DNEVNA PRIPREMA ZA VJERONAUČNI SAT/SUSRET

1. OPĆI PODACI O VJERONAUČNOM SATU/SUSRETU

Redni broj pripreme: 1. (prva)

Datum: 25. ožujak, 2011

Škola: Gimnazija Andrije Mohorovičića

Razred: Prvi

Odjel: 1, 4, 5

Broj učenika: 19

Vjeroučitelj/ica: Neven Vukić

Trajanje vjeronaučnoga sata/susreta: 45 min

Nastavna cjelina:

Isus Krist – Vrhunac objave

Nastavna jedinica:

Isus Krist – Povijesna osoba

Cilj obrade nastavne jedinice:

Spoznati Isusa Krista kao povijesnu osobu.

Zadaci koje treba ostvariti da bi se cilj postigao:

Obrazovni zadaci:

Znati navesti povijesne izvore u Isusu.

Raščlaniti izvore po kategorijama.

Razlikovati ime od titule u Isusu Kristu.

Objasniti škrtost izvora o Isusu.

Funkcionalni zadaci:

Biti u stanju povijesno smjestiti Isusa iz Nazareta.

Moći pronaći dodatne izvore za povijesnost Isusa.

Izraditi čvrstu povijesnu podlogu nasuprot kritika na račun Isusove povijesnosti.

1

Odgojni zadaci:

Pokazati zanimanje za Bibliju kao povijesnu knjigu.

Cijeniti biblijsku arheologiju.

Uživjeti se u specifične povijesno kulturne okolnosti u Isusovom vremenu.

Imati povjerenja u izdržljivost povijesne argumentacije pod naletom sekularicističke znanosti.

Metodički sustav/pristup:

Interpretacijsko-analitički

Oblici rada:

Frontalni, grupni, pojedinačni

Nastavne metode (metode rada):

metoda čitanja i rada na tekstu - rad s udžbenikom i ostalim tiskanim materijalom, rad s

digitalnim udžbenicima i ostalim tekstualnim sadržajima na računalima

metoda razgovora - dijalog između nastavnika i učenika i između učenika, pitanja i odgovori

metoda usmenog izlaganja - učenici i nastavnici verbalno izlažu neke dijelove nastavnog

sadržaja, pripovijedanje, opisivanje, obrazloženje, objašnjenje, rasuđivanje

Mediji komuniciranja:

udžbenik, preslike dokumenata, Biblija, razni odabrani dijelovi mitskih priča i legendi,

računalna „Powerpoint“ prezentacija

2

Plan ploče:

Korelacija – veze sadržaja nastavne jedinice sa sadržajima drugih predmeta:

Povijest, razdoblje ranog Rimskog carstva; Geografija, poručje Bliskog istoka, Hrvatski jezik,

definiranje književnih rodova; Latinski jezik, prijevod izvornog teksta Kornelija Tacita;

Engleski jezik, kontrola engleskog prijevod latinskog izvornika

Izvori za pripremanje nastavnika:

Biblija, KS, Zagreb, 1995.

Tražitelji smisla, Katehetski salezijanski centar, Zagreb, 2004.

Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga

Izvori za pripremanje učenika:

Tražitelji smisla, Katehetski salezijanski centar, Zagreb, 2004.

Faksimili tekstova Kornelija Tacita i Plinija Mlađeg, latinskom transkripcija, engleski i

hrvatski prijevod

Bilježnica

3

2. GLOBALNA STRUKTURA VJERONAUČNOGA SATA/SUSRETA

ARTIKULACIJA NASTAVNE JEDINICE

Faze rada Sadržaj Metodičko oblikovanje Vrijeme

1. Uvodni dio -Molitveni početak

-Motivacija

-Stvaranje problemske

situacije

- Slušanje

- Usmeno izražavanje

- Razgovor 10 min.

2. Glavni dio -Definiranje i

izdvajanje problema

-Rješavanje problema

-Sinteza

-Aktualizacija

- Pismeno izražavanje

- Čitanje i rad na tekstu

- Usmeno izlaganje

- Razgovor

25 min.

3. Završni dio -Meditativni završetak - Razgovor i refleksija 10 min.

4

3. TIJEK VJERONAUČNOGA SATA/SUSRETA1

1. Uvodni dio

Sat ću započeti pozdravom i osobnim predstavljanjem: “Zovem se Neven Vukić. Student sam

pete godine Teološkog fakulteta u Rijeci, te treće godine Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, na

odsjeku za povijest. Današnji sat ćemo skupa obraditi jednu temu, koju ću vam se potruditi

predstaviti na takav način, da do kraja sata bude više od troje budnih“

-Molitveni početak

-Motivacija

Nakon kratke molitve učenicima ću na ploču ispisivati sljedeća imena: Prometej, Odin, Buda,

Gaj Julije Cezar . Kako ih budem zapisivao postavljat ću pitanja znaju li tko su ili nešto od

mitologije vezane uz ta imena. Zadnje ime koje ću ispisati na ploču će biti Isus.

Nakon što sva imena budi ispisana na ploči odabrat ću dvoje učenika da mi pomognu u

održavanju kviza. Postavit ću pitanje:“Koje od ovih osoba su mitske osobe a koje povijesne?“.

Učenici će ogovarati dizanjem ruku, prvi od dvoje izabranih učenika/ca će zapisivati rezultate

na ploču, drugi će prebrojavati glasove.

-Stvaranje problemske situacije

Podcrtavam Isus na popisu ispisanom na ploči te dodajem Verziju Isusovog imena na

hebrejskom i grčkom uz izgovore. Neovisno o rezultatima kviza postavljam pitanje o

povijesnosti Isusa. Vjeruju li da je postojala osoba iz NZ tekstova na kojem se temelji vjera

koju oni danas ispovjedaju, te koliko bi im bilo bitno da je postojala.

- Slušanje

Ako ne bude učenika koji bi samovoljno odgovarali na ova pitanja nasumično ću odabrati tri

do pet učenika da na njih odgovore (isključujući dvoje prethodno angažiranih za rad na

kvizu).

10min.

1 Tijek vjeronaučnog sata/susreta je detaljno razrađen po pojedinim fazama i podfazama. Priprema za vjeronaučni sat/susret treba sadržavati sve priloge koji će se koristiti u obradi nastavne jedinice: npr. fotogovor, fotografije, umjetničke reprodukcije, aplikacije, radne listove, tekstove itd.

5

2. Glavni dio

-Definiranje i izdvajanje problema

Ovaj dio ću odraditi koristeći više frontalnu metodu uz elemente dijaloga.

„Povijesnost Isusa je oduvijek bila tema mnogih žučnih rasprava i znanstvenih radova, ali tek

od Francuske revolucije na ovamo se ona počela dovoditi u pitanje. Nagli razvoj prirodnih

znanosti, razvoj arheologije, određena kretanja u bibličarskim krugovima unutar Crkve i

protestantskih zajednica… Sve to je Bibliju, te posebno Isusa stavilo pod povećalo. No

kolikogod su prvotni pokušaji po današnjim standardima bili grubi, krivi i neprecizni dali su

nam dobre temelje za kvalitetnije proučavanje izvora Isusove povijesnosti. Vjerujem da znate

koji su kršćanski izvori za dokazivanje Isusove povijesnosti?“ Nakon tog pitanja bilježim

rezultate, ako ne bude zadovoljavajućih odgovora, neke o učenika ću navoditi na odgovore

koji trebaju glasiti: evanđelja, Djela apostolska, Pavlove poslanice, NZ apokrifi.

Naglasit ću očitu problematiku dokazivanja povijesnosti Isusa koristeći Bibliju kao jedini

izvor te postaviti pitanje: „Mislite li, postoje li drugi, nekršćanski, izvori koje možemo

koristiti za dokzaivanje Isusove povijesnosti? Te ako sada tražimo nekršćanske izvore onda su

ovi do sada nabrojani…“ Na ploču ću ispisati podjelu izvora o Isusu, te preći na nekršćanske

izvore.

-Rješavanje problema

Učenicima ću podijeliti tekstove Kornelija Tacita i Plinija Mlađeg, faksimil latinskog

izvornika (samo onaj Kornelija Tacita), prijepis na latinskom i engleski prijevod. Zadatak će

biti pronaći naznačene dijelove teksta na faksimilu koji je podijeljen (kako će biti podijeljen

samo onaj Kornelija Tacita, trebat će uočiti da tekstovi prijepisa ne odgovaraju onima na

faksimilu) te pokušati prevesti na hrvatski jezik označene tekstove, koristeći tekstove na

engleskom ili latinskom. Uz tekstove ću podijeliti biografije autora, učenici će probati upariti

biografiju sa djelom. Podijeljene tekstove ću probati pročitati skupa s razredom uz pomoć

dvoje učenika, koji nisu sudjelovali ni u radu na ploči, ni u dosadašnjoj raspravi. Upisati

imena Kornelija Tacita i Plinija Mlađeg na popis nekršćanskih izvora. Te dopisati Gaja

Svetonija i Celza.

„Uz ove, rimske izvore, također imamo i židovske izvore a ti su: Josip Flavije i Talmud.

Napisi iz Talmuda variraju od krajnje uvredljivih do čisto dokumentarnih zapisa o tome da je

6

postojao čovjek imenom Isus, koji je naučavao u Izraelu, optužen za vračanje, raspet pred

pashu“ Popisu na ploči dodajem još ova dva izvora i zaokružujem cijeli graf. „Ovi izvori su

najbitniji za dokazivanje Isusove povijesnosti, ali i oni nisu precizni. Većina znanstvenika

danas, vjernika ili ateista, ne sumnja u Isusovu povijesnost te smatra samu raspravu o njoj

suvišnom. Kritike o manjku podataka se lagano mogu odbaciti vremenskim odmakom od

samog događaja. Koliko je činjenica poznato o Aleksandru Velikom prije njegove smrti,

koliko od toga je uljepšano i prošireno od kasnijih redakcija? Kao što ste i sami vidjeli

nekršćanski izvori ne pišu o Isusu pobožno, naprotiv pišu uvredljivo o njemu i njegovim

sljedbenicima.“

-Sinteza

Što dakle znamo u povijesnom Isusu polazeći od kršćanskih i nekršćanskih izvora?

„Isus Krist, prema kršćanskom vjerovanju, Sin Božji, njegov poslanik, Spasitelj i Otkupitelj

svijeta; prema Novom zavjetu, pov. ličnost Isus (Betlehem, o. ←4 – Jeruzalem, 30) rođen je

kao sin Božji od bezgrješne djevice Marije, kojom se oženio tesar Josip, te se obitelj preselila

u Nazaret, gdje je Isus odrastao; odatle pridjevak Nazarećanin. Povijesni izvori ne daju

podatke o njegovu životu do 30. godine života. Rođen je u doba vladanja rimskoga cara

Augusta, po novijim istraživanjima nekoliko godina prije nove ere, koja se računa od njegova

rođenja. Javno djelovanje započinje od krštenja u rijeci Jordan i kušnje u pustinji. Spominje se

njegovo djelovanje naučavanjem nove vjere među Židovima (Galileja, Judeja, Jeruzalem) te

među Palestincima (Tir, Sidon i dr.). Shvaćanjem o čovjeku kao bližnjemu, o univerzalnosti

poruke ljubavi i milosrđa (evanđelje), naviještanjem Kraljevstva Božjeg za sve, dodirnuo je

srce naroda i proširio okvire vjerskog humanizma. Njegovi učenici (apostoli i evanđelisti)

razradili su njegove poruke (znamenit Govor na gori i dr.) u novo poimanje Boga u

teološkom i vjersko-moralnom smislu. U Jeruzalemu je Isus optužen za lažna naučavanja i za

širenje neposluha prema vlastima, te je na zahtjev židovskoga poglavara osuđen od rimskoga

namjesnika Poncija Pilata. Njegova muka i smrt razapinjanjem na križu, te uskrsnuće trećeg

dana po sahrani s uzašašćem na nebo, središnji su dramatični doživljaj kršćanske povijesti,

individualne i kolektivne vjere, kao i univerzalna tema umjetnosti do danas.“

-Aktualizacija

7

Za kraj ću postaviti par pitanja o suvremenim pogledima na Isusa i njegovo djelo (Da

Vincijev kod, Sveta krv sveti gral, Zeitgeist…). Ukazat ću im na samo neke nelogičnosti i

povijesne nedosljednosti u tim ostvarenjima uz naznaku da je umjetnička sloboda i dalje nešto

na što moraju računati ali da ju trebaju znati razlikovati od krivotvorenja podataka. Te im dati

nekoliko činjenica koje se često osporavane u navedenim djelima, te dati izazov da pogledaju

ta djela u koristeći dostupne izvore probaju ili dokazati ili pobiti tvrdnje koje su u tim djelima

izrečene.

25 min.

8

3. Završni dio

-Meditativni završetak, Razgovor i refleksija

Krećem sa ponavljanjem najbitnijih činjenica u suradnji s učenicima, tj. Postavljam pitanja

zadana u udžbeniku iz vjeronauka i bilježim uspješnost odgovora. Ovisno o uspješnosti ću ili

ponoviti problematičan dio sadržaja, ili zadati domaću zadaću pisanja kratkog sastava na

temu: „Isus iz Nazareta, izgubljene godine“, radovi će biti anonimni odnosno pod

pseudonimima, imena je moguće odabrati iz fundusa Starog i Novog zavjeta. Cilj zadaće je da

učenici shvate problematiku apokrifne literature.

In ainm an Athar agus an Mhic agus an Spioraid Naoimh. Amen.

Znak križa na galskom.

Glóir don Athair agus don Mhac agus don Spiorad Naomh;

Mar a bhí ar dtús, mar atá anois

agus mar a bheas go brách, le saol na saol. Amen.

Slava ocu na galskom.

9

I. KRITIČKI OSVRT

Sat je prošao relativno mirno. Učenici su pokazali zanimanje za nastavnu jedinicu i aktivno

sudjelovali u zadacima koje sam zadao na satu. Od očekivanih 19 učenika svih 19 je bilo

prisutno. Nekoliko ih je ušlo u razred kasnije ali ne toliko kasno da sam morao ponavljati

uvodni dio sata. Nekolicina učenika je opaskama ometala rad početkom sata ali su se

aktivnijim uključivanjem u raspravu primirili i konstruktivno doprinijeli raspravi.

Veći dio zamišljene pripreme sam odradio, ali nisam s učenicima uspio odraditi završni dio

kako sam zamislio. Iako sam s njima većinu materije prošao kroz raspravu i rad na

tekstovima. Količina materijala i dosta nespretna podjela mi je oduzela puno više vremena od

zamišljenog. Također mentorica mi je ukazala da sav materijal koji dijelim učenicima mora

biti na hrvatskom jeziku jer mi dio materijala uz hrvatske prijevode imao i one na engleskom

jeziku. Unatoč relativno nezgrapnom kraju sata, smatram da sam uspio ostvariti obrazovne

zadatke u cjelini. Funkcionalne zadatke sam ispunio većinom, odgojne sam odradio

najneuspješnije.

Završetak sata molitvom na irskom/galskom jeziku je bio neplaniran ali činio mi se prikladan

obzirom da je blagdan svetog Patrika upravo prošao, a i kod tog uzrasta postoji određena

simpatija prema svemu irskom.

10

MATERIJALI ZA UČENIKE

5.2 Pismo Plinija Mlađeg caru Trajanu

11

LIBER DECIMUS

EPISTULA XCVl

C. PLINIUS TRAIANO IMPERATORI

SOLLEMNE est mihi, domine, omnia, de quibus dubito, ad te referre. Quis enim potest

melius vel cunctationem meam regere, vel ignorantiam instruere? Cognitionibus de

Christianis interfui numquam. Ideo nescio, quid et quatenus aut puniri soleat, aut

quaeri. Nec mediocriter haesitavi, sitne aliquod discrimen aetatum, an quamlibet teneri nihil a

robustioribus differant, detur paenitentiae venia, an ei, qui omnino Christianus fuit, desisse

non prosit, nomen ipsum, etiamsi flagitiis careat, an flagitia cohaerentia nomini puniantur.

Interim in iis, qui ad me tamquam Christiani deferebantur, hunc sum secutus modum.

Interrogavi ipsos, an essent Christiani. Confitentes iterum ac tertio interrogavi supplicium

minatus. Perseverantes duci iussi. Neque enim dubitabam, qualecunque esset, quod faterentur,

pertinaciam certe et inflexibilem obstinationem debere puniri. Fuerunt alii similis amentiae;

quos, quia cives Romani erant, adnotavi in urbem remittendos.

Mox ipso tractatu, ut fieri solet, diffundente se crimine plures species inciderunt. Propositus

est libellus sine auctore multorum nomina continens. Qui negabant se esse Christianos aut

fuisse, cum praeeunte me deos appellarent, et imagini tuae, quam propter hoc iusseram cum

simulacris numinum adferri, ture ac vino supplicarent, praeterea maledicerent Christo,

quorum nihil posse cogi dicuntur, qui sunt re vera Christiani, dimittendos esse putavi. Alii ab

indice nominati esse se Christianos dixerunt et mox negaverunt; fuisse quidem, sed desiisse,

quidam ante triennium, quidam ante plures annos, non nemo etiam ante viginti quinque.

Omnes et imaginem tuam deorumque simulacra venerati sunt: et Christo maledixerunt.

Adfirmabant autem hanc fuisse summam vel culpae suae vel erroris, quod essent soliti

stato die ante lucem convenire carmenque Christo quasi deo dicere secum invicem seque

sacramento non in scelus aliquod obstringere, sed ne furta, ne latrocinia, ne adulteria

committerent, ne fidem fallerent, ne depositum appellati abnegarent. Quibus peractis morem

sibi discedendi fuisse rursusque coeundi ad capiendum cibum, promiscuum tamen et

innoxium; quod ipsum facere desiisse post edictum meum, quo secundum mandata tua

hetaerias esse vetueram. Quo magis necessarium credidi ex duabus ancillis, quae ministrae

12

dicebantur, quid esset veri et per tormenta quaerere. Sed nihil aliud inveni, quam

superstitionem pravam, immodicam.

Ideo dilata cognitione ad consulendum te decurri. Visa est enim mihi res digna

consultatione, maxime propter periclitantium numerum. Multi enim omnis aetatis,

omnis ordinis, utriusque sexus etiam, vocantur in periculum et vocabuntur. Neque enim

civitates tantum, sed vicos etiam atque agros superstitionis istius contagio pervagata est;

quae videtur sisti et corrigi posse. Certe satis constat, prope iam desolata templa coepisse

celebrari, et sacra solemnia diu intermissa repeti: passimque venire victimas, quarum adhuc

rarissimus emptor inveniebatur. Ex quo facile est opinari, quae turba hominum emendari

possit, si fiat paenitentiae locus.

13

BOOK TEN

LETTER 96

TO THE EMPEROR TRAJAN

IT is a rule, Sir, which I inviolably observe, to refer myself to you in all my doubts; for who

is more capable of guiding my uncertainty or informing my ignorance? Having never been

present at any trials of the Christians, I am unacquainted with the method and limits to

be observed either in examining or punishing them. Whether any difference is to be made

on account of age, or no distinction allowed between the youngest and the adult; whether

repentance admits to a pardon, or if a man has been once a Christian it avails him nothing to

recant; whether the mere profession of Christianity, albeit without crimes, or only the crimes

associated therewith are punishable in all these points I am greatly doubtful.

In the meanwhile, the method I have observed towards those who have been denounced to me

as Christians is this: I interrogated them whether they were Christians; if they confessed it I

repeated the question twice again, adding the threat of capital punishment; if they still

persevered, I ordered them to be executed. For whatever the nature of their creed might be, I

could at least feel no doubt that contumacy and inflexible obstinacy deserved chastisement.

There were others also possessed with the same infatuation, but being citizens of Rome, I

directed them to be carried thither.

These accusations spread (as is usually the case) from the mere fact of the matter being

investigated and several forms of the mischief came to light. A placard was put up, without

any signature, accusing a large number of persons by name. Those who denied they were, or

had ever been, Christians, who repeated after me an invocation to the Gods, and offered

adoration, with wine and frankincense, to your image, which I had ordered to be brought for

that purpose, together with those of tbe Gods, and who finally cursed Christ none of which

acts, it is said, those who are really Christians can be forced into performing these I thought it

proper to discharge. Others who were named by that informer at first confessed themselves

Christians, and then denied it; true, they had been of that persuasion but they had quitted it,

some three years, others many years, and a few as much as twenty-five years ago. They all

worshipped your statue and the images of the Gods, and cursed Christ.

14

They affirmed, however, the whole of their guilt, or their error, was, that they were in

the habit of meeting on a certain fixed day before it was light, when they sang in

alternate verses a hymn to Christ, as to a god, and bound themselves by a solemn oath, not

to any wicked deeds, but never to commit any fraud, theft or adultery, never to falsify their

word, nor deny a trust when they should be called upon to deliver it up; after which it was

their custom to separate, and then reassemble to partake of food but food of an ordinary and

innocent kind. Even this practice, however, they had abandoned after the publication of my

edict, by which, according to your orders, I had forbidden political associations. I judged it so

much the more necessary to extract the real truth, with the assistance of torture, from two

female slaves, who were styled deaconesses: but I could discover nothing more than depraved

and excessive superstition.

I therefore adjourned the proceedings, and betook myself at once to your counsel. For

the matter seemed to me well worth referring to you, especially considering the numbers

endangered. Persons of all ranks and ages, and of both sexes are, and will be, involved in

the prosecution. For this contagious superstition is not confined to the cities only, but

has spread through the villages and rural districts; it seems possible, however, to check

and cure it. 'Tis certain at least that the temples, which had been almost deserted, begin now to

be frequented; and the sacred festivals, after a long intermission, are again revived; while

there is a general demand for sacrificial animals, which for some time past have met with but

few purchasers. From hence it is easy to imagine what multitudes may be reclaimed from this

error, if a door be left open to repentance.

Nikad nisam prisustvuvao ispitivanjima o kršćanskim prijestupnicima. Zbog toga ne

znam kako i do kojeg ih stupnja trebam kažnjavati te kako da o tome vodim zapisnik…

Tvrdili su da je sva njihova krivnja ili zabluda u tome što su se određenih dana

sakupljali prije zore pjevajući i slaveći Krista kao Boga… Ovaj posao, po mome

shvaćanju, zaslužuje da se o njemu razmisli, naročito zbog broja onih kojima prijeti

opasnost. Mnogo ljudi svih uzrasta i svih zvanja i oba spola idu i odlazit će u propast.

Zaraza se ovoga praznovjerja počinje širiti ne samo po gradovima već i po selima i

zaseocima.

15

Plinije (puno ime Gaj Plinije Cecilije Sekundo Mlađi), zvan Plinije Mlađi (lat. Gaius Plinius

Caecilius Secundus Minor), rim. pisac (Como, 61. ili 62 – Bitinija, o. 113). Nećak Plinija

Starijeg, koji ga je oporučno posinio. Konzul (100), prokurator u Britaniji (111–113). Slavan

po svojim Pismima objavljenima u devet knjiga, vrijedan izvor za polit. i kult. život

onovremenog Rima. Čuvena su dva pisma upućena Tacitu, u kojima opisuje erupciju Vezuva

i ujakovu pogibiju. Sačuvana je i njegova korespondencija s carom Trajanom, a za povijest

ranoga kršćanstva važna su pisma koja govore o kršćanima u Bitiniji.

16

5.2. Bilješka Kornelija Tacita

17

. Et haec quidem humanis consiliis providebantur. mox petita [a] dis piacula aditique Sibyllae

libri, ex quibus supplicatum Volcano et Cereri Proserpinaeque, ac propitiata Iuno per

matronas, primum in Capitolio, deinde apud proximum mare, unde hausta aqua templum et

simulacrum deae perspersum est; et sellisternia ac pervigilia celebravere feminae, quibus

mariti erant.

Sed non ope humana, non largitionibus principis aut deum placamentis

decedebat infamia, quin iussum incendium crederetur. ergo abolendo rumori Nero

subdidit reos et quaesitissimis poenis adfecit, quos per flagitia invisos vulgus Chrestianos

appellabat. auctor nominis eius Christus Tibero imperitante per procuratorem Pontium

Pilatum supplicio adfectus erat; repressaque in praesens exitiablilis superstitio rursum

erumpebat, non modo per Iudaeam, originem eius mali, sed per urbem etiam, quo cuncta

undique atrocia aut pudenda confluunt celebranturque. igitur primum correpti qui fatebantur,

deinde indicio eorum multitudo ingens haud proinde in crimine incendii quam odio humani

generis convicti sunt. et pereuntibus addita ludibria, ut ferarum tergis contecti laniatu canum

interirent aut crucibus adfixi [aut flammandi atque], ubi defecisset dies, in usu[m] nocturni

luminis urerentur. hortos suos ei spectaculo Nero obtulerat, et circense ludicrum edebat,

habitu aurigae permixtus plebi vel curriculo (insistens. unde quamquam adversus sontes et

novissima exempla meritos miseratio oriebatur, tamquam non utilitate publica, sed in

saevitiam unius absumerentur.)

Such indeed were the precautions of human wisdom. The next thing was to seek means of

propitiating the gods, and recourse was had to the Sibylline books, by the direction of which

prayers were offered to Vulcanus, Ceres, and Proserpina. Juno, too, was entreated by the

matrons, first, in the Capitol, then on the nearest part of the coast, whence water was procured

to sprinkle the fane and image of the goddess. And there were sacred banquets and nightly

vigils celebrated by married women.

But all human efforts, all the lavish gifts of the emperor, and the propitiations of

the gods, did not banish the sinister belief that the conflagration was the result of an

order. Consequently, to get rid of the report, Nero fastened the guilt and inflicted the

most exquisite tortures on a class hated for their abominations, called Christians by the

populace. Christus, from whom the name had its origin, suffered the extreme penalty

during the reign of Tiberius at the hands of one of our procurators, Pontius Pilatus, and

18

a most mischievous superstition, thus checked for the moment, again broke out not only

in Judaea, the first source of the evil, but even in Rome,

where all things hideous and shameful from every part of the world find their centre and

become popular. Accordingly, an arrest was first made of all who pleaded guilty; then, upon

their information, an immense multitude was convicted, not so much of the crime of firing the

city, as of hatred against mankind. Mockery of every sort was added to their deaths. Covered

with the skins of beasts, they were torn by dogs and perished, or were nailed to crosses, or

were doomed to the flames and burnt, to serve as a nightly illumination, when daylight had

expired. Nero offered his gardens for the spectacle, and was exhibiting a show in the circus,

while he mingled with the people in the dress of a charioteer or stood aloft on a car. Hence,

even for criminals who deserved extreme and exemplary punishment, there arose a feeling of

compassion; for it was not, as it seemed, for the public good, but to glut one man's cruelty,

that they were being destroyed.

Ali nikakvo ljudsko sredstvo, ni careva darežljivost, ni pomirni obredi, ne

zatomiše javo govorkanje, nego se držalo da je požar naređen. Da stane na kraj tim

glasovima, podmetne Neron krivce i stavi na najrafiniranije muke one koji su bili

omraženi sa svojih gadosti, a koje prosti narod nazivaše kršćanima. Ime im dolazi od

Krista, koji za Tiberijeva vladanja, bue pogubljen po naredbi prokuratora Poncija

Pilata. Potisnuto za čas, nanovo provali to pogubno praznovjerje, ne samo u Judeji, gdje

je imalo svoj izvor, već i u samom Rimu…

19

Tacit, Publije Kornelije (lat. Publius Cornelius Tacitus), rim. povjesničar (o. 55 – o. 120).

Zapažen kao govornik; kvestor (81–82), pretor (86), konzul (97) i prokonzul Afrike (o. 112).

Njegova su djela dobrim dijelom sačuvana. U Dijalogu o govornicima razlaže razloge

propasti govorničke vještine, u panegiriku Agrikola opisuje život svojega punca Gneja Julija

Agrikole. U etnografsko-geogr. sintezi O podrijetlu, položaju, običajima i narodima

Germanije rim. moralnoj izopačenosti suprotstavlja surova, ali neiskvarena germ. plemena.

Gl. su mu pov. djela Anali (Od smrti božanskog Augusta) u 16 knjiga (sačuvane su knjige I–

VI. i XI–XVI), u kojima prikazuje rim. povijest od Augustove do Neronove smrti (14–68) i

Historiae (prikaz povijesti Rima od cara Galbe do Domicijana, 69–96) u 14 knjiga (sačuvane

prve četiri knjige i poč. pete). Nastojao tražiti dublje pov. uzroke zbivanja. Sklon psihol.

razradi postupaka gl. ličnosti, pesimizmu i naglašavanju tragičnih sudbina. Često je pristran i

neobjektivan. Ubraja se među vodeće ant. povjesničare.

20