Didaktika1 Didaktika 1. odreenje didaktikeDEFINICIJE: Poljak: Didaktika je grana pedagogije koja prouava ope zakonitosti obrazovanja. Otkriti zakonitosti obrazovanja znai utvrditi one stalne uzrono-posljedine veze i odnose u procesu obrazovanja linosti. imlea: Didaktika je znanstvena disciplina pedagogoije koja prouava zakonitosti obrazovanja i nastave.Prema tome, imlea za razliku od Poljaka ubraja jo i nastavu kao predmet pruavanja didaktike. Poljak meutim odbacuje takvo shvaanje didaktike iz dva razloga: 1.) nastava je jedan odgojno-obrazovni proces, pa ako je predmet didak-tike i nastava onda se ona mora baviti i odgojem. Meutim, kako se teorijom odgoja prvestveno bavi pedagogoija, time bi se didaktika poistovjeila sa pedagogijom, to meutim ne moe biti. Zato po Poljaku odgoj nije predmet prouavanja didaktike, i,2.) proces obrazovanja se danas ne odvija samo u okvirima nastave, ve postoji i izvan nje. Poto su zakonitosti procesa obrazovanja meu-tim jedinstvene za sve razliite sisteme obrazovanja, didaktiku se ne moe ograniiti na teoriju nastave. imlea pak kao predmet prouavanja didaktike osim svih moguih oblika obrazovanja ubraja i nastavu, a time i problematiku odgoja (str. 235). No, on dalje smatra da didaktika ne prouava sve odgojne proble-me, ve samo one koji se pojavljuju u nastavi u vezi s obrazovanjem. Naime, odgoj je iri pojam od nastave, jer obuhvae i ostalu djelatnost kole, porodice, predkolskih ustanova i utjecaje raznih drutvenih im-benika. Nastava je samo jedan od odgojnih utjecaja na mladog ovjeka.Zakljuak - didaktika se prvenstveno bavi pitanjima obrazovanja, ali kako je odgoj jedan relevantan faktor u procesu obrazovanja, didaktika mora prouavati ona odgojna pitanja koja su bitna za obrazovanje. Zato je imlea u pravu, ubrajajui u predmet prouavanja didaktike i ona odgojna pitanja koja su povezana sa obrazovanjem. POVJEST: Rije DIDAKTIKA dolazi iz grkog i izvorno znai pouavanje (didasko=pouavam). Komensky je u svom dijelu "Velika didaktika" 1632. godine didaktiku definirao kao "opa vjetina pouavanja svakoga u svemu i sasvim (omnes, omnia, omnino)"Pouavanje se pri tome moe tumaiti kao raznovrsna i indirektna pomo uenicima u uenju, a ne kao verbalno dociranje. Odnos didaktike prema drugim znanostima - Samostalnost nauke didaktike od drugih znanosti samo je relativna jer ona je osim teorije odgoja u neposrednoj vezi i sa drugim naukama, kao sto su metodika, psihologija, logika, gnoseologija, sociologija i sl., i direktno koristi njihove spoznaje. - Opa teorija odgoja: didaktika polazi od opih zakonitosti odgoja - Metodika: metodika se bavi nastavnim metodama - Psihologija: temeljni pojam didaktike je uenje, kojeg prouava psih. - Gnoseologija: je teorija spoznavanja, a spoznavanje je osnovni put ostvarenja pojedinih zadataka nastave. - Sociologija: obrazovanje i nastave su drutvene pojave. Gr. Autora: Navodi 4 osnovne didaktike koncepcije:1. pozitivistiko-empiristika: svodi didaktiku na selekcioniranje i diseminaciju nastavnih sadraja2. pragmatistiko-marksistika: inzistira na povezivanju teorije i prakse, te tako naglaava praksoloke aspekte didaktike3. sistemsko-kibernetika: bavi se regulacijom procesa obrade informac. 4. komunikativna: shvaa didaktiku kao znanost o optimalnom i optimiranom komuniciranju.Autor smatra da je svaka od tih koncepcija pre uska, ali poto je obrazovni proces toliko irok i dubok mogue ga je samo parcialno zahvatiti. Komunikativna didaktika: Autori smatraju da su dosadanja shvaanja didaktike zastarjela, i da je dananja komunikativna didaktika najvia sinteza ovjekovih ukupnih znanja o svijetu i samome sebi. "Didaktika je optimalna i optimirana ljudska komunikacija usklaena s psihomoto-rikim karakteristikama sudionika obrazovnog procesa, radi razvijanja njihovih spoznajnih kompetencija, a u svrhu njihove ope emancipacije i stjecanja viih stupnjeva autonomnog i kvalitetnijeg ivljenja." To je ono polje ljudske komunikacije unutar kojega jedan ovjek pruajui drugome svoja iskustva, spoznajno razvija sebe i drugoga. Takvo poimanje didaktike pojavljuje se nakon nove informacijsko-komunukacijske revolucije, gdje nove tehhnologije uspjenije uskladi-tuju kolektivnu pamet ovjeanstva, pa uenici ne moraju pamtiti sve mogue informacije ve je daleko vanije razvijanje viih kreativnih funkcija obrade, prerade, destrukcije i konstrukcije informacija.Takvo pojmanje stoji dijametralno suprotno od shvaanja da je znanje "sistem trajno usvojenih injenica i generalizacija."No kasnije na str. 25 Jelavi pie:" Didaktika se u prvom redu bavi istraivanjem nastave: njenom pojavnou i biti, efikasnou i kvalite-tom, odgojem i obrazovanjem, pouavanjem i uenjem, njinim okrue-njem i sadrajem, izvorima i postupcima."132. Osnovni pojmovi2.1. Obrazovanje imlea: Obrazovanje je proces stjecanja znanja, vjetina i navika, razvoja psihfizikih sposobnosti i formiranja znanstvenog pogleda na svijet. Poljak: Zapravo ne definira obrazovanje, ve obrazovanost: "Obrazo-vanost je kvaliteta ili osobina linosti koja je odreena znanjem i sposobnostima, a stupnjevi obrazovanosti se razlikuju prema dimenzijama znanja i stupnju sposobnosti."Poljak: Obrazovnost se iskazuje u uspjenom izvoenju neke djelatnost, a kako svaka uspjena radnja redovito zahtijeva i razliita znanja, a i razne sposobnosti, obrazovanost se moe definirati kao znanje + sposobnosti. "Obrazovanje uvijek pokazuje u jedinstvu znanja i sposobnosti. Pri tome je znanje osnova za razvoj sposobnosti kao nadogradnja." Vrste obrazovanja: s obzirom na sadraj znanja i na sposobnosti koje se razvijaju tijekom procesa obrazovanja postoje razliite vrste obrazova-nja: 1.) ope, usmjereno i specijalistiko, 2.) zatim npr. klasino, huma-nistiko, ekonomsko, politiko, prirodoznanstveno, tehniko obrazova-nje itd. Obrazovanje kao cijeloivotni proces: Obrazovanje poinje u ve u najranijem ivotu i traje do kraja ovjekova ivota. Zbog brzog razvoja znanosti i tehnike obrazovanje u ljudskom ivotu treba predstavljati kontinuiran proces bez obzira je li ono manje ili vie organizirano u nekoj ustanovi ili se svodi na samoobarazovanje. ovjek tako s jedne strane zadovoljava osnovnu ljudsku potrebu samoaktualizacije, a s druge strane prilagoava se sve veim drutvenim i radnim zahtjevima. Obrazovanje i samoobrazovanje: imlea: Razlikuje obrazovanje od samoobrazovanja. Meutim razlika nije u stupnju aktivnosti osobe koja se obrazuje, ve u postojanju/nepostojanju nastavnikove pomoi, to ima i prednosti (individualizacija, interes, samostalnost i sl.), ali i nedostatke (neefikasnost - lutanje, pogreno shvaanje i sl.).2.2. Znanje Poljak: Znanje = sistem ili logiki pregled injenica + generalizacija o objektivnoj stvarnosti koje je ovjek usvojio i trajno zadrao u svojoj svijesti. imlea: Znanje je sistem znanstvenih injenica i generalizacija, koje su uenici shvatili, usvojili, trajno pohranili i koje, ako imaju aplikativan karakter, mogu primjenjivati. Gr.Autora: Znanje je a) znanstveno utemeljena refleksija, odnosno interpretacija realnosti, koja implicira poznavanje pojedinosti (predmeti, pojave procesi), njihovih obiljeja (injenice), te razumjevanje toga, kao i b) sustav valjanih reakcija takvog (misaonoverbalnog, pa i psihomotornog) karaktera, kvalitete i razine koje pojedincu omoguuju svsihodniji i kvalitetniji ivot. c) Ono ukljuuje i kriterijski mehanizam za autoevaluaciju tog repertoara. Smatraju da krajnja svrha uenja nije "znanje" ve "ivljenje". injenice su: konkretnosti odnosno pojedinosti o objektivne stvarnosti. ovjek ih upoznaje ili direktnim perceptivnim putem (npr. ovjek uje grom, vidi bljesak, okusi hranu i sl.), ili indirektnim putem (npr. iz knjiga, predavanja,..) Generalizacije ili apstrakcije su: biti same pojave koja se nalazi iza vanjske pojavnosti, kao: definicije, pojmovi, kategorije, pravila, principi, zakoni, metode, algoritmi, formule, itd., pri emu se generalizacije u praviliu ne mogu perceptivno spoznati, ve ih treba shvatiti posredstvom miljenja. Ljudsko znanje treba znai obuhvaati poznavanje injenica i gene-ralizacija u jedinstvu i u logikom pregledu.Kvalitativan aspekt znanja: Znanje nije jednako znanje, pa prema kvaliteti mozemo razlikovati 6 stupnjeva znanja:1.) Znanje na trag: Najnizi stupanj znanja. Ovdje uenici svijesno nita ne znaju, tj. nita e mogu reproducirati, pa cak niti prepoznati, ali kod ponovnog uenja znatno brze napreduju i brzo shvate i nauce gradivo.2.) Znanje prisjecanja: Ucenici se na tom stupnju znanja samo sjecaju da su ucili neki sadrzaj, ali nista vise o tome ne znaju (npr. sjecaju se da su ucili o njemackoj povjesti, ali vise nista ne znajuo tome).3.) Znanje prepoznavanja: Ucenici mogu prepoznati neki prouceni sadrzaj ako im se prezentira pomjesano sa nepozatim sadrzajima, i identificirati njihovu pripadnost, ali ne mogu nista objasniti.4.) Znanje reprodukcije: Ucenici su usvojili sadrzaj do tog stupnja da ga mogu reproducirati i objasniti, ali ga ne mogu primjenjivati.5.) Operativno (aplikativno, funkcionalno, primjneljivo) znanje: Ucenici sigur-no vladaju nekim gradivom, mogu ga objasniti i aktivno ga primjenjivati pri rjesavanju problema. Drugim rijecima ucenici stecenim znanjem mogu operirati. 6.) Stvaralacko znanje: Ucenici na temelju stecenih znanja mogu stvarati nova materijalna i duhovna dobara. To je najvisi stupanj znanja i predstavlja ljudski ideal znanja.Stjecanje znanja zove se u didaktici materijalna strana obrazovanja i povezana je sa tzv. materijalnim zadatkom nastave.2.3. Sposobnosti DEF.: Sposobnost = kvaliteta ili osobina licnosti koja je tako formirana da omoguuje uspjesno izvoenje neke djelatnosti (rad, aktivnost, funkciju).Prema toj definiciji a) sposobnost je kvaliteta linosti, tj. pripada covjeku, a ne drugim zivim bicima; b) pokazuje se samo prilikom djelovanja, a ne mimo ili izvan djelatnosti; c) sposobnost se odnosi samo na uspjesne ljudske djelatnosti, a na bilo kakve djelatnosti. Sposobnost medutim nije jedinstvena vec postoje razlicite vrste.a) Prva klasifikacija - prema podrucju ljudske djelatnosti:1.) Senzorne ili perceptivne: sposobnosti adekvatnog osjetnog dozivljavanja povezane sa funkcionalnim karakteristikama osjetila (jos se razlikuju P=perceptivni i S=spacijalni faktori)2.) Manuelne ili prakticne: sposobnost uspjesnog manuelnog oblikovanja i rada sa nekom konkretnom materijom (opet nije jedinstvena, vec ovisi o perceptivnim, mehanickim i motornim sposobnostima.) 3.) Sposobnosti izrazavanja: - sposobnost adekvatnog prenaanja informacija putem govora, pisanja, crtanja, slikanja, pjevanja, pokretima tijela, matematicki, i sl.4.) Intelektualne ili mentalne sposobnosti: opca inteligencija (tzv.G-faktor) vrlo siroka sposobnost koja narocito ucestvuje u operacijama koje zahtijevaju zahvacanje odnosa i otkrivanje principa i zakona.b) Druga klasifikacija: polazi od organa koji obavlja djelatnost:1.) Fizicke: sposobnosti koje obavljaju misici (manuelne, vjestine) 2.) Mentalne: sposobnosti koje ovise o funkcijama mozga (intelektualne)Svaka podjela ljudskih sposobnosti je samo medutim uvjetna radi izgradivanja prikladnijih didaktickih postupaka za razvijanje sposobnosti s obzirom na vrstu rada i organ kao nosioc rada. Razvoj sposobnosti ovisi o 3 faktora: 1.) dispozicijama=nasljedene anatomsko-fizioloke strukture koje predstavlja-ju osnovu za razvoj sposobnosti; dispozicije samo su potencijalne determinante, koje mogu ostati virtuelne ako izostanu uvjeti za aktivnost (=unutarnji faktor),2.) okolini: pod utjecajem okoline dispozicije dolaze u funkciju i usiljed odgojnog oblikovanja od njih se izgraduju sposobnosti (=vanjski faktor)3.) aktivnosti organizma: tek kroz samoaktivitet se razvijaju i povezuju dispozicioni mehanizmi.Razvijanje sposobnosti posredstvom raznovsnih aktivnosti za vrijeme nastave zove se u didaktici funkcionalni zadatak obrazovanja, jer je cilj razvoj psihofizickih funkcija.2.4. Vjetine imlea: Vjetine su vjebanjem steene sposobnosti spretnog i svjesnog izvoenja neke radnje. Gr.Autora: Vjetine su vjebom steeni oblik ponaanja koji sainjava niz sustavno organiziranih radnji kojima je cilj da se savlada neki zadatak, rjei neki problem.Vjetina ima dva osnovna svojstva: 1.) posjedovanje tzv. "motornog programa" koji odgovara datom zadatku, i 2.) uenje kriterija pomou kojih vrednujemo efekte same radnje.Vjetine su uglavnom motorne radnje, a ostvaruju se psihomotornim uenjem. Cilj je da psihomotorne vjetine postanu automatske , tj. da se ona izvodi, a da se ne gleda i misli. Tada je panja osloboena za regulaciju viih i kompleksnijih aspekata vjetine.2.5. Uenje Gr.Autora: (prema I. Furlan): "Uenje je relativno trajna i relativno speciina promjena individue koja se manifestira u njenom onaanju pod utjecajem prethodne aktivnosti."a) - U staroj diseminativnoj didaktici se uenje prvenstveno tumailo kao uskladitavanje i zadravanja gotovih informacija. U sreditu je bilo "znanje" i autoritet nastavnika, dok je uenik je bio objekt pouavanja nastavnika, a nastavnik njegov oblikovatelj.b) - Suvremene teorije didaktike stavljaju linost uenika i njegov razvoj u sredite uenja i nastave, a osnovna uloga nastavnika je profesionalno pruanje razvojne pomoi mladima. Takoer istiu kreativne aspekte uenja: uenje kao stalno stvaranje novih, svsihodnijih i efikasnijih odnosa s prirodom i ljudima oko seba. Takvo uenje je aktivno, jer uenik spoznaje svijet oko sebe vlastitom aktivnou. Ovdje pouavanje poprima karakteristke sluenja, a ne manipuliranja. Zakljuak: Dok je stara kola inzistirala na uenju gotovih informa-cija, nova kola inzistira na uenju samoga uenja, tj. pouava nove, vie i efikasnije strategije obrade, prerade, destrukcije i rekonstrukcije informacija. Nastava usmjerava uenika na svladavanje viih kogni-tivnih procesa pomou kojih se otkriva stvarnost i stvaraju operabilnije sheme za uspjenije djelovanje u svim sferama ivota, rada i stvaralatva.2.6. Pouavanje Gr.Autora:Pouavanje se danas shvaa kao profesionalno pruanje razvojne pomoi, koja se sastoji u poticanju i podravanju onih aktivnosti koje rezultiraju ostvarenjem obrazovnog i odgojnog zadatka. - Pouavanje ne moe biti samo prenoenje informacija, ve prvenstve-no podravanje onih aktivnosti kojima uenik dolazi do spoznaje. Tako nastavnik ne moe umjesto uenika rjeiti neki zadatak, ve ga samo moe instruirati kamo treba usmjeriti svoj tok misli da bi sam doao do rjeenja. - Pouavanje treba koncipirati po principu similia similibus, to znai da se najbolje ui ako se ide onim kreativnim putem kojim su ili i znanstvenici koji su pojedine spoznaje otkrivali."Nuno je napustiti koncepije pouavanja gotovih informacija ex-cathedra. Pouavanje mora najprije biti u funkciji zadovoljavanja potreba uenika i njegovih spoznajnih mehanizama."3. Obrazovanje i nastava3.2 Odreenje nastave Poljak: Nastave je sloen, cjelovit i dinamian proces usmjeren na ostvarivanje obrazovnih i odgojnih zadataka. imlea: Nastava je jedinstven odgojno-obrazovni proces koji se pod nastavnikovom rukovodstvom odvija planski i sistematski s jednom relativno stalnom skupinom uenika, a s ciljem da se obrazuje i odgoji svestrano razvijena socijalistika linost. Gr.Autora: Nastava je pedagoki osmiljena i sustavno organizirana aktivnost kojoj je svrha odgoj i obrazovanje pojedinca. - Gr. Autora opisuje nastavu kao jedinstveni odgojno-obrazovni proces, tj. intencionalno i sustavno uenje usmjereno na porast ljudskih mogu-nosti pojedinca, utemeljen na njegovoj personalizaciji.3.2 Faktori nastaveto se tie faktora nastave, u literature se navode 2 osnovna pristupa:1. TROFAKTORSKA TEORIJA NASTAVE:1. Nastavnik - je kvalificiran strunjak koji organizira efikasan nastavni pro-ces, i koji direktno pouava i vodi uenika kako bi ovaj stekao obrazova-nje i odgoj.2. Uenik - pod vodstvom nastavnika ili samostalno postepeno ostvaruje obrazovne i odgojne ciljeve nastave.3. Nastavni sadraji: njima se odreuje program obrazivanja koji je potrebno ostvariti.nastavnikuenik nast.sadrajslika 1. DIDAKTIKI TROKUT Poljak: Nastavnik, uenik i nastavni sadraj ine u nastavi tzv. didak-tiki trokut. Izostavi se samo jedan od tih faktora, to vie nije nastava.Na temelju raznovrsnih odnosa izmedu tih triju faktora u nastavi izgraeni su razliciti didaktiki sistemi nastave (npr. frontalna nastava, programirana, itd.)Svaki od tih triju faktora utjee na ostale fatore, kao to je i pod utjecajem svakog fatora, pa se mogu sistematizirati 6 vrsti djelovanja: a) Nastavnik:a) - Utecaj nastavnika na grau: Nastavnik je taj koji didaktiki prerauje znanost da bi postala uenku pristupana. On odabire i rasporeuje grau i odreuje ekstenzitet i intenzitet prouavanja sadraja. b) - Utjecaj nastavnika na uenika: Grubo reeno nastavnik pouava i odgaja uenika, a uenik ui. Nastavnik je posrednik izmeu gradiva i uenika, a u najvie djeluje na uenike isto snagom svoje linosti. Znatan utjecaj na uenika ima nastavnikov emocionalni stav prema njemu. Ako taj stav nije pozitivan, to uenici svakako mogu osjetiti, onda e i njihov odnos prema nastavniku, radu u nastavi i prema nasatavnom sadraju biti negativan.B) Uenik:a) - Utjecaj uenika na grau: Svaki uenik obrauje grau na svoj vlastiti nain. Prema Piageovoj teoriji konstruktivizma - ovjek uzima informaciju iz okoline i oblikuju je, savijaju ili izobliuju sve dok se ne moe lako smjestiti u njihovu postojeu spoznajnu organizaciju. Pri tome se meutim i spoznajna organizacija mijenja. Taj spefiian nain obrade ovisi o individualnim psihikim sposobnostima uenika, te o eks-tenzitetu i intenzitetu predznanja.b) -Utjecaj uenika na nastavnika: Uenik djeluje na svojim stavovima i uenjem na karakter i intenzitet nastavnikovog pouavanja, a i openito njegovo ponaanje utjee na nastavnikovo ponaanje prema njemu.c) Nastavni sadraja) - Utjecaj grae na uenika: 1) Intelektualni - pod utjecajem grae svijest uenika se obogauje. Uenik proiruje svoje spoznajne horizonte o svijetu u kojemu se nalazi, razvijajui sve ire i dublje razumijevanje, i 2) emocionalni - graa pobuuje u ueniku doivljaje.b) - Utecaj grae na nastavnika: Nastavnik se takoer nalazi i pod utjecajem gradiva, u smislu da ga intelektualno i emotivno doivljava, usljed ega se i on dalje mijenja. Graa predstavlja temelj na kojoj se osniva nastavni proces. Ona u velikoj mjeri determinira odnos nastavnika i uenika, oblike, metode i postupke u nastavi i odreuje karakter nastavnog procesa. Nain uenja i pouavanja ovisi naime i o tome to se ui. Gr.Autora: Osobine i uloga nastavnikaU suvremenoj nastavi nastavnik se tretira kao: a) suradnik, savjetnik i odgajatelj, b) kao strunjak i pedagog koji organizira nastavni proces, c) pouava uenike i primjenjuje takve postupke u radu koji pomau ueni-ku da svjesno, s razumjevanjem i aktivno usvaja nastavne sadraja, te d) razvija sposobnosti, posebno one koje su u svezi s samoobrazovanjem i samoodgojem.Nastavnik treba biti osposobljen na etri razine:1.) Struno2.) Pedagoko-didaktiki-psiholoko3.) Organizacijsko-tehniko4.) Osobno1.) Struno - struka koju pouava (npr. biologija, fizika, povjest itd.)2.) Pedagoko-psiholoko - mora poznavati teoriju i praksu odgoja (peda-goko) i obrazovanja (didaktiko) te razvojnih mogunosti uenika (psiholoko),3.) Organizacijsko-tehniko - mora imati razvijene organizacijske sposob-nosti te znanje i vjetine za rad sa tehnikim ureajima i postupcima.4.) Osobno - mora imati razvijene karakterne osobine koje su se pokaza-le kljune u interakcijskom modelu obrazovanja (iskrenost, pouzdanost, objektivnost, pravednost, stabilnost, empatinost, ivotni optimizam itd) Meu svim tim karakteristikama nastavnik najvanije je da je on: 1. animator (jer je oduevljenje i motiviranost uenika najvanija za uspjeh), 2. komentator (nije predava, ve tuma, sposoban objanjiva A=A) , i 3. terapeut (i kad nema uspjeha u nastavi ne ostavlja uenika, ve trai nove postupke i strategije individualnog pristupa).2.) POLIFAKTORSKA TEORIJA NASTAVE:Ovdje se pojedini faktori dalje analiziraju. Razlikuju se direktni i indirektni faktori, pri emu indirektni utjeu na nastavni proces indirektno, tj. djelujui na jedan od triju direktnih (klasinih) faktora. Roditelji: Tako npr. i roditelji utjeu na nastavni proces, ali nedirektno ve indirektno, preko uenka. Roditelji takoer sudjeluju u odgoju i obrazovanju uenika. Zadatak roditelja je da osigura normalne ivotne uvjete uenika, a ne da doe do pedagoke inverzije (dijete odgaja roditelje). Sustav kolovanja nastavnika: nastavnik treba neprestano usavravati svoje struno znanje, kao i pedagoko-psiholoko znanje i sposobnosti. To se provodi najee u obliku seminara. Utjecaj drutvenog sistema: Socioloka istraivanja su pokazala da je edukacija to bolja, to je druteni sustav strukturaniji i uravnoteeniji. Obrazovna tehnologija: Nastavna tehnologija je opema u koju je ugra-en sadraj obrazovanja i specifina didaktika funkcija pouavanja i uenja. Ona preuzima funkcije nastavnika, a time mijenja ulogu nas-tavnika kao pouavatelja, u organizatora nastavne tehnologije.3.2. Tri zadatka nastaveNastava je najorganiziraniji proces obrazovanja, a to da je proces znai da postoji svrhovito kretanje usmjereno na ostvarivaje triju zadataka.1. materijalni (informativni, kognitivni, spoznajni)2. funkcionalni (formalni, psihomotoriki)3. odgojni (formativni, afektivni)1. Materijalni zadatak nastaveMaterijalni zadatak nastave odnosi se na stjecanje znanja o objektivnoj stvarnosti (materiji, grai) koja se prouava u nastavi pojedinih predmeta. Ostvarenjem materijalnog zadatka uenici trebaju znai usvojiti brojne injenice i generalizacije u jednom logikom pregledu o odreenoj materiji.(Didaktiki materijalizam: Ova zadaa se do kraja 19. stoljea smatrala jedinom i iskljuivom zadaom nastave. To je rezultiralo irenjem nastavnog sadraja, tj. zadavanja opirnih lekcija u koli (tzv. lekcionizam), od strane uenika formalnog i mehanikog memoriziranja gradiva, te ispitivanja tih lekcija. Zbog takvog lekcionizma su uenici brojne injenice mehaniki, dogmatski i formalistiki usvajali bez dubljeg razumijvanja.)2. Funkcionalni (formalni) zadatak nastaveFunkcionalni zadatak nastave odnosi se na razvijanje brojnih i raznovrsnih sposobnosti, tj. psihofizikih funkcija uenika posredstvom raznih aktivnosti.(Didaktiki funkcionalizam: razvio se na poetku 20. stoljea kao reakcija na didaktiki materijalizam i tumaio je obrazovanje iskljuivo kao razvijanje psihofizikih funkcija, dok znanje nema neki znaaj.) Suvremena shvaanja odnosa materijalne i funkcionalne zadae nastave: to se tie didaktikog materijalizma odnosno funkcionalizma, danas se smatra da je i jedno i drugo shvaanje jednostrano. Suvremeno obrazovanje se shvaa kao jedinstvo znanja i sposobnosti, te u istom jedinstvu treba naglaavati materijalnu i funkcionalnu zadau nastave. Naime, znanje je temelj i pretpostavka za razvoj sposobnosti, ali su i sposobnosti uvjet za usvajanje novih znanja. Da bi znai prema suvremenoj koncepciji obrazovanje bilo potpuno, uenici trbaju usvojiti znanja i razviti sposobnosti.3. Odgojni zadatak nastavePrema grupi autora, odgoj je osnovni zadatak nastave. Odgojni zadatak nastave odnosi se na formiranje odgojnih vrijednosti i stavova - (moral-nih, estetskih, fizikih i radnih), tj. razvoj onih obljeja linosti koja pripadaju afektivnoj i konativnoj sferi. Odgoj je usmjeren na izgraiva-nje pozitivnih i plemenitih kvaliteta linosti. Upravo zato to nastava ukljuuje i odgojni zadatak, ona se moe smatrati odgojno - obrazovnim procesom. Pod odgojem podrazumjevamo:a) intelektualna i moralna autonomija pojedinca i otpor prema namet-nutim autoritetima i konformistikom nainu miljenja i ponaanja,b) mogunost osobnog vienja i odnosa, autentinog iskaza, vjera u vlastito iskustvo, inicijativnost, osjeaj osobne vrijednosti, tj. pozitivna slika o sebi, tenja za samorealizacijom,c) komunikativna kompetencija, tolerantnost, uvaavanje stavova i argumenata drugih, i sl.Ostvarivanje odgojih ciljeva nije mogue u atmosferi represije i "diktature nastavnika", jer je ovdje blokirana inicijativa uenika kao i njegov razvoj u pravcu autonomije, autentinosti i osobne odgovor-nosti. Bitno je da odgajanje ne znai nametanje gotovih normi koje uenik treba internalizirati (usvojiti), jer to zapravo dovodi da pojedinac postaje ono to zapravo nije. Svatko mora sam, kroz uenje u slobodnoj socijalnoj interakciji i slobodnom dijalogu, tj. na osbnovi vlastitog iskustva stvoriti vlastite vijednosti. Zato razvoj i formiranje tih osobina zahtjeva a) nedirektivne oblike nastave i nastavnike, tj. uenje bez straha i pritiska "u slobodi", i b) pozitivnu socijalno-afektivnu (emocio-nalan) atmosferu u nastavi. Odnos odgoja i obrazovanja: Odnos odgoja i obrazovanja u nastavi treba shvatiti u smislu dijalektikog jedinstva, a to znai u proimanju, koreliranju, komplementiranju, a ne u smislu nadreivanja ili podrei-vanja. Obrazovanje daje materijalnu osnovu za formiranje odgojnih vrijednosti, dok odgojni stavovi omoguuju produbljivanje spoznajne supstance. Traenje za istinom karakteristika je zrele linost, a to pojedinac vie zna i to su mu sposobnosti vie razvijene, tee podlijee nametnutim autoritetima, a vie se iskazuje kao autonomna osoba.3.5. Nastava kao komunikacijaNastava se shvaa kao: "optimalna i optimirana ljudska komunikacija usklaena s psihomotorikim karakteristikama (dobi) sudionika obrazov-nog procesa."1.) - komunikacija (co-munication): To da je nastava komunikacija znai da ona nije monolog nastavnika, koji predaje gotova znanja uenicima, ve da postoji dvosmjerna komunikacija, to znai da i nastavnik i uenik reciprono uzimaju ulogu govornika i sluaoca, tj. subjekta (aktivni) i objekta (pasivni). 2.) - optimirana: To znai da su sadraji komunikcije primjereni dobi i mogunostima uenika.3.) - optimalna: To znai da su ostvareni svi zakoni optimalnog komuni-ciranja (totalnost, parcijalni identitet, stohastinost, maksimalni komuni-kacijski rast).Ad.1.: Bratani: Bratani dalje smatra da je zapravo ideal ljudske ko-munikacije dijalog. - Dijalog pri tome opisuje kao:"Empatijska komunikacija gdje sugovor-nici izmjenino i reciprono preuzimanje uloge subjekta i objekta, to znai da se meusobno uivljavaju u poloaj druge osobe, sagledavaju problem sa drugog stajalita i da meusobno uvaavaju stavove i miljenja drugih." Takvo empatiko komuniciranje, tj. dijalog pretpostavka je za bilo kak-vo odgojno djelovanje. Takva komunikacija ne svodi se samo na informiranje uenika, tj. nije usmjerena samo na spoznajnu sferu uenikove linosti, ve zahvaa dublje i njegovu psihu, odraava se na njegovu zadovoljstvu, utjee na njegove stavove i vrijednosti i potie ga na aktivnost. - No pitanje je ta je empatinost: "Empatinost nije boleljiva sentimen-talnost, to nije poputanje, nije odobravanje, to je istinsko razumjevanje i prihvaanje linosti kakva ona jeste, to je otkrivanje onih najdubljih motiva njezinih ponaanja, to je sagledavanje linosti onakve kakvu ona sama sebe doivljava."Ad.3.: Predavanja/Gr.Autora: - 4 zakona optimalnog komuniciranja1.) Komunikacija se temelji na parcijalnom iskustvenom identitetu: Prvi i osnovni zakon svakog komuniciranja jest, da komunikacija moe pos-tojati samo u polju parcijalnog iskustvenog identiteta nastavnika i uenika. To konkretno znai da mora postojati neko osnovno zajedniko iskustvo ili znanje o predmetu razgovora (nema smisla razgovarati sa sliepima o bojama). Prema tome nastavnik prije izlaganja novih informacija mora ispitati predznanje uenika. Osnovni smisao svakog komuniciranja je da se polje intersekcije zajednikog iskustva stalno poveava do potpune usuglaenosti, kada vie nije potrebno komuniciranje.Za nastavu to znai - da je pretpostavka uenikovog razumijevanja nastavnikovog izlaganja postojanje nekog elementarnog predznanja koje tvori osnovu za primanje novog znanja. Naime, novi sadraji pridruuju se i uspostavljaju smislene veze s postojeim sadrajima, tj. novo znanje gradi se na starim kognitivnim strukturama.2.) Komunikacija je totalna: Komunikacija se odvija na dvije razine: a) subperceptivno i b) preceptivno (neosvjeteno i osvjeteno, tj. putem vizualnih, verbalnih i praksekolokih kanala).U nastavi je komuniciranje najee verbalno (osvjeteno), meutim neosvjeteni naini komuniciranja (neverbalni) mogu poveati efikas-nost svijesne komunikacije, pa zato ih nastavnik treba osvjestiti i ade-kvatno koristiti.Dalje je u psihologiji naeno da spoznaje, posredovane putem vie senzornih kanala, bolje i vre se urezuju u svijest uenika. Zbog toga komunikacija treba biti multimedijska/multimodalna, gdje se informa-cije posreduju putem vie kanala, ali tako da se svaki kanal koristi za one informacije koje najbolje moe posredovati (sliku ne opisivati, ve ju prikazati, a o ivotu slikara govoriti)3. Zakon maksimalnog komunikacijskog rastaGlasi, da je maksimalno mogue i konano postignue itavog (komunikacijskog) sistema postignue njegovog najslabijeg podsistema. (Liebigov zakon - in minis maxima)( - Primjer sa kapacitetom bave: Kapacitet neke bave ne ovisi o njenoj ukupnoj voluminoznosti, ve zapravo o mjestu njene najnie rupice. To znai da bava ima rupicu na visini od 10 cm, a ona je ukupno visoka 100 cm, onda je je njen aktualni maksimalni kapacitet 1/10 mogueg.)Za nastavu to znai - da razred kao komunikacijski sustav ima onaj maksimalni kapacitet koji odgovara maksimalnom kapacitetu njegovog najslabjieg uenika.Nastavnikov zadatak jest da uzima u obzir individualne psihofizike mogunosti svakog pojedinca-uenika (kao podsistema), te da s obzirom na njih stalno podie uenikove kapacitete do njegovog objektivno i realno mogueg maksimuma, to mu onda podie motivaciju za jo vee uspjehe.To znai ostvariti didaktiki zakon primjerenosti i napora, ali u skladu sa individualnim mogunostima napredovanja, a pogotovo uzimajui u obzir one najslabije uenike.4. Komunikacijski proces je stohastian (nije jednoznano definiran): To znai da e kumunikacija samo onda biti uspjena, ako svi podsustavi komunikacijskog sustava ispravno funkcioniraju, tj. konani uspjeh komunikacije podjednako ovisi o svakom komunikacijskom podsustavu. PODSUSTAVI:1. informacija per me: (inform. za mene), izvorini podsustav i oznaava tvorca ili imaoca informacije. Informacija je nekodirana.2. kodiranje: kodiranjem se informacije prenose na neki mediji pomou kojeg ona postaje svima pristupana (rijei, nastavna sredstva)3. informacija per publicum: (inform. za javnost), To je kodirana, materijalizirana informacija koju moe percipirati svatko ukljuen u komunikaciju.4. dekodiranje: dekodiranje medija u informacijuto je dekodirana informacija, pri emu postoje pet osnovih oblika dekodiranja:1. - A=A - izmeu odaslane i primljene informacije u svijesti primatelja postoji potpuna korespondencija (idealni sluaj).2. - plus dekodiranje - primaoc kretivnim aktima iz npr. 100 informacij-skih jedinica dekodira 120 jedinica (stvori jo 20 dodatnih jedinica).3. - minus dekodiranje - primaoc od npr. 100 jedinica dekodira samo 80, to je najei sluaj u koli i ivotu, a posljedica je neadekvatnog kodiranja i dekodiranja informacija. Neadekvatno dekodiranje moe biti posljedica: a) fizikih umova u kanalu, npr. buke u razredu, b) psiho-loke prirode, tj. negativan stav prema nastavniku ili informaciji, c) nemogunost pravilnog dekodiranja zbog nedovoljnog predznanja uenika (nepostojanja a-perceptivne mase).4. - nulto dekodiranje - primaoc prima 0 jedinica, tj. duhovno uope ne prima odaslanu informaciju (jer se npr. bavi drugim sadrajima).5. - A=non A - sudionici primaju informaciju, ali je ne prihvaaju, ve joj su polemiki suprotstavljaju i destruiraju ju; smatraju da je neistinita5. informacija per te: (inform. za tebe) informacija koja je nakon procesa kodiranja i dekodiranja konano primljena od primaoca.Cilj komunikacije u nastavi je postizanje potpune podudarnosti izmeu odaslane informacije od strane nastavnika, i primljene informacije od strane uenika (A=A), te da tako informacija postane svojina kako nastavnika tako i uenika.(INFORMACIJA PER NOS)3.5. Vrste nastave i njihova bitna obiljejaPostoje raziciti kriteriji prema kojima se nastave mogu klasificirati:1.) Stupanj skolovanja: osnovno-, srednjo-, visokoskolska nastava2.) Stupanj obaveznosti: obavezna, izborna, fakultativna nastava3.) Programska namjena i sistem izvodenja: redovna, dopunska, dodatna 4.) Sistem rada nastavnika: razredna, predmetna, timska nastava5.) Brojcane formacije ucenika: zajednicka, frontalna, individualna,...6.) Dominacija nastavnih metoda: verbalna, demonstrac., prakticna,....7.) Nacin komuniciranja nastavnika i ucenika: direktna, indirekt. (dopis)8.) Didakticki sistem rada: heuristicka, razvojna, programirana, egzemplarna, problemska, mentorska, predavacka, kateheticka,... Ovim formalno-logickim pregledom razlicitih vrsta nastave zapravo se iskazuju razna obiljezja razlicizo koncipiranog rada u nastavi. Nastavni proces je medutim dijalektican, tj. u nastavi postiji integriranje i prozimanje vise obiljezja (npr. frontalna nastava moze biti kateheticka i heuristicka, verbalna i demonstracijska, redovna i izvanredna, itd...)1.) Redovna ili obavezna nastava: To je najcesci i najdominantiniji oblik nastave u cjelokupnom skolskom sistemu i sastoji se od redovnog planskog skolovanja na odredenom stupnju skolovanja. Ona je za sve polaznike skole obavezna, izvodi se po tocno propisanom programu, s odredenim vremenom nastavnog rada za pojedini razred. 2.) Dopunska nastava: Organizira se paralelno uz redovnu nastavu, ali samo za one ucenike koji u redovnoj nastavi imaju vece poteskoce da savladavaju dijelove propisanog programa. Sastoji se u dopunskoj (instruktivna) pomoc nastavnika radi normalnog napredovanja u redovnoj nastavi. Izvosi se izvan redovne nastave u skoli. (organizira ga nastavnicko vijece)3.) Produzena nastava: Posebna varijanta dopuske nastave, a organizira se (u osnovnoj skoli) nakon zavrsetka skolske godine, i to za one ucenike koji na kraju godine nisu postigli pozitivan uspijeh iz nekih predmeta. Sastoji se od intenzivnog poucavanja tih predmeta za nekoliko dana. (organizira ga nastavnicko vijece)4.) Dodatna nastava: (Za entuzijaste) Poseban oblik nastave u toku redovnog skolovanja za one ucenike koji su u sklopu redovne nastave normalno savladali propisan program, i pokazuju sklonost i duhovnu potrebu za prosirivanje i produbljivanje obrazovanja u nekom od znanstvenih podrucja. Organiziraju se tzv. manje/vece interesne skupine koje vode ili nastavnici ili posebni strucnjaci.(npr. mladi povjesnicari, mladi biolozi, glazbena-, likovna-, literarna-, itd. grupa ). Program se organizira prema zanimanjima ucenika5.) Izborna nastava: Ucenicima se predlaze skupina izbornih predmeta izmedu kojih oni obavezno, ali slobodno biraju. Cilj se uskladivanje sadrzaja obrazovanja na interese ucenika.6.) Fakultativna nastava: Dobrovoljna nastava, gdje ucenici odabiru neki nastavni predmet kao dodatni redovnom programu.Sve dosad navedene vrste nastave organiziraju se u skoli u sklopu redovnog skolslog sistema, i to pod neposrednim vodstvom nastavnika.7.) Tecajevi odnosno seminari: Najcesce se organizira nakon redovnog skolovanja radi strucnog usavrsavanja, dokvalifikacije, ili npr. pomoc u samoobrazovanju za one koji polazu ispite u sklopu redovnog skolovanja. Program se odreduje s obzirom na osnovnu namjenu tecaja/seminara, odreduje se i mjesto, vrijeme i predavaci. 8.) Dopisna nastava: Nastava na daljinu. Ucenici se posredno, tj. pismenim putem upoznavaju sa sadrzajem obrazvanja, izvorima znanja, nacinom ucenja, nacinom rjesavanja problema i nacinom polaganja ispita. Prednost: ekonomicnost - mogu se obuhvatiti mnogo ucenika bez obzira na udaljenost. Nedostatak: Zbog posredne komunikacije ucenika i nastavnika, uspjeh uglavnom ovisi o samodisciplini ucenika. Skolovanje moze imati opceobrazovni ili strucni karakter.9.) Televizijska-skola i radio-skola: Indirektna nastava posredstvom obrazovnih televizijskih- i radio-emisija. Takva nastava moze biti u sluzbi redovnog skolskog programa, ili posebne emisije za opce obrazovanje i strucno usavrsavanje.4. Sadraj obrazovanjaUvodSadraj obrazovanja se u odredenoj koli propisuje kolskim planom i programom. Nastavni planovi i programi su veoma vani kolski dokumenti jer se na njima temelji cjelokupni nastavni rad. Treba metim imati na umu da nastavni sadraji nisu sami sebi svrha, ve im je glavna zadaa uvjetovati razvoje pomake pojedinca.1. Nastavni plan: uvodDEF: Nastavni plan: Nastavni plan je kolski dokument u kojem se u obliku tabele propisuju:1.) predmeti (odgojno-obrazovna podrucja) koji ce se proucavati u odredenoj skoli.2.) redoslijed obucavanja tih predmeta po razredima ili semestrima3.) tjedni broj sati za svaki nastavni predmet1. Izbor odgojno-obrazovnih predmetaNastavni predmeti se dobivaju didaktickom preradom pojedinih znanstvenih grana. Pri tome se znanost didakticki transformira u nastavni predmet s obzirom na psihofizicki kapacitet ucenika pojedih dobi. Znanstvene grane Nastavni predmetBiologija ----------------didBiologijaaktickKemija ------------------oKemijapreFizika -------------------radFizikaivanjeMatematika------------MatematikaNo pri tome nastupaju razne poteskoce.1.) - Problem u znanosti: Ne postoji neki statian + jedinstveni znanst-veni sistem, ve dinamian razvoj i stalno mijenjanje znanosti. Kako se nastavni predmeti odabiru na temelju znanstvenog sistema postoje (zbog te stalne promjene) potekoe odabira nastavnih predmeta.a) Intenzivan napredak znanosti u suvremeno doba - otkrivaju se nove znanstvene istine, koje se sreuju po novim kriterijima u nove sisteme. To uvjetuje da se i nauni sistemi stalno mijenjaju.b) Sve vee granjanje pojedinih znanosti - paralelno sa otkrivanjem sve dubljih i kompleksnijih znanstvenih spoznaja, provodi se neprestana diferencijacija u pojedinim znanostima u sve ue grane. (npr. biologija: anatomija, fiziologija, citologija, ekologija, genetika,...)c) Integracija znanstvefnih podruja: Stvaraju se nove naune grane na temelju integracije raznih naunih podruja (bio-kemija, fizikalna-kemija, astro-fizika, bio-geografija,...)2.) Problem u ueniku: No osnovni problem u izboru sadraja obrazova-nja za odreeni stupanj kolovanja je katkada velika razlika izmeu postojeih psihofizikih mogunosti uenika i onih potrebnih za prouavanje znanstvenog sistema. Zbog toga je nuno da se znanost transformira u nastavni predmet s obzirom na psihiku zrelost uenika, tj. prilikom ostvarivanja principa sistematinosti, treba respektirati i ostvariti i princip postupnosti. (U osnovnoj koli se zato npr. pouavaju predmeti u kojima je proveden nii stupanj znanstvene diferencijacije (npr. priroda i drutvo), dok na najviem stupnju kolovanja pouavaju predmeti sa najviim stupnjem znanstvene diferencijacije, npr. analitika-kemija, bio-kemija, i sl.)3.) Pedagoki kriteriji: Pri odabiru nastavnih predmeta treba dalje vodti rauna i o pedagokim kriterijima s obzirom na ostvarenje zadatka obrazovanja. Prema vanosti u tom zadatku pojedini predmeti imaju razliiti status, tj. teinu u nastavnom planu. Postoje: glavni predmeti, sporedni, pomoni, opi, obavezni, izborni, struni, itd. predmeti.Zato nastavni predmeti mogu imati dva naziva i to s obzirom na nauno podruje kao i na status tog predmeta. Kad se pristupa analizi nastavnog plana treba utvrditi 3 stvari:1.) Kojem znanstvenom podrucju ili uzoj grani pripada predmet (sto proizlazi iz samog naziva),2.) kojem stupnju diferencjiacije odgovara taj predmet s obzirom na znanstvenu diferencijaciju,3.) koji status ima pojedini predmet u nastavnom planu4.) Stuni egoizam predstavlja takoer jedan problem pri izboru nastavnih predmeta. Stunjaci svakoog znanstvenog pravca smatraju da je ba njihova nauka bitna za sveobuhvatno obrazovanje. Ti spomenuti problemi rjeeni su na sljedei nain:1.) Prvo se prema statusu pedmeta provodi globalna podjela sadraja obrazovanja na: a) tzv. obrazovnu jezgru tj. predmete koji predstavljaju nuan minimum potreban svakom pojedincu (to je redovna i obavezna nastava), te b) na izborni (obavezan) program, i c) fakultativni (dobrovo-ljan) program, itd. Na taj nain je rjeeno pitanje ta treba i ta moe biti sadraj obrazovanja.2.) Uspostavljanje ravnotee izmedu integracije i diferencijacije nastav-nih sadraja. Na poeku kolovanja je stupanj integracije vei (priroda +drutvo+rad) dok kasnije postaje diferencijacija sve vea (priroda= biologija, kemija, fizika; drutvo = zemljopis, povijest, marksizam).2. Raspored predmeta u nastavnom planuNastavni predmeti u nastavnom planu rasporeeni su za vrijeme kolova-nja po razradima. Taj poredak moe biti 1.) sukcesivni, 2.) simultani i 3.) kombinirani.AD.1. Sukcesivni raspored predmeta: Prema sukcesivnom rasporedu nastavni predmeti se proucavaju jedan za drugim, tj. sukcesivnim slijedom. Najprije se iskljucivo i potpuno prouci jedan predmet, zatim drugi, pa treci, itd.predmet 1predmet 2predmet 3itd.Takav nacin raspoerdivanja predmeta dominirao je do 18. stoljeca. Npr. u srednovijekovnim skolama postojalo je ucenje tzv. sedam slobodnih vjestina (septem artes liberales): 1. gramatika, 2. retorika, 3. dijalektika, 4. aritmetika, 5. geometrija, 6. astronomija, 7. teorija glazbe. Prednosti: Uenici se mogu u jednom odreenom vremenskom razdoblju u potpunosti koncentrirati na samo jedan predmet. Time se ujedno olakava i organizacija nastave. Nedostaci:1.) Prvo, po takvom rasporedu uenici moraju u odreenom vremenu prouiti jedan predmet u njegovom potpunom opsegu i dubini, a to nije u pravilu mogue jer uenici u pojedinim razvojnim fazama ne mogu usvojiti sve znanstvene injenice i generalizacije odnosno razviti sposobnosti do krajnje razine, ve samo do onog stupnja koji dozvoljavaju njihove trenutacne mogunosti.2.) Drugo, objektivna stvarnost je jedinstvena, tj. razliiti aspekti stvarnosti mesobno su povezani, meusobno se vjetuju i proimaju, pa za bolje razumijevanje te jedinstvenosti povoljnije je stvarnost prouavati sa vie strana, tj. sa stajalita vie nastavnih predmeta.3.) Kad se ui samo jedan predmet moe se lako pojaviti monotonija, koja oteava uenje (jer nema psihiki osvjeavajue promjene sadraja).4.) Poto se neki predmet nakon to je iscrpno prouen vie ne ponavlja, lako dolazi do zaboravljanja.AD.2. Simultani raspored predmeta: Istovremeno se prouava nekoliko razliitih predmeta. predmet 1predmet 1++predmet 2predmet 2++itd.itd.Prednosti: Otklanjaju se spomenuti nedostaci sukcesivnog rasporeda.Nedostaci: U doslovnom simultanom rasporedu, ucenici prema svojim mentalnim snagama ne mogu u svojoj svijesti istodobno obuhvatiti mnogo predmeta i podjednako se koncentrirati na sve. AD.3. Kombinirani raspored predmeta (linijsko-spiralni): Ovdje se predmeti rasporeduju kako sukcesivno, tako i simultano. To je ustvari jedini realni raspored predmeta.predmet 1predmet 1predmet 1predmet 2++++predmet 2predmet 4predmet 5predmet 6++++itd.itd.itd.itd.Npr.: U prvom razredu se simultano uci nekoliko jednostavnijih predmeta (npr. PDR, JU, Mat.), sto odgovara simultanom rasporedu, no nakon njihovog savladavanja se u kasnijim razredima dodaju se novi predmeti (npr. fizika, biologija, itd.), sto odgovara sukcesivnom rasporedu.Prednost: Moguca je adekvatna prilagodba nastavnih predmeta mogucnostima ucenika.Dakako ta kombinacija mora biti smiljena i pedagoki opravdana, a na mehanika. Paljivom analizom treba utvrditi koje predmete treba pouavati prije, a koje kasnije, odnosno kako simulatano povezati pruavanje razliitih predmeta radi efikasnijeg obrazovanja.3. Broj tjednih sati za pojedini predmetBroj sati tjedno za pojedini predmet u nastavnom planu odreduje se 1.) prema njegovoj odgojno-obrazovnoj vaznosti za skolovanje, 2.) prema slozenosti i tezini predmeta, 3.) prema dopustenom ukupnom vremenskom opterecenju ucenika u pojedinom razredu.Prema broju tjednih sati pojedinih predmeta moguce je odrediti i broj tjednih sati za ukupni nastavni rad odnosno za broj sati citave skolske godine, pa i broj sati citavog skolovanja u nekoj skoli, sto omogucuje dugorocno organiziranje obrazovajna.2. Nastavni program: uvodDEF.: Nastavni program je kolski dokument kojim se propisuju tri osnovne didaktike dimenzije obrazovanja: 1.) opseg ili ekstenzitet nastavnog programa 2.) dubina ili intenzitet nastavnog programa3.) redoslijed ili struktura nastavnih sadrzaja.Nastavni program predstavlja znai konkretizaciju nastavnog plana jer se propisuju konkretni sadraji pojedinog nastavnog predmeta. Zbog toga postoji jedinstvo nastavnog plana i nastavnog programa, pri emu je nastavni program znatno opirnije formuliran od nastavnog plana.1.) Opseg ili ekstenzitet nastavnog programaOpseg nastavnog programa se odnosi na kvantitet injenica, generalizacija i aktivosti, tj. na irinu znanja koje uenici moraju usvojiti i broj sposobnosti koje moraju razviti u nastavi pojedinog predmeta.Opseg znanja ovisi uglavnom o stupnju kolovanja: nii stupanj kolovanja - manji kvantitet, vii stupanj kolovanja - vei kvantitet. On se usklauje se s prostornim (prostorni podaci), vremenskim (vremenski raspon), brojanim (brojevni niz u matematici), jezinim (broj stranih rijei) i dr. radijusima ili koncentrima znanja za pojedine predmete i razrede.Ta dimenzija nastavnog programa samo je globalno odreena, jer bi inae trebalo nabrojiti sve injenice, generalizacije i aktivnosti to je nemogue.2.) Dubina ili intenzitet nastavnog programaDubina nastavnog programa se odnosi na dubinu znanja koju uenici moraju stei i kvalitetu sposobnosti do koje ju moraju razvitiNastavni program mora regulirati tu dubinu kako bi se odredilo kako duboko uenici moraju prouiti neki sadraj, odnosno do kojeg stupnja razviti sposobnosti. Dubina znanja se regulira dubinom raslanjavanja ili analize sadraja. Pri tome postoji vie stupnjeva analize, poevi od openite ili makroanalize, pa sve do vrlo duboke i precizne analize ili mikroanalize.Intenzitet nastavnog programa je u programu takoer samo globalno odreden njega zato preciznije odreduje nastavnik. Postupak i uvjeti izgledaju ovako:1.) odredtit kojem uem znanstvenom podruju pripada taj nastavni sadraj,2.) nastavnik mora poznavati sadraj u znanstvenom intenzitetu3.) nastavnik mora biti sposoban da adekvatno dimenzionira znanjePogreke mogu nastati a) ako uitelj ne dostigne dubinu znanja potrebnu za normalno napredovanje uenika u daljnjem kolovanju ili b) ako odabere preveliki intenzitet koji odgovara tek viem stupnju kolovanja i nadilazi mogunosti uenika.Najidealnije je da su za vrijeme kolovanja ekstenzitet i intenzitet nastavnog programa u proporcionalnom odnosu, tj. da ekstenzitet uvjetuje intenzitet, to znai da se poveavanjem broja injenica i generalizacija paralelno provodi i njihovo produbljivanje. 3. Redoslijed ili struktura nastavnog programaRedoslijedom nastavnog programa odreuje se kojim e se redom obraivati pojedini elementi (teme) pojedinih predmeta, i to kako u jednoj godini tako i u nekoliko razreda.Teme pojedinih predmeta se mogu rasporeivati na tri naina:1. linijski ili sukcesivni raspored2. koncentrini nain rasporeivanja3. kombinirani nain rasporeivanjaAD.1. linijski ili sukcesivni raspored = pojedine teme nekog predmeta se sukcesivno ili linearno niu jedna iza druge. Tema se znai jedan put obradi i nakon to je obraena vie ne ponavlja, to je i prednost = ekonominost (zbog utede vremena), ali i nedostatak = jer a) pospjeuje se zaboravljanje i b) neprestano se gomilaju novi sadraji koje uenici moraju usvajati. U srednjim, viim i visokim kolama takav raspored je adekvatan i dominira. U osnovnoj koli postoje problemi, i to zbog diskrepancije izmeu psihike zrelosti uenika i logike strukture znanosti. Kad bi odnos izmeu logike strukture znanosti i psihike zrelosti bio upravo propocionalan, mogao bi se doslovno primjeniti sukcesini raspored. To meutim nije sluaj. Znanstvana jednostavnost nije istodobno i psiholoka jednostavnost, nego obratno, dok pak psiholoka blizina nije ujedno i znanstvena jednostavnost. (npr.: za zananost je biljna stanica vrlo jednostavna, ali je psiholoki uenicima veoma daleko; ili, atom je u znanosti jedan najelementarniji pojam, ali je uenicima osnovne kole vrlo apstraktan i nepristupaan, itd.).(Nasuprot tome je uenicima npr. biocenoza psiholoki pristupana, iako je znanstveno vrlo sloena).Rjeenje: Zbog toga se u nastavi polazi uvijek od onoga to je uenicima jednostavno, pristupanije, blie, itd. - i postepeno se ide prema onome to je u znanosti elementarno i jednostavno. Kad se pak doe do znanstvene jednostavnosti polazi se od nje prema znanstvenoj sloenosti. Moment prijelaza s regresivnog na progresivni raspored ovisi o karakteru i strukturi znanstvenih sadraja, i ne moe se generalizirati.Openito vrijedi da u mlaim razredima osnovne kole dominira silazni raspored, na srednjem stupnju kolovanja se prelazi sa silaznog na uzlazni, i u daljnjem kolovanju dominira samo uzlazni raspored.Tako se mogu razlikovati dvije osnovne etape ili vrste linearnog rasporeda:1. ETAPA: silazna (regresivna, descendentna) - etapa silaznog uvoenja od psiholoke blizine do temeljnih znanstvenih elemenata. (dominira u mlaim razredima) 2. ETAPA: uzlazna (progresivna, evolucijska, ascendentna) - etapa prelaenja od znanstvene jednostavnosti do znanstvene sloenosti, tj. pouava se u skladu sa logikom strukturom i evolucijom objektivne stvarnosti, a time i znanosti (dominira u kasnijim fazama kolovanja). Takav uzlazni raspored svakako je opravdaniji, jer se poklapa sa tijekom stvarnog razvoja, koji ide od jednostavnog prema sloenom.AD.2. koncentricni nacin rasporedivanja=nastavni sadraj se iz razreda u razred rasporeuje u obliku koncentrinih krugova. Koncentrini krugovi kao geometrijski pojam imaju zajedniko sredite a razliite redijuse pri emu vea irina radijusa u didaktici oznaava veu irinu i dubinu nastavnog sadraja.Karakteristino je za takav raspored da se u irim koncentrima koji se odnose na starije raz-rede obuhvaaju nasta-vni sadraj iz uih kon-centara prethodnih raz-reda, to znai da se ti ve obraeni sadraji ponavljaju.ponavlja se iz prethodnog razredaProiruje se i produbljuje za tekui razredSadrajni koncentri mogu se izmjenjivati a) unutar istog razreda, b) po razredima unutar kolovanja u istoj koli i c) po stupnjevima kolovanja. (npr.: osnovna kola - prvi koncentrini krug; srednja kola - drugi koncentrini krug; via kola - trei koncentrini krug.)Prednosti: kod ovakvog rasporeda se obnavljaju sadraji iz prethodnih koncentara, to uenicima a) olakava pamenje ve prolih sadraja, kao i b) prelaenje na nove sadraje.Nedostaci: ponavljanje starijih sadraja zahtijeva odreeno vrijeme koje onda nedostaje za obradu novih sadraja, pa je doslovno rasporeivanje prema koncentinim krugovima neekonomino. Te njegove slabije strane mogu se otkloniti tako da se ui koncentri ponavljaju samo u potrebnoj mjeri i da se glavna panja koncentrira na kruni vijenac proirenog koncentrinog kruga.AD.3. kombinirani nacin rasporedivanja=to je kombinacija sukcesivnog i koncentricnog rasporedivanja.Na primjer: 1.) na poetku kolske godine se uenicima izloi osnovni radijus sadrajnog koncentra tako da dobiju osnovnu orijentaciju ta e se sve uiti i prouavati. 2.) U toku kolske godine se zacrtani razredni koncentar postepeno popunjava nastavnim sadrajima, i to po "krunim isjecima" to se odnosi na na pojedinu temu. Prema koncentrinom nainu rasporeivanja ponavljaju se sadraji uih koncentara, ali ponavlja se samo "kruni isjeak" prethodnog koncentra i prelazi se na "isjeak krunog vijenca" koji se odnosi na nove sadraje. 3.) Nakon toga se prelazi na novu temu i to opet prema modelu "krunih isjeaka". Tako se nastavne teme u smislu "krunih isjeaka" sukcesivno niu jedna iza druge, to odgovara sukcesivnom rasporeivanju tema nekog predmeta.4. Nazivi pojedinih djelova nastavnog programa1. Predmetno podruje - ine relataivno nezavisni dijelovi nastavnog programa istog predmeta, a izvedeni su na temelju logine strukture znanosti. Takva podjela na relativno zasebna podruja nekog predmeta potrebna je zbog opirnosti i nepreglednosti tog nastavnog predmeta. Pojedina nastavna podruja mogu se obraivati ili simultano ili sukcesivno.2. Nastavna cjelina: - nju ine kompleksni i iri dijelovi nastavnog programa u kojima dominira odreena sredinja tematika proeta nekom osnovnom idejom, bez obzira na njenu predmetnu pripadnost. Predstavlja alternativu "predmetom sistemu" i radi se o komponiranju nastavnog programa i obraivanju nastavnih sadraja po irim zaokruenim cjelinama.3. Nastavna tema: - pojam slian predmetnoj odnosno nastavnoj cjelini, ali nastavna tema je u pravilu ua i ne obuhvaa tako iroku tematiku.Bitno je da nastavne cjeline i teme to adekvatnije odraze dijalektiku jedinstvenost one pojeve na koju se odnose, jer se tom jedinstvenou olakava ueniku sintetiziranje upoznatih elemenata.4. Nastavna jedinica: - je opseg nastavnog sadraja odmjeren za jedan nastavni sat (45 min) ili dvostruki sat (tzv. blok-sat=90 min). Nastavna jedinica se dobije raslanjivanjem cjeline, odnosno teme.4.4. Promjene nastavnog plana i programaNastavni programi izraeni su didaktikim preraivanjem znanosti, a znanost se razvija sve brim tempom, pa tako nakon nekog vremena pojedini dijelovi nastavnog programa zastarijevaju. Zato ih je potrebno redoito usavravati, preraivati i aktualizirati.Postupak: 1) Prvo treba ustanoviti ta je zastarijelo i ta se eli i treba promjeniti. 2) treba okupiti strunjake - nastavnike, pedagoge, psihologe i dr. da bi se izradio revidirani nastavni plan i program. a) Ti strunjaci najprije egzaktnim instrumentima i tehnikama snimanja (npr.: ankete, intrvjui, konzultacije, i sl.). prikupe materijal to bi sve trebalo promjeniti., b) a zatim prikupljene primjedbe studijski prouavaju. Ako su promjene radikalnije najprije se izradi koncepcija novog nastavnog plana i programa to je temelj za izradu njegova nacrta.3) Definiraju se nove koncepcije nastavnog plana i programa. 4) Izrada nacrta nastavnog plana i programa. 5) Taj nacrt zatim se pod rukovodstvom posebno kvalificiranih strunjak kroz nekoliko godina eksperimentalno provjerava u eksperimentalim kolama. 6) Rezultati eksperimentalnog provjeravanja koriste se za daljnju korekciju nacrta i za izradu definitivnog nastavnog plana i programa. 7) Tek nakon toga se nastavni plan i program slubeno propisuje i dobiva znaenje slubenog kolskog dokumenta.Napomena: sadraj obrazovanja iskazan u planovima i programima samo je jedan od faktora obrazovanja, a ne i jedini. Naprotiv, mnogo je vanije pitanje kako se ti sadraji u nastavi pouavaju i prouavaju.5. Struktura nastavnog procesa5.1. Opa strukturaNastava je proces koji ima svoj tok, svoje kretanje i trajanje i slijedi odreene zakone, i taj proces je vrlo sloen. Zato uspjeno izvoditi nastavni proces moe samo onaj tko temeljno upozna sve njegove strukturne ekemente i njihove meusobne funkcionalne odnose i povezanosti. Konani cilj nastavnog procesa je obrazovanje, tj. ostvarenje materijalnog, funkcionalnog i odgojnog zadatka. Taj cilj moe se promatrati kao posljedica kojoj nuno prethodi rad kao uzrok. Prema tome jedno od osnovnih pitanja didaktike je: koje su to radne etape nastave koje kao posljedicu imaju obrazovanje linosti.Rezimirajui razmiljanja raznih didaktiara mogu se sistematizirati sljedee 4 komponente nastavnog prosesa:1. Organizacijske ili didaktike komponente (makro): pripremanje, uvoenje, obraivanje nastavnog sadraja, vjebanje, ponavljanje, evaluacija 2. Spoznajne komponente: promatranje, miljenje, analiza, praksa3.) Psiholoke komponente: intelektualno i emocionalno doivljavanje4.) Metodike komponente: demonstracija, praktini radovi, crtanje, pisanje, itanje i rad na tekstu, razgovor i usmeno izlaganje5.) Materijalno-tehnike komponente: nastavna sredstva i pomagala.Osnovne komponente (tj. makroelemente=globalne elemente) nastavnog procesa se smatraju prve navedene, tj. organizacijske ili didaktike komponente, jer se njima odreuje osnovna struktura ili tok nastave. Ti dijelovi predstavljaju mikrostrukturu i oni se niu u sukcesivnom redu jedan iza drugoga, i to u skladu sa opom logikom toka procesa obrazovanja.U svakoj od tih mikrostruktura sudjeluju razni mikroelementi, tj. spoznajni, psiholoki i metodoloki elementi, koji se ne smatraju samostalnim etapama, ve oni svi manje vie istovremeno sudjeluju u svakoj etapi nastavnog procesa i nalaze se u vrlo dinaminoj interakciji.Struktura nastavnog procesaspoznajna strana(p+m+p)psiholoka strana(ID+Eda)didaktiki sistemi:zadaci nastave:1. heuritika2. programska3. egzemplarna4. problemska5. mentorskapripremaobrada nastavnog sadrajavjebanjeponavljanjeevaluacija1. materijalni (znanje)2. funkcionalni (sposobnosti)3. odgojni...(stavovi)materijalno-tehnika stranametodika strana(nastavne metode)5.1. Materijalno-tehnika osnova nastaveMaterijalno-tehnika osnova nastave odnosi se na upotrebu materijala - konkretnog i duhovnog - na kojemu se osniva proces obrazovanja.1. Izvorna stvarnost: Neposredan izvor znanja. Izvorna materijalna stvarnost posebno je pogodan izvor za stjecanje znanja i ujedno domena za razvijanje sposobnosti. Ta se stvarnost radi obraivanja iskoritava tako a) da se izlazi iz uionica u prirodu kako bi se prouavala b) ili da se elementi iz te stvarnosti unose u uionicu. Odnos prema stvarnosti moe biti a) promatrlaki (upoznavanje vanjske pojavnosti) ili b) aktivan (npr. praktini radovi).Izvorna stvarnost i nastavna sredstva kao transformirana izvorna stvar-nost posebno su pogodna za spoznavanje injenica, jer su to primarni i adekvatni izvori znanja. Radom pak na tom konkretnom materijalnu uenici stjeu sposobnosti - senzorne, praktine, izraajne i mentalne.2. Nastavna sredstva: Umjetni izvor znanja. Nastavna sredstva su didaktiki oblikovana izvorna stvarnost, koja slue kao izvor znanja, tj. kao objekti spoznavanja i koja uenici umjesto izvorne stvarnosti prouavaju. Zbog te transformacije ona su uenicima pristupanija, pa zato predstavljaju vaan izvor zanaja i ujedno baza za razvijanje radnih sposobnosti. Razlikujemo:a) Vizualna nastavna sredstva: - imaju vidljive dimenzije koje mogu biti dvodimenzionalne ili trodiomezionalne, a s obzirom na njihovu didaktiku funkciju statina (nepokretna) i dinamina (pokretljiva). Slue kao vidni izvori znanja.DvodimenzionalnaTrodimenzionalnaStati-nacrtei , slike,plakati, karte,tablice, dijafilmovi....kolekcije, preparati,modeli, reljefi,makete,...Di-na-mi-naaplikacije, film, televizijske emisije,...dinamini modeli,instrumenti, aparati,slagalice, globus,planetarij,...b) Auditivna nastavna sredstva: - slue kao sluni izvori znaja. Npr.: razne zvune snimke ljudskog ili ivotinjskog izraavanja, te prirodnih zvukova. Vaan auditivan izvor znanja je iva rije nastavnika, ali o tome vie u poglavlju o verbalnim metodama.c) Audio-vizualna sredstva: - nastavna sredstva koja ujedinjuju audio-komponentu i video-komponentu. Tipina audio-vizualna sredstva su zvuni filmovi i televizij-ske emisije.d) Tekstualna nastavna sredstva: - raznovrsni tekstovni materijal koji se koristi kao izvor znanja i kao materijal za duhovni rad, kao: udebenici, tekstovi, lanci, enciklopedije, knjievna i znanstvena djela. 3. Tehnika ili nastavna pomagala: Nastavna pomagala su orua za rad. To su npr.: trokut, estar, demostracijski stolovi, okviri, dijaprojektor, magnetofon, mikroskop, televizor, itd. Prema tome treba razlikovati nastavna sredstva i nastavna pomagala , tj. nastavna sredstva su izvori znanja odnosno objekti spoznavanja, a nastavna pomagala su orua za rad, iako jedan te isti moe biti katkada jedno, a katkada drugo.Upotrebom nastavnih pomagala pridonosi se razvoju radnih sposobnosti uenika, to je povezano sa funkcionalnim zadatkom nastave.4. Tehniki ureaji: razni tehniki ureaji i mehanizmi koji nisu ni nastavna sredstva ni nastavna pomagala, ve stvaraju povoljnije objek-tivne uvjete za nastavni rad i pridonose veoj ekonominosti nastave, kao npr.: ureaji za vodu, plin, struju, ili mehanizmi za sputanje i podizanje ploe, i sl.5. Nastavna tehnologija: Nastavna tehnologija je tehnika tako konstruirana da neposredno vri didaktiku funkciju pouavnja i uenja, i to mnogo efikasnije i produktivnije od klasine didaktike funkcije nastavnika. Npr. multimedijska tehnologija u koju je ugraen sadraj obrazovanjakao i specifina didaktika funkcija pouavanja i uenja. To naravno mijenja funkcije nastavnika, koji preuzima funkciju organizatora nastavne tehnologije, pa se i klasini didaktiki trokut (nastavnik - uenik - sadraj) transformira u didaktiki etverokut (nastavnik - uenik - sadraj - tehnika).5.2. Spoznajna strana nastaveJedan od osnovnih ciljeva nastave je stjecanje novih spoznaja, novog znanja. Spoznaja: Spoznaja je otkrie neeg novog to do tada nije poznato.Spoznavanje u nastavi: Meutim, spoznavanje u sklopu nastave razlikuje se u nekoliko toaka od znanstvenog procesa spoznavanja: 1.) Znanst-venik otkriva jo nepostojee znanstvene spoznaje, i to pomou znanst-vene metodologije - Uenik spoznaje ve otkrivene spoznaje i to pod vodstvom nastavnika koji za to koristi nastavne metode. 2.) Znanstvenik se kree na nepoznatom terenu i njegov put prema cilju je nejasan, naporan i dugotrajan uz mnogo lutanja - uenik je voen od nastavnika sigurnim, direktnim i kraim putem do poznatog cilja. 3.) Znanstvena problematika je znatno ekstenzivnija i intenzivnija- Nastavni sadraji su didaktiki dimenzionirani, tj. prilagoeni mogunostima uenika.Da bi se spoznajna strana pravilno rijeila, potrebno je utvrditi sve spoznajne elemente koje treba obuhvatiti u nastavnom procesu. U tom nastojanju didaktika se koristi rezultatima gnoseologije ili spoznajne teorije - pa odatle povezanost izmu didaktike i gnoseologije. Postoje etri osnovne teorije:1. Senzualizam: smatra da je perceptivno zahvatljiva stvarnost izvor ljudskih spoznaja, i da se do spoznaje dolazi osjetilima ili senzorijima, koji tono odraavaju objektivnu stvarnost.2. Racionalizam: istie ljudski razum kao osnovni izvor, put i mjerilo spoznavanja, dok odbacuje senzorne podatke kao adekvatan izvor znanja jer podlijeu subjektivnim i situacionim faktorima.3. Pragmatizam: smatra da je iskustveno spoznavanje u praksi odnosno radu osnovni izvor cjelokupnog ljudskog spoznavanja, pri emu je kriterij istinitosti spoznaje - korisnost same prakse.4. Marksistika gnoseologija: smatra - a) da niti jedan od tih spoznajnih puteva ne izostaje u ljudskom spoznavanju ve se oni meusobno dopunjiju i potpomau, pa se niti jedan ne moe izolirati i apsolutirati, jer bi spoznaja inae bila jednostrana; b) Sve te spoznajne funkcije - promatranje, miljenje i praksu - treba uzimati i rjeavati u dijalekti-kom jedinstvu (tzv. marksistika gnoseoloka trijada; c) U tom dijalektikom jedinstvu spoznajne funkcije djeluju i u sukcesiji i simultano: ovjek npr. praktino radi i pri tom promatra i misli, ili npr. razmilja na temelju promatranja i praktinog rada i sl. Dakako u odreenoj etapi spoznavanja jedna funkcija moe dominirati, ali ni jedna potpuno ne izostaje. To konano znai da u pojedinim etapama nastavnog procesa treba omoguiti i primjenjivati sve tri spoznajne funkcije u njihovom dijalektikom jednistvu: 1.promatranje,2. miljenje, 3. praksa1. Promatranje: DEF.: Promatranje je plansko, organizirano i rukovoeno percipiranje, i time predstavlja vii stupanj percipiranja. - ta se spoznaje: Uenici promatranjem spoznaju injenice, tj. zahvaa-ju i spoznaju osjetnim organima razne osjetne kvalitete (obiljeja) predmeta i pojava. Postoji 15 osjetnih doivljaja: vid, sluh, okus, njuh, dodir, toplina, hladnoa, bol, poloaj, kretanje, napor, i razni organ-ski osjeti. No, u procesu nastave osobito je vano vidno i sluno osjetno podruje. - Znaaj perceptivne spoznaje: Promatranjem uenici akumuliraju u svo-ju svijest osjetne podatke kao materijalnu sirovinu potrebnu za intelektualno preraivanje. Drugim rjeima, promatrakim spoznavanjem uenici prikupljaju injenini materijal potreban za daljni rad na razvijanju generalizacija. - Ogranienost osjetila: Kako osjetila imaju samo ograniene mogunos-ti zahvatanja objektivne stvarnosti, tu prirodnu ogranienost ovjek nadilazi koristei razne instrumente (dubinske, mjerne i regulacione) . Ovdje se govori o posrednom promatranju.Osim direktnog i indirektnog promatranja moe se jo razlikovati promatranje s obirom na 1.) trajanje - kratko i due promatranje; 2.) voenje - voeno ili samostalno; 3.) ekstenzitet - manji ili vei broj osjetnih podataka; 4.) socioloku formaciju uenika - pojedinano, grupno i kolektivno; 5.) mjesto - u uionici ili izvan nje, itd. - Razvoj sposobnosti promatranja: Bitno je da se sposobnost promatra-nja razvija prilikom samog promatranja. Promatranje je neprestan proces u nastavi i treba se primjenjivati na svim etapama nastavnosg procesa.2. Miljenje Poljak: a) Miljenje je psihiki dinamiki proces uspostavljanja veza i odnosa meu sadrajima objektivne stvarnosti. P.Rijenik: a) Miljenje je aktivno intelektualno obraivanje objektivne stvarnosti pomou simbola, koje nam omoguuje: 1. dosjeanje prolih dogaaja i njihovo preoblikovanje, 2. predviajne buduih dogaaja i planiranje akcija, 3. rjeavanje problema, i 4. uspostavljanje veza i odnosa meu raznim sadrajima. b) Miljenje je svaki proces obrade ideja, predodbi, simbola i pojmova. Organ te ljudske djelatnosti je ljudski mozak.Rasuivanje: Sustavno zakljuivanje na temelju injenica i odgovarajuih pretpostavki.1. DEDUKTIVNO - zakljuivanje od opeg pojedinanom. 2. induktivno - zakljuivanje od pojedinnog opem. 3. divergentno - zakljuivanje4. KONVERGENTNO - zakljuivanje - ta se spoznaje: Miljenje ima dvije osnovne karakteristike: a) ono je implicitno, i b) ono je simbolike prirode. Prema tome se miljenjem spoznaju sadraji koji su simbolikog karaktera, tj. se spoznaje ono to nadilazi granice perceptivne datosti, kao npr. ope zakonitosti, generali-zacije, pojmovi i apstrakcije. Spoznavanje pri tome znai zapravo shvaanje (razumijevanje, poimanje). Do spoznaje tih opih zakonitosti moe se doi samo misaonim putem, i to utvrivanjem uzrono-posljedinih veza i odnosa. - Jedinstvo promatranja i miljenja: Osjetno spoznavanje i mljenje se meusobno uvjetuju i potpomau. Miljenje se naime ne izvodi iz samo-ga sebe, nego na temelju osjetne spoznaje odnosno injenica. Zato je miljenje posredan nain spoznavanja. (Konkretno se povezuje s apstrak-tnim i apstraktno nadograuje konkretno, ili pojavnost se povezuje s biti i bit ukljuuje pojavnost. Iz toga se vidi jedinstvo promatranja i miljenja. To je dijalektiki proces prijelaza od promatranja k misli.) - Milljenje kao aktivnost: Misaonom aktivnou uenici obrauju stjeene predodbe tako da ih meusobno povezuju, kombiniraju, raslanjuju i njihove elemente na novi nain spajaju. Pri tome su oni psihilki vrko aktivni. Naime, pojmovi i shvaanje apstrakcija nije mogue ueicima pokloniti, ve svaki uenik vlastitiom misaonom aktivnou stvara svoje pojmove i usvaja zakone. Nastavnik samo moe rukovoditi tim procesom, ali ne ga umjesto uenika izvoditi. - Kvalitete miljenja: a) ablonsko - uspostavljanje veze prema standardnoj abloni; b) reproduktivno - reproduciraju se tue misli; c) produktivno ili genijalno - stvaralako, kreativno. - Stupanj sposobnosti miljenja ovisi o kvantiteti obuhvaenih misaonih operacija u misaonoj radnji, kao i izotrenosti pojedine misaone opera-cije.Miljenje je, kao i promatranje, neprestan proces u nastavi, i treba s brojnim misaonim operacijama proimati svaku etapu nastavnog procesa.3. Praksa: DEF.: (=polivalentana kategorija) Praksa je aktivan odnos ovjeka prema prirodi i drutvu, tj. odnosi se n cjelokupnu ljudsku djelatnost proizvodnu, pravnu, ekonomsku,...Praksa kao spoznajna funkcija omoguuje da znanje dostigne razinu opertivnosti. Ona je prvestveno prisutna na etapi "vjebanja". - Jedinstvo prakse i miljenja: ovjek radei misli i mislei radi - odnos-no misao je i pretpostavka i rezultat prakse, a praksa je i pretpostavka i rezultat misli, tj. meusobno su si i uzrok i posljedica.Praksa je takoer neprestan proces u nastavi i takoer treba biti prisutan u svakoj etapi nastave.Zakljuak: Te tri spoznajne funkcije ine tzv. spoznajni trokut.1.) Promatranje: zahvaa se vanj-ska pojavnost objekta prouavanja (injenice).2.) Miljenje: zahvaaju se odnosi meu pojedinostima radi upozna-vanja biti objekta prouavanja.3.) Praksa: aktivnim odnosom prema objektu on se transformira radi njegovog mijenjanja i upoznavanja njegove strukture.Sve tri spoznajne funkcije meu-sobno se nadopunjuju i zato treba-ju biti prisutne u svim etapama nastavnog procesa. Miljenje xPromatranje Praksax = objekt prouavanja koji je uenicima nepoznanicaSlika 1. Spoznajni trokut5.3. Psiholoka strana nastave Nastavni rad ima i svoju psiholoku stranu - i to intelektualnu i emocio-nalnu, tj. uenici i nastavnici ga doivljavaju i intelektualno i emotiv-no.1. Intelektualni doivljaji - se odnose na angaman intelek-tualnih funkcija - percipiranje, predoavanje, pamenje i miljenje, to je povezano sa stjecanjem znanja i razvijanjem sposobnosti.2. Emocionalni doivljaji se odnose aktivaciju odreenih emo-cionalnih mehanizama koji odreuju stav uenika prema nastavi.Odnos moe biti negativan, indiferentan i pozitivan.1. Negativan: ( - ) to znai da uenik ima negativan stav prema nastavi, tj. da odbojno djeluje na njega. To je nepovoljna situacija u nastavi, koja e rezultirati slabom aktivnou uenika, pa zato i slabim radnim uinkom. Uenici e biti nedisciplinirani, nepaljivi, nezadovoljni, i sl.2. Indiferentan: ( 0 ) to znai da je uenik ravnoduan prema nastavi, i nema intenzivnijeg intelektualnog i emotivnog doivljavanja, to je jedna nepovoljna situacija za rad.3. Pozitivan: ( + )to znai da uenik ima emotivno pozitivan stav prema nastavi, tj. da ga privlai, da mu je zanimljiva i ugodna. To je najpovoljnija situacija koja e rezultirati dobrim radnim uinkom, jer e uenici za vrijeme nastave biti paljivi, radoznali, aktivni, itd.Emocije su spona izmeu znanja i aktivnosti i ako nema te spone, izostat e aktivnost. Emocije i situacija: Problem stvaranja tih pozitivnih emocija je da se emocije openito ne mogu kontrolirati, diktirati ili zapovjedati. No postoji opa psiholoka zakonitost o uzrono-posljedinoj povezanosti situacije (S) i emocije (E), tj. emocije su uvijek posljedica odreene situacije u kojoj se linost nalazi, ili krae: S E Situacija je uzrok, a emocije posljedica. Prema tome jedna situacija moe izazvati pozitivne emocije (dinamogeno djelovanje), dok druga izaziva negativne emocije (inhibitorno djelovanje). Meuljudski odnos u nastavnoj situaciji: Kvaliteta nastavne situacije odreena je mnogim faktorima, no da li e uenik nastavu doivljavati kao pozitivnu siutaciju ovisi u najveoj mjeri o kvaliteti meuljudskog odnosa izmeu uenika i nastavnika. DEF.:"Meuljudski odnos je sloen dinamiki proces u paru ili grupi koji odreuje ponaanje izmeu osoba koje u njemu sudjeluju." Openito svaki meuljudski odnos ima odreene karakteristike:1.) Interakcija: ponaanje jedne osobe je uvjetovano ponaanjem druge, i uspjenost meuljudskog odnosa ovisi o stupnju i kvaliteti interakcije.2.) Cirkularno stimuliranje: to znai da nastavnik stimulira i utjee na uenika, ali i obrnuto, tj.: nastavnik uenik3.) Utjecaj nesvjesnog: odnosi se na injenicu da je komunikacija totalna, tj. meuljudski odnos je odreen svijesnom komponentom, ali i nesvjesnom.4.) Reciprocitet: U nastavi nije ostvaren potpuni reciprocitet, jer je odnos izmeu uenika i nastavnika po prirodi neravnopravan. Postoje tri glavne potekoe ostvarivanja reciprociteta u nasatavi: 1.) problem naizmjeninog zauzimanja pozicije subjekta i objekta. 2.) problem (ne)mogunosti konfrontacije miljenja, i 3.) uspostavljanje dijaloga.Kako znai stvaranje pozitivnog stava kod uenika prema nastavnom radu ovisi o nastavnoj situaciji, a kvaliteta nastavne situacije znaajno ovisi o kvaliteti meuljudskog odnosa izmeu uenika i nastavnika, bitno je spomenuti osnovne elemente uspjenog meuljudskog odnosa:1. POZITIVNI EMOCIONALNI STAVOVI - najvaniji element, jer "stav je tendencija koja usmjerava nae ponaanje" - stav nastavnika prema svojim uenicima trebao bi biti pozitivan (osobna naklonost), to meutim ovisi u najveoj mjeri o osobnom odnosu, koji je odreen subjektivnim faktorima.2. MEUSOBNO POZNAVANJE - pogotovo nastavnik treba dobro poznavati uenika (sposobnosti, stavove, elje, obitelj i sl.). On pogotovo mora otkriti one prave motive uenikovog pona-anja. To zahtjeva pozitivan stav i empatinost nastavnika.3. EMPATIJA - je "spoznajno-emocionalna sposobnost uivljavanja u poloaj druge osobe i sagledavanja svijeta njenim oima". Empatija pretpostavlja razvijen pozitivan emocionalan stav prema ljudima i ivotu.4. SLINOST - to su uitelj i uenik sliniji to je vjerojatniji dobar meuljudski odnos5. TIPOVI NASTAVNIKA I UENIKA - postoje odreeni tipovi ljudi (npr. intelektualni, emocionalni i krea-tivni) i ako se ovdje uenik i nastavnik podudaraju, to je takoer povoljno. Uloga nastavnika: Dakle, odluujui faktor koji odreuje kvalitetu emocionalnog stava uenika prema rada u nastavi jest kvaliteta meu-ljudskog odnosa izmeu uenika i nastavnika.. a) pozitivan odnos: Ako je odnos izmeu nastavnika i uenika poziti-van, onda e uenik takoer imati pozitivan odnos prema zbivanjima u nastavi i sadrajima koji se obrauju u nastavi. Uenik e biti motiviran da ui jer "voli" nastavnika i uinak nastavnog rada biti e velik. Na taj nain je mogue motivirati uenika, a motivi su pokretai ljudske intelektualne energije. Poto je nastavnik taj koji (kao oraganizator i voditelj nastave, a i kao zrelija linost) uglavnom odreuje kvalitetu meuljudskog odnosa sa uenikom, na njemu je da uspostavi jedan visoko kvalitetan i pozitivan, tj. istinsko ljudski odnos sa uenikom. jo est metoda motiviranja uenika:1.) Privui panju izazivajui znatielju: Potrebno je privui panju uenika na sadraj stvaranjem kognitivnog iznenaenja, novou, originalnou. Meutim, ako se izlae samo potpuno novo gradivo panja se nee moi odrati. Zato je najbolje prezentirati 1/3 starog, a 2/3 novog gradiva, odnosno postaviti neki zadatak koji oni samo djelomino mogu rijeiti, te da sami doive potrebu saznati novo potrebno za rjeavanje zadatka.2.) Iskoristiti elju svakog uenika za postizanje cilja: Slika ovjeka o smome sebi ovisi o njegovim uspjesima i neuspjesima, pa upravo zato svaki ovjek eli doivjeti uspjeh, a u nastavi taj doivljaj treba omogu-iti ueniku. To djeluje dinamogeno na njegov rad u nastavi. Zato dalje treba pomoi svakom ueniku da postigne ciljeve, to pretpostavlja da su postavljeni ciljevi za uenika realno ostvarivi. Treba dakle postaviti realistine ciljeve, koje uenik s obzirom na svoje trenutane mogunosti moe realizirati., i postepeno poveavati zahtjeve.3.) Samostalno formuliranje ciljeva: Svaki uenik treba samostalno formulirati ciljeve i rokove u kojima taj cilj smatra da moe ostvariti. Na taj nain se uenik ui realno procjenjivati svoje mogunosti te time postie uspjeh.4.) Potkrepljivanje povratnom informacijom: Dati svakom ueniku povratnu informaciju o njegovom napredovanju: - jer sama povratna informacija djeluje potkrepljujue. Pri tome je bolje od ocjenjivanja verbalno izraziti uspjeh uenika, jer ono je objektivnije, i ueniku je jasnije to je bilo dobro, a to loije.5.) Primjena sistematskog nagraivanja za postizanje cilja: Bitno je kod davanja povratnih informacija da su one samo poitivne, a izbjegavati negativne, te uenika nagraditi za postignut uspjeh. 6.) Neuspjeh treba tretirati tako da uenik taj neuspjeh shvaa kao stepenicu ka uspjehu, i da ga moe vlastitim konstruktivnim naporom pretvoriti u uspjeh. DOSADA u nastavi: - Fiziologija: Dosada se tumai na fiziolokom planu kao zasienosti centara u mozgu koji primaju informacije, zbog dugog i jednolinog pristizanja istih informacija, pa ti centri reagiraju inhibicijom. - Doivljaj i reakcija: Na subjektivnom planu dolazi do nelagode, monotonije, pa uenik pokuava izbjei tu situaciju, i to:a) agresijom - izvoenjem aktivnosti koje smetaju nastavni proces, ili b) povlaenjem - sanarenjem, spavanje, i sl. - Uzroci: 1. Nerelevantini postupci - opirno nabrajanje novih nepozna-tih injenica, odnosno starih i potpuno poznatih injenica. To se dogaa zbog nedovoljne individualizacije nastave,2. Neadekvatna nastavna sredstva - povoljno je koritenje vie razliitih komunikacijskih kanala, jer je to manje zamorno za uenike,3. Nezainteresiranost nastavnika - sam nastavnik mora biti oduevljen za predmet koji pouava, a i za sam nastavniki rad. To njegovo oduevljene e se prenjeti na uenika. Za ostvarivanje ove psiholoke strane nastave, potrebno je osposoblja-vanje nastavnika na sve etri razine, a pogotovo na osobnoj, to ukljuuje a) ljubav prema djeci i nastavnom radu, b) poznavanje svih pojednih faktora uspostavljanja kvalitetnog meuljudskog odnosa i uspostavljanje takvog odnosa te c) razvijene vjetine dodatnog motiviranja uenika i elimiranja dosade. Kako ta pitanja prvenstveno prouava psihologija, ovdje se ponovo (uz pitanja uenja) povezuje didaktika s psihologijom.6. Sedam nastavnih metoda 6.1. Uvod - nastavne metode su naini rada u nastavi, i to kako nastavnika, tako i uenika, jer i nastavnik i uenici rade za vrijeme nastave. Nastavne metode sastavni su dio svih etapa nastave i to uvijek u njihovoj dvostranosti s obzirom na uenika i nastavnika.Po teini se moe poredati 7 nastavnih metoda:Sedam nastavnih metoda:1. metoda - demonstracije2. metoda - praktinih radova3. metoda - crtanja4. metoda - pisanja5. metoda - itanja i rada na tekstu6. metoda - razgovora7. metoda - usmenog izlaganja1. Metoda demonstracijeDef.: Demonstracija je u didaktikom pogledu pokazivanje u nastavi svega onoga to je mogue perceptivno doivjeti. Izvor spoznaje je promatranje, a primjenom metode demonstracije uenici usvajaju injenice, jer da se zahvaaju konkretni dijelovi objektivne stvarnosti.a) Demonstriranje statinih predmeta: Izbor statikih predmeta treba uskladiti sa osnovnim didaktikim ciljem.Demostrirati se mogu:- Izvorna materija:Demonstriraju se razni dijelovi izvorne materije prvenstveno u krutom stanju, ali i u tekuem i plinovitom, radi spoznavanja osjetnih karakteristika.- Finalni materijalni priozvodi ljudskog rada: (od igle pa do stroja)- Modeli: su 3D prikazi didaktiki preraenih izvornih predmeta.- Slike: su 2D prikazi predmeta u isitim ili promjenjen. dimenzijama.- Shematski crtei: namjenjen upoznavanju strukture predmetab) Demonstriranje dinaminih prirodnih pojava: za prouavanje prirodnih dinaminih procesa (kretanja, zbivanja, promjene, i sl.).- Izvorna stvarnost: pogodan izvor za prouavanje (ekskurzije).- Eksperimentiranje: je umjetno stvaranje pojave radi njezinog prouavanja- Dinamina nastavna sredstva: tako su konstruirana da se neki dijelovi mogu pokretati.c) Demonstriranje aktivnosti - cilj je da uenici upoznaju dinaminu strukturu odreenog rada, tj. to se radi i kako se radi. Nastavnik uenike pouava kako e praktino raditi, kako se pravilno izraavati, kako promatrati i kako misaono raditi.- senzorne aktivnosti: demonstracija kako efikasno promatrati objekt.- praktine aktivnosti: nastavnikin upoznaje uenika s konkretnom praktinom radnjom i njezinom strukturom.- izraajne aktivnosti: upoznavnje uenika se raznim nainima ljudskog izraavanja (npr. govor, pisanje, slikanje,...).- intelektualne aktivnosti: demonstracija izvoenja pojedinih intelek-tualnih operacija i intelektualne radnje u cjelini.Didaktike napomene o metodi demonstracije - osnovna svrha metode demonstracije ja da uenici usvoje injenice o prirodnoj i drutvfenoj stvarnosti, te je vano odabrati adekvatne izvore, tj. izvore iz prve ruke. Povezanost metode demonstracije i metode usmenog izlaganja: a) Upoznavanje vanjske strane: Prilikom upoznavanja vanjske strane objekta potrebno je opisivanje od strane nastavnika,b) Upoznavanje unutarne strukture:a kad se upoznaje unutarnja struktura nastavnik treba objanjavati funkcionalnu povezanost pojed. dijelova.2. Metoda praktinih radovaDef.: Metoda praktinih radova je aktivno izravno djelovanje nastavnika i uenika na konkretnu materiju.a) Uvjeti za praktini rad: Za izvoenje praktinog rada potrebna je: 1.materija, 2.energija (mehanka), 3.organ rada (ljudska ruka - no ona je esto neadekvatna, preslaba, prekratka, i sl.) i 4.orue za rad (runa orua: dopuna ruci, pomau da se ruka za neke radnje nadogradi, ojaa, i sl./ ili radni strojevi)b) Struktura praktinog rada: p.r. se sastoji se odreenog broja sukcesivno poredanih praktinih operacija. Prije zvoenja ove metode u nastavi uenik treba strukturu radnje, tj. upoznati radnju u cjelini sa svim pojedinim operacijama, i upoznati redosljed izvoenja tih operacija. To on najbolje postie promatranjem i analizom konkretne radnje.Didaktike napomene o metodi praktinih radova Uvjeti sa uspjenu primjenu metode praktinih radova: - poznavanje svojstva materije na koju se djeluje - odabir posebnih orua i poznavajne njihovih funkcija - poznavanje strukture praktine radnje s obzirom na broj i red praktinih operacija Ova metoda ee se koristi u nastavi prirodne i tehike skupine predmeta, ali treba joj omoguiti primjenu u nastavi svih predmeta, i to uvijek kad se direktno transformira neka konkretna materija. Usko je povezana sa a) materijalno-tehnikom stranom nastave, kao i b) sa spoznanjnom (P+M+P) i psiholokom (ID+ED) stranom nastave. Pridonosi ostvarivanju materijalnih i funkcionalnih zadataka nastave.3. Metoda crtanjaDef.: Metoda crtanja je nain rada nastavnika i uenika pri emu se pojedini dijelovi nastavnih sadraja izraavaju crteom.a) Crtanje kao nain izraavanja: Crtanjem kao nainom rada u nastavi dobiva se crte. Crte se sastoji od brojnih i raznovrsnih crta. Ova metoda pretpostavlja upotrebu odreenih materijala, tj. sredstva za crtanje (olovka) i podlogu (papir i kolska ploa). Organ za crtanje je ruka, a vjetina crtanja se razvija u nastavi likovnog odgoja.b) Sadraj crtanja u nastavi: Razlikujemo po sloenosti 9 sadraja crtanja:1. Crtanje grafikih znakova: (prometni znaci) Grafikim znakom se prikazuje posve konkretan objekt za koji postoji ugovoren znak. Taj znak ve po svom izgledu asocira predodbu tog objekta. To je jedan jednostavan, jednoznaan i saet nain saopavanja (jednoznani).2. Crtanje grafikih simbola: (grb, srp i eki) Grafiki simboli se odnose na neto ope i apstraktno i sugeriraju pojmove, misli i osjeaje (mnogoznani).3. Geometrijski crte: (trokut, geometrijske konstrukcije) Ovdje su linije su matematiki tono odreene s obzirom na broj, poloaj i dimenzije.4. Grafiko prikazivanje kvantitativnih odnosa: (grafikoni=krivulje kvantitativnih promjena, dijagrami=za statine kvantitativne podatke)5. Shematsko crtanje predmeta (rendgensko): bitna metoda kad uenici trebaju spoznati strukture predmeta i prostone relacije. Crtaju se bitni dijelovi, a izostavljaju se detalji.6 Shematsko prikazivanje procesa: razvojni ili genetiki crtei; sastoji se od nekoliko crtea, a svaka slika prikazuje odreenu razvojnu fazu.7. Crtanje na temelju promatranja i predobe prirodnih predmeta: bitna metoda kad uenici trebaju usvojiti tonu morfoloku stranu stvarnosti.8. Konkretizacija apstrakcija: Najtei sadraji crtanja; odnose se na grafiko prikazivnje pojmova i pojmovnih odnosa. 9. Ilustriranje fabule: ilustracija vlastitih doivljaja i litrarnih sadraja radi razvijanja likovnog izraavanja.Didaktike napomene o metodi crtanja Osnovni uvjet je stjecanje vjetine crtanja nastavnika i uenika, a ona se stjee samim crtanjem. Nastavnici mogu koristiti ve gotove crtee ili sami nove kreirati. Primjena ove metode je ekonomina i efikasna i olakava nastavni rad.4. Metoda pisanjaDef.: Metoda pisanja se odnosi na koritenje glasovnog pismaGlasovno pismo u uem smislu je skup odreenih grafikih znakova ili slova kojima se oznauju pojedini glasovni elementi ljudskog govora.a) Rad nastavnika: Nastavnik za vrijeme nastave prije svega pie na kolskoj ploi, i to: naslove nastavnih jedinica; bitne sadrajne elemente nastavnih jedinica; vane podatke i sl. Pri tome je vano da se pisanje na ploi pregledno strukturira radi usvajanja logine strukture sadraja. Nastavnik se slui pisanjem i prije nastave, radi pripreme nastavn. sata.b) Rad uenika: S obzirom na stupanj samostalnosti razlikujemo:a) Vezani ili reproduktivni pismeni radovi - (Prepisivanje) Vezani se zovu jer su uenici vezani uz odreeni tekst koji prepisuju.b) poluvezani pismeni radovi - Kad je uenicima unaprijed dan neki sadraj u nekom izvoru znanja - ali im je data sloboda u pismenom izraavanju o tim sadrajima. Ima nekoliko vrsti 1. diktati: uenici pismeno oblikuju sadraje koje im nastavnik verbalno izlae ili diktira (ne diktati za uvjebavanje pravilnog pismenog izraavanja)- dopuna i proirivanje teksta: tekst uenici proiruju svojim formulacijama.- pismeni odgovori na pitanja: pismeni nain provjeravanja znanja.- biljeke za vrijeme predavanja: uenici biljee kljune dijelove koji se odnose na strukturu sadraja, i slue kao podsjetnik. Ako se eli vie za-pisati treba koristiti kratice, i selekcionirati sadraj koji e se zabiljeiti.5. konceptiranje:ope: uenici kod kue na temelju itanja izdvajaju po-jedine dijelove i pismeno ih formuliraju u biljenicama.- doslovno konceptiranje: time se dobivaju citati (izvorni podaci)- doslovno konceptiranje s komentarom: citati + samostalno komentiranje- konceptiranje parafraziranjem ili slobodno konceptiranje: Slobodno prepiavajne ili parfraziranje osnovnih misli izvornih znanja.- saeto konceptiranje: ispisivanje osnovnih misli u obliku natuknica, kratica.9. marginalije: primjedbe ispisane na rubovima knjige ili marginamac) samostalni pismeni radovi - uenici samostalno odabiru temu i o tom se sadraju slobodno izraavaju (produktivni, kreativni radovi). (Npr.: skice, teze, molbe, pisma, reportae, referati, elaborati, knjievni radovi, studije i znanstveni radovi)No uenici moraju respektirati odre. zahtjeve u oblikovanju sadraja:1. sadajna strana= tematika- lesiko-semantika strana= razumljivost napisanog- ortografska strana= pravopis i gramatika pravilnost- izraajno-stilistika strana= stilski nain izraavanja- kompozicijska strana= logino komponiranje izlaganja6. grafika strana= itljivostSamostalnom pismenom radu prethode odreene predradnje: odabir tematike, prikupljanje duhovnog i konkretnog materijala, obraivanje materijala, konceptiranje, i sl.5. Metoda itanja i rada na tekstuDef.: Odnosi se na itanje i rada sa tekstovnim materijalom potrebnim za nastavu.a) Vrste itanja: Ima nekoliko kasifikacija itanja:1.) S obzirom na opseg obuhvaenog teksta: a) fragmentarno i b) opirno itanje2.) S obzirom na nain verbalnog izraavanja: a) glasno i b) tiho3.) S obzirom na brzinu itanja: a) polagano (temeljito) i b) brzo itanje = tiho fragmentarno itanjeb) Rad na tekstu: Rad ne tekstu nije samo itanje, ve treba obuhvaati to vie raznovrsnih aktivnosti. Zato posoji nekoliko stupnjeva:1.) () itanje - najnii stupanj; cilj je upoznavajne osnovnog sadraja2.) (+M) itanje + miljenje - cilj je upoznavanje sadraja, ali i popuno razumijevanje tog sadraja. (analiza, izdvajanje bitnih elemenata, usporeivanje, logiko strukturiranje, povezivanje, i sl. operacije)3.) (+M+Iz) itanje+miljenje+izraavanje: jo se dodaje i raznovrsni oblici izraavanje, kao: verbalno, pismeno, crteom, matematiki, poretima igestama.4.) (+M+Iz+Sa) itanje+miljenje+izraavanje+senzorne aktivnosti: dalje se dodaje i promatranje. Npr.: promatranje vidljivih karakteristika samog teksta, te promatranje slikovnih prikaza,i sl.5.) (+M+Iz+Sa+Pr) itanje+miljenje+izraavanje+senzorne aktivnosti +praksa: najvii stupanj rada na tekstu; ovdje je jo dodan aktivan odnos uenika prema konkretnoj materiji, i time su sintetizitrana sva podruja aktivnosti: misaona, izraajna, senzorna i praktina.Iz toga se vidi da je itanja tek baza za rad na tekstu, ali ekstenzitet i intenzitet (pa i efikasnost) tog rada ovisi o irini obuhvaenih aktivnosti.c) Didaktiko oblikovanje udbenika: Udbenik je - 1.-osnovno tekstual-no nastavno stredstvo za pojedini predmet, 2.-pisano na temelju nastav-nog plana i programa, 3.-posebno didaktiki oblikovana, 4.-koju uenici svakodnev-no koriste za postizanje obrazovnih ciljeva.Karakteristike didaktikog oblikovanja: 1.) Etape nastavnog procesa: U didaktikom oblikovanju treba respek-tirati strukturu nastavnog procesa u svim njegovim dijelovima i aspekti-ma. Pojedini dijelovi koji se odnose na odreene nastavne teme trebaju biti strukturirani prema 5 etapa nestavnog procesa = 1.uvod, 2.izlaganje novih sadraja, 3.vjeba, 4. ponavljanje, 5.evaluacija. 2.) Jo je bitno da se u tekstu udbenika uenici direktno upuuju na primjenu odreenih aktivnosti, jer e to poveati efikasnost rada na tekstu. To e ih dalje osposobiti i za itanje i rada na tekstu uope.Didaktike napomene o metodi itanja - preduvjet za primjenu metode itanja je savladavanje vjetine itanja. Prednosti - tekstovi su vrlo konstantan izvor znanja koji omoguuje da se prema potrebi na nj vratimo, da ponovnim itanjem produbljujemo naueno, obnavljamo zaoravljeno, korigiramo pogreno znanje i to bilo kada i bilo gdje. Nedostaci - a) tekstualna nastavna sredstva ne mogu uzimati u obzir individualne mogunosti rada sa tekstom, openito individualne kognitivne mogunosti. b) shvaanje teksta ovisi o individualnj interpretaciji, pa kod dekodiranja informacija moe doi do pogreaka, i c) ne smije biti jedina metoda u nastavi jer je usvajanje znanja ne temelju sluanja itanja drugih prilino teko.6. Metoda razgovoraDef.: Nain rada u nastavi u obliku dijaloga izmeu nastavnika i uenika i dijaloga meu uenicima.1.) Struktura razgovora: razgovor se sastoji od dva dijela: pitanja i odgovora. Ako nema jednog dijela radi se o monologu.a.) PITANJA:1. Pitanje openito: Pitanje je onaj dio verbalne formulacije kojom se ovjek obraa drugoj osobi sa eljom da u odgovoru dobije traenu informaciju.- Aperceptivna p.: (apercepcija=zavisnost percepcije od sadraja ljudske svijesti). Pitanja kojima se od sugovornika trai da iznese neke sadaje u vezi s sadrajima u naoj svijesti. (Uenika neto zanima pa postavi pitanje.)- Alternativna ili disjunktivna p.: postoje dva mogua odgovora od koji je jedan toan. ("Je li kit riba ili sisavac?")- Indirektna p.: Proizlaze iz izlaganja sugovornika, bez direktne formulacije.- Jednoznana p.: najodreenija po sadraju; lako se shvaaju i odgovaraju. ("Koliko je visok M. Everest?") vieznana pitanja: sadrajno neprecizna i nejasna ("Kakvo je stablo?")- Kaverzna p.: sadre namjerno umetnutu sadrajnu pogreku. Uenik to greku ne moe prepoznati ako dobro ne poznaje sadraj.- Koncentraciona p.: prilikom produbljivanja sadraja da bi se odrala konc