Diplomski znanstveni studij

1

Odjel za biologiju

Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera

Program diplomskog znanstvenog studija biologije

s izmjenama i dopunama od 11. travnja 2011. godine

Odluka Senata Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku o izmjenama i dopunama studijskog

programa sveučilišnog diplomskog studija Biologije; smjer: znanstveni Odjela za biologiju ( dopusnica

MZOŠ-a od 16. lipnja 2005.)

U Osijeku, travanj 2011.

2

1. UVOD

a) Temelj modernog društva je znanje, a biologija odnosno znanost o životu zauzima značajnu

ulogu. Biodiverzitet, rekombinantna DNA tehnologija i zaštita prirode su biološke discipline bez

čijih znanja i dostignuća moderno drušvo neće moći opstati. Stoga je se lako prepoznati

vrijednost znanja koje se stječe jednim od studija prirodnih znanosti.

U okolnostima sveprisutne globalizacije vrlo često se zaboravlja na prirodne procese pa je

naročito potrebno omogućiti stjecanje znanja o funkcioniranju i važnosti života. U tome naročito

značajnu ulogu ima obrazovna djelatnost koja mora biti koncipirana tako da mlađim

generacijama preda znanja koja će suštinski objasniti i zaštititi život. Biolozi, u svakom segmentu

svoga djelovanja, čime god da se bavili, obrazovanjem, znanošću ili stručnim radom potrebni su

društvu, a na globalnom tržištu rada lako mogu naći svoje mjesto. Uz školstvo i znanstvene

institucije sve je više privatnih tvrtki koje se bave istraživačkom djelatnošću ili proizvodnjom

gdje se koriste resursi znanja biologa. Sadržaji obveznih i izbornih kolegija sastavljeni su na

temelju najnovijih znanstvenh spoznaja i osiguravaju temeljna znanja s kojima će naši studenti

biti konkurentni na svjetskom tržištu znanja.

Programi koje nudimo koncipirani su kao "major" program za biologe koji je usporediv s

mnogim programima diljem Europske Unije (Sveučilišta u Wageningenu, Heilderbergu, Pecsu), a

struktura studija načinjena je u dogovoru s strukom u Hrvatskoj i u potpunosti osigurava

vertikalnu i horizontalnu prohodnost studenata.

b) Sveučilišni Odjel za biologiju sljednik je Zavoda za biologiju na kojem se kontinuirano od

1977.godine, kada je ustrojen studij biologije i kemije na tadašnjem Pedagoškom fakultetu,

školuju profesori biologije i kemije. Temeljem Izvještaja povjerenstva za vrednovanje visokih

učilišta u Republici Hrvatskoj iz područja prirodnih znanosti, polje biologija, (točka 11.

Izvještaja) predlažemo preddiplomski studij biologije, te diplomske studije: magistar biologije i

profesor biologije i kemije.

c) Partneri u obrazovanju magistara biologije biti će javne ustanove u zaštiti prirode kao i

različite zanstvene institucije.

d) Predloženi programi studija osiguravaju horizontalnu i vertikalnu pokretljivost studenata

budući da su strukturirani po načelu 70% obveznih kolegija i 30% izbornih, po uzoru na europske

studije "major + minor", a usklađeni su sa sličnim studijima u RH. Veliki udio izbornih kolegija

omogućava dopunu temeljnog programa u smjeru omogućavanja upisa poslijediplomskih studija

koji su predloženi na našem i na drugim sveučilištima u RH.

e) Slijedeći preporuke, u već spomenutom, Izvještaju povjerenstva za vrednovanje visokih

učilišta u Republici Hrvatskoj iz područja prirodnih znanosti, polje biologija (točke 7., 8. i 9.), a

budući da su se ostvarili planovi našeg Sveučilišta o preseljenju Zavoda za biologiju i osnivanju

Sveučilišnog Odjela za biologiju, ostvareni su traženi, znatno bolji uvjeti za izvođenje nastave i

znanstveni rad čime je ostvarena pretpostavka za izvođenje modernog studija biologije. Također,

već su uložena stanovita materijalna sredstva za opremanje laboratorija i praktikuma, te

očekujemo nastavak pozitivnog trenda.

3

2. OPĆI DIO

2.1. BIOLOGIJA

Diplomski znanstveni studij biologije

2.2. Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera, Odjel za biologiju

2.3. Diplomski studij u trajanju od 2 godine odnosno 4 semestra kojim se stječe akademski naziv:

magistar – magistra biologije

2.4. Uvjeti upisa na diplomski studij je:

- za znanstveni studij biologije završen preddiplomski studij iz polja biologija i položen

razredbeni ispit;

2.6. Završetkom diplomskog studija magistari biologije moći će upisati neki od poslijediplomskih

studija iz područja prirodnih znanosti. Na našem Sveučilištu to je prvenstveno Poslijediplomski

studij sveučilišni interdisciplinarni: Zaštita prirode i okoliša. Magistri biologije zapošljavati će se

u različitim znanstvenim institucijama, industriji (farmaceutskoj, prehrambenoj, kemijskoj,

drvnoj itd.) i djelatnostima koje koriste biološka znanja kao npr. inspekcijske službe u zaštiti

okoliša.

Magistar biologije tijekom studija je stekao znanja i vještine koja će mu omogućiti kvalitetno i

kompetentno stručno vođenje parkova prirode i nacionalnih parkova, ribnjaka, botaničkih vrtova,

zooloških vrtova, parkova općenito, te biološko-analitičkih laboratorija i sl. Također, osposobljen

je za sudjelovanje u znanstvenim i stručnim timovima koji se bave istraživanjima u području

prirodnih, biotehničkih i biomedicinskih znanosti.

2.8. Završenim diplomskim studijem stječe se naziv:

a) magistar – magistra biologije

4

3. OPIS PROGRAMA

3.1. Popis obveznih i izbornih predmeta i modula s brojem sati nastave i brojem bodova prema

ECTS

I semestar P S V ECTS ŠIFRA

Biokemija 3 30 30 2+3 = 5 BM754

Animalna fiziologija 2 30 15 2+2 = 4 BM755

Fiziologija bilja 2 30 30 2+2 = 4 BM756

Virologija 15 15 1+2 = 3 BM757

Kvantitativna biologija 30 15 2+2 = 4 BM972

Ekologija mora 30 15 15 2+2 = 4 BM759

Izborni 90 3 x (1+1) = 3 x 2 = 6

300 165 15 120 30

II semestar P S V ECTS

Nutrienti u biljci 30 15 2+2 = 4 BM860

Osnove hortikulture 15 15 1+1 = 2 BM861

Embriologija i evol. org. sustava 30 30 2+2 = 4 BM862

Ekologija kopnenih voda 45 45 4+4 = 8 BM863

Molekularna ekotoksikologija 30 15 2+2 = 4 BM864

Znanstveno-istraživačka praksa 1 30 2+0 = 2 BM865

Izborni 90 3 x (1+1) 0 3 X 2 = 6

300 150 150 30

III semestar P S V ECTS

Imunologija 15 15 1+2 = 3 BM966

Razvojna biologija biljaka 30 15 1+2 = 3 BM967

Molekularna ekofiziologija biljaka 15 15 1+2 = 3 BM968

Ponašanje životinja 30 15 1+2 = 3 BM969

Ekologija kopnenih staništa 45 45 4+4 = 8 BM970

Znanstveno-istraživačka praksa 2 60 4+0 = 4 BM971

Izborni 90 3 x (1+1) = 3 x 2 = 6

300 135 15 150 30

IV semestar ECTS

Prihvat teme magistarskog rada 5

Izrada istraživačkog rada sa znanstvenim doprinosom 15

Obrana rada i završni ispit 10

30

5

IZBORNI

P S V ECTS ŠIFRA

Modeliranje bioloških procesa 15 15 1+1 = 2 BMZ72

Biljni testovi toksičnosti 15 15 1+1 = 2 BMZ73

Biokemijski mehanizmi toksičnosti 15 15 1+1 = 2 BMZ74

Molekularni mehanizmi

oksidativnog stresa 15 15 1+1 = 2 BMZ75

Enzimska kinetika 15 15 1+1 = 2 BMZ76

Biomolekule u hrani 15 15 1+1 = 2 BMZ77

Kultura biljnih stanica i tkiva 15 15 1+1 = 2 BMZ78

Evolucija genoma 15 15 1+1 = 2 BMZ79

Biljna patoanatomija 15 15 1+1 = 2 BMZ80

Supramolekularne strukture 15 15 1+1 = 2 BMZ81

Biljna mikrotehnika i

metode mikroskopije 30 15 1+1 = 2 BMZ82

Fiziologija stresa biljaka 15 15 15 1+1 = 2 BMZ83

Imunokompetentnost i transplantacija 15 15 1+1 = 2 BMZ84

Ekotoksikologija 15 15 1+1 = 2 BMZ87

Entomologija 15 15 15 1+1 = 2 BMZ88

Ornitologija 15 15 1+1 = 2 BMZ89

Biogeografska inventarizacija 15 15 1+1 = 2 BMZ92

Podvodna biološka istraživanja 30 1+1 = 2 BMZ93

Geoinformatika u biološkim istraživanjima 15 15 1+1 = 2 BMZ94

Molekularna genetika 30 15 2+2 = 4 BM758

Dendrologija 15 30 0 1+1 = 2 BMZ95

Geologija s palentologijom 30 15 0 1+1 = 2 BMZ96

Zaštitia i revitalizacija vodenih ekosisitema 15 15 0 1+1 = 2 BMZ97

Metabolizam ptica 15 15 0 1+1 = 2 BMZ98

Biokemijske osnove djelovanja lijekova 15 15 0 1+1 = 2 BMZ99

6

3.2. Programi predmeta

Za sve nastavne predmete i module zajedničko je:

Nastava će se izvoditi u obliku predavanja (p), seminara (s), praktikuma (v) u

laboratorijima ili na terenu, u obimu koji je označen uz naziv svakog predmeta. Znanje

studenata provjeravat će se kroz kolokvije, diskusije i izlaganje seminarskih radova.

Bodovi prema ECTS-u su naznačeni uz svaki kolegij i to tako da prvi dio bodova student

dobiva za pohađanje nastave, a drugi mu se pribraja nakon položenog ispita.

Kvaliteta i uspješnost izvedbe svakog predmeta pratit će se putem anketa.

7

Obvezni predmeti

BIOKEMIJA 3 30 p + 0 s + 30 v

ECTS 2+3 = 5

CILJ: Zadaća je kolegija upoznati studente detaljnije s katalitičkim mehanizmima, membranskim

transportnim sustavima, molekularnim motorima, senzornim i imunim sustavima i prijenosom

signala.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Katalitičke (kimotripsin, tripsin, elastaza, cisteinske, aspartilne i

metaloproteaze, karboanhidraza, restrikcijski enzimi, kinaze nukleozid monofosfata) i regulatorne

(aspartat transkarbamoilaza, kooperativni prijenos kisika hemoglobinom, izoenzimi, kovalentna

modifikacija, aktivacija enzima proteolitičkim cijepanjem, proces zgrušavanja krvi) strategije

enzima, membranski propusti i crpke (aktivni i pasivni transport, prijenos iona, sekundarni

prenosioci, specifični kanali), prijenos signala (transmembranski receptori u interakciji s

ligandima i G-proteinima, inozitol fosfatni put, kalcijev ion kao prijenosnik signala u citosolu,

bolesti uzrokovane otežanim prijenosom signala), biosinteza membranskih lipida, kolesterola,

žučnih soli i steroidnih hormona, senzorni sustavi (detektori mirisa, okusa, vidljive svjetlosti,

zvuka i dodira), imuni sustav (antitijela s antigen–veznim i efektornim jedinicama, građa

imunoglobulina, vezanje specifičnih molekula pomoću hipervarijabilnih petlji, MHC-kompleksi,

supresija imunog odgovora na vlastite antigene), molekularni motori (članovi superfamilije NTP-

aza sa P-petljom, miozin i aktin u mišićima, kinezin i dinein u mikrotubulima, rotirajući motori u

bakterijama).

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Mjerenje aktivnosti i detekcija izoenzima elektroforezom, izvođenje

testova nadopunjavanja u svrhu detekcije nedostatka faktora u procesu zgrušavanja krvi, mjerenje

koncentracije antitijela nekom od dostupnih imunokemijskih metoda (imunodifuzija,

imunoelektroforeza, ELISA), izolacija i karakterizacija imunoglobulina iz krvi čovjeka.

ISPIT: pismeni i usmeni

LITERATURA – osnovna:

BERG, J. M., TYMOCZKO, J. L., STRYER, L., 2002: Biochemistry, 5th

ed., Freeman & Comp., New

York.

LITERATURA - dopunska:

NELSON, D. L., COX, M. M., 2000: Lehninger Principles of Biochemistry, 3rd

Edition, Worth

Publishers, New York.

VOET, D., VOET, J. G., 1995: Biochemistry, second edition, J. Wiley & Sons,inc., New York.

GARRETT, R. G., GRISHAM, C. M., 1995: Biochemistry, Saunders College Publishing, Fort

HOLME, D. J., PECK, H., 1998: Analytical Biochemistry, 3rd

Edition, Addison Wesley

Longman Ltd., New York.

WILSON, K., WALKER, J., 1997: Principles and Techniques of Practical Biochemistry, 4th

Edition,

Cambridge University Press, Cambridge.

8

ANIMALNA FIZIOLOGIJA 2 30 p + 0 s + 15 v

ECTS 2+2 = 4

CILJ: Tijekom studiranja ovog kolegija student će naučiti osnove fizioloških adaptivnih

mehanizama u životinjskim organizmima na promjene u okolišu, te principe reguliranja

homeostaze i energetskog balansa na nižim i višim razinama biološkog sustava, te steći pregled

nužne povezanosti različitih razina biološkog sustava i njihovu interakciju u formiranju bioloških

pojava kao i stav o cjelovitosti bioloških sustava koji nužno ukljućuje jednakovrijedno studiranje

pojava na molekularnoj razini do pojava na razini viših bioloških struktura.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Uvod i repertitorij osnovnih fizioloških pojmova. Granice

adaptacije. Restriktivna i ekspanzivna adaptacija. Fizikalne interakcije između organizma i

okoline. Radijacija, kondukcija, konvekcija i evaporacija. Skaliranje metabolizma i termalnih

interakcija. Adaptacija na temperaturu: Poikilotermija i ektotermija. Homeotermija i endotermija.

Izmjena materije s okolišem. Osmotska izmjena kod akvatičkih i trazicijskih životinja. Izmjena

vode i natrij-klorida kod kopnenih životinja. Adaptacije izmjene plinova. Energetika pokretanja.

Fiziološka energetska bilanca. Periodičnost u okolišu i fiziološke promjene. Fiziologija

hibernacije. Diverzitet probave i ishrane. Odnos morfologije i fiziologije probavnog sustava i

načina i vrste prehrane. Fiziološki problemi ishrane biljkama. Fermentacija u probavilu.

Raspodjela sekundarnih sastavnica biljaka u organizmu i njihov uitjecaj na fiziološke procese.

Egzofiziologija i fiziologija ekstraterestričkih bioloških sustava. Fiziologija visokog i niskog

tlaka zraka i vode. Feromoni kao ekološki i fiziološki čimbenici.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Mjerenje bazalnog metabolizma. Utjecaj tlaka zraka na ponašanje

riba. Hibernacija. Biološki metabolički biljezi. Ekofiziološki biljezi. Fermentacija. Fiziologija

visokog tlaka. Fiziologija niskog tlaka. Adaptacija na tempeaturu. Adapratica na dinamiku

okoliša. Feromoni kukaxca i njihovi analozi. Feromoni sisavaca.



RANDALL, D. et al. 2002: Eckert Animal Physiology – Mechanisms and Adaptation, W. H.

Freeman and Company, New York.

MCNAB, B. K. 2002: The Physiological Ecology of Vertebrates, Cornell University Press,

London.


PAUL, J. R., 2001: Physiologie der Tiere, Thieme, Stuttgart.

WITHERS, C. P., 1992: Comparative Animal Physiology, Saunders College Publishing, Los

Angeles.

SCHMIDT-NIELSEN, K., 1998: Animal physiology, Cambridge University Press, Cambridge.

BRADSHAW, D., 2003: Vertebrate Ecophysiology, Cambridge University Press, Cambridge.

9

FIZIOLOGIJA BILJA 2 30 p + 0 s + 30 v

ECTS 2+2 = 4

CILJ: Zadaća kolegija je dati znanja o kemijskim i fiziološkim promjenama u stanici i biljnom

organizmu uvjetovanih regulatornim i kontrolnim procesima, kao i uzročno tumačenje životnih

procesa i njihova međudjelovanja. Tijekom praktikuma studenti će usvajati znanja i razvijati

vještine samostalnim praktičnim radom.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Fotosinteza (C3, C4 i CAM biljke). Fotosinteza i disanje.

Heterotrofna prehrana. Regulacije u staničnoj izmjeni tvari: unutarstanična regulacija (regulacija

genske i enzimske aktivnosti). Međustanična regulacija: biljni regulatori rasta – auksini,

giberelini citokinini, etilen i apscizinska kiselina (kemijski sastav, biosinteza, prijenos, fiziološki

učinci i mehanizam djelovanja). Rast, diferencijacija i razvitak: razine diferencijacije, uzrok

stanične diferencijacije, starenje biljaka. Regulacija okolišnim čimbenicima: djelovanje

temperature svjetlosti i duljine dana na rast i razvitak biljaka. Fiziologija gibanja biljnih organela

i/ili organa.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Ovisnost brzine razgradnje škroba o koncentraciji enzima amilaze.

Djelovanje saharaze (invertaze). Sinteza škroba pomoću enzima fosforilaze. Enzimska razgradnja

glikozida prulaurazina i amigdalina. Učinak fizičkih i kemijskih čimbenika na propusnost

stanične membrane. Ovisnost aktivnosti katalaze o koncentraciji vodikovih iona. Lokalizacija

zone produženog rastenja. Promatranje apsorpcionih spektara klorofila, karotenoida i ksantofila.

Odvajanje biljnih pigmenata papirnom kromatografijom. Dokazivanje citokroma c. Određivanje

intenziteta disanja Pettenkoferovom metodom. Utjecaj giberelina (GA3) na sintezu α-amilaze.

Gibanja u stanicama. Gibanja živih organa.



PEVALEK-KOZLINA, B., 2003: Fiziologija bilja. Profil, Zagreb.

TEIZ, L., ZEIGER, E., 2002: Plant Physiology. Sinauer Associates, Inc., Sunderland,

Massachusetts.

REGULA, I., PEVALEK-KOZLINA, B., VIDAKOVIĆ-CIFREK, Ž., JELENČIĆ, B., 1997: Praktikum iz

fiziologije bilja. Skripta za internu upotrebu. Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički

fakultet, Biološki odsjek, Botanički zavod, Zagreb.


DENFFER, D., ZIEGLER, H., 1991: Botanika, morgologija i fiziologija. Školska knjiga, Zagreb.

DUBRAVEC, K., REGULA, I., 1995: Fiziologija bilja. Školska knjiga, Zagreb.

DENNIS, D.T., TURPIN, D. H., LEFEBVRE, D. D., LAYZELL, D. B., 1997: Plant metabolism. 2nd ed.

Longman, Edinburgh Gate, Hralow.

BERG, J. M., TYMOCZKO, J. L., STRYER, L., 2002: Biochemistry, 5th ed. Freeman & Comp., New

York.

10

MODUL MOLEKULARNA BIOLOGIJA

VIROLOGIJA 15 p + 0 s + 15 v

ECTS 1+2 = 3

CILJ: Ovaj kolegij ima zadaću proširiti i produbiti znanje iz molekularne biologije na virusima i

subviralnim patogenima kao modelima. Tijekom praktikuma studenti će ovladati osnovnim

tehnikama identifikacije i istraživanja virusa kao i modernim molekularnim virološkim

metodama.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Organizacija i ekspresija genoma različitih virusa, virusi

podijeljenog genoma, reverzna transkripcija. Molekularne metode detekcije i identifikacije virusa

i subviralnih patogena. Viroidi kao molekularni relikti – utjecaj na razvitak mišljenja o

molekularnoj evoluciji. Primjena virusa u genetičkom inženjerstvu.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Purifikacija virusnih čestica. Spektrofotometrijska analiza

purificiranih pripravaka. Izolacija i elektroforetska analiza virusne nukleinske kiseline.

Elektroforeza virusnog proteina. Identifikacija virusa lančanom reakcijom polimerazom. Analiza

polimorfizma duljine restrikcijskih fragmenata (RFLP).

ISPIT: pismeni i usmeni.


BRUDNJAK, Z., 1984: Medicinska virologija. JUMENA, Zagreb.

JURETIĆ, N., 1978: Praktikum iz virologije. PMF, Zagreb.

JURETIĆ, N., 2002: Osnove biljne virologije. Školska knjiga, Zagreb.

LITERATURA – dopunska:

MURPHY, F. , et al. 1995: Virus Taxonomy. Springer-Verlag, Wien and New York.

FRAENKEL-CORNAT, H., 1988: Virology. Prentice-Hall Inter. Inc., New Yersey.

MATTHEWS, R. E. F., 1991: Plant Virology. Academic Press, New York.

WALKEY, D., 1991: Applied Plant Virology. Chapman and Hall, London and New York.

11


KAVANTITATIVNA BIOLOGIJA 30p + 0s + 15 v

ECTS 2+2 = 4

CILJ: Stjecanje teorijskog i praktičnog znanja u obradi podataka, njihovoj interpretaciji i

odabiru odgovarajućih matematičkih i/ili statističkih metoda.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Kreiranje pokusa u laboratoriju, Kreiranje pokusa u okolišu.

Principi uzorkovanja, Nadzor i monitoring, Metode cenzusa, Indeksi, Parametarska obrada

podataka, Neparametarska obrada podataka, Multivarijatne metode, Razredbene analize,

Interpretacije rezultata, Metode ponovljenih uzorkovanja, Monte Carlo simulacija, Temelji

Bayesove statistike, Statističko modeliranje, Prostorna statistika, Metode kvantifikacije bioloških

podataka, Metode kvantifikacije bioloških odnosa i promjena u funkciji vremena

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Kreiranje pokusa u laboratoriju i okolišu, Primarna obrada

podataka, Obrada podataka statističkim metodama, Izrada simulacija, Kvantifikacija bioloških

podataka, Izrada statističkih i matematičkih modela, Primjena prostorne statistike, Cenzus

ISPIT: pismeni, usmeni


BRITTON, F.N., 2004, Essential Mathematical Biology (2nd

Edition), Springer Verlag, London.

ŠOŠIC, I., 2004: Primijenjena statistika, Školska knjiga, Zagreb.

ZAR, J.H., 2009, Biostatistical Analysis, Prentice Hall, (5th

Edition).


BOHL, E., 2001: Mathematik in der Biologie, Springer Verlag, Berlin.

QUINN, P.G., 2002: Experimental Design and Data Analysis for Biologists, Cambridge

University Press, Cambridge.

SUTHERLAND, W.J., 2006, Ecological Census Techniques: A Handbook, Cambridge

University Press, Cambridge (2nd

Edition).

12

MODUL EKOLOGIJA STANIŠTA

EKOLOGIJA MORA 30 p + 15 s + 15 v

ECTS 2+2 = 4

CILJ: Upoznavanje sa specifičnim osobinama različitih staništa u morima, te s prostornom i

vremenskom raspodjelom biotičkih i abiotičkih čimbenika. Studenti će se samostalnim radom na

seminaru upoznati sa specifičnim prilagodbama morskih organizama: lebdenje vs. plivanje,

vertikalna migracija, osmoregulacija, izlučivanje dušikovih spojeva, disanje i razmnožavanje.

Na terenu uočiti specifične prilagodbe organizama na pojedina staništa (supralitoralne lokvice,

slane močvare i estuariji).

SADRŽAJ PREDAVANJA: Slatkovodna staništa vs. morska staništa. Priroda i globalna

raspodjela morskih organizama, staništa i produktivnost. Plankton neritičke i oceanske provincije.

Bentos litorala. Slane močvare, šume mangrova i livade morskih cvjetnica. Koraljni grebeni.

Pelagički i bentički sustavi dubokih mora. Nekton. Specijacija i biogeografija. Utjecaj čovjeka i

zaštita.

SADRŽAJ SEMINARA: Gradijent saliniteta od estuarija do hipersalinitetnih staništa, sa

specifičnostima biocenoza. Utjecaj morskih struja i valova na modeliranje obalnog područja.

Adaptacije litoralnih zajednica (boja, veličina, oblik). Prilagodbe morskih organizama iz velikih

dubina na visoki hidrostatski tlak. «Thiobios» - specifične zajednice anoksičnih sedimenata.

Simbioza organizama koji naseljavaju područja hidrotermalnih izvora.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Terenski rad koji uključuje odlazak na odabrane lokalitete u

Limskom kanalu, slanoj močvari Palud, ušću rijeke Mirne u more, te popisivanje florističkog i

faunističkog sastava zajednica pojedinih lokaliteta. Mjerenje fizikalnih i kemijskih čimbenika

vode na pojedinim lokalitetima, uzorkovanje vode i organizama, te laboratorijska obrada uzoraka

(kemijski sastav vode, morfološka i anatomska građa organizama - sekcije).


LITERATURA (osnovna) potrebna za studij i polaganje ispita:

MICHEL KAISER, M., ATTRILL, M., JENNINGS, S., THOMAS, D. N., 2005: Marine Ecology:

Processes, Systems, and Impacts, 432, Oxford University Press.


KIRSCHMAN, D. L., 2000: Microbial Ecology of the Oceans. Wiley Pub.

BARNES, R., HUGHES, R. N., 1999: Introduction to Marine Ecology, Fishknowledge Com.

13

NUTRIENTI U BILJCI 30 p + 0 s + 15 v ECTS 2+2 = 4

CILJ: Zadaća je kolegija dati znanja o asimilaciji, prijenosu i ulozi nutrienata u biljci s obzirom

na njihovu nazočnost u tlu i vodi. Cilj praktikuma je razvijanje praktičnih vještina dokazivanja

nazočnosti pojedinih tvari u biljnim stanicama i tkivima.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Analiza biljnog tkiva. Primanje i prijenos hranidbenih elemenata u

biljci. Utjecaj pH tla na rast biljke. Uloga i značenje pojedinih mineralnih elemenata u biljci.

Asimilacija dušika, nitrata, fiksacija dušika, asimilacija amonijevih iona, sumpora, fosfata,

asimilacija kationa. Prijenos otopljenih tvari. Metabolizam ugljikohidrata i lipida. Sekundarni

biljni metaboliti. Laboratorijske metode uzgoja biljaka i nutrienti. Simptomi nedostatka

esencijalnih elemenata. Nutrienti i eutrofikacija vodenih ekosistema.

Studenti su obvezni izraditi pismeni rad iz odabranog područja.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Dokazivanje nazočnosti pojedinih tvari u stanicama i tkivima

(kalcija, fosfata, nitrata; željeznih i amonijevih iona; askorbinske kiseline; ugljikohidrata, inulina;

i bjelančevina). Ovisnost aktivnosti katalaze o koncentraciji vodikovih iona. Procjena količine

kalcija u tlu pomoću Passonovog aparata. Izlučivanje kiselina iz korijena. Određivanje brzine

rastenja korijena u postojećim uvjetima. Dokazivanje škroba u listovima. Ovisnost stvaranja

škroba u listovima o prisutnosti ugljikovog dioksida u atmosferi. Provodljivost drvenastih

stabljika za vodu.


Literatura – osnovna:


REGULA, I., PEVALEK-KOZLINA, B., VIDAKOVIĆ-CIFREK, Ž., JELENČIĆ, B., 1997: Praktikum iz

fiziologije bilja. Skripta za internu upotrebu. Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički

fakultet, Biološki odsjek, Botanički zavod, Zagreb.

DENNIS, D.T., TURPIN, D. H., LEFEBVRE, D. D., LAYZELL, D. B., 1997: Plant metabolism. 2nd ed.

Longman, Edinburgh Gate, Hralow.

TAIZ, L., ZIEGER, E., 1991: Plant Physiology. The Benjamin /Cummings Publ. Co., New York.


TITTIZER, T., KREBS, F, 1996: Ökosystemforschung der Rhein und seine Auen. Springer-Verlag

Berlin Heidelberg, New York.

LIKENS, G. E., (Ed.), 1972: Nutrients and Eutrophication: The Limiting-Nutrient Controversy.

Special Symposia Volume I. Allen Press, Inc. Lawrence, Kansas, 1-244.

14

OSNOVE HORTIKULTURE 15 p + 0 s + 15 v

ECTS 1+1 = 2

CILJ: Značaj kolegija je u razvijanju sposobnosti studenata da znanja iz botanike oplemene kroz

praktičnu primjenu sa svrhom organiziranog uzgoja biljaka.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Pomagala pri uzgoju bilja (oruđa, posude, supstrati za uzgoj,

sredstva za zaštitu bilja, gnojiva, klijališta, staklenici, rasadnici). Načini razmnožavanja bilja –

vegetativno (dijeljenje, reznice, povaljenice, grebenice, vriježe, rasplodna tjelešca, kultura tkiva) i

generativno (morfološka i fiziološka svojstva sjemenaka, metode pospješivanja klijavosti, sjetva).

Upoznavanje uresnog bilja (sobnoga, lukovičastog, jednoljetnica, trajnica, drveća i grmlja).

Osnivanje i njega travnjaka. Vodene površine u vrtu.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Vegetativno razmnožavanje (dijeljenje, reznice, cijepljenje). Sjetva.

Pikiranje. Presađivanje i dijeljenje lončanica. Dijeljenje trajnica. Obrezivanje grmlja. Sadnja

drveća i grmlja. Osnivanje travnjaka (obrada i priprema tla). Upoznavanje dekorativnog bilja u

Botaničkom vrtu.



GRAHM, L., 1988: Planiranje i uređenje vrta. Mladinska knjiga, Zagreb.


ENCKE, F., 1958: Parey's Blumengärtnerei. P. Parey, Berlin und Hamburg, I-II.

KRÜSSMANN, G., 1960-62: Handbuch der Laubgehölze. P. Parey Verlag.

KRÜSSMANN, G., 1983: Handbuch der Nadelgehölze. P. Parey Verlag.

KOHLEIN, F., 1974: Pfanzen vermehren leicht gemacht. Verlag Eugen Ulmer. Stuttgart.

15

EMBRIOLOGIJA I EVOLUCIJA ORGANSKIH SUSTAVA 30 p + 0 s + 30 v

ECTS 2+2 = 4

CILJ: Učenjem sadržaja dobija se uvid u razvoj organizama od oplođene jajne stanice do

formiranja organskih sustava. Poseban cilj praktikuma je kroz samostalan rad na preparatima

upoznavanje i sagledavanje kompleksnosti hijerarhijskih odnosa – od organizama na nivou

stanice do organskih sustava mnogostaničnih organizama.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Povijest embriologije. Struktura germinalnih stanica i mejoza.

Strukture i tipovi gameta. Oplodnja, brazdanje, tipovi blastule i gastrule. Neurulacija. Kompleks

homeotičkih gena («HOM» gena) – geni koji kontroliraju embriogenezu i kod nižih i kod viših

organizama. Embrionsko porijeklo i razvoj organskih sustava.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Procesi embriogeneze (oplodnja, blastulacija, gastrulacija) na

primjeru morskih ježinaca. Morfološke osobine organskih sustava ličinačkih stadija i odraslih

oblika ehinodermata, komparacija obzirom na porijeklo i način života. Usporedba organizama

različite stanične organizacije. Građa organizma od prokariota do eukariota - specijalizacija

organela, stanica – tkiva, organa, organskih sustava – povećavanje «efikasnosti» organizma;

evolucija aktivnih metazoa. Presjek kroz sve organske sustave - evolucija u smislu razvoja

osobina koje donose prednost.


LITERATURA ( osnovna) potrebna za studij i polaganje ispita:

GILBERT, S. F., 2003: Developmental Biology. 7th

ed. Sinauer Associates, Inc.

HABDIJA, I., PRIMC-HABDIJA, B., RADANOVIĆ, I., VIDAKOVIĆ, J., KUČINIĆ, M., ŠPOLJAR, M.,

MATONIČKIN, R., MILIŠA, M., 2004: Protista – Protozoa i Metazoa – Invertebrata. Funkcionalna

građa i praktikum. Meridijani, Samobor.


CAMPBELL, N. A., 1996: Biology. 4th

ed. The Benjamin / Cummings Publishing Company, Inc.

KARDONG, K. V., 1995: Vertebrates: Comparative Anatomy, Function, Evolution. Wm. C.

Brown Publishers.

MILLER, S. A., HARLEY, J. P., 1996: Zoology. 3rd

ed. WCB McGraw-Hill.

SADLER, T., W., 1996: Langmanova medicinska embriologija. Školska knjiga, Zagreb.

RUPERT, E. E., FOX, R. S., BARNES, R. D., 2004: Invertebrate Zoology. A Functional Evolutionary

Approach. 7th

ed., Brooks / Cole – Thomson Learning.

16


EKOLOGIJA KOPNENIH VODA 45 p + 0 s + 45 v

ECTS 4+4 = 8

CILJ: Usvajanje znanja o strukturi i funkciji različitih tipova slatkovodnih ekoloških sustava te

razvijanje praktičnih vještina uzorkovanja i analiza njihovih abiotičkih i biotičkih čimbenika, s

posebnim naglaskom na zaštitu voda.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Raspored i vrste slatkovodnih sustava. Voda kao životni medij –

molekularna struktura, fizikalna i kemijska svojstva vode, ciklusi nutrijenata, vertikalni gradijent.

Sastav i raspored biotičkih zajednica – plankton, nekton, bentos. Prilagodbe organizama za

različite životne uvjete u lotičkim i lentičkim sustavima. Protok energije i trofički sustav –

primarna produkcija, sekundarna produkcija, detritovorna hranidbena mreža. Eutrofizacija.

Upotreba voda. Onečišćenje voda. Zaštita voda – zaštita staništa i biološke raznolikosti.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Uzorkovanje vode, sedimenta i biocenoza- terenski rad na

odabranim lokalitetima. Određivanje fizikalno-kemijskih svojstava vode (brzina strujanja,

temperatura, boja, prozirnost, pH, otopljeni kisik, klorofil-a). Analiza sedimenta. Određivanje

kvalitativnog i kvantitativnog sastava fitoplanktona, zooplanktona, makrofaune i meiofaune.

Kvalitativna i kvantitativna analiza biofilma. Saprobiološka analiza fitoplanktona. Akvatični

testovi toksičnosti vode. Statistička obrada podataka.

ISPIT: pismeni, usmeni.


WETZEL, R. G., 2001: Limnology – Lake and River Ecosystems. 3rd

ed. Academic Press, San

Diego, 1006 pp


KEROVEC, M., 1988: Ekologija kopnenih voda. Hrvatsko ekološko društvo i dr. Ante Pelivan,

Zagreb, 75 pp.

Apha, 2001: Standard methods for examination of water and wastewater. Amer. Public Health

Assoc. 20th

ed. Washington, 1481 pp.

ENGELHARDT, W., 2003: Was lebt in Tümpel, Bach und Weiher? Kosmos, Stuttgart, 313 pp.

STREBLE, H., KRAUTER, D., 2002: Das Leben im Wassertropfen. Kosmos, Stuttgart, 428 pp.

17


MOLEKULARNA EKOTOKSIKOLOGIJA 30 p + 0 s + 15 v

ECTS 2+2 = 4

CILJ: Predikcija utjecaja zagađivala na ekološke sustave temelji se na rezultatima različitih

modela biomonitoringa. Praćenje utjecaja ksenobiotika na nižim razinama biološkog sustava

ujedno znači i bržu mogućnost predviđanja učinka i ishoda na višim razinama. Stoga je

poznavanje molekularnih mehanizama relevantnim za promjene na višim kategorijama bioloških

tj. ekoloških sustava nužan preduvjet za njihovo razumjevanje. Procjena stanja okoliša, te

praćenje i upravljanje okolišem i biološkim promjenama na razini populacija ili drugih viših

razina ekološkog sustava nisu mogući bez poznavanja elementarnih principa molekularne

ekotoksikologije.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Zagađenje i onečišćenje. Ksenobiotici. Mehanizmi prodiranja

ksenobiotika u biološke sustave. Učinak prvog prolaska. Obrambeni mehanizmi. Reakcije

biotransformacije. Prva faza transformacije ksenobiotika. Druga faza transformacije

ksenobiotika. Treća faza transformacije ksenobiotika. Eliminacija ksenobiotika. Ksenobiotička

indukcija i inhibicija. Hormonalni disraptori. Ksenoandrogeni. Ksenoestrogeni. Vitelogenin.

Oksidativni stres kao posljedica fizikalnih čimbenika te izloženosti i djelovanja ksenobioticima.

Djelovanje ksenobiotika na metaboličke puteve. Molekularni biomarkeri. p-glikoprotein i MXR.

Biomarkeri izloženosti i učinka. Utjecaj ksenobiotika na markere metaboličke aktivnosti i

zdravstvenog stanja.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Metode izlaganja ksenobioticima. Testovi in vivo. Testovi na

primarnoj kulturi stanica. Pripravka postmitohondrijske i mikrosomalne frakcije. Inhibicija

kolinesteraza kao pokazatelj učinka organofosfata, karbamata i detergenata. Ukupna količina

citokroma P450 i indukcija etoksirezorufin-o-deetilaze kao pokazatelji izloženosti policikličkim

aromatskim ugljikovodicima. Koncentracija glutationa. Aktivnost katalaza i glutation

peroksidaze kao pokazatelji oksidativnog stresa. Metabolički markeri. Koncentracija

metalotioneina kao pokazatelj izloženosti metalima.



GARTE, S. J. (editor), 1993: Molecular Environmental Biology, CRC Press, Boka Raton.


BERG, J. M., STRYER, L., TYMOCZKO, J. L., 2002: Biochemistry, W. H. Freeman & Company,

New York.

MINEAR, A. R., (editor), 1995: Application of molecular biology in environmental chemistry,

CRC Press, Boca Raton.

18

ZNANSTVENO-ISTRAŽIVAČKA PRAKSA 1 0 p + 0 s + 30 v

ECTS 2+0 = 2

CILJ: Upoznavanje suvremenih načela i metoda istraživačkog rada kroz aktivo sudjelovanje u

izraživačkom radu nekog od istraživačkih timova pod neposrednim mentorstvom.

SADRŽAJ RADA NA TERENU: Pripreme za rad na terenu (prikladna odjeća i obuća, mjere

zaštite i sigurnosti, vođenje terenskog dnevnika). Terenski rad: upoznavanje i savladavanje

metoda uzorkovanja, sakupljanja uzoraka, konzerviranja i označavanja uzoraka. Mjerenja na

terenu.

SADRŽAJ RADA U LABORATORIJU: Upoznavanje s laboratorijskim rutinama. Vođenje

laboratorijskog dnevnika. Upoznavanje i učenje laboratorijskih tehnika. Sudjelovanje u radu

laboratorija. Samostalan rad na odabranim zadacima.

19

IMUNOLOGIJA 15 p + 0 s + 15 v

ECTS 1+2 = 3

CILJ: Upoznati studente s ulogom imunološkog sustava, principima i mehanizmima imunoloških

reakcija, povezanosti imunološkog sustava s drugim funkcionalnim i organskim sustavima, te

klasičnim i suvremenim metodama imunoloških istraživanja.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Organi i tkiva imunološkog sustava. Hematopoeza, limfociti i

makrofagi. Antigeni, epitopi i reaktivnost antitijela. Struktura i klase antitijela. Sustav

komplementa. Razvoj B stanica. Organizacija gena imunoglobulina. Ekspresija gena

imunoglobulina. T stanice i T receptori. Razvoj T stanica i timusna selekcija. Citokini. Glavni

kompleks histokompatibilnosti. Imuni odgovori. Imunološke preosjetljivosti. Autoimune bolesti.

Bolesti imunodeficijencije. HIV i AIDS. Transplantacijska imunologija. Imunosupresija.

Imunološki sustav i rak.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Imunizacija eksperimentalnih životinja. Limfni sustav glodavaca.

Osnovne imunohistokemijske metode. Izolacija antitijela. ELISA. Western-blotting. Izolacija

limfocita. Kultura limfocita. Imunološke reakcije. Imunosupresija.



JANEWAY, A. C., (editor), 2001: Immunobiology, Garland Publishing, New York

ANDREIS, I., BATINIĆ, D., ČULO, F., GRČEVIĆ, D., MARUŠIĆ, M., TARADI, M., VIŠNJIĆ, D., 2004:

Imunologija., Medicinska naklada, Zagreb.


TURNER, Y. R., (editor) 1994: Immunology - A comparative approach, Willey, New York

ABUL, K. A., LICHTMAN, A. H., 2003: Cellular and Molecular Immunology, W. B. Saunders

Company, Philadelphia.

20

RAZVOJNA BIOLOGIJA BILJAKA 30 p + 0 s + 15 v

ECTS 1+2 = 3

CILJ: Zadaća kolegija jest dati znanja o procesima i mehanizmima diferencijacije tijekom razvoja

biljnog organizma.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Životni ciklus sjemenjača i gametogeneza: mikrosporogeneza i

megasporogeneza. Oplodnja. Embriogeneza. Postembrionalni razvoj. Klijanje. Diferencijacija

stanica i tkiva tijekom razvoja vegetativnih i generativnih organa. Molekularni mehanizmi

djelovanja biljnih regulatora rasta: auksini, citokinini, apscizinska kiselina, jasmonična kiselina,

brasinolidi, oligosaharidi, giberelini, etilen. Metode istraživanja i pristup razvojnim procesima

biljnog organizma: citološke i anatomske metode. molekularne analize: genski transkripti i

proteini. fiziološke metode.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Studenti će, prema vlastitom interesu, kroz praktikumski rad

samostalno obraditi neku od tema kolegija.



RAGHAVAN, V., 2000: Developmental Biology of Flowering Plants. Springer-Verlag, New York,

Berlin, Heidelberg.



SMITH, C. J., GALLAN, J., CHIATANTE, D., ZOCCHI, G., 1994: Biochemical Mechanisms Involved

in Plant Growth Regulation. Clarendon Press, Oxford.

TAIZ, L., ZEIGER. E., 1998: Plant Physiology. Sinauer Associates, Inc., Publishers, Sunderland,

Massachusetts.

21


MOLEKULARNA EKOFIZIOLOGIJA BILJAKA 15 p + 0 s + 15 v

ECTS 1+2 = 3

CILJ: Zadaća kolegija jest dati znanja o interakciji biljaka i okoliša na molekularnoj i celularnoj

razini. Samostalan rad studenata predviđen je tijekom seminara.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Pregled biotičkih i abiotičkih ekoloških čimbenika. Molekularni

mehanizmi percepcije signala u biljnoj stanici i fiziološki odgovor. Promijene u genskoj

ekspresiji uzrokovane promijenom temperature, svjetlosti, suše i anoksije. Utjecaj aeropolutanata

na fiziološki status biljke. Sumpor (IV)-oksid. Dušični oksidi. Ozon. Tolerancija na teške metale.

Molekularna biologija oksidativnog stresa kod biljaka. Funkcija i regulacija enzima Halliwell-

Asada ciklusa. Utjecaj abiotičkih čimbenika (svjetlost, temperature, herbicidi, teški metali) na

molekularnu organizaciju i funkciju fotosintetskog aparata.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Studenti će tijekom praktikumskog rada samostalno obraditi neku

od tema kolegija.



HELDT, H. W., 1999: Plant Biochemistry and Molecular Biology. Oxford University Press Inc.,

New York, Oxford.


Massachusetts.


ADUCCI, P., 1997: Signal Transduction in Plants. Birkhäuser Verlag, Switzerland.

BASRA, A. S., 1993: Stress-Induced Gene Expression in Plants. Harwood Academic Publishers,

Switzerland.

SCANDALIOS, J. G., 1997: Oxidative Stress and the Molecular Biology of Antioxidant Defenses.

Cold Spring Harbor Laboratory Press, New York.

22

PONAŠANJE ŽIVOTINJA 30 p + 15 s + 0 v

ECTS 1+2 = 3

CILJ: Studenti trebaju naučiti da ponašanje životinja ima svoju podlogu u genetičkoj osnovi,

građi organa i da je rezultat individulanosti svake jedinke. U okviru seminara studenti su obvezni

referirati o izabranoj temi.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Upoznavanje s temeljnim poveznicama nasljeđa i razvoja pojedinih

jedinki. Prirodna selekcija i evolucija socijalnog ponašanja. U poglavlju mehanizmi ponašanja

treba istaknuti percepciju kod životinja i ukazati na direktan odnos između životinje jedike i

okoliša. Prikazati koncepte učenja kod životinja. Za shvaćanje kompleksnog ponašanja kod

životinja potrebno se upoznati s instinktom, učenjem, ritualizacijom, komunikacijom,

donošenjem odlika kod životinja i mentalnih sklopova kod životinja.

SADRŽAJ SEMINARA: U oviru seminara svaki student treba se opredjeliti za neku od tema

koju će pripremiti uz pomoć nastavnika i prezentirati. Također se predviđa preglad video

materijala koji prati sadržaj programa.



MC FARLAND, D., 1996: Animal behavior. Addison Wesley Longman Limited, Edimbourg

GOODENOUGH, J., MCGUIRE, B., WALLACE, R. A., 2001: Perspectives of Animal Behavior. John

Wiley and sons, Inc. New York, Brisbane, Toronto.


HALLIDAY, T., 1994: Animal Behavior. A Blanford book, London

MILLER, S., HARLEY, J. P., 1996: Zoology. WCB Mc. Graw – Hill Companiec Inc. Boston

23


EKOLOGIJA KOPNENIH STANIŠTA 45 p + 0 s + 45 v

ECTS 4+4 = 8

CILJ: Upoznati studente s različitim tipovima kopnenih staništa. Objasniti složena djelovanja

abiotičkih (klimatskih, geomorfoloških, pedoloških) i biotičkih ekoloških čimbenika na biljne i

životinjske organizme kopnenih staništa.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Utjecaj kompleksnog djelovanja temperature zraka, tipova klime i

drugih ekoloških čimbenika na rasprostranjenje organizama. Termička svojstva staništa. Utjecaj

vlažnosti u tlu i zraku na organizme. Vodene odlike kopnenih staništa i odnos organizama prema

vodi (kserofiti, mezofiti, higrofiti). Atmosfera kao ekološki čimbenik. Tlo kao kompleks

ekoloških čimbenika (fizička, kemijska i biološka svojstva) tla. Živi svijet tla (mikroflora,

makroflora, mikrofauna, makrofauna). Odlike tropskih kišnih šuma, tropskih listopadnih šuma,

savana, pustinja, stepa, listopadnih šuma umjerenog pojasa, tajge i tundre. Kopneni ekološki

sustavi u uvjetima klimatskih promjena. Vezanost organizama za staništa: morske obale, krš,

gorski krajevi, livade, šume, močvare, urbana staništa; zakonitosti horizontalnog i vertikalnog

rasporeda flore i faune.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Vježbe mjerenja parametara klime. Interpretacija podataka

meteoroloških motrenja i klimatskih dijagrama. Stručni obilazak i upoznavanje s uređajima na

meteorološkoj postaji. Pregled i primjena različitih metoda za uzorkovanje pojedinih skupina

organizama na različitim staništima, determinacija uzorkovanog materijala, kvalitativna i

kvantitativna analiza terenskih podataka.



ANDREWS, W.A., 1974: A guide to the study of terrestrial ecology. 246 pp.

CRAWLEY, J.M.,1997: Plant Ecology. Blackwell Science, 717 pp.

CHAPIN, S.F.III, MOONEY, H.A., CHAPIN, M.C., MATSON, P.A., 2002: Principles of terrestrial

ecosystem ecology. Springer Publishing, 436 pp.


BARBOUR, M.G., PITTS, W. D., BURK, J.H., 1987: Terrestrial plant ecology. B/C 604 pp.

COCHRANE, J., 1987: Air ecology. Franklin Watts, 325 pp.

COCHRANE, J. 1987: Land ecology. Franklin Watts, 440 pp.

ŠEGULJA, N., TOPIĆ, J., 1994: Vodič za terensku nastavu iz geobotanike i ekologije bilja (skripta).

Zagreb.

ŠEGOTA, T., FILIPČIĆ, A., 1996: Klimatologija za geografe. Škol. knjiga, Zagreb, 471 pp.

DICKERMAN, J., 1998: Exploring biodiversity. Mcgraw-Hill College, 166 pp.

RADOVIĆ, J., 1999: Pregled stanja biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske sa strategijom i

akcijskim planovima zaštite.DUZPO, Zagreb, 151 pp.

AMBASHT, R.S., AMBASHT, N.K., 2002: Modern trends in applied terrestrial ecology. Plenum

Pub. Corp., 367 pp.

24

ZNANSTVENO-ISTRAŽIVAČKA PRAKSA 2 0 p + 0 s + 60 v

ECTS 4+0 = 4

CILJ: Upoznavanje suvremenih načela i metoda istraživačkog rada kroz aktivo sudjelovanje u

izraživačkom radu nekog od istraživačkih timova pod neposrednim mentorstvom.

SADRŽAJ RADA NA TERENU: Pripreme za rad na terenu (prikladna odjeća i obuća, mjere

zaštite i sigurnosti, vođenje terenskog dnevnika). Terenski rad: upoznavanje i savladavanje

metoda uzorkovanja, sakupljanja uzoraka, konzerviranja i označavanja uzoraka. Mjerenja na

terenu.

SADRŽAJ RADA U LABORATORIJU: Upoznavanje s laboratorijskim rutinama. Vođenje

laboratorijskog dnevnika. Upoznavanje i učenje laboratorijskih tehnika. Sudjelovanje u radu

laboratorija. Samostalan rad na odabranim zadacima.

25

Izborni predmeti

MODELIRANJE BIOLOŠKIH PROCESA 15 p + 15 s + 0 v

ECTS 1+1 = 2

CILJ: Naučiti osnovne metode matematičkog modeliranja bioloških procesa na razinama od

molekularnih do ekoloških.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Diskretni dinamički sustavi. Kompartentalna analiza i diferencijalne

jednadžbe. Logistički modeli. Rekurzivne funkcije. Stohastički procesi. Interpretacija

stohastičkih podataka. Kreiranje stohastičkih modela. Validacija modela. Model humane

populacije. Reperttorij matrične algebre. Analiza vlastitih vrijednosti i vektora. Empirijski

modeli. Interpolacija. Statistika jednostavne regresije. Kontinuirani modeli. Geometrijska analiza

i nelinearne jednadžbe. Kontinuirani stohastički procesi.

SADRŽAJ SEMINARA: U okviru seminara studenti će na konkretnim primjerima iz

istraživanja, dakle na realnim podacima, kreirati modele.

ISPIT: pismeni


Mooney D., Randall S., 1999: A Course in Mathematical Modeling.


BENDER, A. E., 2000: An Introduction to Mathematical Modeling, Dover Publications, Mineola.

BRITTON F. N., 2003: Essential Mathematical Biology, Springer Verlag, London.

26

BILJNI TESTOVI TOKSIČNOSTI 15 p + 0 s + 15 v

ECTS 1+1 = 2

CILJ: Zadaća kolegija je usvajanje znanja o djelovanju poznatog čimbenika na testni organizam u

laboratorijskim uvjetima, kao i njegov mogući utjecaj na živi svijet u okolišu. U laboratoriju će

studenti razvijati praktične vještine testirana utjecaja pojedinih toksikanata na biljke.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Vrste testova. Test organizmi. Način izvođenja testova u

laboratoriju. Pojedinačan prikaz toksičnosti metala i ksenobiotika na alge, koji po svojoj

toksičnosti i/ili zastupljenosti u industriji ili okolišu zaslužuju posebnu pažnju. Porijeklo i

količina ksenobiotika u vodi. Lemna test - kao pokazatelji toksičnosti najčešće se prate prirast

biljaka (određivanjem svježe i suhe tvari, određivanjem ukupne površine biljaka), koncentracija

fotosintetskih pigmenata i količina proteina.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Utvrđivanje toksičnosti metala (olovo, kadmij, živa, mangan, krom,

nikal, kobalt, i aluminij) i ksenobiotika na alge kult. Chlorella kessleri, Pseudokirchneriella

subcapitata i Desmodesmus subspicatus metodom miniaturiziranog bioassay-a. Statistička obrada

podataka.

ISPIT: praktični i usmeni


RAI, L. C., GAUR, J.P. & SOEDER, C.J., 1994: Algae and water polution. E. Schweizerbart,

Stuttgart.

HEMPHILL, D.D, 1982: Trace substances in environmental health. XVI Symp. Univ. Missouri,

Minessota.


FINNEY, D.J., 1978: Statistical Methods in Biological Assay. Griffin, Weycombe, U.K.

HRN ISO 8692, 2000: Ispitivanje inhibicije slatkovodnih alga Scenedesmus subspicatus i

Selenastrum capricornutum.

LANDOLT, E., 1986: The family of Lemnaceae – a monographic study (Vol. 1 and 2).

Veroffentlichungen des Geobotanischen Institutes der Edig. tech. Hochschule, Stiftung Rübel.

Zürich.

http:/www.mobot.org/jwcross/duckweed/education.htm

27

BIOKEMIJSKI MEHANIZMI TOKSIČNOSTI 15 p + 0 s + 15 v

ECTS 1+1 = 2

CILJ: Temelj razvoja, s jedne strane suvremene farmaceutske industrije, a s druge strane metoda

praćenja i razumijevanje promjena u ekološkim sustavima, su procesi do kojih izlaganje

ksenobioticima dovodi na molekularnoj razini. U ovom kolegiju student će detaljno studirati

biokemijske mehanizme koji prethode krajnjem toksičnom učinku ili sami po sebe predstavljaju

krajnju točku toksičnog učinka.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Osnovna svojstva biotransformirajućih enzima. Biotransformacija i

metabolizam. Stereokemijski pristup biotransformaciji ksenobiotika. Prva i druga faza

biotransformacije. Nomenklatura enzima uključenih u biotransformaciju. Raspodjela

biotransformirajućih enzima u organizmima. Reakcije hidrolize. Reakcije redukcije. Reakcije

oksidacije. Aktivacija ksenobiotika. P450 «knockout» miš. Konjugacija s glukuronskom

kiselinom. Reakcije sulfatacije. Reakcije metilacije. Reakcije acetilacije. Konjugacija s

aminokiselinama. Konjugacija s glutationom. Rodaneza. Reakcija fosforilacije. QSAR.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: U okviru praktikuma studenti će obrađivati konkretne primjere iz

toksikološke prakse.



MARQUARDT H., SCHAFER G. S., MCCLELLAN D. R., WELSCH F. (EDITORS), 1999: Toxicology,

Academic Press, San Diego.


GARTE S. J. (EDITOR), 1993: Molecular Environmental Biology, CRC Press, Boka Raton

BERG J. M., STRYER L., TYMOCZKO J. L., 2002: Biochemistry, W. H. Freeman & Company, New

York.

28

MOLEKULARNI MEHANIZMI OKSIDATIVNOG STRESA 15 p + 15 s + 0 v

ECTS 1+1 = 2

CILJ: Zadaća kolegija je dati znanja o mehanizmima nastanka oksidativnog stresa na

molekularnoj, subcelularnoj i celularnoj razini, te mehanizmima uklanjanja čimbenika koji ga

uzrokuju. Tijekom praktikuma studenti će samostalno izvoditi praktični rad predviđenog

sadržaja.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Kisik i reaktivne kisikove jedinke. Oštećenja biomolekula i

staničnih struktura u uvjetima oksidativnog stresa. Oksidansi i provođenje signala u stanici.

Neenzimski antioksidansi: askorbinska kiselina, glutation, vitamin E, karotenoidi, fenoli.

Antioksidativni enzimi: katalaza, peroksidaze, superoksid dismutaza, glutation reduktaza i

monodehidroaskorbat reduktaza. Halliwell-Asada ciklus.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Metode određivanja aktivnosti antioksidativnih enzima.

Određivanje α-tokoferola tankoslojnom kromatografijom. Određivanje koncentracije

fotosintetskih pigmentata. Mjerenje efikasnosti fotosustava II metodom saturacijskog pulsa.

Induciranje oksidativnog stresa u eksperimentalnim uvjetima.

ISPIT: pismeni i usmeni.


SCANDALIOS, J. G., 1997: Oxidative Stress and the Molecular Biology of Antioxidant Defenses.

Cold Spring Harbor Laboratory Press, New York.



Massachusetts.

29

ENZIMSKA KINETIKA 15 p + 0 s + 15 v

ECTS 1+1 = 2

CILJ: Osnovno znanje iz enzimske kinetike stečeno u Biokemiji 1 nadopuniti teoretski i

praktično na više enzimskih modela.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Proučit će se detaljno sve faze enzimske reakcije koja slijedi

Michealis-Menten model, te objasniti dodatni kinetički prikazi koji omogućuju točnije

određivanje kinetičkih konstanti Km i Vmax. Također će se izučavati tipovi inhibicije enzimskih

reakcija, te utjecaj inhibitora na kinetičke konstante, kao i mogućnosti njihovog izračunavanje.

Detaljnije će se objasniti kinetika alosteričkih enzima, te dva osnovna alosterička modela –

Koshland-ov i Monod-ov.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Mjerit će se početna brzina odabranih enzimskih reakcija bez ili u

prisustvu inhibitora, te izračunavati kinetičke konstante enzima. Na osnovu promjena konstanti

zaključivat će se o tipu inhibicije.



SEGEL H.I., 1976: Biochemical Calculation, 2nd

Edition, J. Wiley & Sons,inc., New York.

CORNISH-BOWDEN A., 1995: Fundamentals of Enzyme Kinetics, revised Edition, Portland Press,

London.


GARRETT R.G.,GRISHAM C.M., 1995: Biochemistry, Saunders College Publishing, Fort Worth,

30

BIOMOLEKULE U HRANI 15 p + 15 s + 0 v

ECTS 1+1 = 2

CILJ: Zadaća kolegija je osposobiti studente za primjenu fundametntalnog znanja biologije u

nutricionistici.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Uvod. Reakcije između pojedinih sastojaka hrane (ugljikohidrata,

lipida, proteina, enzima, vitamina, tvari boje i arome, anorganskih tvari). Biološka uloga

pojedinih aktivnih molekula u hrani. Polifenoli. Terpenoidi. Hidrokoloidi. Glukozinolati.

Fosfolipidi. Vitamini.

SADRŽAJ SEMINARA: Studenti će prema vlastitom izboru, samostalno obraditi neku od tema

kolegija u obliku seminara.



BELITZ, H.-D., W. GROSCH; W., SCHIEBERLE, P., 2004: Food Chemistry. Springer-Verlag, Berlin.

FENNEMA, O.R., 1996: Food Chemistry. Marcel Dekker, Inc, New York.


WATSON, D., 1998: Natural Toxicants in Food. Sheffield Academic Press, Sheffield.

Rice-Evans, C.A., Packer, L., 2003: Flavonoids in Health and Disease. Marcel Dekker, Inc, New

York.

31

KULTURA BILJNIH STANICA I TKIVA 15 p + 0 s + 15 v

ECTS 1+1 = 2

CILJ: Upoznavanje studenata s mogućnostima praktične primjene metoda mikropropagacije.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Putevi organogeneze i regeneracije iz kulture biljnih stanica, tkiva i

organa. Postavljanje kulture: sastav hranidbenih podloga, aksenizacija biljnog materijala, utjecaj

fizičkih čimbenika na rast kulture, izbor eksplantata, supkultiviranje. Kalusna kultura. Strukturni,

fiziološki, biokemijski i genetički aspekti organogeneze in vitro. Regeneracija biljaka. Somatska

embriogeneza. Kultura protoplasta. Primjena metoda kulture biljnog tkiva u genetičkom

inženjerstvu i u klasičnim metodama selekcioniranja: genetska transformacija biljaka,

vegetativno mikrorazmnožavanje. Primjena u biotehnologiji: proizvodnja klonova, bioprodukcija

korisnih supstancija.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Postavljanje kulture: priprema hranidbenih podloga, aksenizacija

biljnog materijala, manipulacija u akseničnim uvjetima, uzgoj kalusa. Postupci za uspješnu

regeneraciju.

ISPIT: pismani i usmeni


JELASKA, S., 1994: Kultura biljnih stanica i tkiva. Školska knjiga, Zagreb.


EVANS, D.A., W.R. SHARP, P.V. AMMIRATO & Y. YAMADA, 1983: Handbook of plant cell culture.

Volume 1: Techniques for propagation and breeding. MacMillan Publishing Co., New York –

London.

SHARP, W.R., D.E. EVANS, P.V. AMMIRATO & Y. YAMADA, 1984: Handbook of plant cell culture.

Volume 2: Crop species. MacMillan Publishing Co., New York – London.

AMMIRATO, P.V., D.E. EVANS, W.R. SHARP & Y. YAMADA, 1984: Handbook of plant cell culture.

Volume 3: Crop species. MacMillan Publishing Co., New York – London.

32

EVOLUCIJA GENOMA 15 p + 15 s + 0 v

ECTS 1+1 = 2

CILJ: Zadaća kolegija je proširiti znanje studenata o evoluciji genoma, te ih uputiti u načine

istraživanja u ovoj znanstvenoj disciplini.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Veličina genoma u različitim organizmima i evolucija. Broj

kromosoma eukariota, nekodirajuća DNA i veličina genoma. Genetička kontrola veličine stanica.

Eksperimentalno inducirane promjene veličine genoma. Veličina genoma i prirodna selekcija:

opažanje i eksperimenti s biljkama. Osnove različitosti mitohondrijskih DNA. Evolucija plastidne

DNA. B-kromosomi. Moderirana repetitivna DNA. Mehanizmi i značajnost smanjivanja količine

kromatina i eliminacija kromosoma.

SADRŽAJ SEMINARA: Studenti će prema vlastitom izboru odabrati teme iz evolucije genoma,

samostalno ih obraditi i referirati svim polaznicima kolegija.

ISPIT: usmeni

Literatura – osnovna:

CAVALIER-SMITH, Z., 1985: The evolution of genome size. John Wiley & Sons, New York.

Literatura – dopunska:

ALBERTS, B., D. BRAY, J. LEWIS, M. RAFF, K. ROBERTS & J.D. WATSON, 1994: Molecular biology

of the cell. 3rd

ed. Garland Publishing, Inc., New York – London.

LI, W-H. & D. GRAUR, 1991: Fundamentals of molecular evolution. Sinauer Associates, inc.

Publishers, Sunderland, Massachusetts.

33

BILJNA PATOANATOMIJA 15 p + 0 s + 15 v

ECTS 1+1 = 2

CILJ: Zadaća kolegija jest upoznati studente s promjenama u strukturi biljnih stanica i tkiva

uslijed utjecaja različitih ekoloških čimbenika. Samostalan rad studenata predviđen je tijekom

praktikuma.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Pregled anatomije biljnog tijela. Ekološki čimbenici. Uzroci

patoloških promjena. Patološke promjene staničnih struktura (stanična stjenka, biomembrane,

citoskelet, ribosomi) i organela (jezgra, mitohondriji, plastidi, endoplazmatski retikulum,

Golgijev aparat, vakuola, peroksisomi i glikosisomi). Patološke promjene biljnih tkiva.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Izrada trajnih histoloških preparata. Mikroskopska analiza

histoloških preparata. Upotreba računalnih programa u analizi histoloških preparata.

ISPIT: pismeni, praktični i usmeni.


FINK, S., 1999: Pathological and regenerative plant anatomy. Gebrüder Borntraeger, Berlin,

Stuttgart.


RUZIN, S.E., 1999: Plant Microtechnique and Microscopy. Oxford University Press, New York,

Oxford.

34

SUPRAMOLEKULARNE STRUKTURE 15 p + 15 s + 0 v

ECTS 1+1 = 2

CILJ: Pružiti studentima specifičan, neuobičajen i do sada uglavnom nepristupačan uvid u

trodimenzionalnu (3D) građu makromolekula i njihovih asocijacija.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Nastava će se održati sa računala, a nastavni sadržaji prezentirati u

programu "Chime". Koristit će se nastavni materijali sa najpoznatijih svjetskih sveučilišta, koji su

besplatno stavljeni na raspolaganje na Internetu: Arizona, Hamburg, Virginia, Illinois, Kenyon.

Ovi materijali obuhvaćaju strukturne proteinske motive u interakciji s informacijskim

makromolekulama, regulatorne proteine u ekspresiji gena, enzime, membranske kanale i

propuste, receptorne strukture, proteinske nakupine u fotosintezi, nakupine ključne pri

imunološkom odgovoru, viruse, nukleosome i ribosome.

SADRŽAJ SEMINARA: Seminarski dio nastave pripremit će i održat studenti samostalno iz

odabrane teme, prema vlastitom afinitetu.

ISPIT: usmeni


Berg, J.M., Tymoczko J.L., Stryer, L., 2002: Biochemistry, 5th

ed., Freeman & Comp., New

York.


NELSON D.L., COX M.M., LEHNINGER, 2000: Principles of Biochemistry, 3rd

Edition, Worth

Publishers, New York.

VOET D.,VOET J.G., 1995: Biochemistry, second edition, J. Wiley & Sons,inc., New York.

HAS-SCHÖN E., 1995: Biokemijske teme - Oksidacijska fosforilacija, digitalni udžbenik,

Pedagoški fakultet, Osijek.

www.whfreeman.com/biochem5

www.clunt.edu/BioDev/omm/exhibits.htm

www.biologie.uni-hamburg.de/lehre/bza/eanfang.htm

www.umass.edu/molvis/freichman/index.html

http://biology.kenyon.edu/BMB/chime.htm

http://mcdb.colorado.edu/courses/3280/projects.html

http://www.whfreeman.com/biochem5

http://www.clunt.edu/BioDev/omm/exhibits.htm

http://www.biologie.uni-hamburg.de/lehre/bza/eanfang.htm

http://www.umass.edu/molvis/freichman/index.html

http://biology.kenyon.edu/BMB/chime.htm

http://mcdb.colorado.edu/courses/3280/projects.html

35

BILJNA MIKROTEHNIKA I METODE MIKROSKOPIJE 30 p + 0 s + 15 v

ECTS 1+1 = 2

CILJ: Zadaća kolegija je dati znanja o pripremi citoloških i histoloških biljnih preparata, kao i

različitih metoda mikroskopije. Tijekom praktikuma studenti će samostalno izrađivati preparate i

mikroskopirati.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Uvod u biljnu mikrotehniku. Uzorkovanje biljnog materijala.

Fiksacija. Dehidracija. Infiltracija i uklapanje. Upotreba mikrotoma. Histokemijske i citokemijske

reakcije: svježi prerezi, prerezi uklopljeni u parafin, metakrilatne i epoksi smole.

Imunolokalizacija. In situ hibridizacija nukleinskih kiselina. Svjetlosna mikroskopija. Tipovi

svjetlosnih mikroskopa: mikroskop s faznim i diferencijalno-interferencijeskim kontrastom,

fluorescencijski mikroskop, konfokalni mikroskop. Elektronska mikroskopija: TEM i SEM

(ESEM).

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Izrada citolških i histoloških preparata, bojanje i mikrosko-piranje.

Primjena različitih metoda mikroskopija pri analizi trajnih preparata.

ISPIT: pismeni, praktični i usmeni.


RUZIN, S.E., 1999: Plant Microtechnique and Microscopy. Oxford University Press, New York,

Oxford.


MALIGA, P., KLESSIG, D. F., CASHMORE, A. R., GRUISSEM, W., VARNER, J. E., 1995:

Methods in Plant Molecular Biology. A Laboratory Course Manual. Cold Spring Harbor

Laboratory Press, New York.

O’BRIEN, T. P., MCCULLY, M. E., 1981: The Study of Plant Structure. Princples and Selected

Methods. Termercarphi Pty. Ltd., Melbourne, Australia.

WILKINSON, D. G., 1998: In situ Hybridization. Practical Approach. Oxford University Press,

Oxford, New York, Tokyo.

36

FIZIOLOGIJA STRESA BILJAKA 15 p + 15 s + 15 v

ECTS 1+1 = 2

CILJ: Zadaća kolegija je usvajanje znanja o utjecaju abiotičkog i biogenog stresa na biljni

organizam, kao i odgovora biljke na stresne uvjete. Tijekom seminara studenti će samostalno

rješavati problemske zadatke predviđene sadržajem.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Abiotički stres: manjak vode i suša; niske temperature (hlađenje i

smrzavanje); visoke temperature (toplotni stres i toplotni šok); povećana koncentracija soli u tlu;

nedostatak kisika; svjetlosni i UV stres; onečišćenje vode i zraka. Biogeni stres: konkurentski

odnosi među biljkama; odgovor biljaka na napad predatora i patogenih organizma. Učinak

onečišćenja okoliša na biljke (teški metali, plinovi u atmosferi i ksenobiotici); mehanizmi

rezistencije; onečišćenje vode i tla; kemikalije u poljoprivredi. Površinska zaštita biljaka i

obrambene tvari.

SADRŽAJ SEMINARA: Svaki student će samostalno obraditi i izložiti odabranu temu iz

fiziologije stresa biljaka.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Studenti će samostalno kroz praktičan rad obraditi neki od izabranih

problema.




BUCHANAN, B., GRUISSEM, W., JONES, R. L., 2002: Biochemistry and Molecular Biology of

Plants. John Wiley and Sons.

TEIZ, L., ZEIGER, E., 2002: Plant Physiology. Sinauer Associates, Inc., Sunderland,

Massachusetts.


BRUNOLD, CH., RÜEGSEGGER, A., BRÄNDLE, R., 1996: Stress bei Pflanzen. Verlag Paul Haupt,

Bern.

www.plantphys.net

37

IMUNOKOMPETENTNOST I TRANSPLANTACIJA 15 p + 0 s + 15 v

ECTS 1+1 = 2

CILJ: Glavna zadaća kolegija je omogućiti studentima spoznaju o važnosti transplantacije što će

biti omogućeno stjecanjem znanja o imunološkim procesima prilikom transplantacije, ulozi i

važnosti glavnog sustava tkivne snošljivosti, te problemima vezanim uz presađivanje tkiva i

organa.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Transplantacija stanica, tkiva, i organa: povijest, primjena, vrste

transplantacije, problemi (imunobiološki, kirurški, etički, pravni). Imunološki sustav: uloga,

organi (primarni, sekundarni), stanice (limfociti, granulociti, posredničke), imunost (prirođena,

stečena, aktivna, pasivna), imunološka reakcija (stanična, humoralna). Glavni sustav tkivne

podudarnosti (sustav HLA): osnovne osobine, uloga, smještaj, polimorfizam, neravnoteža

udruživanja, produkti, tkivna zastupljenost, crossing-over, nazivlje, primjena. Molekularna

struktura regije HLA (regija HLA razreda I, centralna regija, regija HLA razreda II), geni HLA

razreda I i razreda II (građa, uloga), molekule HLA razreda I i razreda II (građa, uloga). Minorni

sustavi tkivne snošljivosti (sustav H-Y, HA-2). Transplantacijska reakcija, reakcija primatelja

protiv transplantata, reakcija transplantata protiv primatelja, kriteriji odabira primatelja u

transplantaciji solidnih organa (bubreg, jetra, srce, gušterača), tkiva i hematopoetskih stanica,

liste čekanja. Kimerizama: primjena, važnost, prognostička vrijednost, metode određivanja.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Izdvajanje pojedinih staničnih populacija iz periferne krvi, slezene,

limfnih čvorova. Metode pohranjivanja stanica iz periferne i umbilikalne krvi.

Određivanje antigena HLA razreda I (Test mikrolimfocitotoksičnosti: MLCT). Određivanje

panela reaktivnih antitijela HLA u serumu (%PRA). Test križane reakcije (cross match – CM).

Određivanje gena HLA razreda II (Polymerase Chain Reaction - Sequence Specific Primers:

PCR-SSP). Određivanje fenotipa HLA, genotipa HLA, izrada rodosolovlja.



ANDREIS, I., BATINIĆ, D., ČULO, F., GRČEVIĆ, D., MARUŠIĆ, M., TARADI, M., VIŠNJIĆ, D., 2004:

Imunologija. Medicinska naklada, Zagreb.

MARSH, S. G. E., PARHAM, P., BARBER, L. D., 2000: The HLA facts book. Academic Press,

London.

LITERATURA – dopunska: BADER, P., NEITHAMMER, D., WILLASCH, A., KREYENBERG, H., KLINGEBIEL, T., 2005: How and

when we monitor chimerism after allogeneic stem cell transplantation?. Bone Marrow

Transplntation, 35, 107-119.

JANEWAY, C. A., TRAVERS, P., WALPORT, M., SHLOMCHIK, M. J., 2001: Immunobiology 5, The

Immune system in health and disease. Garland Publishing, New York.

STARZL, T. E. 2004: Chimerism and tolerance in transplantation. Colloquium of the National

Academy of Science, 101 (2), 607-614.

38

EKOTOKSIKOLOGIJA 15 p + 0 s + 15 v

ECTS 1+1 = 2

CILJ: Suvremeni pristup problemu utjecaja zagađivala na različite strukturne dijelove ekološkog

sustava kao i na cjelokupnu biosferu. Ovaj kolegij to čini sustavno kroz studiranje najprije

osnovnih pojmova ekotoksikologije, a zatim kroz primjerima opisane komplekse osnovnih

interakcija bioloških struktura sa zagađivalom unutar sastavnica ekološkog sustava.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Uvod i osnovni pojmovi ekotoksikologije. Osnovne grupe

zagađivala. Antropogeni i neantropogeni izvori zagađenja. Sudbina zagađivala u okolišu.

Biomagnifikacija, bioakumulacija i biokoncentracija. Bioraspoloživost. Princip ovisnosti o

koncentraciji u ekotoksikologiji. Utjecaj zagađivala na stabilnost i dinamiku populacija.

Mehanizmi narušavanja stabilnosti interakcija između populacija zagađivalima. Zagađivala i

stabilnost populacija i populacijska genetika. Stabilnost biocenoza pod kontinuiranim i

diskontinuiranim opterećenjem zagađivalom. Učinci zagađivala na individualne organizme.

Predviđanje ekološkog učinka zagađivala. Monitoring i biomonitoring zagađenja terestričkih

sustava. Monitoring i biomonitoring zagađenja akvatičkih sustava. Rizik i opasnost. Procjena

ekotoksikološkog rizika. Upravljanje ekotoksikološkim rizikom.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Sondiranje i skrining terena. Dizajn uzorkovanja. Odabir pokusnih

organizama i organizama za monitoring. Mikrokozmos. Mezokozmos. Konzerviranje i primarna

obrada uzoraka. Dizajn višeslojnog biomonitoringa. Kavezno izlaganje školjkaša i riba.

Determinacija izvorišta zagađenja na terenu. Gradijent zagađenja u vodenom i terestričkom

okolišu. Gradijent zagađenja zraka. Određivanje kritičnih točaka u prostoru. Izrada stručne

ekotoksikološke podloge. Izrada studije utjecaja na okoliš.



MORIARTY F., 1999: Ecotoxicology – The Study of Pollutants in Ecosystems, Academic Press,

London.

RAND M. G., 1995: Fundamentals of Aquatic Toxicology, Taylor and Francis, Philadelphia –

London.


STEINBERG CH. E. (editor), 2001: Stress in limnischen Oekosystemen, Parey Buchverlag, Berlin.

FENT K., 1998: Oekotoxikologie, Georg Thieme Verlag, Stuttgart – New York

WALKER C. H., 2001: Principles of Ecotoxicology, T&F STM.

39

ENTOMOLOGIJA 15 p + 15 s + 15 v

ECTS 1+1 = 2

CILJ: Predstaviti raznolikost kukaca, ukazati na povezanost kukaca s ljudima i ovladati

praktičnim vještinama rada s kukcima.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Predstaviti kukce kao najznačajniju grupu životinja na svijetu.

Objasniti razloge: Prvo, neizmjerna raznolikost i prilagodljivost; drugo, odnos kukaca prema

čovjeku. Objasniti odnos čovjeka i kukaca kroz temeljne odrednice specijalističkih entomologija:

prijenos bolesti (medicinska entomologija), proizvodnja hrane (poljoprivredna entomologija),

proizvodnja drvenih prerađevina (šumarska entomologija), molestiranje (urbana entomologija).

SADRŽAJ SEMINARA: U oviru seminara svaki student treba se opredjeliti za neku od tema

koju će pripremiti uz pomoć nastavnika i prezentirati. Također se predviđa preglad video

materijala koji prati sadržaj programa.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Kratak pregled morfoloških i anatomskih značajki kukaca.

Uvježbavanje determinacije kukaca: red – vrsta, pomoću ključeva i kompjutorskih programa.

Metode hvatanja kukaca, preparacija i izrada zbirki. Izrada projekta entomološkog istraživanja.

ISPIT: pismeni i praktični


ELZINGA, R.J., 2000: Fundamentals of Entomology. Prentice Hall, Ney Jersey.

ROBINSON, W.H., 1998: Urban Entomology. Insects and mite in the human environmment.

Chapman & Hall, London, New York.


CLEMENTS, A.N., 1996: The biology of mosquitoes. Development, nutrition and reproduction.

Chapman & Hall. London, New York, Tokio.

MACELJSKI, M. 2002: Poljoprivredna entomologija. Zrinski dd , Čakovec

40

ORNITOLOGIJA 15 p + 0 s + 15 v

ECTS 1+1 = 2

CILJ: Upoznavanje s faunom ptica svijeta i njihovim statusima ugroženosti.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Anatomija i morfologija ptica. Ponašanje - teritorijalnost, kolonije,

gniježđenje, gnijezdo, inkubacija jaja, pilići, rast. Selidba. Evolucija, filogenija i klasifikacija

ptica. Staništa ptica. Odnos čovjeka prema pticama. Ugroženost i zaštita ptica. Ornitologija i

metode istraživanja ptica – promatranje, faunistička istraživanja, o. Povijest ornitologije u

Hrvatskoj. Današnje stanje i zaštita ptica u Hrvatskoj.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Metode istraživanja ptica – promatranje, faunistička istraživanja,

obilježavanje (prstenovanje) ptica, praćenje dinamike populacije i prebrojavanje ptica.

ISPIT: praktični i pismeni (test)


HEINZEL, H., FITTER R., PARSLOW, J. 1999: Ptice Hrvatske i Europe. Hrvatsko ornitološko

društvo, Zagreb.

HOYO, J., A. ELLIOT, SARGATAL, J. 1992: Handbook of the birds of the world. Lynx editiones,

Barcelona.

MEŠTROV, M., SUŠIĆ, G. 1988: Ornitologija u Hrvatskoj. HAZU, Zagreb.


MIKUSKA, J., MIKUŠKA, T., ROMULIĆ, M. 2002: Ptice – vodič kroz biološku raznolikost Kopačkog

rita. Matica hrvatska, Osijek.

41

BIOGEOGRAFSKA INVENTARIZACIJA 15 p + 0 s + 15 v

ECTS 1+1 = 2

CILJ: Cilj kolegija je osposobiti studente za inventarizaciju biološke raznolikosti na odabranom

području, uključujući inventarizaciju prostornih razdioba odabranih pojedinačnih vrsta, skupina

vrsta, te vegetacijskih i stanišnih tipova. Pohađanje kolegija prikladno je kombinirati s

pohađanjem kolegija „Geoinformatika u biološkim istaživanjima“.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Kratki repetitorij biogeografije kao discipline koja proučava

razdiobu biološke raznolikosti u prostoru i vremenu. Izrada popisa biološke raznolikosti.

Kvalitativni (ima/nema) i kvantitavni (gustoća populacije) podatak. Kartografski aspekt

inventarizacije biološke raznolikosti. Koordinate konkretne lokacije. MTB i UTM mreža.

Tehnike geokodiranja terenskih podataka. Veza s geoinformacijskim sustavima. Veza s

prostornim razdiobama okolišnih faktora. Izravno kartiranje vs. kartiranje numeričkim modelom.

Kartiranje stanišnih i vegetacijskih tipova. Mjerilo karte i minimalna površina kartiranja. Odabir

klasifikacijskog standarda i tematska razlučivost. Korištenje podataka dobivenih daljinskim

istraživanjima: ekspertna interpretacija i računalna klasifikacija. Priprema radnih karata i terenska

verifikacija. Kartografski principi (toplina boje, odabir znakova). Karte realne, potencijalne i

klimazonalne vegetacije. Vremenski aspekt biogeografskog podatka. Vremenske serije tematskih

karata i biomonitoring. Povezivanje podataka iz različitih izvora. Metode prostorne analize

biogeografskih podataka. Kartografske izvedenice iz temeljnih podataka o prostornim

razdiobama vrsta, te vegetacijskih i stanišnih tipova.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Određivanje točnog geografskog položaja lokaliteta. Ispunjavanje

terenske liste i bilježenje terenskih podataka. Uređivanje terenskih podataka u oblik prikladan za

daljnju obradu. Kartiranje rasprostranjenosti odabranih svojti, te vegetacijskih i stanišnih tipova

Grafičko uređivanje tematske karte. Interpretacija postojećih kartografskih sadržaja.


LITERATURA - osnovna:

Nikolić, T., Bukovec, D., Šopf, J, Jelaska S.D. (1998): Kartiranje flore Hrvatske – mogućnosti i

standardi. Nat. Croat. 7, Suppl. 1: 1-62.

Antonić O., Kušan V., Jelaska S., Bukovec D., Križan J., Bakran-Petricioli T., Gottstein-Matočec

S., Pernar R., Hećimović Ž., Janeković I., Grgurić Z., Hatić D., Major Z., Mrvoš D., Peternel H.,

Petricioli D., Tkalčec S. 2005: Kartiranje staništa Republike Hrvatske (2000.-2004.) – pregled

projekta. Drypis 1/1, 1 (www.drypis.info)

Antonić O., Kušan V., Bakran-Petricioli T., Alegro A., Gottstein-Matočec S., Peternel H.,

Tkalčec Z. 2005: Klasifikacija staništa Republike Hrvatske. Drypis 1/1, 2 (www.drypis.info).


Bohn, U., Gollub, G. i Hettwer, C. (Ed.) 2000: Map of the natural vegetation of Europe. Federal

agency for nature conservation.

Horvat, I. (1962): Vegetacija planina zapadne Hrvatske. Prirodoslovna istraživanja,

Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Acta Biologica 2, knjiga 30, 5-179.

Rauš, Đ., Šegulja, N., Topić, J. (1985): Vegetacija sjeveroistočne Hrvatske. Glasnik za šum.

pokuse 23, 223-355.

http://www.drypis.info/

http://www.drypis.info/

42

Trinajstić, I., Šugar, I. (1975): Standard boja i znakova za označavanje pojedinih vegetacijskih

jedinica na vegetacijskoj karti. Institut za botaniku Sveučilišta u Zagrebu.

43

PODVODNA BIOLOŠKA ISTRAŽIVANJA 0 p + 0 s + 30 v

ECTS 1+1 = 2

CILJ: Student će kroz ovaj kolegij na teoretski i praktičan način studirati suvremene metode

bioloških istraživanja pod vodom, njihovo planiranje i primjenu. Nakon odslušanog kolegija

student će biti sposoban samostalno izvoditi jednostavna podvodna istraživanja i uzorkovanja u

svim stajaćim morskim i slatkovodnim vodama, te na rijekama s površine.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Osobitosti podvodnih bioloških istraživanja. Osobitosti i razlike

slatkih voda i mora. Istraživanja u riječnim tokovima. Sondiranje vodenog stupca. Sondiranje

sedimenta. Podvodna orijentacija i trasiranja. Metode označavanja. Metode podvodnog

kartiranja. Daljinska istraživanja pod vodom. Istraživanja s površine. Oblici sheme uzorkovanja.

Osobitosti boravka pod vodom. Teorija autonomnog ronjenja. Podvodna plovila i njihova

primjena u biološkim istraživanjima. Prikupljanje ekoloških podataka. Invertarizacijska

uzorkovanja dna i sedimenta. Uzorkovanje vodenog stupca. Upotreba IR kamere za inspekciju i

istraživanje. Upotreba sonara. Izrada skice i profila uzorkovanja. Ronjenje s autonomnom

ronilačkom opremom



COYER J., STELLER D, WITMAN J., 1990: The Underwater Catalog: A Guide to Methods in

Underwater Research, Shoals Marine Laboratory, Ithaca

CLARK A.R. (EDITOR), 2000: Open Water Diver, SSI Croatia, Rijeka.


MILLER B. CHARLES, 2003: Biological oceanography, Blackwell Publishing, Malden.

HERMAN MEDWIN, CLARENCE S. CLAY, 1997: Fundamentals of Acoustical Oceanography,

Academic Press, New York.

RAND M.G., 1995: Fundamentals of Aquatic Toxicology, Taylor and Francis, Philadelphia –

London.

44

GEOINFORMATIKA U BIOLOŠKIM ISTRAŽIVANJIMA 15 p + 0 s + 15 v

ECTS 1+1 = 2

CILJ: Cilj kolegija je upoznati studente s geoinformatikom kao disciplinom, te s ulogom

geoinformacijskih tehnologija u biološkim istraživanjima. Studenti će savladati osnovne

operacije nad prostornim podacima, te osnove prostorne analize i digitalne kartografije, te steći

pregled nad mogućnostima komercijalnih i slobodno dostupnih programskih paketa.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Definicija i obuhvat geoinformatike. Organizacija i prikaz

prostornih podataka. Geografski informacijski sustav (GIS). Projekcije i prostorne transformacije.

Digitalizacija, skeniranje, vektorizacija. Georeferenciranje. Rasterski i vektorski GIS. Tematski

slojevi. Atributne tablice. Operacije nad rasterskim i vektorskim temama. Digitalni model reljefa

i geomorfometrijske izvedenice. Prostorne interpolacije. Prostorno modeliranje. Fizikalne osnove

daljinskih istraživanja. Fotogrametrija i fotointerpretacija. Ortofoto. Multispektralni skeneri.

Spektralni potpis Zemljine površine. Pasivni i aktivni senzori. Najvažnije satelitske platforme.

Prostorna, vremenska, spektralna i tematska razlučivost. Subjektivna interpretacija i delineacija.

Kontrolirana i nekontrolirana automatska klasifikacija. Spektralni kanali kao kontinuirani

procjenitelji bioloških i okolišnih varijabli. Prostorno-vremenske serije i monitoring na velikim

površinama. Virtualno uzorkovanje i priprema matrica za numeričku obradu. Značaj

geoinformacijskih tehnologija u biološkim istraživanjima s demonstracijom na konkretnim

primjerima iz prakse. Pregled komercijalnih i slobodno dostupnih geoinformacijskih programskih

paketa.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Osnovne operacije nad vektorskim i rasterskim prostornim

podacima. Korištenje GPS-uređaja. Samostalna izrada digitalne tematske karte. Primjena

osnovnih geostatističkih metoda i geomorfometrijske analize u kontekstu bioloških istraživanja.



Burrough, P.A., McDonnell, R.A. (1998): Principles of geographical information systems.

Barret, E.C., Curtis, L.F. (1999): Environmental Remote Sensing.

Hengl, T., Reuter, H.I. (2009): Geomorphometry: Concepts, Software, Applications. Elsevier,

Amsterdam, London, New York.


Bernhardsen, T. (2002): Geographic Information System, An Introduction, 3rd ed., John Willey

and Sons, Toronto.

Frančula, N. (2003): Digitalna kartografija.

Oluić, M. (2001): Snimanje i istraživanje Zemlje iz Svemira: sateliti, senzori, primjena.

Hengl, T. (2004): Geografski informacijski sustavi u inventarizaciji prirodnih resursa. Sveučilište

u Osijeku, Osijek.

45

MOLEKULARNA GENETIKA 30 p + 0 s + 15 v

ECTS 2+2 = 4

CILJ: Upoznati studente s molekularnim osnovama nasljeđivanja i organizacije genetskog

materijala s posebnim naglaskom na strukturu i funkciju eukariotskog genoma. Tijekom

praktikuma studenti će naučiti temeljne molekularno genetičke metode.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Molekularna osnova nasljeđivanja, DNA i RNA kao genetički

materijal i tijek genetičke informacije (osnovno o replikaciji, transkripciji, reverznoj transkripciji

i translaciji). Informacijski sadržaj primarne, sekundarne i tercijarne strukture nukleinskih

kiselina, genetski kod i geni. Genomski projekti. Prokariotski i eukariotski genom. Podjela

sekvenci DNA u genomu prema broju kopija, udio i podjela genskih i negenskih sekvenci. "DNA

identitet", minisateliti i mikrosateliti. Veličina genoma i paradoks C vrijednosti. Genomske

reorganizacije: rekombinacijski mehanizmi. Transponirajući elementi i njihova uloga u

genomskoj evoluciji. DNA u eukariotskom genomu: nukleosomi, kromatin i kromosomi.

Genomski odjeljci, eukromatin i heterokromatin. Centromere i telomere, epigenetsko

naslijeđivanje. Značaj transkripcije u regulaciji i formiranju genoma: mehanizam RNAi. Osnovna

svojstva humanog genoma, izohorna organizacija, usporedbe sa sekvenciranim genomima drugih

organizama. Značaj strukturne organizacije interfazne jezgre u funkcioniranju genoma kao

cjeline.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Izolacija eukariotske genomske DNA. Razgradnja restrikcijskim

endonukleazama, elektroforeza i izoliranje fragmenata DNA iz agaroznog gela. Kloniranje:

priprema vektora i ligacija, priprema kompetentnih stanica i transformacija. Uzgoj bakterijskih

klonova na selektivnoj podlozi, minipreparacija plazmidne DNA i odabir pozitiva. Southern

hibridizacijska metoda. Osnovne analize nukleotidne sekvence DNA u elektroničkom računalu.



Tamarin, R. H., 1999: Principles of genetics. 6. izdanje. McGraw-Hill Companies, Inc.

BLACKBURN, G. M., GAIT, M. J., 1996: Nukleic acids in chemistry and biology. 2. izdanje. Oxford

University Press.


ALBERTS, B., BRAY, D., LEWIS, J., RAFF, M., ROBERTS, K., WATSON, J. D., 1994: Molecular

biology of the cell. 3. izdanje. Garland Publishing, Inc., New York – London.

Dopunska literatura odabrat će se prema najnovijim revijalnim člancima koji pokrivaju navedeno

područje i probleme koje se želi obraditi (npr. iz Trends in Genetics, Current Opinion serije i

slično).

46

DENDROLOGIJA 15 p + 30 s + 0 v

ECTS 1+1= 2

CILJ: Kolegij afirmira sintetski pristup botaničkoj problematici (anatomija, morfologija,

sistematika, evolucija, biogeografija, fiziologija, ekologija) na primjeru drvenastih vrsta, posebno

drveća. Na kolegiju će studenti, uz značajan udio samostalnog rada temeljenog na korištenju

znanstvene i stručne literature, djelomično obnoviti znanja stečena na preddiplomskom studiju

(kolegiji „Opća botanika“, „Stablašice“, „Ekologija bilja“ i „Geobotanika“), te produbiti znanja o

osobitostima drvenastih vrsta i njihovoj ulozi u kopnenim ekosustavima.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Uloga drvenaste stabljike u životnoj strategiji biljke. Usporedba s

ostalim životnim oblicima biljaka. Primarni i sekundarni rast. Anatomska građa drveta. Provodni

sustav: morfologija i evolucija. Komparativna anatomija i morfologija vegetativnih i generativnih

organa s osvrtom na evolucijsko-ekološki kontekst. Ontogenija i filogenija drvenastih vrsta.

Strategije razmnožavanja i rasijavanja. Položaj drvenastih vrsta u evoluciji biljaka i biljnoj

sistematici. Paleodendrologija. Izmjena tvari i energije u drvenastoj biljci. Biotski i abiotski

utjecaji na rast, razvoj i status drvenaste biljke. Interakcije drveća s drugim organizmima.

Potencijalna i realizirana ekološka niša. Dendrometrijski parametri. Dendrokronologija kao

retroaktivni monitoring stanišnih uvjeta. Vrste drveća kao edifikatori šuma - najsloženijih

ekosustava na Zemlji. Globalna ekološka amplituda drveća i šuma. Varijabilnost šuma u prostoru

i vremenu. Sukcesijski i degradacijski stadiji šume. Drveće u nešumskim staništima. Značenje

drveća u kruženju tvari i energije u prirodi. Rijetke i ugrožene vrste drveća. Rijetki i ugroženi

tipovi šuma. Prašume, poluprašume, gospodarene šume, šumske plantaže.

SADRŽAJ SEMINARA: U okviru seminara svaki će se student opredijeliti za neku od tema iz

područja kolegija koju će uz pomoć nastavnika pripremiti i samostalno prezentirati. Također se

predviđa i pregled materijala koji prati sadržaj programa.

ISPIT: usmeni


Denfer, D., Ziegler, H. (1988): Botanika: morfologija i fiziologija. Školska knjiga, Zagreb.

Mägdefrau, K., Ehrendorfer, F. (1988): Botanika: sistematika, evolucija i geobotanika. Školska

knjiga, Zagreb.

Znanstveni časopis „Trees: Structures and Function“ (1980 – 2010). Springer Verlag – Berlin,

Heidelberg.


Archibold O.W. (1995) Ecology of World Vegetation.

Johnson, P.S., Shifley, S.R., Rogers, R. (2002): The Ecology and Silviculture od Oaks. CABI

Publishing, Wallingford, New York.

Jovanović, B. (1991): Dendrologija, Naučna knjiga, Beograd.

Koop, H. (1989): Forest Dynamics, Springer-Verlag, Berlin, Heidelberg, New York.

Oldeman, R.A.A. (1990): Forests: Elements of Silvology, Springer-Verlag, Berlin.

Pranjić, A., Lukić, N. (1997): Izmjera šuma, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.

Thomas, P. (2000): Trees: Their Natural History. Cambridge University Press, Cambridge, New

York.

47

Vidaković, M. (1982): Četinjače: morfologija i varijabilnost. JAZU i Sveučilišna naklada Liber,

Zagreb.

Vukelić, J., Rauš, Đ (1998): Šumarska fitocenologija i šumske zajednice u Hrvatskoj. Šumarski

fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.

Waring R.H., Running S.W. (1998) Forest Ecosystems: Analysis at multiple scales, Elsevier,

Burlington, San Diego, London.

48

GEOLOGIJA S PALANTELOGIJOM 30 p + 15 s + 0 v

ECTS 1+1 = 2

CILJ: Cilj ovog kolegija je upoznavanje studenata s osnovnim geološkim pojmovima, građom

Zemlje, endodinamičkim i egzodinamičkim procesima, genezom i osnovnom podjelom stijena, te

njihovim mineralnim sastavom, tektonskim procesima i strukturama kao abiotskim faktorima koji

su utjecali na razvitak života na Zemlji kao ishodišta današnjeg stupnja bioraznolikosti. Također,

cilj je upoznavanje studenata s temeljnim pojmovima i principima u paleontologiji, te fosilima

kao dokazima evolucijskih promjena na Zemlji.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Definicija i podjela geologije, te njezina povezanost s drugim

znanostima. Postanak i građa Zemlje, endodinamički procesi, te uzroci i posljedice unutarnje

dinamike Zemlje (vulkanizam, potresi). Tektonika ploča - kontinentalne i oceanske ploče, zona

akrecije i srednjeoceanski grebeni, zona subdukcije, dubokomorske brazde, orogeneza.

Magmatske (efuzivne i eruptivne) stijene - postanak, klasifikacija i osnovne vrste. Metamorfne

stijene - postanak, klasifikacija i osnovne vrste. Egzodinamički procesi - vanjska dinamika

Zemlje (erozija, djelovanje atmosferilija, vode, snijega i leda, vjetra, insolacija, djelovanje

organizama). Sedimentne stijene - postanak, klasifikacija i osnovne vrste. Strukturni elementi

litosfere - sloj, bore, rasjedi i sustavi rasjeda, navlake, pukotine. Stratigrafska geologija, relativno

i apsolutno određivanje starosti stijena, geološka podjela vremena. Osnovni pojmovi i definicije u

paleontologiji, pojam vrste i viših taksonomskih kategorija u paleontologiji. Procesi fosilizacije i

vrste fosila. Postanak i razvoj života. Masovna izumiranja u geološkoj prošlosti. Biostratigrafija -

relativni odnos slojeva na temelju fosilnog sadržaja, definicija i značaj provodnih fosila.

Paleoekologija - definicija i osnovni pojmovi.

SADRŽAJ SEMINARA: U okviru seminara svaki student se treba opredijeliti za neku od

geoloških ili paleontoloških tema koju će uz pomoć nastavnika pripremiti i samostalno

prezentirati. Također se predviđa i pregled materijala koji prati sadržaj programa.



Herak. M. (1990): Geologija, Školska knjiga, Zagreb.

Milsom, C., Rigby, S. (2010): Fossils at a Glance, 2nd

Ed., Wiley-Blackwell, London.


Plummer, C.C., McGeary, D., Carlson, D.H. (1999): Physical Geology, 8th

Ed., The McGraw-

Hill Companies, Boston.

Clarkson, E.N.K. (1998): Invertebrate Palaeontology and Evolution, 4th

Ed., Blackwell Science

Ltd., London.

Benton, M.J. (2000): Vertebrate Palaeontology, 2nd

Ed., Blackwell Science Ltd., London.

Retallack, G.J. (2001): Soils of the Past: an Introduction to Paleopedology. Second Edition,

Blackwell, Oxford, 600 p.

Stewart, W.N. and Rothwell, G.W. (1993): Paleobotany and the evolution of plants, Second

edition. Cambridge University Press, Cambridge, UK.

Gužvica, G., Šver, L. (2000): Osnove evolucije živih bića, Skripta, Veterinarski fakultet,

Sveučilište u Zagrebu.

49

ZAŠTITIA I REVITALIZACIJA VODENIH EKOSISTEMA 15 p + 15 s + 0 v

ECTS 1+1 = 2

CILJ: Upoznati studente s osnovama zaštite i metodama revitalizacije vodenih ekosustava

SADRŽAJ PREDAVANJA: Struktura i funkcija vodenih ekosistema. Kakvoća voda – indikatori,

klasifikacija. Korištenje i izvori onečišćenja voda. Monitoring voda. Zakonski okviri zaštite voda

– domaći i međunarodne konvencije (EU direktiva o vodama). Gospodarenje vodenim

ekosistemima. Metode revitalizacije voda. Trendovi promjena vodenih ekosistema i klimatske

promjene.

SADRŽAJ SEMINARA: Zaštita voda u strateškim dokumentima zaštite prirode i okoliša u RH

(Nacionalna strategija zaštite okoliša i Nacionalni plan djelovanja za okoliš, Strategija

upravljanja vodama, Zakon o zaštiti prirode, Zakoni i propisi o vodama). Revitalizacija jezera –

primjeri provedbe. Revitalizacija močvarnih ekosistema – primjeri. Aktualno stanje odabranih

vodenih ekosistema u RH (ugroženost, projekti zaštite i revitalizacije). Ekološka mreža

NATURA 2000 – vodeni ekosistemi.

ISPIT: seminarski rad i usmeni


WETZEL, R. G., 2001: Limnology – Lake and River Ecosystems. 3rd ed. Academic Press, San

Diego, 1006 pp


KEROVEC, M., 1988: Ekologija kopnenih voda. Hrvatsko ekološko društvo i dr. Ante Pelivan,

Zagreb, 75 pp.

JØRGENSEN, S.E., VOLLENWEIDER, R.A. (ur.), 1989: Guidelines of Lake Management: Vol.

1, Principles of Lake Management. International Lake Environment Committee Foundation.

Shiga.

50

METABOLIZAM PTICA 15 p + 15 s + 0 v

ECTS 1+1=2

CILJ: Zadaća predmeta je upoznati studente sa specifičnostima metabolizma ptica, te ih povezati

sa osobitostima njihove fiziologije i načina života.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Metabolizam ugljikohidrata, posebni značaj glukoneogeneze, bijela

i crvena mišićna vlakna, aerobni i anaerobni metabolizam, regulacija, metabolizam masti, masne

kiseline u ptica, sinteza masnih kiselina i triacilglicerola, masti trtične žlijezde, prijenos masti iz

hrane u tkiva, lipoproteini, prijenos masti u oocitu, vitelogenin, razgradnja lipida, ketonska tijela,

metabolizam proteina i aminokiselina, kratko-živući i dugo-živući proteini, ubikvitin i

proteasomi, kalpaini, katepsini, peptidaze, izlučivanje dušika i sinteza mokraćne kiseline,

metabolizam ksenobiotika, metabolička adaptacija u ptica, prijenos kisika, metabolizam jajeta,

hormoni ptica (inzulin, glukagon, pankreasni polipeptid, somatostatin), kontrola lučenja

hormona, hormonski receptori, efekti hormona na metabolizam.



LEWIS, S. 2004: Avian Biochemistry and Molecular Biology, Cambridge University Press,

Cambridge, United Kingdom

KRALIK, G., HAS-SCHÖN, E., KRALIK, D. i ŠPERANDA, M. 2008: Peradarstvo, Biološki i

zootehnički principi, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku i Sveučilište u Mostaru,

Osijek, Hrvatska.


BERG, J. M., TYMOCZKO, J. L., STRYER, L., 2006: Biochemistry, 6th ed. Freeman & Comp., New

York.

51

BIOKEMIJSKE OSNOVE DJELOVANJA LIJEKOVA 15p + 15 s + 0v

ECTS 1+1 = 2

CILJ: Zadaća predmeta je upoznati studente sa specifičnim biokemijskim interakcijama nekih

lijekova s molekularnim sustavima stanica te pojašnjenja njihova mehanizma djelovanja.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Kratki pregled razvoja lijekova protiv infekata, lijekovi u interakciji

sa staničnim zidom bakterija, lijekovi koji djeluju posredstvom staničnih membrana, lijekovi

inhibitori biosinteze nukleinskih kiselina, lijekovi inhibitori sinteze proteina, ostali mehanizmi

antibakterijskiog djelovanja lijekova, prijenos lijekova kroz stanične zidove i membrane,

genetska osnova i biokemijski mehanizmi otpornosti prema antimikrobnim lijekovima.

Seminarski dio nastave će sadržavati aktivno sudjelovanje studenata u pripremi i prezentaciji

odabranih spoznaja o načinu djelovanja najnovijih sintetskih ili prirodnih spojeva s

protubakterijskim djelovanjem iz dostupne literature ili podataka sa interneta.

ISPIT: usmeni


FRANKLIN, T., J. AND SNOW G.,A. 2005: Biochemistry and Molecular Biology of Antimicrobial

Drug Action, 6th ed., Springer, New York, USA.


BERG, J. M., TYMOCZKO, J. L., STRYER, L., 2006: Biochemistry, 6th ed., Freeman & Comp., New

York.

Documents

Diplomski znanstveni studij