Kristina Kinda,Patrik Kovačić

Derivativno stjecanje vlasništva

Derivativno stjecanje

Temelji se ne pravu prijašnjeg vlasnika

Načelo: “Nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet”

MancipatioPrvotno formalistički pravni posao, realna

kupoprodajaKasnije prividna kupoprodajaPriznata po civilnom pravu, dostupna samo

rimskim građanima, Latinima i peregrinima ako su dobili ius commercii

Prenošenje prava vlasništva res mancipi stvariUpotreba vage (libra) i bakrene šipke (aes)Poznata već u Zakoniku XII ploča, detaljnije ju

opisuje Gaius u institucijama

Mancipatio – povijesni razvojZbog nepostojanja kovanog novca, rude koje su

bile sredstvo razmjene morale su se vagati prilikom kupoprodaje

Prisustvo 5 svjedoka (prvi među njima – antestatus) i libripensa (nosača vage)

Objekt kupoporodaje je morao biti prisutan, stjecatelj ju je morao zahvatiti rukom

Kod nekretnina se vršila na jednom dijelu (gruda zemlje, cigla itd.)

Formula prilikom kupnje: “Hunc ego hominem ex iure Quiritum meum esse aio isque mihi tempus esto hoc aere aeneaque libra” - “Tvrdim da je taj rob po kviritskom pravu moj i da sam ga kupio ovim bakrom i bakrenom vagom”

4. st. p.n.e. – uveden kovani novac, prestaje potreba vaganja

Mancipacija je zadržana kao forma za prenošenje vlasništva, postaje simbolički akt

Nakon toga dovoljan je samo jedan udarac bakrenom šipkom ili jednim sestercijem po vagi, pravi iznos plaćao se izvan tog akta

Više razlog prijenosa (causa) nije morala biti isključivo kupoprodaja

Predaja stvari u posjed (traditio) nije bila nužna za stjecanje vlasništva

Zaštita kupcaMancipanta je teretilo jamstvo za evikcijuActio auctoritatis: prodavatelj je bio dužan ući u

parnicu s trećim koji revindikacijom oduzeo stvar kupcu, ukoliko to prodavatelj ne bi učino kupac je protiv njega mogao podići tužbu i dobiti dvostruki iznos

Tužba se može podići u roku od godine dana, jer se nakon toga vlasništvo stječe uzukapijom (ne vrijedi za strance)

Actio de modo agri: jamstvo za faktične mane, ukoliko bi kupac utvrdio da zemljište nema površinu koju je prodavatelj naveo

Mogli su se ugovarati i uzgredni uzglavci

“Cum nexum faciet mancipiumque, uti lingua nuncupassit, ita ius esto” - “Kod nexuma ili mancipacije, kako je ugovoreno tako neka bude pravo”

Pactum fiduciae: stjecalac se obvezuje da stvar neće otuđiti, nego će je mancipantu remancipirati pod određenim pretpostavkama (fiducia cum amico, fiducia cum creditore)

U Justinijanovo vrijeme mancipacija je i formalno ukinuta i zamijenjena tradicijom

In iure cessioOblik prividne parniceDostupna samo rimskim građanimaActus legitimi – nije joj se mogao dodavati

naknadni rok ili uvjetNa res mancipi i rec nec mancipiPred pravosudnim magistratom Vindikacijska formula: “Hunc ego hominem

ex iure Quiritum meum esse aio”Vlasnik ne bi izgovarao kontravindikacijsku

formulu i time bi dao svoj pristanak

Iz nje ne proizlazi Actio de modo agri niti Actio auctoritatis

Iz samog akta nije vidljiv razlog pravnog posla (causa)

U Justinijanovom pravu nestaje

TraditioIus gentiumNeformalni prijenos posjeda stvariRes mancipi – civilno vlasnistvoRes nec mancipi – bonitarno vlasništvoU Justinijanovom pravu – jedini i redovni

derivativni način

Prijenos posjedaDogovor stranaka o prijenosu vlasništva

(prethodi)Pretpostavke : 1. tradent = vlasnik 2. tradent prepušta posjed 3. volja stranaka 4. iusta causa traditionis

Materijalna predaja stvari do klasičnog prava

Objektivna kauza i subjektivna kauza (kondikcije)

Materijalna predaje pismene isprave (traditio ficta) bez ikakve predaje

Ostali slučajeviAdiudicatio – dosuđenje skupne stvari

pojedinim suvlasnicima po sucu u diobenim parnicama

1. actio familiae erciscundae 2. actio finium regundorum 3. actio communi dividundo

Legatum per vindicationem – ostavitelj u oporuci svečano ostavlja nekome svoju stvar

legatar postaje ipso iure vlasnikomSlučajevi ex lege

IzvoriHorvat, Marijan, Rimsko pravo, Pravni

fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2008.