1

Univerzitet u Sarajevu

Prirodno-matematički fakultet

Odsjek za geografiju

Nastavnički smjer

SEMINARSKI RAD IZ REGIONALNE GEOGRAFIJE

AFRIKE

TEMA: DEMOGRAFSKE ODLIKE STANOVNIŠTVA AFRIKE

- RASNI I NARODNOSNI SASTAV

Mentor:dr.doc. Senada Nezirović Student: Mario Andrić

Sarajevo, decembar, 2015

2

SADŽAJ

UVOD .................................................................................................... 3

RASNI I NARODNOSNI SASTAV ..................................................... 4

JEZIČKA KLASIFIKACIJA ................................................................ 9

RELIGIJSKE KARAKTERISTIKE ................................................... 11

DOBNA I SPOLNA STRUKTURA ................................................... 13

EKONOMSKA STRUKTURA STANOVNIŠTVA .......................... 14

ZAKLJUČAK ...................................................................................... 16

LITERATURA .................................................................................... 17

3

UVOD

U ovome seminarskome radu obraĎena je problematika rasnoga sastava te strukture

stanovnisštva Afrike.ObraĎena je podjela etnička, rasna,vjerska te spolno-dobna struktura.

Korištene su metode sinteze i analize, kartografski metod te statistički metod.Literatura

korištena za ovaj seminarski rad je izvučena iz zvaničnih knjiga, te meĎunarodnih web

sajtova.Sve karakteristike stanovništva vezane za ovu problematiku su popraćene kartama,

preuzetih sa zvaničnih naučnih web sajtova.

4

RASNI I NARODNOSNI SASTAV

Domaće afričko stanovništvo negroidnog je i europeidnog karaktera. Etnička podjela u te

dvije grupe nije oštra, jer mnoga, i to vrlo značajna plemena pokazuju rasne i kulturne osobine

obje grupe. Prijelazi su nijansirani u nizu gradacija izmeĎu tih dviju glavnih grupa a

uvjetovani su brojnim društvenim i prirodnim faktorima. Ipak se kao gruba granica europeida

i negroida moţe uzeti juţni rub Sahare do Nila (kod Kartuma), a odatle prema jugoistoku k

ušću rijeke Dţube u Indijski ocean.

Slika 1 Granica Europeidnog I Negroidnog stanovništva Afrike

Uredio : Mario Andrić

Europeidno stanovništvo preteţno naseljava sjevernu Afriku i više je nalik susjedima u

jugozapadnoj Aziji nego onima juţno od Sahare. Sastavljeno je od dvije glavne skupine,

hamita i semita. Prvi predstavljaju stariju skupinu i, s obzirom na jezik, bili su meĎusobno

srodni, ali u izgledu se vidi mješavina bjeloputnih i tamnoputnih elemenata. Zemljoradnja im

je bila osnovna gospodarska grana. Semiti su mlaĎi sloj koji je preplavio najveći dio prostora

hamita. Došli su iz jugozapadne Azije pa su se naročito raširili u sjeveroistočnom dijelu

sjeverne Afrike, gdje je hamitska podloga gotovo posve nestala. Semiti su, kao stočari, bolje

organizirani i pokretniji, pa su hamitskom sloju nametnuli svoju kulturu i vjeru, a u znatnoj

mjeri i jezik. Hamiti su se najbolje očuvali u planinskim dijelovima atlaskih zemalja i u

centralnim dijelovima Sahare. Njih najbolje reprezentiraju Berberi u Alţiru

5

Slika 2 Pojednostavljena karta rasa

Uredio : Mario Andrić

i Tuarezi u Sahari. Prvi su preteţno zemljoradnici, a drugi su primili stočarstvo. U ostalim

djelovima sjeverne Afrike dominira arapski kultura, vjera i jezik. Hamitska se osnova dosta

dobro očuvala u Etiopiji, gdje je inače došlo do jakog miješanja starog hamitskog

stanovništva sa Semitima pa i s crncima.Europeidno stanovništvo sjeverne Afrike nije rasno

čisto, već predstavlja mješavinu starog stanovništva s došljacima iz jugozapadne Azije,

odnosno iz “crne Afrike”. Bitno su dnigačije prilike juţno od Sahare gdje je negroidno

stanovništvo. Ono je bilo manje podloţno stranim etničkim uticajima i miješanju, ali i tu

postoje meĎusobne razlike unutar samih negroida. Osnovna je razlika izmeĎu pravih crnaca i

negroidne grupe koju čine Bušmani, Hotentoti i Pigmeji.

Ali se i crnci razdvajaju u dvije glavne grupe, preteţno odreĎene jezičnim razlikama:

Sudanide i Bantuide. Sudanidi su jače pomiješani s hamitskim i semitskim elementima,

naročito u području prema Sahari. Najčistiji su Gvinejski crnci, koji naseljavaju gvinejsko

primorje. Očuvali su svoje rasne karakteristike zbog izoliranosti i udaljenosti od stranih

utjecaja. Drugu veliku grupu Sudanida čine sudanski crnci, koji su manje čisti. Preteţno ţive

u Sudanu, ali i dalje prema jugu, nekako do zamišljene linije koja bi povezivala ušće Nigera i

Albertovo jezero, a na istok do Etiopskog ravnjak. Najmanje su čisti Niloti, koji naseljavaju

kraj oko gornjeg toka Nila.

Miješanjem Sudanida sa susjednim etničkim grupama (Berberima, Arapima i Etiopljamma)

nastale su znatne unutrašnje razlike. Tamo, gdje j strani utjecaj na područje Sudanida bio

osobito jak, stvorio se vladajući sloj stanovništva, koji ima jake hamitske karakteristike, i

6

podreĎeni, pravi crnački sloj. Ali je i utjecaj Sudanida izvan njihova područja kompaktnoj

naseljavanja bio dosta jak. Sudanskim se jezicima govori u znatnom dijeli susjednih područja,

čak i u Tanzaniji i Egiptu.

Bantuidi naseljavaju preostali dio “crne Afrike”, preteţno ravnjak visoke Afrike, a manje i

nisku ekvatorijalnu Afriku u području zavale Konga.(Crkvenčić 1990.)

Bantuidi se djele u tri grupe, to su :

Istočni Bantuidi meĎu kojima se najviše ističe narod Buganda koje je smješteno u

Ugandi, te Kikuju u Keniji.Isrtočni Bantuidi naseljavaju najčešće istočnoafričko

jezersko područje. Bave se zapravo zemljoradnjom , no preuzelči su stočarstvo od

semita, pa je danas stoka zapravo mjerilo bogatstva. Zapadno od Viktorijina jezera

crnačku su podlogu preplavili hamitski Vatusi ili Vahuma, koji govore bantu jezikom.

Otvorenost terena omogućila je lagane migracije ,pa time i meĎusobna miješanja

različitih plemena ove istočne grupe. Preuzeli su I suahili jezik, koji se prvobitno

govorio samo uz obalno područje Indijskog oceana.

Zapadni (ili Srednji) Bantuidi naseljavaju zavalu Konga i područje sjeveru do planine

Kamerun. Neprohodan šumski i močvaran teren sprečavala su meĎusobna miješanja

naroda iz ove skupine, pa se ovdje jače očuvali iskonski individualitet pojedinih

plemena. Ističu s narodi Mpangve ili Fang, ovo su tipični prašumski zemljoradnici,

koji stalno migriraju iz jednoj područja na drugo. Ova grupa se jako slabo bavi

stočarstvom, usljed slabog miješanja tako i nisu dospjele ideje vezane za uzgoj stoke, a

razvoj stočarstva oteţava i jako rasprostranjena muha-cc.

Juţni Bantuidi su narodnosna skupina koja se vise bavi stočarstvom (pašnjačkim) nego

zemljoradnjom. Pod uticajem kolonijalnog gospodarsva i uprave stare tradicionalne

gospodarske grane su izmjenjene. Stara plemenska i tradicionalna privredna

organizacija jače se očuvala samo u izoliranim i prirodno nepovoljnim prostorima

Botsvane i Svazilanda, manje i u domorodačkim rezervatima. Najpoznatiji

predstavnici te grupi Bantuida su Zulu i Kafri.

Negroidna grupa necrnačkog stanovništva čini najprimitivnije stanovništvo Afrike. Ono ţivi u

nepristupačnim i prirodno nepogodnim dijelovima kontnenta, tu su ih potisnuli napredniji

crnci. Najprimitivniji narodi su Pigmeji, koj su lovci i sabirači. To patuljasto1 stanovništvo

ţivi isključivo u prašumskim dijelovima kontinenta, odnosno zavale Konga, izmeĎu 6. juţne i

6. sjevera paralele. Bušmani su preteţno ograničeni na srednji i sjeverni dio Kalaharija i

sjeverni dio jugozapadne Afrike. Uglavnom se bave lovom, nešto stočarstvom (ne

samoinicijativno), dok zemljoradnju ne poznaju.Smatra se da Bušmani su stručnjaci u

preţivljavanju u pustinji. TakoĎer izuzetni su u pronalaţenju vode u ovim sušnim krajevima.

Vjerojatno s potisnuti s istočnoafričkog jezerskog područja. Hotentoti su nomadski stočari.

Ţive u najsušim dijelovima juţne Afrike, kamo su potisnuti s bogatih pašnjaka Velda.

Najranije su došli u kontakt s Burima, pa su potisnuti i gotovo su posve izgubili staru

plemensku strukturu. Rasno su mješavina Bušmana i Hamita.Hotentoti su najmanja

narodnosna skupina po broju stanovnika.

1 Visinski najniţi narod svijeta

7

Rasni je sastav vrlo sloţen. Prilike su još zamršenije, jer su naveden rasne grupe prvenstveno

izdvojene na osnovi njihova teritorijalnog prostranstva. Unutar svake takve grupe postoji

bezbroj plemena različitih karakterstika, čistih i miješanih. Usljed ovakve rasne

structure,afrički continent prate od vremena oslobaĎanja od kolonijalnih sila, pa sve do danas

brojni sukobi, koji su najčešći na osnovu vjerske,rasne ili jeziče raznolikosti, što znatno

usporava napredak ovog kontinenta.

Slika 3 semiti

Slika 4 tuarezi

Slika 6 niloti

Slika 2 berberi

Slika 5 bantuidi

8

Slika 8 kikuju

Slika 11 Zulu

Slika 7 hotentoti

Slika 10 pigmeji Slika 9 bušmani

9

JEZIČKA KLASIFIKACIJA

Konačn lingvistička klasifikacija afričkih jezika još ne postoji, ali se općenito smatra da

afričko stanovništvo govori oko 800-1000 jezika. Većina jezika nema svog pisma.Mnoštvo

plemena i jezika uzrok su latentnim napetostima, što je pojava i unutar pojedinih zemalja. U

Nigeriji npr. oko polovina stanovništva govori 4 glavna jezika (hanza, jorube, ibo, fulani) dok

se ostali sluţe s oko 64 razna jezika. U malom Togu računa se sa oko 50 raznih jezika.

Na priloţenoj karti se vide neke od glavnih jezičkih skupina kontinenta, od kojih su glavne:

afroazijatska(hamitsko-semitska), australo-polinezijska, indo-europska, koisan skupina, bantu,

središnjo-sudanska, središnjo-bantu, istočno-bantu, gvinejska, mande, zapadno-bantu, kanuri,

niloti i Songhai. Ove glavne skupine se dijele kao što je to prikazano na slici br.3 na preko

580 manjih skupina, odnosno jezičnih skupina.

Pored niza različitih narodnih jezika, na afričkome kontinentu su zastupljeni zvanični svjetski

jezici. Na sjeveru Afrike to je arapski, na

zapadnoj Africi je francuski, dok je

engleski zastupljen u juţnoj Africi, te

zemljama istočnoafričkog tektonskog

jarka i u Sudanu. Portugalski je

zastupljen u Angoli i Mozambiku.

Zvanični jezici su zastupljeni na

pojedinim područjima gdje je i bio

kolonijalni uticaj odreĎene europske

sile najveći.

Slika 3 Zvanični jezici na kontinentu Afrike

10

Slika 4. Karta lingvističkih razlika na prostoru Afrike

Izvor: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/4/49/Africa_ethnic_groups_1996.jpg (30.12.2015)

Potkraj 19. st. u nacionalnim je drţavama bilo svega oko 10% afričkog stanovništva, a oko

90% bilo ih je pod kolonijalnim reţimom ili drugim obli-cima zavisnosti. Danas u suverenim

zemljama ţivi gotovo 100% afričkog stanovništva. Znatan je, dakle, broj ljudi u društvenom

previranju nakon dobivanja nezavisnosti.

11

RELIGIJSKE KARAKTERISTIKE

Slika 5 Religijska struktura kontinenta

Izvor : http://blogoup.electricstudiolt.netdna-cdn.com/wp-content/uploads/2014/05/Religion_distribution_Africa_crop.png

Vjerska strutura prije kolonijalne podjele kontinenta su najviše bile primitivne religije

(animizam), kada su europski kolonizatori podjelili continent, tako su i donosili svoju kulturu

pa i religiju sa sobom. Tako da je današnja religijska struktura afrike prilično jednostavna.

Afrički continent je podjeljen na islamski sjever i kršćanski jug, gdje je kršćanstvo

dominantna religijska skupina kontinenta. Na sjeveru su 92% sunitski muslimani, dok je juţni

i središnji dio kontinenta podjeljen an protestantizam , katolicizam i koptski

katolicizam.Primitivne religije su slabo zastupljene, obično su u zaostalim plemenima, koji

ţive u teško prohodnim područjima prašumske Afrike.

Slika 12 Procentualni udio odreĎenih religija u Africi

12

Slika 13 procentualni udio riligija u ukupnome stanovništvu svake afričke zemlje

Izvor : UN statistics of Africa

13

DOBNA I SPOLNA STRUKTURA

Podaci Ujedinjenih naroda pokazuju da j< afričko stanovništvo vrlo mlado. Prema nekim

podacima u sjevernoj Afric djeca (do 14 godina starosti) čine 39% stanovništva, 55%

stanovništva j< u ţivotnoj dobi od 15 do 50 godina, a samo 6% je starije od 60 godina. U

tropskoj i juţnoj Africi udio mladog stanovništva još je veći: na djecu otpada čak 44%,

odrasle 50%, a na osobe starije od 60 godina samo 6%. Sve afričke populacijske grupe imaju

vrlo visok postotak djece, a vrlo mali postotak starijih od 60 godina. Velik broj mladih

uzrokuje niz problema (teţak teret za aktivne, visoki izdaci za školu i sl.), ali je i faktor

dinamičnijeg razvoja stanovništva.Malen postotak starijih generacija u tijesnoj je vezi s

kratkim trajanjem ţivota, odnosno niskim nivoom ţivotnog standarda. Afrikanci u prosjeku

ţive samo 45-50 godina. U manjem broju zemalja ţivotni vijek stanovništva je i kraći (38

godina), odnosno dulji (do 60 godina). Takvim se svojim karakteristikama stanovništvo

Afrike uključuje u red privredno nedovoljno razvijenih zemalja. Stanovništvo zemalja u

razvoju čini veći dio svjetskog stanovništva. Ono u prosjeku ţivi upola kraće nego stanovnici

visokorazvijenih zemalja, meĎu koje pripada Australija, veĎi dio Evrope i Sjeverna Amerika.

(Crkvenčić 1990.)

Slika 6 Populacijska piramida većine afričkih zemalja

Izvor : UN Statistics of demography

14

EKONOMSKA STRUKTURA STANOVNIŠTVA

u skladu je s mladošću stanovništva. Iako su podaci o ekonomskoj strukturi vrlo oskudni,

moţe se uzeti da stopa ekonomske aktivnosti iznosi svega 35%. Prema procjenama, stopa za

muško stanovništvo iznosi oko 56%, a za ţensko svega oko 15% Da u navedenoj stopi mlado

stanovništvo sudjeluje s vrlo visokim postotkom, proizlazi već iz same dobne strukture

stanovništva. Takve prilike su i inače karakteristika privredno nedovoljno razvijenih zemalja

.Vieruje se da zemlje sjeverne Afrike imaju još niţi postotak aktivnog stanovništva,

prvenstveno zbog malog postotka ţena u privredi , a ostali dio Afrike veći, zbog velikog

sudjelovanja ţena u radu. Razmatranje u kolikom je stupnju stanovništva skim aktivnostima u

gospodarstvu je nedovoljno razvijenim zemljama veoma relativno, zbog nepogodnih

stqatističkih podataka i ekonomsko-demografskog kompleksa.

Pismeno stanovništvo u mnogim afričkim zemljama brojčano je neznatna, a proporcija

stanovništva s bilo kakvom školskom spremom vrlo je niska. U gotovo tri četvrtine zemalja

nepismenost je vrlo velika, uglavnom iznad 70% stanovništva. U posljednje vrijeme broj

osnovnih i srednjih škola raste, ali još uvijek velik broj djece ne polazi u školu. U znatnom

broju afričkih zemalja još uvijek nema osnovnih mogućnosti za stvaranje narodne

inteligencije, jer nema visokih škola.

Socijalno-ekonomske grupe stanovništva. Još u početku ovog stoljeća rijetki su Afrikanci

napuštali granice svoga plemena, pa čak i okvire svoga kraala (naselja). Za to nije bilo ni

potrebe ni mogućnosti. Ali suvremeni ekonomski i društveni razvoj sve više pridonosi

diferenciranju socijalno-ekonomskog statusa pojedinih grupa stanovništva. Kretanja sta-

novništva postala su nuţda, a s kretanjem dolaze i inovacije. Kretanja se preteţno vrše na

relaciji selo-grad a kod nekih zemalja i u unutrašnjosti prema obali (naročito Gvinejskog

zaljeva i indijskog oceana).

Transformacija stanovništva tradicionalne prehrambene privrede. Modema prometna sredstva

široko su otvorila unutrašnjost Afrike. Utjecaji kapitalističke privrede potakli su domorodačko

stanovništvo da dio svoje proizvodnje prodaje u obliţnje gradove ili da čak i proizvodi za

potrebe trţišta, odnosno za izvoz. Afričko selo sve više dobiva karakteristike sitne

kapitalističke privrede. Novac je povećao klasne suprotnosti. Oni, koji imaju više mogućnosti,

moderniziraju svoja gospodarstva. Mijenja se i način prehrane i odijevanja. Uvezena

prehrambena i industrijska roba pomalo potiskuje stare domaće zanate. Sve to dovodi do

raslojavanja stare plemenske i tradicionalne privrede i društvene strukture, odnosno do

povećanja socijalnih suprotnosti pojedinih grupa stanovništva(Crkvenčić 1990.)

Stupanj urbanizacije Afrike teško je usporediti s prilikama na drugim kontinentima, naročito

onih s razvijenijim društveno-ekonomskim odnosima. Ako se u urbanizirano stanovništvo

uključi ono koje ţivi u gradovima s više od 20 000 stanovnika, moţemo reći da je

urbanizacija obuhvatila nešto više od petine afričkog pučanstva. Taj podatak pokazuje da je

stupanj urbanizacije Afrike relativno nizak.No i s obzirom na stupanj postignute urbanizacije

postoje velike razlike meĎu pojedinim zemljama. Najjače su urbanizirane zemlje afričkog

15

Sredozemlja, dakle Egipat, Libija, Tunis i Alţir. Relativno je jače urbanizirana i gospodarski

najrazvijenija zemlja Afrike, Juţnoafrička Republika. Najslabije su urbanizirane zemlje

tropskog dijela Afrike. I prema najnovijim podacima Ujedinjenih naroda stupanj urbanizacije

u Burundiju, Ruandi i Lesotu niţi je od 8%, a u Juţnoafričkoj Republici je oko 67%.

Skvoteri (squatters). Oni su bili popratna pojava kolonijalnog gospodarstva, odnosno odraz

uzimanja u sluţbu domorodačkog stanovništva. Skvoteri su zapravo bili stalni radnici na

farmama bijelih kolonista. Većinom su ostali uključeni u domaći društveni sistem i još uvijek

nisu prekinuli s plemenskim vezama. Na farmi su radili odreĎeno vrijeme za skromnu plaću,

ali katkad i za dio farmerskog posjeda na kojem su uzgajali potrebne prehrambene kulture i

napasali stoku.

16

ZAKLJUČAK

Afrika je u rasnome pogledu jako izdiferencirana. Podjeljena je u dvije glavne grupe naroda,

tj. europeide i negroide.Europeidno stanovništvo čine hamiti i semiti, dok negroidno bantuidi i

sudanidi. Postoje odvojene grupe negroidnog stanovništva. To su zaostali primitivni narodi

koji se najviše bave lovom. To su Hotentoti, Bušmani i Pigmeji.Na afričkome kontinentu je

zastupljeno preko 800 jezičkih grupa.najzastupljeniji su arapski,francuski, bantu te suahili

jezici.U religijskome pogledu preovladavaju Islam i Kršćanstvo. Odnosno Islam na sjeveru a

Kršćanstvo na jugu i središnjem dijelu kontinenta.Usljed velike kulturne ,rasne i vjerke

raznolikosti na ovome kontinentu se od kaja kolonijalnoga doba pa sve do danas osjete

napetosti meĎu etničkim grupama, što je i imalo za rezultat brojne oruţane sukobe.Bitna

karakteristika afričkoga stanovništva jeste da je ono mlado io da od sveukupnog stanovništva

tek 0,7% stanovništva čini stariji od 60 godina.Afričko stanovništvo je većinski nepismeno.

17

LITERATURA

Afrika, Dr. Ivan Crkvenčić, Zagreb 1990.

Karl Natek , Marjeta Natek drţave svijeta 2004.

UN statistics

Ficher Weltalmanachatlas 2015.

Davie Bloom , Jeffrey Sachs Geography, Demography, and Economic Growth in Africa