Dijalektologija - Čakavsko Narječje Skripta

  • View
    366

  • Download
    9

Embed Size (px)

Text of Dijalektologija - Čakavsko Narječje Skripta

  • 1

    Dr. sc. Lina Pliko

    AKAVSKO NARJEJE (predavanja)

    Ak. god. 2008./09.

  • 2

    akavsko narjeje - jedno je od triju narjeja hrvatskoga jezika, uz kajkavsko i tokavsko.

    Naziv mu potjee od upitno-odnosne zamjenice a.

    Dananje podruje akavtine znatno je manje nego li je bilo prije migracija izazvanih turskim osvajanjima velikoga dijela hrvatskoga jezinog prostora.

    Naseljavanjem govornika (novo)tokavtine akavsko narjeje je potisnuto s veega dijela kopna tako da se danas uglavnom prostire jadranskim priobaljem, s nekoliko tokavskih prekida, i na veini otoka sjeverno od Peljeca (koji je dijelom akavski), u dijelu Like i Istre te u Pokuplju sve do Karlovca. Izvan granica Republike Hrvatske akavskih govora ima u Austriji, Maarskoj i Slovakoj (gradianskohrvatski govori).

  • 3

    U jednome dijelu akavskoga podruja (na Brau, Visu, gradu Hvaru s bliom okolicom, u Trogiru i Bakru, mjestimino na kvarnerskim otocima, u Istri (Labin, Funtana) i dr. umjesto a govori se ca. To je takozvani cakavizam.

    akavski govori dosad su dijeljeni po razliitim kriterijima. Prema refleksu "jata" dijele se na:

    1. ekavske (na primjer sjeveroistona Istra, Kastavtina, Rijeka, Cres), 2. ikavsko-ekavske (na primjer Dugi otok, Kornati, Loinj, Krk, Pag, Ogulin, Brinje,

    Otoac) 3. ikavske (na primjer zapadna Istra, Korula, Peljeac, Bra, Hvar, Vis, olta) 4. jekavske (Lastovo).

    Po naglasnome sustavu Dalibor Brozovi razlikuje sljedee skupine akavskih govora:

    1. govore s "klasinim" akavskim sustavom s tri naglaska 2. govore s dvonaglasnim sustavom 3. govore sa ("tokavoidnim") etveronaglasnim sustavom 4. govore s etveronaglasnim tokavskim sustavom 5. govore u kojima se prepliu naglasne znaajke 1. i 2. skupine.

    Kombinacijom naglasnih i fonolokih kriterija (suglasnika skupina t, ; d', refleks jata), akavsko narjeje dijeli u est dijalekata (Vidi: Brozovi, 1988: 87-88)

    1. buzetski ili gornjomiranski 2. jugozapadni istarski ili takavsko-akavski 3. sjevernoakavski ili ekavskoakavski 4. srednjoakavski ili ikavsko-ekavski 5. junoakavski ili ikavskoakavski 6. lastovski ili jekavskoakavski

  • 4

  • 5

    Boidar Finka i Milan Mogu po sljedeih su osam kriterija odluivali su o pripadnosti govora akavtini (Vidi: Mogu, 1977).

    1. zamjenica a i za 2. stara akcentuacija 3. refleks jata // 4. akavsko /t'/ 5. prijelaz // u /a/ iza /j/, // i // 6. prijelaz /d'/ u /j/ 7. aorist bim-bi-bimo-bite 8. izostanak afrikate //.

    S obzirom na to da se znatan broj akavskih govora odlikuje starinom i drugim znaajkama, akavsko narjeje je privlailo i hrvatske i strane dijalektologe (npr. poljskoga dijalektologa M. Maeckog, nizozemsku dijalektologiju J. Kalsbeek itd.) tako da su mnogi govori dobro proueni i iscrpno opisani (govori ikavsko-ekavskoga dijalekta (Lukei), govori ekavskoga dijalekta (Vrani), govori buzetskoga ili gornjomiranskoga dijalekta (imunovi), mnoge skupine mjesnih govora i mjesni govori od Istre do Dalmacije i govori u dijaspori (Vuli).

    Izraeni su rjenici pojedinih akavskih govora (Trogir, Sali, Labin, Funtana, Pian, Vrgada, Korula i drugi). akavsko jezino blago donose mnogi stariji hrvatski leksikografi, ali i mnogi stari epigrafski spomenici.

  • 6

    JUGOZAPADNI ISTARSKI ILI TAKAVSKO-AKAVSKI DIJALEKT

    Prostiranje

    Jugozapadni istarski ili takavsko-akavski dijalekt najrasprostranjeniji je dijalekt u Istri.

    Protee se od krajnjega juga (Premantura), zapadnom obalom Istre sve do ua rijeke Mirne (Tar), istono na liniji Muntrilj Kringa Sv. Petar u umi Kanfanar do Sv. Ivana uz zapadnu obalu rijeke Rae do Barbana, zatim linijom Rakalj Marana Munti Valtura te juno Jadreki - ian - Linjan Medulin. Najjuniji mjesni govori ovoga dijalekta (Vintijan, Vinkuran, Banjole i Premantura) imaju vie tokavskih elemenata. Ovomu dijalektu pripada i vodika oaza u sjeveroistonoj Istri.

    Jugozapadni istarski ili takavsko-akavski dijalekt istarski je ikavski takavsko-akavski postmigracijski dijalekt sloene strukture u kojoj glavni jezini sloj ine znaajke ikavske tokavtine iz makarskoga zalea, ali su ukljuene i znaajke akavaca ibensko-zadarskoga podruja kojim su ti tokavci uz zadravanje proli na putu do Istre. U ovom su idiomu u veem ili manjem broju zastupljene i jezine znaajke starosjedilakih akavaca ekavaca.

    Vokalizam

    U ovome je idiomu refleks jata ikavski (dica, ovik, vitar), s rijetkim primjerima ekavskog (seno, venac).

    Prednji nazal // realizira se kao e (meso, pet), a u nekim primjerima, nakon j- kao a (jazik, jamik).

    Stranji nazal i samoglasno l daju u (vuna). Starojezini poluglas se vokalizira u primjerima a, malin (= 'mlin'), malinar

    (= 'mlinar'), maa (= 'misa'), kadi (= 'gdje'), s namon (= 'sa mnom'). U osnovama glagola krasti i rasti javljaju se prijevojni oblici s likom /e/:

    kresti, resti, ali i u imenice rebac (='vrabac').

    Konsonantizam

    Praslavenska konsonantska skupina /*d/ i starohrvatska /dj/ realizira se razliito, kao // (tri = 'tvri'), kao /j/ (tuji ='tui'), u primljenicama kao /d'/ (anea ='aneo') itd.

    Praslavenska konsonantska skupina /*sk/ i starohrvatska /*stj/ realizira se kao t (ognjite), ponegdje prevladava odraz (Barban, tinjan).

    Rezultat jotacije praslavenske konsonantske skupine /*zg/ > /zj/> /d/ sauvao se u imenica da (G jd. dada ='kie') i modani (= 'mozak').

    Ouvana je praslavenska konsonantska skupina r- (rivo ='crijevo'), osim u govorima oko Premanture.

    Inicijalne konsonantske skupine /t/ (di > *ti) i /ht/ (hteti) preinauju se u // (i ='ki') i /st/ (stiti < htti).

    U ovom se idiomu javlja i disimilacija konsonantskih skupova /mn/ i /m/ (gumno > guvno, sedamnaest > sedavnajst; dimnjak > dimljak).

    Fonem / / je neizmijenjena lika (zemlja). Fonem /x/ (krux) zastupljen je svagdje, osim oko Premanture.

  • 7

    Doetno nastavano /m/, i ono u nepromjenjivim rijeima, redovito prelazi u /n/ (govorin ='govorim', noven ='novom', prven ='prvom'); ta je pojava karakteristina uglavnom za sve sustave du jadranske obale i pripada tzv. adrijatizmima.

    Fonem /v/ ograniene je distribucije ispred slogotvornog // (stdnuti ='stvrdnuti', td ='tvrd', saka ='svraka').

    U prezentskoj osnovi glagola moi (< *mogti) javlja se rotacizam, // > /r/ - moren.

    Osnova praslavenskoga glagola *idti u infinitivu glagola obino dolazi s konsonantskom skupinom /-jt/ (dojti, pojti), a u prezentu /-jd-/ (dojde, pojde).

    Doetno slogovno /-l/ izgubljeno je na doetku unutranjeg sloga: bona (bolna), na doetku osnove u imenikih rijei: kota (kotal > 'kotao'), u jednini mukog roda glagolskih pridjeva radnih: dra (dral > 'drao').

    Dokinuta je sibilarizacija kao morfonoloka kategorija u imenica (svidoki, rogi).

    Provodi se analoka palatalizacija u 3. l. mn. prezenta (reu, siu). Doetni zvuni suglasnici uglavnom se izgovaraju zvuno, ali ima i iznimaka,

    npr. dio vodike oaze, no same Vodice nisu iznimkom. takavski govornici ovoga idioma glasove [] i [t'] izgovaraju kao jedno tzv.

    srednje [], dok akavci razlikuju i artikuliraju oba glasa.

    Akcentuacija

    Inventar ine uglavnom tri naglaska //, //, //; nenaglaene duljine // i nenaglaene kraine //.

    Mjesto akcenta je preteno staro u svim pozicijama, osim na otvorenoj ultimi: sdc, ptk, kopti. Kratkosilazni akcent je parcijalno pomaknut sa starog mjesta; sa svake otvorene ultime, pri pomaku i na dugu i na kratku penultimu, realizira se dugi uzlazni akcent, akut (vod > vda, en > na). Frekventna su i druga prenoenja (otc > tac, nrod > nrd). Nenaglaene duljine uglavnom su izgubljene. Ponegdje (Premantura) zabiljeen je i kratkouzlazni akcent. U mjesnom govoru Trstenika, blizu Vodica, likvidirane su sve kvantitativne i intonacijske opozicije, pa je tu stanje slino kao u glavnini buzetskih govora.

    Morfologija

    Deklinaciju imenica ovog idioma karakterizira konzervativizam i nesklonost inovacijama, to se oituje u kratkoj mnoini jednoslonih imenica m. r. (voli) te u starim nastavanim morfemima G, D, L i I mn. svih rodova.

    Imenice mukog roda u G mn. imaju nastavak i (brodi), u D mn. -on (ljudon, u Raklju), u L mn. -ih/-i (u vrtlih, u zubi), u I pl. -i (s petehi) te -in (za stolin, u Raklju).

    Imenice srednjeg roda u G mn. imaju nastavke: -, -i, (ust, polji), u L mn. -ih, -i (na ognjitih, po seli), I mn. ima nastavak i: (s prsi).

    Imenicama enskoga roda u G mn. prevladava nastavak - (en), a imenice i-deklinacije imaju nastavak i (kosti). U D mn. imaju nastavak an (enan), u L mn. ah (u brajdah) te u I mn. ami (z rukami).

  • 8

    Upitno-odnosna zamjenica za znaenje 'ivo' koji, koja, koje ima kontrahirani oblik ki, ka, ke.

    Oblici pokaznih zamjenica javljaju se bez sekundarnog naveska ti, uvi, uni. Neodreena zamjenica svi, sve, sva dobivena je metatezom (/*vs-/ > /sv/). Upitna i odnosna zamjenica za 'neivo' u znaenju 'to' glasi a, zamjenica

    'nita' ni, u znaenju 'neto' nito. Upitna i odnosna zamjenica za znaenje 'ivo' glasi: igov, igova, igovo;

    niigov, niigova, niigovo, a neodreene zamjenice prefigirane s ovom: svaigov, svaigova, svaigovo.

    Prezent glagola ii javlja se s okrnjenom i neokrnjenom osnovom gred-/gre-: gren, gre, gre, gremo, grete, gredu.

    Infinitiv glagola je uglavnom redovito s doetnim -i (pisati). Nema ni aorista ni imperfekta. Kondicional glasi: bin, bi, bi, bimo, bite, bi. Veznik jer ima oblik za (< za+6). Prijedlog u (*v > v) ima oblik karakteristian za srednjoakavske,

    junoakavske i tokavske govore u (u boku). Kao /*v/ > /va/ javlja se samo u prefiksalnih sloenica Vazan, vazmeni, vajk(a).

    LITERATU

Search related