice. Je, razmem te. Ali naj juoš. Naj juoš buju na miru jezerca stisnutieh rieči f gerlu, zacajhana sluova f drievu i šumskiem vilam naj bu zemla nesprta gda več mene rieč je zaprta. Sama bum prekuoračila puocek prek teruoga ni nazaj.

Ali ostavi mi juoš male muoje čičke i terice, juoš male me nahitavli sim-tam, naj mi zeti z puovesma rieči preju svefčkaruof i muoj lutcki prhut kaj dala si mi na dar. Puočakaj da posiejem seme svetla bar. Jer muorti bi juoš muogla zdrapati z požiraka teru rieč presehnule nuoči, teri zvirek brez vuode. Zacajhane rieči z glave.


23

Ali ti me očeš z on stran ničesine.

I verujem ti. Gavranuovih kril preleti. Tvuoj lampaš svietli z on stran ničesa al nem več niš iskala. Tak lefki je metuljček prhuta da mi na nuosu sedi ne ga vidla. Mater Zemla puoradi Matere Nebes bum te zapustila. Ni mi treba niš al senak naj mi popuotbina bu lat tve trave da bi tam f ničesine po prvi puot z nju pisala misel, ne z glave, več z gliblin serca i ja sa zatravlena.


24

BRANKA JAGIĆ, Velika Gorica

PO BLATNE TRAVE

sam z suobou čovek dragi zgovarjaš svoja pitajnja a to se kak da ji pišeš po vode

senek ne daj se ne predaj senaj biti hičena pleva vu veter huodaj same huodaj i po blatne tuople travegazi buos huodaj posadi sve trage mojti nagaziš na seme pravouga traga i oseti zemljounebuoj je se zemlja je zemlja a covek el žive blate el kukec denes tu a zutra de hodeč mojti prenajdeš svuoj pravi ključ

zmiri seškrinja još zaprte miruje nie srdita i čkomi

al ti si čovek srdit nemas ključ za. tou škrinjou ti bi čovek štel se imeti vu svoji rouka se žnuore se konce se se se ne-me-remisel ti nie kak bi trebala biti dua zna kout prhienče rezmrvljena restepena na koj-koj pitaš se el si za to ti krif a jee a dua bi ti drugi


25

od sikout sekojkoj te šuopa jee istina jeal ti muoraš zobrati kaj očes ili muoraš reči da “pečene fige” nečeš

vidiš žile ti se kak steze polefke svoužavajou pitaš kam se praznijou kam ottiečejouveliš da sou ti noge liene i teške te poslunejou je dohaja mrzle mras leda ti premale si po tuople blatne trave huodalštel si lepšou al si zobral krivou stezouak si zabloudil priznaj i znimaj zmiri se

če i neš ključ našelon sam f krile bou ti nečujne opal kak drveni groš pomoli se zmirene il če same siedi i gledi gledi gledi dek got oči ti vidijou


26

MAJA CVEK, Zagreb

UMJETNIKOVA SLOBODA

Gda se zmislim na basnu gospona La Fontainea (onu o cvrčku i mravu), mrafca bi

izostavila, kajti kak i si kaj čkomiju i marlivo delaju, neje bogzna kak zanimivi.

Ampak cvrček......celo leto vu svetek i petek,

ves Božji danpopevle z dreva.Ništ ne pridela,

i ni ga sram.

A vu zimikak bu, i kam?

Mi se vidi,buju krulelačreva!

Veliju, to je umjetnikova sloboda.


27

IVICA JEMBRIH COBOVIČKI, Čakovec

ŠUMI, ŠUMI…

Šumi, šumi, jablan, himnu Zagorja,naj reč bu vsaka srce i Kaj.Cveti, cveti, zorja grlečaza vse popevke i rojeni kraj.

Još živ je onaj jablanvu čiju koru sem vurezal ime.Zgubljeni potnik, nekak si bledi –vžil si se dalečine, betega i zime.

Kraj moj, denes sem srečen,su prestale stare čežnje me jesti.S popevku sem ljubavi vurečen,kak dečec, pod jablan morem si sesti.

Šumi, šumi, jablan, himnu Zagorja,naj reč bu vsaka srce i Kaj!Cveti, cveti, zorja grleča, za vse popevke i rojeni kraj!


28

BISERKA MAREČIĆ, Kašina

PRET VRATI NIGDINA

Oklieštrene drieve svieta bi me štele f svuoju senu.

Kaj bi juoš muogla reči gda presehnulisu zvirkigda zamuočale su rieči.

Kaj reči onuomu kaj niš ne razme kaj niš ne čuje nek tekar one kaj ima on za zreči.

I sfiedrane obelinje krampiera več me zamata f svuoje spirale po vuole ne znam čije, al niti tvuoje niti muoje. Negduo buri na vrata. Gduo je?

Zemi vuojke vetra z moke muoje.

Jer niš ni zanaviek sestvuorene, se kaj ot praha je zbite i f prah je razbite. Večna je tekar sieh stvari sena f vetru nuošena,f lasi spletena, kak tkajne vetra živa, nevideča,f prahu stvrđena.

Prešla sem ti priek puota kak prejde saka sena.

Ali za onuga teri ne zna gledeti...

Pret vrati – nigduo. Za zbilam nigduo?Nigdina f zraku raspredena.

Glava f kuorlat zateknjena...


29

ĐURĐA ILIJAŠ,Zagreb

GREH

Greh... ta črna vrana tera ispud strehe vrebavu živlenje skoči naviek kad ne treba.Gda jezika zvadi doušu mam razjadi,pu steze živlenja on pelina sadi.Kak kupriva peče, žuoufka souza mam puteče.Kad se stvori taj živlenje v času vmori.“Muoral bi se spuvedati Bogu na račune dati.”kajanje mu šepče v kmice, misel išče Boužje lice,rouka čisle, al ga nemre najtikad je mesec zabil z gnezda zajti.Na nebu je snočka bil, večeres se grehu skril.Greh vu douši...kak led je ledeni,a po telu mrzli zeni.Krijepust greha upumina,naj se Sv. Duhom puspumina.Greh se v kmicu stišče oprust za se išče.Srce ide male staje, greh se za se kaje.Lefko se je spuvedati, al se treba znatiz duoše pukajati.Greh se kaje, led pu male z srca kapljev milosti se Buožje vtaplje.Vrouča miezga vu žilamini grehi ni grešniki nijesu sami.Sako pukajanje z dragim Bogom zestajanje.Mrzim... mrzim grehe črne vrane ispud strehe.


30

BRANKA JAGIĆ, Velika Gorica

GRIE TROUMBELIČNI

čovekf tebe grie raste kak troumbelika zakorenila se rezrasla se i prerasla te braniš se od nje obrezavaš jou riežeš je svržovje i perie ona se opet omladi i rezgoji još bržieše kak da raste raste vekša pera dobi da nej zairela da nej f cajtou zamudila cajte je troumbelične zakitila

opet moučiš se čovekz škariami vu sebe nabrušenemi houštriš se na troumbelikou al ona kak lukava kača ne boji se zmigolji i dek ti kouneš troumbelikou ona tak i vu tebe raste s tuobou je furt

a ti si čovek niesi tejnka trstika il šar kalni poslanicou svojou imaš troumbelika je drač dej ščisti jou z sebe kak kajajnje nameste plač


31

se ide od nekakvouga semena korena grieu koren il je v glave il vu srcou il se skup a vu tebe sega toga grdoga veliki kup spremeči ga preberi ga reshitaj se kaj ne velja ognu dej gda kup bou mejnjši bou ti lekše ti bouš gazda njemou ne on tebe pak na koncou dana napravi vu sebe -cierkvou- i kratkou spoved s pokuorou f tie molitve

troumbelika – vrlo bujna drvenjasta biljka koja raste uz potoke


32

MIJO KELENČIĆ, Oroslavje

DEČEC SENJA

Povedala mi mati da vušel sem po noči. Tak je dragi Bog dal, dok sem trdo spal. Ščem bi mesec puni, vlekuč tešku vreču Zvezde porezmetal, i došla srebrena noč, Zdignul bi me ze postele, i odnesel proč. Pred vrata bi zišel, nis znal, još sem spal.

Dečec senja.

Za ižu bi prešel, na klepakosu klupu sel, Zaprte oči, u slivar se zagledal zezlačeni.Senjal sem sikaj, popametel zeru, i nikaj. Videti je bilo kak u granju steklenega orejaČrne sedeče tri ofce, svu štrikaju vunu. Nisem rajmal lepo ak mesec je bil pun.

Dečec senja.

Po malem cajtu, na jabuku od smaragdof, Ze ognjenemi krili doletel je beli kojn,U čitavem gnezdu, pokrit, trudni je zaspal sam. Još ktemu, po od biserof steze, ide nekamMudra sova, knigu nosi, vagu točno rikta. Kad je minul mesec puni, ostal sem sam.

Dečec senja.

U gunj zamotan, se sem reje u slivaru bil. Tak čez vrata sem znal ziti, na krof ne iti. Jutro nis nikemu rekel, u slivar sem tekel, Videl sem, da se zlova vrnula sudec sova. Na zelene jabuke, de je kojn gnezdo zvil Nijaju se tice, gdo bi znal, možda je pak spal.

To dečec samo senja.


33


VU KOMENU, KAK VU ŠKOLKE

V leti one sede vu sienci, spod črni maslin, črne na škoju,

a joči jim nese morje šumeče, voden prah i val, peskovito dno.

Otkud dojdu pozablena skrovna živlejna,nebeske aloje otcvele v pečovju?

Tanec smo tancale... zadrfču spred svietom,sklijanim pred jočjah, svieta žejne.

A ondak za juga, brezkrvni vusnicveter levandu, vu bielim bljuzam

versi žalopojke, čipkana toga.

Gda vsi prejdu, na sever brodi,okljaštreni bori morju v glibinuspod črni maslin, črne na škoju

okrhjene zviezde hlepeč dalečinu.


34

STJEPAN KOVAČEC – ŠTEF, Zagreb

KULIKE

Poruke tere nadahnujeju,a tak su jednostavneda se naš um jednostavne zbuni,dok srce osieča tu snagu,i ak se otpreostaje nezbrisani trag.

Ak ima dosta ounihteri verujeju,terima je stalo do lubavi,ouni teri nisu pozaspalivu svoemu tielu,bude im vrnjenjei podizanje z ruševinah.

Nemre svakdnenvne živlijenjetulike zetikulike Boug more dati.


35

MAJA CVEK, Zagreb

JUTERNA

Pred rasvičomvugnula se noč.

Išče drobna zvezdicana nebu čmrli.

Med lipovim vejamzažvizgal je kos,

maček – dotepenecspred hiže drmi.

Črez megle i tenjerescvelo se sonce.Rescufane senjeza kmicom letiju.

Prihajaju brige, sagdenje.


36

DRAGUTIN KONTAK, Zagreb

KORAČI

Korači,naj hmanjikuvati, ne cajta na pretek. Korači kulike moreš, Treba neke stvoriti.

Bi zakoračil ili ne?

Če nem ja,bo nešče drugi.Zate nas je tulikeda bi navek imel doj koračiti,dalje iti,štafetu nositi.

Bogi čovek.


37

VLADIMIR MIHOLEK, Đurđevac

NA REŠKU

Štel bi da morem odati po vode. Al tišče me i gnete kak melinski kamen brocak pun greja. I zato moram platiti ceja.

I fort se presiplemkak vura peskotekuča. Peska sem pun nemrem ziti vun. Nemrem najti kluča. Čas sem gore, čas dole. Duša navrj požiraka. Nikak nemam zraka.

Greje preteple dušno spoznajne. Čez rešeto pretače išče hude kače.

Tesnoba vu vure tesnoba vu duše. Beteg mertučja na rešku peskotekučja


38

KAROLINA KULJAK, Marija Bistrica

NEMA PRAVE RIEČI

Al si ti čovek? Podehni, podragaj, ftekni nos svoj gospodski v blatev zemlu pruostu. Naj gledeti al ti se autek zmazal. Kupil si i najlona za noge. Al vidiš kakuf si bedak?

Od kud si ti čovek?S pupa od jabuke,S lista, s klasa,Od žganci žuteh si zrasel.Koj stiepleš smetS kaputa finega, plastičnega?Kušni ju!

Čiji si ti čovek?Al si stranjski, Al si negda bil našIli niesi?Tvoje dieteVelike oči ima,Zmazale si je rukeVzemleI čeka koj buš ti nate povedal.


39

VLADIMIR MIHOLEK, Đurđevac

DUŠA JE MOJA LUŠČINA

Glava mi je fort na nebua noge zagrezle v blato.Ne, nesem tak velik!Ja sem zaprav mali navek bodem v blatu stal.Zaprav bi štelceli biti na nebual tega nigdar ne bu.Jel duša je mojameka pavočinaprazna puščinakrka i suva kak luščina.Prama nebu mi prja miseldok ti boš fort za me visel.a da bi v nebo otišelkulko bi trebal zmoliti čisel?


40

SLAVICA SARKOTIĆ,Lekenik

FILOZOFIJA HRASTA LUŽNJAKA (TUROPOLSKOGA)

Spod staroga hrasta sem sedela I lamenterala I filozoferalaO egzistencijalne krizeI recesijeO negdašne lepote i secesijeO egzalteranostiI alijenacijeO restauracije i konzervacije O sake vrsti opservacijeO visoke cene benzinaI o tem kak ne več nigde dobroga vinaNi mleka ni kravI kak je malo koji čovek zdravI kak svet ide v ritI kak je pošten čovek sega sitA hrast je zamrčalZ granami tropilNa glavu je trdi žir mi opalI rekel je hrastTuropolski prefinjeni lužnjakJunak i karakternjakPun mi je kufer vas piscofVas kaj fort nad životom lamenterateI navek o nečem filozoferateVi filozofi, pesniki i bivši selakiDajte pustete jamranje i živete v miruVučeni ljudi a fuflate kak bedakiPa kak ne razmete nakon jezera letSa vam je filozofija sveta vu mojemu žiru


41

MAKSIMILIJAN MILAN HERCEG,Bisag

KAJ JE KAJ

kajde su note a bajs je štrumentodnavek je bilo i navek bu tak

drobno je sitno a žmehko ni lefkobedak pak je navek same bedak

vračtvo nas leči a kujsa je peslarfe na fašnik mamiju smeh

gverc je pijača, loparka za jestia žejen biti teški je greh

hudo je jako a grdo ni lepokaj je za hasen se i splati

kustura reže z dretom se vežekače i betega se saki boji

fčera je prešlo a zutra nam dojdekaštiga je kazna a kmica je mrakcoprnjak i vušlivec grdi su špotibedak pak po starem ostaje bedak


42

ZAPOŠTAJU


43

NEKA I NAS ZAPOŠTAJUZAPOŠTAJU


44


45

MARIJA MARETIĆ,Žminj

NEKA I NAS ZAPOŠTAJU

zidali su zide zdavni niki ljudi duše njin teple na grotah jos dišu uzidani zidi libre dopirui štorije pišu

svaka je grota besidarakamanin koncen našijena dota

svaka je grotazlatokaplja prolijenega pota

čuvajmo ruke trdih žulji vrime uklesano u grotu neka i nas zapoštaju ljudi po škrbi za bogon danu dotu

davni – odavno; grota – kamen; dopirati – otvarati; rakamanin koncen – koncem za vezenje; našijena dota – izvezeni miraz; zapoštati – zapamtiti


46

MARIJA KOVAČ, Grižane

TO JA

To Ja, se rivaz oblaki,

sunce išćuć.

To Ja sez tugun smiška,

sriću rišuć.

To Ja, ruki se Božjoj nada.

To Ja,prteč se,

se niže pada.

To Ja bizeleni vrt

otelo.

To Ja nećuti,

da je se povelo.


47

To Jasanan veruje. To Ja, š njimi

naprvo putuje.

To Ja,iako pada,samo se

Božjoj rukinada.

To Ja.

riva – gura; išćuć – tražeći; prtec – penjući se; otelo – htjelo; ćuti – sluti, osjeća; povelo – uvenulo; sanan – snovima


48


NADAZRI SE BOŽE

vlih so va hipčrni oblačini puni dažlja zgora kući proleteli pres puštitkapljo vodi žiedne zemlje i šloveku ki vapi već dnief moleć Boga da pride daš da sunce ne žge i zame sve ono ča mučno so težačke ruokipreškrbele brišuć puot z čela


49

nadazri se Bože usliši želji kapljico stori šloveku i zemlje

te prosin ne zabi ufaloonejsteh... keh črni oblačini činije noret a kapljico niete tet dat za žiejo ugasit za uganj frmat

vlih so – malo prije; va hip – u trenutku; prez – bez; već dnief – više dana; da pride daš – da dođe kiša; žge – pali; i zame – i uzme; puot – znoj; zabiti – zaboraviti; ufalo – na nenamjeran način; onejsteh – one; keh – koje; činijo – čine; noret – izluditi; niete tet dat – neće htjeti dati; žieja – žeđ; frmat – zaustaviti;


50

NIKŠA KRPETIĆ,Split

GOSPE MORA

Puka jarbol, buglo me je na jargoli. Triska bura, poplivali svi pajoli. Škripju vesla, mokri smo do gole kože, di je porat, di lanterna, mili Bože?

Sve se pini, drče karoc iznad vala, usrid tmice zvono brenca kod puntala. Upri, družbo, već su nažgali lumine, Mati će nas škapulati, moli, sine!

Gospe mora, vidi našu muku, tuču gromi, ribar traži luku. Kroz lokoče lizemo ka dica, prigni ruku ti si cesarica.

Gospe mora, slabi su madiri, ali sidro spasa je u viri. Krunice se prema nebu dižu, čuj naš vapaj, rastri rajsku mrižu, raspeti smo ka Isus na križu.


51

NEVENKA ERMAN,Žminj

PRED TOBON

moja dušai jas

dvieva jenie

voda i uganj

tieloi duh

sviet i svies

va svaje

do dana kat kus sebe

tornan zemlje

neka spii dokle

se za nebozbudesvi

va jenie – u jednoj; sviet – svijet; svies – svijest; va svaje – u sukobu; kus sebe – dio sebe; tornan – vratin; spii – spava; zbude – probude.


52

KATJA ŠEPIĆ,Rijeka

PISMENA

Rezami i črtamigatahbudući pogandok mi čovjekoljubacne posla bratjui onda dojdu pismenadojdu obla obladojdu uglatai ja pisahi ja klesahi ja klesah va kamikva kamih pisahU ime Otca i Sina i Duha Svetagoi az pismeni svedočihi az pismeni glagoljaho ledini, o kralju Zvonimirui napisah o daru njegovomcerkvi svetaje Lucije.


53


UVIK ZA KRIŽEN

Ka mrav za mravon, u ono vrime,za Svetin Križen išli su stari, i kad se Božje gazilo ime, kad su pod kjučen bili oltari,

Ni mijur jama ne slomi viru, ni dritu povist, ni jezik roda. Đava se tresa, prilija miru kad nan se uple u rutu broda.

Čvrsta je prova ovoj braceri, neće je dešvat ni val ni šćiga. I kad je grizlo ka u jaceri,raspeti Isus uz nas je liga.

Uvik za križen bratimi su puzli, i kad su Boga šibali Pilati. Nek su i’ trli beštimje i uzli, uvik za križen išli su Hrvati.


54


ZA SVE BOGU ZAHVALI

ča dieš ....da čep nisi imieza boco začepittrukinjo da si muliza čep od klasunca storit

poviedaš ...da bičikleto sipres frien peljava upankah po dažljeva škuolo šapoli ćorico se vadizuz kravi na pašelibar štiesako delo zgrabii va ruoki zie

zgojen pres oca na materineh žulji rano si skusi kako je živetkad va trbuhe kruli


55

preteške bisagi na plećah si nosi vahode gnjizlo plie stori... ča moga si i umie

sada polne zvoni upučini hipčić Bogu se pomolii zahvali za sveuslišene želji

ča dieš – sto govoris; imie – imao; trukinja – kukuruz; klasunac – klip; poviedaš – pričaš; bičikleta – bicikla; frieni – kočnice; pres – bez; upanki – papuče; ša – išao; poll – uz; ćorica – petrolejka; se vadi – učio; štie – čitao; zie – uzeo; skusi – okusio; bisage – dvostruka torba; plije – pleo; gnjizlo – gnjezdo; torio – napravio; hipčić – trenutak; umie – umjeti


56

ĐURĐICA ASIĆ KLOBUČAR, Zagreb

PRED ŠTALJCO

Pred štaljco prišle čobane – pastire poklonit se njeme, Božjeme sine. Tan so začule glase iz visine: “Poštujte brata, živete va mire!”

Si so čobane na kolena klekle, “Fala Boge na nebesih!” - rekle. Iše so čule najlepje želje:“Sin van na zemlje mir i veselje!”

Prišle k detete, stale naokolo i dobro vidle žuto oreolo, svetlucala je nad njegovo glavo.

Pred njime spalo Božje dete pravo. Zvezda nad štaljco se lepje sijala i saken od njih zrnce sreče dala.


57


MEDAVICA OD LATA

Njie već nia priprta kamara jošna lavandoi suho lišće ureha duši...Na škabeliće je zustaškapular od latastaro držalo, penin, črnilokušćić harti z njiejnon kaligrafijonime...I moja prva molitva

“Andjel buojžičuvar muojpuli jamevajka stuojti od neba si poslanda me dricaš saki dandokle tielo zemlje tornan.Amen”

Medavica od lata za hip va njiejno krilo me je tornalava bogatijo većo od suhega zlata...

medavica – privjesak; kamara – soba;ureha – oraha; duši – miriše; škabelić – noćni ormarić; škapular – medaljon Majke Božje Karmelske; od lata – obična kovina; penin – pero za pisanje; črnilo –tinta; kušćić harti – komadić papira; kaligrafija – rukopis; dricaš – ravnaš; tornan – vratim; hip – za trenutak


58

ANA KRNJUS,Pazin

JUŠTO U PODNE

Ruke na mukegospodari i težakipo svojih particelahraštrkanis trdima žujimokri ot potalačni i žedniklanjaju se zemji.Kat je podne zazvonilosvi su se zdricalina toporišće nagnaliteške su rukekriš učinilea suhe usniceAndjel Gospodnjizmolile.Dubi, kostanji, kleniu hlad su mamilia oči su bižalena put spod Novakih bruvnin gospodaricanča su jena za drugonz manigalon na glivieli zaveženin tavajoloni buricon u rukiužinu nosile iprekurale


59

prke užina je morala bitjušto u podne.Svaki gospodar bi bija radada njigova ženadojde prveda se š njon štimada je nabruvnija.Samo Nin ni bacilaon je dobro znada će njigova Marijapomalon doć zadnjai da će zadnji i onu debelin hladupočivat š Njon.

jušto –točno; pot – znoj ; lačni –gladni ; zdricat – izravnati se; toporišće –drške alatljika; dub – hrast; bruvne – vrijedne, brze; štimat se – ponositi se; maniga – posebna košara; tavajo – zavežljaj; burica – posuda za nošenje jela; prekurat – žuriti; sene bacilat – ne brinuti


60


VA TUJINE

Fali midomaćija dragana mićen brešćićei njiejne kapelice zus puot.

Utrjeni va tujine prezeti z laznen lašćacon uvenjeni moji koreni pate.

Pogled na nebesko mater i kapelice puli tuji puoti jenak unemu va domaćije muoć kuraja ima zame.

tujina – tuđina; fali mi – nedostaje mi; domaćija – zavičaj; mićen brešćiće – malenom brijegu; utrjeni – utvrdnuti; prezeti – obuzeti; z lažnen lašćacon – s lažnim sjajem; puot – put; jenak unemu – isti onom; kuraj – unutarnja snaga


61


SMILUJ NAN SE, BOŽE

Upeka je zvizdan, kapje ni u lokvi, popadalo lišće na bilici smokvi. Žeđ pritišće ovce, jarac se koprca; smiluj nan se, Bože, evo kuca smrca.

Čatrnja je suva, i zvoni ramina, pivac se inkanta, leži kraj kaina. Bonaca ko uje, lantina se zrca; smiluj nan se, Bože, evo kuca smrca.

Naist će se vrane i zunzat brekuje,lizt po našin žujin i čokat trbuje, a tovar će revat, profundat sva srca; smiluj nan se, Bože, evo kuca smrca.

U propuntu ka’ smo, puni kala, grija, pantagane skiču, ziše kluko zmija. Sve nevoje svita đaval na škoj krca; smiluj nan se, Bože, evo kuca smrca.


62


63

DA ČOVJEK BUDE SVJETLOST NA ZEMLJI


64


65

TOMISLAV ŠOVAGOVIĆ,Zagreb

MOLITVA SUPROTIVA PLANU

Nisam dostojan zvati se vjernikom Namazan grijesima postelje okaljane Daleko od vizije da postanem poslanikom Molim oprost za vlastite zablude neokajane

Nisam dostojan dovršiti započeta djela Bit ću sretan ako otputujem kao Mojsije Ostavljen na pragu domovinskoga sijela Ne dočekavši umrijeti dok izraelsko sunce sije

Nisam dostojan predvoditi svjetinu Koja odustaje već nakon prvog groma Povodeći se za raskuženim vonjem zlata

Nisam dostojan u ambar prikupiti ljetinu Rupa napuštenoga doma odavno je ogromna Koraci su moji samo jecaj od tame i blata


66

STJEPAN KOVAČEC – ŠTEF,Zagreb

ODLUČIMO

Odlučimo dok još vremena ima, postanimo svjedoci, glasnici nade, nebeska rosa u pustinji ovoga svijeta.

Ne budimo onikoji su stali na pola puta,ne budimo onikoji su izgubili strpljenje,koji su dopustili varkama svijetada im zatvore čula, zaustave u hodu,da prepoznamobitno od nebitnoga,varljivo od nepropadljivog.Ne prihvatimo temelj prolaznostiprah i raspadljivostveć zagrlimo osvjetljenje i istinu.

Pogledajmonašu dušu u zrcalu dobrote,dodirnimo to Božje lice rukamai shvatimoda nismo samo slučajni proizvodevolucije.


67

Otvorimo vrata,otvorimo vrata u prostranstva miravratapovjerenja i slobode.Ništa neće biti jačeod nas,nema tog svjetovnog zakonakoji bi nam naudiona Božjoj lađikoja plovi u mlazovima svjetlostiu zvjezdana mora tišine i mira.

Olučimo dok još vremena ima, postanimo svjedoci, glasnici nade, nebeska rosa u pustinji ovoga svijeta.


68


KLJUČEVI EDENSKIH VRTOVA

Svaki izvor svojim rođenjem dobiva korito kako bi mogao teći...

A na početku bijaše riječ. I bijaše nebo i bijahu vode…

Mekoća trava ispletenih u vodi, sunceu žutim lokvanjima, toplina ljeta na zalasku.

Ali plohe odumrle trave plutaju rijekom.I riječi se množe geometrijskom progresijomu mrežama privida istkanim od vlastite opsjene.

Niti kao riječne alge opliću potonulo drveće uronjeno u odraze obale.

Čudna je ova strast kojom voda podriva obalui ruši drveće među svoje odraze.Rijeka izbacuje mrtve i isprane riječne školjke.

Čudna je ova strast, strast razaranja,strast tijela, strast htijenja, strast posjedovanja...jer i mi bijasmo nebo i voda u trenutku stvaranja.

Plohe odumrle trave plutaju rijekom. Prekrivaju odraze drveća i obalei čine prozirnost vode krutom. Odumiranje. Zemljenje. Okamenjivanje.


69

Ispod tkiva svijeta trnu tetive kretanja.Ruiniraju se niti božanskog stvaranja i rastvaranja,silnice što drže na okupu ovo bivanje,obnavljaju vode izvora.

Rođeni iz strasti, ali stvoreni kao krijesnica što svojim svjetlom obasjava niti stvaranja.

Zaboravili smo svoje korijene. Uništili smosvoja korita i staništa ptica selica.A mogli smo teći. Uvijek postoji sloboda izbora.

U teškom snopu ključeva kojim su zaključana mnogobrojna već zaboravljena vrata tražim ključ koji otvara vrata edenskih vrtova.

Možda uspijem pospremiti ovo malo sunca zadržanog u griljama.


70

MIRJANA BUKAL,Mače

IZMEDU JAVE I SNA

Izmiče vrijeme u osamljenosti u ogledalu neko novo lice oko mene neki novi ljudigodina se bliži kraju i moje strpljenje je skromno

Prolaze boli rađajući tuguurezuju bore oko očiju osjeća se zrelost a priroda ne da je uhvatiti još samo trenutak do vječnosti

Zaboravim stvarnost na trenali nikada se ne izgubimizmeđu jave i sna sve je tako kratkotrajnobeznačajno čekanjeili nemoguće spasenje

Samo napetost u mojoj duši raste prostor je poput balona luster u katedrali se lagano njiše Božji me dodiri čuvaju od zla jer život me opasno uspavljuje


71

SNJEŽANA PLEVNIK,Sesvete

BOŽIĆNA ŽELJA

Da mi je biti slamica oštra,ispod tvoga malenog tijelaprvi ležaj da ti budem;moja duša to bi htjela.

Da mi je biti vol u štali,svjim dahom da te grijem,da ti malenom toplo bude;ako te moliti Isuse smijem.

Da mi je biti pastir u noći, pred tobom da prignem koljenoda ti se poklonim mali kralju;od mene nek bude izmoljeno.

Da mi je biti pjesma anđela, u tišini svete noćisvijetu veselje da naviještam;hoću li ikada moći.

Da mi je biti zvijezda na nebu,tvoje oči da mi budu slikamudraca tri da vodim do tebe;nije li to želja prevelika.

Da mi je biti tama duboka,u tišini i spokoju da slutim tvoj glasi svjetlo Novorođenog da me obasja;Isuse molim te budi mi spas.


72

MARIJA TOLDY – BRINDL,Krapina

NA MALU GOSPU

Rujan u bojama duge Smireno na zemlju pada, Gdje zvona od jutra zvone Iznad sela i grada.

U zraku treperi jesen, Na putu se lišće zlati, Na žicama ptica jato... - Tebi je Rođendan Mali!

I zvone zvona bez kraja Tebi, na današnji dan, Tebi, za poklon i spomen, Tebi, za Rođendan.

Jesen je, rujan se smiješi, Dok srce Te zove i treba. Zato Te Majčice molim Za Tvoj blagoslov s Neba.


73

SONJA GOSARIĆ,Novi Marof

UZDAH

Kada bih mogla biti trava;Vjetar da me njiše i miluje,Kada bih mogla biti planina; Nebo da me dodiruje,Kada bih mogla biti stijena;More da me zapljuskuje,Kada bih mogla bitiPriroda sva;I Bog da me nebeskimAkvarelom nadsvođuje…Kada bih mogla, o Bože…


74

SANJA KOVAČIĆ,Marija Bistrica

MEMENTO MORI

Vidjeh u snuOca iMajkuMrtve sedam dana.Na osmi danMajka se podižeI stadeRavne dušePrstima prebirati po prašnatom korutuKao da nije biloNičega prijeI ničega poslijeŽivotaU dolini Jozafat.


75

DRAGANA KUSTURA,Novigrad Podravski

NEDOSTIŽNI

Mislila sam da će ispovijed porušiti granice koje me u srcu od Tebe dijele. Mislila sam da će ljudi u korizmi, barem vjernici, biti bar malo bolji.

Tražila sam Te kao dijete u malim stvarima,koje bi me usrećivale kao što su rijeka,ptica,cvijeti ljudi.

A danas se sve promijenilo na gore. Postala sam intelektualka, koja se uzoholila, visoko digla.

Ne tražim Te danas kao onda u malim stvarima,danas od Tebe,unatoč svim čudesima (znacima) koje si mi dao,ja ištem još,još,više i više...

Ostadoh u tami pored Sunca koje mi obasjavaše dan. Zvijezdama i Mjesecu koji mi pokazivahu put do Tebe, zagubila sam trag.

Slijedila sam zvijezdu novu, uzrečicu filozofa Protagore: Čovjek je mjerilo svih stvari.

Opet na početku nakon početka.


76

MIRJANA MIKULECOroslavje

SUDBINA

Govoriš o svojoj djeciPahuljicaRođena u zimsko dobaPrtili ste snijegZorom i na povratku s poslaDugim seoskim stazamaSirotinjske sobe, oskudicaMajčino mlijeko načeto tuberkulozomSestricaIma tvoje očiBježala je u majčino kriloOstavila školuPobjegla u drugu obiteljNajviše tvojaOzrenUvijek sam u svojoj sobiS neizgovorenim pitanjemZašto su majčine očiVječito tužne

Odgovori na sva pitanja Odmataju se s godinama Ponekad ih zaboravimo Ili je možda lakše tako


77

Dolaze tiDa te odvezu do bolniceJoš uvijek možeš sam skuhati, oprati...Nikada nisi znao tražiti poljupce od njihSada se pitaš da li zaslužuješ

Da li je moguće izdržati Kada znaš što te čeka Kakva mi je sudbina Pitam se Može biti samo Život ili smrt


78

MARKO GREGUR,Koprivnica

polako je stavilajoš jednu naranču na hrpupo iznimno povoljnoj cijenine rekavši ni riječi.radi dokasna.više ne nedjeljom.troje djece, školaraca.

prolazio sam pokraj njegledajući je krajičkom okai dalje se nadajući, valjda,a ona je posegnula za slijedećom narančom.opet polako.i dalje šuteći.

snove je davno napustila.plaća joj je mala.nikakva povišica.priča se(kolegice pričaju, ona ne,malo je šutljiva)da će plaće čak i sniziti.prokleta recesija.boji se otkaza.šef je ne voli.nije da joj se čini.gospodin muž sve više pije.čini joj se da je više ne voli.ima problema s kralježnicom.


79

nije sjajno, znamali nekako se živii unatoč svemu mislimda je mogla barem klimnuti glavomkad sam joj pri ulazu rekao dobar dan.ja bih da sam trgovacsvakome odzdravio.tako me naučila pokojna mama.

15. siječnja 2009.


80

BISERKA TEŽAČKI KEKIĆ,Kneginec Gornji

SAN ZBUNJENOG GOSPODINA

Uspravna sam pa onda posrćem, opijena čistim zrakom. Usmjeravam korake prema cvjetnjaku: tu pogazim cvijeće. Neko cvijeće sadim iznova, neko pak, nepogaženo, čupam s korijenjem pa ga bacam na gnojište. Potom zađem u šumu; od vrbovih grančica pravim frulice koje si nabijem u uši. Pjevam kroz nos, nerazumljivo; pjevom zazivam ptice da mi slete do ušiju i pušu u frulice. Mislim – i najgori zvuk iz mojega uha bolji je od ptičjeg cvrkuta. Na koncu, kada me sunce vabi da k njemu okrenem lice, tonem u san. Snivam zbunjenog Gospodina koji mi zbori: “Ne prepoznajem te. Ne razlučujem tvoju tamu od svjetlosti kojoj si se zavjetovala u mome snu.”


81

MARIJA SOŠIĆ,Kafanar

DVIJE SESTRE

Marta i MarijaDvije sestre drageDjevojke mladeŠto ih je ljepota htjelaSunčanog su danaUgostile prijatelja.Svaka na svoj načinPokazat se htjelaMarta je posluživalaMarija kraj prijatelja sjela.Kako je divnoSaslušati tuđe radosti i boliTo može samo onajTko čovjeka voli.


82

BRANKA JAGIĆ,Velika Gorica

KAO SOL KOJA SE JEDE

kao sol koja se jede (iz)vanjskost iščezava protječe prano u (is)pra(z)no neminovnoi (ne)vidimo (o)soljeno -dnevno-

unutarnje raste ili se razboliu zapakirani stereotip bezlične smjesei majstor je oblikujeili ga nema i smjesa ostaje -smjesa-

neki kažusve je to (be)zočna (pre)vara

kome se požaliti jer vrata (ni)su zatvor(ena) zidovi se gledaju optuživalački zidovi (zat)varaju uši

kao zrnce prašine ispriječeno svjetlosnom snopu zatitra pitanje tko je kr(i)v zrak je nijem on jedini osluškuje sluša već ga bole uši čuje samo -tišinu- i njezin govor


83

drevno/dnevno je nestalo samo se čuđenje oglasi kako je malo soli pojedeno

tek (ne)iskorištenost (is)troš(e)nost kao dežurni razbujali označitelj vremena zahvaća velikom rukom-kukom i Ti/je(k) je potrošen

na koncutijelo se (izg)ubilokao da se iz(se)lilo iz svoje “kule” stračare

“sve je to (be)zočna (pre)vara” – sve je to bezočna prevara; “sve je to zočna vara” – uočena prevara; “tek (ne)iskorištenost (is)troš(e)nost” – tek neiskorištenost istrošenost, tek iskorištenost, trošenost, trošnost; “i/Ti je(k)je potrošen” – tijek je potrošen, Ti je potrošen


84


LICE ILI STRANPUTICE

Zaorali smo brazdu duboku na oranici kao međaš za razmeđivanje svjetla i tame.

Ali tri puta je zakukurijekao pijetaotri puta smo zatajili svjetlo i izabrali tamu.

Klošarske prnje dana obrušile su se na nas.

Crna kapuca noći prekrila nam je lice i oči.Mjesečeve mijene u crnom satenu,meko krzno vjeverice, skrivamo li mi to lice?

Ali ono što jest samo jest i samo je takvo kakvo je,ni amo ni tamo, ni ovako ni onako, jednostavno je tako. Ma daj. Zar opet kroz iglenu ušicu u Raj?

A nego što. Zamor materijala, prenapregnuti beton živaca, suhe sjenokoše čičaka i terica, sumaglica, izmaglica, stanputica. Zivot svira zapleten u mreže pauka, svakidašnja Kalvarija bez postaja.


85

Godine sviraju cimbale u kostima. Opkopi, utvrde, kule. Katapulti i kamenje dvosmjernih ulica. Kako je primamljivo pobjeći u snoviđenja tamne strane, pobjeći od sirotinjskih kontejnera dana. I leptir nikada nije bio gusjenica.

Ali moje oči su širom otvorene. Moje vrijeme teće.

Skidam ovozemaljski prah s križa svoje duše. Trešnja u punom cvatu. Mrmor pčela. Stršljen lijeće.

Zatvorena u vlastitu tišinu na brazdi razmeđene oranice čekam uskrsne krijesove svjetla i biram...

Biram svoje lice... ili stranputice...


86

ZLATA BOGOVIĆ,Varaždin

TO NISAM JA

Ležim na odru to nisam ja već netko drugi mrtav i hladan. Ukočene rukepa i noge a ja bez glasa. Mirišu ruže vosak sa svijećakaplje.Znam, vreli je a meni ništa. Čudan osjećaj sve vidim sve čujemčak i pseći lavež. Umjesto plača hrkanje pa i smijeh. Izgleda da sam lud muzika svira meni se pleše. Gladan sami žedan smiješno, pa tko jošmrtav jede.


87

Miriše i kava ovo stvarno nema smisla. Čujem vekericu otvaram oči Hvala Bogu spasilo me jutro i prekinulo taj glupi san.


88

MIJO KELENČIĆ,Oroslavje

MOLITVA RAZOČARANA ČOVJEKA

Ovu molitvu upućujem Tebi, moj nebeski Oče. Umoran sam, pognute glave Zemljom skitam. Pobjeći ne mogu nikud, stidim se već i ljudi, Ne znam gdje je zabranjeno voće zla, laži, tuge. Ne bojim se ja kazne, zato, slobodno Te pitam.

Pun sam ja neznanja, da li si od postanka još isti. Nemam više molitvi, suza, ne vjerujem u obećanja. Strah me nije Svemogući, pakla, boli ni pokajanja. Oprosti Oče, grješan sam, vrijedan tvoga karanja. Tvorče svega, možda je već i Tebi dosta stvaranja.

Kažu mi, Tvoje biće sam od Zemaljskog praha. Oživljen iz neizrecivo milog božanskog daha. Zašto onda sa mnom još samo jad, glad, i rat ide, Hoda, drži se mene kao pijana sjena od malena. Kao slijepca me vodi od rođenja, kroz sva vremena.

Pogledaj već jednom, Bože, natrag svojoj kući. Ovdje su tvoja djeca, uživaju u izobilju grijeha. Kažu, Raj je na Zemlji, još nas i nagrada čeka. Božje ruke, pogled blagi, krilo Oca milosrdna. Mir, zbor anđela, Kraljevstvo po Tebi Nebesko.


89

Pitam se, zašto sam ja grješan zbog tuđih grijeha. Samo jednu ljudsku želju imam, i nije mi do smijeha. Možda još nije kasno, molim Te, vjeruj Ti sad meni. Ti pravedan i pun ljubavi budi otac, popravi čovjeka. Ovaj put, iskreno Te molim, bez vrta, zmije dovijeka.

Stvoritelju svega, ako bude dan prvi, i sve kako treba. Od Adama zlosretnog nam praoca još jedanput kreni, Nađi malo zdrave Zemlje, vode, i vrati ga, boljoj ženi. Da čovjek bude svjetlost na Zemlji, ukras, ponos njeni Div Tvojeg Neba viječnog trajanja, a ne crna rupa stvaranja.


90

NADICA ČIŽMEK,Zagreb

SLUTNJA

Kad odeš, a dogodit će se,hoće li ulice izgledati isto?Hoće li trava istom mekoćom mirisati,a sunce jednakom toplinom sjati?

Kad odeš, a slutim to,hoću li bosa osjećati toplinu pijeska, da li ću prepoznati svoj odraz u vodi?Kakve će boje biti zrak?

Hoću li to biti ja?Kad odeš, a znam da ćeš,hoće li mi ljudi biti isti,ili će ih moj pogled promijeniti.


91

SLAVICA SARKOTIĆ,Lekenik

STAROST

Netko rečeKako preživjeti ljubavDoistaKakoKad prašina padaBrže od iluzijaKad bi srce putovaloA tijelo kažeJa ne moguKad su tri stepenice previšeI kad ništa višeNe možemo datiDo ljubavi sameDvojbaIzustiti ili neTih par riječiŠto bi da se prostruNa papirI pod nečije nogeIli ušutjetiPa ipakŠto nam preostaje u starostiDoli iznjedriti pjesmuS nadomDa ona možda neće umrijetiSa sumrakom


92

LJILJANA LUKAČEVIĆ,Ivanec

UMRIJETI OD TUGE

Ovu noć bih mogla umrijeti od tuge.Ali nema druge – još trpjeti treba.

Dugačka je staza od zemlje do neba.

Još se čaša boli napunila nije. A ja bih što prije

zaklopila oči. Topim se ko svijeća u beskrajnoj noći.

I premda bih mogla umrijeti od tuge,znam da nema druge

nego križ na rame.Ionako Ti ga, Kriste, nosiš za me.

Često kad se čini da će srce pućii da nemam svući

ništa doli kože,Duh Tvoj svjedoči mi da se dalje može.

I zato još neću umrijeti od tuge.Bol nije za druge,nego baš po mjeri

ljubavi u meni što raste na vjeri.


93

IVAN TINODI,Križevci

DOBA SAMOĆE

Pod okriljem nekog dola rodiše im se tijela gola, možda pod usponom brijegatamo na rubu šume duge, možda na ravnici bez kraja okružena redom jablanova.

Životni vijek im zemlja očuvana rukama očeva svojih, izgažena nogama djedova bosih u bezbroj koraka s trnima oštrim, voljenu rodom koljena prošlih sve do dolaska vremena novih.

Pompa grada i tehnika hladna rastočiše stoljetnu brojnost doma, nestade môbe s polja toplih, zanijemile pjesme u večeri ljetnje djeca odlaze, u gradove idu, starci na selu bez mladosti bdiju.

Na rodnoj grudi ostadoše sami u tišini stijena doma tužnog, bez riječi žustrih u zoru bez smijeha unučadi na dvoru,u nadošloj starosti nestaje snagaognjište pokoljenja ostaje bez traga.


94

ĐURĐA LOVRENČIĆ,Sveti Križ Začretje

NAS SA PREMALO RIJEČI

Nas, sa premalo riječi u ustima

Ukopat će u sjenu đurđica,Ispod tamnih čempresa,Kraj živih ograda raspjevanih ptica.

Nas, sa premalo riječi u ustima

Njihat će vjetar od topline vidika Svježom rosom natapajući dane Bojama krošnja osmišljenih slika.

Pucat će biserjem tanke niti. Mi, sa premalo riječi u ustima I tada ćemo samo šutjeti.


95

DR. SC. MARIJA ZNIKA,Zagreb

HRVATOVE BOJE

Boja je Hrvatova crnakao vranaili ugaslo oko udovicenad grobom jedinčevim. I suza je Hrvatova crna od baruta i dima i zgarišta domova pradavnih.Tek stijeg je Hrvatovkrvavorumeni bijelko jedra djevojkaza kojimzemljom hodećimodrini neba hrli.


96

IVAN BABIĆ,Zagreb

SV. FRANJO U RAMI

ranom zorom sred lake izmagliceSv. Franjo iz čamca baca mrežu u mirnu crnu vodu Ramskoga jezera i čekauskoro izvuče travom obrasli obli kamen prekriži ga poljubi i baci natrag u voduzatim izvuče kravlju bronzu klapne njome prekriži je poljubi i nju u vodu vratimalo kasnije ulovi tek rascvali lopoč nasmiješi se prekriži ga vrati u vodu i zavesla daljeonda izvuče mrki kameni križ ali i njega nježno poljubi prekriži i vrati u vodukada mu zjenice uhvate prvi sunčev odsjaj zabrinuto uzdahne prekriži sei pogled ka vodi svrneiznenada mreža snažno trzne i u njoj se zakoprca oveća modrosiva zlatovčicaali i nju poljubi prekriži i u vodu spustia kada se u mreži nađe zapleten kvrgavi prosjački štapon ga poljubi prekriži osloni se na njega i iskorači iz čamcapa bodro krene preko namreškane vodeprema Šćitu sa stigmom na čelu


97

VINKA TOKIĆ BUROLO,Umag

MAJCI NEBESKOJ

Sve moje snove nedosanjanesve želje neostvarenei čežnje bremenitei misli tvrde, kamenite...

Sva moja tiha nadanja, uzaludna jadanja, ustajanja i padanja, sva bolna neshvaćanja...

Sve moje nemoći i nemire,sve môre i umoreutopi u moresvoje ljubavi, Majko nebeska!

U okrilju tvoga rajskog dodirapodari mi mira i odmora,odmaknutu od mora ispraznih obećanja, lažnih radovanja, uzaludnih iščekivanja i opasnih putovanja.

Majko Milosrđa, vodi me sigurnom rukom na valovima uzburkane vode do mirne, spokojne luke ljubavi tvoje i slobode!


98

VLADIMIR ŠUK,Oroslavje

SMIRAJ U LEGENDAMA

Pod nordijskim nebom,Bogu Odinu nadohvat,

na zaleđenim molovima sjevernih fjordova,tihe i zabrinute žene čekale su godinama,

umorne i istrošene silueteogromnih vesala sa vikinških drakara,

na pozdrav u vis podignutih.

Mužjačke pletenice nagrižene solju, ispod dvorogih ulubljenih šljemova,

podsjećale su na grubu užad,kojom se uz skandinavske drvene pilote

vezalo ovo brodovlje puno pokliča Novog Svijeta,sve uz grube i poluprostačke pjesme,tih moreplovaca, ratnika i pustolova.

A potom bi tek izvjesno vrijeme,u mirisu oguljenih koža i leda,

čekali na neke nove nabujale vjetrove,da ih nose neposjećenim paralelama,

na neke stupnjeve sjeverne morske širine,na nove neke morske dužine,kroz stupnjevanje meridijana,

sve dok između sjeverne polarnice i obratnice,kroz vatru, pepeo i prah,

na samačkom brodu, nad dubokim plavim grobištima,

Bogu Odinu nadohvat, ne nađu dugo traženi smiraj u legendama.

.


99

KATJA ŠEPIĆ,Rijeka

KAMENI ANĐEO

(ocu)

Sad si usidren, primiren na paškom groblju u grobnici koju je zidao tvoj otac Ivan Batistaza sebe, ženu i svoje sinove i kćeri koji je gradio kuću po mjeri mrtvih stvari. Usidren si ispod anđela kamenog na zaštićenom mjestu grobnice koju je sagradio Ivan Batista tako majstorski. Daleko si od svojih brodova nepoznatih gradova, tuđih jezika, šutnje, dobrote, nas, usporednica.Pristao si u paški mir podno brda da s kapetanskog mosta mrtve straže motriš kako kadulja cvate motriš kako sol cvate u uvali kako zru vinogradi usidren u kući očevoj.


100

STJEPAN GABUD,Zagreb

ZAVESLAJ NA PUČINU

ustani! – poslušaj! – kreni na put!

On ustaje i skrušeno posluša lelujanje Neba,I poruka evanđelja mu reče:Na pučinu, Lovro, trpno zaveslati treba!

On odvezuje svoj duhovni čamac i kreće.

Puhni mu, Bože, milosni vjetar u jedra,I podari mu čvrstu duhovnu mrežu.S Petrove stijene za neba vedra,Da je Lovro zabaci dokle oči mu sežu.

Zdravlja i mudrosti podari mu, Bože,Kada Te skrušeno u Hostiji kuša.Bez Tvoje blizine On usnut ne može,Jer Marijabistričke duše, Lovro je duša.

Stepinčeve crkve na otvorenom kada se sjeti,Zaklopi umorne oči i plah poput srnePo stazi hrvatskih kardinala u mislima doleti,I skruši se ispred kipa Bogorodice Crne.

Kao duhovni pastir najljepše godine svojega života,Ostavio je pri Majci Božjoj Bistričkoj na duhovnom zviru.Iz poniznog Lovre vazda je zračila milosna dobrota,Od koje hodočasničkom puku na oči suze naviru.


101

Procesija romara s ponosom o Lovri Cindoriju priča,Dok On u “Stepinčevoj katedrali” Dah Svevišnjega skrušeno sluša.A kaptolska zvona i top sa zagrebačkoga GričaJekom poručuju: Marijabistričke duše, Lovro je duša!

26.11. 2005.

U zahvalu mons. Lovri Cindoriju, dugogodišnjem upravitelju bistričkog svetišta i bistričkom župniku, za svu ljubav i žrtve utkane u dugu tradiciju bistričkih recitala bez kojih oni ne bi opstali.


102

OSVAJANJE I USVAJANJE UMJETNOSTI RIJEČI

I ove je godine na natječaj za ll. recital duhovno - refleksivne recitalne poezije “Josip Ozimec” u Mariji Bistrici pristiglo – treba naglasiti: u ravnopravnoj književnoestetskoj valorizaciji - nekoliko stotina radova na trima našim jezičnim izričajima: na standardnom hrvatskom, na (nestandardnom) kajkavskom i (nestandardnom) čakavskom.

Potrebno je posebno istaknuti da se svakogodišnje, što je i više od same recitalnosti, u posebnoj knjizi/zborniku kao ma-terijalni trag zatječu po ocjeni/procjeni stručnog suda i svi oda-brani poetski radovi, kojih je znatno veći broj od onih javno, re-citalno izvedenih, koji se, po naravi same stvari, ionako nalaze u knjizi.

Ove se godine, u odnosu na protekle, u natječajnim propozici-jama više podcrtavala ona duhovno-refleksivna strana, i to je u tom smislu, čini se, urodilo “količinskim plodovima”. “Količinski plodovi”, poznato je, ne daju uvijek i jednakomjerne vrijednosti. Riječ je dakako o književnoestetskim vrijednostima. U nekih će se tako stvaralaca duhovnost u tematskoj pa i motivskoj orga-nizaciji stiha doživljavati kao iskren čin, ma bio on impregniran s više ili manje aluzivnosti, u drugih će se duhovnost iskazivati pomalo nategnuto, skoro pa regbi napadno, tako da se počesto u čitatelja doživljava isforsiranom.

No, što se samih pjesnika/pjesnikinja tiče, ponajviše raduje činjenica da su se uz već dosad poznata i provjerena kreativna imena s cijelog našeg jezičnog prostora pojavila i nova kao ose-bujno osvježenje (Katja Šepić, Ivan Babić).

Dakako da u paletnoj golemini na natječaj pristiglih poet-skih radova ima svega i svačega: od onih – da kažem s oštrijom primjedbom - koji još imaju znatnih problema s jezikom samim (pravopisno oli gramatički?!) pa se nerijetko događa da inače dobra pjesmotvorna ideja bude time “odvučena” u neke dru-ge naskroz trapave prostore, do onih autora koji se unutar tog


103

višejezičnog bogatstva (mislim na sva tri izričaja) ponašaju više kao s(p)retni obrtnici a manje kao spontani estetski poslenici i poslanici riječi.

Ipak, oni – doduše rijetki – pravi kreativci koji ne korteširaju ni s jezikom, ni s temama, ni s motivima – uspješno će pronaći način, ma bila to čak i sama izričajem posložena faktura, da nas sa svojim tekstom doživljajno sretno združe i uspješno pre-pletu inovativno bilo novim intimizacijama, bilo čistim emo-tivnim nabojem i spontanitetom, bilo dubljom refleksijom/meditativnošću, kontemplacijom ili pak razigranom aluzivnom inscenacijom (Zdenka Maltar, Marija Kovač, Marko Gregur).

Dr. sc. Ivo Kalinski


104

DUHOVNA ISKUSTVA VJERE I UMJETNOSTI…

Jedanaesti po redu Recital “Josip Ozimec” kontinuitetom i mnogobrojnošću pristiglih pjesama, potvrđuje potrebu i interes ljudi da iskorače iz područja materijalne stvarnosti u svijet duhovnosti prisutan u vjeri i poeziji. Sveza tih dviju duhovnih odrednica čovjeka, predstavlja osobitost ovog recitala.

Počašćena sam, ali i obvezana prosudbom pristiglih pjesama, u kojoj sudjelujem već deset godina. Novost ovogodišnjeg re-citala je preporuka da, osim predsjednika dr. Ive Kalinskog, i ostali članovi prosudbenog povjerenstva napišu svoje impresije i mišljenja o odabranim pjesmama.

Veseli me što ljudi pišu pjesme, što predstavlja, već prije spomenut, odmak od realiteta i svojevrsno duhovno obliko-vanje. Nisu sve pjesme poezija, ali i one znače nastojanje da se zapišu duševne i duhovne refleksije, znače da postoji osjetlji-vost za područja koja, u većini životnih prilika, nisu vidljiva, ali postoje duboko u ljudima.

U masi pjesama koje pristižu svake godine, izabrati one koje odgovaraju određenim, prije svega, estetskim kriterijima, nije jednostavan, ni lak posao. No rezultati su uvijek vidljivi, kakvoća odabranog neosporna. I ove godine trudili smo se da što više dobrih pjesama uđe u Zbornik u kojem će biti objavljeno se-damdesetak pjesama. Uz već znana imena koja pišu hrvatskim jezicima različitih osnova (štokavski, kajkavski i čakavski) kao što su Branka Jagić, Biserka Marečić, Biserka Težački, Mirjana Mikulec, Ivica Jembrih, Vinko Hasnek, Marko Gregur, Zdenka Maltar, pojavili su se i novi autori s vrlo kvalitetnim pjesmama. Tematska i izražajna raznolikost nagrađenih pjesama (novost ovogodišnjeg recitala su i po tri nagrađene pjesme za svako narječje), pokazuju kako usprkos različitim poetskim formama, proživljenost i cjelovitost zapisanog određuju stvar umjetnosti.

Svojevrstan iskorak iz svih dosadašnjih recitala, pravo malo remek djelo, prvonagrađena je pjesma na kajkavskom jeziku, au-torice Zdenke Maltar “Noć je dotepla bonceke v ižu”. Slojevitost ove pjesme koja iz neposrednog doživljaja prirode, začudnim, a vrlo jednostavnim metaforama, otvara problem egzistencijalne


105

upitnosti, nemoći i neizvjesnosti ljudskih i ostalih bića, određujući iskustvo tjeskobe kao temelj ljudskih i prirodnih odnosa, ne-dostatnost mišljenja i pamćenja (Nikaj se nie moći zmisliti,/ kak se uno zvalo rojenja selo me…) i iz njega proizašlog znanja, ne-sigurnost vremena i rađanja u vremenu i prostoru (vsa so jutra spodobna,/ a ti veruješ da znom,/ kak se kaj zove,/al je to vrieme jedine/ il druge je tam…) iskoračivanje i slutnju duhovnih obzora izvan noći u kojoj živimo. Konciznost i zatvorenost stiha, na tragu je poetike moderne poezije, a pisanje na dijalektu pokazuje da se i vrlo zahtjevna promišljanja mogu poetski dijalektalno izraziti. Ne manje dojmljive i poetski uspješne su drugo i treće nagrađena pjesma na kajkavskom idiomu “Čovek ide” Stjepana Kovačeca – Štefa i “Kamenček boži znamenček (z Međugorja) Željke Skledar. I jedna druga transcendiraju prostorno-vremensku ograničenost pojavnog svijeta i traže (i nalaze) duhovna iskustva s onu stranu prostora i vremena. Kalvarija čovjeka i kratkoročnost njegovih tuzemnih lutanja samo je jedan trenutak odlomljene vječnosti, za Stjepana Kovačeca, dok Željka Skledar neposredno doživljava iskustvo objave u Međugorju. U duhovnoj bremenitosti vjere ona traži vanjski znak. I nalazi ga u “kamenčeku – znamenčeku”, koji je ona sama.

Ove godine iznenadila nas je kvaliteta pjesama napisanih na čakavštini, gotovo da je bilo teško izdvojiti one najbolje. Prvonagrađena pjesma “To ja”, autorice Marije Kovač iz Grižana poetsko je osvješćivanje individualno-egzistencijalnog ustrojstva ega koje ne nalazi uporišta u ovom svijetu (“iako pada,/samo se/Božjoj ruki/nada”). Drugonagrađena pjesma Nikše Krpetića “Go-spe Mora” pisana u klasičnoj formi, emocionalno je snažan vapaj mornara koji se utječu k Mariji. “Medavica od lata” trećenagrađena pjesma, ugođajni je lirski zapis sjećanja na osobu koje više nema, a koja je ostavila duhovnu poputbinu bogatiju i veću “od suhega zlata…” U najuži izbor za nagradu ušla je i pjesma “Pismena”, za-pis o Bašćanskoj ploči, misaono povijesna reminiscencija, autorice Katje Šepić, no budući da smo odlučili da njenoj pjesmi “Kameni anđeo” dodijelimo prvu nagradu na štokavskom idiomu, odustali smo od nagrade za pjesmu “Pismena”.

Ako je jedna od funkcija umjetnosti smirujuća funkcija, onda je to postigla pjesma “Kameni anđeo” razotkrivanjem i prihvaćanjem metafizičkog prostora mira prisutnog u smrti. Mir


106

groblja određen od Boga, a pripremljen od čovjeka (“u grobnici koju je zidao tvoj otac/ Ivan Batista/ za sebe, ženu i svoje sinove i kćeri/ koji je gradio kuću po mjeri mrtvih stvari.), pokazuje se kao jedino uporište (sidrište) lutajućeg čovjeka i promjenljive prirode. (“Pristao si u paški mir podno brda/ da s kapetanskog mosta mrtve straže/ motriš kako kadulja cvate/ motriš kako sol cvate u uvali/ kako zru vinogradi/ usidren u kući očevoj”.) Drugonagrađena pjesma (bez naslova, napisana 15. siječnja 2009.) autora Marka Gregura uspjela je poetska refleksija socijalne problematike. Osim sućuti i empatije autor osjeća i nešto više za lirski sub-jekt pjesme. Blaga erotska nota daje pjesmi emocionalni naboj i šarm, a paradoks infantilne ljutnje zbog neuzvraćene naklonosti čini ju toplom i lepršavom. Treća nagrada dodijeljena je pjesmi “Sv. Franjo u Rami” Ivana Babića. To je postmodernistički struk-turirana pjesma s nizom ponavljajućih fotografskih sličica (remi-niscencija) u kojima sv. Franjo korespondira s vodom i ostalim prirodnim (božjim) stvorenjima koja predstavljaju niz duhovnih simbola, a vrhunac pjesme je prihvaćanje asketskog života pros-jaka kao jedinog oslonca istinske duhovne radosti, (“a kada se u mreži nađe zapleten kvrgavi prosjački štap/ on ga poljubi prekriži osloni se na njega i iskorači iz čamca/ pa bodro krene preko namreškane vode”).

Mnoge pjesme ovogodišnjeg recitala zaslužuju podrobniju analizu. Ostavljamo ih u Zborniku za čitanje i prosudbu.

Živimo u svijetu koji je mnoštven u svakom pogledu. Um-noženost (prekobrojnost) svega skloni smo nazvati obiljem i bla-gostanjem, tako nas usmjerava društvo sa svim svojim oprav-danjima. No, onkraj toga stoji čovjek i njegova ljudska potreba za sigurnošću i mirom, koje je teško pronaći u ponuđenom modelu življenja, a moguće u duhovnim iskustvima vjere i umjetnosti. K. Jaspers veli da dva puta vode do autentičnog života: medit-acija i komunikacija. U meditativnoj sabranosti usredotočujemo se na Boga i dušu, dajući duhovne oblike svojem ljudskom pos-tojanju, ako imamo talenta uz pomoć pjesničke riječi… Ali to ne bi bilo dostatno, kad kao svrhu umjetnosti (i života) ne bismo odredili i komunikaciju, svojevrsno darivanje vlastitih (poetskih) iskustava drugima… Susret pjesnika na Recitalu “Josip Ozimec” to omogućuje… Veselimo se tome…

Marija Lamot, prof.


107

RECITAL POTVRDIO AUTORSKU KREATIVNU NEPOTROŠENOST

Jedanaesta godina već etabliranog marijabistričkog pjes-ničkog recitala standardno donosi raznolikost formalno-sadržajnih inačica poetskih ostvaraja u ograničavajućoj zada nosti refleksivno-duhovne inspiracije kako to određuju pro pozicije natječaja. Trojezičnost poetskoga iskaza - a odluka organizatora o napuštanju kajkavske isključivost u svakom se slučaja pokazala plodotvornom - na stanoviti je način in-tegrirajući signifikantna za vrednovanje lirskih dosega autora koji pišu na hrvatskome jezičnom standardu i na nestandar-diziranim jezicima – kajkavskom i čakavskom. Ovaj će recital samo potvrditi poznatu činjenicu da dijalektalni izričaj nije “niži” i inferiorniji književnom standardu pa će primjerice pojedini kajkavski stihovi doseći visoku razinu u formalnom i književnoestetskom smislu. Ova se tvrdnja prije svega odnosi na prvonagrađenu pjesmu Nuoč je dotepla bonceke v ižu znane nam i već višekratno nagrađivane autorice Zdenke Maltar, čiji stihovi svojom višeznačnom metaforikom, minimalističkog izričaja i za autoricu karakteristična depresivnog, čak mračnoga naboja (Unamuno ga definira kao tragično osjećanje života) donose atmosferu nadolazeće smrti: Stra me, / nouč je dotep-la bonceke v ižu, / vumiruči, / v lasi ti gmižu. Prvonagrađena čakavska autorica Marija Kovač u ritmiziranu će pjesničkom solilokviju tematizirati fatum života – uspone i padove, snove i stvarnost. ali i sveprisutnu nadu: To Ja se / z tugun smiška, / sriću rišuć. / To ja, ruki se / Božjoj nada. (To Ja).

Prvonagrađeni štokavski stihovi Kameni anđeo Katje Šepić iz Rijeke (zanimljivo je da se autorica prvi put javlja na recit-alu, i to s dvije jezične opcije – štokavskom i čakavskom) os-lonjeni su na književnu tradiciju, a svojom gotovo reducira-nom jednostavnošću poetskog iskaza i iskrenim emocionalnim nabojem jednodušno su osvojili stručni ocjenjivački sud i proglašeni su pobjednikom recitala: Pristao si u paški mir pod-no brda / da s kapetanskog mosta mrtve straže / motriš kako sol cvate u uvali / kako zru vinogradi / usidren u kući očevoj.


108

Ostali nagrađeni radovi donose različite stilske postupke i motiviku, od socijalno-egzistencijalnoga sumornog ozračja drugonagrađenih stihova Marka Gregura (snove je davno na-pustila. / plaća joj je mala. / nikakva povišica.) do lirski smire-no narativne, ali duboko promišljene Sveti Franjo u Rami Iva-na Babića. Gospe mora Nikše Krpetića strukturom i ugođajem oponaša narodnu poeziju, a Medavica od lata Nevenke Erman dirljivo iskrena, prepuna patine nekog davnog vremena i sjetnih uspomena, sugestivnog je jezičnog izričaja istarske čakavštine. Suptilno, ali pritajene dramatike o usudu i prolaznosti ljudskoga življenja progovara znani nam Stjepan Kovačec Štef: čovek ide / po pepelu več zdavna / fgašenoga ognja, / čovek ide / z sviečom v ruke, / skriti / pod škrlakom, / f svoe muke (Čovek ide). Željka Skledar svoj će marijanski i hodočasnički obojen Kamenček boži znamenček osloniti na autorsku inovativnost i fonološke mogućnosti kajkavskoga idioma: doteknula me / počutela i razmela / semočna/ čudajčineča / čudajdareča.

Na kraju, ovaj je recital potvrdio autorsku kreativnu nepo-trošenost i otklon od, osobito u dijalektalnom izričaju, sveprisut-nih poetskih obrazaca i banalne motivike, a uz poetske prinose već afirmiranih autora, što posebno veseli, otkrio je i neka nove pjesničke osobnosti.

Vlasta Horvatić-Gmaz


109

OD SLUTNJE DO ZNANJA I POETSKOGA IZRIČAJATeološko vrjednovanje pjesama

Ako se složimo da je poezija umijeće slaganja zvučnosti i značenja riječi koje vibriraju na slutnji i skrivenim značenjima, tada, uvjetno govoreći, konfesionalna ili religiozna poezija ima osobitu, štoviše posvećenu zadaću pa i poslanje. Ona u nekom smislu izrasta iz misterija, od njega živi i sva se određuje prema njemu. Utoliko taj govor mora, ili barem, treba biti, skovali bis-mo nešto kao katolički izraz, parasakramentalan. A sakrament, u teološkome značenju, vanjskim obilježjima predstavlja vidljivu stvarnost ali i jest sama ta zbilja koju ne vidimo ali u nju vjeru-jemo. Za sakrament bi izreći ili prikazati odviše plastično i pojed-nostavljeno značilo povrijediti tu svetu tajnu. Tu negdje zapravo se mora govoriti i o, ponovno uvjetno govoreći, konfesionalnoj ili religioznoj poeziji. Ona je više slutnja no što bi bio eksplicitni gov-or. Gotovo da bi se reklo kako je istinska poezija najbliža istinskoj vjeri. Toj je poeziji riječ, kako bi skolastici voljeli reći, “forma”, a sadržaj je ono nešto što se vjeruje, sluti i nadaje. I nije posve sig-urno da su eminentno religiozne teme garancija da neka poezija jest sakralna, upravo kao što ni slikarska tema ne mora značiti da je neka slika sakralna. Što više istinske pjesničke imaginacije i nadahnuća, što više jednostavnosti, slobode, znanja, iskrenosti i lišenosti zadnjih namjera, to istinskija poezija. U sakralnome stvaralaštvu pak, što više svega već nabrojenog, a uz to i vjersko-ga, bolje reći – teološkoga – znanja, to veća mogućnost za istinski dobru poeziju. Poezija je intelektualan rad koliko i neuhvatljiv poticaj nadahnuća. Nadahnuće uglavnom trpi, da ne kažemo, iz-iskuje znanje. Stoga nije lako biti pjesnik. Jer pjesnik se ogoljuje do kože pa i dalje – do dna duše. Sam stupa pred svoje vlastito postojanje, ali i pred javnost, svjestan da je pred Istinom prazan i da samo ona zaslužuje da ga ispuni. To pražnjenje, krik i molitva izrastaju iz toga pražnjenja i punjenja. Tako pjesnik jest, postaje i biva svjedok istinske kenoze, a s njom i istinske vjere. Zato nije lako biti pjesnik na području svetog ili biti religiozni i konfesion-alni pjesnik. Mnogi na tome području zabrazde ili pretjeranom banalnošću, odnosno neumitnom ispraznošću ili pak obudovjelom intelektualnosti. A gdje je ovogodišnja produkcija poslana na natječaj za 11. recital “Josip Ozimec” u Mariji Bistrici?


110

Reklo bi se da je na natječaj stigao priličan broj pjesama koje tematski žele obuhvatiti prostor religioznog (333 pjesme). Dobar dio ima problem s konzistentnim zadržavanjem umjetničke po-tencije kako na ostalim tako i na na području religioznog. Tek u ponekom stihu, kako bi rekao Tin Ujević, “šikne iz tmine” pone-ki projektil riječi ili smisla. Najčešće se poseže za molitvenim oblikom (primjerice: “Kriste Kralju, udalji / od mene zlu kob. / Ne daj da đavlu / postanem rob”... ili pak: “Oprosti mi, molim Te, sve grijehe moje / jer oni su odraz ljudskosti moje. / Svakim danom želim biti što bolja, / samo ljubavlju i dobrotom sve sam više Tvoja”). U samo ovih nekoliko primjera moguće je vidjeti da je molitvena forma i tematski religiozni leksik ustvari nedosta-tan za istinski religiozno i poetsko. Velik dio pjesnika, ili barem onih koji to žele biti, tematski se vežu uz Blaženu Djevicu Mariju, osobito za njezino proštenište u Mariji Bistrici. To još više vri-jedi za kajkavsku poeziju (Primjeri: “… Majko Božja Bistrička / oko tvoga svetog lika / i Isusa premilog / naše molbe prošteničke / k’o vijenac se nanizale / i zahvale za milosti / kip su darom okit-ile…” ili: “Hrvati će noćas k Tebi krenuti / Kraljice krunice Tebe, sto puta spomenuti / Iz skrušena srca, luč nade će planuti, / u Tvojem milosnom krilu zora im osvanuti”… odnosno kajkavski: “Od starine idemo Marije na Bistricu / zbaviti zaviet i za druga dobra prositi. / Proščejne je naviek kre Buožega Lica / kad jake je vrouče, retke da oče kiša rositi” ili : “Temu danu / ciele lete sam se veselila / i uonda je došel / i mama me / rane jutre zbudila / jope je bil debeli mrak”...). Osobito u ovim pjesmama, sve ako i nema one poetske mgičnosti, moguće je oćutjeti mirise, iskrene doživljaje, krajolik i vjerski događaj. Te su pjesme, uglavnom, odmak od onih molitvene ili pak didaktičke provenijencije pa stoga imaju više izgleda prenijeti nešto što se samo sluti, nešto što je i poznato i nepoznato, i uvijek novo i uvijek staro. Vrlo je dirljiva i na tradiciji sazdana pjesma na čakavskom “Gospe mora” (“Gospe mora, slabi su madiri, / ali sidro spasa je u viri. / Krunice se prema nebu dižu, / čuj naš vapaj, rastri rajsku mrižu, / raspeti smo ka Isus na križu”). U drugim primjerima natjecatelji na natječaju posegnut će za nekim teološkim ili svetopisamskim izričajem, za nekom sintagomom ili pak molitvenim obrascem, dok će neki filozofsko-teološki nadahnuće potražiti u odnosu prirode i Boga, zatim srca i Boga i osobito ljudske (vlastite) sla-


111

bosti i grešnosti i Božje dobrote. Neki će se pak uteći svecima, dobar dio anđelima, neke će pjesme izniknuti iz liturgijskoga miljea, a neke iz religiozne tradicije. Gdjekad će to biti i prilično originalni izričaji. Tako pjesma Sv. Franjo u Rami zaista ima tim-bar krajevnosti, franjevaštva i teološko-filozofskog propitivanja. Vrijedna je pjesma izrasla iz psihološko-teološkog propitivanja na čakavskome jeziku “To ja” u kojoj autorica pokazuje kako poezija, na temeljima osobnoga i nepatvorenog, može biti i jest opće mjesto za prepoznavanje i novu, umjetničku pa i duhovnu komunikaciju. Pjesma “Pismena” napisana na tragu starodrevne glagoljaške baštine pokazuje kako potentan pjesnik može dodir-nuti istinske ljudske, kulturološke i teološke sadržaje. Kada bih morao izabrati pjesmu koja teološki, premda to ne znači nužno i pjesnički, najviše govori, bila bi to pjesma “Molitva razočarana čovjeka”. U njoj autor dobro poznaje svetopisamsku i općenito teološku problematiku, poigrava se i smislovima i riječima i u obratima koje izriče potvrđuje kako i poezija i teologija mogu biti uzbudljiv poticaj za duh i dušu. Egzistencijalno, ova je pjesma i više no ogoljivanje. Iskrena je i propitivački bolna.

Više bi pjesama, naravno, zaslužilo da se o njima dade iscrp-niji prikaz, no i ovih nekoliko redaka htjelo je biti i neka vrsta pohvale, stanovite korekcije u traženju ispravnih putova, ali i poticaj onima koji imaju poetske potencijale da ne sustanu. Jer, poezija kao i općenito umjetnost, nije samo pitanje nadahnuća već je i pitanje rada. Svaki, naime, obdaren čovjek ima neki svoj filtar kroz koji propušta tečnost. Nešto će biti uspješnije nešto manje uspješno, no ta posebnost i brušenje predstavljaju i neku vrstu sudjelovanja na božanskome činu stvaranja. Ako se i u čitatelju, nakon čitanja ovih pjesama, pobudi slična misao – svrha je ovoga zbornika postignuta.

Na kraju, ako se uzme u obzir brojčana zastupljenost, pose-bice u pogledu konfesionalne poezije, tada broj pjesama na stan-dardu gotovo da odgovara broju pjesama na kajkavskome jezi-ku. Čakavskih je pjesama sveukupno bilo osjetno manje. Sve u svemu u ovim je stihovima moguće naći dirljive, iskrene i usp-jele poetske ostvaraje pa će i onima koji posegnu za zbornikom recitala sasvim sigurno biti od koristi čitanje poezije kao što je bila i nama koji smo se trudili u ocjenjivačkome sudu.

Anton Šuljić


112

IN MEMORIAM

PAVAO HUDEK (1944. – 2009. g.) akademski kipar, diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Za-grebu 1969. godine u klasi profesora Augustinčića - Michelija. Živio je i stva rao u Mariji Bistrici u kojoj je i pronalazio motive za svoja umjetnička djela, kipove i slike; pred oltarom bis-tričke crkve, među hodočasnicima, pred raspelima kraj puta, na svadbi, u krčmi, na polju, u ciklusu jaslica, pred orguljama kapelica…

Pavao Hudek bio je veliki prijatelj pjesnika Josipa Ozimca. Još prije četrdesetak godina zajedno su sudjelovali na izložbama i re-citalima koji su se održavali u Hudekovom vrtu i restoranu Dobro mi došel prijatel u Mariji Bistrici. Izlagao je na mnogobrojnim izložbama u mjestima diljem zemlje na kojima ga je vjerno pratio Josip Ozimec svojom poezijom. Sudjelovao je na mnogim dobro-tvornim aukcijama i humanitarnim akcijama. Likovno je opre-mio prvu zbirku pjesama Josipa Ozimca Još sme tu 1977. godine, te izmijenjeno dopunjeno izdanje zbirke Još sme tu 1994. godine, zbornik povodom 5. recitala Josip Ozimec Došel bum v Bistricu 2003. godine, antologijsko izdanje Recitala Josip Ozimec Biele sej ne 2008. godine. Također je autor skulpture Sjećanje, koja se od 5. recitala Josip Ozimec dodjeljivala nagrađenim pjesnicima.

O umjetničkim djelima Pavla Hudeka, koja se nalaze širom zemlje i inozemstva, pisali su mnogi kritičari, novinari i crkveni uglednici (Elena Cvetkova, Mirjana Šigir, Milan Sigetić, msgr. Lovro Cindori) u tiskovinama (Vjesnik, Večernji list, Forum, Milosti puna).

13. srpnja 2002. godine na blagdan Majke Božje Bistričke u Gornjoselskoj ulici 20, u obnovljenoj i dograđenoj staroj ro di-teljskoj hiži otvorio je svoju galeriju. Galerija Hudek trajno će oplemenjivati kulturnu ponudu Marije Bistrice osebujnošću umjetnika koji je Mariju Bistricu poznavao i razumio, čije su sve djetinje uspomene bile vezane uz ovo mjesto i njegove ljude koji mu nikad nisu prestali biti trajnom inspiracijom.

Mira Pižir


113


114

POKROVITELJI: Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke

Krapinsko – zagorska županija

Općina Marija Bistrica

Glas Koncila

MEDIJSKI POKROVITELJI: Glas Koncila, Radio Zlatar, Radio Stubica,

Radio Novi Marof, Radio Varaždin, Radio Martin,

Radio Hrvatsko zagorje Krapina,

Časopis Kaj, Zagorski list, Međimurske novine,

Portal Križ života

SUORGANIZATORI: Glas Koncila

Turistička zajednica Općine Marija Bistrica

Općinska knjižnica i čitaonica Marija Bistrica

Osnovna škola Marija Bistrica

ORGANIZATOR: Radio Marija Bistrica


115

10 godina u eteru (1999. - 2009.)

Slušajte nas i preko interneta

www.rmb.hrRMB portal

Pomognite naš rad!Žiro-račun: 2360000-1101491747

RADIO MARIJA BISTRICARADIO U SRCURADIO U SRCU

100,4 MHz

Pišite nam - javite nam se!• Trg Pape Ivana Pavla II. 32 • 49246 Marija Bistrica• Tel./fax: 049/468-696 • marketing: 049/468-711

• E-mail: [email protected] • [email protected]

H V A L A H V A L A


116

kajkavska poezija.indd 1 13.10.2009 9:22:59ZbornikPjesama.indd 116ZbornikPjesama.indd 116 14.10.2009 10:14:1914.10.2009 10:14:19

Documents

"Došel bum v Bistricu" 2009