Doc. dr Mehmed Hadžić

Izvori radnog prava

Sarajevo, 09. 10. 2018. godine

Izvori radnog prava

Sadržaj:

1. Opći osvrt na izvore prava

2. Karakteristike pravnog sistema

3. Vrste izvora prava

4. Izvori radnog prava

1. Opći osvrt na izvore prava

Društvene činjenice i stanja iz kojih izvire pravo

odnosno koja dovode do uspostavljanja i

funkcionisanja državnopravnog poretka

Važni društveni odnosi (ekonomski, politički,

porodični, vjerski, kulturni itd.)

Norme koje stvaraju ovlašteni organi

Oblici preko kojih dobivamo spoznaju prava

Izvori prava

Materijalni izvori prava

Izvori stvaranja prava ili

stvarni fakti,

Istovremeno i predmet

pravnog normiranja i

izvori

Društveni odnosi koji se

pravnim normiranjem

pretvaraju ili kvalificiraju

kao pravni odnosi

Formalni izvori prava

Oblici u kojima se očituje

pravo

Pravni akti koji sadrže

pravne norme (opći i

pojedinačni pravni akti)

Pravni akti koji ne

sadrže pravne norme ali

su relevantni za pravo

Opći pravni akti

Ustav- najviši akt pravnog poretka

Zakon- najznačajniji akt razrade ustava

Opći podzakonski akti političko-izvršnih ili upravnih organa (uredbe, naredbe, odluke)

Sudski precedenti- opći akti sudskih organa

Običajno pravo- opći akti nastali preuzimanjem i sankcioniranjem običaja od strane državne vlasti

Akti autonomnog porijekla- opći akti koje stvaraju subjekti (društvene organizacije) na osnovu ovlaštenja u državnim propisima

Pojedinačni pravni akti

Ukaz (akt političko-

izvršnih ili upravnih

organa)

Rješenje i zaključak

(akti upravnih organa)

Rješenje i presuda

(akti sudskih organa)

Pravni posao (akti

subjekata prava koji su

nastali na osnovu

ovlašćenja i u skladu s

pravnim propisima)

Karakteristike pravnog sistema

Hijerarhijski odnosi:

norme/pravni akti se nalaze u

strogim i jasnim odnosima: kao

više i niže norme

Pravna snaga: Položaj

pravnog akta u hijerarhijskoj

ljestvici pravnog sistema koji

ima za posljedicu razliku

između višeg i nižeg pravnog

akta, pri čemu je pravna snaga

srazmjerna moći subjekta koji

ga donosi

Načelo zakonitosti ili

legaliteta: Pravni akti

državnih i drugih

subjekata moraju biti

formalno i materijalno

usklađeni s višim pravnim

normama koje reguliraju

iste odnose

Vrste izvora prava

Prema faktorima koji stvaraju pravo i oblicima preko kojih

dobivamo spoznaju prava (materijalni-formalni)

Prema organima koji stvaraju norme (heteronomni-

autonomni)

Prema određenosti adresata pravne norme (opći-

posebni)

Prema teritorijalnom načelu (domaći-međunarodni)

Izvori radnog prava

Veliki broj raznovrsnih pravnih akata s obzirom na predmet

reguliranja odnosno karakteristiku radnih odnosa da su to

promjenjivi, živi i primjenjivi društveni odnosi

Postoji mnoštvo kriterija za kvalifikaciju izvora radnog prava:

1) Oblika u kojem nastaju pravne norme/pravna pravila (ustav,

zakon, podzakonski akti, kolektivni ugovori, autonomni akti

poslodavca, međunarodni ugovori);

2) Načina na koji nastaju (heteronomni, autonomni, izvori domaćeg ili

međunarodnog porijekla);

3) Okvira i načina uređivanja sadržaja prava, obaveza i odgovornosti

na radu i/ili u vezi sa radom (generalni izvori, specijalni, sui

generis)

Izvori radnog prava

Državni propisi- heteronomni izvori: ustav,

zakon, podzakonski akti,

Kolektivni ugovori- sui generis izvori radnog

prava

Opći akti poslodavca- autonomni izvori radnog

prava

Međunarodni izvori

Običajno pravo

Sudska praksa

Ustav

Konvencije MOR-a i drugi međunarodni ugovori

Posebni zakoni ili uredbe Vlade

Opći zakoni ili uredbe Vlade

Pravilnici ministarstava

Kolektivni ugovori

Sporazumi vijeća zaposlenika i poslodavca

Pravilnici o radu poslodavca

Ugovor o radu

Hijerarhija izvora radnog prava

Ustav kao izvor radnog prava

Ljudska prava na radu, u vezi sa radom i povodom rada,

1) Jednakost u mogućnostima i tretmanu,

2) Sloboda udruživanja i izražavanja

3) Zabrana prinudnog/obaveznog rada

Nadležnost za donošenje propisa iz oblasti radnog prava (organi, postupak, oblik i vrsta pravnih akata)

Zakon kao izvor radnog prava

Najvažniji izvor radnog prava

Radno zakonodavstvo BiH predstavljaju propisi

koji se donose i primjenjuju na nivou BiH, u

FBiH, RS i Brčko distriktu BiH

Dakle, zakoni kao izvori radnog prava mogu se

razvrstati na: zakone BiH, zakone entiteta,

zakone Brčko distrikta BiH i zakone kantona u

FBiH

Bosna i Hercegovina

• 65 Konvencija MOR-a i veliki broj međunarodnih ugovora (akti UN-a i drugih specijaliziranih međunarodnih organizacija),

• Zakon o radu u institucijama BiH («Sl.glasnik BiH»br.26/04, 7/05, 48/05, 60/10 i 32/13),

• Zakon o štrajku zaposlenih u institucijama Bosne i Hercegovine („Sl.glasnik BiH” br. 41/16)

• Zakon o državnoj službi u institucijama BiH(“Sl.glasnik BiH”, br.12/02, 19/02,8/03, 35/03, 4/04, 17/04, 26/04, 37/04,48/05, 2/06, 32/07, 43/09, 08/10 i 40/12)

Federacija BiH

• Zakon o radu («Sl.novine FBiH» br.26/16),

• Zakon o štrajku(»Sl.novine FBiH»br.14/00),

• Zakon o zapošljavanju stranaca (»Sl.novine FBiH»broj 111/12),

• Zakon o vijeću zaposlenika(«Sl.novine BiH» broj 39/04),

• Zakon o zaštiti na radu («Sl.list SR BiH»br.22/90-u proceduri je donošenje novog zakona),

• Zakon o državnoj službi u FBiH (“Sl.novine FBiH”br.29/03,23/04,39/04,54/04,67/05, 8/06, 4/12),

• Zakon o namještenicima u organima državne službe u FBiH(“Sl.novine FBiH”broj 49/05)

Republika Srpska

• Zakon o radu (“Sl.glasnik RS” broj 1/16, 66/18);

• Zakon o zaštiti na radu (“Sl.glasnik RS”broj 1/08 i 13/10)

• Zakon o savjetima radnika(»Sl.glasnik RS «Br.26/01);

• Zakon o posredovanju u zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti («Sl.glasnik RS»broj 30/10 i 102/12);

• Zakon o zapošljavanju stranih državljana i lica bez državljanstva(«Sl.glasnik RS»br. 24/09 i 117/11);

• Zakon o državnim službenicima (”Sl.glasnik RS”br.118/08, 117/11, 37/12, 57/16)

• Zakon o službenicima i namještenicima u organima jedinice lokalne samouprave (‘‘Službeni glasnik RS‘‘, br. 97/16)

• Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju invalida(«Sl.glasnik RS»br.37/12 i 82/15);

• Zakon o štrajku(«Sl.glasnik RS»broj 111/08);

Brčko distrikt BiH

• Zakon o radu (»Sl.glasnik Brčko Distrikta BiH»br.19/06-prečišćeni tekst, 19/07, 25/08, 20/13, 31/14 i 1/15),

• Zakon o štrajku (»Sl.glasnik Brčko Distrikta BiH»br. 3/06)

• Zakon o sigurnosti i zaštiti zdravlja radnika na radu (»Sl.glasnik Brčko Distrikta BiH»br. 20/13)

• Zakon o državnoj službi u organima javne uprave Brčko distrikta BiH (“Sl. glasnik BDBiH” br. 9/14, 37/15, 48/16 i 9/17)

• Zakon o službenicima i namještenicima pravosuđa BDBiH (“Sl. glasnik BDBiH” br. 36/07, 2/08 i 6/13)

• Zakon o zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti(«Sl.glasnik BDBiH»br.33/04, 19/07 i 25/08);

• Zakon o zapošljavanju stranaca u Brčko distriktu BiH («Sl.glasnik BDBiH»br. 15/09, 19/09 i 20/10)

Predmet zakona o radu

Zakoni o radu koji su doneseni i koji se primjenjuju u BiH, predstavljaju temeljne propise kojim se uređuje područje radnih odnosa, odnosnoljudskih prava na radu i u vezi sa radom i toopćeg režima radnih odnosa koji radnopravni status pojedinca u zavisnom radu vezuju za ugovor o radu.

Radni odnosi posebnih kategorija uposlenika – kao što su državni službenici, namještenici regulirani su u cijelosti ili djelomično posebnim zakonima .

Predmet Zakona o radu FBiH

Član 1.

Ovim zakonom uređuje se zaključivanje ugovora o

radu, radno vrijeme , plaće, prestanak ugovora o

radu, ostvarivanje prava i obaveza iz radnog

odnosa, zaključivanje kolektivnih ugovora, mirno

rješavanje kolektivnih radnih sporova i druga

pitanja iz radnog odnosa, ako drugim zakonom

ili međunarodnim ugovorom nije drugačije

određeno.

Sadržaj radnog zakonodavstva

Individualna i kolektivna prava na radu i

povodom rada(ljudska prava na radu i u vezi sa

radom)

Ostvarivanje prava na radu i u vezi sa radom

Zaštita prava na radu i u vezi sa radom

Prava na radu i povodom rada

Individualna

Ugovor o radu središnja kategorija koja kroz

elemente rada,zarade i

subordinacije određuje radni odnos

Plaća

Radno vrijeme

Odmori

Zaštita na radu

Sigurnost zaposlenja

Prava na radu i povodom rada

Kolektivna

• Sindikalna prava i slobode

• Pravo kolektivnog dogovaranja i kolektivnog ugovaranja

• Pravo na participaciju

• Pravo na mirno rješavanje nastalih sporova

• Pravo na štrajk

• Pravo na učešće u donošenju autonomnih akata poslodavca

Ostvarivanje prava na radu i u vezi sa

radom

Međunarodni radni standardi/državno zaštitno

zakonodavstvo

Načelo jednakosti u mogućnostima ili tretmanu-

pravo na nediskriminaciju

Načelo dobrovoljnosti-sloboda rada

Načelo autonomnog uređivanja prava na radu i

u vezi sa radom uz neprikosnoveni princip in

favorem laboratoris

Izvori radnog prava međunarodnog

porijekla

1. Univerzalni i regionalni međunarodni izvori

(za radno pravo najznačajniji: konvencije i

preporuke MOR-a, akti UN, primarni i

sekundarni izvori prava Evropske unije i Vijeća

Evrope),

2. Bilateralni i multilateralni međudržavni

ugovori

Međunarodna organizacija rada

(MOR, ILO, www.ilo.org)

Spada među najstarije međunarodne organizacije,

Prva specijalizovana agencija UN (ima status pravnog

lica i potpunu autonomiju u finansijskom i

administrativnom smislu),

Međunarodna organizacija rada spada u specifične

organizacije sa posebnim karakteristikama:

1) Stalna i trajna međunarodna organizacija,

2) Univerzalna organizacija,

3) Tripartitni karakter svih foruma- nacionalnih delegacija

država članica

MOR- historijski aspekt

Osnovana na mirovnoj konferenciji u Parizu 1919. godine. Izvještaj o:

a) osnivanju MOR-a i

b) općim principima međunarodnog radnog zakonodavstva,

sastavni dio Versajskog mirovnog ugovora

Osnovni ciljevi i zadaci MOR-a utvđeni su Ustavom MOR-a koji je usvojen 1919. god. i Filadelfijskom deklaracijom koja je usvojena 1944. god.

Na osnovu sporazuma sa UN od 14. 12. 1946. godine postala prva specijalna agencija UN

Osnovni ciljevi i zadaci

Trajni mir može se zasnivati samo na socijalnoj pravdi

Filadelfijska deklaracija- doktrinarni vodić MOR-a,

aktuelizira osnovne ciljeve i zadatke MOR-a:

1. RAD NIJE ROBA,

2. BIJEDA MA GDJE POSTOJALA PREDSTAVLJA

OPASNOST PO BLAGOSTANJE SVIH,

3. NEOPHODNA MEĐUNARODNA SARADNJA

4. SLOBODA IZRAŽAVANJA I UDRUŽIVANJA UVJET

TRAJNOG NAPRETKA

Organizaciona struktura MOR-a

1. Opća

konferencija-tzv Međunarodni

parlament rada

• Skup svih

predstavnika država

članica

• Najviši zakonodavni

organ (189

konvencija, 203

preporuke)

• Nacionalne

delegacije: 2

predstavnika vlade+

1 poslodavaca+ 1

zaposlenika

2. Administrativni

savjet Odgovoran za

koordinaciju svih

aktivnosti MOR-a

Sastoji se od 56

lica: 28 V+ 14 P+ 14

Z

Vrši nadzor i

kontrolu nad

primjenom i

izvršavanjem

konvencija MOR-a

3. Međunarodni

biro radaNa čelu se nalazi

generalni direktor (Guy

Ryder, UK) kojeg

imenuje Administrativni

savjet

Sakuplja sve informacije

koje se odnose na

međunarodno reguliranje

uvjeta rada po

uputstvima

Administrativnog savjeta

Univerzalni međunarodni radni standardi

sadržani u konvencijama MOR-aprema predmetu :

Sloboda udruživanja,kolektivnog dogovaranja i participacija

Jednakost u mogućnostima ili tretmanu

Prinudni rad

Dječiji rad

Tripartizam

Radna adminstracija i inspekcija

Zapošljavanje

Stručno usavršavanje i doobrazovanje

Plaće

Radno vrijeme

Sigurnost zaposlenja

Zaštita na radu

Zaštita materinstva

Socijalna politika

Zaštita radnika migranata

Pomorci

Ribari

Lučki radnici

Domorodačko i plemensko stanovništvo

Specifične kategorije radnika

Savremeni izazovi pred MOR-om

1998. godine usvojena Deklaracija o osnovnim principima i

pravima na radu

8 konvencija MOR-a proglašeno suštinskim konvencijama:

1. Konvencija o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organizovanje (C.87)

2. Konvencija o pravu na organizovanje i kolektivno pregovaranje (C.98)

3. Konvencija o prisilnom radu (C.29)

4. Konvencija o ukidanju prisilnog rada (C.105)

5. Konvencija o minimalnoj dobi za zasnivanje radnog odnosa (C.138)

6. Konvencija o najgorim oblicima dječijeg rada (C.182)

7. Konvencija o jednakom nagrađivanju (C.100)

8. Konvencija o diskriminaciji u pogledu zapošljavanja i zanimanja (C.111)

Savremeni izazovi pred MOR-om

Obaveza država članica, čak i onih koje nisu ratificirale

8 suštinskih konvencija, da poštuju, unapređuju i

ostvaruju u dobroj namjeri principe i prava koja su

predmet ovih konvencija, odnosno:

1) Slobodu udruživanja i djelotvorno priznavanje na prava

na kolektivno pregovaranje,

2) Ukidanje svih oblika prisilnog ili prinudnog rada,

3) Djelotvorno ukidanje dječijeg rada,

4) Ukidanje diskriminacije u odnosu na zapošljavanje i

zanimanje

Savremeni izazovi pred MOR-om

2008 godine MOR je usvojio Deklaraciju o socijalnoj

pravdi u cilju pravedne globalizacije

Deklaracijom se naglašava potreba da se u centar

ekonomskih i socijalnih politika postave puno i

produktivno zapošljavanje i dostojanstven rad

Agenda MOR-a o dostojanstvenom radu sadrži četiri

strateška cilja čije se ostvarivanje u državama članicama

putem ove deklaracije nastoji postići

Savremeni izazovi pred MOR-om

Strateški ciljevi iz agende MOR-a o dostojanstvenom radu su:

1. Unapređenje zapošljavanja stvaranjem održivog institucionalnog i ekonomskog okruženja

2. Razvijanje i jačanje mjera socijalne zaštite- socijalne sigurnosti i zaštite rada- koje su održive i prilagođene domaćim okolnostima

3. Promovisanje socijalnog dijaloga i tripartitnosti

4. Poštivanje, unaprijeđenje i realizacija osnovnih principa i prava na radu, koji su od posebne važnosti, kao i prava i uslova koji to omogućavaju, a koji su neophodni za punu realizaciju svih strateških ciljeva

Obaveze države- članice u odnosu na

usvojene konvencije

1. Dostavlja se svim državama članicama na ratifikaciju,

2. Svaki član se obavezuje da u roku od 12 mjeseci od dana

zaključenja Opće konferencije (najkasnije u roku od 18 mjeseci)

podnese konvenciju na uvid nadležnoj vlasti

3. Članica koja dobije saglasnost za ratifikaciju od nadležne vlasti,

obavještava o ratifikaciji konvencije Generalnog direktora MBR i

poduzima mjere za primjenu usvojene konvencije

4. Ako ne dobije saglasnost, država članica je obavezna u

odgovarajućim periodima podnositi izvještaj Generalnom direktoru

MBR o stanju zakonodavstva i prakse koji su predmet konvencije

5. Svaku ratificiranu konvenciju Generalni direktor dostavlja

Generalnom sekretaru UN radi registriranja saglasno članu102

Povelje Un

Primjena konvencija MOR-a

Opća načela primjene:1) Obaveznosti (država članica

je obavezna da stvori uvjete za stvarnu primjenu konvencijskih normi, bilo donošenjem novih normi, bilo usaglašavanjem postojećih s tim normama

2) Zaštite minimuma prava (implementacija međunarodnih standarda rada)

Monistički i dualistički sistem

U BiH: konvencije ratificira Predsjedništvo BiH po dobijanju pristanka od strane Parlamentarne skupštine BiH

U BiH je trenutno na snazi 69 Konvencija MOR-a

Kontrola primjene i izvršavanja konvencija

MOR-a

1. Svaka država- članica obavezna je da podnosi MBR

godišnji izvještaj o mjerama poduzetim za primjenu

konvencija koje je prihvatila

2. Prigovor: Profesionalne organizacije radnika ili

poslodavaca protiv države članice, koja nije na

zadovoljavajući način obezbjedila primjenu konvencije

koju je prihvatila mohu uputiti prigovor

Administrativnom savjetu. Administrativni savjet

prigovor upućuje nadležnoj vlasti, koja je obavezna dati

obrazloženje

3. Žalba

Žalba

Država članica protiv države članice u odnosu na konvenciju koju je i jedna i druga ratificirala,

Administrativni savjet obrazuje Komisiju (Anketna komisija) koja ima zadatak da prouči pokrenuto pitanje i o tome podnese izvještaj,

Svaki član je obavezan Komisiji staviti na raspolaganje svako obavještenje koje je relevantno za žalbene razloge,

U izvještaju pored konstatacija o svim tačkama žalbe Komisija daje i preporuke,

Svaka od zainteresiranih država članica (vlast) u roku od tri mjeseca mora se izjasniti prihvata li ili ne preporuke od strane Komisije

Ako ne prihvati, može pokrenuti spor pred Međunarodnim sudom pravde

Odluka Međunarodnog suda po nekoj žalbi ili pitanju je konačna

Hvala na pažnji!