IZVOR: www

IZVOR: www.katolici.orgZornice

Advent kao poetak crkvene godine i predboino vrijeme zahtjevno je jer u njemu ima dana posta, tj. odricanja od hrane, dana nemrsa, tj. dana kad se ne jede meso; neko je nemrs bio u sve radne dane adventa. I mise zornice imaju pokorniki znaaj, jer valja ustati vrlo rano da se stigne u crkvu. Predstavljaju stoga neki oblik etiritjednog trajnog odricanja od sna. Svoj poetak imaju jo u srednjem vijeku. Drugi narodi, pa ni slavenski, nisu nali za te rane mise, odjevene u ar i tegobe zime, vlastito ime ve ih nazivaju latinskim imenom Rorate. Slavei te mise narod je stvorio osobite adventske pjesme. I one su plod hrvatskog vjernikog duha, bogate sadrajem, jer prepjevaju proroanstva biblijskih proroka o Kristovom dolasku, a napose ulogu Djevice Marije nazivajui je najljepim imenima zbog njezine majinske uloge u Isusovom dolasku. Isusova majka je uz pokornika sv. Ivana Krstitelja glavna osoba koju Crkva predstavlja kao vodia u boinoj pripravi. Ona ukazuje da za Boi Bog dolazi ovjeku ali da i Bog oekuje ovjekov dolazak. Otkriva to Marijin pohod Elizabeti, majci Ivana Krstitelja. Taj pohod govori da Bog dolazi k ovjeku, ali i po ovjeku eli doi drugome ovjeku. Marija je puna Boga, nosi ga u utrobi, a krenula je na putove ljudi, do Elizabete. Tako je primjer za pun doivljaj Bojeg doaa, ali je i sama postala doae ljudima. Doae ili advent vrijeme je priprave za Boi. Do 16. stoljea, trajalo je 6 tjedana, a od tada traje 4 tjedna. Predvladavaju osjeaji iekivanja, nade i enje. Kljune osobe u doau su sv. Ivan Krstitelj i Blaena Djevica Marija. Sv. Ivan Krtitelj pretea je Isusova dolaska i priprema narod za Isusovo djelovanje te je poveznica izmeu Staroga i Novoga Zavjeta. Blaenoj Djevici Mariji posveuje se rane jutarnje sv. mise zornice, koje su vrlo rairene u hrvatskom vjernikom puku, pogotovo u sjevernim krajevima. Poinju prije zore, dok se jo nije razdanilo. Imaju svean ugoaj. Hrvatske adventske pjesme imaju marijansko obiljeje. Neke od poznatijih su: "Padaj s neba", "Zlatnih krila", "O Marijo, ti sjajna zornice", "Poslan bi aneo Gabrijel", "Ptiice lijepo pjevaju", "Visom lete ptice male". U tim adventskim pjesmama izraava se radost skorom dolasku Boia i potie se vjernike, da se duhovno pripreme za blagdan Boia te se iskazuje se potovanje prema Blaenoj Djevici Mariji.

U pojedinim krajevima u razliito vrijeme poinju prave priprave za Boi. U nekim krajevima BIH, gdje ive Hrvati, priprema poinje ve na dan sv. Katarine Aleksandrijske 25. studenog. Od tada do Boia nema vie vjenanja i veih proslava uz to postoji i izreka: "Sveta Kata zatvara vrata".[1]ZorniceAdventske zornice imaju neku posebnu dra. Jedni kau da jedva ekaju da pou na tu ranu jutarnju euharistiju, da se tamo raspjevaju i da se u ranu zoru nekako duhovno osvjeeni vraaju kui. Drugi pak kau da im je teko misliti na te dane, jer bi htjeli svaki dan prisustvovati zornicama, a ipak je teko rano ustajati svaki dan. Vjernici u gradu esto ne znaju to zornice znae. Oni rano ustaju, nose djecu u vrti, odlaze na posao, i tko da jo misli na svoju religioznu dimenziju u rano jutro.

ivimo u stalnoj izmjeni dana i noi. ini nam se kao da danju ivimo, a nou zamremo. Due e ivjeti ako manje spava, kau ljudi. No je mrana, ona je pogodna za lopove, kradljivce i zasjede i ovjek je se boji. Danju slobodno hodamo, svi smo na ulicama, svi radimo, danju se sve vidi.

No je ujedno znak boli, tjeskobe i muke. Kao to postoji materijalna no, postoji i no due. Postoje depresije koje ljude mue mjesecima i godinama. Postoje teke napasti i misli kojima se ljudi nikako ne mogu oprijeti. Postoje bolesti, tjeskobe koje ljude tjeraju da viu i uzdiu. Postoje samoe od kojih ovjek osjea kao da umire. Postoje uvrede od kojih se ovjek nikada ne moe oporaviti. Postoje strahovi od ispita, od odlaska na fronte, od umiranja ili gubitka drage osobe. Ljudi ele da sve te patnje to prije prou. Oni eznu da nakon tih mranih noi svoje due ugledaju jutarnje svjetlo. Oni vape za komadiem zdravlja, ivota, sigurnosti. Za malo dobrote i za malo panje prema njima. Kao to straar jedva eka zoru da se vie ne mora bojati na straarskom mjestu, tako i ovjek koji pati jedva eka da zavri ta patnja, da nestane bol, da ode od njega depresija, da pobijedi sumnje, napasti i zlo. U takvoj noi ovjek jedva eka jutro. Kad se pojavi zora, on je presretan, kad se pojavi malo olakanja, svjetla, radosti, nade i mira, tada sve u njemu buja od radosti.

Prvi krani su povezivali materijalnu no i no due. Nou su odlazili na sastanke i tamo molili i slavili euharistiju kako bi doivjeli zoru svojih osjeaja, savjesti i due, a onda izlazei sa sastanaka doivjeli i kraj noi. Tako su ostale zornice kao jeka biblijskih rijei: srca gore, evo zore, podignite glave, evo, pribliilo se vae otkupljenje. No je poodmakla, dan se pribliio. Kraj je patnji, dolazi osloboenje. Kraj je grinji savjesti, dolazi oprotenje i otkupljenje. Kraj je preziru, dolazi sloboda i ljubav. Kraj je nehumanosti, dolazi ovjekoljubivost Boja. Tako oekujui u svojim zornicama Boi, krani oekuju i konac svijeta, dolazak Isusa Krista, a to znai dolazak boljeg drutva, dolazak mira, razumijevanja meu ljudima, dobrote i topline u srcima.

Mnogim ljudima su noi duge. Ovisnici znaju da je njihova no beznadna, alkoholiari se ne nadaju da njihova no ima svanue, naputeni nemaju nade da e biti opet prihvaeni. Bolesni zatvorenik ne nada se da e ugledati slobodu. Ovisnik o svojim zloinstvima ne nada se da e opet biti astan ovjek. ovjek stisnut grijehom ne vidi vie nade. Svima njima ele zornice rei da e zora sigurno stii. Jer Sunce pravde dolazi u Isusu iz Nazareta. Svaki Boi obnavlja tu nadu. Crkva dovikuje ovjeanstvu da se nada, Crkva eli pridignuti one koji su slomljena srca, da oive.

Zora ve svie, dolazi dan i kraj tvojih muka. Ustani danas ranije, sjedni na rub kreveta i zavapi Bogu. Sjeti se da te on voli, to vie to si patnik. Sjeti se da je Bog svemogu, prihvati svoje muke i predaj ih u njegove ruke. Doivjet e kako prihvaena patnja oslobaa od patnje kad je s Isusom. - Nemoj oajavati. Dan se blii.

Dr. Tomislav Ivani, "Oaza ivota"

BOI

Hrvatska rije Boi zapravo je umanjenica rijei Bog, a potom je preuzeta kao naziv blagdana te oznaava da se na taj dan rodio mali Bog Isus.

U anglosaksonskim jezicima, etimologija see do rijei geol od koje je derivirana dananja engleska rije Yule. Engleska rije Christmas skraenica je od sintagme Christ's mass (Kristova misa), a potjee od srednjoengleskog Christemasse i staroengleskog msse. Drugi etimolozi vjeruju da je to posuenica od egipatske sloenice Khristos-Mas (Kristovo roenje).

U ostalim se jezicima naziv Boia vee uz rijei koje opisuju roenje - u panjolskom (navidad), portugalskom (natal) i francuskom Nol. U njemakome Weihnachten znai "blagoslovljena, sveta, tovana no".

Utjecajem engleskog jezika proirila se i skraenica xmas. U starim grkim inaicama Novog zavjeta, grko slovo hi () prvo je slovo imena Krist (). Od sredine 16. stoljea slino se latiniko slovo X koristilo za skraenicu rijei Krist.

Datiranje [uredi]Veina kranskih crkvi slavi ga 25. prosinca. Meutim, neke istone crkve slave ga 7. sijenja, jer po Julijanskom kalendaru 25. prosinca pada na taj dan. Boi je u mnogim dravama svijeta, tako i u Hrvatskoj, dravni blagdan.

Boi spada, zajedno s Uskrsom i Duhovima, meu tri najvea kranska blagdana. Boino vrijeme traje od Boia pa do blagdana Krtenja Gospodinova, a to je uvijek nedjelja iza Svetih triju kraljeva.

Budui da u Novom zavjetu ne stoji kada se tono rodio Isus, prvi krani nisu slavili Boi, nego samo Uskrs. Boi se poeo slaviti u Rimu u 4. stoljeu (u izvorima dokazana godina 336.). Do danas nije jasno zato se Boi slavi ba 25. prosinca. Prevladavajue je miljenje da se Boi poeo slaviti toga datuma zato to se toga datuma u tada jo uvijek veinski poganskom Rimu slavilo roenje boga Sunca (Nativitas Solis Invicti - Roenje nepobjedivoga Sunca) pa je Crkva eljei potisnuti taj poganski blagdan tada poela slaviti roenje Isusa Krista koji je Boansko Sunce s visine.

Povijest [uredi]Poganske sveanosti [uredi]Zimske su se svetkovine slavile u mnogim kulturama, uglavnom zato to je bilo manje poljoprivrednog rada tijekom zime. Iz vjerskoga kuta, Uskrs je bio vaniji u crkvenom kalendaru, a Boi je bio manje vaan. Neke od sveanosti koje su vjerojatno posluile kao svojevrstan model Boiu bile su rimske Saturnalije, Keltski blagdan Jul (Yule) i rimski blagdan Natalis Solis Invicti koji se odravao 25. prosinca.

Krist kao Sol Invictus, Bazilika svetog Petra, Vatikan, 3. stoljeeSaturnalije [uredi]Najpoznatije rimske zimske svetkovine bile su Saturnalije (Saturnalia), vrijeme oputanja, gozbe, razveseljavanja i odmor od formalnih pravila. Obiaj je bio da se daruju maleni darovi (Saturnalia i Sigillaricia), najee lutke za djecu i svijee za odrasle. Posao se odgaao, a slavili su i robovi. Pilo se, kockalo i pjevalo, a esta je bila i javna golotinja. Katul govori da su to bili "najbolji dani". Saturnalije su slavile boga Saturna (pandan Kronu iz grke mitologije) te su poinjale 17. prosinca, a duljina svetkovina s vremenom se poveala do 24. prosinca, a u carsko je vrijeme skraena na pet dana.

Natalis Solis Invicti [uredi]25. prosinca Rimljani su slavili Dies natalis Solis Invicti ili "roendan nepobjedivog Sunca". Naziv Sol Invictus doputao je slavljenje nekoliko boanstava povezanih sa Suncem. Car Aurelije proglasio je taj dan blagdanom diljem cijelog carstva.

Taj je dan smatran i danom zimskog solsticija koji su Rimljani nazivali bruma. To je bio dan kad je Sunce dokazalo da je nepobjedivo.

Jul [uredi]

Julski kola oblikovan poput cjepanice

Julbock, Uppland, vedskaPoganski su Skandinavci odravali zimske julske svetkovine, krajem prosinca do poetka sijenja. Palile su se julske cjepanice (panj, badnjak) u ast Thoru, bogu grmljavine, s vjerovanjem da e svaka iskra iz vatre predstavljati novoroenu svinju ili tele nadolazee godine. Gozba bi trajala dok panj ne bi izgorio, uglavnom dvanaestak dana. Skandinavci jo uvijek Boi nazivaju Julom, a u Engleskoj je rije Yule sinonimna s Boiem. Poznat je i julski ovan ili pak koza, Julbock, koji je bio simbol tih svetkovina u Skandinaviji.

U Njemakoj su postojali blagdani Mitwinternacht (no u sredini zime) i Wintersonnenwende (zimski solsticij), a takoer i dvanaest divljih noi - Rauhnchte - u kojima se slavilo, jelo i pilo.

Danas se umjesto cjepanice ili panja esto pravi i istoimeni kola, najee s okoladnim premazom boje drveta.

Srednji vijek [uredi]

Don Lorenzo Monaco: Klanjanje mudraca, srednjovjekovna slika, 1420. - 1422.U ranom srednjem vijeku, Boi je bio zasjenjen blagdanom Sveta tri kralja, ali se poslije situacija promijenila. etrdeset dana prije Boia nazivali su se "etrdeset dana svetog Martina", a poinjali su 11. studenog. Danas to razdoblje traje etiri tjedna i naziva se doaem ili adventom (lat. adventus = dolazak). U Italiji su bive saturnalijske svetkovine pretoene u adventske. Oko 12. stoljea tradicije su se pomaknule na dvanaest boinih dana (26. prosinca - 6. sijenja) o kojima i pjevaju brojne pjesme, este u anglosaksonskom podruju. U Hrvatskoj se to razdoblje naziva dvanaestodnevnicom.

Slavljenje Boia bivalo je sve rairenije, organizirale su se gozbe, a esto se na boini dan jeo vepar. Engleski kralj Richard II. bio je domain boine gozbe 1377. godine na kojoj se pojelo 28 volova i 300 ovaca. Postojalo je i posebno boino pivo.

Takoer je postalo popularno pjevanje boinih pjesama. Izvorno je to inila grupa pjevaa i plesaa sastavljena od predvodnika i plesaa koji su bili zbor. I danas je esto pjevanje pjesama koje ine tzv. estitari. Blagdansko je raspoloenje bilo veselo, esto se pilo i jelo te slavilo.

Na Novu godinu su se razmjenjivali darovi u Engleskoj. Krani su od davnina dan Isusova roenja smatrali i poetkom nove godine, a to je vrijedilo u gotovo itavoj Europi. Osim injenice da se Nova godina esto naziva Mladi Boi ili Mali Boi, o tome govore i stihovi poznate hrvatske boine pjesme Narodi nam se:

Narodi nam se kralj nebeskiOd Marije, iste DjeviceNa tom mladom letu veselimo seMladoga Kralja mi molimo1691. godine Crkva je prihvatila 1. sijenja kao poetak nove godine i sam blagdan Nove godine.

Od reformacije do danas [uredi]Protestanti su osudili boino slavlje. 1647. engleski su puritanci zabranili Boi u Engleskoj, a zabrana je nakon desetljea ukinuta, ali su se svejedno mnogi protivili njegovu slavljenju. Istodobno se u kolonijaliziranoj Americi proirilo slavljenje Boia. U 19. stoljeu Britanci su oivljavali taj blagdan, a tome je pridonijela i objavljena knjiga Boina pria Charlesa Dickensa. Isto se inilo i u Americi gdje su doseljeni Europljani irili kontinentalne boine tradicije, posebno njemake.

Poslije se Boi proirio i na ostale dijelove svijeta. Za razliku od navedenih anglosaksonskih podruja, u kontinentalnoj su Europi tradicije ostale gotovo netaknute te je slavljenje Boia postalo stoljetnom tradicijom.

Danas su sve ee kritike (ne samo od vjerskih zajednica) da je Boi potpuno komercijaliziran tako da se izgubio njegov pravi smisao. Mnogi vie i ne znaju to se zapravo na Boi slavi nego ga povezuju iskljuivo s borom i darovima. Boina poruka da je Bog postao ovjekom da nas spasi te se kao dijete rodio u staji jer za njega nije bilo mjesta u svratitu kao da je u drugom planu iza potroake groznice

Isusovo roenje [uredi]

Podrobniji lanak o temi: Isusovo roenje

Bronzino: Pastiri tuju Isusa

Prema Bibliji, Isusa, Bojeg Sina, rodila je Djevica Marija, uz pomo svoga zarunika Josipa u gradu Betlehemu. Car August zapovjedio je popisivanje stanovnitva te su Josip i Marija krenuli na put. Zbog guvi nisu mogli nai mjesto u svratitima te su na posljetku zavrili u staji, okrueni domaim ivotinjama, gdje se Isus rodio.

Aneli su pastirima dojavili vijest o Isusovu roenju te su prvi vidjeli dijete. Poslije je zvijezda repatica dovela sveta tri kralja do Isusa.

Sveta tri kralja klanjaju se Isusu

Prizor u brojnim prikazima i umjetnikim djelima ukljuuje svetu obitelj, tri kralja (mudraca) - Baltazara, Melkiora i Gapara, koji su Isusu donijeli darove - zlato, tamjan i smirnu. esto se prave i jaslice, koje ukljuuju figurice navedenih osoba, zajedno sa ivotinjama i stajom. Prve je jaslice napravio sveti Franjo Asiki, 1223. godine u prirodnoj veliini.

Prikaz roenja Isusova po Lukinu Evanelju (1-2):

U one dane izae naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. Bijae to prvi popis izvren za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. Svi su ili na popis, svaki u svoj grad. Tako i Josip, budui da je bio iz doma i loze Davidove, uzie iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju - u grad Davidov, koji se zove Betlehem - da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zarunicom Marijom koja bijae trudna. I dok su bili ondje, navrilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvoroenca, povi ga i poloi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratitu.Hrvatska boina tradicija [uredi]Doae [uredi]

Adventski vijenac

Priprema za Boi poinjala je doaem, u dosta krajeva poetak priprave bio je blagdan Svete Katarine 25. studenog. U to se vrijeme odlazilo na ranojutarnje mise zornice, postilo se i duhovno pripremalo za veliki blagdan. U novije se vrijeme proirio obiaj izrade adventskog vijenca s etirima svijeama, a na svaku bi se adventsku nedjelju palila jedna svijea.

Sveta Barbara [uredi]U nekim se hrvatskim krajevima na blagdan sv. Barbare stavlja penica u tanjurie, koja proklija, zazeleni se, te postaje boini ures u kuama i crkvama.

Sveta Lucija [uredi]

Boina penica

Slavili su se i blagdani Svetog Nikole i Svete Lucije. Njihove su likove prikazivali mladii ili djevojke koji su obilazili domove darivajui djecu najee voem - smokvama, bademima, jabukama, orasima, a esto su znali i plaiti nestanu djecu. Poslije su tu ulogu preuzeli sveti Nikola i njegov pomonik Krampus, pri emu je Nikola donosio darove dobroj djeci, a Krampus bi plaio zloeste. Na Svetu Luciju sijala se boina penica, a bila je simbol plodnosti, novog ivota i njegove obnove. Samim svojim izgledom davala je zelenilo i nadu usred zime i snijega, a sluila je i kao blagoslov ljetine istodobno ukraavajui domove. Isti obiaj postoji u Italiji i Portugalu te nije toliko rairen. Penica se sadila na Svetu Luciju i rasla bi do Boia kad bi se uredila. esto bi se ukrasila hrvatskim bojama - crveno-bijelo-plavom trobojnicom, a katkad se unutar nje stavljala jabuka ili pak svijea. to je penica bila gua i zelenija, to e biti bolja ljetina naredne godine. Poslije boinih blagdana penicu se davalo pticama da se taj sveti dio Boia ne bi unitio.

Badnjak [uredi]Ime Badnjaka povezano je s rijeju "bdjeti" (stsl. bad) budui da se na taj dan bdjelo ekajui Isusovo roenje. Zbog samog obiaja bdjenja i nekadanje situacije bez elektrine struje i modernih sprava, bilo je nuno osvijetliti prostorije svijeama, koje su ujedno postale i simboli novog ivota i nade. Izraivale su se posebne svijee, tzv. votanice, a esto su se povezivale tri svijee hrvatskom trobojnicom.

Na sam su se Badnjak ukuani rano ustajali, a ene su napravile boini objed, pospremile dom i spravile nemrsnu hranu za veeru, budui da se na Badnjak posti. Uglavnom se jela riba, esto bakalar, pekao kruh koji bi bio na stolu sve do blagdana Sveta tri kralja, a njegova je veliina simbolizirala obilje naredne godine. Mukarci su pak hranili stoku koja je takoer trebala biti spokojna zbog boinih svetkovina, a takoer su pripremali drva za ogrjev i nabavljali hranu koju bi domaice potom pripravljale. Nakon veere odlazilo bi se na tradicionalnu misu, tzv. polnoku, na kojoj bi se doekao Boi.

Badnjak i slama [uredi]

Boini obiaj prikazan u Etnografskom muzeju u ZagrebuStari je obiaj bio unijeti na dan prije Boia tri velika panja, koja simboliziraju Sveto Trojstvo i postaviti ih pored ognjita. Iz njihove vatre palile su se svijee, a esto bi se u vatru u kojoj su ti panjevi gorjeli dodao dio gozbe i pia, a njihova bi vatra trebala donijeti mir i dobro ukuanima. Badnjakom se nazivao i samo jedan veliki panj ili pak velika zelena grana, koju se obino prislanjalo uza zid, bilo s vanjske, bilo s unutarnje strane doma. Kad bi otac obitelji unosio badnjak, estitao bi ukuanima koji bi mu potom uzvraali.

U kuu je obino otac obitelji unosio slamu koju bi se rasprostrlo po podu, simbolizirajui Isusovo roenje u staji na slami. O tome govore i stihovi pjesme Radujte se narodi:

Vidi Boje otajstvo u podrtoj taliciI tko trpi ubotvo na toj tvrdoj slamici.Slama bi se postavila pod stolom pjevajui boine pjesme. esto su ene izvlaile slamke, koja bi uhvatila duu, imala bi veu i bolju preslicu. Od ostatka slame pravili su se vijenci i snopovi, koji su simbolizirali plodnost i dobar urod ili bi se slama postavila na stol prekrivena, najee bijelim, stolnjakom. Na slami se sjedilo i prialo sve do odlaska na misu polnoku, a esto se po noi na njoj i spavalo, simbolizirajui samog Isusa.

Boino drvce [uredi]

Jaslice u crkvi svetog Ivana Kapistrana u Iloku.

Premda je kienje boinog drvca star obiaj, u hrvatskim krajevima on nije bio rairen sve do sredine 19. stoljea, uglavnom utjecajem njemake tradicije te prostorno-politikih dodira. Bez obzira na to to kienje drvca nije bilo raireno, domovi su se prije svejedno na Badnjak kitili cvijeem i plodovima, a posebno zelenilom, a to su najee inila djeca. Isprva su se kitila bjelogorina stabla, a poslije zimzelena, i to voem, najee jabukama, ali i ljivama, krukama te raznim slasticama i ukrasima izraenim od papira, najee lanci te razne niti. est su i lijep ukras bili pozlaeni orasi i ljenjaci kojima se kitilo drvce, a najee su se postavljale svijee, simboli nade i boanstva. Poslije su se postavljali i komadii vate, voska ili papira koji su simbolizirali snijeg na drvcu i tako su ga ukraavali. Imuniji su imali posebne figurice i ukrase.

Ispod drvca redovno su se stavljale jaslice, izraene najee od drva. Isprva su bile samo u crkvama i kod imunijih ljudi, a esto je postojalo "nadmetanje" tko e napraviti ljepe jaslice. Najstarije se hrvatske jaslice nalaze na otoiu Koljunu te potjeu iz 17. stoljea. Jaslice su esto nosili pjevajui koledari.

Dio boinog drvca s JadranaBoi [uredi]Na Boi se esto odlazilo na tri mise, za poetak na polnoku na sam Badnjak na kojoj bi se doekao Boi, zatim na ranojutarnju misu zornicu, tzv. malu misu gdje se obino prieivalo, a na poldanicu ili velu misu odlazilo se po danu. Na mise su djevojke esto odlazile u razliitim sveanim haljinama.

ene su dan prije pripremile bogati boini jelovnik, a ruak je bio svean i bogat te je za stolom okupljao cijelu obitelj. Jelo se voe, povre, meso, razne peenke, kruh, hladetinu, peciva i brojna druga jela.

Poslije ruka odlazilo se estitati rodbini i prijateljima, a potom ostalim mjetanima. Koledanje ili estitarenje inilo se pjevajui tradicionalne boine pjesme, a estitare bi se esto darivalo. Mladii su djevojkama esto kao tradicionalni boini dar darivali tzv. boinicu, ukraenu jabuku. Prvi posjetitelj koji bi posjetio kuu na Boi, tzv. polaznik ili poloar, trebao bi biti zdrav, krepak, veseo to bi domu donijelo sreo, a esto su se unaprijed domovi dogovarali o "sluajom" posjetitelju da se ne bi izazvalo nesreu. Ako bi pak na Boi padala kia, vjerovalo se da e uroditi sve to se okopa motikom.

Poslije Boia [uredi]Naredni su blagdani takoer imali svoje obiaje. 26. prosinca, na blagdan Svetog Stjepana, estitao se imendan istoimenim osobama (Stjepan, Stjepko, Stipe, Stipo, Stjep, Stijep, tef, tefica, Stjepka, Stipica itd.) pjevajui boine pjesme. Na Svetog Ivana, narednog dana, blagoslivljalo se vino, a slama se iznosila iz doma i postavljala na voke da bi bolje rodile naredne godine. Na dan Nevine djeice narednog se dana esto vrilo tzv. ibanje, kad bi se ljudi lagano udarali vrhovima iba, obiljeavajui bol ubijene djeice. Na misama su se blagoslivljala djeca. Na Novu godinu meusobno bi se estitalo, ali bi ugoaj bio manje intiman za razliku od boinog.

Svretak dvanaestodnevnice, dvanaest boinih dana, blagdan je Sveta tri kralja ili Bogojavljenja. Na taj se dan spominjemo triju mudraca koji su darivali Isusa, odlazi se na misu, skidaju se ukrasi te zavrava blagdansko razdoblje. Blagoslivljaju se kue za narednu godinu, a blagoslovljenom su se vodom blagoslivljali i vrtovi te budue ljetine. esto su boine pjesme pjevali tzv. zvjezdari odjeveni u tri kralja nosei zvijezdu.

Meunarodni boini obiaji [uredi]

Boino drvce u selu Djeda Boinjaka, Finska

Ukraeno proelje, Suhl, NjemakaDanas Boi slave i mnogi nekrani kao tradicijski obiteljski blagdan kada se daju i primaju prigodni darovi. Uz slavlje Boia razvili su se brojni obiaji poput kienja boinog drvca na Badnjak, odlaska na misu polnoku, pjevanje boinih pjesama i darivanje.

U brojnim se zemljama boini blagdani slave na drukije naine. Ba kao to i Hrvatska ima svoje obiaje i tradiciju, isto imaju i ostale zemlje. Spomenuti su neke od zanimljivijih i neobinijih obiaja vezanih uz boino vrijeme.

U Japanu se slavi Boi po uzoru na zapadne zemlje, premda nisu kranska zemlja. Vaniji blagdan od Boia jest Nova godina, a razlog za boino slavlje jest slubeni nacionalni praznik zbog roendana trenutanog cara Akihita 23. prosinca.

Na Tajvanu Boi je neslubeno bio slavljen budui da je sluajno toga dana, 25. prosinca 1947. potpisan ustav Republike Kine koji se svake godine slavio kao nacionalni praznik. Od 2001. ukinut je taj praznik, ali se Boi ipak ponegdje neslubeno slavi.

U Meksiku ljudi idu od vrata do vrata estitajui (poput onih koji su posjetili malog Isusa), a katkad ih pozovu unutar domova gdje sudjeluju u razbijanju jedne vrste arenog spremnika na uetu ispunjenog slatkiima - piata.

U Venezueli se na Sveta tri kralja djeca bude i vide da nedostaje slama koju su ostavili pored kreveta no prije, a na njezinu su mjestu darovi. Djeca vjeruju da su te darove ostavili mudraci i njihove deve. Ako imaju crnu mrlju na obrazu, to znai da ih je etiopski kralj Baltazar, jedan od mudraca, poljubio dok su spavali.

U Australiji i zemljama istog podneblja Boi se slavi usred ljeta zbog vremenske razlike izmeu polutki.

U Finskoj se Djed Boinjak naziva Joulupukki to prevedeno s finskog znai "boina koza". Ime mu vjerojatno dolazi od stare tradicije kad su se ljudi odijevali u kozju kou (nuuttipukkis) te kruili kuama jedui ostatke od boinih jela.

Ukrasi [uredi]Boino drvce [uredi]

Podrobniji lanak o temi: Boino drvce

Boino drvce, DanskaPovijest [uredi]Boino drvce esto se smatra kraniziranom poganskom tradicijom ukraavanja i tovanja zimzelenog drvea za vrijeme zimskog solsticija. Ukraavanje boinog drvca kao i danas poelo je najvjerojatnije u Njemakoj u 18. stoljeu, a potom se proirilo po svijetu. Brojni se gradovi i zemlje zalau za prvenstvo u kienju boinog drvca, ali prava domovina ovog obiaja nije poznata.

Postoji legenda koja govori da je u 7. stoljeu engleski propovjednik u Njemaku doao propovijedati i navijetati Evanelje. Kako bi na najbolji nain protumaio jedinstvo Svetoga Trojstva. koristio je sortu sjeverne bijele jele trokutastog oblika koja je simbolizirala Trojstvo. Obraeni su pogani tovali to stablo, a dotad su vjerovali da je to jedna vrsta hrasta. U 12. stoljeu stabla su se vjeala na strop gdje su visila naopake simbolizirajui kranstvo. Druga legenda govori da je sam Martin Luther ukrasio boino drvce poetkom 16. stoljea svjeicama.

Ukraavanja i vrste [uredi]

Boine kuglice i ukrasi

Umjetno boino drvce, MaarskaBoina se drvca ukraavaju svijeama, ukrasima, kuglicama i slasticama. Popularne su i tzv. lampice, malene raznobojne svjetiljke upravljane elektrinom strujom. Na vrhu boinog drvca, najee jele, a katkad i bora ili smreke, postavlja se zvijezda repatica ili aneo. Isprva su se drvca kitila prirodnim ukrasima - najee voem i runo izraenim ukrasima. Poslije su se drvca kitila raznim ukrasima poput skupocjenih srebrnih niti, znakova prestia, koje su poslije zamijenjene jeftinijim metalnim. Najpopularnije su kuglice koje dolaze u svim bojama i s raznim ukrasima.

Zbog ekolokih razloga, esti su apeli za umjetnim drvcima da bi se smanjila sjea stoljetnih stabala. Umjetna se drvca gotovo i ne razlikuju od pravih zbog modernih tehnologija izrade, a za razliku od prirodnih, mogu se svake godine iznova koristiti. esto dolaze i unaprijed ukraena.

Osim umjetnih drvca koja tee biti jednaka prirodnima, postoje i brojna dizajnerska drvca razliitih boja, a takoer i drvca koja rade na elektrinu struju kojima iglice mijenjaju boju okretanjem samog drvca. Ovaj je ukras (bio) vrlo popularan, ali nepanjom se moe uzrokovati poar, stoga se sve vie ljudi zalae za jednostavna boina drvca ili pak samo grane koje ukraavaju kuu i njezinu vanjsku stranu.

Boini ukrasi [uredi]

eer i boikovina, boini prirodni ukrasi

Osim tradicionalnog boinog drvca, boini su simboli i razne biljke poput boine zvijezde, imele i boikovine. est je obiaj poljupca ispod imele. Izrauju se i boini vijenci s ukrasima, napravljeni od zimzelenog bilja, s ukrasima od boikovine, vrpcama, kuglicama ili eerima.

Boini vijenac

U brojnim se zemljama i dvorita te proelja kua ukraavaju raznim svjetlima i figurama, a esto i natpisima s dobrim eljama, posebno na trgovima i javnim mjestima.

Vrlo je matovito i ukraavanje boinih darova koji se umataju u razne ukrasne papire, a potom ukrase raznobojnim ukrasnim vrpcama (ger. mana). Darovi se ostavljaju ispod boinoga drvca, esto s natpisom njegova primaoca. Uz darove, este su i boine estitke.

Ispod drvca, osim darova, stavljaju se i jaslice, a esto i boina penica, posaena na blagdan Svete Lucije te razne figurice i ukrasi.

Prve jaslice napravio je sveti Franjo Asiki godine 1223. u prirodnoj veliini. Uglavnom ukljuuju staju, esto s anelom na krovu ili privrenom zvijezdom repaticom, katkad i mahovinu, a od figura postavljeni su: Marija, Josip i mali Isus, esto pastiri i sveta tri kralja, a redovno i domae ivotinje - krave, koze, magarci, ovce itd. Isus je poloen u jasle, staja je ispunjena slamom, a obino se rade od drva. Osim kao dio jaslica, mahovina je est zaseban ukras ispod drvca, zajedno sa penicom.

Darivatelji [uredi]

Thomas Nast: ilustracija Djeda Boinjaka, Harper's Weekly, 1863.Boini je obiaj da se ljudi meusobno darivaju. esto su darovi pripisani liku zvanom Djed Boinjak ili Djed Mraz. Takoer je znan i kao Father Christmas (anglosaksonsko podruje), Weihnachtsmann (njemako podruje) ili pak sveti Nikola. U dosta se zemalja sveti Nikola i Djed Boinjak/Mraz doivljavaju kao dvije razliite osobe, poput u Hrvatskoj gdje je blagdan Svetog Nikole 6. prosinca kada djeca nalaze darove u svojim izmama.

Djed Boinjak/Mraz zapravo je varijacija nizozemske prie utemeljene na povijesnom liku svetog Nikole (Sinterklaas) koji je darivao 6. prosinca. U 19. stoljeu u Americi povezan je s Boiem te je s vremenom preimenovan u Djeda Boinjaka - Santa Claus ili Saint Nick. Njemako-ameriki crta, Thomas Nast, nacrtao je lik modernog Djeda Boinjaka 1863. koji je osamdesetih godina 19. stoljea postao sve sliniji dananjem obliju, a dvadesetih godina 20. stoljea koriten je u reklamiranju i oglaivanju. Uzor izgledu bio je ruski Djed Mraz (rus. ) crvenog kaputa, krznenih izama i duge bijele brade, a takoer i biskupski izgled svetog Nikole.

Sveti Nikola, 16. stoljeeFather Christmas, u prijevodu Boini Otac, bio je Boinjakov predak, prvi je put zabiljeen u 15. stoljeu. Bio je povezivan s razveseljavanjem i pijanstvom. U viktorijanskoj Britaniji njegov je lik poprimio Boinjakovo oblije.

U Italiji darove donose Babbo Natale koji je ekvivalentan Djedu Boinjaku, a takoer i La Befana koja dolazi na Sveta tri kralja te daruje djecu. Pria govori da je La Befana trebala donijeti malome Isusu darove, ali se putem izgubila te sad donosi darove svoj djeci.

Postoje razne inaice prie o Djedu Boinjaku. Pria donosi da ivi na sjevernom polu zajedno sa svojom enom, gospoom Boinjak. Ondje postoje radionice u kojima vilenjaci izrauju igrake, a potom ih na Badnju veer Djed ukrca u svoje saonice koje vuku sobovi (na ijem je elu sob Rudolf koji svojim nosom osvjetljava put) te tako podijeli darove djeci svijeta, ulazei u kue kroz dimnjak. esto djeca ostavljaju mlijeko i kekse da bi ih Djed pojeo.

U latinskoj Americi pomiruje se religijska strana s globalizacijskom te pria donosi da Djed Boinjak izrauje igrake koje daje malome Isusu koji ih potom dijeli djeci.

U hrvatskoj je tradiciji bilo da darove djeci donosi mali Isus, u sjevernijim je krajevima zvan i kao Isusek ili u pojedinim krajevima kontinentalne Hrvatske (u gotovo cijeloj Slavoniji, Baranji i Srijemu) zvan i njemakom rijeju Kristkindl (Christkindl). S vremenom, utjecajem globalizacije, darove je poeo donositi i Djed Mraz, odnosno Djed Boinjak, ali se u dosta krajeva uva izvorna tradicija maloga Isusa kao darivatelja.

Umjetnost [uredi]

Rembrandt: Klanjanje pastira, 1646.

Franz Gruber: notni zapis i rijei pjesme Tiha noIsusovo roenje, a i tradicionalni boini simboli, prikazivani su na brojnim slikama i umjetnikim djelima, izraivani su kipovi, oslikavane su povrine, ali posebno mjesto u umjetnosti zauzima upravo glazbena strana. Boine su pjesme neizostavni dio boinog slavlja.

Glazba [uredi]Jedna od najpoznatijih boinih pjesama jest Tiha no, u originalu Stille Nacht, koju je uglazbio Franz Gruber, a stihove je napisao sveenik Josef Mohr. Takoer je poznata pjesma jesu Zvonii, odnosno Jingle Bells, koje je 1857. napisao James Pierpont. Jo jedna esto izvoena pjesma diljem svijeta jest Mi elimo sretan Boi (We Wish You a Merry Christmas), stara engleska pjesma iz 16. stoljea.

Hrvatska glazbena tradicija obiluje boinim pjesmama i napjevima. Zapravo ih je teko i pobrojati jer se smatra da je upravo hrvatska narodna glazbena riznica u svijetu najbogatija boinim popijevkama.

Neke od poznatih hrvatskih narodnih boinih pjesma:

Danas se uje Djetece nam se rodilo Dvorani neba Hajdmo, brao sada Kyrie eleison Narodi nam se O Betleme O pastiri, udo novo Radujte se narodi Spavaj mali Boiu Svim na zemlji Tri kralja jahahu U to vrijeme godita Veselje ti navjeujemKnjievnost [uredi]U knjievnosti je Boi est motiv u djelima, ali se ipak uz njega esto veu djela poput Dickensova djela Boina pria (engl. A Christmas Carol) te tradicionalne Andersenove bajke Djevojica sa ibicama (dan. Den Lille Pige Med Svovlstikkerne) i Bori.

Hrvatski boini obiaji

Boini obiaj prikazan u Etnografskom muzeju u ZagrebuHrvatski boini obiaji dio su hrvatske tradicije. Uz slavlje Boia razvili su se brojni obiaji poput kienja boinog drvca na Badnjak, odlaska na misu polnoku, pjevanja boinih pjesama i darivanja. Prije Boia, vrijeme je priprave, koje traje oko mjesec dana od poetka doaa. Predvladavaju osjeaji iekivanja, nade i enje. Posebno se obiljeavaju dani sv. Barbare, sv. Nikole, sv. Lucije i sv. Tome. Boina penica sije se na sv. Barbaru ili sv. Luciju. Djeca se posebno raduju sv. Nikoli, kada dobivaju poklone u izmice, a zloesta djeca ibu od Krampusa. U nekim krajevima postoje obiaji djetinjci, materice i oii, koji se dogaaju u tri tjedna do Boia. Brojni obiaji za cilj imaju elju za blagostanjem, dobrim urodom, napretkom i dobrim zdravljem. Badnjak je bogat raznim obiajima poput unoenja slame u kuu, sveanog ureenja blagdanskog stola, pripreme boine hrane i odlaska na sv. misu polnoku. Boi je dan, kada se s puno radosti, nade i ara u sveanom, veselom raspoloenju slavi Isusovo roenje. Proslavlja se u krugu obitelji, a slijedei dan na dan sv. Stjepana posjeuju se roaci, prijatelji i susjedi i s njima se sveano proslavlja uz bogatu trpezu. Na svetog Ivana, narednog dana, blagoslivljalo se vino, a slama se iznosila iz doma i postavljala na voke, da bi bolje rodile naredne godine. Na dan Nevine djeice, koji je slijedei dan, est je obiaj tzv. ibanja, kada bi se ljudi lagano udarali vrhovima iba, obiljeavajui bol ubijene djeice. Djeca su se blagoslivljala na misama. Na Novu godinu meusobno bi se estitalo, ali bi ugoaj bio manje intiman za razliku od boinog.

Svretak dvanaestodnevnice, dvanaest boinih dana, blagdan je Sveta tri kralja ili Bogojavljenja. Na taj se dan spominjemo triju mudraca koji su darivali Isusa, odlazi se na misu, skidaju se ukrasi te zavrava blagdansko razdoblje. Blagoslivljaju se kue za narednu godinu, a blagoslovljenom su se vodom blagoslivljali i vrtovi te budue ljetine. esto su boine pjesme pjevali tzv. zvjezdari odjeveni u tri kralja nosei zvijezdu. Za ouvanje hrvatskih boinih obiaja od zaborava najvie se zalagao Antun Radi, utemeljitelj hrvatske etnografije.

Doae [uredi]

Sv. misa zornica za vrijeme doaa

Doae ili advent vrijeme je priprave za Boi. Do 16. stoljea, trajalo je 6 tjedana, a od tada traje 4 tjedna. Predvladavaju osjeaji iekivanja, nade i enje. Kljune osobe u doau su sv. Ivan Krstitelj i Blaena Djevica Marija. Sv. Ivan Krtitelj pretea je Isusova dolaska i priprema narod za Isusovo djelovanje te je poveznica izmeu Staroga i Novoga Zavjeta. Blaenoj Djevici Mariji posveuje se rane jutarnje sv. mise zornice, koje su vrlo rairene u hrvatskom vjernikom puku, pogotovo u sjevernim krajevima. Poinju prije zore, dok se jo nije razdanilo. Imaju svean ugoaj. Hrvatske adventske pjesme imaju marijansko obiljeje. Neke od poznatijih su: "Padaj s neba", "Zlatnih krila", "O Marijo, ti sjajna zornice", "Poslan bi aneo Gabrijel", "Ptiice lijepo pjevaju", "Visom lete ptice male". U tim adventskim pjesmama izraava se radost skorom dolasku Boia i potie se vjernike, da se duhovno pripreme za blagdan Boia te se iskazuje se potovanje prema Blaenoj Djevici Mariji.

U pojedinim krajevima u razliito vrijeme poinju prave priprave za Boi. U nekim krajevima BIH, gdje ive Hrvati, priprema poinje ve na dan sv. Katarine Aleksandrijske 25. studenog. Od tada do Boia nema vie vjenanja i veih proslava uz to postoji i izreka: "Sveta Kata zatvara vrata".[1]Adventski vijenac [uredi]

Adventski vijenac

U novije se vrijeme proirio obiaj izrade adventskog vijenca s etiri svijee, a na svaku bi se adventsku nedjelju palila po jedna svijea. Plete se od zimzelenih granica, ali tako da nema poetka ni kraja to oznauje vjenost. ine ga dva temeljna simbola - krug i svijee odnosno svijetlo. U vijenac se umeu etiri svijee koje oznauju etiri razdjelnice u ljudskoj povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svretak. Prve adventske nedjelje pali se prva svijea i tako redom da do Boia gore sve etiri.[2] Svjetlo svijea oznaava dolazee svjetlo Isusa. Adventske svijee, izvorno crvene i bijele boje upuuju na Isusovu rtvu i pobjedu. Prema dugoj tradiciji na vijenac stavljale su se tri ljubiaste svijee, znak pokore i obraenja kao pripreme Isusova dolaska i jedna ruiasta, koja se palila kao izraz radosti zbog Isusova roenja. Prema jednoj tradiciji, prva svijea nazvana je prorokova svijea, druga betlehemska, trea pastirska, a posljednja svijea anela. Postupno paljenje svijea, znak je pribliavanja Boia.

Sveta Barbara [uredi]

Boina penica sije se na dan sv. Barbare ili na dan sv. Lucije, kako u kojem kraju.

Na dan sv. Barbare 4. prosinca, u pojedinim hrvatskim krajevima postoje razni obiaji. Najvaniji je obiaj sijanja penice. U nekim krajevima penica se sije kasnije na dan sv. Lucije (13. prosinca). Obiaj sijanja penice see porijeklo od starodrevnih kultova prizivanja dobre ljetine.[3] Time se provjerava klijavost penice i procjenuje kakva e biti ljetina slijedee godine. Susjedi se posjeuju i procjenjuju ija je penica gua, via, bujnija i zelenija. Vjeruje se, da je to znak da e slijedea godina biti rodna i uspjena. Kada penica naraste, oko nje se vee vrpca od hrvatske trobojnice. U Virju u Podravini, zrna penice sijala su se u kudelju, a novije vrijeme u pamuk, da se due sadri vlaga i da penica bolje raste. U Podravini se dan sv. Barbare zove i "Barbarinje" i "Mali Boi".

U Slavoniji su na dan sv. Barbare poinjali boini ophodi. Susjedi dolaze jedni drugima i govore: "Hvaljen Isus! estitam vam sv. Barbaru! Rodilo vam se, telilo se, drebilo se, prasilo se, jagnjilo se, macilo se i leglo se! ivi i zdravi bili!" Ukuani odgovaraju: "iv i zdrav i ti bio!"[4] Tada domain donese domau slavonsku kobasicu, da se poaste.

U selima oko Zagreba na sv. Barbaru takoer dolaze estitari, koji se ponegdje zovu i barbaroi ili poloajeki. Dou domainu u kuu, sjednu i kau na kajkavskom narjeju: "Da bi vam tak trdo kvoke sedile kak' mi."

U junoj Dalmaciji na Peeljcu i u Konavlima priprema se varica od vie vrsta itarica. Svatko pojede dio uz rijei: "Koliko zrna, toliko uboraka".

U Vratiincu u Meimurju, djeca su obilazila od kue do kue i recitirala: "Sedam, sedam, posedam. Slavu Bari pozdravljam. Dej vam Bog pijiev, voliev, teliev, puriev, praie, raie, kruha i vina, boega mira pak najve." Domaini su ih darivali orasima, suhim ljivama, kockama eera i ljenjacima.

Sveti Nikola [uredi]

Sveti Nikola dijeli djeci poklone.

U vrijeme doaa, slavi se i dan sv. Nikole 6. studenog, negdje zvan i "Nikolinje". Tada se darivaju djeca po uzoru na sv. Nikolu biskupa, koji je prema legendi nou potajno kroz prozor donosio darove siromanim ljudima. Sv. Nikolu prate aneli i Krampus ovisno, da li se radi o dobroj ili zloestoj djeci, koja od Krampusa dobivaju ibu, koja je obino zlatne boje. Djeca iste svoje izmice i stavljaju ih u prozore prije nego idu spavati, no prije dana sv. Nikole. U jutro, kad se probude, doekaju ih izmice pune poklona.

U nekim krajevima sredinje Hrvatske, ukuani se sakriju ispod prozora i zveckaju lancima, plaei djecu, da prolazi Krampus i tako ih potiu, da budu posluna i dobra.

U okolici Petrinje, mjetani su se oblaili u biskupsku odoru i darivali djecu voem, idui od kue do kue. Uz sv. Nikolu iao je i Krampus, koji ima crveni izbeljeni jezik, kravlje rogove, naopako obuen kaput i na leima nosi koaru u koju kupi zloestu djecu. U Donjoj Lomnici u Turopolju, Krampus je djeci dijelio "krampusove bombone" tj. ukraene repe. Tamo su se na dan sv. Nikole odravala i "spravia" (mjesna vijea) na kojima su se birali ljudi, koji e predstavljati zajednicu i biti lanovi nekadanje Plemenite opine Turopolje.

U Podravini su se na ovaj dan "zapijali mlinjari", tj. radili su se ugovori s mlinarima, a poslije se slavilo uz peenku i pie. Ako se netko zvao Nikola (Nika, Mikula, Mika) dolazili su mu estitari estitati imendan, a on ih je pogostio. Pjevale su se pjesme prigodnice i rugalice: "Miko z brkai z vinom se vrai. Miku-laaa! Pod pe je legel, pak je ozebel. Mi-ku-la! Mi-ku-la".[5]Za vrijeme komunistikog reima, nastojalo se potisnuti tradiciju sv. Nikole. Organizirale su se podjele darova, koje je umjesto sv. Nikole donosio Djed Mraz. Ime je preuzeto iz ruskog jezika (rus. " " - "Ded Moroz"). Djed Mraz je dobroudni starac duge bijele brade, s crvenom kapom na glavi, odjeven u crveni zimski kaput bijelih rubova. Posljednjih desetljea zove se "Djed Boinjak" umjesto "Djed Mraz".

Sveta Lucija [uredi]

Na dan sv. Lucije, postoji obiaj pohoda djevojica odjevenih u bijele haljinice.

Na dan sv. Lucije, 13. prosinca, brojni su obiaji irom Hrvatske. Do Boia je ostalo jo 12 dana. U Slavoniji postoji obiaj promatranja vremena svaki dan do Boia. Svaki od tih 12 dana predstavlja jedan mjesec slijedee godine. Ako je vrijeme sunano ili maglovito ili kiovito, vjeruje se da e takvo vrijeme biti taj pojedini mjesec u slijedeoj godini, kojeg predstavlja pojedini dan od sv. Lucije do Boia. Na sv. Luciju, djevojke upisuju imena 11 momaka na papirie, a jedan ostave praznim. Svaki dan vade jedan papiri i spale ga. Vjeruju, da je ime koje posljednje ostane - ime momka za kojeg e se udati. A ako je posljednji papiri prazan, slijedee godine nee se udati. U nekim sjeverozapadnim krajevima u zemlju se stavi 12 komadia crvenog luka. Poslije se po vlanosti, procjenjuje kakvi e biti mjeseci u slijedeoj godini.

Na Svetu Luciju sijala se boina penica kao simbol plodnosti, novog ivota i njegove obnove. Samim svojim izgledom davala je zelenilo i nadu usred zime i snijega, a sluila je i kao blagoslov ljetine istodobno ukraavajui domove. Isti obiaj postoji i u Italiji i Portugalu, ali nije toliko rairen. Penica bi rasla sve do Boia, kada bi se uredila. esto bi se ukrasila hrvatskim bojama - crveno-bijelo-plavom trobojnicom, a katkad se unutar nje stavljala jabuka ili pak svijea. to je penica bila gua i zelenija, vjerovalo se da e biti bolja ljetina naredne godine. Poslije boinih blagdana penicu se davalo pticama, da se taj sveti dio Boia ne bi unitio.

Na isti se dan darivaju djeca u Slavoniji i Dalmaciji. Djeaci obilaze kue s dobrim eljama kod Hrvata u Maarskoj, a estitari kod bakih Bunjevaca zaele, da kvoka vrsto sjedi na jajima. Hrvati u okolici Sarajeva obilazili su kue traei tko e im to dati. Obino su im darivali jaja, poneto novaca i sl.

Budui, da je sv. Lucija zatitnica oiju postoje i obiaji vezani za to. Taj dan tede se oi pa se ne rade runi radovi u okolici Zagreba, kod Hrvata u Bosni i bakih Bunjevaca. Postoje i pohodi djevojaka omotanih u bijele plahte s noem i tanjurom i dva oka neke od domaih ivotinja. Sveta Lucija esto se prikazuje na slikama na taj nain, jer se vjeruje da je ostala bez oiju.

U Velikoj Gorici se na dan sv. Lucije odravao veliki predboini sajam, na kojem su Turopoljke kupovale nove cipele.

Djetinjci, materice i oii [uredi]Ovi obiaji dogaaju se u tri tjedna prije Boia. U junoj Dalmaciji i istonoj Hercegovini, na djetinjce stariji ljudi trae, da im djeca darivaju voe kao otkupninu. Na materice trai se otkupnina od ena, a na oie otkupnina od mukaraca. Obiaji postoje u Dalmatinskoj zagori, Sinjskoj krajini, kod Bunjevaca u Bakoj i Hrvata u BIH. Otkupninu veinom ine slatkii, orasi, ljenjaci i drugo uglavnom suho voe. Blioj rodbini darivali su se i rupii, maramice. Posebno je sveano kada zet prvi put posjeti punicu. Ponegdje su se darivale jabuke u koje su bile umetnute kovanice.

Dan sv. Tome [uredi]Dan sv. Tome Apostola, 21. prosinca, ponegdje se zove i Tucin dan ili Tuin dan. Tada se rade velike pripreme za Boi. Pripremaju se boine peenke i peku boina peciva. U Bosni peciva imaju posebne nazive: kruvokri, sv. Toma mlivosija i sl. Radi se okrugli kruh na koji se urezuju krievi, razne are i modelirani likovi. Na Jadranu, osim okruglih kruhova, mijese se i kruhovi razliitih oblika. esto se u panonskim krajevima naprave dva kruha: jedan za Badnjak, a drugi za Boi. istile su se i mele kue. Pripremalo se dovoljno drva za ogrjev. Prala se posteljina i krevetnina.

Badnjak [uredi]

Sveano ureeni stol za veeru na Badnjak

Ime Badnjaka povezano je s rijeju "bdjeti" (stsl. bad) budui da se na taj dan bdjelo ekajui Isusovo roenje. Zbog samog obiaja bdjenja i nekadanje situacije bez elektrine struje i modernih sprava, bilo je nuno osvijetliti prostorije svijeama, koje su ujedno postale i simboli novog ivota i nade. Izraivale su se posebne svijee, tzv. votanice, a esto su se povezivale tri svijee hrvatskom trobojnicom. Obiaj je i sjeanje na preminule ukuane te molitva za njih.

Na sam su se Badnjak ukuani rano ustajali, a ene su napravile boini objed, pospremile dom i spravile nemrsnu hranu za veeru, budui da se na Badnjak posti. Mukarci su pak hranili stoku, koja je trebala biti spokojna zbog boinih svetkovina, a takoer su pripremali drva za ogrjev i nabavljali hranu koju bi domaice potom pripravljale.

Na Badnjak postoje brojni obiaji, kojima je svrha elja za blagostanjem, dobrim urodom, napretkom i dobrim zdravljem. Od Badnjaka do Sveta tri kralja na stolu je stajao boini kola boinjak, nekada i vie njih. Bio je okrugao s rupom u sredini s raznim ukrasima po sebi. Ponegdje u Dalmaciji, ako je bilo vie boinjaka stavljali su se jedan na drugi, a kroz rupu u sredini zatakla bi se granica masline, brljana ili svijea. Boini kolai razliitih su oblika, ukrasa i naziva. U okolici Sinja, u jugozapadnoj Bosni i istonoj Hercegovini radila se pogaa, koja se davala ovcama i magarcima uz malo vina iz bukare. U Slavoniji i Srijemu pekle su se lepinje za domae ivotinje. Na njima su se od tijesta radile sise: za krave etiri sise, za svinje dvanaest sisa, za koze i ovce dvije. Mijesile su se i lepinje, koje bi se jele, da grlo ne boli, a poslije se pila rakija od meda.

Krotule i fritule

Budui da se na Boi nita nije radilo, u dane prije Boia temeljito se istila kua i staja, pripremala se hrana za boine dane, te hrana za domae ivotinje. Djeca su se kupala i ureivala, ialo ih se i radile su im se frizure.

Na Badnjak na stolu su poslagani: orasi, ljenjaci, rogai, bademi, smokve, jabuke, kako u kojem kraju to uspijeva. Obino su se blagovala jela od ribe, grah i med npr. med s enjakom, riba na razne naine, brodet s palentom, a od kolaa fritule, fanjci, gibanice i badnjaa (vrsta kruha).[6] Prije Badnje veere upalila se svijea i izmolila molitva. Jela su bila bez mesa, masti te posna.

U nekim krajevima na stol se stavi posuda s raznovrsnim itaricama u koju se utakne boina svijea te jabuke boinice i blagoslovljena voda. Neki na stol stavljaju i alate i orue: leme, crtalo, jaram, konjski ham, bi, torbu, lance, vile i sl.

Kua se u Podravini nije mela do Nove godine, a jako se pazilo, da se na Badnjak ne ugasi vatra u ognjitu.[7]U Crnome Dabru na Velebitu, na Badnjak su se okupljali mjetani tog i susjednih sela, koji su bili i po est mjeseci odsjeeni od ostatka svijeta, zbog dubokog snijega. Zajedno su priali prie o svojim precima, jeli bakalar i salatu od graha, pili vino s otoka Paga te pucali iz puaka i kubura. Nakon 1976. godine u selu vie nitko ne ivi, preselili se u druge krajeve.

Badnjak i slama [uredi]Stari je obiaj bio unijeti na dan prije Boia tri velika panja, koja simboliziraju Sveto Trojstvo i postaviti ih pored ognjita. Iz njihove vatre palile su se svijee, a esto bi se u vatru u kojoj su ti panjevi gorjeli dodao dio gozbe i pia, a njihova bi vatra trebala donijeti mir i dobro ukuanima. Badnjakom se nazivao i samo jedan veliki panj ili pak velika zelena grana, koju se obino prislanjalo uza zid, bilo s vanjske, bilo s unutarnje strane doma. Kad bi otac obitelji unosio badnjak, estitao bi ukuanima koji bi mu potom uzvraali.

Loenje badnjaka.

U kuu je obino otac obitelji unosio slamu koju bi se rasprostrlo po podu, simbolizirajui Isusovo roenje u staji na slami. O tome govore i stihovi pjesme Radujte se narodi:

Vidi Boje otajstvo u podrtoj taliciI tko trpi ubotvo na toj tvrdoj slamici.Slama se u Podravini donosi u plahti, a u okolici Petrinje u koari. Slama bi se postavila pod stolom pjevajui boine pjesme. esto su ene izvlaile slamke, koja bi uhvatila duu, imala bi veu i bolju preslicu. Od ostatka slame pravili su se vijenci i snopovi, koji su simbolizirali plodnost i dobar urod ili bi se slama postavila na stol prekrivena, najee bijelim, stolnjakom. Na slami se sjedilo i prialo sve do odlaska na misu polnoku, a esto se po noi na njoj i spavalo, simbolizirajui samog Isusa.

Dio boinog drvca s JadranaVanu ulogu ima i boino zelenilo, premda je na selu manje zastupljeno od slame. Vaan simbol je i boino ito. Na jugu Dalmacije i Hercegovine, raznim granicama ukraava se unutranjost kua. Na Peljecu se badnjak okiti rumarinom, maslinom i lovorom te prelije vinom i penicom. Pjeva se: "Gombin, gombinje, zdravje i veseje, duam na spasenje".

Boino drvce [uredi]Premda je kienje boinog drvca star obiaj, u hrvatskim krajevima on nije bio rairen sve do sredine 19. stoljea, uglavnom utjecajem njemake tradicije te prostorno-politikih dodira. Bez obzira na to to kienje drvca nije bilo raireno, domovi su se prije svejedno na Badnjak kitili cvijeem i plodovima, a posebno zelenilom, a to su najee inila djeca. Isprva su se kitila bjelogorina stabla, a poslije zimzelena, i to voem, najee jabukama, ali i ljivama, krukama te raznim slasticama i ukrasima izraenim od papira, najee lanci te razne niti. est su i lijep ukras bili pozlaeni orasi i ljenjaci kojima se kitilo drvce, a najee su se postavljale svijee, simboli nade i boanstva. Poslije su se postavljali i komadii vate, voska ili papira koji su simbolizirali snijeg na drvcu i tako su ga ukraavali. Imuniji su imali posebne figurice i ukrase.

Jaslice [uredi]

Jaslice u crkvi svetog Ivana Kapistrana u Iloku.

Ispod drvca redovno su se stavljale jaslice, izraene najee od drva. Ostaju do blagdana Bogojavljanja, a u crkvama do blagdana Krtenja Isusova. One su prikaz Isusova roenja. Sastoje se od pominih ili nepominih figurica Djeteta Isusa, Djevice Marije, sv. Josipa te pejsanih kulisa. Sloenije jaslice imaju i mnoge druge likove poput pastira, anela, svetih triju kraljeva i dr. Vol i magarac su esto sastavni dio jaslica. Isprva su bile samo u crkvama i kod imunijih ljudi, a esto je postojalo "nadmetanje" tko e napraviti ljepe jaslice. Najstarije se hrvatske jaslice nalaze na otoiu Koljunu te potjeu iz 17. stoljea. Najljepe jaslice obino su imali franjevci, jer one i potjeu od njih. Prve jaslice postavio je sv. Franjo Asiki u talijanskom mjestu Grecciju 1223. godine. Jaslice su esto nosili pjevajui koledari.

Kada su zazvonila zvona na aneoski pozdrav (u 19h), otac obitelji upalio je svjeice na boinom drvcu i na jaslicama, kleknuo s djecom, sklopio ruke i zapjevao: "Narodi nam se kralj nebeski".[8] U Hrvatskom zagorju organizirala su se hodoaa mladei, kako bi vidjeli jaslice u veim crkvama Hrvatskog zagorja.[9]Polnoka [uredi]

Polnoka

Poslije veere na Badnjak, jo se malo sjedilo i razgovaralo, pjevalo ili molilo, a poslije se ljudi okupljaju na ulicama i odlaze na sv. misu polnoku (ponoka, pononica ili polnonica).[10] Pri tome se pjeva i ponegdje puca iz muara i karabita. Neki su propjeaili velike udaljenosti po snijegu, da bi doli do crkve ili kapelice. Svi se oblae u sveanu odjeu ili narodne nonje.

Sveta misa polnoka jedna je od najsveanijih misa u godini i jedina, koja se slavi u pola noi. Prije polnoke, obino je prigodan uvodni program u kojem se izvode boini igrokazi i recitacije. Za itanje Evanelja, od starine se izabire Lukin izvjetaj o roenju Isusa u Betlehemu za vrijeme cara Augusta (Lk 2, 1-14).[11]

HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatski_bo%C5%BEi%C4%87ni_obi%C4%8Daji" \l "cite_note-11" [12]Na polnoki se prvi puta pjevaju boine pjesme, koje su sastavni dio bogosluja. Uobiajen je ovaj redoslijed boinih pjesama: "Kyrie Eleison", "Svim na zemlji mir veselje", "Dvorani neba", "U to vrijeme godita" (u Dalmaciji: "U se vrime godia"), "Radujte se narodi". Postoje i drugi redoslijedi i druge boine pjesme, nije svugdje isto. Obino se na kraju izvodi "Tiha no".

Nakon polnoke, okupljeni vjernici jedni drugima estitaju "Sretan Boi" i vraaju se svojim kuama. Poslije polnoke esto je obilato jelo s mesom, boinim kolaima i piima.

Boi [uredi]

Pokloni ispod boinog drvcaUjutro ukuani jedni drugima estitaju Boi. Za obilan i bogat doruak jede se peenica s hrenom, hladetina, domae kobasice, kulen, slanina, prut sa sirom i maslinama.

Na Boi se esto odlazilo na tri mise, za poetak na polnoku na sam Badnjak na kojoj bi se doekao Boi, zatim na ranojutarnju misu zornicu, tzv. malu misu gdje se obino prieivalo, a na poldanicu, danju ili velu misu odlazilo se po danu. Na mise su djevojke esto odlazile u razliitim sveanim haljinama i sveanim narodnim nonjama.

ene su dan prije pripremile bogati boini jelovnik, a ruak je bio svean i bogat te je za stolom okupljao cijelu obitelj. Jelo se: juhu, meso - razne peenke s povrem, hladetinu, sarmu, pirjani kiseli kupus, kiselu repu, krumpir, razne vrste kruha (boina pogaa, esnica, krsnica, boinjak, krinica), peciva, voe i brojna druga jela. Od slastica jedu se: torte, orehnjae, makovnjae, kolai od oraha, rogaa, sira, suhi sitni kolai, paprenjaci, smokvenjaci, medenjaci, mukaconi, prace i sl.

Na prvi dan Boia, obino se ostajalo kod kue, a drugi dan Boia ide se u posjet roacima i susjedima. Koledanje ili estitarenje inilo se pjevajui tradicionalne boine pjesme, a estitare bi se esto darivalo.

Mladii su djevojkama esto kao tradicionalni boini dar darivali tzv. boinicu, ukraenu jabuku. Prvi posjetitelj koji bi posjetio kuu na Boi, tzv. polaznik ili poloar, trebao bi biti zdrav, krepak, veseo to bi domu donijelo sreu, a esto su se unaprijed domovi dogovarali o "sluajnom" posjetitelju, da se ne bi izazvalo nesreu. Ako bi pak na Boi padala kia, vjerovalo se, da e uroditi sve to se okopava motikom.

Boine pjesme [uredi]

Boini kolai

Hrvatske boine pjesme pripadaju meu najbrojnije, najraznovrsnije i najljepe boine pjesme na svijetu.[13] Neke su vrlo stare, a neke su nastale prije 100 godina ili u novije vrijeme. Hrvatski pavlini objavili su prvu veu zbirku boinih pjesama pod nazivom "Cythara octochorda" 1731. godine. U toj pjesmarici nalazi se i pjesma: "Narodi nam se kralj nebeski". Jo je starija pjesma "U se vrime godia (U to vrijeme godita)" koja je nastala na hrvatskom Jadranu. Ostale poznate boine pjesme su: "Svim na zemlji", "Radujte se narodi", "Oj, pastiri", "Veselje ti navjeujem" i mnoge druge. Sve su te pjesme nadahnute Evaneljem pa su prepjevano Evanelje. Izriu duboke i lijepe osjeaje, koje je narod doivljavao u boino vrijeme slavei utjelovljenje Bojeg Sina u osobi Isusa Krista. Veina autora nije poznata. Zna se da pjesma "Spavaj, spavaj, djetiu" potjee iz Grohota na olti, pjesma "Marija se majka trudi" potjee iz Meimurja, a "Hajde, brao, da idemo" bunjevaka je boina narodna pjesma.

Dan sv. Stjepana [uredi]Drugi dan Boia slavi se dan sv. Stjepana Prvomuenika (tefanje, Stipanje). Tada se mnogi obiaji ponavljaju kao i na prvi dan Boia. Ide se na sv. misu, posjeuju se roaci, prijatelji, kumovi, susjedi. Slave se svetac zatitnik i imendani.

Bio je obiaj, da se u istarsko selo Trstenik doe iz susjednih sela jaui na konjima i mulama. Kasnije je obiaj naputen, jer se vie nisu uzgajali konji i mule.

U nekim krajevima iznosi se slama iz kue na dan sv. Stjepana. Na otoku Brau, toga dana bile su igre mladei.

Blagoslov domova i obitelji [uredi]

Ministrant s kadionicom prati sveenika prilikom blagoslova obitelji i domova.

Na drugi dan Boia zapoinje blagoslov domova i obitelji. Obino traje do Bogojavljanja, ovisno o broju vjernika u upi. U manjim sredinama, moe biti samo jedan dan.

Na selu je upnik sveano iao po kuama u pratnji ministranata u bijelim haljinama i sakristana, koji je imao kadionicu s tamjanom (jedan od darova Sveta tri kralja). Za blagoslov se priprema ista i uredna soba, najee dnevni boravak. Na stolu je kri, svijea (koja gori za vrijeme blagoslova) i posuda s blagoslovljenom vodom i granicom (najee s boinog drvca), kojom sveenik pokropi dom. Netko od ukuana doeka sveenika na vratima doma i uvede ga. Sveenik pozdravlja rijeima: "Mir kui ovoj", a svi odgovaraju "I svima koji prebivaju u njoj!" Sveenik izmoli molitve i blagoslovi ukuane i dom svetom vodom te podijeli svete sliice, najee s boinim motivima. Ukuani darivaju sveenika milodarom.

Nekada se na vratima ispisivalo kredom: G + M + B, a danas se lijepi sveta sliica na kojoj pie "Mir i blagoslov, G + M + B, te godina". G, M i B poetna su slova imena Sveta tri kralja: Gapara, Melkiora i Baltazara.

Kolenda [uredi]Ponajvie na Jadranu postoji obiaj koledanja. Grupe ophodnika idu po mjestu od kue do kue i estitaju ukuanima Boi i Novu godinu uz prigodne boine pjesme. Obino su mukarci razliite dobi. Grupe kolendara obino su pjevale cijelu no, a domaini su ih astili suhim smokvama, naranama, rogaima, raznim slasticama, sokovima, vinom, rakijom a u novije vrijeme i novcem. Postoje razne pjesme poput ove: "Kolojani, kolojajte ovde, na dobu vam Mlado lite dojde." Kolendari mogu nositi i razne glazbene instrumente, najee mandoline, gitare i harmonike, ijim sviranjem uljepavaju kolendu. Povijest kolendavanja see daleko u prolost, a najstariji pisani tragovi se mogu pronai u 13. stoljeu unutar Statuta Dubrovake Republike iz 1272. godine.[14]Obiaj kolendavanja ouvan je u Dubrovniku i okolici do danas, a kolenda se pjeva u noi Badnjaka i Stare godine. Dananje kolendavanje ouvano je u promijenjenom obliku, a najomiljenije je kod djece, no i grupe odraslih kolendara u ove dane pjesmom na Stradunu i starim gradskim ulicama svojim sugraanima i gostima estitaju blagdane.

Poslije Boia [uredi]Dan sv. Ivana [uredi]

Boini ukrasi od slame

Na dan sv. Ivana (Januevo, Ivanja, Ivanu) 27. prosinca, blagoslivlja se vino u crkvi. Dio vina se spremi, a dio popije sa eljom za dobro zdravlje. Na sjeveru Hrvatske, na taj se dan najee iznosi boina slama iz kue. Daje se domaim ivotinjama, a dio se stavlja ispod kokoi, koje e se nasaivati. Vjerovalo se, da boina slama ima blagoslovljeno, posveeno djelovanje.

U Sinjskoj krajini, uva se pepeo s badnjaka iz ognjita i njime se u proljee posipaju voke, vinova loza i kukuruzi, vjerujui da ima ljekovita svojstva.

Nevina djeica [uredi]Dan Nevine djeice slavi se 28. prosinca. Zove se i ibarjevo, ibalice, Mladenci ili Mladinci (Dalmacija, Hercegovina, Slavonija). To je dan, kada se Crkva sjea nevine djeice, koje je dao pogubiti idovski kralj Herod bojei se, da e novoroeni Isus zauzeti njegovo prijestolje pa je naredio, da se poubijaju svi djeaci u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine nanie (Mt 2,16), nadajui se da e meu njima biti i Isus.

U nekim se krajevi, ve na dan sv. Ivana pripremaju ibe za ibarjevo. Ujutro se ukuani ure zatei susjede nespremne u krevetu i iibati ih. Tada nastane borba, koja se odigrava po cijeloj kui i dvoritu. U Sinjskoj krajini, roditelji lagano udaraju djecu ibom, a poslije ih darivaju suhim voem i slatkiima.

U Ivevi Kosi u Lici postoji obiaj, da momci posjeuje djevojke na taj dan u njihovim kuama. Lijepo se obuku, tamburaju i pjevaju. Ukuani ih lijepo prime, a djevojke im darivaju jabuke, ljenjake i utipke. Momci se zahvale, sviraju i odu do slijedee kue, u kojoj ima djevojaka.[15]Nova godina [uredi]Brojni obiaji postoje i za Novu godinu (Mlado lito, Mladi Boi), ali ih nema toliko koliko za Boi. U ranom srednjem vijeku, Boi je bio poetak godine, a kasnije je to postala Nova godina. Postoje ophodi estitara i darivanje u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. U Ivevi kosi u Lici, djevojka daje darove uz rijei: "Ja tebe darujem kruhom i novcem, a ti meni daj zdravlje i veselje". Ponegdje u dinarskim krajevima ponovno se pali badnjak.

Ophodi zvjezdara na Sveta tri kraljaZa Novu godinu obilat je blagdanski stol s kalorinim jelima kao to su: sarma, hladni peeni odojak s hrenom, peena purica s mlincima, svinjetina iz rasola, peene domae kobasice, vinski gula i slastice: orehnjaa, makovnjaa, torta, fritule, utipci, suhi kolai. Pije se ampanjac.

Sveta tri kralja [uredi]Sveta tri kralja slave se 6. sijenja, kada zavravaju katoliki boini obiaji, a nastavljaju se pravoslavni boini obiaji. Jo se zove i Vodokre ili Vodoboci, jer se na taj dan sveenik blagoslivlja vodu. Posljednji se put pali boina svijea, zavrava blagoslov domova i obitelji te se uklanjaju boina drvca iz domova.

U sjeverozapadnim i sjevernim krajevima npr. u okolici Zagreba i Bjelovara uobiajeni su bili ophodi zvjezdara. To je grupa od tri djeaka, koji dre betlehemsku zvijezdu od kartona. Zovu se i betlemehari ili svjeari. Obilazili su kue, nekad i uz pratnju djeaka koji su svirali te pjevali: "O Sveta tri kralja o blaen va dan, kad Sveti Kralj Mladi bil z neba poslan". Pri tome su dobivali poklone od mjetana svojeg i drugih sela.