10 TEHNOPOLIS VELJAČA 2012.

S GOTOVO 200 ZNANSTVENIH ČASOPISA KOJI OBJAVLJUJU ORIGINALNA ISTRAŽIVANJA, HRVATSKA PREDNJAČI PRED ZEMLJAMA U REGIJI. U BAZI HRČAK SRCE TRENUTAČNO IH JE VIŠE OD 270. MNOGI SMATRAJU DA IH JE PREVIŠE

Radovi hrvatskih

znanstvenika objavljeni

u domaćim časopisima

u području prirodnih

znanosti predstavljaju tek

15 do 25% produkcije

010-011 casopisi.indd 10010-011 casopisi.indd 10 2/21/12 1:00:04 PM2/21/12 1:00:04 PM

11TEHNOPOLIS VELJAČA 2012.

Istraživanje

Znanstveni časopisi su ‘kr-votok’ znanosti, ali mnogi domaći časopisi koje pla-ćamo svojim porezima su

‘šund’ koji nitko ne čita te služe samo kao poligoni za promociju privatnih karijera, kažu neki stručnjaci. Glavni problemi uključuju nedovoljne fi nan-cije nategnute preko velikog broja ča-sopisa, neprofesionalna i netranspa-rentna uredništva, te nemogućnost provođenja kvalitetne recenzije na hrvatskom jeziku. Drugi pak kažu kako nisu svi domaći časopisi isti, isti-čući da Hrvatska ima mnogo znan-stvenih časopisa u međunarodnim bazama, što je jedna mjera kvalitete i međunarodne vidljivosti. No i oni se slažu da postoje brojni problemi te da bi se stanje itekako moglo poboljšati s malo više planiranja i strategije, iako se mišljenja razlikuju o tome kako najbolje promijeniti situaciju.

U međuvremenu, javni novac od-lazi na fi nanciranje svakakvih časo-pisa, pa i onih koji su ‘kante za ot-patke’, ne samo domaćih znanstve-nika nego sve više i onih iz zemalja u razvoju, Afrike, Bliskog istoka i Azije. U 2011. samo kroz Ministarstva zna-nosti, obrazovanja i športa potrošili smo oko 8,5 milijuna kuna na njih. Ove je godine Ministarstvo malo drukčijeg imena (sporta umjesto

športa) za sufi nanciranje časopisa namijenilo oko milijun i pol kuna

više, odnosno ukupno 10,145.618 kuna. Čini se ipak kako će novac

biti drukčije raspoređen.Radovi hrvatskih znanstvenika

objavljeni u domaćim časopisima u području prirodnih znanosti pred-stavljaju tek 15 do 25% produkcije, dok je situacija obrnuta za društvene znanosti, u kojima se više od 70% čla-naka objavljuje upravo u domaćim časopisima, a ostatak u inozemnim. Ali hrvatski znanstvenici svoje na-bolje radove obično objave u kvalitet-nijim stranim časopisima s većim fak-torom odjeka, a u domaćim časopi-sima se često recikliraju slabiji radovi koje bolji časopisi odbace.- Rekao bih da bar 90% znanstvenih časopisa na hrvatskom jeziku u druš-tvenom i humanističkom području služe kao ‘puki poligoni’ za napredo-vanje u struci - kaže Pavel Gregorić, profesor fi lozofi je na Sveučilištu u

Zagrebu i dodaje kako ih uopće ne koristi za svoja znanstvena istraži-vanja.Ne koriste ih ni biolog Ivan Đikić, profesor na Sveučilištu Goethe u Frankfurtu, ni fi zičar Saša Ceci, znan-stveni suradnik na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu. Pa se nameće pitanje: tko uopće čita te časopise?- Domaćih znanstvenih časopisa je previše, a kvaliteta im je uglavnom mala. Zbog navedenoga ja ne objav-ljujem ni u jednom od njih niti ih konzultiram jer tu ne nalazim po-datke, rezultate, usmjerenja i ostalo što mi je potrebno u mom znan-stvenom radu – izjavio je Saša Zele-nika kao profesor inženjerstva na Sveučilištu u Rijeci prije nego što je postao pomoćnik ministra znanosti, obrazovanja i sporta.Rekao je da su među ‘znanstvene ča-sopise’ progurana i razno-razna stručna glasila, zbornici radova poje-dinih fakulteta kojima je to samo po-kriće za traženje dijela sredstava iz proračuna, a u principu objavljuju malo bolje uređene rezultate student-skih završnih i diplomskih radova. U svijetu postoje i takvi časopisi, no oni se nazivaju ‘studentski’ i služe upravo izobrazbi studenata i davanju prilike studentima da iskuse recenziju i kako je to objaviti članak u časopisu – te su rijetko, ako ikada, fi nancirani iz dr-žavnog proračuna.

S gotovo 200 znanstvenih časopisa koji objavljuju originalna istraživanja, Hrvatska prednjači pred zemljama u regiji. Hrčak Srce, baza domaćih ča-sopisa trenutačno broji više od 270 različitih časopisa. Mnogi smatraju da je taj broj prevelik te da bi bilo bolje usmjeriti fi nanciranje na manji broj kvalitetnijih časopisa. U 2010. kada je potpora časopisima više nego prepolovljena, mnogi su rekli da su pred gašenjem. Jedan od njih bio je i Kemija u industriji koji izlazi već 60 godina, a čiji urednik, Danko Škare kaže da se stanje s fi nanciranjem od strane MZOŠ-a jako pogoršalo – prošle je godine pomoć iznosila čak 85% manje nego prije dvije godine. Većina znanstvenih časopisa u Hrvat-skoj fi nancira se kroz državni pro-račun, uglavnom kroz Povjerenstvo za znanstveno izdavaštvo MZOŠ-a, ali neki časopisi dobivaju i dodatne fi nancije iz drugih ministarstava, o čijoj djelatnosti objavljuju članke, što dodatno zamućuje vodu, jer nitko ne

zna točno koliko javnog novca ide na sve časopise kroz razna ministarstva.

Broj komercijalnih znanstvenih ča-sopisa, koji su na zapadu uobičajeni, u Hrvatskoj je zanemariv – iako sma-njenje državne potpore možda upravo otvara novo tržište. Škare ne vidi spas u komercijalnim izdava-čima. Oni, kaže, gledaju samo kroz profi t i nije im baš stalo do važnosti i vrijednosti znanstvenih i stručnih ča-sopisa za hrvatsku znanost i hrvatsko opće dobro. Većina se slaže da razni problemi postoje te da je potrebna jasna strategija koja bi nagrađivala manji broj kvalitetnijih i redovitijih časopisa, gdje bi državna potpora ovi-sila o kvaliteti i napredovanju časo-pisa. Neki kažu da bi se većina časo-pisa trebala ugasiti jer ionako ne služe ničemu osim promociji loše znanosti te tako štete cijelom sustavu.

- To je problem koji mora rješavati nacionalna strategija znanosti jer su časopisi krvotok znanosti - kaže Gre-gorić. Ako se, ističe, znanost interna-cionalizira, a ozbiljne alternative nema, to ima izravne reperkusije i za časopise.Zelenika bi zadržao samo one časo-pise koji se uređivačkom politikom, privlačenjem kvalitetnih radova iz domovine i iz inozemstva, rigoro-znom procedurom recenzije, fak-torom odjeka (IF) i drugim kriteri-jima mogu etablirati kao međuna-rodno relevantni znanstveni časopisi. Takvi se sada mogu nabrojati na prste jedne ruke – podsjetimo se da ih ukupno ima blizu 300. Prije nego što je došao u Ministarstvo, decidirano nam je rekao:- Držim da u sadašnjoj fazi razvoja država može jednostavno odbijanjem plaćanja nekvalitetnog šunda reguli-rati to područje.Ali Ana Marušić, bivša urednica Cro-atian Medical Journala, manje je pe-simistična. S obzirom na veličinu aka-demske zajednice, kaže, hrvatski ča-sopisi su dosta uspješni: trenutačno ih je oko 70 indeksirano u međuna-rodnim bazama kao što su Web of Science i SCOPUS. Njen članak iz 2008. u Scientometricsu pokazao je da Hrvatska po znanstveniku ima go-tovo dvostruko više časopisa u takvim bazama podataka nego susjedne ze-mlje, uključujući i one u EU. Taj uspjeh možda je nastao i zbog dosa-dašnje potpore države.

PIŠE: MIĆO TATALOVIĆ

FOTO: LIDEROVA ARHIVA

Istraživanje Ane Marušić obavljeno 2008. u Scientometricsu pokazalo je da u znanstvenim bazama podataka Hrvatska po znanstveniku ima gotovo dvostruko više časopisa nego susjedne zemlje, uključujući i one u EU. Taj uspjeh možda je nastao i zbog dosadašnje potpore države

Ako se odlučimo za znanost kao nacionalni prioritet, ne možemo i dalje drviti po nekakvim lokalnim specifi čnostima i ‘štititi’ domaću znanost od globalnih trendova, kaže Pavel Gregorić, profesor fi lozofi je na Sveučilištu u Zagrebu

010-011 casopisi.indd 11010-011 casopisi.indd 11 2/21/12 1:00:17 PM2/21/12 1:00:17 PM