Upload
calma7
View
114
Download
0
Embed Size (px)
DESCRIPTION
Analiza deviznog tečaja kune i eura.
Citation preview
SVEUČILIŠTE U RIJECIFAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU, OPATIJA
DEVIZNI TEČAJ HRK-EUR U RAZDOBLJU OD 1996-2008(seminarski rad)
Opatija, 2013
SVEUČILIŠTE U RIJECIFAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU, OPATIJA
DEVIZNI TEČAJ HRK-EUR U RAZDOBLJU OD 1996-2008Seminarski rad
Kolegij: Monetarna ekonomija Studenti: Alen Bičević 21600/11Nositelj kolegija: dr.sc. Elvis Mujačević Mihael Gazdek 21512 /11Asistent: dr.sc. Goran Karanović
Opatija, studeni 2013.
SADRŽAJ
POPIS ILUSTRACIJA..................................................................................................................................II
UVOD.............................................................................................................................................................3
1 DEVIZNI TEČAJ I DEVIZNO TRŽIŠTE..................................................................................................4
1.1. Devizni tečaj........................................................................................................................................4
1.2. Promptni i terminski devizni tečaj.......................................................................................................5
1.3. Sustavi deviznih tečajeva.....................................................................................................................6
1.4. Promjene vrijednosti novca.................................................................................................................7
1.5. Efekti aprecijacije i deprecijacije.......................................................................................................10
1.6.. Unutarnja i vanjska ravnoteža postignuta revalvacijom ili devalvacijom domaće valute................11
2 FORMIRANJE TEČAJA KUNE.............................................................................................................13
2.1. Kretanje deviznog tečaja kune...........................................................................................................14
ZAKLJUČAK...............................................................................................................................................21
LITERATURA.............................................................................................................................................23
POPIS ILUSTRACIJA
Graf 1. Kretanje deviznog tečaja kune prema euru u razdoblju od 1996. do 2008. godine.........................17
UVOD
Cilj ovog seminara je sagledavanje mijenjanja deviznog tečaja u Republici Hrvatskoj u
odnosu HRK/EUR sa naglaskom na samu politiku deviznog tečaja, i to u razdoblju od 1996. –
2008. U novije vrijeme, uz pojavu globalizacije, te velikih svijetskih kriza, devizni tečaj je
nezaobilazni faktor gospodarskog opstanka male i uvozno-ovisne zemlje kao što je Republika
Hrvatska. Ovaj rad, osim što se temelji na mijenjanju deviznog tečaja kroz određene godine,
sadržava i opće teorijske odrednice deviznog tečaja i monetarne politike, te na obrazlaganju
primjene istih u Republici Hrvatskoj.
U prvom dijelu naglasak je stavljen na opću teoriju deviznog tečaja, sustave istog, te
općenite promjene vrijednosti novca. Spomenut ćemo i monetarnu politiku te njen utjecaj u
Republici Hrvatskoj.
Drugi dio će se bazirati na razlike između deviznog tečaja, devizno tržište, te održavanje
stabilnosti tečaja HRK/EUR.
Za Izradak ovog rada korištene su statistička metoda, matematička metoda, povijesna
metoda, metoda dokazivanja, te metoda analize i sinteze.
3
1 DEVIZNI TEČAJ I DEVIZNO TRŽIŠTE
Pod devizom se podrazumijeva svako potraživanje u stranoj valuti1. Devizni tečaj je cijena
jedne jedinice strane valute izražena brojem jedinica domaće valute. Odnosno, devizni tečaj
pokazuje koliko jedinica domaće vačute treba platiti za jednu jedinicu strane valute2. Ova
definicija izražava takozvano direktno notiranje, koje se primjenjuje svugdje u svijetu. U Velikoj
Britaniji i još nekim zemljama vrijedi indirektno notiranje kod kojeg devizni tečaj pokazuje
koliko jedinica strane valute treba platiti za jednu domaću valutu.
Valuta je skup zakonskih propisa koji reguliraju novčani sustav jedne zemlje, odnosno
izražava kako je određena vrijednost novčane jedinice. Pojam valute objašnjava povezanost
zakonske novčane jedinice s objektivnom vrijednosnom podlogom, a to je roba.
Novčani sustav skup je pravnih propisa i pravila kojima se utvrđuje ne samo novčana
jedinica, već i ostala pitanja u vezi s novcem u jednoj državi. Društvena zajednica u kojoj je na
moću novčani sustav čini jedno novčano ili valutno područje, koje može biti i zemljopisno
ograničeno. U valutnim područjima imamo različite vrijednosne jedinice koje vrijede kao novac.
Svaka država utvrđuje što na njenom području vrijedi kao novac.
1.1. Devizni tečaj
Devizni tečaj predstavlja intervalutarnu kupovnu moć, odnosno cijenu po kojoj se nacionalna
novčana jedinica jednog valutnog područja razmjenjuje za nacionalnu novčanu jedinicu drugog
valutnog područja. Uspostavljajući vezu između dva ili više valutnih područja, devizni tečaj
povezuje intervalutarnu i unutarnju kupovnu moć, odnosno kupovnu moć u tim valutnim
područjima, i cijene u odabranim nacionalnim valutnim područjima.
1 BABIĆ,M. i BABIĆ,A.: Međunarodna ekonomija, šesto izdanje, Mate d.o.o., Zagreb, 2003., str. 2592 Na primjer za jedan euro potrebno je izdvojiti 7,40 kuna.
4
Svaka međunarodna trgovinska transakcija sastoji se od dvije kupnje: kupnje strane valute i
strane robe ili usluga. Zbog toga se u međunarodnoj razmjeni formiraju ne samo cijene robe i
usluga, nego i cijene pojedinih valuta. To znači da na vrijednost izvoza i uvoza utječu ne samo
cijene robe i usluga, nego i cijene valuta u kojime se izvoz i uvoz plaća. Na primjer želi li
uvoznik iz zemlje A uvesti robu iz zemlje B, on mora kupiti ne samo tu robu, nego i valutu
zemlje B, kojom će platiti robu. Isto vrijedi i za uvounika iz zemlje B3. Ta se cijena naziva
devizni tečaj.
1.2. Promptni i terminski devizni tečaj
Kod svake se devizne transakcije ugovara vrsta, količina i cijena (tečaj) deviza, ali i
vrijeme plaćanja.
Promptni devizni tečaj je tečaj u transakciji koja se odmah izvršava, obično u roku od dva
dana od zaključenja ugovora.
Terminski (forward) devizni tečaj je onaj tečaj koji dogovaramo sada za plaćanje
određenog iznosa na određeni dan u budućnosti, obično za jedan, tri ili šest mjeseci.
Promptni i terminski tečajevi mogu, ali ne moraju biti jednaki. Ako je terminski tečaj
neke devize viši od promptnog, kažemo da deviza ima terminsku premiju, koja se obično
izražava u postotku u odnosu na ugovoreni tečaj. Obrnuto, ako je terminski tečaj neke devize niži
od promptnog, ta deviza ima terminski diskont. I terminski se tečaj, kao i promptni, određuje
djelovanjem snaga ponude i potražnje. No, kod terminskih transakcija potrebno je istaknuti
hedging, odnosno pokrivanje tečajnog rizika. Kod terminskih transakcija privredni su subjekti
pod utjecajem tečajnog rizika. Ukoliko se rizik ne pokrije, privredni subjekti mogu ostvariti
zaradu ili gubitak zbog tečajnih promjena.
3 BABIĆ, M i BABIĆ, A., op.cit., str 261
5
1.3. Sustavi deviznih tečajeva
Kada je devizni tečaj, odnosno cijena deviza, određen potpuno slobodno na deviznom
tržištu na temelju ponude i potražnje govorimo o fluktuirajućem deviznom tečaju. Međutim,
često se događa da monetarne vlasti ne dozvoljavaju slobodno fluktuiranje tečajeva svoje valute,
nego određuju tečaj. Kada je tečaj vezan, fiksiran za neku robu, devizu ili skup deviza, govorimo
o fiksnom tečaju. Zato se razlikuju dva glavna sustava deviznih tečajeva: fiksni i fluktuirajući.
Svaki od sustava deviznih tečajeva ima svoje prednosti i nedostatke. Odluku o izboru
odgovarajućeg deviznog sustava donosi monetarna vlast. Odluka nije jednostavna, jer pri njezinu
donošenju treba uzeti u obzir mnoštvo faktora. Faktori, nazvani kriteriji za odabir sustava tečaja
mogu biti: otvorenost privrede, veličina zemlje, koncentracija proizvoda, integriranost s
međunarodnim financijskim tokovima i stopa inflacije.
Otvorenost privrede prema svijetu ima važnu ulogu u odabiru sustava tečajeva.Otvorene
zemlje koje imaju sustav fluktuirajućeg tečaja osjetljive su na poremećaje izvana, ariješavaju ih
promjenom tečaja. Veliki šokovi iz inozemstva (poput naftne krize ili nelikvidnost značajne
banke) mogu izazvati velike poremećaje, a s time i poremećaj cijena u zemlji. Zato će relativno
otvorenije zemlje preferirati fiksne tečajeve, dok će relativno zatvorenije zemlje4 preferirati
fluktuirajuće tečajeve.
Veličina privrede mjerena BDP-om također ima važnu ulogu pri odabiru sustava tečajeva.
Male privrede više preferiraju fiksne tečajeve, dok velike privrede više preferiraju fluktuirajuće
tečajeve. Za velike privrede koje imaju diverzificiranu proizvodnju poput SAD-a povoljniji je
fluktuirajući tečaj, jer takva proizvodnja umanjuje ovisnost privrede o vanjskoj trgovini. Obrnuto
je za zemlju s visoko specijaliziranim izvoznim proizvodima koje preferiraju imati fiksni tečaj i
popravljati neravnoteže rezervama. Kod tih zemalja, kad bi imale fluktuirajući tečaj, velike
promjene priljeva deviza od izvoza mogle bi izazvati poremećaje u domaćoj privredi.
4 Zatvorenije zemlje su one koje imaju mali udio vanjske trgovine u BDP-u, poput Sjedinjenih Američkih Država.
6
Međunarodni financijski tokovi, ovisno o stupnju mobilnosti kapitala, također imaju
veliku ulogu u određivanju sustava tečajeva. Zemlje s velikim i slobodnim tržištem kapitala,
imaju velike poteškoće kod održavanja fiksnog tečaja putem intervencije monetarnih vlasti.
Takve će zemlje preferirati fluktuirajući tečaj.
Ako su stope inflacije vanjsko-trgovinskih partnera različite, to će za zemlju biti bolje da
odabere sustav fluktuirajućeg tečaja. Zemlje s sličnim stopama inflacije imati će većeg uspjeha u
održavanju sustava fiksnih tečajeva. U sustavu fiksnih tečajeva povremeni gospodarski šokovi u
određenoj zemlji mogu se ublažiti upotrebom deviznih rezervi, o kojima vodi brigu država
.
Uglavnom se male zemlje i zemlje u razvoju odlučuju za sustav fiksnih deviznih tečajeva,
jer fluktuacija tečajeva i unutarnji šokovi djelovali bi negativno na platnu bilancu tih zemalja.
Zemlje koje se odluče da svoju valutu fiksiraju uz neku drugu valutu mogu donijeti takvu odluku
uzimajući u obzir svoj udio u vanjskoj trgovini s tom drugom zemljom. Taj je udio veoma važan,
jer će vezivanje valute za valutu druge zemlje djelovati stimulativno na trgovinu, investicije i
kretanje kapitala među tim zemljama. Međutim, poremećaji bilo u kojoj zemlji mogu utjecati na
cijene i na platne bilance tih zemalja. Vezivanjem svoje valute za skup valuta, može se
minimizirati utjecaje naglih promjena cijena deviza, odnosno promjena tečajeva pojedinih valuta.
1.4. Promjene vrijednosti novca
Pad ili povećanje vrijednosti novca može se pratiti:
- u nacionalnom gospodarstvu, tako da je njegova domicilna vrijednost vezana za
kupovnu moć,
- u međunarodnim razmjerima tako da je njegova vrijednost vezana za intervalutarni
tečaj.
7
Manipuliranje deviznim tečajevima izražava se deprecijacijom i aprecijacijom domaće
valute, dakle podcjenjivanjem ili precjenjivanjem domaće valute5.
Deprecijacija je smanjenje vrijednosti novca, to jest nastaje razlika između nominalne
vrijednosti depreciranog novca i iznosa koji se za njega plaća. Deprecijacija domaće valute znači
da je potrebno više jedinica domaće valute da se kupi isti broj jedinica strane valute. Kod
deprecijacije devizni tečaj strane valute drži se iznad ravnotežnog tečaja. Kad je deprecijacija
vezana za smanjenje kupovne moći, govorimo o inflaciji, a kad je deprecijacija vezana za
intervalutarne vrijednosti, govorimo o devalvaciji.
Inflacija je rast opće razine cijena svih dobara i usluga i pad kupovne moći novca.
Inflacijom se gubi povjerenje u domaći novac jer je tada količina novca u optjecaju veća od sume
cijena roba i usluga u gospodarstvu, zapravo ponuda novca je veća od potražnje.
Navedeno iziskuje dublje objašnjenje devalvacije, koja je vezana za odluke monetarne
vlasti. Devalvacija je namjerno zakonsko smanjenje vrijednosti nacionalne valute u odnosu
prema drugim valutama. Devalvacija nastaje povećanjem službenog deviznog tečaja u odnosu na
druge valute i to samo onda ako i one nisu istovremeno devalvirale. Devalvacija pogoduje
izvozu, jer se uklanja neravnoteža (deficit) u bilanci plaćanja. Istovremeno destimulira uvoz jer
domaći kupci moraju dati više kuna za jedinicu strane valute. Devalvacijom se u praktičnom
smislu smanjuje intervalutarna vrijednost nacionalnog novca.
Aprecijacija je suprotna deprecijaciji, izražena povećanjem vrijednosti novca, to jest
nastaje razlika između nominalne vrijednosti apreciranog novca i iznosa koji se za njega plaća.
Aprecijacija domaće valute znači da je potrebno manje jedinica domaće valute da se kupi isti broj
jedinica strane valute. Domaća valuta tako vrijedi relativno više, ili uvozno dobro za rezidenta
postaje jeftinije u domaćoj valuti. Kod aprecijacije devizni tečaj strane valute drži se ispod
ravnotežnog tečaja. Aprecijacija može nastati na dva načina: deflacijom i revalvacijom.
5 PERIŠIN, I. i ŠOKMAN, A. i LOVRINOVIĆ, I.: Monetarna politika, Fakultet ekonomije i turizma „Dr. Mijo Mirković“, Pula, 2001., str 373
8
Karakteristika deflacije je pad opće razine cijena svih dobara i usluga u gospodarstvu koja
nastaje uslijed smanjivanja količine novca u optjecaju ili uslijed povećanja količine roba na
tržištu uz nepromijenjenu količinu novca u optjecaju. Za razliku od inflacije, deflacija traje samo
dok se ne izjednače cijene i količina novca u optjecaju, što se postiže monetarnom intervencijom.
Monetarne vlasti različitih gospodarstava prakticiraju je kao instrument stabilizacije, a vrši se
povlačenjem iz optjecaja dijela novčane mase.
Revalvacijom se povećava vrijednost domaće novčane jedinice prema drugim valutama,
uz pad službenog deviznog tečaja. Provodi se vrlo rijetko i to instrumentima monetarne vlasti,
kada se želi vratiti vrijednost novčane jedinice u ono stanje koje je postojalo prije pada
(devalvacije) te vrijednosti u odnosu prema stabilnim valutama.
Svaka zemlja teži postići stabilnost vrijednosti svoje valute, stabilnost njene kupovne
moći i stabilnost intervalutarne vrijednosti, što je preduvjet gospodarskog razvoja. Stabilizacija je
djelovanje monetarne vlasti usmjereno na postizanje opće gospodarske ravnoteže, bez inflacije i
uz potpunu zaposlenost. Međutim, to zemlja teško postiže, bez ravnoteže na deviznom tržištu.
Zato su potrebne određene novčane rezerve koje će ukloniti poremećaje na međunarodnom
deviznom tržištu i uravnotežiti platnu bilancu. Ovisno o nastalim poremećajima središnja banka
treba povećati ili smanjiti ponudu deviza. Devizne rezerve središnje banke su te bez kojih se ne
može voditi politika deviznog tečaja.
Revalvacija i devalvacija poistovjećuju se često s pojmovima aprecijacije i deprecijacije,
međutim to su ipak međusobno različiti pojmovi. Aprecijacija je mjera kojom se precjenjuje
domaća valuta. Ako se službeno, to jest zakonom, potvrdi precjenjena razina deviznog tečaja
domaće valute, onda je to revalvacija. Deprecijacija je mjera kojom se podcjenjuje domaća
valuta. Isto tako, ako se službeno, to jest zakonom, potvrdi podcjenjena razina deviznog tečaja
domaće valute, tada nastaje devalvacija. Dok aprecijacija i deprecijacija predstavljaju stvarne
promjene tečaja domaće valute, bez promjene službeno utvrđenog deviznog tečaja, revalvacija i
devalvacija znače upravo zakonsku procjenu razine deviznog tečaja. U pravilu, aprecijacija
prethodi revalvaciji, a deprecijacija prethodi devalvaciji6.
6 PERIŠIN, I. i ŠOKMAN,A. i Lovrinović, I.:op.cit.,str. 374
9
1.5. Efekti aprecijacije i deprecijacije
Aprecijacija kao instrument monetarne politike kojom se povećava intervalutarna
vrijednost domaće valute smanjuje tečaj. Što je devizni tečaj niži, to svaka kuna uložena u devizu
donosi veću korisnost, pa se više deviza želi kupiti, to jest potražnja za njima je veća. Svaka
aprecijacija domaće valute je na štetu izvoznika, to jest destimulira izvoz, a u korist uvoznika, to
jest stimulira uvoz. Dolazi do većeg uvoza robe i usluga u zemlju, a većeg izvoza kapitala,
zajmova i transfera u inozemstvo. Dakle, raste potražnja za devizama i opada ponuda deviza iz
inozemstva. Dolazi do neravnoteže na tržištu deviza, koja ima za posljedicu razvoj ilegalnog
crnog tržišta, zbog toga što aprecijacija valute donosi dobit. Država u tom slučaju želi eliminirati
višak potražnje nad ponudom deviza, deviznim intervencijama7.
Porast deviznog tečaja, to jest deprecijacija domaće valute, znači da kuna uložena u
devize donosi manje korisnosti, pa se manje deviza želi kupiti. Zbog toga se smanjuje uvoz, jer
strana roba i usluge postaju skuplje. Pogoduje izvozu jer se uklanja neravnoteža u bilanci
plaćanja. Porast deviznog tečaja utječe na smanjenje deviznog odljeva po osnovi investicija,
zajmova i transfera. Inozemstvo postaje skuplje, jer za svaku devizu plaćamo više jedinica
domaće valute, jer poskupljenje uvoza djeluje na povećanje cijena u zemlji i povećanje inflacije.
Time se pogoršava odnos domaćih i stranih cijena, pa se i izvoz smanjuje. U takvoj situaciji
monetarna politika bi trebala poticati izvoz, ali ne porastom deviznog tečaja, nego drugim
instrumentima ekonomske politike, na primjer subvencioniranjem izvoza8.
Deficit platne bilance utječe na deprecijaciju domaće valute zbog veće potražnje za
stranom valutom, a i na porast kamatnjaka, zbog smanjenja deviznih rezervi, što ima za
posljedicu smanjenje ponude novca. U sustavu fluktuirajućih tečajeva deficit u bilanci plaćanja
neke zemlje korigira se deprecijacijom domaće valute uz uvjet stabilnog deviznog tržišta i
slobodne elastičnosti ponude i potražnje za devizama.
7 BABIĆ, M. i BABIĆ, A.: op.cit., str.2638 Ibidem, str. 267
10
Devalvacija nacionalne valute, iako utječe na postizanje vanjske ravnoteže9, ima i svoje
slabe strane. Osim što se njome povećavaju cijene uvoznih proizvoda za postotak devalvacije, što
daje impuls uvoznoj inflaciji, devalvacijom se narušava i unutarnja ravnoteža10. Time dolazi do
inflatornog pritiska u zemlji i gubi se ugled domaće valute11 na tržištu deviza. Zato devalvacija
nije popularan potez monetarne vlast
1.6.. Unutarnja i vanjska ravnoteža postignuta revalvacijom ili devalvacijom domaće valute
Revalvacijom i devalvacijom domaće valute monetarna vlast politikom stabilizacije
uspostavlja unutarnju i vanjsku ravnotežu.
Kad je u zemlji ostvarena unutarnja ravnoteža, a postoji suficit u bilanci plaćanja,
monetarna vlast trebala bi provesti revalvaciju i povećati domaću potrošnju ekspanzivnom
monetarnom i fiskalnom politikom. Kad je u zemlji ostvarena unutarnja ravnoteža, ali postoji
deficit u bilanci plaćanja, monetarna vlast trebala bi devalvirati domaću valutu, što dovodi do
povećanja neto izvoza. Istovremeno bi morala restriktivnom fiskalnom i monetarnom politikom
smanjiti domaću potrošnju da bi izbjegla inflaciju.
U slučaju da zemlja ostvaruje vanjsku ravnotežu, ali je opterečena inflatornim pritiskom,
monetarna vlast trebala bi restriktivnom monetarnom politikom revalvirati domaću valutu i
restriktivnom fiskalnom politikom smanjiti domaću potrošnju. Vanjsku ravnotežu zemlja može
ostvariti i u slučaju nedovoljne zaposlenosti. Monetarna vlast tada mora devalvirati domaću
valutu, što će još više pogoršati vanjskotrgovinsku bilancu. Istovremeno zemlja mora
ekspanzivnom fiskalnom i monetarnom politikom povećati domaću potrošnju.
9 Vanjska ravnoteža je stanje u gospodarstvu u kojem je tekući dio bilance plaćanja izravan10 Unutarnja ravnoteža je stanje u gospodarstvu u kojem nema ni inflacije ni nezaposlenosti. To znači da vlada puna zaposlenost i stabilne cijene.11 BOŽINA, L.: Novčana ekonomija, Fakultet ekonomije i turizma «Dr. Mijo Mirković» Pula, 2003., str. 404
11
Najgora moguća situacija u zemlji je kada vlada recesija i postoji deficit u bilanci
plaćanja, uz unutarnju i vanjsku neravnotežu. Devalvacija u takvoj situaciji je neizbježna, ali i uz
pomoć drugih mjera nastoji se povećati konkurentnost domaćeg izvoza. Ekspanzivna monetarna i
fiskalna politika nisu efikasne, jer bi povećanjem domaće potrošnje i zaposlenosti dovele do još
većeg deficita u vanjskotrgovinskoj bilanci, što bi smanjilo međunarodne rezerve i novčanu
ponudu, a to bi rezultiralo povećanjem nezaposlenosti.
Obrnuto je kad u zemlji vlada unutarnja i vanjska ravnoteža, inflacija i postoji suficit u
bilanci plaćanja. Tada zemlja treba revalvirati domaću valutu. U suprotnom bi restriktivna
monetarna i fiskalna politika, koje ne pomažu ovakvu situaciju, dovele do još većeg suficita.
Postoje dvije situacije u zemlji kada nije potrebno provoditi niti revalvaciju niti
devalvaciju domaće valute za postizanje ravnoteže. Ako u zemlji vlada recesija i suficit u bilanci
plaćanja potrebno je ekspanzivnom monetarnom i fiskalnom politikom povećati domaću
potrošnju i tako savladati recesiju. Time će se istovremeno smanjiti suficit u bilanci plaćanja.
Ako u zemlji vlada inflacija uz postojanje deficita u platnoj bilanci, morat će se restriktivnim
mjerama fiskalne i monetarne politike istovremeno, smanjivati deficit u bilanci plaćanja12 da bi se
postigla unutarnja i vanjska ravnoteža.
12 BABIĆ, M. i BABIĆ, A.: op.cit., str. 343
12
2 FORMIRANJE TEČAJA KUNE
HNB provodi sustav upravljano-fluktuirajućeg tečaja. To znači da se devizni tečaj kune,
kao konvertibilne valute, slobodno formira na deviznom tržištu, to jest fluktuira ovisno o ponudi
i potražnji deviza.
Međutim, Hrvatska narodna banka ne utvrđuje unaprijed gornju i donju granicu kretanja
tečaja kune, već povremenim intervencijama na deviznom tržištu spriječava prevelike tečajne
oscilacije domaće valute i nastoji održati tečaj stabilnim.
HNB svakog radnog dana na temelju ugovorenog prometa i tečajeva stranih valuta na
tržištu deviza utvrđuje vrijednost kune prema drugim valutama. Vrijednost kune prema drugim
valutama objavljuje se na tečajnoj listi HNB-a. Temeljna valuta za izradu tečajne liste je euro.
Tečajna lista sadrži kupovni, srednji i prodajni tečaj. Srednji tečaj kune za 1 EUR, objavljen na
tečajnoj listi, je aritmetička sredina ponderiranog kupovnog tečaja i ponderiranog prodajnog
tečaja poslovnih banaka, koji se zasniva na prometu u svim valutama te na tečajevima svih
valuta13.
Devizne intervencije HNB-a očituju se kroz kupnju i prodaju deviza na deviznom tržištu.
Kada deprecijacijom kuna slabi, uz viši devizni tečaj, HNB prodaje devize. Kune se povlače iz
optjecaja, čime raste njihova vrijednost, to jest slijedi aprecijacija tečaja. Kada aprecijacijom
kuna jača, uz niži devizni tečaj, HNB kupuje devize. Kupnjom deviza HNB stavlja više kuna u
optjecaj i smanjuje se njihova vrijednost, to jest slijedi deprecijacija tečaja, kao posljedica
intervencije HNB-a.
Od 1997. do 2001. godine uočljiva je deprecijacija tečaja HRK/EUR. Kako bi ublažio
navedenu deprecijaciju, HNB je iz sustava povlačio kune, uz prodaju deviza, što je vidljivo na
grafikonu 6. Suprotno, od 2001. do 2008. godine uočljiva je aprecijacija tečaja, a kako bi ublažio
navedenu aprecijaciju, HNB je u sustav emitirao kune, a povlačio devize. Bez tih intervencija
HNB-a, aprecijacija bi u navedenom razdoblju vjerojatno bila još veća.
13 www.hnb.hr/tecajn/
13
Osnovni instrument tečajne politike su devizne aukcije, u cilju određivanja stabilnosti
tečaja domaće valute i spriječavanja prekomjerne fluktuacije tečaja. Devizne aukcije mogu biti
jednostrane i obostrane. Kod jednostranih aukcija HNB samo kupuje ili samo prodaje devize, dok
kod obostranih aukcija i kupuje i prodaje devize. Pristup aukcijama imaju samo banke s velikim
ovlaštenjima koje u svojim ponudama navode tečaj HRK/EUR i iznose koje nude.
U provođenju politike otvorenog tržišta HNB se služi blagajničkim zapisima i repo
ugovorima. Kupoprodaju blagajničkih zapisa HNB provodi kao vrlo pogodan instrument za
sterilizaciju monetarnih efekata deviznih transakcija. Prodajom blagajničkih zapisa HNB
spriječava nepoželjnu povećanu ponudu kuna u optjecaju. Zapravo tako se imobiliziraju viškovi
likvidnosti iz bankarskog sustava. Pored kunskih, devizni su blagajnički zapisi denominirani u
eurima i u dolarima.
Svaka promjena deviznog tečaja odrazit će se na domaće gospodarstvo. Može se
konstatirati da se monetarna politika vodi na temelju sekundarne valute i da postoji visok stupanj
euroizacije14 hrvatskog gospodarskog i bankarskog sustava. Razlog tome može se pronaći u
vanjskotrgovinskoj razmjeni koja se pretežno odvija s Europskom unijom. U Hrvatskoj se može
govoriti o gravitiranju prema euru, jer je to dominantna strana valuta, koja se kod nas koristi kao
sredstvo očuvanja realne vrijednosti imovine, prije svega kod stanovništva. Tako na primjer
domaće štediše, to jest deponenti, koji svoje štedne uloge u eurima deponiraju u poslovne banke i
očekuju deprecijaciju kune prema euru, koja će im donijeti koristi kad izvrše konverziju u
domaću valutu. S druge strane, banke, kao depozitari snose veću obvezu prema štedišama i
troškove kroz pasivne kamate. Aprecijacijom domaće valute događa se obrnuto.
2.1. Kretanje deviznog tečaja kune
HNB dominantno prati kretanje narednih deviznih tečajeva kune:
a) bilateralni tečaj kune prema EUR –u,
b) bilateralni tečaj kune prema američkom dolaru,
c) efektivni (nominalni i realni) devizni tečaj kune
14 Euroizacija je službeno vezivanje monetarne politike jedne zemlje za monetarnu politiku zemlje vlasnikavalute, u ovom slučaju za monetarnu politiku eurozone.
14
HNB prati i ostale manje važne tečajeve, kao na primjer švicarski franak, funtu i yen.
Kuna je u promatranom razdoblju od 1996. do 2000. godine deprecirala u odnosu na euro.
To je vidljivo na grafikonu 7. Interesantno je razdoblje od 1999. do 2001. godine, kada je došlo
do konverzije više stranih valuta u euro15. Intenzivnije djelovanje HNB-a je specifično za te
godine zbog uvođenja eura i stvaranja eurozone i njegovih učinaka, te zbog sve veće
liberalizacije deviznog tržišta.
Euro je postao bazna valuta za izradu tečajne liste HNB-a. U 2001. godini je ostvaren
prosječni godišnji tečaj kune prema euru od 7,47 HRK/EUR, koji u usporedbi s prosječnim
tečajem od 7,63 HRK/EUR u 2000. godini znači nominalnu aprecijaciju tečaja kune. Središnja
banka se u 2001. godini suočavala sa ublažavanjem aprecijacijskih pritisaka na domaću valutu,
jer je aprecijacija domaće valute prema euru bila nešto jače izražena, što je vidljivo na grafikonu
7.
Graf 1. Kretanje deviznog tečaja kune prema euru u razdoblju od 1996. do 2008. godine
Izvor: HNB
Osnovna značajka tečaja kune prema euru tijekom većeg dijela 2002. godine bila je
izloženost aprecijacijskim pritiscima. Tečaj kune prema euru kretao se u relativno uskom rasponu
od 7,31 do 7,58 HRK/EUR. U ljetnim mjesecima, zbog povećane ponude deviza od deviznog
priljeva, a u nastojanju da stabilizira tečaj kune, HNB je na deviznim aukcijama otkupljivao euro.
Višak ponude deviza apsorbirala je i pojačana potražnja poduzeća za njima. Zbog povremene 15 To su bile valute: njemačka marka, talijanska lira, austrijski šiling, francuski franak, španjolska peseta,portugalski eskudo, belgijski i luksemburski franak, finska marka, irski pound, nizozemski fiorin.
15
pojačane potražnje za devizama u toj godini bili su prisutni i deprecijacijski pritisci kune na koje
je HNB intervenirao prodajom eura na tržištu, to jest deviznim aukcijama, koje je moguće vidjeti
na prethodno opisanome grafikonu 6.
Tijekom 2003. godine nastavljena je politika održavanja stabilnosti nominalnog tečaja
kune prema euru. U toj godini ostvarena je blaga nominalna deprecijacija prosječnog tečaja kune
prema euru, koji je fluktuirao u rasponu od 7,44 HRK/EUR i 7,71 HRK/EUR. Krajem godine
iznosio je 7,65 HRK/EUR, što je rezultiralo ukupnom deprecijacijom od svega 2,8% u odnosu na
2002. godinu. Karakteristika kretanja tečaja HRK/EUR za 2003. godinu je izmjenjivanje kraćih
razdoblja aprecijacije s kraćim razdobljima deprecijacije tečaja koje nije zahtjevalo značajnije
intervencije HNB-a. Aprecijacija je u ovoj godini bila slabije izražena. Na smanjivanje
aprecijacijskih pritisaka utjecalo je nekoliko čimbenika, a jedan od tih je i Odluka o minimalno
potrebnim deviznim potraživanjima banaka, koja je te godine stupila na snagu i još danas je na
snazi s 32% deviznih potraživanja. Središnja banka je intervenirala prodajući američke dolare
poslovnim bankama uz uobičajene devizne aukcije, kupnje i prodaje eura.
Tijekom 2004. godine tečaj kune je nominalno deprecirao sa 7,65 HRK/EUR na 7,67
HRK/EUR. Deprecijacijske pritiske je HNB nastojao ublažiti emisijom kuna i deviznim
aukcijama, te kupnjom i prodajom deviza. U toj godini dolazilo je do dinamičnog izmjenjivanja
aprecijacije i deprecijacije domaće valute po tromjesečjima. U prvom tromjesečju prevladavala je
aprecijacija kune, u drugom tromjesečju došlo je do deprecijacije kune, a u trećem opet dolazi do
naglašenih aprecijacijskih pritisaka, da bi u zadnjem tromjesečju kuna ponovno deprecirala
prema euru s 7,55 HRK/EUR na 7,67 HRK/EUR.
U 2005. godini kretanje tečaja kune prema euru bilo je stabilno, uz nastavak trenda blage
aprecijacije iz 2004. godine. Tečaj kune prema euru od 7,38 HRK/EUR ostvaren na kraju 2005.
godine bio je nominalno jači nego tečaj od 7,67 HRK/EUR zabilježen na kraju 2004. godine.
HNB nastavio je svoju politiku otkupa deviza od poslovnih banaka putem deviznih aukcija, te
emitirao kune povlačenjem deviza iz optjecaja.
16
Nominalna aprecijacija kune prema euru prisutna je u većem dijelu 2006. godine pri čemu
je vrijednost eura smanjena sa 7,38 HRK/EUR na 7,35 HRK/EUR na kraju godine. Intervencije
HNB-a svodile su se na otkup i prodaju eura putem deviznih aukcija. Na aprecijaciju tečaja kune
utjecala je povećana potražnja za kunama zbog zaduživanja države na domaćem tržištu kao i
nastavak financiranja domaće kreditne aktivnosti banaka sredstvima pribavljenim u inozemstvu.
Krajem trećeg tromjesečja te godine tečaj kune se vratio na razinu zabilježenu krajem 2005.
godine. HNB je putem deviznih aukcija, zbog nastale deprecijacije, povukao iz optjecaja kune.
Tijekom 2007. HNB je nastavio provoditi monetarnu politiku kojom je nastojao osigurati
stabilno nominalno kretanje kune prema euru. Osim toga, stabilan tečaj kune povoljno je djelovao
na stabilnost cijena dobara koja se uvoze iz eurozone, što nije utjecalo na uvoznu inflaciju.
Tijekom te godine zabilježena je blaga nominalna aprecijacija tečaja kune prema euru, pri čemu
se vrijednost eura smanjila s razine od 7,35 HRK/EUR, ostvarenih na kraju 2006. godine na 7,33
na kraju 2007. godine. HNB je i te godine na deviznim aukcijama otkupio eure od poslovnih
banaka, čiji je monetarni učinak bila emisija kune. Uz to je otkupljene devize, euro, prodavao na
inozemnom tržištu, pa je na taj način povlačio iz optjecaja kune.
Tendencija stabilnog odnosa tečaja kune prema euru tijekom 2008. godine16 obilježena je
aprecijacijskim pritiscima na tržištu. Početni nominalni tečaj kune prema euru iznosio je 7,32
HRK/EUR. Važno je napomenuti kako je 2008. godina obilježena povećanom inflacijom17,
naftnom krizom (povećanjem cijena nafte na globalnom i domaćem tržištu) i bankarskom krizom
u Sjedinjenim Američkim Državama, te širenjem financijske krize na globalno tržište, pa time i
na europsko i hrvatsko, koje je značajno podvrgnuto utjecaju vanjskih šokova. U takvim uvjetima
HNB je nastojao osigurati stabilnost nominalnog tečaja kune prema euru, kao bitan preduvjet za
ostvarivanje stabilnosti domaćih cijena.
Kriznu 2008. godinu, u kojoj je došlo do velikog sloma na svjetskom gospodarstvu, kuna
je dočekala uz euro kao jedna od najstabilnijih valuta u globalnim razmjerima. Svoj tečajni
vrhunac doživjela je 25. studenog 2008. kada je na hrvatskom deviznom tržištu jedan euro stajao
16 BIČANIĆ, I.: Uozbiljite se ljudi, Banka, MZB d.o.o., Zagreb, ožujak 2008., broj 3, str. 1917 Inflacija povezana s bržim rastom opće razine cijena do koje je došlo zbog porasta cijena nafte i hrane nasvjetskom i domaćem tržištu. To je izazvalo rizik širenja svjetske financijske krize i na hrvatsko tržište.
17
samo 7,13 kuna prema srednjem tečaju HNB-a. Na kraju godine, to jest 30. prosinca 2008. jedan
euro je stajao 7,29 kuna, što je gotovo jednako tečaju na početku godine.
Aprecijacijski pritisci tijekom čitavog promatranog razdoblja od 2001. do 2008. godine
proizašli su iz povećane ponude deviza (eura), kroz priljev od turizma, prekomjernog inozemnog
zaduživanja države i banaka, financiranjem infrastrukturnih projekata inozemnim kreditima,
prodaje domaće imovine strancima, od povećanja domaće aktive inozemnim sredstvima –
privatizacijom, putem priljeva deviza od izvoza roba i usluga, doznakama od inozemstva u obliku
depozita, te djelovanjem tržišnih sudionika.
HNB je intervencijama na deviznom tržištu ublažavao takve pritiske otkupljujući svake
godine od poslovnih banaka na deviznim aukcijama prekomjerne eure i kreirao tako kunsku
likvidnost banaka i gospodarstva. Zbog pojačane potražnje deviza na domaćem deviznom tržištu
bili su u tom razdoblju prisutni i deprecijacijski pritisci. HNB je tada intervenirao prodavajući
eure poslovnim bankama putem deviznih aukcija. Kretanje tečaja kune prema euru bilo je
tijekom promatranog razdoblja uglavnom stabilno uz prisutnost uobičajenih sezonskih oscilacija.
Karakteristika Hrvatske u višegodišnjem razdoblju je ta da je HNB vodio monetarnu
politiku u situaciji aprecijacije tečaja kune, to jest politiku stabilnog tečaja, koja je dodatno
stimulirala uvoz. Rezultat aprecijacije kune su visoke devizne pričuve, koje je HNB akumulirao.
Pozitivno je to da je HNB, kao i svaka središnja banka, godinama morao pratiti trendove u svijetu
prilagođavajući svoje aktivnosti, da bi se u 2008. godini kriza koja je nastupila lakše dočekala uz
visoku razinu rezervi i bankovnog kapitala. Monetarna politika je morala doći u Hrvatskoj do
punog izražaja na jesen 2008., kada je inflaciju u svijetu zamijenila recesija. U toj je godini HNB
morao, radi osiguranja likvidnosti, postepeno oslobađati akumulirana rezervna sredstva.
Kroz promatrano razdoblje od 2001. godine na svjetskom deviznom tržištu značajno slabi
tečaj dolara prema euru, te je prisutna značajna aprecijacija kune prema američkom dolaru.
Razlog tome je u zbivanjima koja su na negativan način obilježila američko gospodarstvo
u drugoj polovici 2001. godine i izazvala krizu financijskog tržišta i nepovjerenje u američki
18
dolar. Jačanje tečaja kune prema američkom dolaru posljedica je slabljenja tečaja američkog
dolara prema euru na svjetskom deviznom tržištu. Izražena volatilnost tečaja dolara prema euru
doprinijela je aprecijaciji tečaja kune prema dolaru, toliko da je dolar u 2008. godini pao na
najnižu vrijednost (4,59 HRK/USD) u posljednjih 14 godina. Međutim, krajem 2008. godine
dolar je blago poskupio i dosegao tečaj od 5,09 kuna.
Iz prethodna dva grafikona moguće je vidjeti da je u promatranom razdoblju tečaj kune
prema dolaru bio volatilniji u odnosu na tečaj kune prema euru. To je zato što HNB provodi
devizne intervencije u odnosu na kretanje eura.
Nadalje, indeks efektivnog tečaja može biti realan i nominalan. Indeks realnog efektivnog
tečaja kune može biti deflacioniran potrošačkim cijenama (CPI) i cijenama pri proizvođačima.
Slijedi grafički prikaz kretanja indeksa realnog efektivnog tečaja kune.
Deprecijacija indeksa realnog efektivnog tečaja kune bila je prisutna u razdoblju od 1999.
do 2000. godine, što pogoduje izvozu roba i usluga, a destimulira uvoz zbog viših cijena uvoznih
proizvoda, te uklanja neravnotežu u bilanci plaćanja. To je vidljivo na grafikonu 9. Od 2001.
godine, koja se uzima kao bazno razdoblje, vidljivo je da indeks efektivnog realnog tečaja kune
ima trend aprecijacije, izazvan prvenstveno nominalnom aprecijacijom tečaja kune prema
američkom dolaru i euru. Aprecijacija indeksa realnog efektivnog tečaja kune nam pokazuje da je
u tom razdoblju uglavnom rast potrošačkih cijena u Hrvatskoj bio brži od rasta cijena u
inozemstvu i zato je stimuliran uvoz. To je izazvalo pogoršanje uvjeta razmjene za Hrvatsku.
Hrvatska narodna banka je u promatranom razdoblju provodila monetarnu politiku kojom
je nastojala osigurati stabilno kretanje tečaja kune prema euru koji je glavno sidro domaćih
inflacijskih očekivanja, te ključni preduvjet za ostvarivanje stabilnosti domaćih cijena. Stabilan
tečaj kune prema euru povoljno djeluje na stabilnost cijena dobara koja se uvoze iz eurozone. Na
taj način je utjecaj uvozne inflacije manji.
Potrebno je ukazati na ovisnost kretanja tečaja i cijena u Hrvatskoj, koja je visoko
eurizirana i uvozno ovisna zemlja. U takvoj zemlji izrazito je važno da devizni tečaj bude
19
stabilan. Kada potrošačke cijene u zemlji padaju, devizni tečaj HRK/EUR raste. Obrnuto, kada
potrošačke cijene rastu, devizni tečaj HRK/EUR pada. Deprecijacija kune prema euru i porast
cijena na međunarodnom tržištu utječu na kretanje cijena u Hrvatskoj, što se u velikoj mjeri
odražava na inflaciju u hrvatskom gospodarstvu.
Najznačajniji uzročnici porasta cijena u Republici Hrvatskoj, kao i u svijetu, posljednih
par godina bili su porast cijena nafte, energije i hrane. Kako je Hrvatska veliki uvoznik, vrlo je
vjerojatno da bi porast cijena bio još i veći da isti nije bio popraćen aprecijacijom tečaja, na štetu
izvoznika.
20
ZAKLJUČAK
Jedna od osnovnih funkcija države je poticanje stabilnosti cjelokupnog gospodarstva.
Sagledavanjem važnosti te funkcije država monetarnom, fiskalnom i vanjskotrgovinskom
politikom, utječe na ravnotežu u gospodarstvu i na ostvarenje temeljnih ciljeva.
Upravo mogućnost monetarne politike da uz dominantnu ulogu središnje banke, relativno
brzo reagira na neravnomjernosti u gospodarstvu dobiva poseban značaj u ostvarivanju
ekonomske stabilizacije. Instrumenti monetarne politike su pritom najvažnije oružje u provođenju
stabilizacijske politike. Politika otvorenog tržišta, politika diskontne stope i politika obveznih
rezervi su najčešće rabljeni instrumenti, kojima središnja banka može djelovati. Različit je način
provođenja ekspanzivne i restriktivne monetarne politike, ovisno da li gospodarstvu prijeti
inflacija ili vlada recesija u cikličnom kretanju. Ako se zemlja nalazi u situaciji prijeteće inflacije
treba poduzeti mjere restriktivne monetarne politike. U situaciji recesije zahtjeva se poduzimanje
ekspanzivnije monetarne politike.
Ekonomski gledano, globalizacija svjetske trgovine donijela je velik polet vanjskoj
trgovini, koja je temelj za uspostavljanje međunarodnih ekonomskih odnosa. Svako suvremeno
gospodarstvo počiva na podjeli rada i specijalizaciji u području komparativnih prednosti, koje
otvaraju ekonomiju neke zemlje, uključuju je u međunarodnu razmjenu, te omogućuju povećanje
nacionalnog dohotka, kupovne moći i životnog blagostanja. Za razliku od unutrašnje trgovine u
zatvorenim gospodarstvima, gdje se transakcije obračunavaju i plaćaju u domaćoj valuti, u
otvorenim zemljama s vanjskotrgovinskom razmjenom, široka lepeza međunarodnih financijskih
institucija omogućava da se transakcije obračunavaju i plaćaju u različitim konvertibilnim
valutama, te tako dolazi do izražaja intervalutarna kupovna moć. Međunarodna razmjena unosi
novi element, devizni tečaj, koji označava cijenu novca strane zemlje iskazane u domaćem
novcu. Monetarnom politikom određuje se koji će se od sustava deviznih tečajeva provoditi u
konkretnim prilikama nekog gospodarstva. Danas, kada većina zemalja napušta praksu sustava
fiksnih tečajeva, devizno tržište po mnogo čemu preuzima svoju funkciju, gdje tečaj može
fluktuirati neograničeno. Neosporno je da su devizni tečajevi podložni snažnom utjecaju ponude i
potražnje na deviznom tržištu. S obzirom na to da je prilagođavanje tečajnih relacija jedno od
21
temeljnih pitanja međunarodne ekonomske i financijske suradnje, monetarne vlasti reagiraju na
tržištu deviza svojim intervencijama putem deviznih pričuva. Zavisno od ekonomskih prilika i
ciljeva koji se žele ostvariti, provodi se politika deviznog tečaja. Deprecirani tečaj domaćeg
novca ili aprecirana strana valuta može biti sredstvo za povećanje izvoza, a time povećanje
proizvodnje i zaposlenosti u zemlji.
Deprecijacija domaće valute smanjuje uvoz zbog povećanja cijena uvoznih proizvoda za
postotak devalvacije, koju provodi monetarna vlast da bi eliminirala deficit u bilanci plaćanja i
sačuvala rezerve. Za razliku od toga, s aprecijacijom domaće valute moglo bi doći do gubitka
pogodnosti koje ima izvozna industrija, te do povećanja uvoza i potrošnje u zemlji. Tada
monetarna vlast snosi veću odgovornost inflatornog pritiska na gospodarstvo.
Sve se ekonomske zakonitosti i intervencije, pa tako i monetarne, ne izvršavaju u
momentu, nego se odvijaju u vremenu, neprekidno, a međusobno su povezane. Međuovisnosti
pojava i intervencija iz ekonomskog svijeta ne smiju se zanemariti. Zato se pri opisu djelovanja
određene zakonitosti uvažava izraz ceteris paribus, prema kojem se isključuje utjecaj manje
bitnih i indirektnih činitelja, da bi se istaknula suština promatranog problema.
Hrvatska narodna banka vodi politiku takozvanog upravljano-fluktuirajućeg deviznog
tečaja kune, kao konvertibilne valute. Otvoreno, uvozno ovisno hrvatsko gospodarstvo je pod
snažnim utjecajem promjena u uvjetima svjetske razmjene. Ovakva činjenica ukazuje na potrebu
uključivanja HNB-a u različite operacije na novčanom i financijskom tržištu, kako bi utjecao na
prekomjerne oscilacije tečaja kune. Osnovni instrument tečajne politike su devizne aukcije. Kuna
je uz euro u 2008. godini bila jedna od najstabilnijih valuta u globalnim razmjerima. U istoj
godini i kuna i euro povećali su svoju kupovnu moć prema gotovo svim valutama svijeta.
Američki dolar doživio je pad kupovne moći u odnosu na velike konkurente na svjetskom tržištu.
Danas domaći bankarski sustav ima još uvijek visoku otpornost na vanjske šokove. U
promatranom razdoblju hrvatski je financijski sustav ostao stabilan zbog uspješno vođene
monetarne politike HNB-a. Kao bitan preduvjet za ostvarivanje stabilnosti domaćih cijena, HNB
je održavao stabilan odnos tečaja kune prema euru, što je imalo izuzetan značaj za hrvatsko
gospodarstvo u cjelini.
22
LITERATURA
A) Knjige BABIĆ, M. (2004.): Makroekonomija, XIV. izdanje, MATE, Zagreb BABIĆ, M. i BABIĆ, A.(2003.): Međunarodna ekonomija, VI. izdanje, MATE, Zagreb BOŽINA, L. (2003.): Novčana ekonomija: Novac i bankarstvo, Fakultet ekonomije i
turizma «Dr. Mijo Mirković», Pula PERIŠIN, I. i ŠOKMAN, A. i LOVRINOVIĆ, I. (2001.): Monetarna politika, Fakultet
ekonomije i turizma «Dr. Mijo Mirković», Pula
B) Članci, bilteni, publikacije i novine Bičanić, I. (2008.): Uozbiljite se ljudi, Banka, br.3, ožujak 2008., MZB d.o.o., Zagreb
C) Ostalo www.hnb.hr (travanj 2008. – siječanj 2009.)
23