Diplomatska komunikacija

Embed Size (px)

Citation preview

DIPLOMATSKA KOMUNIKACIJA

DIPLOMATSKA KOMUNiKACIJA

UVOD-DIPLOMATSKO KOMUNICIRANJEDiplomatsko komuniciranje u svojim zaecima bilo je ogranieno na iskljuivo usmene kontakte. S vremenom je usmena komunikacija nadopunjena pismenom, najprije u kao pomonim, a kasnije i kao samostalnim i ravnopravnim sredstvom. Razvojem telekomunikacijskih tehnologija dolazi do napretka i u diplomatskoj komunikaciji, najprije koritenjem telegrafa i telefona, a u zadnjih nekoliko desetljea telefaksa i internet tehnologija. Zbog svega navedenog dolazi do napretka u diplomatskoj komunikaciji koja postaje uinkovitija te se otvara vie mogunosti sudjelovanja u radu meunarodne zajednice za male i srednje zemlje.Unato svim komunikacijskim naprecima koji su nedvojbeno unaprijedili diplomatsku komunikaciju, izgovorena rije, razgovor i sve finese koje ukljuuje nemogue je zamijeniti bilo kojim od navedenih sredstava. Diplomacija takoer u ostalim aspektima odoljeva modernoj tendenciji pojednostavljivanja i ostaje vjerna obrascima finog ponaanja, to ne znai da je zaostala. Diplomat, da bi bio uspjean, upotrebljava sva sredstva i znanja koja su mu na raspolaganju s obzirom na situaciju u kojoj se nalazi. Stoga mora biti vjet kako u verbalnoj i pisanoj komunikaciji i odnosu s ljudima tako i u radu s modernim komunikacijskim sredstvima i alatima.

USMENO KOMUNICIRANJE

Usmena komunikacija odnosi se na razgovore u kojima je izgovorena rije osnova komunikacije. U govoru se moemo sluiti raznim tehnikama kao to su intonacija, redosljed rijei, isticanje ili ponavljanje reenica da bi sugovorniku bolje pribliili svoje stajalite. Uz to moemo se sluiti i neverbalnim oblicima komunikacije, gestikulacijama, grimasama, osmjehom, dodirivanjem sugovornika ili ak udaranjem akom o stol, meutim ove efekte moramo koristiti kontrolirano i vrlo umjereno. Izraz izraavati se diplomatski koristi se i u svakodnevnom govoru za osobe koje u razgovoru koriste paljivo odabrane rijei. Upravo odabir rijei i jasnoa reenica je jo jedna vana odrednica diplomatske komunikacije. Ako elimo biti jasni u svom izlaganju koristiti emo kratke reenice nedvojbenog sadraja, ali ako elimo neto sakriti od sugovornika ili dati odgovor bez pravog znaenja koristiti emo se kompliciranim reenicama, digresijama, skretanjem s teme pa ak i upadanjem sebi u rije da bismo zbunili sugovornika.Bitno je sopmenuti jo jedno sredstvo koje koristimo u razgovoru a to je stanka. Stankom izmeu reenica ili rijei dajemo vanost i privlaimo panju sugovornika na odreeni dio izlaganja. Kao i sve navedeno dosada i stanka se koristi ciljano i umjereno jer preestim koritenjem postiemo suprotan uinak od eljenog.

TELEFONSKI RAZGOVORRazgovor telefonom je takoer oblik usmene komunikacije s razlikom da se sugovornici ne vide, to namee odreena ogranienja, ali ima i svoje prednosti. U odnosu na pisani tekst, telefonski razgovor je osobniji, daje nam sigurnost da je poruka preneena i da (ako se ne snima) nee biti traga o izgovorenom i time ostavlja mogunost poricanja. Predstavljanje kod telefonskog razgovora je vrlo bitno i nije se dovljno predstaviti imenom i prezimenom. Prvo se navodi ime drave i institucije koju predstavljamo, zatim funkcija koju obnaamo i na kranu ime i prezimeU telefonskom razgovori treba izbjegavati uvodnu kurtoaziju, eventualno se moemo, dobrom poznaniku, jednom reenicom osvrnuti na zadnji susret. Odmah iza toga prelazimo na stvar zbog koje zovemo te na kraju takoer kratko i uljudno uputimo pozdrav. Zbog same forme telefonske komunikacije, a izrazito u sluaju ako se jedan od sugovornika slui stranim jezikom, potrebno je koristiti kratke i jasne reenice te imati na umu da sugovornik ne moe vidjeti nae geste. Ukoliko je tema o kojoj elimo razgovarati opirna bolje je telefonski samo ugovoriti sastanak i samo natuknuti o emu se radi.

PISANO KOMUNICIRANJE, DIPLOMATSKA KORESPONDENCIJA

Pisana komunikacija i korespondencija u diplomaciji vrlo su vane diplomatske tehnike. Sposobnost usmenog pregovaranja, koja je bit diplomacije, imaju u odreenoj mjeri i osobe koje nisu vezane za diplomaciju, meutim to nije sluaj u pisanoj komunikaciji. Prilikom sastavljanja diplomatskih nota, slubenih diplomatskih pisama ili pro memorija opa pismenost, pristojnost i poznavanje pravila drugih specijaliziranih korespondencija nisu od velike pomoi.Pisani tekst je sam po sebi ograniavajui i jednom kad je poslan ne moe se vie mijenjati. Rijei u pisanoj komunikaciji imaju puno veu teinu od onih u usmenoj zato to ih ne moemo dodatno argumentirati ili popratiti odeenom intonacijom i gestigulacijom. Zbog toga kao i razloga da je pisani tekst itaocu uvijek na raspolaganju, ispravno, razumljivo i uvjerljivo pisanje je puno tee i osjetljivije od usmenog komuniciranja.

Osobno pismoOsobno pismo moe se pisati u privatne ili slubene svrhe, pie se u slubenom svojstvu, ali se ne poziva na funkciju. Ovim pismom alje se osobna poruka adresantu npr. estitka jubilarnog roendana ili znaajne godinjice, sauee povodom smrtnog sluaja u obitelji, preporuka ili osobna zamolba. Osobno pismo pie se na papiru bez zaglavlja (eventualno moe biti ime i prezime i akademska titula), pie se rukopisom cijelo ili barem naslovna i zavrna reenica i naravno potpis. Slubeno pismoSlubeno pismo je formalnije, slubenije i hladnije od osobnog i poaljioc njime istie svoju funkciju i poloaj. Pie se na slubenom papiru ustanonove u kojoj poiljatelj radi ili njegovom osobnom slubenom papiru u oba sluaja sa zaglavljem, stavlja se datum i broj kao oznaka slubene korespondencije i u pravilu je strojno otisnuto. Moe i ne mora sadrati peat, a ako u zaglavlju nije otisnuta puna funkcija i titula poaljitelja ona se ispisuje iznad ili ispod potpisa. Pismo ne sadri osobne elemente, a naslovljava se i pozdravlja primatelja strogo formalno. Zbog svega navedenoga osobno pismo se esto anziva i nota u prvom licuNota, verbalna nota ili nota u treem licuNota predstavlja naslubeniji i najformalniji oblik komunikacije u diplomaciji. Putem nota odvija se komunikacija izmeu ministarstava vanjskih poslova zemalja kao i komunikacija izmeu ministarstva vanjskih poslova zemlje primateljice i diplomatsko-konzularnih predstavnitava u toj zemlji te kominikacija izmeu diplomatskih predstavnitava raznih zemalja u jednoj dravi. Note se mogu koristiti u razliite svrhe, od rutinskih poput obavjetavanja o odsutnosti ambasadora iz zemlje slubovanja do ozbiljnih diplomatskih tema poput protesta prema politici zemlje primateljice. Kako note pokrivaju irok broj podruja imamo specijalizirane note za odeene teme. Protestnom notom izraava se nezadovoljstvo, ultimativnom notom se predaje ultimatum, cirkularnom notom sluimo se kada ministarstvima ili diplomatskim misijama u jednom centru elimo proslijediti istu obavijest, dok zajednikom ili kolektivnom notom dvije ili vie diplomatskih misija iznose zajedniki stav ili zahtjev prema zemlji primateljici.Nota se pie na posebnom notnom papiru koji je malo vri uglavnom samo sa suhim grbom na vrhu stranice, ako nema takvog papira pie se na papiru sa zaglavljem koje sadri dravni grb i slubeni naziv institucije koja alje notu. Nota mora imati broj, a naslov nije obvezan iako ga mnoge zemlje piu. Note se uvijek piu u treem licu jednine.

Memorandum, pro memoria, aide memorieOvi oblici predstavljaju manje formalne dopise koji slue kao podsjetnici ili prijedlozi koji se predaje drugoj strani tijekom razgovora. Memorandum se koristi za iznoenje razumjevanja nekog dogovora ili njegovog dijela. Pie se na papiru bez zaglavlja, nema odereenu formu ni uvodne i zavrne uljudnosti, datum je obvezan, papir se ne potpisuje, parafira ili preatira, ali se iz teksta vidi odakle potjee. Sve navedeno vrijedi i za aide memoriu (ili pro memoriu), a razlika je u tome da je aide memorie jo manje formalna i upotrebljuje se za krae zabiljeke i podsjetnike.

Non-paperNon-paper jo je neformalniji od memoranduma. Predstavlja neslubeni prijedlog koji se predaje drugoj strani u pregovorima bez da se iz njega vidi odakle potjee. Koristi se kada se eli neslubeno predstaviti odreena pozicija ili politika da bi se vidjelo kako e biti primljena ili u multilaterlanoj diplomaciji da se utvrde maksimalni zajedniki stavovi bez preuzimanja odgovornosti za napisani tekst.

JEZIK U DIPLOMACIJI

Latinski jezik je, kao jezik Rimskog carstva te kasnije Svetog Rimskog carstva i Katolike crkve, bio jezik kojim se u pismu koristila rana Europska diplomacija. Njegova prednsot je bila u tome to je bio neutralan, a nedostatak da ga je razumio malo tko osim klera. Osim u pismu koristio se i za razgovore u kojima diplomati nisu govorili jezik sugovornika. Od 15. do 19. stoljea za pregovore su se koristili razni jezici ovismo o stranama koje su u njima sudjelovale ali uglavnom su dokumenti bili pisani i dalje na latinskom. Od sredine 19. stoljea ope je prihvaeno pravo da se diplomatskia predstavnitva u odreenoj dravi obraaju njenim institucijama na slubenom jeziku te drave, ali ne postoji pravilo da se jedan jezik koristi ispred nekog drugoga.

U Ujedinjenim narodima slubeni jezici su arapski, engleski, francuski, kineski, ruski i panjolski i svi imaju jednaku vanost dok su u Europskoj uniji slubeni su svi jezici zemalja lanica. Tako da u svijetu ne postoji jedan slubeni diplomatski jezik, meutim najee se koriste francuski i engleski s tim da je dominantnu poziciju u posljednje vrijeme preuzeo engleski prvenstveno zbog dominacije SAD-a u meunarodnoj zajednici.Za rad u diplomaciji nuno je poznavanje jednog od svjetskih jezika zaista dobro, to znai u jeziku, govoru i pismu te bar jo jednog jezika za sporazumijevanje. Teko je odrediti koji su jezici najkorisniji, prvi je vjerojatno engleski (kako smo ranije napomenuli), dok drugi jezik ovisi o afinitetima i polju rada, u diplomaciji to bi vjerojatno bio francuski ili eventualno panjolski. Dalje ne postoje pravila ve se treba ravnati po potrebama, ali svakako vrijedi ope ivotno pravilo da je bolje znati to vie stranih jezika. Vano je i napomenuti, da bi se dobro nauio neki strani jezik prvanstveno se mora dobro poznavati svoj materinji jezik.

HVALA !

Prezentacju pripremila :Melinda Dervi 2417/P