Hrvoje Šlezak

Demogeografska i

sociokulturna obilježja

romske populacije u

Meñimurju

Magistarski rad

predan na ocjenu Geografskom odsjeku

Prirodoslovno - matematičkog fakulteta Sveučilišta u

Zagrebu

radi stjecanja akademskog zvanja

magistra geografije

Zagreb, 2010.

II

Ovaj je magistarski rad izrañen u sklopu poslijediplomskog studija Geografske osnove

prostornog planiranja pri Geografskom odsjeku Prirodoslovno - matematičkog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu, pod vodstvom dr. sc. Laure Šakaje, izv. prof.

III

TEMELJNA DOKUMENTACIJSKA KARTICA

Sveučilište u Zagrebu Magistarski rad Prirodoslovno - matematički fakultet Geografski odsjek

Demogeografska i sociokulturna obilježja romske populacije u Meñimurju

Hrvoje Šlezak

Romi predstavljaju najbrojniju etničku manjinu u Meñimurju. Meñimurski Romi pripadaju bajaškoj etničkoj skupini koji govore ljimba d' bjaš, arhaičan dijalekt rumunjskog jezika. Rad predstavlja analizu romskog stanovništva u Meñimurskoj županiji u nekoliko različitih aspekata. Demogeografski aspekt obuhvaća analizu brojnog stanja, prostornu distribuciju unutar kojeg je detaljnije istražena prostorna segregacija, prirodno kretanje, prostornu pokretljivost i pojedine specifične društveno – gospodarske strukture romskog stanovništva. Sociokulturni aspekt obuhvaća analizu romskih naselja, pojedine aspekte kvalitete života, pitanje identiteta i integracije pripadnika romske zajednice u većinsko društvo. Romsko stanovništvo u Meñimurskoj županiji, iako participira u zajedničkom prostoru s većinskim stanovništvom, svojim specifičnim kulturnim elementima izgrañuje i održava snažnom etničku granicu spram lokalnog stanovništva, te otežava i umanjuje mogućnosti vlastite integracije. Kao ponajveća prepreka značajnijoj integraciji ističe se prostorna segregacija romskog stanovništva na lokalnoj razini koja djelomično uzrokuje i održava ostale segregacijske odnose spram romske zajednice. 210 stranica, 53 grafičkih priloga, 34 tablice, 110 bibliografskih referenci; izvornik na hrvatskom jeziku Ključne riječi: Bajaši, identitet, integracija, Meñimurje, Romi, segregacija Voditelj: Dr. sc. Laura Šakaja, izv. prof. Povjerenstvo: Dr. sc. Dražen Njegač, izv. prof. Dr. sc. Laura Šakaja, izv. prof. Dr. sc. Emil Heršak, viši znanstveni suradnik Rad prihvaćen: Travanj 2010. Rad je pohranjen u Centralnoj geografskoj biblioteci Prirodoslovno - matematičkog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu, Marulićev trg 19, Zagreb, Hrvatska.

IV

BASIC DOCUMENTATION CARD

University of Zagreb magisterial Thesis Faculty of Science Department of Geography

Demogeographic and social - cultural characteristics of Roma population in Meñimurje

Hrvoje Šlezak

Roma constitute the largest ethnic minority in Medjimurje. Roma people in Meñimurje County belong to bajash ethnic group who speak ljimba d 'bjaš, archaic dialect of Romanian language. This paper presents the analysis of the Roma population in Meñimurje County in several different aspects. Demogeographic analysis includes detection the number of Roma population, spatial distribution in which in more detail the spatial segregation is examined, natural growth, spatial mobility and some specific socio - economic structures of the Roma population. Sociocultural aspect includes analysis of Roma settlements, some aspects of the quality of life, the question of identity and integration of the Roma community in the majority society. The Roma population in Meñimurje, although participating in a common area with the majority population, by their specific cultural elements build and maintain strong ethnic boundaries towards the local population, and make difficult and reduce the possibility of their integration. One of the biggest obstacles to stronger integration is the spatial segregation of the Roma population at the local level, which partly cause and maintain other segregation relations to the Roma community. 210 pages, 53 figures, 34 tables, 110 references; original in Croatian Keywords: Bajash, identity, integration, Meñimurje, Roma people, segregation Supervisor: Laura Šakaja, Ph D, Associate Professor Reviewers: Dražen Njegač, Ph D, Associate Professor Laura Šakaja, Ph D, Associate Professor Emil Heršak, Ph D, Research scientist Thesis accepted: April 2010 Thesis deposited in Central Geographic Library, Faculty of Science, University of Zagreb, Marulićev trg 19, Zagreb, Croatia.

V

Sadržaj

1. Uvod………………………………………………………………………………………..1

1.1 Definicija objekta i prostornog obuhvata istraživanja…………..….………………….1

1.2 Cilj i zadaci istraživanja……………………………………………..…….…………...2

1.3 Dosadašnja istraživanja i saznanja o Romima u Meñimurju…………………………..4

1.4 Teorijski okvir i metodologija istraživanja…………………………….....…….……...7

2. Kratak pregled povijesti Roma………………………………………………………..….15

2.1 Porijeklo i seobe Roma…………………...……………………….…………….……15

2.2 Romi u Hrvatskoj i Meñimurju …………………………………..……………….….18

2.3 Diferencijacija romskih skupina – definicija meñimurskih Roma….…………...……20

3. Prostorni razmještaj Roma u Meñimurju…………………………………………………24

3.1 Nacionalna struktura Meñimurja prema popisu stanovništva……………………...…24

3.2. Stvaran broj Roma danas….…………………………………………………….…....29

3.3 Prostorna distribucija romskog stanovništva u Meñimurju po gradovima i

općinama………………………………………………………………………………33

3.4 Romska naselja u Meñimurju…………….………………………………………...…38

3.5 Prostorna segregacija romske populacije u Meñimurju…………….…………………46

3.5.1 Osnovni pokazatelji prostorne segregacije……………………………….….....48

3.5.2. Prostorna segregacija romske populacije u Meñimurju…………….…...…..…56

4. Demogeografska obilježja Roma u Meñimurju …………………………………….……65

4.1 Prirodno kretanje romskog stanovništva………………………………………..…....65

4.1.1 Osnovni čimbenici rodnosti i smrtnosti romskog stanovništva………………...68

4.1.2 Analiza rodnosti romskog naselja Kuršanec………………………………..…..73

4.1.3 Analiza smrtnosti romskog naselja Kuršanec……….…………………………..83

4.1.4 Analiza prirodne promjene…….……………………………………………..…86

VI

4.1.5 Zaključne postavke prirodnog kretanja………………………………………....91

4.2 Prostorna pokretljivost romskog stanovništva……………………………….…...…..93

4.2.1 Stanovništvo romskog naselja Kuršanec prema mjestu roñenja……….…...…..94

4.2.2 Selektivnost romske migracije…………………………………………….....…96

4.2.3 Migracijski tokovi romskog stanovništva………………………………...….....98

4.3 Ukupno kretanje romskog stanovništva………………….....………....…….………103

4.4 Društveno - gospodarski sastav romskog stanovništva……………………..…....….106

4.4.1. Gospodarski sastav…………………………...………………………….……106

4.4.2.Obrazovni sastav……………………………………...……………………….112

4.5 Sastav romskih kućanstava……..…...…………...…..…………………………..…..121

5. Obilježja romskih naselja…………………………………………………………….…..123

5.1 Morfološka i funkcionalna obilježja……………...……..………………………..…123

5.2 Neki aspekti kvalitete života romske zajednice…...…..………………………….....134

5.2.1 Opskrbljenost romskih kućanstava…….…………………………………...….138

5.2.2 Kvaliteta stambenog prostora……………………….…………………………142

5.2.3 Ostali socioekonomski pokazatelji…………………………………………….146

5.3. Problemi romskih naselja………………………………………………….……….150

6. Pitanje identiteta i integracije Roma u Meñimurju………………………….….………..154

6.1 Identitet romske zajednice u Meñimurju……………………………………………154

6.1.1 Jezik roma Bajaša………………………………..............................................158

6.2 Socijalna distanca……………………………………………………………………163

6.3 Stereotipi………….. ……………………………………………………………..…180

6.4 Pitanje integracije romske zajednice….………………………………………..……188

7. Zaključak……………………………………………………………………………..….194

8. Literatura i izvori………………………………………………………………..………201

VII

Zahvala

Zahvaljujem obitelji, posebno supruzi Ivani na podršci, ogromnom strpljenju i svim

žrtvama koje je podnosila omogućavajući mi potrebno vrijeme za provoñenje istraživanja i

izradu ovog rada.

Zahvaljujem dr. sc. Lauri Šakaji, izv. prof., na mentorstvu, stalnom poticaju i podršci

pri izradi ovog rada.

1

1. Uvod

1.1. Definicija objekta i prostornog obuhvata istraživanja

Prostor Republike Hrvatske etnički nije homogen prostor. U njemu žive pripadnici

brojnih etničkih manjina. Prilikom posljednjega provedenoga popisa 2001. blizu deset tisuća

stanovnika Hrvatske izjasnilo se pripadnicima romske etničke manjine. Najveća koncentracija

romskog stanovništva zabilježena je u Meñimurskoj županiji. Oko trećine svih popisom

izjašnjenih Roma živi u prostoru Meñimurja, gdje ujedno čine najbrojniju manjinsku etničku

zajednicu.

Objekt istraživanja ovog rada je romska populacija u Meñimurskoj županiji. U njemu

će prvenstveno s geografskoga aspekta biti govora o romskoj etničkoj skupini u Meñimurskoj

županiji koja se unatoč brojnim dosadašnjim naporima ne uspijeva kvalitetno integrirati u

život modernoga hrvatskoga društva. Romsko stanovništvo predstavlja etničku zajednicu koja

je zbog posebnosti različitih obilježja vrlo prepoznatljiva. Naseljenost, način života i tradicija

samo su neka od najistaknutijih. Meñutim, bez obzira na prepoznatljivost navedenih obilježja,

njihovo stvarno poznavanje vrlo je površno. Stoga se, s ciljem otkrivanja novih spoznaja,

ovim radom želi istražiti romsku manjinu u Meñimurju i njena obilježja kroz nekoliko

različitih aspekata.

Istraživanje je prostorno ograničeno na Meñimurje zbog navedene koncentracije

romske populacije u tom prostoru kao i zbog posebnih sociokulturnih i jezičnih obilježja

Roma u tom dijelu Hrvatske. U Meñimurju, naime, gotovo isključivo žive Romi Bajaši,

pripadnici posebne romske skupine. Karakteristike odreñenih obilježja meñimurske Rome

razlikuje od ostalih romskih skupina prisutnih na tlu Hrvatske. Kako se većina pripadnika

proučavane romske skupine u Republici Hrvatskoj nalazi upravo u Meñimurju, logičan je

2

odabir najsjevernije hrvatske županije za prostorni obuhvat ovog istraživanja. Prema tome,

ovaj rad na primjeru romskog stanovništva u Meñimurskoj županiji donosi i nove spoznaje o

Romima Bajašima.

Geografski pojam Meñimurja kao kulturno-povijesne cjeline Hrvatske obuhvaća

prostor izmeñu dviju najsjevernijih hrvatskih rijeka, Mure na sjeveru i Drave na jugu.

Administrativno područje Meñimurske županije svojim najvećim dijelom poklapa se s

geografskim područjem Meñimurja, no ne u potpunosti. Najistočniji dio Meñimurja, prostor

ušća Mure u Dravu, pripada Koprivničko-križevačkoj županiji. Vrlo mali dijelovi

Meñimurske županije nalaze se južno od Drave i sjeverno od Mure. Istovremeno, vrlo mali

dijelovi Meñimurja sjeverno od Drave pripadaju Varaždinskoj županiji. Obzirom da u

dijelovima Meñimurske županije van geografskog poimanja Meñimurja kao i u dijelovima

Meñimurja koji pripadaju drugim županijama nema naseljenih mjesta, postojeće male

površinske razlike izmeñu pojma geografskog Meñimurja i prostora Meñimurske županije

možemo zanemariti. Stoga će se za potrebe ovog rada prostorni pojam Meñimurja

poistovjetiti s Meñimurskom županijom.

1.2. Cilj i zadaci istraživanja

Tijekom dugogodišnjeg autorovog rada u školi, s prevladavajućim udjelom romske

djece, na vidjelo su izišle mnoge specifičnosti i problemi romske zajednice. Neprestano se

suočavajući s neočekivanim situacijama i otkrivajući posebnosti načina života ove etničke

skupine, prepoznati su mnogi problemi s kojima se Romi svakodnevno susreću. Postojanje

želje za njihovim rješavanjem bila je poticaj na znanstveno djelovanje posvećeno romskoj

etničkoj skupini.

3

Provedeno istraživanje za svoj cilj ima nove spoznaje o osnovnim demogeografskim i

sociokulturnim obilježjima romske populacije u Meñimurju. Iako na prvi pogled lako

prepoznatljiva, navedena obilježja nisu dovoljno istražena kao ni uzroci njihovog postanka.

Nove spoznaje na znanstvenim osnovama mogu biti temelj predviñanja budućeg razvoja

romske zajednice. Ovim radom žele se detaljnije istražiti navedena obilježja i predočiti

kompleksna slika o životu romske manjine u Meñimurju. Takvo kompleksno upoznavanje

života Roma može pridonijeti rješavanju brojnih problema prisutnih unutar njihove zajednice.

Nedovoljno ili vrlo površno poznavanje romske problematike, zasigurno je jedan od

razloga izrazite socijalne izolacije i segregacije, kao i brojnih predrasuda i negativnih

stereotipa koje većinsko stanovništvo ima o Romima. Nova saznanja prikazana u ovom radu

mogu pridonijeti boljem razumijevanju postojećih struktura i procesa prisutnih unutar same

romske zajednice. Ovaj rad može na primjeru Meñimurske županije pridonijeti boljem

razumijevanju socijalne strukture prostora u kojem participira romsko stanovništvo. Bolje

upoznavanje života Roma u Meñimurju zasigurno može imati utjecaj na razbijanje postojećih

stereotipa i predrasuda koje koče bolju suradnju i integraciju romske manjine u većinsko

hrvatsko društvo. Jednako tako, ovaj rad može pridonijeti boljoj meñuetničkoj suradnji i

pripomoći boljem shvaćanju i prihvaćanju drugačije, osebujne kulture u smislu meñusobnog

obogaćivanja. Odreñeni rezultati ovog rada mogu biti od velike koristi i prilikom rješavanja

pojedinih specifičnih problema romske zajednice. Izmeñu ostalog, mogu biti osnova

planiranja različitih akcija socijalne politike kao i budućeg prostornog razvoja romskih

naselja. Bolje razumijevanje prostorne odvojenosti, odnosno prostorne segregacije romskog

stanovništva na primjeru Meñimurske županije, može pridonijeti planiranju drugačijih mjera

koje će za rezultat imati smanjenje razlika i jaču integraciju romske manjine u hrvatsko

društvo.

4

Istraživanje je bilo usmjereno na nekoliko posebnih zadataka. Kao osnovu daljnjeg

tijeka istraživanja valjalo je istražiti stvaran broj Roma i njihov prostorni razmještaj u

Meñimurskoj županiji. U smislu distribucije, jedna od zadaća bila je istražiti stupanj prostorne

segregacije Romskog stanovništva u Meñimurju.

Drugi dio istraživanja odnosio se na demografska obilježja s naglaskom na fenomen

prirodnog kretanja romskog stanovništva. U sklopu navedene demogeografske analitičke

cjeline rada istraženi su obrasci prostorne pokretljivosti kao i specifične društveno-

gospodarske strukture romskog stanovništva.

Treći dio odnosi se na rezultate istraživanja osnovnih obilježja romskih naselja.

Otkrivajući specifičnosti načina života i životnih uvjeta u romskim naseljima, istraženi su i

neki aspekti kvalitete života romske zajednice. Unutar tog dijela, jedan od istaknutijih

zadataka bio je upoznati infrastrukturnu opskrbljenost i kvalitetu stambenog fonda romskog

stanovništva.

Četvrta analitička cjelina rada usmjerena je na pitanje identiteta i integracije romske

etničke zajednice. S tim ciljem provedeno je istraživanje socijalne, odnosno etničke distance

lokalnog stanovništva spram romske manjine, kao i romskog prema većinskom stanovništvu.

Osim navedenog, istraženo je u kolikoj mjeri većinsko stanovništvo ima stereotipne poglede

na Rome, ali i kakva je autopercepcija samih Roma, odnosno koliko oni sami imaju

stereotipna viñenja vlastite zajednice.

1.3. Dosadašnja istraživanja i saznanja o Romima u Meñimurju

Većina starijih radova o Romima bavi se uglavnom pitanjima porijekla i povijesti

Roma, njihovim načinom života i rasprostranjenošću u svijetu. Jedan od prvih sveobuhvatnih

radova o Romima djelo je francuskog znanstvenika Jean-Paul Cleberta, „Cigani“ (Clebert,

5

1967). U njemu daje kompleksan pregled dotadašnjih saznanja o porijeklu, povijesti i načinu

života Roma.

Sličan rad izdaje književnik, sociolog i romolog Rajko ðurić, i sam pripadnik romske

zajednice Srbije. U svojoj knjizi „Seobe Roma-krugovi pakla i venac sreće“ osim porijekla,

povijesti, tradicije i načina života, osvrće se i na prostornu rasprostranjenost Roma u svijetu

(ðurić, 1987).

Navedena dva rada predstavljaju izvanredan uvid u osnove porijekla i povijesti Roma i

čine temeljni dio literature o romskoj problematici.

U kontekstu dosadašnjih istraživanja o Romima na prostoru Hrvatske valja spomenuti

radove Nevena Hrvatića koji se ponajviše bavi obrazovanjem Roma i pitanjem

interkulturalizma (1994a, 1994b, 1996, 2000, 2004). Vrlo niska razina općeg obrazovanja jest

temeljno obilježje romske populacije. Obrazovanje predstavlja jedan od važnih preduvjeta

bolje integracije romske zajednice u većinsko hrvatsko društvo. U tom smislu Hrvatić daje

moguće modele i smjernice kvalitetnijeg obrazovanja Roma.

S povijesnog aspekta života Roma u Hrvatskoj sustavna istraživanja vrši Danijel

Vojak (2004, 2005a, 2005b, 2005c). Odreñeni dio njegovih radova prostorno je ograničen na

Podravinu. Kroz njegove radove moguće je pratiti tijek doseljavanja Roma na područje

Podravine, ali i susjednog Meñimurja. U svojim radovima spominje skupinu Roma Koritara

koji čine najbrojniju zajednicu u Podravini. Toj skupini pripadaju i meñimurski Romi pa se

analogijom može zaključiti kakav je bio način života meñimurskih Roma u prošlosti.

Poviješću Roma u Hrvatskoj bave se i Dragun (2000), Hrvatić i Ivančić (2000) i Bunjac

(2008).

Način i kvaliteta života Roma, odnosno različita sociokulturna obilježja takoñer su

tema kojom se bavi odreñen broj autora (First-Dilić, 1985; Galogaža, 1985; Hodžić, 1985;

Posavec, 2000; Štambuk, 2000b) Ovdje je, kao i u većini slučajeva, riječ o ukupnoj romskoj

6

populaciji u Hrvatskoj. Samo manji dio radova temelji se na istraživanju djelomično

provedenom i u nekim meñimurskim romskim naseljima.

Romi predstavljaju skupinu stanovništva koja je diskriminirana i marginalizirana kroz

mnoge aspekte svakodnevnog života.Veći broj hrvatskih autora istražuje različite vidove

marginalizacije, segregacije i diskriminacije romske etničke manjine i problem jednakosti u

ostvarenju prava unutar šire društvene zajednice (Babić, 2004; Bogdanić, 2004; Horvat, 2009;

Novak 2004; Šućur, 2000; Tatalović, 2003).

Demografska problematika romske populacije u Hrvatskoj još nije proučavana.

Postoje, meñutim, neki radovi koji se djelomično bave demografskim obilježjima Roma u

susjednim državama (Bogdanović i sur. 2007; Raduški 2004). Rezultati ovih radova korišteni

su za usporedbu s dobivenim rezultatima vlastitog istraživanja.

Kad je riječ o Romima u Hrvatskoj, većina dosad provoñenih istraživanja uglavnom su

obuhvaćala njihovu sveukupnu populaciju. Vrlo malo radova obuhvaća isključivo Rome u

Meñimurju ili samo bajašku etničku skupinu kojoj meñimurski Romi pripadaju. Kao iznimku

valja izdvojiti opsežnije multidisciplinarno istraživanje skupine znanstvenika s antropološkog,

epidemiološkog i medicinskog aspekta koji su za ciljanu skupinu imali Rome Bajaše u

Meñimurju i Baranji (Škarić-Jurić, T. i sur., 2006; Škarić-Jurić, T. i sur., 2007; Zajc i

suradnici, 2006; Zajc, 2007).

Vrlo važan izvor za ovaj rad predstavljaju lingvistička istraživanja pojedinih domaćih i

stranih autora koji ističu posebnost jezika Roma Bajaša (Kemeny, 1999; Sorescu Marinković,

2008; Novak Milić, 2007; Olujić i Radosavljević, 2007; Sikimić, 2005). Kako jezik

predstavlja jednu od osnovnih odrednica identiteta, navedeni radovi vrlo su važni u smislu

odreñivanja položaja Roma Bajaša unutar sveukupne romske zajednice.

Kako je literatura o romskoj populaciji u Hrvatskoj relativno oskudna, korišteni su

rezultati istraživanja o romskoj populaciji u susjednim državama. U prvom redu riječ je o

7

radovima mañarskih i srpskih autora. Istovremeno, u Mañarskoj i Srbiji Romi Bajaši čine

značajan dio ukupne romske populacije. Osim prije navedenih lingvističkih istraživanja Romi

Bajaši su zasebno proučavani i s etnološkog aspekta, prvenstveno oni u Srbiji (Sikimić,

2005a, 2005b, 2006).

Romi u Meñimurskoj županiji dosad su samo sporadično proučavani. Vrijedan

pokušaj spoznavanja specifičnosti Roma u Meñimurju je izlazak tematskog broja časopisa

„Meñimurje“ iz 1990. godine. U njemu se nizom stručnih i istraživačkih radova dotiče

problematika obrazovanja Roma (Ovčar, 1990; Ciglar, 1990; Kermek-Sredanović, 1990),

socijalna problematika (Balent, 1990; Dugonjić, 1990; Bilić, 1990) i zdravstvena

problematika (Majerić-Varga, 1990; Sačer-Starčević, 1990; Jalšovec, 1990; Golubić, 1990).

Za ovaj rad najvredniji dio je članak o tadašnjim romskim naseljima, njihovim lokacijama i

grañevinskoj ureñenosti (Cipek, 1990).

S geografskog aspekta romska populacija u Hrvatskoj, pa tako ni romska populacija u

Meñimurju još nije sustavno proučavana. Ovaj rad će svojim sadržajem biti prvi koji se bavi

isključivo romskom populacijom Meñimurja i prvi koji s geografskog aspekta otkriva

obilježja ove etničke zajednice.

1.4. Teorijski okvir i metodologija istraživanja

Ovaj rad, kako je već navedeno, bavi se romskom etničkom skupinom u Meñimurskoj

županiji. Objekt istraživanja ovog rada potiče pitanje povezanosti geografije s istraživanjem

etničkih manjina. Kako se etničnost uklapa u suvremenu geografiju?

Istraživanja etničnosti iz prostorne perspektive u skladu su s novom paradigmom

kulturne geografije. „Postmoderna kritika sveobuhvatnih teorija rezultira preferiranjem u

znanstvenoj praksi lokalnih partikularističkih studija koje naglašavaju detalje, razlike,

8

fragmentarnost, heterogenost, kaos“ (Šakaja, 2008, 288). Prema tome, lokalne različitosti

postaju objektom istraživanja nove kulturne geografije. U tom smislu, u današnje doba

snažnih globalizacijskih procesa, etničnost predstavlja čimbenik očuvanja različitosti lokalnih

društava. Samim time, etničnost postaje predmet interesa geografske znanosti kao važan

element lokalne različitosti. Sukladno postavkama postmoderne teorije, suvremena kulturno –

geografska istraživanja zanimaju se za pitanje etničnosti u smislu multikulturalnosti prostora

(Šakaja, 1999). Multikulturalizam treba shvatiti kao „potvrñivanje i promicanje mnogobitnosti

u kulturi i kao zaštitu kulturne različitosti od opće težnje u modernim društvima za

ujednačavanjem i sravnjivanjem svih kulturnih sadržaja“ (Heršak, 1998, 158).

Multikulturalizam, stoga, teži uklanjanju neravnopravnosti izmeñu manjinske i većinske

kulture u zajedničkom prostoru. Kultura se u tom smislu shvaća kao „sustav simbola i

značenja, intersubjektivna realnost koja nastaje i modificira se tijekom socijalne interakcije“

(Šakaja, 1999, 72.). Pojam kulture koristi se, kako ističe Šakaja (1999), za razlikovanje

vlastite sredine, pojedinaca, društvenih institucija od tuñih. Kultura, prema tome, upućuje na

postojanje različitosti u odreñenom prostoru. Tim različitostima moguće je izdvajati zasebne

prostore koji se diferenciraju postojanjem jedne ili druge kulture. To je tzv. regionalno

omeñivanje. Suvremena kulturna geografija, meñutim, naglasak stavlja na društveno

omeñivanje, odnosno izdvajanje kulturnih različitosti u prostoru u kojem se isprepliće više

različitih kultura. Razumijevanje prostora kao mjesta koegzistencije, suživota s Drugima za

posljedicu ima vrednovanje postojećih kulturnih razlika u smislu odreñivanja društvenih

granica. U ovom slučaju navedene društvene granice poklapaju se s etničkim granicama

romske populacije. Sukladno tome, „kritički fokus istraživanja iz ove točke gledišta postaje

etnička granica koja definira grupu, a ne kulturni elementi koje ta granica zatvara“ Barth

(1969, 15.).

9

U slučaju romske etničke skupine postojanje jake etničke granice prema većinskom

stanovništvu uzrok je izrazitog marginalnog položaja Roma. Ovaj rad, stoga, otkrivajući

kulturne posebnosti romske etničke manjine u Meñimurskoj županiji ukazuje na uzroke

postojanja izrazite etničke granice koja u ovom slučaju nema samo socijalni, već ima i svoj

prostorni odraz u vidu prostorne segregacije i posebnosti romskog kulturnog pejzaža.

Specifičnosti romskog kulturnog pejzaža važan su element prepoznavanja Roma kao Drugih i

njihove socijalne isključenosti. To je posljedica činjenice da je „percepcija manjinskih kultura

izvan granica društva povezana ne samo s karakterizacijom grupe, već i sa slikama pojedinih

mjesta, krajolika isključenosti koje izražavaju marginalni status isključene skupine“ (Sibley,

1992, 107.). Romski kulturni pejzaž, prostor romskih naselja kod većinskog stanovništva

izaziva osjećaj prijetnje. U tom smislu Sibley ističe da „označavanje mjesta kao prijetećeg

potvrñuje Drugost manjina s kojima su ta mjesta povezana, a njihovo smještanje u marginalne

prostore služi pojačavanju osjećaja njihove devijantnosti“ (Sibley, 1992, 112.).

Ovaj rad, prema navedenom, predstavlja kulturno – geografski uradak koji istražujući

kulturne posebnosti romske etničke skupine u Meñimurskoj županiji i s njom povezan

kulturni pejzaž, otkriva postojanje izrazite etničke granice izmeñu Roma i većinskog lokalnog

stanovništva. Spoznajom kulturnih elemenata koji održavaju navedenu granicu moguće je

utjecati na razvoj različitih akcija i projekata čiji će cilj biti smanjenje ili uklanjanje navedene

etničke granice i uspješnija integracija romske etničke manjine u hrvatsko društvo.

Romska populacija u Meñimurju nalazi se pod utjecajem većinskog stanovništva kao

izvora informacija. Vrednovanjem tih informacija romska zajednica stvara inovacijske

procese i utječe na transformaciju postojećih i stvaranje novih struktura. Mijenjanje postojećih

struktura zapravo predstavlja prostorne procese koji se odvijaju unutar romske zajednice.

Istovremeno, odreñene prostorne strukture, poput prostorne segregacije, nisu rezultat

10

djelovanja isključivo romske manjine, već meñuodnosa obje promatrane skupine

stanovništva.

Ovaj rad, stoga, pokušava otkriti postojeće strukture i procese prisutne u romskoj

zajednici u Meñimurju i ukazati na uzroke i trendove njihove promjene. Otkrivanjem uzroka

negativnih procesa poput segregacije ili diskriminacije moguće je planirati odreñene mjere s

ciljem njihovog ublažavanja ili promjene postojećih trendova.

Iako se Romi susreću s mnogim problemima globalnog karaktera koji su zajednički

svim Romima na nacionalnoj razini, većina problema romske manjine lokalnog je karaktera.

Zbog samih razlika izmeñu postojećih romskih skupina naseljenih u Hrvatskoj ali i posebnosti

prostora gdje su naseljeni, lokalno-prostorni pristup njihovom proučavanju od velike je

važnosti. Većina dosad provoñenih istraživanja prostorni aspekt romskih problema nisu uopće

uzimali u obzir ili su ga se samo rubno doticali. Stoga ovaj rad želi romskoj problematici

pristupiti prvenstveno s dosad nezasluženo zanemarivanoga prostornoga aspekta i otkriti

postojeće probleme i njihove uzroke na lokalnoj razini.

Sa svrhom boljeg razumijevanja rada, potrebno je ukratko navesti i objasniti osnovnu

korištenu terminologiju. Iako Romi u Republici Hrvatskoj formalno ostvaruju status

nacionalne manjine, ona prema svojim obilježjima to nije. Pojam nacionalni ne odgovara

stanju stvari jer Romi nemaju vlastitu državu, odnosno većina Roma nije nastanjena na

jednom prostoru čime bi pripadnici njihove zajednice nastanjeni van matičnog prostora mogli

biti smatrani nacionalnom manjinom. Nacionalna manjina predstavlja „dio nacionalne cjeline

koji je zbog povijesnih ili političkih razloga ostao izvan granica područja/države na kome živi

većina pripadnika toga naroda i koji ima svijest o pripadnosti naciji kao posebnu društvenom

kolektivitetu“ (Heršak, 1998, 160). Stoga se u radu za Rome uglavnom koristi pojam etničke

skupine koja „označuje jednu ili više skupina ljudi, odnosno zajednicu čiji pripadnici dijele

zajednički identitet na temelju iste kulture, religije, jezika, običaja i drugih čimbenika“

11

(Heršak, 1998., 54). Rome je moguće definirati i kao etničku manjinu koja predstavlja

„skupinu manju od ostatka stanovništva države u kojoj živi, a posjeduje osebujna kulturna,

fizička ili povijesna obilježja (tradicija, svijest o podrijetlu) u odnosu prema ostalima

(većinski narod, druge skupine)“ (Heršak, 1998., 54). Pojam etničke manjine koristi se sa

svrhom raspoznavanja manjina čiji matični narod nema vlastitu državu, za razliku od

nacionalnih manjina čiji matični narod posjeduje vlastitu državu.

Kako je službenih podataka o romskoj etničkoj skupini u Meñimurskoj županiji vrlo

malo ili su upitne vjerodostojnosti, provedeno istraživanje temeljilo se prvenstveno na metodi

terenskog rada, anketnoj metodi i istraživačkom razgovoru. Ovaj rad rasvjetljava život Roma

u Meñimurju s više različitih gledišta. Zbog toga je naglašeno korištenje analitičke metode

prikaza različitih obilježja romskog stanovništva. Uz osnovnu analitičku metodu korištene su i

druge metode. Tu je ponajprije riječ o osnovnim statističkim, matematičkim i kartografskim

metodama. Obzirom na opširnost teme rada, pojedina obilježja nisu dubinski analizirana već

su istražena korištenjem deskriptivne metode.

Sam tijek istraživanja metodološki je bio vrlo zahtjevan. Prvi problem s kojim se

trebalo suočiti je bio gotovo potpuni nedostatak vjerodostojnih podataka o Romima u

Meñimurju. Jedini službeni podatak jest njihovo brojno stanje prema popisu stanovništva. I taj

podatak, meñutim, valjalo je uzeti s dozom rezerve iz razloga postojanja etnomimikrije,

odnosno pojave skrivanja vlastitog identiteta unutar romske populacije pri nacionalnom

izjašnjavanju tijekom popisa. Stoga se pokušalo do stvarnog broja Roma doći indirektno,

uzimajući u obzir podatke Centra za socijalnu skrb Čakovec, matičnih ureda, Ureda državne

uprave u Meñimurskoj županiji, općina i mjesnih odbora naselja u kojima Romi žive. Kako

niti jedan od navedenih izvora nije imao dovoljno kvalitetan podatak o broju Roma u

Meñimurju, valjalo je napraviti vlastitu procjenu uzimajući u obzir sve navedene izvore kao i

metodologiju kojom su navedene službe do svojih podataka došle. Iako se odreñen broj Roma

12

u Meñimurju ne izjašnjava pripadnicima romske manjine, njihova ih socijalna okolina

takvima smatra. U takvim slučajevima i oni su zbog toga ubrojeni u Rome jer socijalni odnosi

i njima potaknuti procesi ovise o percepciji većinskog stanovništva koje ih vidi isključivo kao

Rome.

Zbog nepostojanja potrebnih podataka koji bi se odnosili isključivo na romsku etničku

skupinu, dio istraživanja je proveden kao studija slučaja (case study) na primjeru romskog

naselja Kuršanec. Stanovništvo romskog naselja Kuršanec predstavlja kvalitetan uzorak

romske populacije u Meñimurskoj županiji. Riječ je o naselju koje je prostorno segregirano

prema etničkoj osnovi (Šlezak, 2009b). Administrativno naselje Kuršanec, naime, sastoji se

od dva prostorno odvojena dijela. Jedan dio nastanjuje isključivo većinsko, hrvatsko

stanovništvo, a u drugom dijelu isključivo obitavaju Romi. Kako je situacija slična ili

identična u svih dvanaest romskih naselja u Meñimurskoj županiji, a i u velikom broju drugih

naselja izvan Meñimurja, Kuršanec predstavlja primjeran uzorak s obzirom na tip i obilježja

naseljenosti romske etničke zajednice. Istovremeno, samim brojem stanovnika od gotovo

tisuću ljudi Kuršanec čini primjeran uzorak ukupne romske populacije u Meñimurskoj

županiji. Kako prema procjeni u Meñimurju danas živi oko 5500 pripadnika romske manjine

(Šlezak 2009a), stanovništvo Kuršanca predstavlja blizu 20% njihove ukupne populacije.

Stoga se pojedini rezultati ovog rada temelje na istraženom primjeru navedenog naselja. To se

prvenstveno odnosi na obilježja prirodnog kretanja, migracija, infrastrukturnu opskrbljenost

naselja i kvalitetu življenja romske etničke manjine.

Prema tome, podaci korišteni u ovom radu uglavnom su rezultat terenskog istraživanja

poduzetog u svrhu otkrivanja postojećih struktura i procesa koji vladaju unutar romske

zajednice. Izabrani predstavnici pojedinih romskih naselja periodično svakih nekoliko godina

provode interni popis stanovništva u svojim naseljima. Podaci za ovaj rad prikupljeni su

sudjelovanjem autora u posljednjem takvom popisu provedenom tijekom ožujka i travnja

13

2009. godine u romskom naselju Kuršanec kojim je obuhvaćeno stanovništvo trenutno

nastanjeno u navedenom naselju. Obrasci popisa pripremljeni su na način da prikupljeni

podaci omoguće generiranje svih pokazatelja prikazanih u ovom radu.

Drugu veliku prepreku istraživanju predstavljalo je provoñenje ankete i intervjua sa

pripadnicima romske zajednice. Ovdje se ponajprije misli na njihovu nepovjerljivost prema

svakome van njihove zajednice. Vrlo je teško bilo pronaći dovoljan broj sugovornika koji bi

predstavljali reprezentativan uzorak njihove populacije. Velik problem prilikom provoñenja

ankete predstavljala je činjenica da je dobar dio anketiranih bio nepismen. U tim se

slučajevima usmeno postavljalo pitanja i bilježilo odgovore. Problem je u nekim slučajevima

bila i jezična barijera, odnosno nedovoljno razumijevanje hrvatskog jezika na kojem su

anketni upitnici bili pripremljeni. U odreñenim situacijama bila je neophodna pomoć pri

prijevodu odreñenih pojmova kako bi ispitanici u dovoljnoj mjeri razumjeli što se od njih

traži.

Za potrebe ovog rada bilo je potrebno obići sva romska naselja u Meñimurju. I taj

terenski dio posla nije prošao bez problema. Neka naselja, naime, doista egzistiraju i

funkcioniraju kao klasična geta. Uvijek je bilo potrebno pronaći nekoga iz njihove zajednice

tko uživa povjerenje unutar odreñenog naselja i koji je omogućio ulazak u naselje i obavljanje

istraživanja. U većini slučajeva su to bili tzv. predstavnici pojedinih romskih naselja. U

jednom naselju, unatoč tome, zbog skupljanja foto dokumentacije valjalo se suočiti s

prijetnjom fizičkog obračuna! U nekim naseljima s manjim brojem pripadnika njihove

zajednice, tijekom terenskog istraživanja, točan broj Roma odreñen je pukim prebrojavanjem

članova romskih obitelji.

Ovom prilikom valja napomenuti administrativne promjene koje su se dogodile nakon

posljednjeg popisa stanovništva kako ne bi došlo do krivog tumačenja nekih podataka.

Romsko naselje Sitnice u vrijeme popisa bile su dio katastarske općine Selnica. U

14

meñuvremenu je došlo do promjena granica katastarskih općina i Sitnice su pripojene gradu

Mursko Središće kamo su oduvijek gravitirale. Jednako tako, podaci za općinu Pribislavec

prikazani su zasebno iako je ona iz Grada Čakovca izdvojena 2003., dvije godine nakon

provedenog popisa.

Kartografski prilozi u radu izrañeni su u GIS programu Arc Info, verzija 9.2.

15

2. Kratak pregled povijesti Roma

Romi predstavljaju etničku zajednicu bez vlastite države rasprostranjenu gotovo po

čitavom svijetu. Romi se javljaju „pod različitim imenima od kojih su najpoznatija „Cigani“,

„Gipsy“ i „Gitanosi“. Pripadnici ovog naroda meñusobno se zovu Romima (Rom, Roma),

odnosno Sintima (Sinto, Sintura). Ime je oznaka za etničku pripadnost , ali se javlja i u

značenju „suprug“, „supruga“, „čovjek“, „ljudi““ (ðurić, 1987, 13).

Kako Romi ne posjeduju pisanu kulturu, sjećanja na njihovu pradomovinu nisu bila

zabilježena. Fragmentarno su se sačuvala u različitim mitovima i legendama koje su se

usmeno prenosile mlañim generacijama. Dolaskom u Europu, zainteresirali su dio

znanstvenika koji su pokušavali odgonetnuti njihovo porijeklo.

2.1. Porijeklo i seobe Roma

Iako postoje različite teorije o porijeklu Roma, danas „indijsko porijeklo Roma više

nitko ne dovodi u sumnju“ (ðurić 1987, 16). Različita lingvistička istraživanja ustanovila su

sličnosti romskog romani chib jezika s pojedinim dijalektima sjeverozapadne Indije.

Zahvaljujući njima, pradomovinom Roma smatra se upravo navedeni prostor. Romski je jezik

svrstan u skupinu dardu jezika koja pripada dravidskoj porodici jezika (Dragun, 2000).

Osim jezika, ustanovljene su mnoge sličnosti u načinu života i specifičnim

djelatnostima kojima se bave današnji Romi sa pripadnicima nekih indijskih plemena. To se

prvenstveno odnosi na plemena imenom Domi i Luri. Interesantna je i sličnost imena Romi

koji se rabi u Europi s imenima različitih nomadskih plemena koja nalikuju Romima poput

navedenog Domi u Indiji ili Lomi u Armeniji (Clebert, 1967).

16

Smatra se da su Romi u velikom broju počeli napuštati ishodišni indijski prostor u

vrijeme osvajačkih pohoda Mahmuda Gaznija krajem 10. stoljeća. Kasnija osvajanja

Mahmuda iz Gora, Džingis Kana i Tamerlana dodatno su utjecali na egzodus Roma (ðurić,

1987). Prema rijetkim pisanim izvorima sigurno je da su pojedina plemena napustila ovaj

prostor i puno ranije i krenuli put zapada. U Iranu je pleme Luri prisutno već 420. godine

(Clebert, 1967).

Bježeći pred osvajačima, Romi su najprije došli u prostor današnjeg Afganistana i

Irana. Dalje ih je put vodio preko Armenije gdje su se vjerojatno nešto duže zadržali. U prilog

ovoj tezi ide činjenica da su mnoge riječi u romskom jeziku armenskog podrijetla.

Sl. 1. Približni smjerovi seobe Roma

Izvor: Prema Clebert 1967. i ðurić 1987.

U Europi se Romi prvi put spominju u 11. stoljeću na prostoru današnje Grčke gdje su

se takoñer nešto duže zadržali. Prostorom jugoistočne Europe Romi se šire tijekom vladavine

17

Osmanskog carstva. Tursku vojsku Romi su pratili na njenim pohodima zbog svojih kovačkih

umijeća i poznavanja rada s konjima. Specifični poslovi kojima su se Romi bavili bili su tada

vrlo traženi. Širenjem Osmanskog carstva u unutrašnjost europskog kopna, širili su se i Romi.

Interesantno je da su Romi u ondašnjem Osmanskom carstvu uživali poseban status van

uobičajene dihotomije vjernici-nevjernici. Upravo zbog toga imali su mogućnost sačuvati

svoje osnovne etničke i kulturne karakteristike poput nomadskog načina života ili bavljenja

tradicionalnim zanimanjima (Marushiakova i Popov, 2001).

U prostoru srednje i zapadne Europe javljaju se, uglavnom, tijekom 15. stoljeća. U

početku je domicilno stanovništvo bilo blagonaklono prema Romima, no ubrzo započinje

period neprihvaćanja, progona i rješavanja „ciganskog pitanja“ koje traje gotovo do današnjih

dana.

„Poslije Indije, Irana, Armenije i Grčke, Rumunjska je postala najveće i, u kulturno –

povijesnom smislu riječi, najznačajnije stjecište Roma“ (ðurić, 1987, 87). Upravo u prostoru

Rumunjske započinju najteži dijelovi povijesti romskog naroda. Ondje su Romi već od 16.

stoljeća bili držani kao klasični robovi. Bili su svojina državnog aparata, crkve ili privatnih

vlasnika koji su njima mogli raspolagati kako su htjeli. Romski robovi često su služili kao

sredstvo plaćanja. Živjeli su u nesnosnim uvjetima, gotovo svakodnevno fizički zlostavljani

(Clebert, 1967; ðurić, 1987).

Važno je napomenuti da su postojale velike razlike u statusu izmeñu Roma u

privatnom i onih u državnom vlasništvu. Romi u vlasništvu države uživali su puno više

slobode. Imali su mogućnost djelomičnog nomadskog kretanja uz obvezu plaćanja poreza

dvoru. U državnom su vlasništvu uglavnom radili kao rudari, ispirači zlata.

Romi su u Rumunjskoj ostali robovima sve do druge polovice 19. stoljeća. Prvi zakon

o oslobañanju državnih i crkvenih Roma donesen je 1844. godine. Procjenjuje se da je tada

ukupno osloboñeno oko 200 000 osoba. Mnogi su tada bili protiv oslobañanja jer su Romi

18

svojim radom puno doprinosili državnoj ekonomiji. U privatnom vlasništvu kao robovi ostali

su do 1855. kada su osloboñeni u tadašnjoj Moldaviji, odnosno 1856. u Vlaškoj.

Nakon osloboñenja mnogi su Romi napustili prostor današnje Rumunjske i krenuli

ponajviše put Mañarske, Srbije, Poljske i Rusije. Oni koji su ostali, velikim su djelom

asimilirani kako bi se mogli uklopiti u većinsko društvo.

U vrijeme dok su u prostoru današnje Rumunjske Romi bili robovi, u drugim

dijelovima Europe situacija je bila samo nešto bolja. Iako nisu bili robovi, društveno su bili

potpuno marginalizirani i neprihvaćeni u krajevima gdje bi se pojavili. Od 15. pa sve do 20.

stoljeća doneseni su brojni zakoni i uredbe kojima se pokušavalo spriječiti nomadsko kretanje

Roma i prisiliti ih prihvatiti društvene norme tadašnje Europe.

Vjerojatno najteži period svoje povijesti Romi proživljavaju tijekom drugog svjetskog

rata kada je nacistička ideologija izvršila genocid nad Romima u velikom broju europskih

država. Unatoč svim stradanjima, Romi su do današnjih dana uspjeli opstati i sačuvati svoj

identitet, kulturu i način života.

2.2. Romi u Hrvatskoj i Meñimurju

Povijest Roma u Hrvatskoj valja sagledati u širem kontekstu povijesti Roma u

ondašnjoj Habsburškoj monarhiji, odnosno Austro-Ugarskoj kojoj je današnja Hrvatska

najvećim dijelom pripadala.

Prvi zapis koji svjedoči o Romima na prostoru Hrvatske datira iz 1362. godine. U

jednom dubrovačkom dokumentu spominju se „Egipćani“ Vlaho i Vitan. Očito je da su Romi

bili prisutni u Dubrovniku i prije navedene godine. To potvrñuje ime Vlaho, tipično ime

dubrovačkog kraja, koje ukazuje da su Romi ondje morali biti već duže vremena prisutni čim

su prihvatili lokalna imena.

19

Sedamdesetih godina 14. stoljeća spominju se u Zagrebu, u Puli 1497., a u predgrañu

Šibenika 1500. godine. Ove prve skupine Roma u Hrvatskoj nisu zadržale svoja etnička

obilježja, već su se asimilirali unutar ondašnjeg hrvatskog društva.

U vrijeme dok je Hrvatska bila sastavni dio Habsburške Monarhije doneseni su

različiti zakoni i uredbe koje upućuju na položaj Roma na ovim prostorima. Snažan utjecaj

prosvjetiteljstva rezultirao je pokušajima prisilne integracije Roma, odnosno pretvaranja

nomada bez pravnog statusa u sedentarne porezne obveznike jednake svima ostalima u

carstvu (Marushiakova i Popov, 2001). U vrijeme carice Marije Terezije donesene su dvije

uredbe 1761. i 1767., kojima se pokušalo utjecati na promjenu života Roma. Izmeñu ostalog,

zabranjivalo se je daljnje nomadsko kretanje, zabranjeni su romski brakovi, svi muškarci

stariji od 16 godina upućivani su u vojnu službu. Jedna se odluka čak odnosila na oduzimanje

romske djece i njihovo povjeravanje seljacima i grañanima na odgajanje. Slične mjere

donesene su za vrijeme Josipa II. 1783. godine. Njima se zabranjivalo Romima služiti se

materinskim jezikom i primoravalo ih se odijevati poput svih ostalih grañana (ðurić, 1987).

Na prostoru Meñimurja Romi se prvi put spominju 1688. godine u Legradu1 povodom

krštenja djeteta „ciganskog“ vojvode Ivana (Hrvatić i Ivančić, 2000). Većeg broja Roma,

meñutim, u ovom prostoru nema sve do druge polovice 19. stoljeća. Nakon ukidanja ropstva u

Rumunjskoj doseljavaju velike romske skupine i u našim krajevima naseljavaju se uglavnom

na području Meñimurja i Podravine. Pripadali su romskoj skupini Koritara (Hrvatić i Ivančić,

2000; Vojak, 2005a). Upravo od tog vremena tadašnje vlasti u Hrvatskoj donose niz uredbi

vezane uz zabranu skitnje i nomadizma. Slične uredbe donose se sve do početka II. Svjetskog

rata (Vojak, 2005a).

Iako su pripadnici drugih romskih skupina na područje Hrvatske doseljavali i tijekom

starijih migracijskih valova, njihov broj je manji zbog stalno prisutnog procesa asimilacije.

1 Legrad je u to vrijeme fizički bio dio Meñimurja. 1710. je zbog preseljenja korita Drave sjeverno od Legrada bio „izbačen“ iz Meñimurja čime je postao dio Podravine.

20

Od samih početaka prisutnosti Roma na ovom prostoru odnos prema njima bio je

prožet nepovjerenjem i odbojnošću. Procesi segregacije i marginalizacije bili su realnost i u

vrijeme doseljavanja Roma (Vojak, 2004).

Prvi pisani dokument koji upućuje na naseljavanje Roma Koritara u Meñimurju je

matica roñenih općine Podturen. Saznaje se da je „10.12.1866. pokraj Mure u Podturnu roñen

Adam Bogdan, zakoniti sin Stjepana i Helene r. Oršoš. Kao narodnost Adama izričito je

upisano „zingarus““ (Bunjac, 2008). Dakle, svega desetak godina nakon ukidanja ropstva u

Rumunjskoj Romi se naseljavaju u prostoru Meñimurja gdje započinju sjedilački način života

i ostaju do današnjih dana.

Period II. Svjetskog rata za Rome u Hrvatskoj označava vrijeme masovnog

stradavanja temeljenog na nacističkoj ideologiji tadašnje Nezavisne države Hrvatske kada je

velik broj Roma pogubljen u koncentracijskim logorima. Upravo zbog snažnog kolektivnog

sjećanja na taj period stradavanja, mnogi se Romi još uvijek ne žele izjasniti kao pripadnici

romske manjine i prikrivaju svoj etnički identitet (Hrvatić, 1996).

Meñimurski Romi, meñutim, nisu bili izloženi takvom stradavanju kao ostatak Roma

u NDH. To je posljedica činjenice da je u to vrijeme Meñimurje bilo pod mañarskom

okupacijom. Jednake okolnosti bile su prisutne i u Baranji koja je takoñer bila pod

mañarskom okupacijom (Sorescu Marinković, 2008). Kako u navedenom prostoru nije bilo

masovnog stradavanja Roma, upravo ova dva područja danas su dijelovi Hrvatske s

ponajvećim brojem romskog stanovništva.

2.3. Diferencijacija romskih skupina – definicija meñimurskih Roma

Riječ Romi predstavlja zajednički naziv za pripadnike naroda podijeljenog u mnoga

plemena razasutog po cijelom svijetu. Povezuju ih neka zajednička obilježja nacionalnog

21

identiteta. Osnovni zajednički elementi jesu jezik, tradicija, način života, socijalni ustroj

(Hrvatić,1995). „Razlike meñu pojedinim plemenskim skupinama su velike, ali kako se svaka

od njih širi preko nekoliko nacionalnih (državnih) granica, uočljive su i sličnosti. Zbog toga

ne postoji jedinstven, općeprihvaćen kriterij podjele. Svaka romska skupina smatra te razlike

vrlo značajnima te, ne poričući drugima pripadnost zajedničkom korpusu, sebe drži

autentičnim Romima“ (Posavec, 2000, 230-231).

Do danas univerzalna klasifikacija romskih skupina nije prihvaćena. Dok jedni vrše

klasifikaciju prema vrsti poslova kojim se odreñena skupina bavi, drugi romske skupine

klasificiraju prema jeziku, odnosno dijalektu kojim se služe. Oba navedena principa imaju

svoje manjkavosti koje proizlaze iz povijesnih okolnosti kojima su odreñene skupine bile

izložene. Romi su tijekom svojih seoba prihvaćali brojne riječi prostora gdje su boravili, te su

time stvoreni novi dijalekti koji se govore unutar iste skupine. Istovremeno, pripadnici

različitih skupina bave se istim ili sličnim djelatnostima. Osim jezika i profesionalne

specijalizacije kao kriterij izdvajanja pojedinih skupina moguće je izdvojiti i način života,

granice endogamije ili vrijeme naseljavanja u pojedinoj državi. Kako ističu Marushiakova i

Popov (2001), svi navedeni kriteriji reflektiraju se na romsku samosvijest i identitet i daju

potpunu sliku trenutnog stanja romske zajednice.

Clebert (1967) izdvaja tri glavne skupine Roma:

1. Kaldere. Porijeklom su iz prostora jugoistočne Europe, ime im dolazi od rumunjske riječi

caldera što znači kotao.

2. Gitani. Ovu skupinu nalazimo u Španjolskoj, Portugalu, sjevernoj Africi i jugu Francuske.

Pretpostavlja se da su u ove prostore došli preko Egipta i sjeverne Afrike.

3. Manuše ili Sinti. Žive u Francuskoj, Njemačkoj i Italiji.

Svaku od ovih glavnih skupina može se podijeliti u nekoliko podskupina.

22

Kao primjer podjele Roma prema jeziku kojim govore može poslužiti romsko

stanovništvo u Mañarskoj. Ondje se temeljem jezika kojim govore mogu izdvojiti tri osnovne

skupine. To su Romungri koji govore samo mañarskim jezikom, zatim Vlaški Romi koji

govore romani i mañarski, te Bajaši koji se služe mañarskim i rumunjskim jezikom, odnosno

arhaičnim oblikom jednog od rumunjskih dijalekata (Kemeny, 1999).

Hrvatić (1995) na prostoru Hrvatske izdvaja tri najbrojnije skupine koje čine jezgru

ovdašnje romske zajednice: Koritare, Kalderaše i Lovare. Osim njih u Hrvatskoj živi manji

broj pripadnika Gurbeta, Arlija i Džambasa koji su uglavnom doselili iz područja Makedonije

i Kosova. Kao posljedica ratnih zbivanja došao je i manji broj Roma Čergara iz prostora

Bosne i Hercegovine.

Meñimurski Romi pripadaju posebnoj romskoj skupini koja govori jezikom ljimba d

bjaš čime se razlikuju od većine ostalih Roma u Hrvatskoj koji govore neku od inačica

službenog romskog jezika romani chib (Hrvatić, 2004). Pripadnici ove skupine zbog jezika

kojim govore nazivaju se Bajašima. Slično je i u Mañarskoj gdje se nazivaju Beaši (Nikšić,

2004), u Srbiji Banjaši (Sikimić, 2006). Porijeklom su iz prostora Rumunjske odakle su

doselili tijekom 19. stoljeća nakon ukidanja ropstva. Pretpostavlja se da su meñimurski Romi

dospjeli u ove krajeve preko južnih dijelova Mañarske gdje su se mnogi i do danas zadržali.

Pripadnici ove skupine često su bili identificirani prema dominantnoj djelatnosti koju

su obavljali, a to je izrada predmeta od drveta. Najimpozantniji proizvodi bila su korita

izrañena iz jednog komada drveta. Izrañivali su i različite zdjele, pribor za jelo i druge drvene

kućne potrepštine. Zbog toga se često u domaćoj literaturi može naići na pojam Romi Koritari

(Hrvatić, 2000; Vojak, 2005a, 2005b, 2005c).

Danas Romi ovog prostora za svoju skupinu koriste isključivo naziv Bajaši. Jezik im,

stoga, predstavlja osnovni element identiteta. Sami sebe identificiraju na temelju jezika kojim

govore. Danas je taj naziv preuzeo primat u smislu etničkog identiteta, te se naziv Koritari

23

vrlo rijetko koristi. Činjenica koja potkrepljuje ovu tezu jest da danas u Meñimurju djeluje

„Udruga Roma Bajaša Meñimurja“.

Neki romolozi, upravo na osnovi jezika kojim se služe, Rome dijele na dvije osnovne

skupine. Prvu čine Romi koji govore „pravim“ romskim jezikom, romani chib, na temelju

kojeg su utvrñene veze s indijskim porijeklom. Drugu čine Bajaši koji govore bajaškim

jezikom koji predstavlja bajaški dijalekt starorumunjskog jezika (Vojak, 2005b).

Osim u Meñimurju, pripadnici ove skupine u većem broju žive u Baranji, Podravini i

sporadično u nekim drugim dijelovima Hrvatske. U većem broju prisutni su u Mañarskoj,

Srbiji i Bugarskoj, dok nešto manji broj živi u prostoru Makedonije, Grčke, Ukrajine,

Slovenije, Slovačke i Bosne i Hercegovine (Sorescu Marinković, 2008).

Sorescu Marinković (2006) navodi postojanje bajaškog prostornog kontinuuma uz

rijeku Dravu. S Hrvatske strane Bajaši su najviše naseljeni u Meñimurju i Baranji. Prije su

postojala bajaška naselja i izmeñu dva navedena prostora današnje koncentracije, no ona su

reducirana ponajviše tijekom stradanja Roma u II. Svjetskom ratu. S mañarske strane najveća

koncentracija Bajaša je u županijama Baranji i Somogy (Kemeny, 1999).

24

3. Prostorni razmještaj Roma u Meñimurju

Prostorna distribucija romskog stanovništva u Meñimurskoj županiji dosad nije bila

kvalitetno istražena. Iako su brojem stanovnika najveća romska naselja otprije poznata, ona s

manjim ili vrlo malim brojem zasigurno nisu. Unatoč postojanju pokušaja kartografskog

prikaza romskih naselja u Meñimurskoj županiji (Sorescu Marinković, 2008), vrijednost

rezultata ovog dijela rada ne dolazi u pitanje. S obzirom da su predočeni rezultati prostorne

distribucije romskog stanovništva temeljeni na dugotrajnom terenskom istraživanju, svojom

točnošću daleko nadmašuju spomenuti pokušaj koji se temeljio na istraživačkom razgovoru s

nekolicinom pripadnika romske zajednice u jednom romskom naselju.

3.1. Nacionalna struktura Meñimurja prema popisu stanovništva

Poput većine županija sjeverozapadne Hrvatske, Meñimurje je etnički gotovo

homogen prostor. Udio Hrvata prema popisu iz 2001. godine doseže 95,2% (Tab.1 ). Unatoč

tome što su Slovenija i Mañarska u neposrednoj blizini i što je Meñimurje tijekom svoje

povijesti dugo bilo pod mañarskom vlašću, udio Slovenaca i Mañara vrlo je mali (Slovenci

0,44%, Mañari 0,06%). Ono što Meñimurje čini posebnim u odnosu spram svih ostalih

županija Hrvatske jest činjenica da najbrojniju manjinsku zajednicu čine Romi (sl.2).

U čitavoj Republici Hrvatskoj tijekom popisa 2001. Romima se izjasnilo 9 463

stanovnika. U Meñimurju je tada živjelo 2 887 pripadnika romske etničke zajednice, odnosno

tadašnjih 2,44% stanovnika Meñimurske županije. Za pretpostaviti je da je taj udio i veći od

navedenog, iz razloga što se pojedini Romi ne izjašnjavaju takvima tijekom popisa.

25

Tab 1. Nacionalna struktura Meñimurske županije 2001.

NACIONALNOST BROJ

STANOVNIKA UDIO U %

Hrvati 112 746 95,20

Albanci 185 0,16

Romi 2 887 2,44

Rusi 126 0,11

Slovenci 522 0,44

Srbi 248 0,21

Nacionalne

manjine

Ostali 399 0,34

Nacionalno neizjašnjeni

798 0,67

Nepoznato 515 0,43

MEðIMURSKA ŽUPANIJA 118 426 100,00

Izvor: DZS, popis 2001.

95,20

0,16

2,44

0,11

0,440,21 0,34

0,67

0,434,80

Hrvati

Albanci

Romi

Rusi

Slovenci

Srbi

Ostali

Neizjašnjeni

Nepoznato

Sl 2. Nacionalna struktura Meñimurske županije 2001.

Izvor: DZS, popis 2001.

Apsolutnim brojem Roma, Meñimurje se sa svojih 2 887 stanovnika romske etničke

skupine nalazi na prvom mjestu u Republici Hrvatskoj. Uz Meñimurje, najveći broj Roma

26

živio je u Gradu Zagrebu, njih 1946. Veći broj Roma živio je još u prostoru Osječko-

baranjske (977), Sisačko-moslavačke (708), Istarske (600), Primorsko-goranske (589),

Brodsko-posavske (586) i Varaždinske županije (448). U ostalim županijama broj

deklariranih Roma bio je znatno manji (tab. 2).

Tab 2. Distribucija Roma u Hrvatskoj po županijama 2001.

Županija Broj stanovnika

romske nacionalnosti

Udio u stanovništvu županije (%)

Udio u ukupnom romskom

stanovništvu (%)

Zagrebačka 231 0,07 2,44

Krapinsko – zagorska 4 0,00 0,04

Sisačko – moslavačka 708 0,38 7,48

Karlovačka 7 0,00 0,07

Varaždinska 448 0,24 4,73

Koprivničko – križevačka 125 0,10 1,32

Bjelovarsko – bilogorska 140 0,11 1,48

Primorsko – goranska 589 0,19 6,22

Ličko – senjska 10 0,02 0,10

Virovitičko – podravska 4 0,00 0,04

Požeško – slavonska 7 0,01 0,07

Brodsko – posavska 586 0,33 6,19

Zadarska 4 0,00 0,04

Osječko – baranjska 977 0,30 10,32

Šibensko – kninska 8 0,01 0,08

Vukovarsko – srijemska 167 0,08 1,76

Splitsko – dalmatinska 11 0,00 0,11

Istarska 600 0,29 6,34

Dubrovačko – neretvanska 4 0,00 0,04

Meñimurska 2 887 2,44 30,50

Grad Zagreb 1 946 0,25 20,56

REPUBLIKA HRVATSKA 9 463 0,21 100 Izvor: DZS, popis 2001.

27

Nakon Meñimurske županije, niti u jednoj drugoj županiji udio Roma u ukupnom

stanovništvu nije toliko visok. Drugi najviši udio romskog u ukupnom stanovništvu 2001.

godine imala je Sisačko-moslavačka županija u kojoj je udio Roma iznosio svega 0,38%.

Uzimajući u obzir sveukupnu romsku populaciju u Hrvatskoj, iz navedenog proizlazi

da je u Meñimurju 2001. živjelo 30,51% svih hrvatskih Roma, odnosno gotovo trećina svih

Roma koji su se kao takvima izjasnili tijekom posljednjeg popisa. S više od 10% u ukupnom

romskom stanovništvu sudjeluju još samo Grad Zagreb i Osječko-baranjska županija (sl. 3). U

navedene tri županije živi preko 60% ukupnog romskog stanovništva Republike Hrvatske. U

svim ostalim županijama zajedno živi ostalih 40-ak posto pripadnika romske manjine.

28

Sl. 3. Udjeli županija u ukupnom romskom stanovništvu 2001.

Izvor: DZS, popis 2001.

29

3. 2. Stvaran broj Roma danas

Saznati stvaran broj Roma u Meñimurskoj županiji predstavljalo je velik izazov u

izradi ovog rada. U nedostatku relevantnih podataka, valjalo je izraditi vlastitu procjenu

brojnog stanja romske etničke zajednice.

Jedini službeni podaci o broju pripadnika romske populacije jesu podaci popisa

stanovništva. Njihova vjerodostojnost postaje upitna čim se usporede s podacima Centra za

socijalnu skrb u Čakovcu (tab. 3). Prema popisu 2001., u Meñimurju je bilo 2 887 pripadnika

romske manjine, dok je iste godine u sustavu socijalne skrbi bilo 4 159 osoba romske

nacionalnosti! Ovaj nerazmjer u broju Roma može se djelomično tumačiti pojavom

etnomimikrije, odnosno pojavom skrivanja nacionalnog identiteta tijekom popisa

stanovništva. Odreñen broj Roma tijekom popisa ne izjašnjava se pripadnošću romskoj

manjini. Uzrok navedenoj pojavi „valja tražiti u njihovoj diskriminaciji i segregaciji, što je

imalo za posljedicu voljnu asimilaciju u većinsku ili neku drugu nacionalnost, gubljenje ili

prikrivanje svoga etničkog identiteta“ (Raduški, 2004, 434). Drugi mogući uzrok može biti da

odreñeni broj Roma uopće nije niti popisan. Potvrdu ove teze nalazimo na primjeru romskog

naselja u Donjoj Dubravi gdje tijekom popisa nije zabilježen niti jedan stanovnik romske

nacionalnosti iako ih je ondje u tom trenutku bilo oko 60-ak. Istovremeno, upitna je i

vjerodostojnost samih podataka Centra za socijalnu skrb za početne godine promatranog

perioda. Vrlo je indikativno značajno smanjenje broja korisnika stalne pomoći nakon 2005.

godine. Je li se doista toliko velik broj Roma zaposlio i izašao iz sustava socijalne skrbi ili je

riječ o uvoñenju reda u bazi podataka Centra? Mnogi Romi nisu redovito prijavljivali umrle

osobe kako bi još odreñeno vrijeme na njihov račun ostvarivali novčanu pomoć. Velika je

mogućnost i da su odreñene osobe dvostruko voñene u evidenciji Centra što ne začuñuje jer

velika većina meñimurskih Roma nosi svega nekoliko specifičnih prezimena. Problem leži u

30

činjenici da roditelji najčešće nisu u formalnoj bračnoj zajednici i da pojedinu djecu

prijavljuju s majčinim, a pojedinu s očevim prezimenom.

Tab. 3. Broj Roma primatelja stalne socijalne pomoći

NASELJE 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008.

Donja Dubrava 43 58 53 56 54 67 59 57 59

Donji Vidovec 17 22 18 20 20 19 21 21 22

Goričan 28 39 39 43 42 39 41 37 36

Gornji Kuršanec 41 53 51 51 55 53 54 53 52

Hlapičina 20 22 20 21 21 22 22 21 20

Hodošan 0 0 0 0 0 0 5 5 5

Kotoriba 274 302 317 334 331 368 334 302 293

Kuršanec 764 839 871 884 891 917 894 858 835

Kvitrovec 74 82 87 89 89 91 92 82 80

Novakovec 0 0 0 0 0 0 0 10 10

Orehovica 371 411 458 483 479 517 481 437 422

Parag 844 893 921 926 931 941 931 907 901

Piškorovec 519 574 618 621 624 669 627 604 592

Podbrest 6 6 6 6 6 6 6 6 6

Podturen 149 164 184 192 194 219 197 177 169

Pribislavec 369 429 463 471 474 501 478 437 432

Sitnice 207 248 268 279 281 311 279 246 245

Štrukovec 13 14 14 14 14 14 14 14 14

Totovec 3 3 3 3 3 3 3 3 3

Turčišće 0 0 0 0 0 0 0 11 10

UKUPNO 3742 4159 4391 4493 4509 4757 4538 4288 4206

Izvor: Centar za socijalnu skrb Čakovec

Djelomični podaci o broju Roma u Meñimurju prikupljeni su iz nekoliko različitih

izvora. Jedan od izvora bio je Centar za socijalnu skrb u Čakovcu. Iako se Romi ne

izjašnjavaju takvima tijekom popisa, kad je riječ o socijalnim pravima i primanjima, nemaju

31

problema sa nacionalnim opredjeljenjem. No, kako nisu svi Romi primatelji socijalne pomoći

i kako je upitna vjerodostojnost broja njenih korisnika, taj podatak u najvećim naseljima nije

predstavljao stvaran broj stanovnika. Kao vjerodostojan podatak o broju Roma uzet je broj

korisnika socijalne pomoći u većinski hrvatskim naseljima s pojedinačnim romskim

obiteljima za koje su djelatnici Centra sa sigurnošću znali njihov broj.

Može zbunjivati podatak da je u sustavu socijalne skrbi u Donjoj Dubravi 59 osoba

romske nacionalnosti, iako ih ondje živi samo 7. Riječ je o tome da je Centar za socijalnu skrb

iz Čakovca u vrijeme provoñenja istraživanja još brinuo o osobama koje su nedavno raseljene

iz romskog naselja u Donjoj Dubravi u susjednu Podravinu.

Sljedeći izvor podataka bile su općine i mjesni odbori u kojima žive predstavnici

romske manjine. Njihovi podaci mogu se uzeti kao relevantni u naseljima s malim brojem

pripadnika romske etničke skupine. Predsjednici općinskih poglavarstava i vijeća mjesnih

odbora čiji su podaci uzeti kao vjerodostojni u svim slučajevima, osobno poznaju romske

obitelji u svojim naseljima. U naseljima s velikim brojem Roma predstavnici općina i mjesnih

odbora baratali su samo procjenama o broju Roma.

Vrlo kvalitetan podatak pronañen je u samim romskim naseljima. Većina romskih

naselja ima svog službenog predstavnika. Manji dio njih vodi evidenciju o broju stanovnika u

svojem naselju. Moglo bi se reći, jednu vrst registra stanovništva. Sustavno bilježe roñenu

djecu i umrle osobe, kao i doseljene i odseljene osobe. U nekim naseljima takvi predstavnici

svake ili svake druge godine provode vlastiti, interni popis stanovnika. Ti su podaci, u slučaju

nekih naselja, uzeti kao najvjerodostojniji.

Sljedeći izvor podataka bio je Ured državne uprave u Meñimurskoj županiji, odnosno

centralni Matični ured u Čakovcu. Ti podaci odnosili su se na vitalnu statistiku, odnosno na

broj roñenih i umrlih osoba romske nacionalnosti u Meñimurskoj županiji. Spomenuti Ured

baratao je i vlastitom procjenom broja romskih stanovnika u pojedinim naseljima. U većini

32

slučajeva njihovi podaci uzeti su kao vjerodostojni jer su se temeljili na dugogodišnjem

praćenju broja romskog stanovništva za vlastite potrebe Meñimurske županije. Popisi birača i

vitalna statistika bili su temelj procjene Ureda državne uprave u Meñimurskoj županiji o broju

romskih stanovnika u pojedinim naseljima. Usporedbom podatka o broju stanovnika u naselju

Kuršanec sa stvarnim brojem stanovnika ustanovljenog internim popisom 2009., uočeno je da

razlike nisu značajne. U konkretnom slučaju Ured državne uprave baratao je podatkom koji je

za oko 5% bio veći od stvarnog broja stanovnika. Veći broj stanovnika od stvarnog,

posljedica je emigracije odreñenog broja romskih stanovnika van romskog naselja. Zbog

nepostojanja kvalitetnijeg podatka o broju Roma u najvećim romskim naseljima, u većini

slučajeva su podaci Ureda državne uprave u Meñimurskoj županiji uzeti kao

najvjerodostojniji.

Problem prilikom prikupljanja podataka iz drugih izvora bio je što većina državnih

službi ne vodi evidenciju prema nacionalnosti svojih korisnika. U slučaju da podaci postoje,

nemoguće je bilo do njih doći zbog zakona o zaštiti osobnih podataka.

U nekim naseljima s manjim brojem romskih stanovnika broj pripadnika njihove

zajednice utvrñen je terenskim istraživanjem, odnosno prebrojavanjem članova njihovih

obitelji na licu mjesta. Iako se u nekim slučajevima poneke obitelji ili pojedinci ne deklariraju

Romima, njihova ih socijalna okolina takvima smatra. Zbog tog su razloga i oni ubrojeni u

Rome jer upravo percepcija nekog kao pripadnika romske manjine od strane većinskog

stanovništva generator je prostorno-socijalnih odnosa koji utječu na razvoj odreñenih

struktura i procesa koji se ovim radom istražuju. To je najčešće slučaj kod malog broja

mješovitih brakova gdje se djeca formalno deklariraju Hrvatima iako su potpuno asimilirani

unutar romske zajednice.

Osim u pojedinim naseljima s manjim brojem Roma, terenskim istraživanjem utvrñen

je i broj Roma u naselju Kuršanec koje je brojem romskih stanovnika drugo naselje u

33

Meñimurskoj županiji. Zbog nepostojanja potrebnih podataka za predviñene analize ovog

rada, stanovništvo navedenog naselja je popisano kako bi se na primjeru studije slučaja (case

study) izvršile odreñene analize romskog stanovništva Meñimurske županije. Provedenim

popisom prikupljeni su podaci o brojnom stanju, vitalnoj statistici, prostornom kretanju kao i

niz drugih podataka korištenih u analizama odreñenih struktura romskog stanovništva.

Podaci o broju roñenih i umrlih romske nacionalnosti za cijelu Meñimursku županiju

dobiveni su iz Ureda državne uprave u Meñimurskoj županiji, odnosno matičnih ureda.

Korišteni su prilikom izračuna prirodnog kretanja romske populacije. Ni oni, meñutim nisu

sasvim pouzdani. Kad je pretraga napravljena prema adresi roñenih i umrlih osoba, javile su

se odreñene razlike. U slučaju pretrage prema adresi bilo je više roñenih i umrlih, nego kad je

pretraga izvršena prema nacionalnosti. Ove se razlike opet mogu tumačiti isključivo

neizjašnjavanjem pripadnosti romskoj manjini.

Rezultat ove analize bila je procjena najtočnijeg podatka za svako romsko naselje.

Tab. 6 u poglavlju 3.4. donosi broj stanovnika romske nacionalnosti u Meñimurskoj županiji

po naseljima s napomenom o izvoru podataka za svako navedeno naselje. Prema toj procjeni,

sredinom 2008. godine u 28 naselja Meñimurske županije živjelo je 5 114 osoba romske

nacionalnosti. Taj broj korišten je u svim daljnjim izračunima u ovom radu.

3.3. Prostorna distribucija romskog stanovništva u Meñimurju po

gradovima i općinama

Meñimurje je administrativno podijeljeno na tri grada, Čakovec, Prelog, Mursko

Središće i 22 općine. Prema službenim podacima popisa stanovništva, Romi su bili prisutni u

12 administrativnih jedinica (tab. 4), gradovima Čakovcu i Murskom Središću i deset općina.

Od 2887 popisanih romskih stanovnika, najviše ih je bilo u administrativnom području grada

34

Čakovca gdje je živjela četvrtina svih izjašnjenih Roma u Meñimurju. Tu je riječ o

stanovnicima romskog naselja Kuršanec koje se nalazi u administrativnom prostoru Grada

Čakovca.

U tablici 4 zasebno je prikazana i općina Pribislavec koja se tek nakon popisa izdvojila

iz Grada Čakovca. Osamostaljenjem 2003. postala je općina s najvećim udjelom romskog

stanovništva u Meñimurju koji je dosezao 13%. Vrlo visok udio romskog stanovništva bilježe

još općine Orehovica (8,56%) i Mala Subotica (7,58%).

Visok udio u ukupnom romskom stanovništvu Meñimurske županije osim u Gradu

Čakovcu zabilježen je u općinama Nedelišće, Mala Subotica i Pribislavec (sl. 4).

Tab. 4. Prostorni raspored romskog stanovništva u Županiji meñimurskoj po gradovima i općinama 2001.

Grad / općina Broj stanovnika

romske nacionalnosti

Udio u stanovništvu grada/općine

(%)

Udio u romskom

stanovništvu županije

(%)

Čakovec 724 2,63 25,08

Mursko Središće 7 0,11 0,24

Belica 6 0,17 0,21

Domašinec 61 2,48 2,11

Goričan 9 0,29 0,31

Kotoriba 156 4,68 5,40

Mala Subotica 430 7,58 14,89

Nedelišće 541 4,69 18,74

Orehovica 237 8,56 8,21

Podturen 173 3,94 5,99

Pribislavec 381 13,01 13,20

Selnica 162 4,71 5,61

ŽUPANIJA MEðIMURSKA 2887 2,44 100

Izvor: DZS, popis 2001.

35

Sl. 4. Udio Roma u općinama i gradovima Meñimurske županije prema popisu 2001.

Izvor: DZS, popis 2001.

Stvarna situacija danas ipak je nešto drugačija. Usporedbom podataka iz različitih

izvora i rezultata terenskog istraživanja, procijenjeno je da je sredinom 2008. godine u

Meñimurju živjelo nešto više od 5100 stanovnika romske nacionalnosti. Sredinom 2010.

procijenjeni broj romskih stanovnika iznosi 5465. Prema tome, danas u Meñimurju živi

gotovo dvostruko više Roma nego je zabilježeno popisom 2001. godine. Toliki porast broja

stanovnika ne može se objasniti isključivo visokim stopama prirodnog priraštaja Kako nije

zabilježena nikakva značajnija imigracija romskog stanovništva u periodu nakon provedenog

popisa2, za pretpostaviti je da su popisni podaci o broju Roma u Meñimurskoj županiji vrlo

upitni. No, bez obzira na upitnost navedenih podataka, oni ostaju jedini službeni podatak o

razmještaju romskog stanovništva u Meñimurju. Iako podaci o samom broju stanovnika

2 Na istraženom primjeru imigracije u romsko naselje Kuršanec koje čini oko 20% ukupnog romskog stanovništva, nakon provedenog popisa doselilo je svega 6 osoba izvan Meñimurske županije

36

romske nacionalnosti ne odgovaraju današnjem stanju, oni ostaju prilično kvalitetan podatak o

prostornoj distribuciji romskog stanovništva.

Uzimajući u obzir procijenjeni broj stanovnika Županije sredinom 2008., romska

populacija sa svojih 5114 pripadnika činila je 4,34% stanovništva Meñimurja3. Iz navedenog

proizlazi da je danas skoro svaki dvadeseti stanovnik Meñimurja romske nacionalnosti.

Usporeñujući popisne podatke sa stanjem utvrñenim terenskim istraživanjem (tab 5.),

uviña se širenje areala u kojem obitavaju Romi. Danas su Romi prisutni u nekoliko općina

više nego tijekom popisa 2001. U nekim od njih su se naselili nakon popisa, a u nekima se

tijekom popisa nisu izjasnili Romima.

Zahvaljujući brzom porastu broja stanovnika romske nacionalnosti, u gotovo svim

općinama porastao je i relativan udio romske populacije. Jedino smanjenje zabilježeno je u

općini Selnica. Ovdje je riječ o tome da je romsko naselje Sitnice, promjenom granica

katastarskih općina, iz općine Selnica preseljeno u grad Mursko Središće. Samim time, udio

Roma se u Selnici jako smanjio, a u Murskom Središću povećao.

Prema stanju 2008., teritorijalna jedinica s najvećim udjelom romskog stanovništva

bila je općina Orehovica u kojoj udio pripadnika romske etničke manjine dosezao 20,8% (tab

5). Vrlo visok udio bilježi i općina Pribislavec (19,82%). Više od 10% romskog stanovništva

imaju još općine Mala Subotica (12,91%), Nedelišće (10,11%) i Kotoriba (10,74%).

3Podatak o 5114 pripadnika romske nacionalne manjine odnosi se na stanje sredinom 2008. godine. Broj stanovnika Županije procijenjen je na temelju prirodnog kretanja i migracijskog salda za period nakon provedenog popisa. Sredinom 2008. broj stanovnika Meñimurske županije iznosi 117 744.

37

Tab. 5. Prostorni raspored romskog stanovništva u Meñimurskoj županiji sredinom 2008.

GRAD/OPĆINA Broj stanovnika

romske nacionalnosti 2008.

(%) u stanovništvu

grada/općine4

(%) u ukupnom romskom

stanovništvu županije

Čakovec 965 3,48 18,87

Mursko Središće 287 4,40 5,61

Prelog 0 0 0

Belica 19 0,56 0,37

Dekanovec 0 0 0

Domašinec 85 3,46 1,66

Donja Dubrava 7 0,32 0,14

Donji Kraljevec 6 0,12 0,12

Donji Vidovec 22 1,43 0,43

Goričan 47 1,54 0,92

Gornji Mihaljevec 0 0 0

Kotoriba 360 10,74 7,04

Mala Subotica 746 12,91 14,59

Nedelišće 1180 10,11 23,07

Orehovica 569 20,80 11,13

Podturen 203 4,75 3,97

Pribislavec 612 19,82 11,97

Selnica 0 0 0

Strahoninec 4 0,15 0,08

Sveta Marija 1 0,04 0,02

Sv. Juraj na Bregu 1 0,02 0,02

Sv. Martin na Muri 0 0 0

Šenkovec 0 0 0

Štrigova 0 0 0

Vratišinec 0 0 0

ŽUPANIJA MEðIMURSKA

5114 4,34 100

Izvor: Ured državne uprave u Meñimurskoj županiji, Centar za socijalnu skrb Čakovec, predstavnici lokalne

samouprave, predstavnici romskih naselja, terensko istraživanje 2009.

4 Broj stanovnika svake općine procijenjen je na temelju prirodnog kretanja i migracijskog salda od 2001. do 30. 06. 2008.

38

Sl. 5. Udio Roma u općinama i gradovima Meñimurske županije sredinom 2008.

Izvor: Ured državne uprave u Meñimurskoj županiji, Centar za socijalnu skrb Čakovec, predstavnici lokalne

samouprave, predstavnici romskih naselja, terensko istraživanje 2009.

3.4. Romska naselja u Meñimurju

Izraz „romsko naselje“, kako ističe Zupančić (2007), nastao je potrebom definiranja

skupine stambenih jedinica naseljenih isključivo romskim stanovništvom. Te stambene

zajednice, većinom, nisu prava statistička naselja. Iako su u neposrednoj blizini postojećih

statističkih naselja s većinskim stanovništvom, Romi se u njihov život funkcionalno,

uglavnom, ne uključuju. Romi u Meñimurskoj županiji najvećim dijelom žive u zasebnim,

etnički homogenim dijelovima naselja u kojima obitavaju isključivo Romi prostorno

odvojenima od većinski hrvatskih dijelova naselja kojima administrativno pripadaju. Naselja

tog tipa jesu Kuršanec, Orehovica, Sitnice, Kotoriba i Lončarevo kraj Podturna. Odnedavno

39

se dva romska naselja tog tipa statistički vode kao samostalna naselja. Riječ je o naselju Parag

koje se 2005. izdvojilo iz obližnjeg naselja Trnovec i naselju Piškorovec izdvojenom iz

naselja Držimurec.

Drugi tip romske naseljenosti čine krajnje ulice na rubovima većinski hrvatskih naselja

u kojima žive isključivo Romi. Takvom tipu romskih naselja pripadaju Gornji Kuršanec,

Goričan, Hlapičina, Kvitrovec kraj Domašinca i Pribislavec.

Sveukupno u Meñimurju postoji 13 naselja s većom koncentracijom romskog

stanovništva. Donedavno je postojalo romsko naselje i u Donjoj Dubravi (Ignac, 1996).

Tijekom popisa stanovništva ondje Romi nisu popisani, iako ih je, prema iskazu općinskih

čelnika, bilo prisutno oko 70-ak. Danas tog naselja više nema. Naime, naselje je bilo

smješteno u samoj naplavnoj ravni rijeke Drave. Za vrijeme višeg vodostaja čitavo je naselje

znalo biti poplavljeno. Zbog teških uvjeta življenja, općinske su vlasti potakle preseljenje

romskih obitelji s navedene lokacije i pomogle im u pronalasku kvalitetnijeg stambenog

rješenja. Većina ih je preselila van Meñimurja, uglavnom u susjednu Podravinu.

Brojem stanovnika romska naselja vrlo su različita. Njihova veličina kreće se od svega

tridesetak osoba romske nacionalnosti naseljenih u nekoliko kuća prostorno koncentriranih na

rubu sela, što je slučaj u Hlapičini, pa do preko tisuću stanovnika u najvećem romskom

naselju.

Najveće romsko naselje brojem stanovnika je Parag. Njegovih nešto više od tisuću

stanovnika čini oko 20% ukupne romske populacije u Meñimurju. Od 2005. godine vodi se

kao samostalno naselje. Do tada je administrativno pripadao obližnjem naselju Trnovec.

Smješten je uz sam nasip rijeke Drave u blizini hrvatsko-slovenske granice. Svojim

osamostaljenjem postao je prvo samostalno naselje naseljeno isključivo pripadnicima romske

etničke skupine. Unazad nekoliko godina devet obitelji s tridesetak članova preselilo je u

40

obližnji Trnovec. Ondje žive integrirano s ostalim stanovnicima većinske hrvatske

nacionalnosti.

Brojem stanovnika drugo najveće romsko naselje u Meñimurskoj županiji je naselje

Kuršanec koje administrativno pripada Gradu Čakovcu, iako je od njega udaljeno desetak

kilometara. Ovdje je riječ o prostorno odvojenom zaselku kojeg se neslužbeno naziva

Kuršanski Lug. Terenskim istraživanjem početkom 2009. godine utvrñeno je da u njemu živi

960 osoba.

Veličinom treće naselje sa 745 stanovnika jest Piškorovec. Tu je takoñer riječ o novom

samostalnom naselju izdvojenom iz naselja Držimurec kojemu je do nedavno pripadao.

Zajedno s Paragom čini jedina dva samostalna naselja u Meñimurju u kojima žive isključivo

pripadnici romske nacionalnosti.

Sl. 6. Noviji dio romskog naselja Kuršanec

Foto: H. Šlezak

41

U Meñimurskoj županiji postoje još dva naselja s više od 500 pripadnika romske

etničke skupine. To su Pribislavec i Orehovica. U Pribislavcu se radi o romskom naselju koje

je nekad bilo prostorno odvojeno od hrvatskog dijela naselja. Danas je zbog prostornog

širenja i izgradnje stambenih objekata u romskom dijelu posve spojeno s hrvatskim dijelom

naselja i predstavlja samo krajnju ulicu cjelokupnog Pribislavca. Ondje živi nešto više od 600

romskih stanovnika.

Sl. 7. Romsko naselje Piškorovec

Foto: H. Šlezak

U Orehovici Romi obitavaju u tri zaselka odvojena od glavnine naselja. Najveći i

ujedno najudaljeniji zaselak smješten je uz rijeku Dravu u neposrednoj blizini hidroelektrane

„Čakovec“. U njemu živi oko 450 stanovnika. U drugom, ostatku sela najbližem zaselku, živi

šezdesetak stanovnika, dok u trećem zaselku, tzv. Celju živi najmanje Roma, njih pedesetak.

42

Tab. 6. Prostorni raspored romskog stanovništva u Meñimurskoj županiji 2008. po naseljima

Grad / općina Naselje

Broj stanovnika

romske nacionalnosti

Izvor

Čakovec 8 Ured državne uprave

Kuršanec 953 Terensko istraživanje

Totovec 3 Centar za socijalnu skrb Čakovec

Novo Selo na Dravi 1 Terensko istraživanje

Mursko Središće 254 Ured državne uprave Mursko Središće

Hlapičina 33 Ured državne uprave

Belica Belica 19 Centar za socijalnu skrb

Domašinec 81 Ured državne uprave Domašinec

Turčišće 4 Ured državne uprave

Goričan Goričan 47 Terensko istraživanje

Kotoriba Kotoriba 360 Ured državne uprave

Piškorovec 745 Ured državne uprave Mala Subotica

Mala Subotica 1 Ured državne uprave

Parag 1034 Ured državne uprave

Trnovec 33 Predstavnik lok. samouprave

Gornji Kuršanec 108 Terensko istraživanje Nedelišće

Pušćine 5 Terensko istraživanje

Orehovica 563 Predstavnik romskog naselja Orehovica

Podbrest 6 Centar za socijalnu skrb

Podturen 201 Ured državne uprave Podturen

Novakovec 2 Ured državne uprave

Pribislavec Pribislavec 612 Ured državne uprave

Strahoninec Strahoninec 4 Terensko istraživanje

Donji Vidovec Donji Vidovec 22 Centar za socijalnu skrb

Donji Kraljevec Hodošan 6 Terensko istraživanje

Donja Dubrava Donja Dubrava 7 Predstavnik lok. samouprave

Sv. Juraj na Bregu

Dragoslavec 1 Ured državne uprave

Sveta Marija Sveta Marija 1 Ured državne uprave

MEðIMURSKA ŽUPANIJA 5114

Izvor: Ured državne uprave u Meñimurskoj županiji, Centar za socijalnu skrb Čakovec, predstavnici lokalne

samouprave, predstavnici romskih naselja, terensko istraživanje 2009.

43

Ovaj posljednji zaselak nije isključivo naseljen romskim stanovništvom. Ovdje Romi

zajednički žive izmiješano sa stanovnicima većinske hrvatske nacionalnosti. Sveukupno, u

administrativnim granicama naselja Orehovica, živi oko 560 pripadnika romske etničke

manjine.

Kotoriba, Podturen, Gornji Kuršanec i Mursko Središće naselja su u grupi od 100 do

500 stanovnika romske nacionalnosti. U Kotoribi je riječ o romskom naselju s oko 360

stanovnika izgrañenom 80-ih godina 20. stoljeća. Unatoč mladosti postojećeg naselja, Romi

su u Kotoribi prisutni od puno ranije. U postojećem naselju planski su naseljeni tijekom

preseljenja s obližnje lokacije bivšeg romskog naselja unutar industrijske zone Kotoribe zbog

čije je izgradnje došlo do rušenja ondašnjeg romskog naselja.

Sl. 8. Romsko naselje u Kotoribi

Foto. H. Šlezak

44

U Podturnu je romsko naselje takoñer prostorno odvojeno od hrvatskog dijela. Naziva

se Lončarevo Naselje. Ondje živi oko 200 Roma. Smješteno je neposredno uz državnu

granicu prema Sloveniji. Prema dosadašnjim povijesnim istraživanjima, ovo je prvo romsko

naselje na području Meñimurja. U dokumentaciji župnog ureda u Podturnu zabilježeno je

krštenje jednog Roma 1866. godine. To je dokaz da su u ove krajeve Romi doselili svega

nekoliko godina nakon ukidanja ropstva u Rumunjskoj (Bunjac, 2008).

Murskom Središću pripada romsko naselje Sitnice. Od samog grada Mursko Središće

kojem pripada udaljeno je nešto više od kilometra. Smješteno je uz glavnu cestovnu

prometnicu koja povezuje Čakovec i Mursko Središće. Sitnice su donedavno dijelom

pripadale susjednoj općini Selnica. Dogovorom izmeñu općine Selnica i grada Mursko

Središće došlo je do promjene granica katastarskih općina te su sada Sitnice u sastavu grada

Mursko Središće. Ova je akcija bila i logična s obzirom da su Sitnice oduvijek gravitirale

bližem Murskom Središću. U ovom naselju živi oko 250 stanovnika romske nacionalnosti.

U Gornjem Kuršancu živi nešto malo više od 100 pripadnika romske nacionalnosti.

Većina ih živi izdvojeno na kraju naselja u blizini rijeke Drave i početka akumulacijskog

Varaždinskog jezera, dok manji broj živi integrirano s većinskim stanovništvom.

Romsko naselje Kvitrovec kraj Domašinca ima oko 80 stanovnika. Smješteni su u

slijepoj ulici na kraju istoimenog naselja neposredno uz obližnje jezero nastalo eksploatacijom

šljunka. Ovo je naselje vremenom svojeg nastanka relativno mlado. Riječ je zapravo o lokaciji

gdje je bila smještena samo jedna romska obitelj. Kasnije je zbog ženidbe njenih članova i

osnivanja vlastitih obitelji uz stalno prisutne visoke stope rodnosti došlo do povećanja broja

stanovnika na navedenoj lokaciji. Vrlo je vjerojatno da je sličan scenarij bio i u mnogim

drugim romskim naseljima potpomognut doseljavanjem bližih i daljih roñaka čime su prvotne

lokacije s neznatnim brojem stambenih objekata prerasle u romska naselja s prepoznatljivim

strukturnim i fizionomskim obilježjima.

45

U Goričanu živi 47 Roma. Smješteni su u zasebnoj ulici na kraju naselja. Dva

pripadnika njihove populacije žive integrirano unutar hrvatskog dijela Goričana. Riječ je o

osobama koje žive u nacionalno miješanim izvanbračnim zajednicama.

Brojem stanovnika najmanje romsko naselje nalazi se u Hlapičini. Riječ je o nekoliko

kuća okupljenih na rubu samog sela. Ondje žive 33 pripadnika romske populacije. Jednak broj

romskih stanovnika živi i u naselju Trnovec. Riječ je o Romima koji žive integrirano s

lokalnim stanovništvom, a doselili su iz susjednog Paraga.

Sl. 9. Naselja s više od 30 pripadnika romske manjine u Meñimurskoj županiji, stanje krajem 2008.

Izvor: Ured državne uprave u Meñimurskoj županiji, Centar za socijalnu skrb Čakovec, predstavnici lokalne

samouprave, predstavnici romskih naselja, terensko istraživanje 2009.

Navedenih trinaest naselja predstavljaju mjesta prostorne koncentracije romske

manjine u Meñimurskoj županiji. Osim u navedenim naseljima, Romi su u manjem broju

46

prisutni i u drugim naseljima Meñimurske županije gdje žive integrirano sa ostalim

stanovništvom (tab. 6).

S geografskog stajališta vrlo je interesantno pokušati otkriti lokacijske faktore

smještaja romskih naselja. Uočava se da se većina romskih naselja nalazi uz riječne tokove

Drave i Mure. U brežuljkastom području Gornjeg Meñimurja Romi nisu prisutni. Romska

naselja nalaze se isključivo u prostoru nizinskog, Donjeg Meñimurja u prostoru nekadašnjih

riječnih terasa i naplavnih ravnica navedenih rijeka. Glavni zaključak koji se nameće

analizom smještaja, jest da su se Romi blizu riječnih tokova Drave i Mure u najvećoj mjeri

naseljavali zbog obilja šumske vegetacije u tom prostoru. Naime, sve donedavno, glavni izvor

prihoda ovdašnjih Roma bila je izrada drvenih korita i ostalih drvenih kućnih potrepština

kojima su opsluživali lokalno hrvatsko stanovništvo. Blizina izvora sirovine za izradu

navedenih proizvoda u obliku šuma vrbe i topole uz riječne tokove ističe se kao glavni faktor

smještaja većine romskih naselja u Meñimurju.

Pribislavec i Piškorovec jedina su dva naselja smještena dalje od velikih riječnih

tokova Drave i Mure. Meñutim, i u blizini ovih naselja postoji jedan vodotok. Riječ je o

potoku Trnava. Uz njega su nekad takoñer rasle velike šume s dovoljno sirovine za

proizvodnju korita. U neposrednoj blizini Piškorovca dio tih šuma očuvan je do danas.

3.5. Prostorna segregacija romske populacije u Meñimurju

Znanstveno proučavanje segregacije ima začetke u Sjedinjenim Američkim Državama.

Mješoviti rasni i etnički sastav stanovništva SAD-a bio je plodno tlo za razvoj teorije i metoda

proučavanja prostorne segregacije. Iako je segregacija u početku bila predmet prije svega

socioloških istraživanja, uskoro se njezinu proučavanju pridružuju i neke druge znanosti.

47

Jedna je od njih geografija, koja od sredine 20. stoljeća intenzivnije proučava segregaciju s

njezina prostornog aspekta (Martori i dr., 2005; Wong, 2001).

Heterogen sastav stanovništva odreñenog prostora često rezultira pojavom prostorne

segregacije. Nejednaka rasprostranjenost ili, u krajnjem slučaju, prostorna odvojenost

različitih skupina stanovništva pojava je koja sve više zaokuplja pozornost geografa diljem

svijeta. Prostorna segregacija univerzalno je prisutna u svim društvenim zajednicama.

Svjedoci smo postojanja prostornih cjelina koje se prema rasnim, etničkim ili socijalnim

obilježjima stanovništva razlikuju od okolnog prostora. Tako postoje kineske i crnačke četvrti

ili različita rasna i etnička geta koja se svojom demografskom strukturom razlikuju od

ostaloga okolnog prostora.

Republika Hrvatska ulaže velika sredstva i napore u integraciju romske populacije u

moderno hrvatsko društvo. No prostorni aspekt njihove segregacije vrlo je malo ili uopće nije

uzet u obzir. Njihova distribucija i koncentracija u vrlo malim i ograničenim arealima u

prostoru Hrvatske istovremeno je i posljedica i uzrok socijalne odijeljenosti od ostatka

hrvatskoga društva. Cilj ovog dijela rada jest analizirajući prostornu distribuciju romske

populacije u najsjevernijoj hrvatskoj županiji odgovoriti na pitanja postoji li i u kolikoj mjeri

prostorna segregacija romske manjine u Meñimurju. U njemu će se odreñenim pokazateljima

pokušati kvantificirati prostornu segregaciju Roma u Meñimurju. Istovremeno će na temelju

opažanja tijekom terenskog istraživanja biti prikazani i odreñeni apsolutni pokazatelji

prostorne segregacije na razini naselja u kojima žive pripadnici romske manjine. Rezultati

provedenog istraživanja na primjeru Meñimurske županije mogu pridonijeti razumijevanju

socijalne strukture prostora u kojem participira romsko stanovništvo. Bolje razumijevanje

prostorne odvojenosti, odnosno segregacije romskog stanovništva na ovom primjeru može

potaknuti planiranje različitih mjera čiji će rezultat biti smanjenje razlika i jača integracija

romske manjine u hrvatsko društvo.

48

3.5.1. Osnovni pokazatelji prostorne segregacije

Segregacija kao prostorna pojava socioekološki je proces koji podrazumijeva

koncentraciju odreñene grupe stanovništva u jednom prostoru, odnosno neravnomjeran

raspored pojedinih grupa stanovništva u promatranom području (Vresk, 2002).

Prema Massey i Denton (1988), segregacija ima pet dimenzija: ravnomjernost,

izloženost, koncentraciju, centralizaciju i okupljanje. Ravnomjernost se odnosi na stupanj u

kojem je neka skupina više ili manje zastupljena u različitim prostornim jedinicama u odnosu

na njenu ukupnu zastupljenost u teritorijalnoj jedinici višeg ranga. Izloženost je stupanj

mogućega kontakta meñu pripadnicima manjinske i većinske skupine u odreñenome

promatranom području. Koncentracija se u ovom kontekstu odnosi na relativnu veličinu

prostora koji odreñene skupine stanovništva zauzimaju. Centralizacija kao dimenzija

predstavlja aspekt segregacije koji se uglavnom javlja u urbanim područjima i proučava

zastupljenost manjinske grupe u centralnom području grada. Okupljanje je peta dimenzija i

znači mjeru u kojoj se teritorijalne jedinice nastanjene manjinskom skupinom okupljaju,

odnosno nadovezuju jedna na drugu.

Reardon i O'Sullivan (2004) u svom radu preoblikuju navedeni koncept

dimenzioniranja prostorne segregacije. Oni izdvajaju svega dvije osnovne dimenzije te

pojave, ravnomjernost i izloženost. Dimenziju ravnomjernosti predstavlja i okupljanje kao

pojava iste dimenzije, ali drugog predznaka. Jednako tako, dimenziji izloženosti pripada

pojava izolacije (sl. 10). Koncentraciju i centralizaciju smatraju samo potkategorijama

prostorne ravnomjernosti.

49

Ravnomjernost

Okupljanje

IzloženostIzolacija

Sl. 10. Dimenzije prostorne segregacije

Prilagoñeno prema Reardon i O' Sullivan, 2004.

Bez obzira na teorijsko-koncepcijske razlike jasno je da je prostornu segregaciju

moguće sagledati kroz nekoliko različitih aspekata. U ovom radu pozornost je usmjerena na

najčešće upotrebljavane pokazatelje koji obuhvaćaju više navedenih dimenzija, odnosno

aspekata prostorne segregacije. Kako se te dimenzije segregacije prije svega odnose na urbana

područja, proučavanje prostorne segregacije romskog stanovništva u Meñimurju usmjereno je

na one dimenzije i pokazatelje koji odgovaraju većemu teritorijalnom obuhvatu, u ovom

slučaju Meñimurskoj županiji.

Ravnomjernost je osnovna i najčešće upotrebljavana dimenzija prikazivanja

segregacije. Ravnomjernost je maksimalna kada sve promatrane prostorne jedinice imaju

50

jednaku relativnu zastupljenost manjinske i većinske skupine kao i čitav ukupno promatrani

prostor. Druga je krajnost maksimalna neravnomjernost, kad manjinska i većinska skupina ne

dijele isti prostor.

Jedan od najčešće upotrebljavanih pokazatelja segregacije nekog prostora kroz

dimenziju ravnomjernosti jest indeks disimilacije D, koji su razradili Duncan i Duncan

(1955). Taj pokazatelj govori o zastupljenosti promatranih skupina u teritorijalnim jedinicama

nižeg reda u odnosu na njihovu zastupljenost u teritorijalnoj jedinici višeg reda.

Indeks disimilacije D izražava se formulom

D = 0,5 ΣΣΣΣ | pir / R - pih / H |

Gdje je pir populacija grupe r u prostornoj jedinici i,

pih populacija grupe h u prostornoj jedinici i,

R ukupna populacija grupe r, a

H ukupna populacija grupe h.

U ovom slučaju r će predstavljati Rome, a h ostalo stanovništvo. Taj se indeks rabi u

slučajevima proučavanja segregacijskih odnosa dviju grupa, iako su razrañene i varijante u

kojima se istodobno proučava odnos više grupa stanovništva.

Vrijednost indeksa kreće se u rasponu od 0 do 1. Hipotetična vrijednost 0 označivala

bi jednoliku raspodjelu promatranih skupina u odnosu na njihovu zastupljenost u ukupnoj

promatranoj populaciji. Vrijednost 1 označuje potpunu segregaciju, odnosno odvojenost

promatranih skupina u proučavanom prostoru. Dobiveni rezultat upućuje na udjel pripadnika

promatrane skupine koji bi se morali drugačije razmjestiti u promatranom području kako bi

njihova rasprostranjenost bila uravnotežena. Pozitivna strana tog pokazatelja jest što ne ovisi

51

o apsolutnoj zastupljenosti proučavanih grupa u sveukupnoj populaciji. Zamjerka koja mu se

pripisuje jest da je jako osjetljiv na promjenu teritorijalne razine istraživanja. Kada se računa

na većem broju manjih teritorijalnih jedinica, u hrvatskom slučaju naselja, indeks je obično

veće vrijednosti nego kad se računa na manjem broju teritorijalnih jedinica višeg reda, u ovom

slučaju općina. Drugi je nedostatak njegova neprostornost. Indeks ne uzima u obzir stvarnu

prostornu distribuciju promatranih skupina. Pri njegovoj uporabi javlja se tzv. problem

šahovske ploče, gdje je u svim prikazanim slučajevima vrijednost indeksa 1, a prostorna je

grupiranost potpuno različita (sl. 11). Kao odgovor na te nedostatke mnogi su teoretičari

prostorne segregacije pokušavali modificirati taj pokazatelj kako bi se uzela u obzir i

prostorna komponenta promatranog područja. Brojnim radovima suvremeni istraživači

prostorne segregacije daju niz mogućih prilagoñenih pokazatelja te pojave, kojima donekle

pokušavaju pridodati aspekt prostorne distribucije, čime bi se ublažio efekt šahovske ploče

(Feitosa i dr., 2004; Feitosa i dr., 2007; Wong, 2003; Wong, 2004; Wong, 2005; Reardon i

O'Sullivan, 2004; Jargowsky i Jeongdai, 2005; Lee i Culhane, 1998; Anselin, 1995; Reardon i

Firebaugh, 2002).

Razlike su vidljive na primjeru gdje Brown i Chung (2006) usporedo prikazuju

vrijednosti D i jedne njegove prilagoñene varijante D(adj), koju predlaže Morill (1991).

Njime se donekle uzima u obzir i prostorna distribucija promatranih skupina u istraživanom

području (sl. 11). Vrijednost tog pokazatelja ovisi o postojanju, odnosno nepostojanju

prostornog doticaja teritorijalnih jedinica u kojoj su zastupljeni pripadnici promatrane

skupine. Njegovu izračunu prethodi izrada binarne matrice prostornog doticaja, odnosno

susjedstva teritorijalnih jedinica. Iako dakle vrijednost D(adj) donekle ovisi o prostornom

uzorku, ne uspijeva se uočiti povezanost visoke ili niske vrijednosti tog pokazatelja s nekim

odreñenim prostornim uzorkom segregacijske grupiranosti. Upravo stoga indeks disimilacije

sa svim svojim varijantama kvalitetno predočava samo segregacijsku dimenziju

52

ravnomjernosti, odnosno neuravnoteženost zastupljenosti promatranih skupina u

administrativnim prostornim jedinicama proučavanog područja.

Prostorni uzorak Opis prostornog uzorka D D (adj)

Velika centralizirana rasna / etnička

grupiranost u središtu

1 0,80

Velika decentralizirana rasna / etnička

grupiranost na rubu

1 0,88

Uniformirani uzorak rasnih / etničkih

enklava sa jednom u središtu

1 0,53

Raštrkan ili slučajan uzorak rasnih /

etničkih enklava sa jednom u središtu

1 0,72

Relativno velika rasna / etnička

grupiranost u središtu i manje

1 0,74

Neprekinuta rasna / etnička enklava u

središnjem prstenu

1 0,47

Neprekinuta rasna / etnička enklava u

vanjskom prstenu

1 0,67

Neprekinuta rasna / etnička enklava u

vanjskom prstenu na manjem prostoru

1 0,57

Sl. 11. Segregacijski pokazatelji za hipotetične prostorne grupiranosti dviju rasnih/etničkih grupa

100 % Crnci 100 % Bijelci

Prilagoñeno prema Brown i Chung, 2006.

Bez obzira na navedene nedostatke indeks disimilacije D ostaje jedan od najvažnijih i

najčešće upotrebljavanih pokazatelja prostorne segregacije jer jedini daje globalnu sliku

segregiranosti neke skupine stanovništva u odreñenome promatranom području.

Drugu osnovnu dimenziju segregacije, prema Reardonu i O'Sullivanu (2004.), čini

izloženost. Ona se odnosi na stupanj mogućega kontakta, odnosno mogućnosti interakcije

53

pripadnika manjinske i većinske skupine. Dva osnovna, meñusobno povezana pokazatelja

koja se najčešće rabe za prikaz te dimenzije segregacije jesu indeks izolacije i indeks

interakcije.

Ta dva pokazatelja odražavaju vjerojatnost u kojoj pripadnik manjinske grupe dijeli

teritorijalnu jedinicu s pripadnikom većinske grupe. Pritom indeks interakcije mjeri izloženost

članova manjinske grupe prema članovima većinske grupe, a indeks izolacije pokazuje u kojoj

su mjeri članovi manjinske skupine upućeni na same sebe.

Formula indeksa interakcije glasi:

In = ∑ (pir / R )( pih / Pi)

pir je broj pripadnika grupe r u prostornoj jedinici i,

pih je broj pripadnika grupe h u prostornoj jedinici i,

R je ukupan broj pripadnika grupe r u promatranom području, a

Pi je ukupan broj stanovnika u prostornoj jedinici i.

Analogno, formula indeksa izolacije glasi:

Iz = ∑ (pir / R )( pir / Pi)

Zbroj vrijednosti tih dvaju indeksa jest 1. Prema tome, manje vrijednosti indeksa

interakcije i više vrijednosti indeksa izolacije upućuju na viši stupanj segregacije promatrane

skupine u odreñenom prostoru. Analogno tome, više vrijednosti indeksa interakcije i manje

54

vrijednosti indeksa izolacije upućuju na zaključak da je prostorna segregacija manje izražena

kroz dimenziju izloženosti.

Brown i Chung (2006) u proučavanju prostorne segregacije predlažu uporabu i drugih

postojećih pokazatelja, koji imaju veću prostornu osjetljivost od dosad navedenih. Jedan je od

takvih često upotrebljavanih pokazatelja lokacijski kvocijent. Njegova vrijednost odnosi se na

relativnu zastupljenost manjinske grupe u odreñenoj teritorijalnoj jedinici u odnosu na ukupnu

zastupljenost u cjelokupnome promatranom području.

Lokacijski kvocijent izračunava se formulom

LQi = (ri / pi) / (R / P)

Pritom ri i pi predstavljaju broj pripadnika promatrane skupine i ukupnog stanovništva

odreñene prostorne jedinice, a R i P ukupni broj pripadnika ciljane skupine i ukupni broj

stanovnika cijeloga istraživanog prostora.

U ovom slučaju to znači da ako postotni udio proučavane skupine unutar teritorijalne

jedinice odgovara postotnom udjelu te skupine unutar sveukupnoga istraživanog područja,

vrijednost LQ = 1. Ako je zastupljenost u promatranoj jedinici veća od sveukupne

zastupljenosti, onda je LQ > 1, odnosno ako je manja, vrijednost je LQ < 1. Raspon mogućih

vrijednosti kreće se izmeñu 0 i ∞.

Kako bi istaknuli odreñenu značajnost, Brown i Chung (2006) rabe LQ ≥ 1,2 za prikaz

značajnije koncentracije ciljane skupine i LQ ≤ 0,85 za prikaz njezine izraženije

podzastupljenosti u odnosu na relativnu zastupljenost u ukupnome proučavanom prostoru.

55

Dobra je strana tog pokazatelja da uzima u obzir svaku teritorijalnu jedinicu zasebno,

za razliku od prije navedenih indeksa disimilacije, interakcije i izolacije. Njegova vrijednost s

geografskog aspekta jest što se vrlo lako može vizualizirati u obliku kartograma.

Za izračun indeksa disimilacije, indeksa interakcije, indeksa izolacije i lokacijskoga

kvocijenta upotrijebljeni su službeni podaci posljednjega provedenog popisa 2001. na razini

gradova i općina. Iako podaci popisa nisu posve adekvatni kad je riječ o apsolutnom broju

pripadnika romske manjine, za potrebe ove analize jedini su mogući izvor potrebnih podataka.

Unatoč nedostatku kvalitetnog izvora podataka o stvarnom broju Roma, rezultati ovog rada

nikako ne gube na značenju. Upotrijebljeni pokazatelji prostorne segregacije ne uzimaju u

obzir apsolutni broj pripadnika promatrane skupine stanovništva, već samo odnose njihove

zastupljenosti u gradovima i općinama u odnosu na ukupnu zastupljenost u županiji. Uz

pretpostavku da su se Romi u svim naseljima u podjednakoj mjeri nacionalno izjašnjavali kao

pripadnici romske manjine, rezultati ove analize na temelju popisnih podataka predstavljaju

stvarno stanje prostorne segregacije romske populacije u Meñimurju. No poznato je da unutar

romske zajednice postoji pojava etnomimikrije, odnosno da se poneki Romi tijekom popisa ne

izjašnjavaju kao pripadnici romske manjine. Logična je i pretpostavka da je ta pojava

izrazitija u naseljima s vrlo malim brojem Roma. Ako je to i bio slučaj tijekom posljednjeg

popisa, predočeni rezultati nikako ne gube na vjerodostojnosti. Kako je riječ o manjem broju

pripadnika romske manjine koji čine neznatan udio u ukupnome romskom stanovništvu,

rezultati segregacijskih pokazatelja koji bi obuhvatili i takve Rome neznatno bi se razlikovali

od ovdje predočenih.

Potrebno je napomenuti da se sadašnja općina Pribislavec u vrijeme popisa nalazila u

sastavu Grada Čakovca. U ovom radu ona je izdvojena kao zasebna općina iako to nije bila u

vrijeme popisa. Isto tako, romsko naselje Sitnice uračunato je u Grad Mursko Središće iako je

u vrijeme popisa bilo u sastavu općine Selnica. Kako je nakon popisa došlo do promjena

56

granica općina, te su promjene i u ovom radu uzete u obzir radi prikaza stvarnoga trenutačnog

stanja.

Svi dosad navedeni pokazatelji kvantificiraju prostornu segregaciju odreñenih većih

teritorijalnih jedinica, u ovom slučaju županije i općina. U ovom radu bit će prikazani i neki

apsolutni pokazatelji prikupljeni terenskim istraživanjem koji mogu pridonijeti shvaćanju

prostorne segregacije romske manjine od ostatka stanovništva na lokalnoj razini, odnosno

unutar naselja u kojima žive Romi. Jedan od takvih pokazatelja prostorne odvojenosti jesu

apsolutne vrijednosti cestovne udaljenosti izmeñu hrvatskih i romskih dijelova naselja.

Rezultati terenskih opažanja ponajbolje će dočarati u kolikoj je mjeri romska manjina doista

prostorno odvojena od ostatka lokalnog stanovništva.

Važan izvor podataka bio je i istraživački razgovor s romskim obiteljima vezan uz

prostornu odvojenost i hipotetičnu mogućnost preseljenja u većinski hrvatski dio naselja.

3.5.2 Prostorna segregacija romske populacije u Meñimurju

Naseljenost Roma u Meñimurju obilježena je prostornom segregacijom od lokalne do

županijske razine. Romsko stanovništvo najvećim dijelom živi u zasebnim, etnički

homogenim dijelovima naselja koji su prostorno odvojeni od ostatka statističkog naselja

kojemu pripadaju. Može se reći da su posrijedi zaselci koji su manje ili više prostorno

odvojeni od većinski hrvatskih naselja kojima administrativno pripadaju. Odnedavno se dva

romska naselja tog tipa statistički vode kao zasebna naselja: Parag kraj Trnovca i Piškorovec

pokraj Držimurca. Prema tome, na razini naselja u navedenim slučajevima romsko je

stanovništvo potpuno odvojeno od većinskog stanovništva. Drugi tip romske naseljenosti čine

krajnje izdvojene ulice na rubovima većinski hrvatskih naselja u kojima žive isključivo Romi.

Sveukupno je u Meñimurju tijekom provoñenja popisa postojalo dvanaest naselja s većom

57

koncentracijom romskog stanovništva (sl. 9). Osim u prikazanim naseljima Romi danas u

manjem broju žive i u drugim naseljima. Uglavnom je riječ o pojedinačnim obiteljima koje su

se doselile iz spomenutih naselja veće koncentracije.

Meñimurje kao županiju dakle nije mimoišla pojava prostorne segregacije. Već

letimičnim pogledom na sl. 9. uočava se veća koncentracija romskog stanovništva u svega

nekoliko općina i gradova. U više od polovine općina Romi nisu uopće prisutni ili su prisutni

u vrlo malenom broju.

Osnovni kvantitativni pokazatelji upućuju na izrazito neravnomjernu zastupljenost

romske etničke manjine unutar Meñimurske županije. Vrijednost indeksa disimilacije za

romsku populaciju u Meñimurju iznosi 0,436. Taj podatak upućuje na činjenicu da je

zastupljenost romske populacije u administrativnim prostornim jedinicama, odnosno

gradovima i općinama, u velikom nerazmjeru u odnosu na njihovu zastupljenost u cijeloj

županiji.

Dobivena vrijednost indeksa disimilacije (D) upućuje na postotak pripadnika romske

manjine koji bi se hipotetično trebali razmjestiti po drugim općinama i gradovima

Meñimurske županije kako bi njihova rasprostranjenost bila ujednačena. Dakle za

ravnomjernu distribuciju romske manjine na razini općina i gradova u Meñimurskoj županiji

bilo bi potrebno da gotovo polovina svih pripadnika romske manjine promijeni mjesto

boravka!

Vrijednost tog pokazatelja možda i nije onoliko visoka kako bi se moglo očekivati. To

je posljedica metodološkog nedostatka ovog indeksa, koji se obično računa na razini gradova i

općina. Primjer možemo vidjeti na prostoru administrativnog područja grada Čakovca, gdje je

udio Roma gotovo jednak udjelu Roma u cijeloj Županiji. U prostoru Grada Čakovca Romi su

tijekom popisa činili 2,63%, dok su u cijeloj Županiji bili zastupljeni sa 2,44%. Gledajući

samo taj podatak, moglo bi se zaključiti da prostorne segregacije kroz dimenziju

58

ravnomjernosti gotovo da i nema! No valja imati na umu da su od ukupno trinaest naselja u

administrativnom sastavu Grada Čakovca Romi bili prisutni u samo jednome, Kuršancu, u

kojem čine oko dvije trećine ukupnog stanovništva! Indeks disimilacije za administrativno

područje grada Čakovca izračunat na razini naselja iznosi čak 0,978! Tek na lokalnoj razini

dakle prostorna segregacija romske manjine dolazi do punog izražaja.

Drugu promatranu dimenziju segregacije, izloženost, predstavljaju indeksi interakcije i

izolacije. Indeks interakcije za romsku populaciju na razini Meñimurske županije neobično je

visok, 0,942, dok je vrijednost indeksa izolacije svega 0,058. Navedene vrijednosti upućuju na

činjenicu da Romi u najvećoj mjeri žive izmiješano u proučavanim prostornim jedinicama, u

ovom slučaju gradovima i općinama, s ostalim stanovništvom. Ni u jednoj od teritorijalno

upravnih jedinica Meñimurske županije Romi ne predstavljaju većinu stanovništva. U svim

općinama i gradovima gdje su prisutni zastupljeni su najviše sa 13%, koliko su činili u općini

Pribislavec 2001. Romi su dakle na razini gradova i općina gotovo posve izloženi kontaktu s

ostalim stanovništvom. Prostorno su upućeni na pripadnike većinskog stanovništva, koje

prevladava u svim promatranim prostornim jedinicama Županije.

Za usporedbu, u administrativnom području grada Čakovca gdje su Romi bili prisutni

samo u jednom od trinaest naselja, Kuršancu, indeks interakcije doseže vrijednost 0,449, a

indeks izolacije 0,551. U prostoru Grada Čakovca Romi su dakle prostorno mnogo više

upućeni na same sebe nego na većinsko okolno stanovništvo unutar administrativnih naselja u

sastavu Grada.

Nejednaku rasprostranjenost romskog stanovništva u Meñimurskoj županiji kroz

dimenziju koncentracije vrlo dobro dočarava lokacijski kvocijent (sl. 12). Vrijednosti

lokacijskoga kvocijenta za romsku populaciju u Meñimurju u općinama i gradovima gdje su

zabilježeni popisom variraju od 0,070 u Belici do čak 5,336 u Pribislavcu.

59

Sl. 12. Lokacijski kvocijent romske manjine u Meñimurskoj županiji

Izvor: DZS, Popis 2001.

Od ukupno jedanaest općina i gradova u kojima žive predstavnici romske manjine, u

dvije su Romi izrazito podzastupljeni u odnosu na ukupnu zastupljenost u Županiji. To su

općine Goričan i Belica. U tri teritorijalne jedinice, Gradu Čakovcu, Murskom Središću i

Podturnu, zastupljenost Roma približna je ukupnoj županijskoj zastupljenosti. Lokacijski

kvocijent kreće se od 1,018 do 1,079. U ostalih šest općina koncentracija romskog

stanovništva puno je izraženija. Najveća koncentracija romskog stanovništva zabilježena je u

općinama Mala Subotica, gdje čine 7,58%, Orehovici, 8,56%, i Pribislavcu, 13%. U

navedenim je općinama udio romskog stanovništva daleko iznad županijske zastupljenosti,

koja je 2001. iznosila 2,44%. Koncentracija romskog stanovništva u Maloj Subotici veća je

3,1 put, u Orehovici 3,5, a u Pribislavcu 5,33 puta od ukupne zastupljenosti na razini

Županije. Danas, na temelju podataka o prirodnom kretanju romske populacije, u općinama

60

Pribislavec i Orehovica Romi čine već oko 20% ukupnoga stanovništva, čime je njihova

koncentracija još naglašenija nego 2001.

Izrazita prostorna segregacija romske populacije najuočljivija je kroz prizmu

prostornog smještaja romske populacije unutar svakog odreñenog naselja. Sva naselja s većim

brojem Roma prostorno su polarizirana prema etničkoj osnovi. Na primjer naselje Kuršanec

čine dva meñusobno odvojena dijela. Etnički je Kuršanec posve polariziran. U jednom dijelu

naselja žive pripadnici romske manjine, njih nešto manje od tisuću. Meñu njima živi svega pet

osoba koje po nacionalnosti nisu Romi. Riječ je o Hrvatima koji žive s Romkinjama i s njima

su osnovali obitelji. Interesantno je da se djeca u takvim obiteljima osjećaju Romima, a ne

Hrvatima, koje su im nacionalnosti očevi. U drugom, hrvatskom dijelu naselja živi svega

jedna pripadnica romske manjine.

Slična, gotovo identična situacija prisutna je i u ostalim naseljima gdje žive pripadnici

romske etičke skupine. Terenskim opažanjem ustanovljeno je da su svi romski dijelovi naselja

prostorno odvojeni od hrvatskih dijelova s kojima čine isto administrativno naselje. U

dvanaest naselja u kojima živi veći broj Roma fizički izgrañeni romski i hrvatski dijelovi

naselja prostorno su razdvojeni. Meñusobne udaljenosti etnički homogenih dijelova naselja

kreću se od 150 metara pa sve do 1,4 kilometra. Romski dijelovi naselja koji su relativno

blizu hrvatskim dijelovima nekad su bili udaljeniji nego danas. Stambenom izgradnjom

novijeg datuma došlo je do postupna približavanja razdvojenih dijelova naselja. Uglavnom je

riječ o širenju romskoga dijela naselja prema hrvatskome.

U velikom broju slučajeva hrvatski i romski dijelovi naselja odvojeni su i nekom

većom fizičkom preprekom. U Kotoribi je romsko naselje odvojeno od hrvatskog dijela

dvjema fizičkim preprekama: kanalom i željezničkom prugom. Zbog toga cestovna

prometnica koja spaja romski i hrvatski dio ide zaobilaznim putem, tako da je potreban

61

otprilike kilometar da se doñe do prvih kuća u hrvatskom dijelu, iako se nalaze na svega

stotinjak metara zračne udaljenosti.

U tablici 7 navedene su vrijednosti apsolutne prostorne udaljenosti hrvatskih i romskih

dijelova naselja. Ta vrijednost predstavlja komunikacijsku udaljenost putem cestovne

prometnice koja spaja dva etnički razdvojena dijela naselja. Ona se odnosi na prazni,

neizgrañeni prostor izmeñu etnički podijeljenih dijelova istog naselja. Istovremeno su

navedene i postojeće fizičke prepreke koje onemogućuju bolju povezanost i lakšu

komunikaciju izmeñu podijeljenih dijelova naselja.

Odnedavno su se dva romska naselja, Parag i Piškorovec, statistički osamostalila. To

znači da danas u Meñimurju postoje dva administrativna naselja u kojima žive isključivo

pripadnici romske populacije! Prostorna segregacija tim je činom formalizirana zbog

činjenice da su naselja administrativno podijeljena po etničkoj osnovi. Ako je zaključivati po

tim slučajevima, valja očekivati da se u doglednoj budućnosti osamostale i još neka romska

naselja. U prvom redu riječ je o Kuršancu, s gotovo tisuću pripadnika romske manjine, koji je

ujedno i prostorno prilično udaljen od hrvatskog dijela naselja kojemu pripada. Sličnu bi

sudbinu moglo doživjeti i romsko naselje u Orehovici s današnjih više od pet stotina

stanovnika.

Na primjeru Meñimurske županije moguće je uočiti izrazitu prostornu odvojenost

pripadnika romske etničke skupine u odnosu na većinsko stanovništvo. Prostorna segregacija

prisutna je od županijske do lokalne razine. Na županijskoj razini ona se odnosi na

neravnomjernu distribuciju romske manjine po općinama i gradovima Meñimurske županije.

Naseljenost romske etničke skupine obilježena je koncentracijom u svega nekoliko

administrativnih jedinica. Koncentracijom stanovništva romske nacionalnosti prednjače tri

općine: Mala Subotica, Orehovica i Pribislavec. Navedeni primjer upućuje na tendenciju

naseljavanja pripadnika romske nacionalnosti u manjem broju naselja.

62

Tab.7. Prostorna odvojenost romskih i hrvatskih dijelova istih naselja

Naselje Cestovna udaljenost u

km Fizičke prepreke

Parag5 0,30 /

Gornji Kuršanec 0,35 Željeznička pruga

Kuršanec 1,00 /

Pribislavec 0,15 Željeznička pruga

Orehovica 0,90 /

Piškorovec3 1,40 Kanal, šuma

Sitnice 1,20 /

Kvitrovec 0,20 /

Hlapičina 0,20 /

Kotoriba 1,00 Kanal, želj. pruga

Goričan 0,20 Kanal

Podturen 1,00 Šuma

Izvor: Terensko istraživanje 2009.

Na lokalnoj razini na primjeru naselja u kojima žive Romi uočava se sklonost odabira

mjesta stanovanja u gotovo isključivo etnički homogenim dijelovima naselja. Svi romski

dijelovi naselja u Meñimurju prostorno su odvojeni od ostatka naselja kojem pripadaju. Prema

tome, prisutna je izrazita prostorna odvojenost dijelova naselja prema etničkoj osnovi. Romi

uglavnom nisu skloni naseljavanju u dijelove naselja s hrvatskom većinom, kao ni Hrvati u

dijelove naselja s romskom većinom. Prostorna segregacija umnogome umanjuje mogućnost

kontakta pripadnika različitih nacionalnosti. Meñusobna odvojenost jedan je od osnovnih

ograničavajućih čimbenika integracijskih odnosa Roma i ostalog stanovništva.

5 Parag i Piškorovec odnedavno su samostalna naselja. Donedavno su administrativno pripadali Trnovcu, odnosno Držimurcu, te su ovdje navedene udaljenosti do naselja kojima su prije pripadali.

63

Prostorna segregacija posljedica je segregacijskih i diskriminacijskih odnosa tijekom

čitave povijesti Roma na tlu Europe. Ni u prostoru Meñimurja Romi nisu bili prihvaćeni

tijekom svog naseljavanja krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Naseljavali su se izvan tada

postojećih naselja. Ta mjesta njihova naseljavanja s vremenom su se razvila u prava naselja,

koja su danas administrativno povezana s obližnjim naseljima s hrvatskom većinom. Zbog

visokoga prirodnog prirasta romski dijelovi naselja u nekim su slučajevima brojem stanovnika

nadišli hrvatske dijelove. Primjer je romski dio naselja u Kuršancu, gdje Romi danas čine oko

dvije trećine ukupnog stanovništva. Od samih početaka naseljavanja Roma prisutna je dakle

etnička polarizacija naselja, odnosno prostorna segregacija, koja se održala do današnjih dana.

Istovremeno je meñusobna prostorna odvojenost i uzrok daljnjih segregacijskih i

diskriminacijskih odnosa spram romskog stanovništva. Nemogućnost prostornoga kontakta,

prostorne integracije, zasigurno ima za posljedicu održanje stereotipnog viñenja Roma te

njihovu segregaciju i diskriminaciju u ostalim aspektima života. Buduće mjere i programi čiji

će cilj biti jača integracija Roma u hrvatsko društvo trebali bi puno više voditi računa o

prostornom aspektu njihove integracije. Prostornim približavanjem i izgradnjom susjedskih

odnosa meñu pripadnicima romske i većinske nacionalnosti bit će moguće razvijati stvarne

integracijske odnose. Samo osobni kontakt može kvalitetno pridonijeti razbijanju stereotipa i

generalizacija o Romima. Omogućivanjem kvalitetnije prostorne integracije lančanom će se

reakcijom potaknuti ostali integracijski aspekti. Prostornim približavanjem moguće je

ostvariti socijalnu interakciju izmeñu Roma i lokalnog stanovništva, prilikom koje se javlja

mogućnost obostrane koristi takva odnosa (Rughinis, 2007; Gültekin i Güzey, 2007).

Predložena mjera prostorne integracije zasigurno neće proći bez otpora. U prilog tome

idu primjeri sprečavanja naseljavanja romskih obitelji u naselja s većinskim stanovništvom.

Prostorna integracija mora biti institucionalno potpomognuta. Općine, gradovi, županije i

sama država morali bi pomoći pri naseljavanju romskih obitelji, naravno, onih koje to žele, u

64

većinski hrvatska naselja. U posljednjih nekoliko godina postoje pojedinačni primjeri

uspješne integracije romskih obitelji u većinski hrvatska naselja. Te obitelji postaju

predvodnice procesa postupne jače integracije Roma. No zbog naglašenog otpora većinskog

stanovništva prema naseljavanju romskih obitelji nužno je senzibilizirati lokalno stanovništvo

i stvoriti preduvjete integracije u mjestima njihova doseljavanja. U romskim naseljima postoji

odreñeni broj obitelji koje žele preseliti se i imaju materijalne mogućnosti za to, no većini je

potrebna pomoć kako bi nadvladale otpor njihovu doseljavanju.

Nepostojanje prostornog aspekta integracije Roma u postojećim programima ima za

posljedicu slabe rezultate socijalne integracije. Pojedinačni programi čiji je cilj boljitak Roma

i njihova integracija svakako su hvale vrijedni, meñutim potrebno je osmisliti i provoditi

odlučne mjere čiji će cilj biti otklanjanje uzroka segregacije i diskriminacije Roma, a ne samo

saniranje njihovih posljedica. Kako navodi Rughinis (2007), etnička integracija ne može biti

riješena isključivo novcem, potrebne su principijelne akcije svekolikog stanovništva. Stvarna

integracija zahtijeva puno šire mjere koje moraju obuhvatiti ne samo romsku populaciju već i

većinsko stanovništvo u smislu senzibilizacije i stvaranja potrebnih preduvjeta za uspješnu

integraciju romske manjine.

65

4. Demogeografska obilježja Roma u Meñimurju

4.1. Prirodno kretanje romskog stanovništva

Prirodno kretanje predstavlja temeljnu odrednicu ukupnog (općeg) kretanja

stanovništva. Njegove osnovne sastavnice, rodnost ili natalitet i smrtnost ili mortalitet, svojim

vrijednostima odreñuju prirodnu promjenu broja stanovnika koja može biti pozitivna,

negativna ili stagnacijska (Nejašmić, 2005).

Romi čine etničku zajednicu koja se umnogome razlikuje od većinskog stanovništva

prostora u kojem žive. Svugdje i u svako vrijeme gdje su Romi bili ili jesu prisutni čine

marginalnu skupinu stanovništva (Babić, 2004). Specifičnosti njihove povijesti, jezika, načina

života, tradicije, običaja i prostorne odijeljenosti od većinskog stanovništva obilježja su koja

ih čine nadaleko prepoznatljivima. Jedno od najistaknutijih obilježja je vrlo velik broj djece u

romskim obiteljima. Rano stupanje u brak i zasnivanje obitelji dio je tradicije duboko

ukorijenjene u romskoj kulturi. Visoke stope rodnosti prisutne su u romskoj zajednici sve do

današnjih dana. Zbog prostorne i socijalne odvojenosti od većinskoga hrvatskog stanovništva

i zatvorenosti svoje zajednice, demografska obilježja romske etničke zajednice puno su

drugačija od prosječnih obilježja stanovništva Hrvatske. Kako ističe ðurić (1987), Romi

uvijek žive u dvostrukoj društveno – kulturnoj stvarnosti. Demografske strukture i procesi u

takvoj zatvorenoj zajednici razvijali su se pod posve različitim uvjetima i okolnostima, nego

što je bio slučaj s ostatkom stanovništva Hrvatske.

Ovaj dio rada će pokušati na primjeru romskog naselja Kuršanec u Meñimurskoj

županiji prikazati osnovna obilježja demografskih struktura i procesa s naglaskom na obilježja

prirodnog kretanja romskog stanovništva i trendove njihove promjene. Jednako tako, pokušat

će dati odgovor na pitanje u kojoj se fazi demografske tranzicije romska populacija u

66

Meñimurju trenutno nalazi. Razumijevanje demografskih posebnosti počevši od rodnosti,

dobne strukture, prirodnog priraštaja do postojećih trendova njihovih promjena, temeljno je za

shvaćanje postojećega stanja i predviñanje budućega kretanja broja pripadnika romske

zajednice u Meñimurju.

Osnovni demografski pokazatelji prikazani u ovom radu odnose se na obilježja

prirodnog kretanja broja stanovnika i njegovih sastavnica u romskom naselju Kuršanec.

Pažnja je ponajviše usmjerena na vrijednosti pokazatelja rodnosti i trendove njihovih

promjena. Za bolje razumijevanje analiziranih pokazatelja istražena je i dobno – spolna

struktura stanovništva romskog naselja Kuršanec. Za usporedbu korišteni su podaci o općim

stopama rodnosti i smrtnosti i stopama prirodnog priraštaja za cjelokupno romsko

stanovništvo Meñimurske županije.

Poznavanje osnovnih demografskih obilježja i mogućnost procjene budućeg kretanja

broja stanovnika romske zajednice zasigurno će biti od velike koristi svima koji se u svom

djelokrugu posla susreću s ovom grupom stanovništva: od službe socijalne skrbi, obrazovnog

sustava do gradova i županija u kojima participira romsko stanovništvo. Pravovremeno

planiranje prostornog ureñenja i razvoja romskih naselja nemoguće je bez poznavanja

specifičnih demografskih obilježja ove populacije i procjene kretanja budućeg broja

stanovnika. Stoga rezultati ovog rada mogu pridonijeti uspješnijem planiranju različitih mjera

koje za cilj imaju boljitak i napredak romske zajednice.

Provedeno istraživanje vremenski je usmjereno na razdoblje od 2000. do 2008. godine.

Osnovni razlog tome bilo je nepostojanje i nedostupnost dovoljno kvalitetnih podataka za

raniji period. No, bez obzira na kratkoću promatranog perioda, moguće je zamijetiti neke

trendove promjena i na temelju njih donijeti odreñene zaključke. Kao što je već navedeno,

službene podatke koji postoje o romskom stanovništvu, pogotovo podatke popisa

stanovništva, valja uzeti s odreñenom dozom rezerve (Lajtman, 1995). Stoga su podaci

67

korišteni u ovom dijelu rada uglavnom rezultat terenskog istraživanja poduzetoga u svrhu

otkrivanja sadašnjih demografskih struktura i procesa koji vladaju unutar romske zajednice.

Podaci su prikupljeni sudjelovanjem u internom popisu provedenom tijekom ožujka i travnja

2009. godine u romskom naselju Kuršanec. Obrasci popisa pripremljeni su na način da

prikupljeni podaci omoguće generiranje svih pokazatelja prikazanih u ovom radu. Iako

postoje podaci Ureda državne uprave u Meñimurskoj županiji, odnosno matičnog ureda o

broju roñenih i umrlih pripadnika romske manjine u naselju Kuršanec, te je podatke takoñer

valjalo staviti pod znak upitnika. Dobiveni podaci su se umnogome razlikovali kad je pretraga

izvršena prema nacionalnosti i prema adresi stanovanja. Naime, u to su vrijeme svi stanovnici

romskog naselja u Kuršancu bili prijavljeni na istoj adresi: Čakovečka 17. S jedne strane očito

je da je unutar romske zajednice prisutna pojava etnomimikrije koja narušava vjerodostojnost

službenih izvora podataka. S druge strane, zbog prisutne endogamije unutar romske zajednice,

značajna je prostorna pokretljivost ženskog romskog stanovništva mlañih dobnih skupina

izmeñu pojedinih romskih naselja u Meñimurskoj županiji, ali i izvan nje. Istovremeno, takve

osobe nisu previše ažurne u prijavi promjene mjesta prebivališta i promjeni osobnih

dokumenata temeljem kojih su evidentirane. Zbog te činjenice, službeni podaci ponešto se

razlikuju od podataka prikupljenih terenskim istraživanjem. Kako je riječ o maloj ukupnoj

istraživanoj populaciji, razlika od svega nekoliko roñenih osoba utjecala bi na rezultat

izračuna pojedinih pokazatelja u ovom radu. Iz tog su razloga u analizi korišteni podaci o

broju roñenih prikupljeni terenskim istraživanjem. To znači da se broj roñenih osoba odnosi

na one roñene čije su majke u vrijeme roñenja prebivale u Kuršancu, bez obzira jesu li ili nisu

u Kuršancu imale prijavljeno mjesto prebivališta.

Prikupljeni podaci omogućili su uvid u brojno stanje, dobno – spolnu strukturu i

obilježja prirodnog kretanja romskog stanovništva u Kuršancu. Problem koji se javio tijekom

izračunavanja pojedinih pokazatelja prikazanih u ovom radu je procjena broja stanovnika za

68

sredinu svake pojedine godine obuhvaćene ovom analizom. Kako je vjerodostojnost podataka

službenog popisa provedenog 2001. u najmanju ruku upitna, broj stanovnika za sredinu svake

godine od 2000. na ovamo izračunat je korištenjem podataka prikupljenih terenskim

istraživanjem i podacima o broju roñenih, umrlih, doseljenih i odseljenih osoba za svaku

pojedinu godinu u promatranom razdoblju. Početna je vrijednost bila internim popisom

utvrñeni broj stanovnika na kojem su se temeljile procjene za sve ostale godine. Broj

stanovnika za svaku navedenu godinu procijenjen je retroaktivno umanjujući trenutno

stanovništvo za vrijednost prirodnog priraštaja i migracijskog salda za svaku pojedinu godinu,

od 2009. do 2000.

4.1.1 Osnovni čimbenici rodnosti i smrtnosti romskog stanovništva

Dosadašnji demografski razvoj romskog stanovništva u Meñimurskoj županiji odvijao

se u uvjetima različitim od onih većinskog stanovništva. Razloge demografskih posebnosti

prvenstveno treba tražiti u zatvorenosti ove etničke zajednice. Socijalna i prostorna

odvojenost romske manjine od većinskoga hrvatskoga stanovništva uzrokovali su meñusobno

različit demografski razvoj. Iako formalno dio hrvatskog društva, Romi predstavljaju

zajednicu koja živi u posebnim društveno – gospodarskim, kulturnim i psihološkim uvjetima.

Upravo navedeni uvjeti imaju presudnu ulogu u prirodnom kretanju broja stanovnika

(Nejašmić, 2005). Specifičnost postojećih uvjeta življenja unutar romske zajednice rezultiraju

posebnošću obilježja prirodnog kretanja stanovništva. Razumijevanje prirodnog kretanja i

njegovih sastavnica nemoguće je bez poznavanja širokog spektra uvjeta i okolnosti u kojoj

romska manjina živi.

Rodnost, kao pozitivna sastavnica prirodnog kretanja, najviše ovisi o posebnostima

različitih čimbenika specifičnih za romsku populaciju. Visoke stope rodnosti jedno su od

najmarkantnijih demografskih obilježja romske etničke manjine u Meñimurju. Sve tri osnovne

69

skupine čimbenika, biološki, društveno-gospodarski i psihološki (Wertheimer – Baletić,

1999), utječu na vrlo visoku rodnost unutar romske zajednice. Njihov značaj, meñutim, nije

podjednak. Važnošću se ponajprije ističu društveno – gospodarski čimbenici kojima slijede

biološki i psihološki.

Stupanj društveno – gospodarskog razvitka romske zajednice, odnosno nerazvijenost

romskog društva glavni je generator visoke rodnosti. Osim opće gospodarske nerazvijenosti

kao osnovne društveno – gospodarske odrednice rodnosti, visoka rodnost uvjetovana je i

mnogim drugim faktorima. Meñu najznačajnijima valja istaknuti gospodarsku ulogu djece u

današnjem romskom društvu u Meñimurju. Kao što su nekad u ruralnim krajevima djeca bila

važan gospodarski čimbenik u smislu radne snage, tako danas romska djeca predstavljaju

važan izvor prihoda za svoje obitelji u smislu ostvarivanja prava na dječji doplatak. Za svako

dijete Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplaćuje doplatak u iznosu od 300 kuna. Za

svako treće i četvrto dijete doplatak se uvećava za dodatnih 500 kuna po djetetu. To znači, na

primjer, da obitelj s četvero djece mjesečno dobiva 2200 kuna prihoda u obliku doplatka za

djecu. S druge strane, veći broj članova obitelji ujedno znači i veći iznos socijalne pomoći

koju prima 90% kućanstava istraživanog romskog naselja. Iako su ove i slične mjere

pronatalitetne politike bile prvenstveno predodreñene za povećanje rodnosti svekolikog

hrvatskog društva, romska zajednica je ta koja je aktivno i u kratkom roku odgovorila na njih.

Zahvaljujući navedenom, romska djeca postala su vrlo važan izvor roditeljskih prihoda. Iako

mnoga kućanstva ne zadovoljavaju niti minimalne uvjete za osnivanje i život svojih obitelji,

ta činjenica ne predstavlja prepreku rañanju velikog broja djece. Mnogima je neposredna

gospodarska korist važnija od pružanja kvalitetnog života svojoj djeci. Premali stambeni

prostor, život cijele obitelji u jednoj jedinoj prostoriji, nedostatak osnovnih higijenskih uvjeta

poput sanitarnog čvora ili tekuće vode, mnogim romskim parovima ne predstavlja značaj pri

osnivanju obitelji. Stoga, nepostojanje dovoljno kvalitetnih uvjeta za osnivanje obitelji nema

70

gotovo nikakav značaj u definiranju rodnosti romske zajednice. U romskoj zajednici prisutan

je stari „kvantitativni koncept“ (Nejašmić, 2005: 73) planiranja obitelji.

S druge strane i sam položaj žene u romskom društvu faktor je ostvarenja visoke

rodnosti. Romska žena ima dvije osnovne i može se reći jedine funkcije: domaćice i majke

(Škarić-Jurić i sur., 2007). Iako je ženi prepuštena sva briga oko zadovoljavanja različitih

potreba kućanstva i odgoja djece, muškarac u romskom društvu ima glavnu riječ. Žena je u

romskom društvu posve podreñen spol i samim time bez velike mogućnosti planiranja obitelji.

Visoka rodnost romske zajednice djelomično je posljedica ovakvog podreñenog položaja

žene.

Vrlo nizak stupanj općeg obrazovanja sljedeći je faktor koji utječe na ostvarenje

visoke rodnosti. Nedostatak osnovnih spoznaja o postojanju različitih mogućnosti kontrole

začeća i planiranja obitelji zasigurno utječe na visoku ostvarenu rodnost. U situaciji gdje

četvrtina stanovnika starijih od 15 godina nije nikad pohañala školu i gdje je skoro tri

četvrtine onih koji jesu krenuli u osnovnu školu napustilo obrazovni sustav prije njegovog

završetka, visoka rodnost logična je posljedica.

Vrlo važan čimbenik ostvarenja visoke rodnosti je tradicijsko nasljeñe romske

zajednice. Ovdje je prvenstveno riječ o vrlo ranom stupanju u brak i osnivanju obitelji. Vrlo

velik broj žena raña još u maloljetničkoj dobi čime je produženo fertilno razdoblje romskih

žena u odnosu na prosječnu žensku populaciju Hrvatske. Samim time omogućena je i viša

stopa rodnosti.

Osnovni biološki čimbenik rodnosti romske manjine odreñen je dobno – spolnim

sastavom romskog stanovništva (sl. 13). U sastavu stanovništva romskog naselja Kuršanec

prevladavaju mlañe dobne skupine. Mlado stanovništvo (0-14 godina starosti) čini čak 55%

ukupnog stanovništva, dok na stanovništvo starije od 60 godina otpada svega 1,5%. Vrlo mali,

gotovo neznatan udio starog stanovništva i mali broj žena starijih od 50 godina, što je

71

teoretska granica fertilnog razdoblja, njih 4,63%, faktori su ostvarenja visoke rodnosti.

Mladost stanovništva daje naslutiti nastavak postojećih visokih stopa rodnosti i u budućnosti.

Sl. 13. Dobno – spolna piramida romskog naselja Kuršanec, stanje krajem 2008. godine

Izvor: terensko istraživanje 2009.

Ovakav dobni sastav stanovništva karakterističan je i za romsku populaciju izvan

Meñimurske županije i Republike Hrvatske. Sličan oblik dobno-spolne piramide ima i romsko

stanovništvo susjedne Srbije (Raduški, 2004; Bogdanović i sur., 2007). Osnovna razlika

izmeñu tih dviju romskih populacija jest u prenaglašenom udjelu najmlañih dobnih skupina

proučavanog stanovništva romskog naselja Kuršanec. Meñutim, interesantno je zamijetiti

smanjenje udjela najmlañe dobne skupine djece do četvrte godine starosti. Očito je da tijekom

nekoliko posljednjih godina dolazi do odreñenih promjena u reproduktivnom ponašanju

romskog stanovništva. Te se promjene mogu tumačiti kao posljedica promjene

socioekonomskih uvjeta življenja romskog stanovništva. Ovdje je prvenstveno riječ o

povećanju obrazovne strukture romskog stanovništva, ali i djelatnijeg nadzora Centra za

socijalnu skrb i pravosudnih tijela u sprečavanju brakova s djevojčicama u neprimjerenoj dobi

za osnivanje obitelji. U fertilnom kontingentu ženskog romskog stanovništva od 15-24 godina

72

sve je više žena koje su uspješno završile osnovnoškolsko obrazovanje, a neke od njih i

srednjoškolsko. Uz promjene njihovog reproduktivnog ponašanja na temelju višeg stupnja

obrazovanosti važna je i sama uključenost većeg broja mladih žena u proces školovanja koji

odgaña njihovo rano stupanje u brak i početak reproduktivne faze života.

Druga, negativna sastavnica prirodnog kretanja stanovništva jest smrtnost. Osnovne

dvije skupine čimbenika koji utječu na razinu smrtnosti nekog stanovništva jesu biološki i

društveno – gospodarski (Wertheimer-Baletić, 1999). Specifičnosti navedenih čimbenika

utječu na postojeća obilježja smrtnosti romske zajednice.

Meñu najznačajnijim biološkim čimbenicima smrtnosti obično se ističe dobni sastav

odreñenog stanovništva (Nejašmić, 2005). Uz izrazitu mladost romske populacije očito je da

je smrtnost odreñena i nekim drugim čimbenicima. Vrlo važnu ulogu u definiranju smrtnosti

romskog stanovništva ima društveno – gospodarska skupina čimbenika. Opći stupanj životnog

standarda i zdravstveno – higijenski uvjeti života ponajviše utječu na razinu stopa smrtnosti

romskog stanovništva.

Meñu najistaknutije probleme valja istaknuti nedostatak tekuće vode u romskim

kućanstvima. Na mrežu javnog vodovodnog sustava priključen je vrlo mali broj kućanstava

romskog naselja Kuršanec. Jedan dio kućanstava ima vlastiti izvor vode u obliku ručnih

pumpi, dok više od trećine kućanstava nema nikakav izvor vode. Jednako tako, nepostojanje

sanitarnih čvorova velik je higijenski problem ove zajednice. Terenskim istraživanjem

ustanovljeno je da više od četvrtine kućanstava nema nikakav sanitarni čvor, niti unutar, a niti

van stambenog objekta. Nedostatak osnovnog stambenog prostora sljedeći je zdravstveno-

higijenski problem stanovnika romskog naselja. Blizu polovice ukupnog broja obitelji živi u

objektima sa samo jednom prostorijom. Većina tih objekata vrlo su male površine, a izgrañeni

su od različitih neadekvatnih materijala poput drvenih dasaka ili limova (sl. 14). U većini tih

objekata podovi su zemljani. Navedeni zdravstveno-higijenski uvjeti života zasigurno imaju

73

velik utjecaj na pojavu različitih teških oboljenja i u konačnici smrtnih slučajeva unutar

romske zajednice.

Sl. 14. Nekvalitetni životni uvjeti u romskom naselju Kuršanec

Foto. H. Šlezak

4.1.2 Analiza rodnosti romskog naselja Kuršanec

Kao što je već bilo rečeno, temeljno demografsko obilježje romske etničke zajednice u

Meñimurju je vrlo visoka rodnost. Njezin najjednostavniji pokazatelj je opća stopa rodnosti6

koja za romsko naselje Kuršanec u promatranom razdoblju doseže vrijednosti više od 60 ‰

6 Opća stopa rodnosti predstavlja prosječan broj živoroñene djece na 1000 stanovnika promatrane populacije tijekom jedne godine.

74

(sl. 15). Temeljem navedenih vrijednosti možemo zapravo govoriti o fiziološkom natalitetu

početkom promatranog razdoblja.

0

10

20

30

40

50

60

70

80

2000

.

2001

.

2002

.

2003

.

2004

.

2005

.

2006

.

2007

.

2008

.

Rodnost

Sl. 15. Kretanje opće stope rodnosti romskog naselja Kuršanec 2000. – 2008.

Izvor: terensko istraživanje 2009.

Zanimljivo je ipak uočiti trend smanjenja stopa rodnosti kroz promatrano razdoblje.

Tijekom promatranog perioda opće stope rodnosti smanjene su na vrijednosti oko 45 ‰.

Očito je da dolazi do pada općih stopa rodnosti, odnosno da se u prosjeku raña manje djece

nego prije. Iako se u apsolutnim vrijednostima broja roñenih ne uočava značajno smanjenje

(tab. 8), u relativnim odnosima trend smanjenja dolazi do izražaja. Dokaz tome je i dobno –

spolna piramida na kojoj se uočava smanjenje udjela najmlañe dobne skupine stanovništva

(sl.13). U usporedbi s čitavom Meñimurskom županijom, Romi krajem promatranog razdoblja

imaju više no četverostruko višu opću stopu rodnosti.7 U pojedinim općinama Meñimurske

županije romsko stanovništvo znatno ponderira pokazatelje rodnosti sveukupnog

stanovništva. Prema Nejašmiću i suradnicima (2008) meñimurska općina Pribislavec je

7 U periodu 2000. – 2007. Meñimurska županija bilježi opće stope rodnosti od 11,4 do 10,3‰. U istom razdoblju romska djeca čine izmeñu 13 i 17% ukupno roñene djece u Županiji

‰

75

upravna jedinica Hrvatske s drugom najvišom stopom nataliteta. Ako se uzme u obzir

činjenica da danas romsko stanovništvo u općini Pribislavec čini 20% ukupnog stanovništva

očit je njihov utjecaj na prirodno kretanje općine u cjelini.

Tab. 8. Broj roñenih u romskom naselju Kuršanec 2000. – 2008.

Godina 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008.

Roñeni 46 41 44 39 30 36 44 41 43

Izvor: terensko istraživanje 2009.

Usporeñujući vrijednosti opće stope rodnosti istraživanog naselja s dostupnim

podacima za cijelu Meñimursku županiju (tab 9), uočava se velika sličnost (sl 16). Vrlo

visoka rodnost od 60‰ početkom promatranog perioda smanjena je na prosječnih 40‰ u

posljednjih sedam godina tijekom kojih se uočava trend stagnacije.

0

10

20

30

40

50

60

70

80

2000

.

2001

.

2002

.

2003

.

2004

.

2005

.

2006

.

2007

.

2008

.

2009

.

Rodnost

Sl. 16. Opće stope rodnosti ukupnog romskog stanovništva u Meñimurskoj županiji 2000. – 2009.

Izvor: Ured državne uprave u Meñimurskoj županiji

‰

76

Tab. 9 Roñeni pripadnici romske manjine u Meñimurskoj županiji 2000. – 2009.

Godina 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 ∑

Roñeni 224 208 186 164 172 181 214 187 171 213 1920

Izvor: Ured državne uprave u Meñimurskoj županiji

Rodnost istraživanog naselja Kuršanec pokazuje nešto višu prosječnu opću stopu

rodnosti u odnosu na cjelokupno romsko stanovništvo Meñimurske županije. Ta se činjenica

može objasniti nižom stopom rodnosti onog dijela romskog stanovništva koje je u puno višoj

mjeri integrirano u većinsko društvo. To se odnosi na romske obitelji koje žive integrirano s

većinskim stanovništvom. Takvi integrirani Romi zacijelo su djelomično preuzeli obrazac

reproduktivnog ponašanja većinskog stanovništva u smislu puno niže rodnosti. Zbog toga su

vrijednosti rodnosti cjelokupnog romskog stanovništva Meñimurske županije nešto niže od

vrijednosti zabilježenih u istraživanom naselju.

Opće stope rodnosti vrlo su grub pokazatelj koji ne uzima u obzir dobnu i spolnu

strukturu proučavane populacije. Stoga je za kvalitetnije razumijevanje rodnosti bolje koristiti

pokazatelje koji su osjetljiviji na navedene strukture. Naime, u prirodnom kretanju ne

sudjeluje sveukupno stanovništvo nekog prostora, već samo stanovništvo sposobno za

reprodukciju, odnosno stanovništvo fertilne dobi.

Jedan od takvih pokazatelja je stopa ukupnog fertiliteta8 koja pokazuje prosječan broj

roñene djece na 1000 stanovnika fertilne dobi. Kretanje vrijednosti ovog pokazatelja takoñer

ukazuje na smanjenje rodnosti u posljednjih nekoliko godina. U promatranom periodu stope

ovog pokazatelja snižene su gotovo za trećinu.

Kako je rañanje biološka funkcija ženskog stanovništva, bolje je rodnost proučavati u

odnosu na ženski fertilni kontingent stanovništva. Još kvalitetniji pokazatelj rodnosti neke

8 Stopa ukupnog fertiliteta izračunava se po formuli fu =

)6415(49)(15 f −− + mPP

N· 1000

gdje je N ukupan broj živoroñene djece odreñene godine, a Pf i Pm broj ženskog i muškog stanovništva fertilne dobi sredinom promatrane godine. Za žensko stanovništvo fertilna dob obuhvaća razdoblje od 15. do 49. godine života, dok je kod muškog stanovništva fertilno razdoblje od 15. do 64. godine života.

77

populacije je opća ili ženska stopa fertiliteta gdje se u odnos s brojem roñene djece uzima

samo žensko stanovništvo fertilne dobi9. Opća stopa fertiliteta pokazuje prosječan broj

živoroñene djece na 1000 žena fertilne dobi u odreñenom razdoblju. Vrijednosti ovog

pokazatelja u promatranom periodu takoñer ukazuju na trend smanjenja rañanja djece u

posljednjih nekoliko godina (sl. 17). Razina ostvarene plodnosti ženskog fertilnog kontingenta

2008. niža je za više od 100‰ u odnosu na početnu 2000. godinu.

0

50

100

150

200

250

300

350

400

2000

.

2001

.

2002

.

2003

.

2004

.

2005

.

2006

.

2007

.

2008

.

Općastopafertiliteta

Sl. 17. Stope općeg (ženskog) fertiliteta romskog naselja Kuršanec 2000. – 2008.

Izvor: terensko istraživanje 2009.

Stopa ukupnog fertiliteta i opća stopa fertiliteta donekle uzimaju u obzir dobnu i

spolnu strukturu promatrane populacije, ali ne u potpunosti. Oba navedena pokazatelja su pod

utjecajem dobnog sastava unutar promatranog fertilnog kontingenta stanovništva. Kako je

fertilitet u funkcionalnoj vezi s dobnim sastavom ženske populacije, potrebno je u obzir

9 Opća ili ženska stopa fertiliteta izračunava se formulom f = 49)(15 f −P

N· 1000

78

zasebno uzeti ostvarenu plodnost prema manjim dobnim skupinama ženskog fertilnog

kontingenta. Riječ je o posebnim ili specifičnim stopama fertiliteta prema dobi.10 Ovaj

pokazatelj u potpunosti uzima u obzir sve posebnosti dobno-spolnog sastava promatranog

stanovništva (sl. 13). Specifične stope fertiliteta za romsko naselje Kuršanec izračunate su za

petogodišnje dobne skupine ženskog stanovništva (tab. 10).

Tab. 10. Specifične stope fertiliteta romskog naselja Kuršanec 2000 – 2008.

Dobna skupina

2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008.

15-19 469 286 314 235 103 300 213 171 222

20-24 344 455 571 343 333 321 382 364 323

25-29 321 269 200 448 294 333 182 353 294

30-34 133 294 200 87 192 71 320 208 250

35-39 200 214 133 71 0 71 235 150 261

40-44 143 100 200 273 0 67 154 0 0

45-49 125 0 0 0 0 0 0 100 0

Izvor: terensko istraživanje 2009.

Kako bi se lakše uočili prosječni smjerovi promjena, trendovi specifičnih stopa

fertiliteta prikazani su grafički (sl. 18). Ovdje je moguće zamijetiti nekoliko interesantnih

činjenica. Kao prvo, pad prosječnih vrijednosti ne bilježe sve fertilne dobne skupine. Dvije od

njih, skupine 30-34 i 35-39 godina starosti tijekom promatranog perioda u prosjeku bilježe

umjereni porast svojih vrijednosti. S druge strane, najizrazitiji pad bilježe stope najmlañe

dobne skupine žena 15-19 godina starosti. Tijekom promatranog razdoblja smanjene su na

polovicu početnih vrijednosti.

10 Specifične stope fertiliteta se izračunavaju formulom fx = xf

x

P

N

,· 1000

gdje je fx specifična stopa fertiliteta za dob x, Nx broj živoroñenih koje su rodile majke u dobi x, a Pf,x broj žena u dobi x.

79

Uz izraziti trend pada rodnosti najmlañe dobne skupine, sličan smjer i intenzitet bilježi

i dobna skupina 40-44 godine. Nešto blaži prosječni pad ima dobna skupina 20-24 godine

koja kroz čitav promatrani period prosječno ima najviše vrijednosti ostvarene plodnosti.

Dobna skupina 25-29 godina čitavo promatrano razdoblje zadržava u prosjeku iste vrijednosti

oko 300 ‰. S obzirom na trendove smanjenja ostalih dobnih skupina, za očekivati je da u

doglednoj budućnosti primat prema najvišoj ostvarenoj rodnosti preuzme upravo navedena

dobna skupina.

0

100

200

300

400

500

2000

.

2001

.

2002

.

2003

.

2004

.

2005

.

2006

.

2007

.

2008

.

15-19 20-24 25-29 30-34

35-39 40-44 45-49

Sl. 18. Kretanje linearnih trendova specifičnih stopa fertiliteta romskog naselja Kuršanec 2000. – 2008. po

petogodišnjim dobnim skupinama ženskog stanovništva

Izvor: terensko istraživanje 2009.

Ukupna ili totalna stopa fertiliteta11 (TFR) najbolji je pokazatelj ostvarene razine

plodnosti neke populacije i bioreprodukcije stanovništva (Nejašmić, 2005). Podijeljen sa

11 Ukupna ili totalna stopa fertiliteta računa se formulom TFR = ∑−

−

4945

1915

xf ·5

80

tisuću označava vjerojatan prosječan broj živoroñene djece koju bi rodila jedna žena tijekom

svog fertilnog razdoblja. Pretpostavka koju se mora uzeti u obzir jest nastavak djelovanja

postojećih specifičnih stopa fertiliteta i izostanak utjecaja smrtnosti.

Kako TFR ovisi isključivo o specifičnim stopama fertiliteta, trend njegove promjene u

skladu je s trendovima smanjenja specifičnih stopa fertiliteta (sl. 19). Njegova vrijednost

kreće se daleko iznad granične vrijednosti jednostavne reprodukcije stanovništva od 2,1

djeteta po ženi (Wertheimer-Baletić, 1999). Unatoč trendu smanjenja, očito je da u

promatranoj populaciji postoji izraziti prirodni porast broja stanovnika. Hipotetski gledajući, u

slučaju da se zadrže postojeće specifične stope fertiliteta, svaka žena tijekom svog fertilnog

razdoblja rodila bi šestero do sedmero djece.

0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

2000

.

2001

.

2002

.

2003

.

2004

.

2005

.

2006

.

2007

.

2008

.

TFR

Sl.19. Stope totalnog fertiliteta romskog naselja Kuršanec 2000. – 2008.

Izvor: terensko istraživanje 2009.

Provedena analiza rodnosti romskog stanovništva na primjeru romskog naselja

Kuršanec ukazuje na postojanje značajnih promjena. Svi predočeni pokazatelji upućuju na

81

smanjenje ostvarene plodnosti romske zajednice. Opće stope rodnosti, stope ukupnog i općeg

fertiliteta niže su za trećinu u odnosu na vrijednosti početkom proučavanog perioda. Kretanje

vrijednosti specifičnih stopa fertiliteta nude dokaz smanjenja ostvarene rodnosti najplodnijih

dobnih skupina. Navedeni pokazatelji nedvojbeno nude zaključak o izrazitom smanjenju

rodnosti romske zajednice.

Istovremeno, navedeni zaključak otvara novo pitanje o uzrocima takvih promjena.

Koji to faktori utječu na uočeno smanjenje rodnosti romske zajednice?

Razloge navedenih promjena može se podijeliti u dvije skupine. S jedne strane postoji

skupina egzogenih čimbenika koji na romsku zajednicu djeluju izvana. S druge strane nalazi

se skupina endogenih čimbenika generiranih unutar same romske zajednice unazad nekoliko

godina. U prvu, egzogenu skupinu razloga valja ubrojiti kvalitetniji nadzor Centra za

socijalnu skrb i pravosudnog sustava koji ne toleriraju stupanje u brak djevojčica u dobi od 14

ili 15 godina. Mlade djevojke više ne stupaju u brak i ne rañaju djecu tako rano kako je to bio

slučaj ranije. Sve donedavno brakovi djevojčica u toj dobi bili su redovna pojava.

U ovu skupinu valja ubrojiti i utjecaj promjene odnosa prema Romima na nacionalnoj

razini. Meñu njih ponajprije valja ubrojiti provoñenje niza mjera predviñenih Nacionalnim

programom za Rome (Vlada Republike Hrvatske, 2003). Njime su predviñene mjere kojim bi

se poboljšao život Roma u mnogim njegovim aspektima. Poimence su to uključivanje Roma u

društveni i politički život, očuvanje tradicijske kulture Roma, statusna pitanja, suzbijanje

diskriminacije i pravna pomoć, odgoj i obrazovanje, zdravstvena zaštita, zapošljavanje,

socijalna skrb, zaštita obitelji, materinstva i mladeži i prostorno ureñenje lokacija naseljenih

Romima. Samo postojanje takvog dokumenta koji se odnosi izričito na Rome ukazuje na

visoku socijalnu zaštitu romske etničke zajednice. Nedvojbeno je da provoñenje mjera

predviñenih ovim dokumentom ima znatan utjecaj na promjene u reproduktivnom ponašanju

romskog stanovništva.

82

U drugoj skupini čimbenika na prvom mjestu valja spomenuti povišenje stupnja

obrazovanja romske zajednice. Vidjeli smo da najmlañe dobne fertilne skupine ženskog

stanovništva bilježe izrazit pad fertiliteta. Uzrok tome treba tražiti u činjenici da tijekom

posljednjih desetak godina sve više djevojaka i mladića uspješno završava osnovnu školu i

nastavlja srednjoškolsko obrazovanje čime se automatski odgaña osnivanje obitelji u tom

najmlañem fertilnom razdoblju. Trećina svih mladih u dobi od 15 do 19 godina, trenutno,

redovito pohaña srednju školu. Dvije trećine stanovnika s uspješno završenom osnovnom

školom mlañe je od 24 godine, dok je polovica svih onih s uspješno završenim

osnovnoškolskim obrazovanjem u dobi do 19 godina. U najmlañoj fertilnoj dobnoj skupini

50% stanovništva ima završenu osnovnu školu što je više nego dvostruko iznad prosječnih

22% za ukupnu populaciju stariju od 15 godina. I dobna skupina od 20 do 24 godina starosti

bilježi iznadprosječni stupanj završenosti osnovnoškolskog obrazovanja.

Očita je povezanost povišenja stupnja obrazovanja kao čimbenika rodnosti i smanjenja

broja roñenih. Značajnim smanjenjem ostvarene rodnosti dviju najmlañih dobnih skupina

snižava se i ukupna rodnost promatrane populacije. Dakle, povišenje stupnja obrazovanja

romske etničke manjine reflektira se u promjenama demografskih procesa ove zajednice,

pogotovo smanjenju rodnosti. Obrazovanje je meñu najvažnijim čimbenicima promjene ne

samo demografskih, već i svekolikog skupa integracijskih procesa romske zajednice (Hrvatić,

2000). Kako ističe Ruppert sa suradnicima (1981), obrazovne institucije predstavljaju mjesta

inovacija koja se mogu pretvoriti u inovacijske procese koji su činioci stvaranja geografskog

sadržaja.

Snižavanje rodnosti predstavlja posljedicu inovacijskih utjecaja pod kojima se romska

zajednica nalazi. Osim obrazovanja kao najznačajnijeg čimbenika smanjenja rodnosti, valja

izdvojiti i ostale koji zasigurno utječu na navedeni proces. Prije svega valja spomenuti utjecaj

medija, prvenstveno televizije koju posjeduje skoro svako kućanstvo. Iako je romska

83

zajednica socijalno vrlo zatvorena, utjecaj većinskog hrvatskog društva putem televizije nije

zanemariv. Dapače, putem ovog medija vrijednosne norme većinskog društva polako, ali

sigurno ulaze i u romsko društvo. Model sretnih obitelji s manjim brojem djece zasigurno je

jedna od njih. Televizija je zapravo svojevrstan prozor romskoj zajednici u većinsko društvo

od kojeg preuzima odreñene oblike reproduktivnog ponašanja. Unatoč zatvorenosti romske

zajednice očito je da globalizacijski procesi pronalaze put ulaska i utječu na promjene

postojećih struktura unutar romske zajednice.

4.1.3 Analiza smrtnosti romskog naselja Kuršanec

Smrtnost je druga osnovna sastavnica prirodnog kretanja broja stanovnika. U slučaju

romskog naselja Kuršanec biološki čimbenici u smislu dobne strukture stanovništva imaju

odlučujuću ulogu u definiranju smrtnosti ove populacije. Zbog izrazite mladosti stanovništva

(sl. 13) za očekivati je relativno niske vrijednosti pokazatelja smrtnosti.

Tab. 11. Broj umrlih u romskom naselju Kuršanec 2000. – 2008.

Godina 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008.

Umrli 6 5 4 1 2 2 1 3 4

Izvor: Ured državne uprave u Meñimurskoj županiji

Osnovni i najjednostavniji pokazatelj ove pojave je opća stopa smrtnosti koja se

odnosi na prosječan broj umrlih osoba tijekom jedne godine na tisuću stanovnika odreñene

promatrane populacije. U slučaju romskog naselja Kuršanec vrijednosti opće stope smrtnosti

u promatranom periodu kreću se u rasponu od 1,14 do 8,82 ‰ (sl. 20), dok prosječna opća

84

stopa smrtnosti za cijeli promatrani period iznosi 3,98 ‰. Usporeñujući s Meñimurskom

županijom, riječ je o značajno nižim stopama smrtnosti.12

Ovakva niska vrijednost prvenstveno je posljedica već spomenute dobne strukture

stanovništva. Iako većina stanovnika naselja živi u lošim zdravstveno – higijenskim uvjetima,

vrijednosti smrtnosti ukupne populacije nisu tako visoke koliko bi se možda moglo očekivati.

Uzrok tome treba tražiti u dostupnosti zdravstvene zaštite. Najveći dio stanovnika naselja ima

zdravstveno osiguranje preko Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. S obzirom na prostornu

blizinu Županijske bolnice u Čakovcu koja je udaljena svega 9 km od romskog naselja, uz

postojeću primarnu, dostupna je i specijalistička zdravstvena zaštita.

0

5

10

15

2000

.

2001

.

2002

.

2003

.

2004

.

2005

.

2006

.

2007

.

2008

.

Smrtnost

Sl. 20. Kretanje opće stope smrtnosti romskog naselja Kuršanec 2000. – 2008.

Izvor: Ured državne uprave u Meñimurskoj županiji, terensko istraživanje 2009.

Kako je opća stopa smrtnosti pod izrazitim utjecajem dobnog sastava stanovništva,

njene niske vrijednosti lako mogu zavarati i uputiti na krivi zaključak o čimbenicima koji

ponajviše utječu na pojavu smrtnosti. Vrlo kvalitetan pokazatelj smrtnosti romskog

12 Stope općih stopa smrtnosti Meñimurske županije u istom razdoblju kreću se izmeñu 10,2‰ i 11,7‰

85

stanovništva i dostignute razine životnog standarda i zdravstvenih uvjeta predstavlja smrtnost

dojenčadi13 (Nejašmić, 2005). Kvaliteta životnih uvjeta i razina zdravstvene zaštite glavni su

čimbenici koji utječu na smrtnost djece dojenačke dobi. Unatoč spomenutoj dostupnosti

zdravstvene zaštite, smrtnost dojenčadi znatno je viša od hrvatskog prosjeka14. Gotovo

četverostruko viša stopa smrtnosti romske dojenčadi upućuje na nedostatak dovoljno

kvalitetnih uvjeta života romske zajednice u Kuršancu. Ovu je tvrdnju moguće potkrijepiti i

podatkom koji govori da na smrtnost djece dojenačke dobi otpada nešto više od trećine svih

smrtnih slučajeva u promatranom razdoblju. Interesantna je činjenica da smrtnost romske

dojenčadi čini velik postotak ukupne županijske smrtnosti dojenčadi.15 Smrtnost je, dakle, u

vrlo velikoj mjeri definirana društveno – gospodarskom skupinom čimbenika meñu kojima

posebno valja istaknuti vrlo nisku kvalitetu življenja unutar romskog naselja.

Usporeñujući smrtnost istraživanog naselja s dostupnim podacima za cjelokupno

romsko stanovništvo Meñimurske županije (tab 12) takoñer je, kao i kod rodnosti, moguće

zamijetiti sličnost u smislu vrlo niskih vrijednosti (sl. 21). Tijekom cijelog promatranog

perioda vrijednosti opće stope smrtnosti kreću se oko 4‰. Prosječna vrijednost za cijelo

razdoblje iznosi 4,3‰. Jedina razlika izmeñu smrtnosti naselja Kuršanec i ukupnog romskog

stanovništva Meñimurja je u nešto većim stopama smrtnosti u naselju Kuršanec na samom

početku promatranog razdoblja.

13 Smrtnost dojenčadi izračunava se formulom md =

N

Md· 1000 Dobivena vrijednost pokazuje prosječan broj

umrle djece u dobi do navršene prve godine života u odnosu na 1000 živoroñene djece. 14 Prosječna vrijednost smrtnosti dojenčadi romskog naselja Kuršanec u promatranom razdoblju od 2000. do 2008. godine iznosila je 27,70 ‰. U usporedbi s prosječnom vrijednošću za Republiku Hrvatsku od 6,9 ‰ za period 2000. – 2005., uočavaju se značajne razlike. 15 Primjerice, godine 2000. smrtnost dojenčadi samo u romskom naselju Kuršanec činila je 21.4% ukupne županijske dojenačke smrtnosti! Od ukupno 14 umrle djece dojenačke dobi na području Meñimurske županije, troje je umrlo u romskom naselju Kuršanec.

86

Tab. 12 Umrli pripadnici romske manjine u Meñimurskoj županiji 2000. – 2009.

Godina 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 ∑

Umrli 14 18 19 21 26 24 22 21 15 13 193

Izvor: Ured državne uprave u Meñimurskoj županiji

0

5

10

15

2000

.

2001

.

2002

.

2003

.

2004

.

2005

.

2006

.

2007

.

2008

.

2009

.

Smrtnost

Sl. 21. Opće stope smrtnosti ukupnog romskog stanovništva u Meñimurskoj županiji 2000. – 2009.

Izvor: Ured državne uprave u Meñimurskoj županiji

4.1.4 Analiza prirodne promjene

Prirodna promjena treća je komponenta prirodnog kretanja stanovništva. Predočuje

razliku broja roñenih i broja umrlih u proučavanoj populaciji tijekom jedne godine. U slučaju

romskog naselja Kuršanec i više je nego očito da je posrijedi prirodni priraštaj, odnosno veći

broj roñenih u odnosu na umrle. Iako se uočava blagi pad stopa prirodnog priraštaja, njihove

su vrijednosti i dalje izrazito visoke (sl. 22). Stanovništvo romskog naselja Kuršanec danas

raste po godišnjoj stopi višoj od 4%! Kad bi ovakva stopa prirodnog priraštaja ostala

‰

87

nepromijenjena sljedećih 17 godina, stanovništvo romskog naselja Kuršanec bi se u tom

periodu udvostručilo!

Romska populacija bilježi vrlo visoke vrijednosti prirodnog priraštaja dok

Meñimurska županija, za usporedbu, posljednjih sedam godina bilježi negativne vrijednosti

prirodne promjene.

Ovako visok prirodni priraštaj rezultat je prije spomenutih visokih stopa rodnosti i

niskih stopa smrtnosti. Navedene vrijednosti karakteristične su za ranu podetapu demografske

tranzicije u kojoj dolazi do otvaranja „škara“ izmeñu visoke rodnosti i snižene smrtnosti.

0

10

20

30

40

50

60

2000

.

2001

.

2002

.

2003

.

2004

.

2005

.

2006

.

2007

.

2008

.

Prirodnipriraštaj

Sl. 22. Stope prirodnog priraštaja romskog naselja Kuršanec 2000. – 2008.

Izvor: terensko istraživanje 2009.

U promatranom periodu došlo je do značajnog smanjenja prirodnog priraštaja za

gotovo četvrtinu vrijednosti iz početne 2000. godine. Ovaj pokazatelj takoñer upućuje na

proces kvalitativne promjene reprodukcije romskog stanovništva. Postojanje tog procesa je

nedvojbeno, meñutim vrijeme koje će biti potrebno za njegov dovršetak vrlo je teško

‰

88

prognozirati. Ono će ponajviše ovisiti o brzini društveno-gospodarskog napretka romske

zajednice u kojem će aktivnu ulogu morati preuzeti kako sami pripadnici romske manjine,

tako i odreñene institucije socijalne politike zajedno sa cjelokupnom lokalnom zajednicom u

kojem romska manjina participira.

Sl. 23. Romska djeca u naselju Kuršanec

Foto: H. Šlezak

Prirodna promjena ukupnog romskog stanovništva Meñimurske županije (tab. 13)

pokazuje slične značajke kao i istraživano naselje Kuršanec. Vrijednosti stopa prirodnog

priraštaja ukupnog romskog stanovništva Meñimurske županije nešto su niže od samog

naselja Kuršanec zbog prije objašnjenih nižih stopa rodnosti integriranog dijela romskog

stanovništva. Unatoč značajnom smanjenju od početka promatranog razdoblja te su

vrijednosti još uvijek vrlo visoke (sl. 24). Posljednjih nekoliko godina stope prirodnog

priraštaja ukupnog romskog stanovništva Meñimurja kreću se oko 35‰.

89

Tab. 13 Apsolutna prirodna promjena romske manjine u Meñimurskoj županiji 2000. – 2009.

Godina 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 ∑

Prirodna promjena

210 190 167 143 146 157 192 166 156 200 1727

Izvor: Ured državne uprave u Meñimurskoj županiji

0

10

20

30

40

50

60

2000

.

2001

.

2002

.

2003

.

2004

.

2005

.

2006

.

2007

.

2008

.

2009

.

Prirodnipriraštaj

Sl. 24. Stope prirodnog priraštaja ukupnog romskog stanovništva u Meñimurskoj županiji 2000. – 2009.

Izvor: Ured državne uprave u Meñimurskoj županiji

Visok prirodni priraštaj posljednjih deset godina uvjetovao je izrazit porast romskog

stanovništva Meñimurske županije (tab. 14). U odnosu na početnu 2000. godinu indeks

porasta iznosi 140. Prikazane vrijednosti rezultat su izračuna temeljenog na utvrñenom broju

romskih stanovnika sredinom 2008. godine i apsolutne prirodne promjene tijekom

promatranog razdoblja. Navedena vrijednost za 2001. godinu značajno se razlikuje od

službenog podatka popisa stanovništva. Prema popisu navedene je godine zabilježeno 2887

pripadnika romske manjine u Meñimurju, dakle 1085 osoba manje od ovdje izračunatog

‰

90

broja. 27% romskog stanovništva 2001. godine ili se nije izjasnilo pripadnicima romske

manjine ili uopće nisu popisani. Istina vjerojatno leži u oba navedena razloga. Zbog prostorne

neureñenosti romskih naselja, nepostojanja kućnih brojeva kao i zbog možebitnog straha

popisivača od ulaska u romska naselja velika je mogućnost da su mnogi Romi izostavljeni

tijekom provoñenja popisa.

Tab. 14 Procjena kretanja broja stanovnika romske nacionalnosti u Meñimurskoj županiji 2000. – 201116.

Godina 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011

Broj stanovnika17

3772 3972 4150 4305 4450 4600 4774 4953 5114 5292 5465 5638

Intenzivan porast romskog stanovništva očekuje se i u narednom periodu. Prikazane

vrijednosti prirodnog priraštaja tomu idu u prilog. U vrijeme provoñenja sljedećeg popisa

2011. godine projicirani broj romskih stanovnika Meñimurske županije iznosi 5638 osoba.

Interesantan je grafički prikaz kretanja broja romskih stanovnika Meñimurske županije

koji prikazuje gotovo idealan linearan porast (sl. 25). Vrijednosti apsolutnog godišnjeg

porasta broja romskih stanovnika zadržavaju približno iste vrijednosti tijekom cijelog

promatranog perioda. Stalnim smanjenjem stopa prirodnog priraštaja apsolutne vrijednosti

porasta bilježe vrlo male amplitude kroz promatrani period.

16 Projicirani broj stanovnika romske nacionalnosti 2010. i 2011. godine temeljen je na vrijednostima prirodne promjene romskog stanovništva u Meñimurskoj županiji posljednjih 10 godina. 17 Broj stanovnika odnosi se na procjenu za sredinu svake pojedine godine temeljenu na vrijednostima prirodne promjene broja stanovnika. Meñužupanijska migracija romskog stanovništva nije uzimana u obzir zbog nepostojanja podataka. Meñužupanijska migracija romskog stanovništva na temelju istraživanog naselja Kuršanec je zanemariva (vidi odjeljak 4.4)

91

0

1000

2000

3000

4000

5000

6000

2000

.

2002

.

2004

.

2006

.

2008

.

2010

.

Brojromskihstanovnika

Sl. 25. Procjena kretanja broja stanovnika romske nacionalnosti u Meñimurskoj županiji 2000 – 2011.

4.1.5 Zaključne postavke prirodnog kretanja

Prirodno kretanje romskog stanovništva rezultanta je djelovanja vanjskih i unutrašnjih

čimbenika. Romsko društvo, kolikogod zatvoreno bilo, pod utjecajem je različitih faktora

izvan njihove zajednice koji utječu na obilježja prirodnog kretanja stanovništva. Vrijednosti

pojedinih pokazatelja nisu potpuno u skladu sa stupnjem društveno-gospodarskog razvoja

romske zajednice. Dokaz tome jesu izrazito niske opće stope smrtnosti kao posljedica

specifičnog dobnog sastava stanovništva, ali i dovoljno kvalitetne zdravstvene zaštite u sklopu

zdravstvenog sustava Republike Hrvatske. Zdravstveni sustav predstavlja vanjski faktor

smrtnosti koji nudi mnogostruko višu kvalitetu zdravstvene zaštite od one koja bi hipotetski

bila prisutna unutar romske zajednice temeljena isključivo na stupnju društveno-gospodarskog

razvoja.

92

Obilježja rodnosti puno su više usklañena sa stupnjem društveno-gospodarskog

razvitka romskog društva. Unatoč postojanju odreñenih vanjskih faktora, rodnost je u najvećoj

mjeri definirana čimbenicima unutar same romske zajednice. Vrijednosti različitih pokazatelja

ukazuju na trend smanjenja rodnosti u promatranom periodu. Od vrlo visokih, fizioloških

razina početkom promatranog razdoblja, stopa rodnosti je snižena na prosječnih 45‰ u

posljednjih šest godina.

Visoka rodnost i niska smrtnost utječu na vrlo visoke stope prirodnog priraštaja.

Prema sadašnjim vrijednostima, romsko stanovništvo raste po godišnjoj stopi od 4%.

Dobiveni rezultati odgovaraju rezultatima sličnih istraživanja romskog stanovništva u

drugim naseljima u Hrvatskoj (Štambuk, 2000) kao i van Hrvatske (Raduški, 2004). Unatoč

prostornoj raspršenosti romskog naroda demografski procesi i strukture imaju vrlo slična

obilježja. Vrlo visok udio mladog stanovništva, visoke stope fertiliteta i relativno niska

smrtnost obilježja su koja karakteriziraju romsko stanovništvo šireg prostora Hrvatske i

susjednih zemalja. Daje se zaključiti da demografske strukture i procesi romskog stanovništva

u Kuršancu pokazuju slična obilježja drugim lokalnim romskim zajednicama. Stoga spoznaje

predočene ovim radom mogu poslužiti za planiranje društveno - gospodarskog razvoja ostalih

meñimurskih romskih naselja.

Svi navedeni rezultati upućuju na početak kvalitativne transformacije reprodukcije

romskog stanovništva. S obzirom na postojeće vrijednosti pokazatelja rodnosti i smrtnosti i

trendove njihove promjene, može se zaključiti da je romska populacija zakoračila u proces

demografske tranzicije. Zbog navedenih vanjskih utjecaja smrtnost je već snižena na vrlo

nisku razinu, dok se pad rodnosti nazire upravo u promatranom razdoblju. Obilježja prirodnog

kretanja stanovništva romskog naselja Kuršanec pokazuju stanje identično društvima u ranoj

podetapi demografske tranzicije. Romska je zajednica tek nedavno započela proces

demografske tranzicije unatoč činjenici da je društvo u čijem se okruženju nalazi taj proces

93

odavno završilo. Očito je da je proučavano romsko društvo dostiglo kritičnu razinu društveno-

gospodarskog razvoja kojom su započeli predočeni demografski procesi.

Za očekivati je, stoga, nastavak blagog smanjenja stopa rodnosti i u budućnosti.

Meñutim, vrijeme koje će biti potrebno za dovršetak započetog procesa tranzicije nije moguće

procijeniti. Ono će ponajprije ovisiti o tome koliko će brzo romska zajednica napredovati u

svom društveno – gospodarskom razvoju. Provoñenjem mjera predviñenih Nacionalnim

programom za Rome (Vlada Republike Hrvatske, 2003) očito se počelo utjecati na društveno-

gospodarski razvoj romske etničke zajednice. Obrazovanje, sustav socijalne skrbi i

zdravstvena zaštita najistaknutiji su aspekti u kojima je došlo do znatnog napretka. Postojećim

procesima povišenja stupnja društveno – gospodarskog razvoja romskog društva utječe se i na

obilježja reproduktivnog ponašanja romske zajednice. Kad je riječ o rodnosti, taj je utjecaj

dvojak. S jedne strane postojeće mjere socijalne skrbi i postojanje novčane naknade u obliku

dječjeg doplatka utječu na povišenje rodnosti. S druge strane cijeli niz mjera s ciljem

poboljšanja života romske zajednice utječe na njeno smanjenje. Zasad je najveći napredak

uočljiv u sferi obrazovanja. Veliku ulogu u smanjenju rodnosti trebale bi imati različite mjere

socijalne politike koje bi morale utjecati na promjenu kvantitativnog ka kvalitativnom

konceptu planiranja obitelji (Nejašmić, 2005). Sve dotle dok djeca budu predstavljala najveći

dio obiteljskih prihoda, teško će biti očekivati smanjenje rodnosti na niske vrijednosti.

Politika zapošljavanja i promjena dohodovne strukture od presudne su važnosti za daljnji tijek

započetog procesa demografske tranzicije romske etničke zajednice.

4.2 Prostorna pokretljivost romskog stanovništva

Prostorna pokretljivost dugo je vremena bila jedno od osnovnih obilježja romskog

stanovništva. Nomadski način života i stalno kretanje bili su sve donedavno sastavni i

94

nezaobilazni dio života Roma. Bez obzira na mnoge različitosti izmeñu pojedinih romskih

skupina, stalna pokretljivost i putujući način života bili su zajednička karakteristika svih

Roma.

Nomadska kretanja danas su stvar prošlosti. Svi meñimurski Romi danas žive

sjedilačkim načinom života. Prostorna pokretljivost ograničena je uglavnom na migraciju u

klasičnom smislu preseljenja i u maloj mjeri na cirkulaciju stanovništva.

Cirkulacija je prisutna prvenstveno u obliku dnevne pokretljivosti stanovništva. Njen

značaj, meñutim, vrlo je mali. U ovom obliku prostorne pokretljivosti sudjeluju malobrojni

zaposleni Romi i nekolicina srednjoškolaca. Dominantan smjer dnevne cirkulacije jest izmeñu

Čakovca, glavnog gospodarskog i obrazovnog centra Meñimurske županije i pojedinih

romskih naselja.

U ovom radu analiza prostorne pokretljivosti u najvećoj će mjeri biti usmjerena na

obilježja konačne migracije, odnosno trajnog preseljavanja romskog stanovništva. Zbog

nepostojanja potrebitih podataka na razini Meñimurske županije, analiza će biti izvršena kao

studija slučaja na primjeru romskog naselja Kuršanec.

4.2.1 Stanovništvo romskog naselja Kuršanec prema mjestu roñenja

Romsko stanovništvo u Meñimurju predstavlja autohtono stanovništvo Meñimurske

županije. Sudeći prema uzorku romskog naselja Kuršanec, oko 90 % stanovništva roñeno je u

mjestu svojeg prebivališta (sl. 26). Oko 7% stanovnika roñeno je u ostalim naseljima u

Meñimurskoj županiji, dok je svega 2,6% stanovnika roñeno izvan ove županije. Već sam

ovaj podatak može uputiti na ishitreni zaključak o relativno slaboj prostornoj pokretljivosti

romskog stanovništva. Navedeni podaci odnose se na ukupno stanovništvo romskog naselja

Kuršanec. Meñutim, prava slika stanja stvari prikrivena je dobnim sastavom stanovništva.

95

Kako je već prije bilo navedeno, 55% romskog stanovništva su djeca do 15 godina starosti.

Kako djeca predstavljaju slabo mobilan dio stanovništva, valja pokušati izvršiti analizu

prostorne pokretljivosti za stanovništvo starije od 15 godina. Ova dobna granica predstavlja

dob do kojeg su djeca obvezna pohañati osnovnu školu i istovremeno dob u kojoj Romi

započinju osnivati obitelji i osamostaljivati se.

6,98% 2,60%

90,42%

Roñeni u Kuršancu

Roñeni u Meñimurju udrugim naseljima

Roñeni van Meñimurja

Sl 26. Stanovništvo romskog naselja Kuršanec prema mjestu roñenja

Izvor: Terensko istraživanje 2009.

U slučaju romskog naselja Kuršanec ovako analizirana struktura stanovništva prema

mjestu roñenja poprima sasvim nova obilježja. Uzimajući u obzir samo stanovništvo starije od

15 godina, dakle uvjetno samostalne osobe koje su sposobne same odlučivati i izvršiti

preseljavanje, uočava se znatan udio osoba roñenih van trenutnog mjesta prebivališta (tab.

15). Više od 20% stanovništva starijeg od 15 godina roñeno je van mjesta trenutnog

prebivališta. Dakle svaki peti pripadnik romske manjine stariji od 15 godina roñen je izvan

mjesta gdje trenutno prebiva.

96

Tab. 15. Stanovništvo romskog naselja Kuršanec starije od 15 godina prema mjestu roñenja

Mjesto roñenja

Roñeni u Kuršancu Roñeni u ostalim naseljima

Županije meñimurske Roñeni van Meñimurja

330 (78,20%) 67 (15,88%) 25 (5,92%)

Izvor: Terensko istraživanje 2009.

4.2.2 Selektivnost romske migracije

Migracija romskog stanovništva pokazuje izrazita selektivna obilježja. Na primjeru

romskog naselja Kuršanec potvrñuje se jedan od Ravensteinovih zakona migracije o

dominaciji žena u unutrašnjoj migraciji (Wertheimer-Baletić, 1999, 290). Od svih doseljenih

osoba, žene čine 80,43%. Ovaj podatak nedvosmisleno ukazuje na prevladavajuću prostornu

mobilnost ženskog romskog stanovništva. Osnovni razlog preseljenja, čak u 96% slučajeva,

bila je udaja. Kod muškog doseljenog stanovništva ženidba je razlog doseljenja u nešto

manjoj mjeri. Zbog ženidbe doselilo je 2/3 ukupno doseljenih muškaraca.

Dominacija žena prisutna je i u kontingentu odseljenih osoba. U periodu od 2000.

godine na ovamo žene su činile 69% ukupno odseljenih osoba.

Selektivnost migracije vidljiva je i u dobnom sastavu romskih migranata. S obzirom

da je udaja, odnosno ženidba osnovni razlog preseljavanja romskog stanovništva, može se

pretpostaviti da u ukupnom migracijskom kontingentu prevladavaju osobe izmeñu 15 i 25

godina života. Analiza dobi migranata romskog naselja Kuršanec upravo potvrñuje tu tezu.

Tablica 16 prikazuje broj, odnosno udio romskih migranata po dobnim skupinama.

97

Tab. 16. Migranti romskog naselja Kuršanec prema dobi

Dob

Migranti

0-4 5-9 10-14 15-19 20-24 25-29 30-34 35-39 40-44 45-49 > 50

Broj imigranata18

1 1 10 44 10 3 0 1 0 0 0

% od svih imigranata 1,43 1,43 14,29 62,86 14,29 4,29 0,00 1,43 0,00 0,00 0,00

Broj emigranata19 7 7 4 25 11 7 1 1 4 0 1

% od svih emigranata

10,29 10,29 5,88 36,76 16,18 10,29 1,47 1,47 5,88 0,00 1,47

Izvor: Terensko istraživanje 2009.

Rezultati ove analize u prvi plan ističu jednu zanimljivu činjenicu. Dobna skupina koja

apsolutno prevladava u migracijskom kontingentu romskog stanovništva je ona od 15 do 19

godina starosti. U razvijenim društvima najpokretljiviju skupinu čine dvadesetogodišnjaci

(Nejašmić, 2005). Koji je razlog dominaciji ove mlañe dobne skupine u romskoj migraciji?

Odgovor na ovo pitanje nalazi se u tradiciji i načinu života Roma. Rano stupanje u brak i

osnivanje obitelji duboko je ukorijenjeno u romskoj zajednici. Upravo je ova činjenica glavni

razlog takve dominacije prostorne pokretljivosti dobne skupine od 15 do 19 godina starosti.

Već je rečeno da je udaja, odnosno ženidba glavni razlog promjene mjesta prebivališta. U

ovom slučaju potvrñuje se činjenica da se pripadnici romske zajednice još uvijek žene i udaju

vrlo mladi, u većini slučajeva prije dvadesete godine života. Štoviše, relativno velik udio

imigranata dobne skupine od 10 do 14 godina u odnosu na mlañe dobne skupine ukazuje na

postojanje slučajeva osnivanja obitelji i prije navršene 15. godine života.

18 U tablici su obuhvaćene samo osobe koje su znale dob kada su doselile u Kuršanec. Izostavljene su 22 osobe za koje nije utvrñeno u kojoj dobi su doselile. 19 Emigracija obuhvaća samo period 2000. – 2009.

98

Prema tome, selektivnost prostorne pokretljivosti u smislu prevladavanja mlañih

dobnih skupina, ponajviše skupine od 15 do 19 godina, uvjetovana je pronalaženjem bračnog

partnera u drugom mjestu i ranim stupanjem u brak.

4.2.3 Migracijski tokovi romskog stanovništva

Glavni migracijski tokovi romskog stanovništva ostvaruju se uglavnom izmeñu

različitih romskih naselja u Meñimurskoj županiji i pojedinim naseljima van nje. Tablice 17 i

18 prikazuju glavne migracijske tokove romskog naselja Kuršanec. Uočljivo je, kad je riječ o

doseljavanju, da je najviše doseljenih iz tri romska naselja: Paraga, Pribislavca i Strmca20. Iz

ostalih romskih naselja puno je manje doseljenih, dok iz tri meñimurska romska naselja s vrlo

malim brojem stanovnika nema doseljenih osoba.

Najveći dio doseljenih osoba, oko 88%, dolazi iz meñimurskih romskih naselja i

susjednog Strmca. Iz udaljenijih romskih naselja, uglavnom podravskih, doseljenih je puno

manje.

Očito je da kad je posrijedi doseljavanje u romsko naselje, u njemu u najvećoj mjeri

sudjeluje romsko stanovništvo okolnih naselja. Ovdje je riječ o područnoj, odnosno

unutarregionalnoj migraciji. Kako se naselje Strmec nalazi u Varaždinskoj županiji, možemo

govoriti i o meñuregionalnoj migraciji. Meñutim, ove se veze već tradicionalno ostvaruju od

prije formiranja županijskog teritorijalnog ustroja. Meñuregionalna migracija ovdje je,

zapravo, samo formalna interpretacija postojećeg teritorijalnog ustroja. Stoga, zbog prostorne

blizine Meñimurja, migracijske veze meñimurskih romskih naselja sa Strmcem možemo ipak

ubrojiti u regionalnu migraciju na kraće udaljenosti. Štoviše, meñimurska romska naselja i

obližnji Strmec uvjetno bi se moglo okarakterizirati kao jednu funkcionalnu „romsku“ regiju.

20 Strmec je romsko naselje u Varaždinskoj županiji smješteno u općini Petrijanec desetak kilometara udaljeno od Varaždina.

99

Tab. 17. Doseljene osobe u romsko naselje Kuršanec prema mjestu roñenja

Naselje Broj doseljenih osoba % od svih doseljenih osoba21

Parag 21 22,83

Orehovica 7 7,61

Pribislavec 14 15,22

Sitnice 1 1,09

Piškorovec 6 6,52

Podturen 6 6,52

Kotoriba 7 7,61

Goričan 2 2,17

Strmec 17 18,48

Ostala naselja 11 11,96

Ukupno 92 100

Izvor: Terensko istraživanje 2009.

Smjerovi odseljavanja iz romskog naselja Kuršanec imaju nešto drugačiji intenzitet

(tab. 18). Tijekom posljednjeg desetljeća najviše je odseljenih u obližnji Gornji Kuršanec. No,

ovdje je riječ o obiteljima koje nisu preselile u romski dio naselja, već u većinski, hrvatski

dio. Znatne veze ostvarene su s Paragom i Strmcom, dakle naseljima s kojima su migracijske

veze jake u oba smjera. U odseljavanju se ističe još jedno naselje. To je Orehovica. Riječ je,

dakle, o naselju s kojim je intenzivno ostvarena veza samo u jednom smjeru. Broj doseljenih

iz Orehovice znatno je manji u odnosu na druga navedena naselja, dok kao destinacija odlaska

iz Kuršanca izbija u prvi plan.

21 Vrijednosti su zaokružene na dvije decimale.

100

Tab. 18. Odseljene osobe iz romskog naselja Kuršanec prema mjestu odseljenja (2000.–2009.)

Naselje Broj odseljenih osoba % od svih odseljenih osoba22

Parag 8 11,76

Orehovica 10 14,71

Pribislavec 3 4,41

Sitnice 1 1,47

Gornji Kuršanec 19 27,94

Kotoriba 1 1,47

Strmec 10 14,71

Ostala naselja 9 13,24

Van Meñimurja 7 10,29

Ukupno 68 100

Izvor: Terensko istraživanje 2009.

Tablica 16 nudi dokaz o postojanju još jednog momenta u romskoj migraciji.

Različitost dobne strukture izmeñu doseljenih i odseljenih osoba otvara pitanje njenog uzroka.

Apsolutno prevladavanje triju mlañih dobnih skupina (10–14, 15–19 i 20–24) od 91,44% u

ukupnoj imigraciji u romsko naselje može se objasniti prevladavanjem jednog razloga

preseljenja. Kako je već navedeno, to je stupanje u brak.

Nepostojanje izrazite dominacije jedne dobne skupine, odnosno puno šira dobna

distribucija emigracijskog kontingenta, ukazuje na postojanje još nekih drugih razloga

napuštanja romskog naselja. Sklapanje braka očito nije jedini razlog preseljenja. Veći udio

djece do devet godina starosti (20,58%) ukazuje da u emigraciji iz romskog naselja sudjeluju

čitave obitelji.

22 Vrijednosti su zaokružene na dvije decimale.

101

Danas je očito unutar romske populacije prisutan jedan novi prostorni proces. Sve

donedavno Romi su živjeli isključivo unutar svojih zajednica, odnosno naselja. Novina koja

se javlja u posljednjih nekoliko godina jest da sve veći broj nešto imućnijih romskih obitelji

napuštaju romska naselja i preseljavaju u naselja s većinskim hrvatskim stanovništvom. U

tablici 18 vidljivo je da je 9 osoba odselilo u druga naselja Meñimurske županije. Riječ je o

dvije obitelji koje su preselile u obližnja isključivo hrvatska naselja. Jednako tako, od 19

osoba odseljenih u obližnji Gornji Kuršanec, njih 16 članovi su tri obitelji koje su preselile u

hrvatski dio navedenog naselja.

Prema tome, od svih odseljenih osoba, njih gotovo 37% članovi su obitelji koje su

preselile u većinski hrvatska naselja. Na primjeru migracije romskog naselja Kuršanec može

se zaključiti da ovaj novi smjer migracije ima vrlo značajan udio u ukupnoj romskoj migraciji.

Kako je navedeni smjer prisutan unazad svega nekoliko godina, za očekivati je da se u

budućnosti nastavi i još više intenzivira.

Ovaj novi proces prisutan je i u drugim dijelovima Meñimurja. Pojedine obitelji iz

ostalih romskih naselja takoñer unazad nekoliko godina preseljavaju u dosad isključivo

hrvatska naselja. U najvećem broju slučajeva riječ je o, za romske prilike, dobrostojećim

obiteljima koje kupuju starije stambene objekte u većinski hrvatskim naseljima. Uglavnom su

to ruralna naselja udaljenija od Čakovca u kojima cijena nekretnina omogućuje kupnju takvih

objekata po pristupačnim cijenama.

Prema tome, ovaj oblik migracije romskog stanovništva može se uklopiti u

migracijsku teoriju potiskivanja i privlačenja. S jedne strane postoji niz negativnih,

potiskivajućih čimbenika unutar romskih naselja koji utječu na preseljavanje sve većeg broja

ljudi. Sam način života unutar romskih naselja, izrazita socijalna deprivacija, nemogućnost

organiziranja normalnog obiteljskog života samo su neki od razloga zašto su ljudi počeli

odseljavati van romskih naselja. S druge strane, kako je već navedeno, mjesta doseljenja nude

102

mogućnost relativno jeftine kupnje stambenih objekata i kvalitetnijeg življenja. Ovaj vid

romske migracije odreñen je, stoga, prevladavajućim negativnim čimbenicima unutar romskih

naselja koji potiču ljude na preseljenje. Unatoč brojnim preprekama koji se javljaju izmeñu

mjesta odlaska i dolaska, navedeni negativni čimbenici očito su izuzetno jaki i nadvladavaju

postojeće prepreke. Neke od poteškoća s kojima se takve obitelji moraju suočiti jest izrazito

neprihvaćanje u mjestu doseljenja, brojne predrasude, stereotipi, diskriminacija, pa čak i

konkretne akcije onemogućavanja doseljavanja Roma zbog bojazni od lančane migracije.

Lokalno stanovništvo boji se da će naseljavanjem pojedinačnih obitelji u njihovom naselju

doći do lančane reakcije i dolaska sve većeg broja Roma. Zbog stare dobne strukture

hrvatskog stanovništva, vrlo se lako može dogoditi da u kratkom vremenskom roku u nekad

većinski hrvatskim naseljima, Romi postanu većina. Postoje primjeri realizacije ovakvog

scenarija u, primjerice, Slovačkoj ili Mañarskoj.

Ovdje je riječ o obiteljima koje se doista žele integrirati u hrvatsko društvo. Ne žele

ostati getoizirani i zarobljeni unutar svoje zajednice. Svjesni poteškoća koje ih očekuju u

novoj sredini, ipak se odlučuju na taj korak. Time postaju predvodnici uspješnije integracije

romske etničke zajednice u većinsko hrvatsko društvo. Pitanje koje se ovdje mora postaviti

jest hoće li se te obitelji uistinu uspjeti kvalitetno integrirati u hrvatsko društvo ili će se

potpuno asimilirati unutar novih lokalnih zajednica. Odgovor na ovo pitanje valja pričekati s

obzirom da je navedeni proces tek započeo i pokazuje tendenciju nastavka. Drugo pitanje na

čiji odgovor takoñer valja pričekati jest da se vidi je li ovdje doista riječ o konačnoj, trajnoj

migraciji, ili samo privremenoj. Hoće li se doseljene obitelji uspjeti othrvati negativnim

čimbenicima u mjestu doseljenja ili će se vremenom ipak vratiti u romska naselja iz kojih su

došli?

Na temelju provedene analize može se izvesti zaključak o dva tipa romske migracije.

Prvi se odnosi na preseljavanje izmeñu pojedinih romskih naselja. Ovaj tip nalazi se pod

103

utjecajem prvenstveno demografskih i individualno-psiholoških čimbenika u smislu

preseljenja zbog osnivanja obitelji. U ovom tipu migracije ponajviše sudjeluju žene mlañe

životne dobi koje se udaju van svog naselja prebivanja.

Drugi tip migracije odnosi se na preseljavanje iz romskih u većinski hrvatska naselja.

Ovaj je tip svojim uzrocima puno kompleksniji od migracije izmeñu pojedinih romskih

naselja. U ovoj migraciji ne sudjeluju pojedinačne osobe, nego cijele obitelji. Uzroke ovog

tipa migracije možemo okarakterizirati kao uglavnom gospodarske čimbenike u smislu

potrage za boljim životom i socijalno-psihološke čimbenike koji djeluju unutar romskih

naselja i koji ih potiču na odlazak. Jednako tako nije za zanemariti kao uzrok migracije i

veliku gustoću naseljenosti i demografski pritisak koji su prisutni u romskim naseljima. Stoga

su u ovom tipu migracije takoñer prisutni i demografski čimbenici.

Za razliku od prvog navedenog tipa, ova se migracija odvija gotovo isključivo u

jednom smjeru. Romske obitelji preseljavaju u većinski hrvatska naselja. Drugi smjer gotovo

da i ne postoji. Rijetki su sporadični primjeri individualnog preseljenja nekolicine muškaraca

hrvatske nacionalnosti u romska naselja gdje su s Romkinjama osnovali obitelji. U Kuršancu

postoje tri takve obitelji nacionalno mješovitih brakova. Interesantno je, meñutim, vidjeti

kako su ti Hrvati u potpunosti preuzeli romski način života i bajaški jezik. Djeca se u takvim

brakovima osjećaju Romima, a tako se i odgajaju. Može se zaključiti da su ti malobrojni

Hrvati zapravo asimilirani unutar romske zajednice.

4.3 Ukupno kretanje romskog stanovništva

Opće ili ukupno kretanje stanovništva rezultanta je prirodnog kretanja i prostorne

pokretljivosti stanovništva u obliku konačne migracije (Nejašmić, 2005). Ove dvije

komponente odreñuju tip općeg kretanja stanovništva.

104

Ukupno kretanje romskog stanovništva u Meñimurju definirano je u najvećoj mjeri

prirodnim kretanjem, odnosno visokim stopama prirodnog priraštaja. Vrlo visoka rodnost uz

niske stope smrtnosti utječu na brzi porast broja stanovnika romske nacionalnosti. Naglo

povećanje broja stanovnika glavno je obilježje općeg kretanja romskog stanovništva.

Popisni podaci, iako vrlo upitne vjerodostojnosti, nude djelomičnu sliku o intenzivnom

porastu romskog stanovništva (tab. 19) i u ranijem periodu. Indeksi porasta u meñupopisnim

razdobljima vrlo su visoki. Predočeni porast izmeñu 1971. i 1981. može se djelomično

objasniti pojavom etnomimikrije romskog stanovništva i mogućnošću da velik broj Roma

1971. nije niti obuhvaćen popisom. Analizirana migracija romskog stanovništva u naselju

Kuršanec ne nudi nikakav dokaz o eventualnom značajnom useljavanju romskog stanovništva

u prostor današnje Meñimurske županije sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Tab. 19. Popisno kretanje broja stanovnika romske nacionalnosti u Meñimurskoj županiji

Godina popisa Broj stanovnika romske

nacionalnosti Meñupopisni indeks

porasta

1971. 153 /

1981. 1732 1132

1991. 1920 111

2001. 2887 150

2011.23 5638 193

Izvor: DZS

Izuzmemo li navedeno meñupopisno razdoblje 1971.-1981., najintenzivniji porast

romskog stanovništva očekuje se u trenutnom meñupopisnom razdoblju. Prognoza broja

stanovnika romske nacionalnosti za 2011. godinu temeljena je na prosječnim vrijednostima

prirodnog priraštaja romskog stanovništva posljednjih deset godina. Može se očekivati da će

23 Prognoza autora

105

se u ovom desetgodišnjem periodu romsko stanovništvo u Meñimurju udvostručiti. S oko

5600 stanovnika, njihov udio u ukupnom stanovništvu Županije porasti će na oko 4,8%.

Usporeñujući navedene podatke s podacima za cijelu Republiku Hrvatsku, može se

reći da Meñimurje bilježi nešto brži porast broja romskog stanovništva u odnosu na čitavu

državu. Primjerice, za razdoblje 1991.-2001. indeks porasta iznosio je 141 za cjelokupnu

Republiku Hrvatsku, dok je za Meñimurje iznosio 150. No, valja naglasiti da Meñimurje u

znatnoj mjeri ponderira porast broja stanovnika romske nacionalnosti na državnoj razini s

obzirom da trećina svih hrvatskih Roma živi upravo u Meñimurskoj županiji 24.

Migracija, drugi element ukupnog kretanja, na rast broja stanovnika romske

nacionalnosti u Meñimurskoj županiji nema gotovo nikakvog utjecaja. Zaključujući na

primjeru romskog naselja Kuršanec od 2000. godine na ovamo, možemo reći da migracija

utječe samo na prostornu redistribuciju romskog stanovništva. Ukupni saldo meñužupanijske

migracije iznosi -1. Dakle, broj odseljenih u druge županije i doseljenih u Kuršanec iz drugih

županija razlikuje se u svega jednoj osobi. Migracija, prema tome, ne igra nikakvu ulogu u

ukupnom kretanju broja stanovnika romske nacionalnosti u Meñimurju. Migracija ima utjecaj

samo na promjenu prostornog rasporeda romskog stanovništva unutar granica Meñimurja.

U periodu od 2000. godine na ovamo, u naselje Kuršanec doselile su 24 osobe. U

istom periodu naselje je napustilo 68 osoba. Dakle, gotovo tri puta više osoba je odselilo nego

doselilo u navedeno naselje. U ovom trenutku romsko naselje Kuršanec ima manje stanovnika

nego što bi se pretpostavilo na temelju prirodnog kretanja. Iz navedenog proizlazi da ovo

naselje ima E1 tip ukupnog kretanja stanovništva (Friganović, 1990). Ukupno kretanje je

pozitivno kao i prirodna promjena, ali više ljudi odseljava iz naselja nego doseljava u njega.

Ako je suditi na ovom primjeru, možemo reći da danas najveća romska naselja

pripadaju E1 tipu ukupnog kretanja stanovništva. Navedeno je najvećim dijelom posljedica

24 Ovaj se podatak odnosi samo na popisom izjašnjene pripadnike romske nacionalnosti. Pojedine procjene govore o znatno većem broju Roma u Republici Hrvatskoj.

106

prije analizirane migracije romskog stanovništva u hrvatska naselja. Kako je neznatan broj

doseljenih osoba iz hrvatskih u romska naselja, migracijski saldo romskih naselja u odnosu na

hrvatska je negativan. Unutar županijska migracija, stoga, ima utjecaj samo na prostorno

širenje i redistribuciju romskog stanovništva u Meñimurskoj županiji.

4.4 Društveno - gospodarski sastav romskog stanovništva

4.4.1. Gospodarski sastav

Gospodarski sastav stanovništva u pravilu se odnosi na podjelu stanovništva prema

gospodarskoj aktivnosti i sastavu stanovništva prema uključenosti u odreñene gospodarske

djelatnosti. Ovdje, meñutim, analiza neće biti usmjerena na navedena obilježja. Zbog

nedostupnosti podataka potrebnih za takvu analizu, pojam gospodarske strukture ovdje se

prvenstveno odnosi na sastav kućanstava prema ostvarenim prihodima. Unatoč nemogućnosti

prikaza pojedinih klasičnih pokazatelja gospodarske strukture stanovništva, analiza ostvarenih

prihoda kućanstava nudi vrlo dobar uvid u postojeće stanje stvari.

Drugi razlog ovakve analize proistječe iz posebnosti romskog načina privreñivanja.

Upravo načini privreñivanja, odnosno ostvarenja prihoda, predstavljaju obilježje koje

karakterizira današnji romski način života. Dohodovna struktura najvažnije je gospodarsko

obilježje romskog stanovništva. Ona je posljedica koja proizlazi iz specifičnosti načina života

romskog stanovništva.

Kao jedno od najistaknutijih gospodarskih obilježja romske zajednice ističe se vrlo

visoka stopa nezaposlenosti. Podatak o svega 15 kućanstava koji ostvaruju prihode putem

stalnog radnog odnosa, od njih ukupno 175, nedvosmisleno potvrñuje navedenu tvrdnju.

Stalni radni odnos ovdje se odnosi na zaposlenje na neodreñeno ili odreñeno vrijeme uz

107

redovitu prijavu zaposlenih na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. U svih 15 navedenih

slučajeva zaposlen je samo jedan član kućanstva. Niti jedno kućanstvo, dakle, nema više od

jednog stalno zaposlenog člana. Od ukupno 15 zaposlenih osoba, 14 je muškaraca. U cijelom

romskom naselju samo je jedna zaposlena osoba ženskog spola. Ako u odnos stavimo broj

stalno zaposlenih osoba s brojem osoba starijih od 15 godina koje se više ne školuju ili

primaju mirovinu, dolazimo do podatka da zaposlenost stanovništva romskog naselja

Kuršanec iznosi svega 3,78%.

Tab.20 Struktura prihoda kućanstava romskog naselja Kuršanec

Izvor prihoda Broj kućanstava % od ukupnog broja

kućanstava

Radni odnos 15 8,57

Mirovina 7 4,00

Socijalna pomoć 159 90,86

Porodiljna naknada 19 10,86

Dječji doplatak 142 81,14

Povremeni rad 124 70,86

Skupljanje sekundarnih sirovina

14 8,00

Ostalo 13 7,43

Izvor: Terensko istraživanje 2009.

Ovako niska stopa zaposlenosti rezultat je više čimbenika. S jedne strane, to je

zasigurno posljedica odreñenih oblika diskriminacije tijekom zapošljavanja. S druge strane,

pak, vrlo niska obrazovna struktura i osposobljenost romskog stanovništva za obavljanje

odreñenih poslova ograničavajući je faktor njihovom zapošljavanju. Poslovi na kojima Romi

rade uglavnom su vrlo niske kvalifikacijske razine. Treći faktor, možda i najznačajniji, leži u

činjenici da Romima više odgovara biti nezaposlen nego raditi. Ova činjenica može

108

zbunjivati, meñutim treba imati na umu da mnogim obiteljima različita socijalna primanja

nadmašuju visinu možebitnog dohotka koji bi ostvarivali u slučaju stalnog zaposlenja.

Najčešći oblik prihoda romskog stanovništva jest novčana pomoć Centra za socijalnu skrb.

Čak 90,86% kućanstava ostvaruje ovu vrstu prihoda. Uz nju, vrlo je značajan dječji doplatak

kojeg ostvaruje 81,14% kućanstava. Prema tome, romsko stanovništvo gotovo u potpunosti

živi od neke vrste socijalnih primanja. Zbog većeg broja djece u obiteljima ukupna suma

takvih primanja ponekad višestruko nadmašuje prosječan osobni dohodak njihovih zaposlenih

sumještana. Postojeća socijalna politika i zakonska regulativa Republike Hrvatske generator

su nastavka kvantitativnog koncepta planiranja obitelji u romskoj zajednici (vidi poglavlje

4.1.1.). Veći broj članova obitelji, veći obiteljski dohodak.

Vrlo nisku zaposlenost romskog stanovništva valja, stoga, gledati i u svjetlu

dragovoljnog prihvaćanja statusa nezaposlenih osoba čime ostvaruju mnoga socijalna prava.

Štoviše, nepostojanje obveze stalnog zaposlenja otvara im mogućnost sudjelovanja u sivoj

ekonomiji i povremenim poslovima. Na anketni upit o vrsti prihoda, osobe iz 124 kućanstva

(70,86%) izjavile su da prihvaćaju povremene poslove koji im se nude. U prvom redu ti se

poslovi odnose na nadničarenje u poljoprivredi za lokalne poljoprivredne proizvoñače. U

bližoj okolici relativno je velik broj poljoprivrednika koji uzgajaju različite povrtlarske

kulture u čijoj je proizvodnji potrebna veća količina ljudske radne snage. Mnogi Romi na taj

način dodatno privreñuju u takvim sezonskim poslovima. Druga glavna vrsta dodatnih

prihoda od povremenih poslova odnosi se na naknadu za ostale oblike uglavnom fizičkog

rada. Romi rado sudjeluju u kratkotrajnim fizičkim poslovima kojima dodatno pridonose

obiteljskom budžetu.

Vrlo su indikativni primjeri pojedinih prijavljenih Roma na Hrvatski zavod za

zapošljavanje koji zapravo ne žele raditi. Naime, pravo na socijalnu pomoć radno sposobni

korisnici mogu ostvariti isključivo uz uvjet da su prijavljeni na Hrvatski zavod za

109

zapošljavanje u svojstvu nezaposlenih osoba. Povremeno takve osobe putem Zavoda dobiju

odreñene poslove i zapošljavaju se. Meñutim, na posao redovito dolaze svega nekoliko dana

nakon čega se jednostavno više ne pojavljuju. Takvim odnosom poslodavac je primoran

dotičnom radniku uručiti otkaz ugovora o radu. U tom slučaju, kada radnik dobije otkaz,

ponovno ima pravo prijaviti se na zavod za zapošljavanje i time opetovano ostvaruje uvjete za

primanje redovne socijalne pomoći. Razlozi ovakvog obrasca ponašanja treba tražiti u

spomenutoj činjenici da su različita socijalna primanja viša od osobnog dohotka kojeg bi

ostvarivali kao zaposlene osobe. Računica je jednostavna: Bolje je biti nezaposlen, primati

socijalnu pomoć i dječji doplatak nego raditi. Osim toga, još ostaje dovoljno slobodnog

vremena za povremene poslove i sporadične dodatne prihode.

Vrlo je interesantna činjenica da porodiljnu naknadu koristi vrlo mali broj rodilja.

Svega 10,86% kućanstava ostvaruje prihod putem porodiljnih naknada. Ovaj podatak može

začuditi s obzirom na izuzetno velik broj djece koja se rañaju. Odgovor na ovu, na prvi

pogled, nelogičnost leži u činjenici da u slučaju ostvarenja prava na porodiljnu naknadu,

obitelji gube pravo na ostvarenje socijalne pomoći. Kako su romske obitelji vrlo brojne, a

visina socijalne pomoći ovisi o broju članova obitelji, isplativije je nastaviti primati redovnu

socijalnu pomoć nego porodiljnu naknadu. Meñutim, to ne znači da je romsko stanovništvo

odustalo od mogućnosti ove vrste prihoda. Gubljenje prava na socijalnu pomoć dogaña se

samo tijekom primanja porodiljne naknade. Romsko stanovništvo stoga ne želi primati

redovnu mjesečnu porodiljnu naknadu. No, pred kraj isteka perioda u kojem su imali pravo na

porodiljnu naknadu, prijavljuju se na Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i dobivaju svu

pripadajuću porodiljnu naknadu za protekli period u kojem su to pravo ostvarivali. To znači

da vrlo kratko vrijeme, mjesec, dva, primaju porodiljnu naknadu tijekom kojih dobiju i sve

pripadajuće zaostatke. Socijalna pomoć im se ukida samo za to kratko vrijeme. Čim dobiju

zaostatke i istekne im vrijeme u kojem ostvaruju pravo na porodiljnu naknadu, ponovno se

110

prijavljuju na Centar za socijalni rad i nastavljaju primati socijalnu pomoć. Time na legalan

način zaobilaze pravila o meñusobnom isključivanju ove dvije vrste prihoda i ostvaruju

maksimalnu korist obje vrste. Izmjenom zakonske regulative u 2009. godini onemogućena je

daljnja mogućnost zaobilaženja meñusobne isključenosti navedene dvije vrste prihoda. U

najnovije vrijeme Romi se izmeñu navedene dvije vrste prihoda odlučuju na onu kojom

ostvaruju veću korist.

Jedna od čestih predrasuda o romskom stanovništvu jest bavljenje skupljanjem

sekundarnih sirovina. Iako je istina da se ovom vrstom posla bave uglavnom Romi, njihov je

broj zapravo mali. Svega 8% kućanstava istraživanog naselja ostvaruje prihod skupljanjem

sekundarnih sirovina. Prema tome, u ukupnoj promatranoj populaciji broj ljudi koji se bave

ovom vrstom posla nije onoliko velik kako bi se moglo očekivati.

Iako je romsko naselje Kuršanec smješteno u izrazito ruralnom okruženju, samo jedno

kućanstvo dodatni prihod ostvaruje bavljenjem poljoprivrednom proizvodnjom, odnosno

uzgojem domaćih životinja, u ovom slučaju koza, sa svrhom vlastite prehrane. Unatoč

postojanju preduvjeta poput ograñenih dvorišta i dodatnih objekata unutar domaćinstva, niti

jedno drugo domaćinstvo ne drži nikakve, za prehranu korisne životinje.

Od ostalih vrsta prihoda valja spomenuti još i prošnju. Još uvijek odreñeni broj

kućanstava privreñuje prošnjom po okolnim selima i gradovima Čakovcu i Varaždinu.

Ostvarivanje ove vrste prihoda prisutno je u 7 kućanstava romskog naselja Kuršanec što čini

4% ukupnog broja kućanstava. Pretpostavka je da je taj broj ipak nešto veći jer su se pojedini

ispitanici sramili iskreno odgovoriti na takvo postavljeno pitanje. Ono što je karakteristika

ovakvog načina privreñivanja jest da u njemu sudjeluju isključivo žene i ponekad uz njih

vlastita djeca. Muškarci u prošnji ne sudjeluju.

111

Sl. 27. Skupljanje sekundarnih sirovina

Foto: H. Šlezak

Provedena analiza dohodovne strukture ukazuje na mnoge posebnosti današnjeg

romskog načina života. Takva struktura prihoda, kako je navedeno na početku, posljedica je

specifičnosti romske zajednice i njenog načina življenja. Meñutim, takva struktura prihoda

istovremeno predstavlja i daljnji uzrok nastavka ovakvog načina života. Visok stupanj

socijalne zaštite i ukupna vrijednost različitih socijalnih primanja u mnogim slučajevima

djeluju vrlo demotivirajuće na romsku zajednicu u smislu želje za promjenom načina života.

Očito je da postojeći sustav socijalne zaštite i zakonska regulativa na tom području podržava

navedeni način života Roma. Ukoliko se želi potaknuti romsku zajednicu na promjene, treba

krenuti od izmjene zakonske regulative socijalne politike. Trenutni način njenog

funkcioniranja ni na koji način ne potiče romsko stanovništvo na ekonomsko

112

osamostaljivanje, aktivno traženje zaposlenja i preuzimanja odgovornosti za budućnost svoje

zajednice.

4.4.2 Obrazovni sastav

Specifičan obrazovni sastav drugo je značajno obilježje romskog stanovništva.

Njegova posebnost očituje se u izrazito niskoj obrazovnoj strukturi. Slaba naobrazba je

„temeljni izvor svih romskih socijalnih, kulturnih i gospodarskih nedaća i temelj specifičnog,

prepoznatljivog marginalnog položaja Roma“ (Štambuk, 2000a, 205). Velik broj nepismenih

osoba koje nisu nikad pohañale neki oblik školovanja još uvijek čini znatan dio romske

populacije. Tek u posljednje vrijeme zamjećuje se znatnije pohañanje i uspješnije završavanje

osnovnoškolskog obrazovanja. Završenom srednjom školom mogu se pohvaliti tek rijetki

pripadnici romske zajednice, dok odnedavno fakultetsku naobrazbu u Meñimurskoj županiji

posjeduje svega jedna osoba romske nacionalnosti, dočim je jedna pred samim završetkom

studija..

Vrlo nizak obrazovni sastav stanovništva jedan je od čimbenika postojanja mnogih

problema unutar romske zajednice. Jedan od najistaknutijih jest neosposobljenost romskog

stanovništva za ikakav kvalificirani posao. Shodno tomu, visoka nezaposlenost djelomično je

posljedica navedene niske obrazovne strukture. Osim nemogućnosti pronalaženja posla zbog

neimanja potrebitih kvalifikacija, postoje i drugi problemi vezani uz opću neobrazovanost

romskog stanovništva. Visoka rodnost takoñer je u uskoj vezi s niskom obrazovnom

strukturom (vidi poglavlje 4.1.2).

Velik broj autora ističe obrazovanje Roma kao ponajbolji put rješavanja brojnih

problema i uspješnije integracije romske zajednice u hrvatsko društvo (Hrvatić, 2000;

Štambuk, 2000a; Šućur, 2000). Svojim radovima ukazuju na nužnost boljeg obrazovanja

113

Roma i nude načine njegovog ostvarenja. Važnost obrazovanja očituje se u upoznavanju i

prihvaćanju drugačijih vrijednosnih normi. Kako ističe Ruppert sa suradnicima (1981),

obrazovne institucije predstavljaju mjesta inovacija koje se mogu pretvoriti u inovacijske

procese, odnosno tokove koji su činioci stvaranja geografskog sadržaja, tj. utječu na promjene

postojećih i stvaranje novih prostorno-socijalnih struktura. Škola je, prema tome, mjesto

stvaranja novog pogleda na svijet oko sebe i prihvaćanja drugačijih shvaćanja i obrazaca

ponašanja. Za romsku zajednicu škola je prvo mjesto uspostave integracijskih odnosa s

lokalnim stanovništvom.

Da problemi obrazovanja Roma nisu prisutni samo u Hrvatskoj, već da je to opći

problem romske etničke zajednice u Europi, vidljivo je i iz radova stranih autora koji dotiču

probleme obrazovanja Roma u svojim državama (Ratkai i Sümeghy, 2001; Surdu, 2003,

Molnár i Dupcsik, 2008; Dral i sur., 2008). U njima ističu gotovo jednake probleme koji se

javljaju i u obrazovanju Roma u Hrvatskoj. Meñu najistaknutijima su ponavljanje razreda,

nepohañanje nastave i napuštanje školovanja.

Obrazovni sastav romskog stanovništva u ovom radu analiziran je takoñer na primjeru

romskog naselja Kuršanec i Osnovne škole Kuršanec koju pohañaju romska djeca iz

istoimenog naselja, ali i iz obližnjeg Gornjeg Kuršanca. Istraživanjem je obuhvaćeno

cjelokupno stanovništvo romskog naselja Kuršanec i sva romska djeca koja su bila upisana u

OŠ Kuršanec od 1984. do 2008. godine

Vrlo niska obrazovna struktura istraživanog naselja uočljiva je već na prvi pogled

(tab.21). Gotovo četvrtina osoba starijih od 15 godina nikad nije pohañala školu. Izuzetno je

visok i udio osoba koje su od školovanja odustale tijekom osnovne škole, odnosno nisu je

uspjele uspješno završiti. Prema tome, četiri od pet osoba nema niti osnovnoškolsko

obrazovanje. Tek svaki peti stanovnik romskog naselja Kuršanec uspješno je završio osnovnu

školu (20,05%).

114

Usporeñujući navedene rezultate istraživanja s podacima jednog istraživanja od prije

25 godina uočava se značajni napredak. Sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća

provedeno je istraživanje o školovanosti Roma u Hrvatskoj. Anketom su bili obuhvaćeni i

Romi u tadašnjoj općini Čakovec koja je obuhvaćala prostor današnje Meñimurske županije.

Od 71 ispitanika, 45,07% nije nikad pohañalo školu, 47,89% je napustilo osnovnu školu prije

njenog završetka, a uspješno završenu osnovnu školu imalo je samo 7,04% ispitanika. Viši

stupanj srednjoškolskog obrazovanja u tom trenutku nije imao niti jedan od sudionika

povedenog istraživanja (Rebernak, 1985).

Tab. 21 Obrazovni sastav stanovništva romskog naselja Kuršanec25

Razina obrazovanja

Nisu pohañali školu

Odustali od školovanja tijekom OŠ

Završili samo osnovnu školu

Završili srednju školu

Broj osoba 102 245 69 18

% 23,50 56,45 15,90 4,15

Izvor: Terensko istraživanje 2009.

Odreñen broj osoba u naselju Kuršanec nastavio je srednjoškolsko obrazovanje.

Srednju školu dosad je uspješno završilo 18 osoba, odnosno 4,15%. Ovdje valja spomenuti i

33 srednjoškolca koji trenutno pohañaju neku od srednjih škola (7, 60%). Visoku naobrazbu u

istraživanom naselju nema nitko niti se nalazi u sustavu visokoškolskog obrazovanja. Kao što

je već navedeno, u čitavoj Meñimurskoj županiji svega je jedna osoba romske nacionalnosti

koja je uspjela steći fakultetsku naobrazbu.

Ogroman problem školovanja Roma u Meñimurju predstavlja nepoznavanje hrvatskog

jezika (Hoblaj, 2008; Lapat, 2008). S obzirom da je ovdašnja romska zajednica brojna i

25 U tablici su uračunate sve osobe starije od 15 godina života osim onih koje se još nalaze u sustavu osnovnoškolskog obrazovanja. Istovremeno, uračunate su i osobe mlañe od 15 godina koje su izašle iz sustava osnovnoškolskog obrazovanja.

115

prostorno izolirana od hrvatskog pučanstva, djeca do polaska u osnovnu školu znaju izgovoriti

svega nekoliko rečenica na hrvatskom jeziku. U svojim naseljima, naime, govore isključivo

bajaškim jezikom. Velik problem predstavlja i nedovoljna kompetencija romske djece u

vlastitom jeziku. „To znači da romsko dijete polaskom u redovnu osnovnu školu ne uči samo

hrvatske riječi, nego i pojmove, koncepte koji stoje iza tih riječi“ (Novak Milić, 2007, 94).

Naravno da nepoznavanje hrvatskog jezika male Rome stavlja u težak položaj u

odnosu na hrvatsku djecu jer ne mogu pratiti tijek nastave i doživljavaju neuspjeh. Krutost

postojećeg sustava obrazovanja i propisanog nastavnog plana i programa utječe na činjenicu

da mali Romi vrlo teško drže korak u praćenju nastave sa svojim kolegama hrvatske

nacionalnosti.

Nije, meñutim, samo nepoznavanje hrvatskog jezika prepreka kvalitetnijem

obrazovanju romske djece. Kao veći, i možemo reći temeljni problem, ističe se nepostojanje

poticaja za školovanje u njihovoj vlastitoj sredini. Velik broj roditelja šalje djecu u školu

samo iz bojazni od prekršajnih prijava i novčanih kazni. Socijalno deprivirajuća sredina u

kojoj većina Roma živi, nepovoljno utječe na školovanje romske djece. Vrlo je teško, gotovo

nemoguće, očekivati odreñena postignuća od učenika koji čak niti unutar svojih obitelji ne

nailaze na poticaj za školovanje. U nekim slučajevima ne samo da nemaju poticaj, nego

nailaze i na odbojan stav spram školovanja. „Jedan od temeljnih problema u objektivizaciji

pristupa školovanju romske djece je nemogućnost uspostavljanja veza: uspjeh u školi→ bolji

gospodarski ili društveni status“ (Hrvatić, 2000, 270). Sve dok temeljem boljeg obrazovnog

statusa pojedinci unutar romske zajednice ne počnu ostvarivati višu kvalitetu življenja, teško

je očekivati značajnije pomake u odnosu prema školovanju vlastite djece.

U posljednje vrijeme javlja se upravo suprotan učinak. Posljednjih nekoliko godina

veći broj romske djece uspješno završava srednjoškolsko obrazovanje za pojedina zanatska i

obrtnička zanimanja. Meñutim, što zbog objektivnih okolnosti na tržištu rada, što zbog

116

diskriminacije tijekom zapošljavanja, nisu u mogućnosti dobiti stalan, dobro plaćen posao.

Razočaranje takvih osoba zacijelo utječe na odnos prema školovanju cijele romske zajednice.

Kao sljedeći problem javlja se činjenica da djeca prečesto neopravdano izostaju s

nastave, zatim da rano odustaju od školovanja bilo zbog navršenih 15 godina i prestanka

zakonske obveze pohañanja osnovne škole, bilo zbog preranog stupanja u brak.

Osim navedenog, djelatnici škola s romskom populacijom susreću se i s mnogim

drugim problemima koji se posredno reflektiraju na odgojno – obrazovni proces. Riječ je o

životnim uvjetima u kojima velik dio romske djece živi, o nedovoljno razvijenim higijenskim

navikama, nedovoljnoj zdravstvenoj zaštiti djece, pothranjenosti, poremećajima u ponašanju.

Nepohañanje nastave jedan je od temeljnih problema obrazovanja romske etničke

zajednice u Meñimurju. Velik broj romske djece vrlo neredovito pohaña nastavu, ili, u

najgorem slučaju, uopće je ne pohañaju. Do prije desetak godina broj školskih obveznika koji

nisu pohañali nastavu kretao se oko 1/3 ukupnog broja upisanih učenika romske nacionalnosti

(sl. 28).

Znatnije smanjenje broja učenika koji ne pohañaju nastavu zapaža se od šk. god.

2000./2001. od kada broj učenika nepolaznika bilježi stalan pad. Glavni uzrok ovakvom

naglom smanjenju broja učenika koji ne pohañaju nastavu treba tražiti u činjenici da je do

1999. godine u naselju Kuršanec postojala samo četverogodišnja područna škola u sastavu OŠ

Strahoninec. Nakon osamostaljenja OŠ Kuršanec, tijekom 2000. godine započeo je

organizirani prijevoz učenika Roma u školu, iako je ona udaljena samo dva kilometra od

romskog naselja. Mogućnost organiziranog odlaska i dolaska učenika u školu imalo je za

posljedicu znatno smanjenje broja učenika nepolaznika.

117

Romski učenici nepolaznici

0%

5%

10%

15%

20%

25%

30%

35%

40%

45%

50%

84/85

85/86

86/87

87/88

88/89

89/90

90/91

91/92

92/93

93/94

94/95

95/96

96/97

97/98

98/99

99/00

00/01

01/02

02/03

03/04

04/05

05/06

06/07

07/08

Sl. 28. Postotak učenika Roma nepolaznika nastave

Linearni trend

Izvor: Pedagoška dokumentacija OŠ Kuršanec i OŠ Strahoninec

Trend kretanja broja učenika koji ne pohañaju nastavu pokazuje smjer stalnog

smanjenja njihovog broja. Može se zaključiti da je organizirani prijevoz samo znatno ubrzao

promjenu odnosa broja polaznika i nepolaznika nastave koja bi se s vremenom i sama

dogodila.

Još jedan pokazatelj pozitivnih promjena pohañanja nastave jest značajno smanjivanje

postotka učenika koji odustaju od školovanja (sl. 29). Riječ je o učenicima koji su u matičnim

knjigama zaključeni tijekom trajanja nastavnih godina.

118

U velikom broju slučajeva riječ je o nepolaznicima koji su zaključeni zbog prestanka

obveze pohañanja nastave s navršenih 15 godina života. Drugi razlog odustajanja od

školovanja, pogotovo kod djevojčica, bilo je stupanje u brak.

Odustali od školovanja

0%

5%

10%

15%

20%

25%

84./85.

85/86

86./87.

87/88

88./89.

89/90

90./91.

91/92

92./93.

93/94

94./95.

95/96

96./97.

97/98

98./99.

99/00

00./01.

01/02

02./03.

03/04

04./05.

05./06.

06./07.

07./08.

Sl. 29. Postotak učenika Roma odustalih od školovanja

Linearni trend

Izvor: Pedagoška dokumentacija OŠ Kuršanec i OŠ Strahoninec

Uspješnost završavanja razreda jedan je od najboljih pokazatelja kvalitativne promjene

obrazovne strukture romske populacije. Slika 30 jasno pokazuje povećanje uspješnosti

završavanja razreda romskih učenika. Od polovične uspješnosti unazad dvadesetak godina,

udio romskih učenika koji su uspješno završili razred porastao je na iznad 70 %. Ovaj se

podatak ne bi trebao jednostrano objašnjavati samo kvalitetnijim postignućima romskih

učenika. Ipak u obzir treba uzeti povećanje senzibiliteta učitelja prema sve brojnijoj romskoj

učeničkoj populaciji u školi i problemima s kojima se suočavaju. No, bez obzira na to koliko

119

je koji od navedenih faktora utjecao na uspješnost završavanja razreda, nedvojbeno ostaje da

romski učenici u sve većem postotku uspješno završavaju razrede.

Uspješno završili razred

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

84/85

85/86

86/87

87/88

88/89

89/90

90/91

91/92

92/93

93/94

94/95

95/96

96/97

97/98

98/99

99/00

00/01

01/02

02/03

03/04

04/05

05/06

06/07

07/08

Sl. 30. Postotak učenika Roma koji su uspješno završili razred

Linearni trend

Izvor: Pedagoška dokumentacija OŠ Kuršanec i OŠ Strahoninec

Kad je riječ o obrazovanju Roma, ohrabruje činjenica da sve veći broj djece uspješno

završava osnovnu školu (tab. 22). Iako je riječ o malom apsolutnom broju učenika, napredak

je očit. U promatranom razdoblju uočava se trend porasta, kako apsolutnog broja romskih

učenika, tako i relativnog udjela romskih generacija koje uspješno završavaju osnovnoškolsko

obrazovanje. Da situacija u Hrvatskoj nije značajno drugačija od one u susjednim zemljama

120

ukazuje podatak da, primjerice, u Mañarskoj samo trećina učenika romske nacionalnosti

uspješno završava osnovnoškolsko obrazovanje (Nikšić, 2004).

Tab. 22. Učenici Romi koji su uspješno završili osnovnu školu u odnosu na ukupan broj učenika Roma u

generaciji upisanih iste školske godine u prvi razred

Generacija upisana šk.

godine

Broj učenika Roma

prvi puta upisanih u

prvi razred

Broj učenika

Roma koji su

uspješno završili

osnovnu školu

% od broja učenika

u generaciji

91/92 10 1 10,00

92/93 13 1 7,69

93/94 29 6 20,69

94/95 22 3 13,64

95/96 33 9 27,27

96/97 31 8 25,81

97/98 17 7 41,18

98/99 29 7 24,14

99/00 26 5 19,23

00/01 35 10 28,57

Izvor: Pedagoška dokumentacija OŠ Kuršanec i OŠ Strahoninec

Rezultati provedene analize nedvojbeno ukazuju na pozitivne promjene struktura i

procesa vezanih uz školovanje Roma. Na primjeru Osnovne škole Kuršanec uočeni su

kvalitativni pomaci u nekim osnovnim pokazateljima školovanja romske djece. Za očekivati

je da će u doglednoj budućnosti obrazovna struktura ove populacije uznapredovati do razine

kada će ona doista predstavljati važan čimbenik integracije romske populacije u hrvatsko

121

društvo. Kako ističe Štambuk (2000a, 204), „inzistiranje na izobrazbi i pomaci na tom planu

dugoročan su, skup i težak put, ali uistinu jedini koji će u budućnosti dati rezultate, pa je u

tom smislu i jedini racionalan“.

4.5. Sastav romskih kućanstava

Romsko društvo obilježava izrazito visok stupanj zajedništva. Obitelj predstavlja

temeljnu institucionalnu jedinicu romskog društva. Uz tradicionalno prisutne visoke stope

rodnosti velik broj članova kućanstava čini se logičnom posljedicom. Na primjeru

istraživanog naselja Kuršanec najbrojnija su kućanstva s pet članova. Nakon njih slijede ona

sa šest, dok su na trećem mjestu ona sa sedam i osam članova. Dakle, obitelj s većim brojem

djece najčešća je pojava u romskim naseljima.

Tab. 23. Kućanstva romskog naselja Kuršanec prema broju članova

Broj članova kućanstva Broj kućanstava Udio (%)

1 19 10,86

2 10 5,71

3 15 8,57

4 17 9,71

5 27 15,43

6 22 12,57

7 20 11,43

8 20 11,43

9 15 8,57

≥10 10 5,71

Ukupno 175 100

Izvor: Terensko istraživanje 2009.

122

Najmanji broj kućanstava je s dva člana. U ovom slučaju riječ je o vrlo mladim

bračnim parovima koji su još uvijek bez djece ili o starijim parovima čija su djeca već odselila

i osnovala vlastite obitelji.

Iako su samačka kućanstva rijetka pojava u romskom društvu (Štambuk, 2000a), u

ovom istraživanom slučaju njihov je broj prilično velik. Oko 11% svih kućanstava jesu

samačka domaćinstva. S jedne strane to su domaćinstva mladih muškaraca koji su se nedavno

osamostalili od svojih obitelji. Drugu skupinu samačkih domaćinstava čine starije osobe,

uglavnom one koje su smrću bračnog partnera ostale same.

Primjer romskog naselja Kuršanec nudi uvid u prepoznatljivo obilježje romskog

društva. To je pojava rijetkih kohabitacijskih zajednica tri ili više generacija. Iako je

zajednički život više generacija obilježje ruralnih sredina unutar kojih žive i meñimurski

Romi, očito je da romska zajednica u tom smislu ne preuzima obrazac ponašanja većinskog

stanovništva. To je vjerojatno posljedica činjenice da se Romi ne bave poljoprivrednim

poslovima na vlastitom imanju i da nemaju potrebe za većim brojem radne snage (First-Dilić,

1985).

Stambeno osamostaljenje jedno je od osnovnih prioriteta mlañih romskih naraštaja.

Tomu u prilog ide spomenuti veći broj samačkih domaćinstava mladih muških osoba koje su

se stambeno osamostalile prije nego su osnovali vlastite obitelji. Stambeni uvjeti tih

domaćinstava, meñutim, vrlo su skromni. U većini slučajeva riječ je o objektima s jednom

prostorijom i bez osnovnih elemenata komunalne infrastrukture. Želja za osamostaljenjem

nadilazi prepreke uvjetovane slabom kvalitetom stambenog prostora. Temeljem postojeće

fizionomije romskih naselja s modernim zidanim kućama čvrste izgradnje moglo bi se

očekivati da je izgradnja potleušica napuštena. Meñutim, svježi primjeri daljnje izgradnje

malih, nekvalitetnih stambenih jedinica na rubovima romskih naselja dokazuju da je takva

stambena izgradnja još uvijek prisutna. Potaknuta je upravo željom za osamostaljenjem.

123

5. Obilježja romskih naselja

Kako je već navedeno, u Meñimurskoj županiji postoji trinaest naselja s većom

koncentracijom romskog stanovništva. Dva od njih, Parag i Piškorovec, samostalna su naselja.

Deset romskih naselja predstavlja etnički homogene dijelove većih administrativnih naselja s

hrvatskim stanovništvom, dok u Trnovcu Romi žive integrirano s većinskim stanovništvom.

Kako je u svim slučajevima osim Trnovca prisutna pojava prostorne segregacije, odnosno

odvojenosti, u analizi koja slijedi pod pojmom romsko naselje smatrat će se samo onaj dio

naselja nastanjen romskim stanovništvom koji ima specifična strukturno – morfološka i

funkcionalna obilježja.

5.1. Morfološka i funkcionalna obilježja romskih naselja

Percepcija manjinskih kultura kao zajednice van granica dominantnog društva

povezana je ne samo s obilježjima skupine, nego i s predodžbama prostora ili krajolika

isključivanja koji izražavaju marginalni status skupine (Sibley, 1992). Upravo predodžbe

prostora u kojem obitavaju Romi, izgled romskih naselja, igraju važnu ulogu u percepciji

romske zajednice. Morfološka i funkcionalna obilježja romskih naselja ističu se kao najvažniji

vidljivi elementi koji potkrepljuju percepciju isključenosti i marginalizacije romske zajednice.

Vizualni elementi prostora naseljenog romskim stanovništvom značajno pridonose viñenju

Roma kao društveno isključene zajednice i održanju takve percepcije.

Kako naglašava Sibley (1992), prostorne strukture mogu pojačati ili smanjiti socijalne

granice, naglašavajući društvenu podijeljenost ili obrnuto. U istraženom slučaju meñimurskih

romskih naselja prostorne strukture izrazito naglašavaju meñusobnu društvenu podijeljenost

romske zajednice i većinskog stanovništva. Romska naselja doživljavaju se prijetećim

124

prostorima što je posljedica povezivanja prostora s obilježjima zajednice koja ga nastanjuje.

Označavanje prostora kao prijetećeg potvrñuje različitost manjine s kojima je taj prostor

povezan. Vizualna percepcija prostora romskih naselja koja svojim fizionomskim obilježjima

znatno odudaraju od prostornih normi ureñenja naselja većinskog društva, transferira se na

percepciju samih stanovnika koji u navedenim naseljima žive. Stoga je za razumijevanje

društvenih odnosa romske zajednice i većinskog stanovništva važno predočiti obilježja

prostora kojeg zauzima romska etnička skupina.

Romska naselja u Meñimurju mogu se podijeliti u tri skupine s obzirom na svoj

prostorni položaj. Prvoj skupini naselja pripadaju jedina dva samostalna romska naselja, Parag

i Piškorovec. Drugu skupinu čine veća naselja koja su prostorno znatno izdvojena od ostatka

naselja kome pripadaju, dok u treću skupinu možemo ubrojiti ona naselja koja predstavljaju

samo krajnje dijelove ili ulice administrativnih naselja s većinskim hrvatskim stanovništvom

kojima pripadaju.

Bez obzira kojem tipu pripadala, sva romska naselja imaju neka zajednička

morfološka obilježja. Naseljenost nepravilnog zbijenog tipa obilježje je svojstveno svim

romskim naseljima. Nepravilnost se očituje u nepostojanju zemljišne parcelacije i divljoj,

neplanskoj izgradnji objekata unutar naselja. Sva starija romska naselja imaju centralne

dijelove bez ikakvog reda i pravila u prostornom rasporedu izgrañenih objekata (sl.31).

Mnoštvo, površinom malih objekata na skučenom prostoru, pojava je koja je vidljiva u

mnogim romskim naseljima. Kako je najveći dio romskih naselja izgrañen na državnom

zemljištu uz neriješene imovinsko pravne odnose, logičan je dosadašnji stihijski razvoj

romskih naselja. Kako Romi nisu raspolagali zemljišnim posjedom, domaćim životinjama i

drugim materijalnim dobrima gospodarskog značaja, izgradnja objekata i prostorni razvoj

naselja nisu uzimali u obzir mogućnosti budućeg gospodarskog razvoja (Zupančić, 2007).

125

U posljednje vrijeme vlasti pokušavaju uvesti reda u prostorni razvoj romskih naselja,

no učinci su vidljivi samo djelomično. U nekim naseljima pristupilo se planskom širenju

naselja i stvaranju novih ulica. Noviji dijelovi naselja koji su planski grañeni u unaprijed

definiranim ulicama s izvedenom parcelacijom pokazuju viši stupanj ureñenosti. Dobar

primjer vidljiv je u romskom naselju Kuršanec gdje je vrlo lako uočljiv stari, stihijski grañeni

dio naselja i novi, planski dio (sl.31).

Sl. 31. Plan romskog naselja Kuršanec

Izvor: Područni ured za katastar Čakovec

Dobar primjer očigledne morfološke različitosti romskih naselja od onih naseljenih

većinskim stanovništvom vidljiv je na primjeru satelitske snimke romskog naselja Parag i

obližnjeg Trnovca smještenog u neposrednoj blizini (sl 32). Uočava se koncentracija velikog

broja malih objekata na skučenom prostoru u sjeverozapadnom, starijem dijelu naselja.

Nemoguće je zamijetiti postojanje ikakvog reda ili pravila u smještaju objekata. Stihijska

126

izgradnja i improvizacija imale su odlučujuću ulogu u morfološkom oblikovanju naselja.

Jugoistočni dio naselja karakterizira nešto veći stupanj ureñenosti. Objekti su linearno

smješteni uz glavnu prometnicu koja prolazi naseljem.

Sl. 32. Romsko naselje Parag

Izvor: Google Earth, 2009

Jedno od prostorno ureñenijih romskih naselja je Kotoriba. To je posljedica činjenice

da je naselje u cijelosti plansko grañeno 80-ih godina prošlog stoljeća prilikom preseljavanja

stanovništva s lokacije bivšeg naselja koja je pretvorena u industrijsku zonu. Meñutim i nova,

sadašnja lokacija romskog naselja nije primjerena. Industrijska zona Kotoribe nastavlja se

127

širiti i prijeti ponovnom preseljenju cjelokupnog naselja na neku novu lokaciju ili raseljavanju

romskog stanovništva u druga naselja.

Asfaltirane prometnice prisutne su u samo nekolicini naselja. Čak i ondje gdje postoje

u vrlo su lošem stanju, odnosno nisu obnavljane od vremena kada su izgrañene. U velikoj

većini naselja prevladavaju makadamske ceste. Za vrijeme kišnog vremena pretvaraju se u

blatnu kaljužu što zasigurno dodatno pridonosi higijenskim i zdravstvenim problemima

romskih naselja. Privilegijom dijelom asfaltiranih prometnica mogu se pohvaliti jedino naselja

Kuršanec i Kotoriba, a odnedavno i naselje Piškorovec.

Sl. 33. Romsko naselje Kuršanec

Foto: H. Šlezak

128

Sl. 34. Nekvalitetno grañeni objekt u romskom naselju Kuršanec

Foto: H. Šlezak

Sl. 35. Drveni stambeni objekt u romskom naselju Kuršanec

Foto: H. Šlezak

129

Sljedeće morfološko obilježje karakteristično za gotovo sva romska naselja je velik

broj površinom vrlo malih objekata. Cijeli niz stambenih objekata kojeg čini samo jedna

prostorija moguće je vidjeti u gotovo svim naseljima. Veći dio njih grañen je od čvrstih

materijala, no još uvijek je moguće naći i drvene daščare u kojima ljudi žive (sl. 35). Štoviše,

najsiromašnije obitelji još uvijek grade takve nastambe koje ne zadovoljavaju minimalne

životne uvjete. Često obilježje takvih objekata u romskim naseljima je nekvalitetno izvedeno i

prekriveno krovište objekta. Kao pokrov često se koristi svakakav priručni materijal

postavljen obično preko daščane oplate krova.

Sl. 36. Nekvalitetan stambeni objekt u naselju Piškorovec

Foto: H. Šlezak

Kako unutar romskih naselja najčešće nije izvedena parcelacija, većina objekata nema

vlastitog dvorišta, nego ga često dijele s većim brojem drugih objekata. To je uglavnom

slučaj, kako je već navedeno, u starijim dijelovima romskih naselja.

130

S druge strane u svim je romskim naseljima moguće uočiti sve veći broj velikih i

ureñenih obiteljskih kuća (sl. 37, 38). Takvi objekti dokaz su izrazitog socijalnog raslojavanja

unutar romske zajednice i razvoja novog, bogatog sloja romskog stanovništva. Izgledom i

raskošnošću nimalo ne zaostaju za najureñenijim kućama okolnog većinskog stanovništva.

Sl. 37. Romsko naselje Piškorovec

Foto: H. Šlezak

Velika gustoća izgrañenosti prostora je karakteristika najvećih romskih naselja. Stariji,

stihijski grañeni dijelovi naselja odlikuju se velikim brojem objekata na malom prostoru.

Nasumce razmješteni objekti smješteni su neposredno jedni uz druge. Većina takvih objekata

nema svojeg vlastitog dvorišta. Prilazni prostor objektu zajednički je za veći broj okolnih

objekata (sl. 33).

131

U takvim starijim dijelovima naselja gotovo je nemoguće vidjeti ikakvu zelenu

površinu. Zbog gustoće izgrañenosti, cjelokupan prostor zauzet je stambenim objektima i

prilaznim prostorom. Unutar romskih naselja gotovo u pravilu nema drveća. Ako su i

postojala, najvjerojatnije su posječena i iskorištena za ogrjev.

Sl. 38. Romsko naselje Kuršanec

Foto: H. Šlezak

U funkcionalnom smislu romska naselja takoñer otkrivaju brojne specifičnosti.

Njihovo osnovno obilježje je da zadovoljavaju vrlo malo funkcija. Osnovna i jedina naglašena

funkcija je funkcija stanovanja. Romska naselja sačinjena su od manjeg ili većeg broja

stambenih jedinica. Mnoge od njih obilježene su brojnim nedostacima koji izviru iz same

lokacije, kvalitete gradnje ili infrastrukturne opremljenosti (Zupančić, 2007).

132

Funkciju opskrbe zasad imaju samo romska naselja Kuršanec i Pribislavec u obliku

trgovine mješovitom robom. Stanovnici svih ostalih romskih naselja opskrbnu funkciju

ostvaruju u hrvatskom dijelu naselja kojem pripadaju.

Do početka 2010. niti jedno romsko naselje nije imalo sadržaja koji bi zadovoljavali

funkciju obrazovanja. Romska djeca pohañaju predškolske i školske ustanove smještene

uglavnom u obližnjim naseljima s većinskim stanovništvom. Iako obrazovnih institucija nema

u samim romskim naseljima, njihova dostupnost je vrlo dobra. U slučajevima veće fizičke

udaljenosti romskih naselja od obrazovnih institucija organiziran je besplatan prijevoz

učenika. Nepostojanje obrazovnih institucija u samim romskim naseljima može imati i

pozitivne posljedice u smislu povećanog kontakta i socijalne integracije s pripadnicima

većinskog stanovništva s kojima pohañaju iste vrtiće ili škole.

Romsko naselje Kuršanec odnedavno je postalo prvo romsko naselje s obrazovnom

funkcijom. Naime, pred dovršetkom je izgradnja romskog kulturnog centra unutar kojeg je s

radom započeo dječji vrtić. Planirano je i otvaranje liječničke ambulante opće prakse. Samim

time, ovo će naselje zadobiti i funkciju primarne zdravstvene zaštite.

Iako romska naselja nemaju formalnu funkciju rada, ona u mnogočemu odražavaju

osnove romskog gospodarstva. Kako ističe Zupančić (2007), taj se aspekt pri analizi položaja

Roma u svjetlu prostorno-socijalnih odnosa prilično zapostavlja, iako je upravo zbog toga

tako sporan u odnosu spram lokalnog stanovništva. Nedostatak vrtova i nebavljenje uzgojem

domaćih životinja Romi ponekad kompenziraju posezanjem u susjedna seoska gospodarstva i

poljoprivredne površine što za posljedicu ima sukobe s lokalnim stanovništvom i razvoj

odnosa meñusobnog neprihvaćanja i nepovjerenja. Imovinska krivična djela, kako ističu

Blašković i Magdalenić (1990), motivirana su prvenstveno stjecanjem protupravne imovinske

koristi što i nije začuñujuće s obzirom na prilike u kojima Romi žive.

133

Skupljanje sekundarnih sirovina, bilo da je riječ o metalu ili gumi, još je jedno

funkcionalno obilježje koje ima svoj prostorni odraz u romskim naseljima. Kako je riječ o

većim količinama navedenih materijala, potrebne su i veće površine za njihovo skladištenje i

manipulaciju. U odreñenom broju slučajeva takve se površine nalaze unutar obiteljskih

dvorišta, ali i na javnim površinama unutar naselja čime nerijetko ometaju prohodnost, ali i

sigurnost stanovništva, posebice djece.

Unutar svojih naselja Romi djelomično zadovoljavaju i funkciju rekreacije, razonode i

provoñenja slobodnog vremena. Većinu slobodnog vremena Romi provode unutar vlastitih

naselja iako ne postoje formalni sadržaji za zabavu i rekreativne aktivnosti. Odreñeni dio

zabave i slobodnog vremena Romi provode i izvan svojih naselja, uglavnom u okolnim

ugostiteljskim objektima.

Romska naselja imaju još jednu vrlo važnu funkciju koja proizlazi iz njihove

naseljenosti isključivo romskim stanovništvom. Riječ je o kulturnoj funkciji. Očuvanje jezika,

kulturnog i nacionalnog identiteta romske zajednice omogućeno je koncentracijom, ali i

prostornom segregacijom romskog stanovništva. Zahvaljujući takvom tipu naseljenosti i

gustoći stanovništva, komunikacija se odvija isključivo na vlastitom jeziku što pridonosi

njegovom očuvanju. U takvim okolnostima dolazi do prijenosa romske kulture na mlañe

naraštaje. S tim je povezano očuvanje romskog kulturnog i nacionalnog identiteta u sklopu

kojeg važno mjesto ima tradicionalni način života i sustav vrijednosti.

Očuvanje jezika vrlo je važna kulturna funkcija, no komunikacija unutar romskih

naselja isključivo na vlastitom jeziku istovremeno predstavlja velik problem, pogotovo djeci

dorasloj za uključenje u redovni školski sustav koja nemaju razvijene kompetencije u

hrvatskom jeziku (vidi poglavlje 4.4.2) što dovodi do velikih obrazovnih deficita.

Prostorna segregacija i socijalna distanca problemi su koji značajno opterećuju život

romskog stanovništva, no uz endogamiju čine glavne čimbenike očuvanja kulturnog i

134

nacionalnog identiteta romske zajednice usprkos prostornoj raspršenosti i brojčano malim

zajednicama romskog stanovništva. Stalna izoliranost, neprihvaćanje od strane većinskog

stanovništva i na neki način osuñenost na život unutar zajednica vlastite skupine pripomogli

su očuvanju romske tradicije i identiteta.

5.2 Neki aspekti kvalitete života romske zajednice

Pojmovi kvaliteta života, standard života ili kvaliteta životnih uvjeta često se shvaćaju

kao istoznačnice. Meñutim, navedene pojmove ipak treba razlikovati. Kvaliteta života

predstavlja pojam višeg reda koji u sebi sadržava ostala dva navedena pojma. Pokušavajući ga

definirati moguće je reći da se odnosi na zadovoljavanje potreba i želja stanovništva. Stoga

ovdje korišteni pojam kvalitete života treba shvatiti „kao skup sveukupnih prisutnih uvjeta

stanovanja, zdravlja, obrazovanja, socijalnog statusa, zaposlenosti, prihoda, provoñenja

slobodnog vremena, socijalne sigurnosti i stabilnosti u danom geografskom prostoru

uzimajući u obzir obilježja demografske strukture, prirodnog okoliša i demokratske

uključenosti koji mogu utjecati na mjeru potrebe i želje za zadovoljavanjem pojedinih

sastavnica kvalitete življenja“ (Knox, 1975, 31).

Jedno od prepoznatljivijih obilježja romskog stanovništva jesu loši uvjeti življenja.

Opće siromaštvo povezano s tradicionalnim načinom života rezultiralo je vrlo niskim

standardom romskih domaćinstava. Kvaliteta života romske zajednice na vrlo je niskoj razini.

Meñutim, ovakva paušalno iznesena ocjena podrazumijeva odreñenu referentnu vrijednost

koja bi označavala dobre ili optimalne uvjete života. Kako je nemoguće odrediti „dobre“ i

„loše“ uvjete života jer su to pojmovi subjektivnog karaktera, bolje je osloniti na

komparativne nego na apsolutne mjere. Za svaki element kvalitete života moguće je definirati

135

kvalitativni i kvantitativni minimum kojeg povezujemo s postojećim potrebama, no ti

minimumi su različiti s obzirom na prevladavajući sustav vrijednosti i normi (Knox, 1975).

Dakle, kvaliteta života odreñena je razinom niza uvjeta života u njegovim mnogim

aspektima. Objektivizacija tih uvjeta, meñutim, ostaje temeljni problem u odreñivanju mjera

prikaza kvalitete života. Nedostupnost ili nepostojanje podataka o navedenim uvjetima

dodatni su problem koji otežava odreñivanje kvalitete života. Štoviše, kvalitetu života nije

dovoljno razmatrati kao statičnu kategoriju, već kao dinamičan proces. Nepostojanje

vremenskog niza podataka dodatno onemogućuje njegovo definiranje, razvoj i praćenje kroz

vremenski tijek. U svjetlu pokušaja poboljšanja kvalitete života romske etničke skupine bez

odreñenih načina mjerenja razine kvalitete života nemoguće je utvrditi učinkovitost

provoñenih mjera u ostvarenju navedenog cilja. Potrebno je utvrditi početnu vrijednost

kvalitete života koju bi valjalo pratiti s ciljem ocjenjivanja uspješnosti dosad provoñenih

mjera, ali i planiranja novih.

Kao pokazatelje kvalitete života moguće je izdvojiti vrlo velik broj varijabli. Praćenje

svih mogućih varijabli, meñutim, predstavljalo bi nemoguću misiju kako zbog opsežnosti tako

i zbog nedostupnosti i nepostojanja potrebnih podataka. Potrebno je stoga izdvojiti manji broj

reprezentativnih varijabli koje će objektivno ocrtavati kvalitetu života romske zajednice.

Mnoge od mogućih varijabli u snažnom su meñuovisnom odnosu te je dovoljno prikazati

samo neke od njih koje imaju najviši stupanj korelativnosti s ostalim varijablama koje se ne

prate. U skladu s tim Knox (1975) izdvaja niz sastavnica kvalitete života i njihovih

pokazatelja. Zapravo predlaže niz socijalnih pokazatelja koji se mogu definirati kao ukupna

mjera kvalitete života ili nekih njegovih sastavnica odreñenih kako bi olakšali precizan i

razumljiv sud o razini socijalnog blagostanja. To su stanovanje, zdravlje, obrazovanje,

socijalni status, zaposlenost, prihodi, slobodno vrijeme, socijalna zaštita i stabilnost,

demografska struktura, osnovna prirodna obilježja okoliša i politička angažiranost.

136

Kako nije moguće odrediti apsolutne optimalne vrijednosti većine predloženih

pokazatelja njihove je vrijednosti potrebno staviti u relativan okvir. Potrebno ih je usporediti s

vrijednostima šireg okolnog prostora kako bi se mogle uočiti prostorne razlike u njihovim

vrijednostima. U ovom slučaju vrijednosti pokazatelja kvalitete života romske zajednice bit će

usporeñene s dostupnim vrijednostima za većinsko lokalno stanovništvo i Meñimursku

županiju.

U obzir je potrebno uzeti i pojedine specifične indikatore vezane isključivo uz život

romske manjine kao prostora posebnih socijalnih, ekonomskih i kulturnih vrijednosti različitih

od onih većinskog stanovništva u okolnom prostoru.

Dosadašnja istraživanja koja su se bavila ovom problematikom ne donose usporedbu s

lokalnim većinskim stanovništvom. Štambuk (2000b) u svom radu iznosi i usporeñuje niz

obilježja koji se odnose na standard kućanstava u nekoliko anketiranih romskih naselja u

Republici Hrvatskoj. Meñutim, izneseni podaci donose samo relativne razlike izmeñu

pojedinih romskih naselja bez odreñivanja neke srednje, referentne vrijednosti za većinsko

okolno stanovništvo. Hodžić (1985) iznesene rezultate istraživanja usporeñuje s prosjekom

tadašnje SR Hrvatske. Republički prosjek, meñutim, ne može kvalitetno predočiti stvarne

razlike u kvaliteti života Roma u odnosu na većinsko stanovništvo. Kako su obilježja

većinskog stanovništva rezultat aritmetičke sredine vrijednosti s velikim regionalnim

razlikama, predočeni rezultati ne otkrivaju stvarne razlike u kvaliteti života romske manjine i

okolnog većinskog stanovništva. Vrlo je važno u istraživanjima ovog tipa voditi računa o

lokalnoj ili barem regionalnoj distribuciji odreñenih obilježja. Prostorni aspekt, stoga,

predstavlja važnu komponentu u definiranju kvalitete života. Potrebe i želje stanovništva na

meñusobno geografski različitim i udaljenim lokacijama nisu iste. Primjerice, potreba i

mogućnost rješavanja pitanja opskrbe vodom ne može biti ista u krškom području i u

137

Meñimurju čiji najveći dio predstavlja vodonosno područje s mogućnošću jednostavnog

pristupa vodi temeljnici.

Za razliku od navedenih istraživanja, rezultati ovog rada žele prikazati razlike u

standardu života romske populacije i većinskog stanovništva, ali na lokalnoj razini. Vrijednost

dosad provedenih istraživanja očituje se u mogućnosti pokušaja usporedbe pojedinih

pokazatelja kroz vremensku dimenziju. Kako je jedno od navedenih istraživanja provoñeno u

romskom naselju u Kotoribi (Štambuk, 2000b), interesantno je pokušati uočiti procese

promjena u kvaliteti života romskog stanovništva u Meñimurju.

Prostorni okvir ovakvih istraživanja od presudne su važnosti. Njihovo je provoñenje

potaknuto s ciljem detektiranja postojećeg stanja i razvoja mjera za povećanje kvalitete života

u prostorima gdje je njena razina vrlo niska. Točno definiranje lokalnih posebnosti ima veliku

važnost u učinkovitosti provoñenja navedenih mjera. Kako ističe Knox (1975), da bi

provoñene mjere bile učinkovite, njihovo provoñenje mora biti implementirano i nadzirano na

lokalnoj razini.

Predloženi koncept kvalitete života u ovom će slučaju biti modificiran. To je

djelomično posljedica nedostupnosti i nepostojanja potrebnih podataka, ali i činjenice da su

odreñeni pokazatelji već istraženi u drugim dijelovima ovog rada. Kako romsku zajednicu u

Meñimurju karakterizira nedostatak ili vrlo loša razina osnovnih uvjeta stanovanja, ovdje će

naglasak biti upravo na njima. Sukladno teoriji razina životnih potreba teško je za očekivati

postojanje želja višeg stupnja ako one osnovne na nižem stupnju još nisu zadovoljene.

Istraživanje je provedeno kao studija slučaja romskog naselja Kuršanec. Prikazani

podaci rezultat su prije spomenutog internog popisa stanovništva romskog naselja. Prema

tome, istraživanjem obuhvaćeni uzorak kućanstava u romskom naselju je 100%. Istovremeno,

u hrvatskom dijelu Kuršanca provedena je anketa meñu većinskim stanovništvom na

slučajnom uzorku od 20% kućanstava s ciljem usporedivosti pokazatelja izmeñu dviju

138

navedenih populacija na lokalnoj razini. Za odreñene pokazatelje priložene su i dostupne

vrijednosti za cjelokupnu Meñimursku županiju.

5.2.1 Opskrbljenost romskih kućanstava

Infrastrukturna opskrbljenost romskih naselja obilježje je koje ponajbolje ocrtava

kvalitetu života unutar njihove zajednice. Ova skupina pokazatelja nedvosmisleno ukazuje na

nizak stupanj kvalitete života romskog stanovništva u Meñimurju. Velik broj kućanstava bez

osnovnih infrastrukturnih priključaka ukazuju na težak socijalni položaj romskog

stanovništva.

Vrlo visok udio kućanstava koja koriste električnu energiju (90,29%) na prvi pogled

može zbunjivati. Ovdje je riječ o kućanstvima koja koriste električnu energiju bez obzira

imaju li vlastiti priključak ili ne. Naime, broj priključaka na javnu mrežu električne energije

puno je manji, no mnoga kućanstva koriste električnu energiju na način da su priključeni na

tuñi priključak. Cijelo naselje isprepleteno je nebrojenim žicama i kablovima kojima se struja

dovodi do objekata bez vlastitog priključka (sl 39). Struja se najčešće „posuñuje“ od rodbine

ili najbližih susjeda koji posjeduju priključak. No bez obzira na način priključenja vidljivo je

da više od 9/10 kućanstava ima mogućnost koristiti električnu energiju.

Puno lošija situacija je s opskrbom pitkom vodom. Na javnu vodovodnu mrežu

priključeno je svega 15 od ukupno 175 kućanstava (8,57%), dok 22 kućanstva (12,57%) imaju

kućni vodovod u obliku provedenih vodovodnih instalacija u stambenom objektu s vlastitom

električnom pumpom. Olakšavajuća je okolnost što su sva romska naselja smještena na

vodonosnom području i što je voda temeljnica na maloj dubini. Velik broj kućanstava, njih

čak 75 (42,86%) ima vlastiti izvor vode u obliku ručne pumpe smještene uz stambeni objekt.

Bez vlastitog izvora vode je 85 stambenih objekata ili skoro polovica svih kućanstava u

139

istraženom naselju. To ne znači da takva kućanstva nemaju pristup vodi. Kako su brojni

objekti smješteni neposredno jedan uz drugi na malom prostoru, nema potrebe za većim

brojem ručnih pumpi, već se koristi jedna do dvije na više okolnih objekata.

Sl. 39. „Posuñivanje struje“

Foto: H. Šlezak

Iako sami podaci o broju korisnika električne energije i izvora pitke vode pomalo

zamagljuju stvarno stanje ukoliko se ne poznaje pozadina tih podataka, ipak dobro ukazuju na

slabu infrastrukturnu opskrbljenost romskih kućanstava.

Ukoliko se rezultati provedene analize pokušaju usporediti s podacima sličnog

istraživana provedenog 1998. godine u romskom naselju u Kotoribi (Štambuk, 2000b), uz

pretpostavku da je cijela romska zajednica u Meñimurju u to vrijeme živjela u jednakim

uvjetima, dolazi se do interesantnih zaključaka. U slučaju tako pretpostavljene usporedbe

uočava se gotovo identična situacija kad je riječ o infrastrukturnoj opskrbljenosti romskih

kućanstava (88,5% kućanstava ima struju, 23,1% kućanstava ima vodovod). U periodu od

jedanaest godina izmeñu ova dva istraživanja ne uočava se, dakle, nikakav značajan pomak u

infrastrukturnoj opskrbljenosti romskih naselja osnovnim komunalnim uslugama.

140

Na lošije higijenske uvjete života u romskim naseljima upućuje podatak o samo 29

kućanstava (16,57%) koja imaju u funkciji instalaciju tople vode. Ipak, pojačana briga o

higijenskim uvjetima vidljiva je iz broja kućanstava s perilicom za rublje koju posjeduje 111

kućanstava (63,43%). U Kotoribi je 1998. perilicu imalo svega 19,2% kućanstava (Štambuk,

2000b). U tom kontekstu, uz prije navedenu pretpostavku, vidljiv je značajan napredak u

proteklom periodu.

Tab. 24.Opskrbljenost kućanstava romskog i hrvatskog dijela naselja Kuršanec i Meñimurske županije

Infrastrukturni elementi

Broj kućanstava

romskog dijela Kuršanca*

Udio kućanstava

romskog dijela Kuršanca(%)*

Udio kućanstava u Hrvatskom

dijelu Kuršanca(%)*

Udio kućanstava u Meñimurskoj

županiji**

Električna energija

158 90,29 100,00 99,19

Javni vodovod 15 8,57 90,91 92,93

Kućni vodovod 22 12,57 57,58 /

Pumpa za vodu 75 42,86 69,70 /

Bez vlastitog izvora vode

85 48,57 0,00 /

Topla voda 29 16,57 100,00 /

Fiksni telefonski priključak

64 36,57 93,94 /

Mobilni telefon 135 77,14 90,91 /

TV prijamnik 154 88,00 100,00 /

Satelitska antena

39 22,29 54,55 /

Perilica rublja 111 63,43 100,00 /

Osobni automobil

49 28,00 96,97 /

* Rezultati terenskog istraživanja 2009.

** Podaci popisa stanovništva 2001.

Izvor: Terensko istraživanje 2009., DZS, popis 2001.

141

Sličan napredak vidljiv je i u opremljenosti kućanstava TV prijemnicima kojeg ima

88% kućanstava u usporedbi s 65% u Kotoribi 1998. Upravo je taj medij vrlo značajan za

unošenje novih informacija, inovacijskih procesa i stvaranje novih vrijednosnih normi u

romskom društvu.

Osobni automobil posjeduje 28% kućanstava što je takoñer viši postotak od onog

zabilježenog u Kotoribi prije jedanaest godina (23,1%).

Sveukupno gledajući, relativno dobra opskrbljenost romskih kućanstava zamjećuju se

u korištenju pojedinih kućnih ureñaja, dok infrastrukturna opskrbljenost komunalnim

priključcima odražava lošu kvalitetu postojećih životnih uvjeta. Očito je da sami Romi u

skladu sa svojim mogućnostima pokušavaju podići kvalitetu života u svojim naseljima

nabavkom kućanskih ureñaja. Komunalni priključci, meñutim, iziskuju puno veće jednokratne

novčane iznose koje većina Roma nije u mogućnosti financijski podnijeti. Zbog toga se u

razvoju komunalne infrastrukture ne osjeća napredak.

Drugi, možda i temeljni problem priključenja romskih domaćinstava na javne mreže

komunalne infrastrukture jesu ilegalno izgrañeni objekti i nesreñeni imovinsko pravni odnosi.

Samo rijetki Romi imaju riješene imovinsko – pravne odnose. Većina izgrañenih objekata

nalazi se na uzurpiranom zemljištu u vlasništvu države, odnosno Županije ili neke od općina.

Takva situacija predstavlja velik uteg infrastrukturnom razvoju romskih naselja. Osnovni

preduvjet infrastrukturnog razvoja je legalizacija postojećih objekata. Svijetli primjer je

brojem stanovnika najveće romsko naselje Parag u kojem je započeo proces legalizacije

objekata. Županija je izradila dokument kojim su utvrñeni svi potrebni postupci od izrade

detaljnog elaborata i podloga, rješavanja imovinsko-pravnih odnosa, izrade parcelacijskog

elaborata te ishoñenja rješenja o izvedbenom stanju kao osnovnog dokumenta na temelju

kojeg se mogu izvršiti priključci na već izgrañenu komunalnu infrastrukturu vode i struje.

142

5.2.2 Kvaliteta stambenog prostora

Vrlo dobar pokazatelj kvalitete života jesu kvalitativna obilježja stambenog prostora.

Sama veličina stambenog objekta, broj soba i postojanje ili nepostojanje pomoćnih prostorija,

pogotovo sanitarnog čvora, otkriva uvjete života i kvalitetu života romske manjine.

Glavno obilježje koje se ističe u analizi stambenog prostora romskih kućanstava je

izuzetno velik broj objekata koje čini jedna prostorija (tab 25). Nešto više od 43% svih

kućanstava sastoji se od jedne jedine prostorije koja je istovremeno kuhinja, boravak i

spavaća soba. Cjelokupni život obitelji odvija se unutar četiri zida takvih objekata –

prostorija. U toplom dijelu godine štednjak za kuhanje obično se seli van objekta. Takve

stambene jedinice često su vrlo male površine, jedva dovoljno velike da u njih stane osnovni

namještaj poput kreveta, štednjaka i jednog omanjeg ormara i eventualno perilica rublja. Broj

kreveta često nije ni približan broju članova kućanstva. U takvim objektima postelja se gotovo

u pravilu dijeli s još jednim ili više članova obitelji. U većini objekata, kako je prije

spomenuto, ipak se nañe mjesta za TV prijemnik. Interesantno je da u takvim objektima nema

stolova i stolica jer jednostavno za njih nema mjesta. U takvim objektima s jednom

prostorijom živi oko trećine stanovništva istraživanog naselja (33,75%).

Prosječan broj članova kućanstava u romskom naselju Kuršanec iznosi 5,49 osoba. U

objektima s jednom prostorijom taj je broj nešto manji i iznosi 4,26 osoba po kućanstvu.

Izuzmemo li samačka kućanstva i kućanstva bračnih parova bez djece, prosječan broj članova

obitelji s djecom u navedenim kućanstvima s jednom prostorijom iznosi 5,73. Dakle, u takvim

minijaturnim objektima svaka prosječna obitelj s djecom ima gotovo 6 članova. Takva

gustoća stanovanja dobro ocrtava vrlo nisku kvalitetu života u romskoj zajednici.

143

Objekti s dvije prostorije čine blizu četvrtine svih kućanstava (24,57%) u kojima živi

približno podjednaki udio stanovništva (26,46%). U gotovo svim slučajevima jedna od

postojeće dvije prostorije pretvorena je u sobu.

Udio osoba koje žive u objektima s tri ili više prostorija nešto je veći od samog udjela

kućanstava prema broju prostorija. Tako u objektima s tri prostorije (13,71% kućanstava) živi

15,73% stanovništva, s četiri prostorije (9,14% kućanstava) 11,88% stanovništva, a u

objektima s pet ili više prostorija (9,14% kućanstava) živi 12,19% stanovništva.

Unazad nekoliko godina romsko stanovništvo sve više gradi zidane obiteljske kuće

klasičnog tipa. U Kuršancu se to ponajprije odnosi na dvije najzapadnije ulice u kojima je

provedena parcelacija. No, iako su te kuće svojim obujmom puno veće od objekata u starom

dijelu naselja, život se u većini od njih takoñer odvija u jednoj do dvije prostorije. U jednom

dijelu takvih slučajeva riječ je o objektima u kojima su vlasnici uspjeli osposobiti za življenje

samo mali broj prostorija. Iako sve spomenute kuće imaju mogućnost ureñenja potkrovlja, to

je učinio samo manji broj njihovih vlasnika. Očito je zajedničko življenje obitelji jedno od

tradicijskih obilježja kojih se Romi teško odriču.

Posebnost romskih kućanstava je život velikog broja obitelji u objektima bez posebne

sobe. U romskom naselju Kuršanec čak je 44% takvih kućanstava. Dodatnih 30% kućanstava

ima samo jednu posebnu sobu. Usporeñujući podatke o istom obilježju kućanstava

Meñimurske županije prema popisu 2001. godine, uočava se golem nerazmjer. Dok gotovo tri

četvrtine romskih kućanstava ima jednu ili nijednu sobu, u cijeloj županiji je svega 8% takvih

kućanstava. Vrlo je vjerojatno da taj podatak Meñimurske županije ponderira upravo romsko

stanovništvo. S većim brojem soba vrlo je malo romskih kućanstava. Svega desetak posto

kućanstava ima tri ili više soba u svojim stambenim objektima.

144

Sl. 40. Karakterističan nekvalitetan stambeni objekt u romskom naselju Kuršanec

Foto: H. Šlezak

Obilježje koje u punoj mjeri odražava loše stambene uvjete romskog stanovništva jest

činjenica da više od četvrtine kućanstava nema nikakav sanitarni čvor. Istraživačkim je

razgovorom ustanovljeno da su članovi takvih kućanstava svoje fiziološke potrebe

jednostavno primorani obavljati na okolnom poljoprivrednom prostoru. Najveći dio

kućanstava ima priručni wc izvan objekta, njih 69,14%, dok zaseban sanitarni čvor unutar

samog objekta ima svega oko 20% kućanstava. Ovakvo stanje sanitarnih uvjeta života

romskih naselja zasigurno se reflektira u višoj stopi zdravstvenih problema.

145

Tab. 25. Kvaliteta stambenog prostora romskog i hrvatskog dijela naselja Kuršanec i Meñimurske županije

Stambeni uvjeti

Broj kućanstava u

romskom dijelu*

Udio kućanstava u

romskom dijelu (%)*

Udio kućanstava u

hrvatskom dijelu (%)*

Udio kućanstava u Meñimurskoj

županiji (%)**

1 prostorija 76 43,43 0,00 0,84

2 prostorije 43 24,57 0,00 /

3 prostorije 24 13,71 0,00 /

4 prostorije 16 9,14 6,06 /

5 i više prostorija 16 9,14 93,94 /

Bez posebne sobe 77 44,00 0,00

1 soba 52 29,71 3,03 7,98

2 sobe 29 16,57 18,18 24,32

3 sobe 10 5,71 36,36 24,68

4 i više soba 7 4,00 42,42 43,03

Unutrašnji sanitarni čvor

36 20,57 100,00 85,62

Vanjski toalet 121 69,14 30,30 /

Bez toaleta 46 26,29 0,00 /

* Rezultati terenskog istraživanja 2009.

** Rezultati popisa stanovništva 2001.

Izvor: Terensko istraživanje 2009., DZS, popis 2001.

Kanalizacijski sustav u romskim naseljima još nije proveden. Kvalitetno izvedene

septičke jame ima vrlo mali broj kućanstava. Najveći dio kućanstava ima izvedene

jednostavne procjedne jame ispod postojećih vanjskih wc-a. Ovakva situacija dodatno

zabrinjava zbog mogućnosti procjeñivanja i miješanja fekalnih voda s vodom temeljnicom

146

koju koristi najveći dio romskih kućanstava. Na taj način zdravstveno – higijenski uvjeti

života romskog stanovništva dodatno su ugroženi.

Sudeći prema navedenim činjenicama, kvaliteta stambenog prostora romskog

stanovništva na vrlo je niskoj razini. Usporeñujući je s kvalitetom stambenog prostora

većinskog hrvatskog stanovništva i Meñimurske županije u cjelini, uočava se njena puno niža

razina.

5.2.3 Ostali socioekonomski pokazatelji

Osim opskrbljenosti naselja osnovnim infrastrukturnim elementima i kvalitete

stambenih uvjeta, kvalitetu života valja sagledati i kroz prizmu drugih socioekonomskih

uvjeta življenja. Pojedini socijalni indikatori kvalitete života već su zasebno obrañeni u

prijašnjim poglavljima te će se ovdje samo usputno prikazati.

Jedan od važnih socijalnih pokazatelja kvalitete života je obrazovanje. Viša obrazovna

struktura u uskoj je vezi s višom kvalitetom života. Niska obrazovna struktura romskog

stanovništva zasigurno je uzrok nižoj kvaliteti života. Ovdje je, meñutim, važnije naglasiti

postojeće trendove promjene u obrazovnoj strukturi i samom procesu školovanja Roma

(poglavlje 4.4.2) koji neposredno utječu na mnoge aspekte života Roma, a samim time i

kvalitetu života. Meñutim, odgovornost za bolje obrazovanje Roma ne leži samo na

obrazovnim institucijama. Puno je važnije da cijelo društvo pripomogne kako bi sami Romi u

većoj mjeri shvatili da bolje obrazovanje donosi bolji život. Takvo shvaćanje vrijednosti

obrazovanja u romskoj zajednici gotovo da nije prisutno. Štoviše, mnogobrojni primjeri

unazad nekoliko godina ukazuju na obrnutu situaciju. Naime, posljednjih nekoliko godina

odreñen broj Roma uspio je završiti srednjoškolsko obrazovanje za različita obrtnička i

zanatska zanimanja. Meñutim, nisu u mogućnosti dobiti nikakav stalni posao, što zbog

147

možebitnog diskriminacijskog odnosa tijekom zapošljavanja, što zbog objektivnih okolnosti

na tržištu rada. U ovom trenutku odgovornost je na ostalim neobrazovnim institucijama da

omoguće zapošljavanje Roma. Time se posredno može odgojno utjecati na romsku zajednicu

da uvide funkcioniranje devize bolje obrazovanje – bolji život. Sve dok veći broj Roma sa

završenim višim stupnjem obrazovanja neće moći adekvatno zarañivati radeći posao za koji

su se školovali, teško je očekivati značajnije pomake u odnosu Roma prema obrazovanju.

Sljedeći socijalni indikator kvalitete života koji je u slučaju romskog stanovništva u

uskoj vezi s obrazovnom strukturom je zaposlenost. Vrlo niska stopa zaposlenosti romske

populacije posljedica je prije svega niske obrazovne strukture i spomenute diskriminacije

prilikom zapošljavanja. Meñutim, to nisu jedini razlozi niske nezaposlenosti. Valja naglasiti

činjenicu da u postojećem sustavu socijalne skrbi mnogim Romima više odgovara biti

nezaposlen nego raditi. Naime, kako se uglavnom radi o nekvalificiranoj radnoj snazi, u

mogućnosti su dobiti uglavnom slabo plaćene poslove. Njihova je računica jednostavna.

Novčana socijalna pomoć koju primaju nerijetko premašuje iznose koje bi zaslužili radeći.

Osim toga, nepostojanje obveze stalnog radnog odnosa ostavlja dovoljno prostora i vremena

za povremene oblike rada u sferi sive ekonomije. Na taj način velik broj Roma ostvaruje

višestruku korist istovremeno primajući socijalnu pomoć i povremeno radeći „na crno“. Stoga

nisku stopu nezaposlenosti valja razmatrati imajući na umu sve okolnosti ovdje navedene.

Visoka razina socijalne zaštite zasigurno je jedno od pokazatelja koji značajno

pridonose povećanju kvalitete života romske zajednice. Postojeći sustav socijalne skrbi kao

osnovni dio socijalne zaštite romske manjine u velikoj mjeri potpomaže boljem materijalnom

položaju romskog stanovništva. Osim materijalne socijalne pomoći koja je najmjerljiviji

pokazatelj, socijalna zaštita romske manjine očituje se i kroz mnoge druge aspekte. Meñu njih

ponajprije valja ubrojiti provoñenje niza mjera predviñenih Nacionalnim programom za Rome

(Vlada Republike Hrvatske, 2003). Njime su predviñene mjere kojima bi se poboljšao život

148

Roma u mnogim njegovim aspektima. Poimence, to su uključivanje Roma u društveni i

politički život, očuvanje tradicijske kulture Roma, statusna pitanja, suzbijanje diskriminacije i

pravna pomoć, odgoj i obrazovanje, zdravstvena zaštita, zapošljavanje, socijalna skrb, zaštita

obitelji, materinstva i mladeži i prostorno ureñenje lokacija naseljenih Romima. Samo

postojanje takvog dokumenta koji se odnosi izričito na Rome ukazuje na visoku socijalnu

zaštitu romske manjine. Pitanje koje ostaje otvoreno jest u kolikoj se mjeri predviñene akcije

uspješno provode i s kakvim rezultatom, odnosno koliko je socijalna zaštita romske manjine

samo formalne naravi, a koliko je pretočena u svakodnevnu praksu.

Zdravstvena zaštita spada meñu pokazatelje koji neposredno utječu na zdravstvenu

sliku romske zajednice i samim time na ukupnu kvalitetu života. Poboljšanje zdravstvene

zaštite Roma jedan je od specifičnih ciljeva Nacionalnog programa za Rome (Vlada

Republike Hrvatske, 2003). Unatoč dosad poduzimanih mjera, odreñen broj romskih osoba

još nema riješen formalni status osiguranika na Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje

(tab. 26). Oko 10% ukupnog romskog stanovništva još nema pristup osnovnoj zdravstvenoj

zaštiti. Riječ je o punoljetnim osobama koje zbog odreñenih okolnosti nisu prijavljene na

Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Iako imaju pravo na zdravstveno osiguranje,

odreñen broj osoba još nije riješio svoj status. Osnovni razlog takvoj situaciji je inertnost ili

nedovoljna informiranost samih Roma. Naime, temeljem Zakona o obveznom zdravstvenom

osiguranju osobe s prebivalištem, odnosno odobrenim stalnim boravkom u Republici

Hrvatskoj koje nisu zdravstveno osigurane po drugoj osnovi, stječu pravo na zdravstveno

osiguranje kod Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ako se prijave nadležnom

područnom uredu istoga Zavoda. Dakle, postojeće hrvatsko zakonodavstvo omogućilo je

zdravstvenu zaštitu svima, no odreñeni broj ljudi tu mogućnost još nije iskoristio.

149

Tab. 26. Osobe bez riješenog pitanja zdravstvenog osiguranja u romskom naselju Kuršanec

Spol Bez zdravstvenog osiguranja

Udio (%)

Muškarci 57 11,75

Žene 37 7,79

Ukupno 94 9,79

Izvor: Terensko istraživanje 2009.

Interesantna je činjenica da u velikoj većini osobe bez zdravstvenog osiguranja

jesu muškarci. Oko 61% zdravstveno neosiguranih osoba muškog su spola. Ta se razlika

može objasniti činjenicom da muške osobe češće gube prava na zdravstveno osiguranje po

drugim osnovama nakon čega se ne prijavljuju u predviñenom roku na Zavod za zdravstveno

osiguranje. To je ponajviše slučaj nakon prestanka privremenog radnog odnosa.

Iz svega dosad navedenog može se izvesti zaključak o vrlo lošoj kvaliteti života

romske zajednice u odnosu na okolno većinsko stanovništvo. Ta objektivizirana ocjena,

meñutim, ne mora imati jednako značenje za samu romsku zajednicu. Vrlo je važna

subjektivna ocjena zadovoljstva romske zajednice vlastitim životnim uvjetima (tab.27).

Tab. 27. Subjektivna ocjena zadovoljstva stanovništva romskog naselja Kuršanec vlastitim uvjetima života

Ocjena 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

Broj ispitanika

26 11 9 14 43 1 4 6 4 57

% 14,86 6,29 5,14 8,00 24,57 0,57 2,29 3,43 2,29 32,57

Izvor: Terensko istraživanje 2009.

Distribucija frekvencija odgovora o subjektivnoj ocjeni zadovoljstva vlastitim

uvjetima života pokazuje širok raspon od najniže do najviše ocjene. Najveći dio ispitanika,

njih gotovo trećina, dala je najvišu moguću ocjenu. Četvrtina ispitanika odlučila se za ocjenu

na polovici ponuñene skale, dok je najnižu ocjenu dalo oko 15% ispitanika. Ukoliko sve

odgovore grupiramo u tri skupine koje bi označavale uglavnom nezadovoljstvo (ocjene 1-4),

djelomično zadovoljstvo (ocjene 5 i 6) i uglavnom zadovoljstvo (ocjene 7-10) rezultati

150

postaju vrlo indikativni. 34,29% ispitanika uglavnom je nezadovoljno svojim uvjetima života,

25,14% je djelomično zadovoljno, dok je 40,57% ispitanika uglavnom zadovoljno. Ovako

neočekivano visok udio uglavnom zadovoljnih ispitanika svojim uvjetima života unatoč

objektivno vrlo slaboj kvaliteti života na prvi pogled mogu djelovati kontradiktorno. Odgovor

na ovakvu subjektivnu ocjenu valja tražiti u nekoliko stvari. Prva se odnosi na činjenicu da je

veliki broj Roma u posljednje vrijeme znatno unaprijedio svoje životne uvjete, pogotovo što

se tiče stambenog fonda i infrastrukturne opremljenosti. Sve donedavno životni uvjeti bili su

kudikamo lošiji od ovdje prikazanih. Zbog znatnog poboljšanja, iako daleko od optimalnih,

velik dio ispitanika odlučio se za ocjenu koja iskazuje uglavnom zadovoljstvo životnim

uvjetima. Niža razina želja i očekivanja takoñer može biti jedan od razloga ovakvog

subjektivnog doživljavanja vlastitih uvjeta života.

Drugi uzrok zadovoljstva može se pokušati pronaći u tradicionalnom načinu života

Roma. Ono što je većinskom stanovništvu možda neprihvatljivo, poput života cijele obitelji u

jednoj prostoriji, za Rome je možda poželjno. Drugačiji sustav vrijednosti romskog

stanovništva utječe na relativno visok stupanj zadovoljstva postojećim životnim uvjetima.

Dakle, sa stajališta većinskog stanovništva kvaliteta života romske zajednice vrlo je

slaba. Svi pojedinačni pokazatelji ukazuju na znatno nižu razinu kvalitete života Roma. S

romskog stajališta, pak, ocjena kvalitete života njihove zajednice viša je u odnosu na

objektivnu vrijednost pojedinih pokazatelja.

5.3. Problemi romskih naselja

Dosad provedena analiza otkriva mnoge probleme i nedostatke u romskim naseljima

Meñimurske županije. Sve postojeće probleme moguće je svrstati u nekoliko osnovnih

skupina. Taksativno ih navodeći, to bi bile sljedeće skupine problema:

151

• Pravni problemi

o Neriješeni imovinsko – pravni odnosi

o Nelegalna gradnja

• Komunalni i infrastrukturni problemi

o Vodovod i odvodnja

o Niskonaponska električna mreža

o Plin

o Neureñenost prilaznih prometnica i prometnica unutar samih naselja

o Nekvalitetan stambeni fond

• Prostorni problemi

o Neadekvatnost lokacije naselja

o Stihijska izgradnja i gustoća naseljenosti

o Ograničene mogućnosti prostornog širenja romskih naselja

o Prostorna ograničenost uvoñenja ekonomskih djelatnosti

• Funkcionalni problemi

o Nepostojanje poslovnih, opskrbnih, obrazovnih i rekreativnih funkcija

• Socijalni problemi

o Egzistencijalni problemi

o Problemi unutar romske zajednice

o Problemi suživota s većinskim stanovništvom

Mnogi od navedenih problema vezani su uzročno posljedičnim odnosom, no neki

problemi i nedostaci egzistiraju samostalno. Meñusobna uvjetovanost mnogih problema

otegotna je okolnost pri njihovom rješavanju. Unatoč svim dosad hvalevrijednim parcijalnim

pokušajima rješavanja pojedinih problema romskog stanovništva, postignuti rezultati prilično

su skromni. Sveobuhvatni pristup nameće se kao jedini ispravan put u pokušaju rješavanja

152

pitanja romskih naselja. Potrebno je otkloniti uzroke pojedinih problema, a ne samo sanirati

njihove posljedice.

Skupina pravnih problema ističe se kao generator mnogih drugih problema unutar

romskih naselja. Njihovo uspješno rješavanje potaknulo bi rješavanje većeg dijela ostalih

problema i nedostataka romskih naselja. Skupina prostornih, komunalnih i infrastrukturnih

problema uvelike ovisi o rješavanju pravnih problema romskih naselja. Navedeni primjer

legalizacije naselja Parag putokaz je ispravnog pristupa ureñenja romskih naselja.

Navedeni funkcionalni problemi romskih naselja ukazuju na nedostatak nekih

osnovnih funkcija koje bi svako naselje svojom definicijom moralo imati. To se ponajprije

odnosi na nepostojanje funkcije rada u romskim naseljima. Iako su meñimurska romska

naselja smještena u izrazitom ruralnom i poljoprivrednom kraju, romsko stanovništvo se

poljoprivrednim djelatnostima ne bavi, barem ne samostalno. Uzrok tome nije u nedostatku

većih okućnica ili poljoprivrednog zemljišta, nego u tradicionalnom načinu života romskog

stanovništva. Romi su se oduvijek većinom bavili zanatskim poslovima, dok obradi zemlje

nisu bili skloni. U današnje vrijeme Romi su napustili i svoja tradicionalna zanimanja kojima

su se bavili. Tehnološki napredak i ponuda vrlo jeftine robe široke potrošnje uništili su

tradicionalnu romsku ekonomiju koja je dugo vremena bila most i integracijski faktor izmeñu

romske zajednice i većinskog stanovništva. Izrada korita i drugih kućnih potrepština,

popravljanje kišobrana i kuhinjskog posuña tradicionalni su romski poslovi kojima danas više

nije moguće ostvariti egzistenciju.

Obrazovnu funkciju unutar samih romskih naselja teško je očekivati zbog malog broja

stanovnika. Meñutim, najnoviji primjer dječjeg vrtića u romskom naselju Kuršanec u sklopu

novosagrañenog Kulturnog centra, otvara mogućnost razvoju obrazovnih funkcija i u drugim,

brojem stanovnika većim romskim naseljima.

153

Rješavanje opskrbne funkcije problem je kojim bi se ponajprije morali pozabaviti sami

Romi, odnosno poduzetni pojedinci unutar njihove zajednice. Primjer kojim bi se morali

voditi je uspješno dugogodišnje poslovanje trgovine mješovitom robom u romskom naselju

Kuršanec.

Skupina socijalnih problema ponajviše opterećuje život romskog stanovništva. Borba

za golu egzistenciju i ovisnost o raznim socijalnim davanjima činjenično je stanje romske

zajednice. Nezaposlenost uvjetovana različitim faktorima poput niske razine obrazovanja ili

diskriminacije uvelike otežava život Roma. U velikom broju slučajeva nedovoljni prihodi

tjeraju romske pojedince na mjere posezanja u tuñe vlasništvo što utječe na razvoj sukoba i

meñusobnog odnosa nepovjerenja s većinskim stanovništvom. Uz takva negativna iskustva,

postojanje niza predrasuda i stereotipa o Romima, uglavnom negativnih, kao i razni oblici

diskriminacije maksimalno opterećuju odnose izmeñu Roma i okolnog većinskog

stanovništva.

Život romske zajednice uvelike opterećuje i niz socijalnih problema unutar same

romske zajednice. Razjedinjenost romskog korpusa i nepostojanje institucionalne suradnje

romskih udruga velik su uteg romskom društvu. Meñusobna nesolidarnost i izrazito socijalno

raslojavanje unutar lokalnih romskih zajednica uzrok su mnogim problemima koji nerijetko

završavaju otvorenim sukobima.

154

6. Pitanje identiteta i integracije Roma u

Meñimurju

6.1 Identitet romske zajednice u Meñimurju

Svaki pojedinac ima potrebu (samo)odrediti se kao pripadnik odreñene šire zajednice.

Pritom je bitno postojanje sličnosti ili istovjetnosti odreñenih obilježja koja su zajednička

svim pripadnicima neke grupe ljudi. Svjesnost postojanja zajedničkih obilježja temelj je

samoodreñenja, samoidentifikacije, odnosno izgradnje identiteta.

Pojam etničkog identiteta označava „pripadnost ili svijest o pripadnosti pojedinca

(skupine pojedinaca) etniji, odnosno samosvijesti skupine o svojoj osobitoj etničnosti; to se

tumači i kao (najopćenitiji) navlastit osjećaj osobe, odnosno okrenutost pojedinca prema

svojoj etničkoj pripadnosti (etničnosti)“ (Heršak, 1998, 80). Prema tome identitet može biti

individualni i kolektivni, ovisno o tome je li riječ o (samo)identifikaciji pojedinca ili skupine

ljudi.

Kolektivni identitet temelji se na tri osnovne značajke. To su svijest o zajedničkom

prostoru, svijest o zajedničkoj povijesti i svijest o zajedničkoj kulturi (Crljenko, 2008).

Prostor pritom predstavlja element konstrukcije identiteta koji svojim značenjem izbija u prvi

plan (Banovac, 2004). Upravo su navedene značajke važne i, moglo bi se reći problematične,

za odreñenje identiteta Roma. Kako ističe Štambuk (2000a, 201), Rome se „izvana doživljava

i tretira kao iznimno prepoznatljivu etničku i kulturnu cjelinu, dok je, s druge strane, njihova

slika o sebi samima vrlo rahla ili barem nedostatno identificirajuća za sve pripadnike“. To je

posljedica povijesti Roma. Iako Romi imaju zajednički ishodišni prostor u sjeverozapadnoj

Indiji, taj prostor ima slabo značenje u njihovoj kolektivnoj svijesti. Prostorna i vremenska

155

raspršenost romskih migracijskih struja uvjetovala je različitost svijesti o zajedničkom

prostoru i zajedničkoj povijesti. Vremenski duga razdvojenost pojedinih romskih skupina

utjecala je na različit razvoj specifičnih kulturnih obilježja. Prema tome, sva tri osnovna

elementa kolektivnog identiteta u slučaju Roma dolaze pod znak upitnika. Zbog toga „postoje

stanovite prepreke da ih definiramo kao naciju ili narod, jer se zbog velike raspršenosti u njih

nije uspjela formirati svijest o zajedništvu“ (Nikšić, 2004, 388). Nepostojanje svijesti o

zajedništvu izmeñu različitih romskih skupina bio je i ostao glavni kamen spoticanja u

izgradnji zajedničkog romskog etničkog identiteta. Postojeće razlike izmeñu pojedinih

romskih skupina povijesno su uvjetovane. One, zbog još uvijek nedovoljnog poznavanja

vlastite povijesti više predstavljaju prepreku nego most meñusobne suradnje. Romima

predstoji težak put ka meñusobnom prihvaćanju i stvaranju suradničkog odnosa s ciljem

poboljšanja kvalitete života i uspješnije integracije pripadnika njihove zajednice.

Budući da Romi nemaju neku matičnu državu na koju bi se mogli pozivati, ne može ih

se definirati nacionalnom, odnosno narodnosnom manjinom (Nikšić, 2004). „Danas je

uvriježeno shvaćanje i priznavanje romske zajednice kao transnacionalne etničke skupine bez

matične države, prisutne u velikom broju europskih zemalja“ (Novak, 2004, 403).

Unatoč prostornoj i vremenskoj razdvojenosti, Romi su uspjeli sačuvati osnovne

kulturološke značajke svog identiteta. Važnu ulogu u tome imao je nomadizam kao dio

njihove tradicije, „ali je imao vjerojatno i funkciju sprečavanja njihove asimilacije i gubitka

etničkog identiteta“ (Sućur, 2000, 221).

Tek u posljednje vrijeme dolazi do postupnog jačeg razvoja svijesti o zajedničkim

elementima povijesti, porijekla i kulture Roma. Na prvom svjetskom kongresu Roma

održanom u Londonu 1971. donijete su odluke o izgledu i usvajanju zastave Roma, službene

himne i službenog jezika Roma. Istovremeno je usvojen jedinstveni naziv „Romi“ za sve

156

pripadnike ove transnacionalne etničke skupine. Službenim jezikom Roma postao je govor

Roma Lovara, a zove se romani chib.

Unatoč postojećem problemu definiranja romske zajednice, ona u većem broju

europskih država ostvaruje formalan status nacionalne manjine ili nacionalne zajednice. To je

slučaj i u Republici Hrvatskoj gdje je Romima priznat status nacionalne manjine putem kojeg

ostvaruju mnoga manjinska prava zajamčena Ustavom i postojećim zakonima.

Kako ističe Babić (2004, 319) „u Roma je izražen problem diverzificiranog identiteta,

što je posljedica meñusobnog nepriznavanja, kao i sukoba plemenskoga karaktera unutar tog

etnikuma“. S druge strane Romi su narod koji je uspio očuvati kulturne posebnosti i način

života (Hrvatić, 2004) svojstven svim skupinama bez obzira na meñusobne razlike i prostorne

udaljenosti.

Razumijevanje identiteta kao vremenski i prostorno promjenjive kategorije pronalazi

potvrdu upravo u definiranju identiteta romske zajednice. Iako Romi pripadaju istoj

transnacionalnoj etničkoj skupini, njihova samoidentifikacija vremenski i prostorno vrlo je

različita. Različitost identifikacije prostorno raspršenih romskih zajednica potkrepljuju neke

od postojećih teorija, poput postkolonijalne teorije ili nekih postmodernih teorija. „Subjekt se

ponajprije razumije kao nedovršen entitet, koji je aktivan činitelj u vlastitoj izgradnji, a ne kao

posjednik fiksna ili unaprijed konstituirana identiteta koji osobama jamči autorstvo vlastitih

postupaka ili kao nepreinačen izraz društvenih struktura“ (Martin, 2008, 137).

Problem konstrukcije etničkog identiteta jako je izražen upravo kod Roma Bajaša.

Različitost specifičnih odrednica etničkog identiteta Bajaša u odnosu na ostatak romske

zajednice u Hrvatskoj ima za posljedicu različitu samoidentifikaciju pripadnika ove romske

skupine (tab. 28). Predočeni rezultati predstavljaju odgovore na anketno pitanje o etničkoj

pripadnosti postavljeno na uzorku od 171 punoljetnog pripadnika romske zajednice. Pitanje je

bilo mješovitog tipa u kojem su ponuñeni odgovori bili „Rom“, „Bajaš“, „Rom Bajaš“ i

157

„Hrvat“. Ukoliko se ispitanik nije slagao ni s jednim ponuñenim odgovorom mogao je izjaviti

neku drugu etničku pripadnost prema svojem osjećaju. Iako većina ispitanika izražava romsku

etničku pripadnost (83,63%), odreñen broj ispitanika naglašava pripadnost bajaškoj etničkoj

skupini. Nešto više od 12% ispitanika naglašava bajašku komponentu u etničkoj

samoidentifikaciji. Skrivanje vlastitog etničkog identiteta prisutno je kod svega 3,5%

ispitanika koji su se izrazili kao pripadnici hrvatske nacionalnosti.

Tab. 28. Samoidentifikacija Roma u Meñimurju

Rom Bajaš Rom Bajaš Hrvat Cigan

143 12 9 6 1

83,63 % 7,02% 5,26% 3,51% 0,58%

Izvor: Terensko istraživanje 2009.

Osjećaj pripadnosti široj, zajedničkoj, romskoj etničkoj zajednici kod Roma Bajaša

nije posve prisutan. Očito je da odreñene posebnosti ove romske etničke grupe, pogotovo

jezika, utječe na razvoj i oblikovanje posebnog, bajaškog identiteta. U odreñenom broju

slučajeva bajaški je identitet suprotstavljen romskom. Dokaz tome je izjašnjavanje pojedinih

ispitanika isključivo kao Bajaša. Izostavljanje romske komponente kod odreñenog broja

ispitanika ukazuje na razvoj zasebnog bajaškog etničkog identiteta.

S druge strane javlja se tip bajaškog identiteta koji uspješno koegzistira s romskim

identitetom i na neki ga način nadograñuje. Priznaje transnacionalni romski identitet ali i

ističe pripadnost bajaškoj etničkoj skupini. Izgradnja ovog identiteta ukazuje na prisutnost

svijesti o nekim zajedničkim elementima identiteta svih Roma, ali postojeće razlike izmeñu

Bajaša i ostalih Roma smatra prevelikima da bi se svi mogli svrstati isključivo pod zajednički

romski identitet. Unutar bajaške romske zajednice u Meñimurju prisutna je, dakle, pluralnost

etničkog identiteta.

Inzistiranje jednog ispitanika na „ciganskoj“ etničkoj pripadnosti ukazuje na

konstrukciju vlastitog identiteta temeljem postojećih socijalnih odnosa s većinskim

158

stanovništvom. Vjerojatno je i kod dijela ispitanika koji su se izjasnili kao Romi etnička

identifikacija temeljena na postojećoj percepciji većinskog stanovništva prema njima.

Socijalna okolina pripadnike ove etničke skupine doživljava isključivo kao Rome.

Nedovoljno poznavanje vlastite povijesti i neprepoznavanje identifikacijskih posebnosti u

odnosu na ostatak romske zajednice utječe na prihvaćanje identiteta nametnutog od strane

većinskog stanovništva.

6.1.1 Jezik Roma Bajaša

Jezik je jedna od temeljnih odrednica etničkog identiteta (Posavec, 2000). Jezik Roma

Bajaša glavni je element razvoja zasebnog bajaškog identiteta. Nedovoljno poznavanje

povijesti Roma Bajaša i njihovih sociokulturnih obilježja često je rezultiralo krivim

percepcijama ovog dijela romskog etničkog korpusa. Mnogi znanstvenici koji se u svojim

radovima bave ovom populacijom često su bili u zabludi vezanoj uz jezik kojim meñimurski

Romi govore. Za potpunije razumijevanje posebnosti ove romske skupine potrebno je jasno i

nedvosmisleno odgovoriti na sljedeća pitanja. U čemu je posebnost jezika kojim govore Romi

Bajaši? Je li to jedan od dijalekata romskog jezika?

Ljimba d bjaš, jezik kojim govore Romi Bajaši u Hrvatskoj, ali i izvan nje, nije romski

jezik! „Jezik Roma Bajaša arhaičan je rumunjski govor koji je, zahvaljujući prostornoj i

vremenskoj odvojenosti od matičnog jezika, razvio i neke osobitosti“ (Olujić i Radosavljević,

2007, 102). Taj su jezik Romi Bajaši preuzeli tijekom perioda ropstva u Rumunjskoj i donijeli

ga u prostore gdje danas žive. Neki povijesni podaci govore o surovosti ondašnjih rumunjskih

robovlasnika koji su pod prijetnjom fizičkog uklanjanja jezika kao organa govora primoravali

Rome govoriti rumunjskim jezikom. U takvim su okolnostima Romi Bajaši bili prisiljeni

159

napustiti vlastiti, romski jezik i služiti se rumunjskim jezikom kojeg su zadržali i prenijeli na

mlañe naraštaje.

Jezik Roma Bajaša obuhvaća dva narječja prema kojima se Romi Bajaši dijele u dvije

skupine. To su ardealski i munteanski (Sikimić, 2006). U Meñimurju žive isključivo

pripadnici skupine koja govori ardealskim narječjem. Pojam ardealski dolazi od riječi Erdelj,

prema mañarskoj riječi Erdély koja je tijekom povijesti označavala prostor Transilvanije.

Dakle, sam naziv narječja ove podskupine otkriva ishodišni prostor njihovog doseljavanja. U

vjerskom opredjeljenju pripadnici ove skupine uglavnom su katolici (Sorescu Marinković,

2006). Pripadnici ardealske podskupine čine manjinski dio ukupne bajaške populacije.

Prepoznavanje pripadnika zajednice Roma Bajaša Ardelana olakšano je činjenicom da

velika većina nosi za njih svega nekoliko specifičnih prezimena. U prvom redu to su

prezimena Oršuš ili Oršoš i Ignac. Nakon njih slijede Horvat, Bogdan i Balog. U nešto manjoj

mjeri zastupljeno je još nekoliko prezimena, meñu njima valja izdvojiti prezime Kalanjoš.

Govornici munteanskog bajaškog narječja u Hrvatskoj su nastanjeni većinom u

Baranji. S vjerskog gledišta uglavnom su pripadnici Srpske pravoslavne crkve. Prema

lingvističkim istraživanjima pripadnici ove podskupine prevladavaju u ukupnom bajaškom

etničkom korpusu (Sikimić, 2006). Munteansko narječje bliže je današnjem standardnom

rumunjskom govoru, dok ardealsko narječje bilježi veće odstupanje od standardnog

rumunjskog, osobito na fonološkoj razini (Olujić i Radosavljević, 2007). Govornici

munteanskog narječja porijeklom su iz regije Muntenije na jugu Rumunjske.

Velik problem bolje suradnje unutar samog bajaškog etničkog korpusa predstavlja

činjenica da bajaški jezik u Hrvatskoj nije standardiziran. Za sada je riječ isključivo o

govornom jeziku uz sporadične pokušaje njegovog pisanog oblika. Za razliku od Hrvatske, u

susjednoj Mañarskoj bajaški jezik je već u velikoj mjeri standardiziran i prilagoñen

160

mañarskom grafemskom sustavu (Olujić i Radosavljević, 2007). U Hrvatskoj tek predstoji

pokušaj grafemske standardizacije bajaškog jezika.

Ovim jezikom govore brojne skupine rasprostranjene u Srbiji, Hrvatskoj, Mañarskoj,

Bosni i Hercegovini, Bugarskoj, Rumunjskoj, nešto manje u Makedoniji, Grčkoj, Ukrajini,

Slovačkoj i Sloveniji (Sorescu Marinković, 2006). Nazivi za pripadnike ove skupine

meñusobno se razlikuju ovisno o prostoru gdje žive. U Hrvatskoj su to Bajaši, u Srbiji

Banjaši, rumunjski Cigani ili Karavlasi, Mañarskoj Boyasi, u Bugarskoj Rudari, u

Rumunjskoj Bãeşi ili Rudari, u Bosni i Hercegovini Karavlasi (Sikimić, 2006; 2008). Mnoge

od navedenih populacija niječu svoje romsko porijeklo i često se deklariraju Rumunjima ili

pripadnicima nacionalnosti većinskog stanovništva. To je ponajviše slučaj kod zajednica koje

su u višem stupnju integrirane o većinsko društvo.

Zbog navedenog jezika kojim ovdašnji Romi govore, i u Meñimurju se neki Romi

tijekom popisa izjašnjavaju Rumunjima. Izmeñu ostalog, u Meñimurju je odreñeno vrijeme

djelovao i Demokratski savez Rumunja Hrvatske na čijem je čelu bio Rom iz Meñimurja.

Tijekom popisa 2001. godine 37 osoba u Meñimurskoj županiji izjasnilo se kao Rumunji.

Indikativno je da je od navedenih 37 osoba njih 35 zabilježeno u općini Kotoriba i današnjoj

općini Pribislavec, dakle općinama naseljenima romskim stanovništvom.

Iako je, dakle, nedvojbeno da je jezik Roma Bajaša arhaičan oblik rumunjskog jezika,

znanje samih Bajaša o vlastitom jeziku vrlo je skromno. Tijekom provoñenja ankete jedno

pitanje odnosilo se na materinji jezik ispitanika. Predočeni odgovori (tab. 29) ukazuju da velik

dio Roma uopće nije svjestan razlike izmeñu romskog jezika i jezika kojim sami govore.

Gotovo 55% ispitanika izjavilo je da govore romskim jezikom što nikako nije točno. Ostalih

45% ispitanika svjesno je posebnosti vlastitog jezika i razlike u odnosu na standardni romski

jezik romani chib. Nešto više od 42% ispitanika kao materinji jezik navelo je ljimba d'bjaš,

odnosno bajaški jezik. Samo 5 ispitanika, odnosno 2,92% istraživanog uzorka svjesno je da je

161

njihov jezik u osnovi rumunjski jezik. Ovakvo nepoznavanje vlastitog jezika može se

zamijetiti i u rezultatima popisa stanovništva prema kojem u Meñimurskoj županiji 2001.

godine samo 156 osoba navodi rumunjski jezik kao materinji jezik.

Navedeni nedostatak spoznaje o vlastitom jeziku zacijelo pridonosi problemu razvoja

identiteta. Manji dio meñimurske romske populacije svjestan postojećih jezičnih posebnosti

Roma Bajaša razvija zasebnu, bajašku komponentu identiteta. Prihvaćanje šireg zajedničkog

romskog identiteta u velikoj je mjeri uvjetovano ne sviješću o zajedničkim elementima

identiteta, nego neznanjem o vlastitoj bajaškoj povijesti i kulturi. Mnogi Romi sami sebe

identificiraju temeljem njihove percepcije od strane većinskog društva koje takoñer ne

posjeduje osnovne spoznaje o posebnostima ove etničke grupe. Zbog toga, kako navodi

Hrvatić (2004, 371), „za dio Roma u Hrvatskoj nije primarno, dakle, očuvanje nacionalnog

identiteta, već njegovo ponovno otkrivanje“.

Tab 29. Izjašnjavanje Roma o materinjem jeziku

Ljimba d'bjaš (bajaški jezik)

Romski jezik Rumunjski jezik

72 94 5

42,11% 54,97% 2,92%

Izvor: Terensko istraživanje 2009.

Na primjeru Roma Bajaša u Meñimurskoj županiji dolazi do izražaja fluidnost

etničkog identiteta kao prostorno i vremenski promjenjive kategorije. Nejedinstvenost u

etničkoj samoidentifikaciji Roma Bajaša prisutna je svugdje gdje žive. Tako se u Srbiji mnogi

izjašnjavaju Rumunjima, iako ih njihova socijalna okolina doživljava i tretira isključivo kao

Rome (Sikimić, 2006).

Tijekom istraživačkog razgovora nekolicina ispitanika vrlo je jasno napravila

distinkciju izmeñu Roma Bajaša i Lacatara, pojma kojim ovdašnji Romi nazivaju ostale Rome

koji govore standardnim romskim jezikom, na način da su sebe identificirali kao Rome, a

162

Lacatare kao skupinu koja nije romska. Prema tome, unutar dijela bajaške zajednice u

Meñimurju prisutna je pojava svojatanja isključivog prava na pripadnost romskoj zajednici.

Identifikacija u izrazu „mi, Romi i oni, Lacatarii“26 potvrñuje nepostojanje svijesti o

zajedništvu izmeñu Roma Bajaša i ostatka romske zajednice. Vlastita identifikacija temeljena

je na posebnostima bajaške etničke skupine i postojećim razlikama spram ostatka romske

zajednice. Samoidentifikacija sugovornika kao Roma i identifikacija ostatka romske zajednice

kao Lacatara ukazuje na percepciju ostalih Roma kao Drugih, kao nekoga van vlastitog

poimanja romske zajednice čiji identitet svojataju i priznaju isključivo pripadnicima vlastitoj

etničkoj skupini. Dokaz nepostojanja svijesti o zajedništvu i prisutnosti izrazitog antagonizma

spram svih ostalih Roma je izrazito visoka socijalna distanca prema Lacatarima (vidi

poglavlje 6.2.).

Razvojem novih spoznaja o vlastitoj povijesti i kulturi, specifičnostima jezika i

mentalnog bajaškog prostornog kontinuuma postojeća identifikacija pripadnika ove etničke

skupine neminovno će se naći u procesu preispitivanja postojećeg identiteta. Pluralnost

etničkog identiteta unutar bajaške zajednice u Meñimurju čini vrlo realnom mogućnost

razvoja postojećih identiteta u meñusobno drugačijim odnosima, ali i možebitan razvoj nekog

novog identiteta. Unutar ove romske skupine etnička samoidentifikacija ne predstavlja, dakle,

statičnu datost kao nepromjenjivu kategoriju, već predstavlja razvojni proces u traženju i

odabiru glavnih zajedničkih elemenata identifikacije. Nedovoljna meñusobna povezanost i

nepostojanje svijesti o širini vlastite etničke skupine otežavajuća je okolnost izgradnje

identiteta temeljenog na zajedničkim obilježjima bajaške skupine.

Vrlo je vjerojatno da će mnogi pripadnici ove etničke skupine zbog stereotipne

percepcije Roma tražiti izlaz iz društvene isključenosti u neromskom identitetu. Razvojem

novih spoznaja o specifičnostima ove etničke skupine i možebitnom senzibilizacijom

26 Istraživački razgovor s Martinom Ignacom, 13.veljače 2010.

163

lokalnog stanovništva, bajaški identitet može biti jedno od mogućih rješenja. Veća je

vjerojatnost, meñutim, da će osobe koje žele izići iz društvene marginalnosti zbog pripadanja

romskoj zajednici pribjeći skrivanju vlastitog identiteta i prihvaćanju identiteta većinskog

društva, odnosno asimilaciji.

6.2. Socijalna distanca

Odnos Roma i većinskog stanovništva u Meñimurskoj županiji prožet je

predrasudama, stereotipima, meñusobnim nepovjerenjem, neprihvaćanjem, različitim

oblicima segregacije i diskriminacije. Boljem razumijevanju specifičnosti navedenog odnosa i

djelomično njegovih uzroka može pridonijeti istraživanje socijalne distance prema Romima.

Pojam socijalne distance uveo je američki sociolog R. E. Park koju definira kao različite

stupnjeve razumijevanja i osjećaja intimnosti koji se javljaju u različitim osobnim i širim

društvenim odnosima (Park, 1924). Navedeni koncept detaljnije je razradio E. Bogardus koji

ističe da socijalna distanca prema pripadnicima različitih etničkih skupina ponajviše ovisi o

postojećim predrasudama i generalizacijama, a tek nakon toga o možebitnim vlastitim

iskustvima (Bogardus, 1925a). Razvio je skalu socijalnih odnosa kojima je moguće mjeriti

stupanj razumijevanja, osjećaja intimnosti, odnosno razinu prihvaćanja različitih socijalnih

skupina (Bogardus, 1925b) donoseći i specifične upute za ispunjavanje upitnika kojim se

socijalna distanca mjeri (Bogardus, 1933). Klasična bogardusova skala koja je korištena u

ovom istraživanju sastoji se od sedam ponuñenih socijalnih odnosa koji se meñusobno

razlikuju u stupnju intimnosti koji je u njima zastupljen. Počevši od najintimnijeg, skalu

sačinjavaju sljedeći socijalni odnosi:

1. Blisko srodstvo putem braka

2. Osobno prijateljstvo

164

3. Susjedstvo, odnosno stanovanje u istoj ulici

4. Zaposlenje u istoj profesiji

5. Državljanstvo moje zemlje

6. Samo posjetitelj moje zemlje

7. Isključenje iz zemlje.

Iako je ova skala naišla na kritike zbog različitosti intervala izmeñu ponuñenih

socijalnih odnosa, ostala je u svom originalnom obliku glavni instrument mjerenja socijalne

distance.

Iako već sama distribucija odgovora daje prilično jasnu sliku o spremnosti na različite

razine socijalnog kontakta, Bogardus predlaže i odreñene derivirane pokazatelje. Prvi takav

pokazatelj je indeks opsega socijalnog kontakta (Social contact range index – SCR)

(Bogardus, 1925). Njegova vrijednost ovisi o prvih pet ponuñenih socijalnih kontakata i kreće

se u rasponu od 0,00 do 5,00. Za svako prihvaćanje odnosa meñu prvih pet ponuñenih

kontakata ispitanik dobiva jedan bod. Prema tome, za prihvaćanje svih pet ponuñenih odnosa

vrijednost je maksimalna, dok za neprihvaćanje niti jednog, vrijednost je minimalna. Niža

vrijednost tog pokazatelja ukazuje na manje mogućnosti prilagodbe, integracije i asimilacije

odreñene etničke skupine u većinsko društvo (Bogardus, 1925).

Drugi predloženi pokazatelj je indeks distance socijalnog kontakta (Social contact

distance index – SCD) (Bogardus, 1925). Obuhvaća prvih šest ponuñenih socijalnih

kontakata. U ovom slučaju ispitanik dobiva po jedan bod za svako neprihvaćanje jednog od

prvih šest odnosa. Prema tome, vrijednost pokazatelja kreće se u rasponu od 0,00 koji upućuje

na nepostojanje socijalne distance, do 6,00 koji ukazuje na maksimalnu socijalnu distancu

prema odreñenoj etničkoj ili socijalnoj skupini.

Iako je socijalna distanca prvenstveno sociološki pojam, vrlo je interesantno istražiti

postojanje prostornih obrazaca u njenom iskazivanju. Odreñena istraživanja socijalne distance

165

prema Romima ukazuju na njen niži stupanj u prostorima u kojima je romsko stanovništvo

zastupljenije u ukupnom stanovništvu i gdje duže vremena obitavaju. Tako Hrvatić (2004)

izrijekom spominje Meñimurje kao prostor niže socijalne distance prema Romima. Prema

tome, mogućnost većeg socijalnog kontakta i prostorna blizina utječu na nižu socijalnu

distancu prema Romima na regionalnoj razini.

Ovo istraživanje želi odgovoriti na pitanje postoje li razlike u iskazivanju socijalne

distance prema Romima na lokalnoj, mikroprostornoj razini. Cilj istraživanja socijalne

distance prema Romima bio je utvrditi njenu razinu, ali i postojanje povezanosti prostorne

blizine većinskog i romskog stanovništva s nižim stupnjem socijalne distance. Ovo

istraživanje želi dati odgovor na pitanja u kolikoj je mjeri socijalna distanca većinskog

stanovništva prisutna prema Romima, te postoji li u slučaju socijalne distance prema Romima

povezanost izmeñu prostorne blizine stanovanja i nižeg stupnja socijalne distance.

Osim socijalne distance većinskog stanovništva prema Romima, istraženo je

postojanje socijalne distance Roma prema većinskom hrvatskom stanovništvu i ostatku

romske populacije, odnosno pripadnicima ostalih romskih etničkih grupa.

Istraživanje je provedeno na slučajnom uzorku od 50 pripadnika romske zajednice i

110 pripadnika većinskog stanovništva koji žive u istom statističkom naselju u kojem je

smješteno romsko naselje i onih koji žive dalje od postojećih romskih naselja. Većinsko

stanovništvo koje živi u istom statističkom naselju s Romima bili su žitelji Kuršanca, dok su

ispitnu skupinu većinskog stanovništva koje živi dalje od postojećih romskih naselja činili

stanovnici naselja Strahoninec i Savska Ves koji su udaljeni oko 8 kilometara od najbližeg

romskog naselja.

Osim navedenih ispitanika, u istraživanje je uključeno i 233 učenika uzrasta od petog

do osmog razreda osnovne škole. Kod učeničke populacije korištena je za ovu priliku

modificirana bogardusova skala sa sljedećim razinama socijalnog kontakta:

166

1. Da mi bude najbolji prijatelj,

2. Da sjedi sa mnom u klupi

3. Da bude učenik u mojem razredu

4. Da bude učenik moje škole

5. Da bude susjed u ulici gdje živim

6. Da bude stanovnik mojeg mjesta

7. Istjerao bih ga iz Hrvatske.

U ovom slučaju istražena je povezanost višeg, odnosno nižeg stupnja socijalne

distance s postojanjem stalnog socijalnog kontakta s Romima. Uzorak učeničke populacije

većinskog društva s mogućnošću stalnog socijalnog kontakta s Romima bili su učenici OŠ

Kuršanec koju pohañaju i djeca iz obližnjeg romskog naselja. Uzorak učenika bez mogućnosti

socijalnog kontakta s Romima bili su učenici OŠ Strahoninec koju pohañaju djeca iz naselja

Strahoninec i Savska Ves, prigradskih naselja Čakovca smještenih na njegovom južnom rubu

udaljenih 8 kilometara od najbližeg romskog naselja u Kuršancu.

Ispitanicima je tijekom istraživanja ponuñeno šest etničkih grupa prema kojima su

trebali izraziti spremnost na odreñeni stupanj socijalnog kontakta. Većinskom stanovništvu

ponuñene su sljedeće etničke skupine: Slovenci, Mañari, Srbi, Romi, Albanci i Kinezi. Prve

dvije skupine odabrane su iz razloga prostorne blizine, odnosno graničnog položaja

Meñimurske županije uz nacionalne države navedenih skupina. Srbi su uvršteni kao

najbrojnija nacionalna manjina Hrvatske i etnička skupina spram koje se inače unazad

dvadesetak godina nakon ratnih zbivanja iskazuje vrlo visoka socijalna distanca. Slično je i s

Albancima koji su etnička skupina spram koje je uvijek izražena velika socijalna distanca.

Kinezi su izabrani kao etnička skupina čiji pripadnici u posljednje vrijeme u većem broju

doseljavaju u obližnji Čakovec.

167

Romima su ponuñene sljedeće etničke skupine: Slovenci, Mañari, Srbi, Hrvati,

Lacatarii i Kinezi. Razlika u odnosu na upitnik za većinsko hrvatsko stanovništvo je što je

umjesto socijalne distance prema Albancima istražena distanca prema Lacatariima. Lacatarii

su izraz koji Romi Bajaši koriste za sve ostale pripadnike romske zajednice koji govore

romskim jezikom.

Rezultati provedenog istraživanja upućuju na postojanje socijalne distance većinskog

stanovništva prema pojedinim etničkim skupinama (tab. 30, 31). Najviša socijalna distanca

izražena je prema, Romima, Albancima i Kinezima. Nešto nižu socijalnu distancu većinsko

stanovništvo iskazuje spram Srba, dok je najniža socijalna distanca izražena prema

Slovencima i Mañarima.

Tab. 30. Distribucija odgovora većinskog stanovništva o prihvaćanju ponuñenih socijalnih kontakata prema

izabranim etničkim skupinama u %

Slovenci Mañari Srbi Romi Albanci Kinezi Socijalni kontakti

bogardusove skale

K S K S K S K S K S K S

Usko srodstvo

57,89 77,36 42,11 73,58 31,58 54,72 21,05 11,32 24,56 18,87 28,07 32,08

Osobni prijatelj

66,67 90,57 63,16 86,79 59,65 83,02 47,37 37,74 49,12 62,26 45,61 54,72

Susjed 63,16 84,91 68,42 86,79 57,89 84,91 36,84 41,51 42,11 67,92 45,61 66,04

Kolega na poslu

59,65 90,57 59,65 77,36 56,14 81,13 35,09 62,26 43,86 69,81 45,61 75,47

Državljanin RH

57,89 86,79 64,91 77,36 56,14 77,36 52,63 67,92 52,63 73,58 47,37 69,81

Posjetitelj RH

78,95 90,57 82,46 88,68 75,44 81,13 66,67 75,47 70,18 86,79 73,68 84,91

Isključenje iz RH

17,54 3,77 14,04 0,00 19,30 0,00 42,11 26,42 15,79 3,77 19,30 5,66

K – Stanovništvo Kuršanca koje živi u istom statističkom naselju s Romima

S – Stanovništvo Strahoninca i Savske Vesi koje živi dalje od postojećih Romskih naselja

Izvor: Terensko istraživanje 2010.

168

Tab. 31. Indeksi opsega socijalnog kontakta i indeks distance socijalnog kontakta većinskog stanovništva prema

izabranim etničkim skupinama

Etnička skupina

Slovenci Mañari Srbi Romi Albanci Kinezi

Ispitna skupina

K S K S K S K S K S K S

Indeks opsega

socijalnog kontakta

3,05 4,30 2,98 4,02 2,61 3,81 1,93 2,21 2,12 2,92 2,12 2,98

Indeks distance

socijalnog kontakta

2,16 0,79 2,19 1,09 2,63 1,38 3,40 3,04 3,18 2,21 3,14 2,17

K – Stanovništvo Kuršanca koje živi u istom statističkom naselju s Romima

S – Stanovništvo Strahoninca i Savske Vesi koje živi dalje od postojećih Romskih naselja

Izvor: Terensko istraživanje 2010.

Usporeñujući izraženu socijalnu distancu iz prostorne perspektive, njena analiza

donosi interesantne rezultate. Indeks opsega socijalnog kontakta i indeks distance socijalnog

kontakta pokazuju sličnosti u percepciji izabranih etničkih skupina u obje skupine ispitanika

većinskog stanovništva. Redoslijed etničkih skupina prema vrijednosti prihvaćanja, odnosno

odbijanja socijalnog kontakta jednak je u oba promatrana slučaja. Indeks opsega socijalnog

kontakta očekivano je najniži prema Romima (sl. 41). U skladu s tim, najviša vrijednost

indeksa distance socijalnog kontakta pridružena je Romima (sl. 42).

169

0

0,5

1

1,5

2

2,5

3

3,5

4

4,5

Slo

ven

ci

Mañ

ari

Srb

i

Ro

mi

Alb

anci

Kin

ezi

VećinskostanovništvoKuršanca

VećinskostanovništvoStrahoninca iSavske Vesi

Sl. 41. Prostorne razlike u indeksu opsega socijalnog kontakta većinskog hrvatskog stanovništva prema

izabranim etničkim skupinama

Izvor: Terensko istraživanje 2010.

Skupina ispitanika iz Strahoninca i Savske Vesi koja živi prostorno udaljenije od

Roma, iako bilježi isti redoslijed razine prihvaćanja i odbijanja kao i stanovništvo koje živi u

istom statističkom naselju s Romima, prema svim navedenim etničkim skupinama iskazuje

više vrijednosti prihvaćanja (sl. 41), odnosno nižu socijalnu distancu (sl. 42). Skupina

ispitanika koja živi u istom statističkom naselju s Romima iskazuje visoku socijalnu distancu

prema svim navedenim etničkim skupinama. Interesantno je, meñutim, zamijetiti kako su

navedene razlike u vrijednostima indeksa opsega socijalnog kontakta i indeksa distance

socijalnog kontakta izmeñu navedenih dviju promatranih skupina ispitanika najmanje upravo

u slučaju romske etničke zajednice. Iako Romima prostorno bliža skupina ispitanika

predstavlja zajednicu koja općenito iskazuje mnogo višu socijalnu distancu prema svim

navedenim etničkim skupinama od skupine ispitanika prostorno udaljenije od Roma, razlike u

170

vrijednostima socijalne distance upućuju na postojanje veze izmeñu prostorne blizine i razine

iskazivanja socijalne distance prema Romima (tab 32).

Tab 32. Indeks razlike indeksa distance socijalnog kontakta izmeñu skupine ispitanika većinskog društva koji

žive zajedno s Romima u istom statističkom naselju i skupine ispitanika prostorno udaljenijih od Roma.

Slovenci Mañari Srbi Romi Albanci Kinezi 273 201 191 112 144 145

Većinsko stanovništvo prostorno udaljenije od Roma = 100

Izvor: Terensko istraživanje 2010.

Prema navedenim vrijednostima može se zaključiti da prostorna blizina stanovanja i

mogućnost češćeg socijalnog kontakta s Romima utječe na smanjenje socijalne distance

prema romskom stanovništvu i približavanju prema vrijednosti koje ima ispitna skupina koja

općenito iskazuje nižu socijalnu distancu prema svim navedenim etničkim skupinama.

0

0,5

1

1,5

2

2,5

3

3,5

Slo

ven

ci

Ma

ña

ri

Srb

i

Ro

mi

Alb

anci

Kin

ezi

VećinskostanovništvoKuršanca

VećinskostanovništvoStrahoninca iSavske Vesi

Sl. 42. Prostorne razlike u indeksu distance socijalnog kontakta većinskog hrvatskog stanovništva prema

izabranim etničkim skupinama

Izvor: Terensko istraživanje 2010.

171

Prilikom detaljnije analize iskazivanja socijalne distance prema Romima uočavaju se i

prostorne razlike u prihvaćanju pojedinih socijalnih odnosa bogardusove skale (sl. 43).

Većinsko stanovništvo prostorno udaljenije od Roma iskazuje pravilnu gradaciju vrijednosti

prihvaćanja navedenih socijalnih odnosa usklañenu s razinom prisnosti. Za razliku od

većinskog stanovništva udaljenijeg od Roma, ispitna skupina većinskog stanovništva s

mjestom stanovanja u istom statističkom naselju s Romima iskazuje nepravilnu gradaciju

vrijednosti prihvaćanja predloženih socijalnih kontakata (sl. 43). Nakon kontakta u vidu uskog

srodstva koji bilježi očekivano najniže vrijednosti, sljedeći kontakti koji imaju najnižu razinu

prihvaćanja jesu kolega na poslu i susjed u ulici koji bilježe niže vrijednosti od mogućnosti

osobnog prijateljstva. Dakle, iako u većoj mjeri pristaju na prisniji „čisti socijalni kontakt“ u

vidu prijateljstva, prihvaćanje mogućnosti stalnog prostornog kontakta u vidu susjedstva

manje je izražen. Nešto više od 63% ispitanika s mjestom stanovanja u istom statističkom

naselju ne pristaje na prostorni susjedski odnos s Romima. Nizak stupanj prihvaćanja

susjedstva, dakle izrazitog prostornog kontakta, donekle može rasvijetliti uzroke prostorne

segregacije romskog stanovništva u Meñimurskoj županiji. Unatoč spremnosti većinskog

stanovništva na prisniji odnos s Romima u vidu osobnog prijateljstva, neprihvaćanje stalnog

prostornog kontakta uzrok je daljnjeg održanja prostornih segregacijskih odnosa većinskog

stanovništva i Roma.

Usporeñujući iskazane vrijednosti prihvaćanja navedenih socijalnih kontakata,

uočavaju se razlike izmeñu većinskog stanovništva koje živi u istom statističkom naselju s

Romima i većinskog stanovništva prostorno udaljenijeg od Roma. U slučaju dva najprisnija

kontakta, uskog srodstva i osobnog prijateljstva, višu razinu prihvaćanja iskazuje stanovništvo

prostorno bliže Romima. Kod svih ostalih kontakata višu razinu prihvaćanja iskazuje

većinsko stanovništvo prostorno udaljenije od Roma. Prostorna blizina i mogućnost češćeg

172

socijalnog kontakta utječe, stoga, na izraženije prihvaćanje Roma u slučaju najprisnijih

odnosa bogardusove skale. Kod ostalih odnosa to, meñutim, nije slučaj.

0

10

20

30

40

50

60

70

80

Usk

osr

od

stvo

Oso

bn

ip

rija

telj

Su

sjed

Ko

leg

a n

ap

osl

u

Drž

avljan

inR

H

Po

sjet

itel

j R

H

Iskl

juče

nje

iz

RH

Većinskostanovništvoblizu Roma

Većinskostanovništvoudaljenije odRoma

Sl. 43. Prostorne razlike u iskazivanju socijalne distance većinskog stanovništva prema Romima

Izvor: Terensko istraživanje 2010.

Kod ispitne skupine učenika petog do osmog razreda osnovne škole takoñer se uočava

postojanje više socijalne distance spram odreñenih etničkih skupina. Kao i kod klasične

bogardusove skale, i ovdje je indeks distance socijalnog kontakta izračunat za prvih šest

ponuñenih socijalnih odnosa. Najviši indeks distance socijalnog kontakta učenici većinskog

društva ispoljavaju prema Romima, Albancima i Srbima. Najniža socijalna distanca prisutna

je prema Slovencima i Kinezima. Vrlo nisku distancu prema Kinezima kod učeničke

populacije valja objasniti činjenicom da djeci Kinezi predstavljaju daleku, interesantnu,

„egzotičnu“ etničku skupinu.

Prihvaćanje odnosa (%)

173

Promatrajući prostorne razlike u iskazivanju socijalne distance izmeñu učeničke

populacije koja živi u stalnoj socijalnoj interakciji s Romima (OŠ Kuršanec) i učeničke

populacije bez te mogućnosti (OŠ Strahoninec), uočavaju se razlike (sl. 44). Učenička

neromska populacija Osnovne škole Kuršanec iskazuje višu socijalnu distancu prema svim

navedenim etničkim skupinama, osim Roma. Dakle, na ovom primjeru potvrñuje se teza o

nižoj socijalnoj distanci prema manjinskoj zajednici u slučaju njene veće prostorne blizine i

mogućnosti češćeg socijalnog kontakta s njenim pripadnicima.

0

0,5

1

1,5

2

2,5

3

3,5

4

4,5

Slo

ven

ci

Mañ

ari

Srb

i

Ro

mi

Alb

anci

Kin

ezi

Hrvati OŠKuršanec

Hrvati OŠStrahoninec

Sl. 44. Prostorne razlike indeksa distance socijalnog kontakta učenika Hrvata prema etničkim skupinama

Izvor: Terensko istraživanje 2010.

Prostorne razlike u iskazivanju socijalne distance prema Romima uočljive su i u

analizi pojedinih stupnjeva bogardusove skale. Kao u slučaju odraslog većinskog

stanovništva, i kod učeničke populacije do izražaja dolazi prostorni aspekt socijalne distance.

Mogućnost stalnog prostornog kontakta u obliku susjedstva u ispitanikovoj ulici ima vrlo

nisku razinu prihvaćanja (sl. 45). Kod učenika OŠ Kuršanec to je drugi najniže prihvaćeni

174

odnos nakon osobnog prijateljstva. Kod učenika OŠ Strahoninec to je treći najniže prihvaćeni

socijalni kontakt. Prema tome, učenici u većoj mjeri pristaju na prisniji stupanj socijalnih

odnosa s Romima, dok na stalan prostorni kontakt u vidu susjedstva nisu u tolikoj mjeri

spremni.

0

10

20

30

40

50

60

Najb

olji p

rija

telj

Sje

di u

klu

pi

Učen

ik u

raz

red

u

Uče

nik

u š

ko

li

Su

sje

d u

ulici

Sta

no

vn

ik m

og

mje

sta

Isklju

čen

je iz

RH

Hrvati OŠKuršanec

Hrvati OŠStrahoninec

Sl. 45. Prostorne razlike u iskazivanju socijalne distance učenika Hrvata prema Romima

Izvor: Terensko istraživanje 2010.

Iako indeks distance socijalnog kontakta ukazuje na niži stupanj socijalne distance kod

učeničke populacije prostorno bliže romskoj zajednici s mogućnošću češćeg socijalnog

kontakta, to nije slučaj kod svih socijalnih odnosa navedenih u bogardusovoj skali. Učenička

populacija koja pohaña zajedničku školu s romskim učenicima u prva četiri predložena

Prihvaćanje odnosa (%)

175

socijalna kontakta iskazuje nižu socijalnu distancu. Meñutim u slučaju prostornih socijalnih

kontakata, susjedstva u ulici i istom naselju, učenici koji pohañaju istu školu s Romima

iskazuju višu distancu. Ujedno u puno većem postotku odlučili su se i za opciju isključenja iz

Hrvatske. Prema tome, djeca većinskog stanovništva u Kuršancu pokazuju spremnost na

odreñene privremene socijalne kontakte, dok u slučaju onih stalnih u vidu stalnog susjedskog

odnosa pokazuju nižu razinu spremnosti čime upućuju na zaključak da postojeća razdvojenost

i segregacija predstavlja prihvatljiv način suživota s Romima.

Izražavanje socijalne, odnosno etničke distance je pojava koja je prisutna kako u

većinskoj populaciji, tako i u romskoj populaciji prema odreñenim etničkim skupinama. Iako

većinsko stanovništvo izražava najvišu socijalnu distancu upravo prema Romima, sami Romi

prema Hrvatima imaju najnižu socijalnu distancu (tab. 33). Dok je socijalna distanca prema

drugim etničkim skupinama vrlo visoka, prema Hrvatima je gotovo i nema. Nepostojanje

socijalne distance prema Hrvatima valja objasniti činjenicom da Hrvati kao većinsko

stanovništvo predstavljaju referentnu skupinu, odnosno društvo kojem romska zajednica teži

tražeći izlaz iz postojećih diskriminacijskih i segregacijskih odnosa. Spremnost socijalnog

kontakta na svim razinama upućuje na postojanje želje za integracijom i uključivanjem u

većinsko hrvatsko društvo.

Tab. 33. Socijalna distanca Roma prema izabranim etničkim skupinama

Pokazatelji Slovenci Mañari Srbi Hrvati Lacatari Kinezi

Indeks opsega socijalnog kontakta

3,10 2,74 1,60 4,88 1,38 1,90

Indeks distance socijalnog kontakta

2,00 2,44 3,74 0,12 3,94 3,34

Izvor. Terensko istraživanje 2010.

176

S druge strane, Romi iskazuju vrlo visoku socijalnu distancu prema ostalim

ponuñenim etničkim skupinama. Vrlo je interesantna činjenica da se meñu etničkim

skupinama prema kojima je izražena visoka socijalna distanca nalaze i Lacatarii, pripadnici

ostalih romskih skupina. Štoviše, ostali Romi, pripadnici drugih romskih skupina, čine

zajednicu spram koje je izražena najviša socijalna distanca. Nepostojanje svijesti o

zajedništvu i izrazito visoka socijalna distanca velik je uteg meñusobnoj suradnji i

jedinstvenosti sveukupne romske zajednice u Hrvatskoj.

0

20

40

60

80

100

120

Usk

o s

rodst

vo

Oso

bni p

rija

telj

Susj

ed

Kole

ga

na p

oslu

Drž

avlja

nin

RH

Po

sjet

itel

j RH

Iskl

juče

nje

iz R

HSlovenci

Mañari

Srbi

Hrvati

Lacatarii

Kinezi

Sl. 46. Socijalna distanca romskog stanovništva prema izabranim etničkim skupinama

Izvor: Terensko istraživanje 2010.

Analizirajući prihvaćanje ponuñenih socijalnih odnosa bogardusove skale uočava se

prilično pravilna gradacija razine prihvaćanja ponuñenih etničkih skupina usporedo s razinom

prisnosti. Jedina odstupanja od navedenog su u slučaju državljanstva kojeg bi Romi u nešto

Prihvaćanje odnosa (%)

177

većoj mjeri uskratili Srbima i Lacatarima, te u slučaju mogućnosti susjedskog odnosa sa

Slovencima, Hrvatima i Lacatarima. Prostorni odnos u obliku susjedstva, dakle, ističe se i u

socijalnoj distanci Roma prema odreñenim etničkim skupinama kao važan element njihovog

neprihvaćanja.

Romska djeca takoñer najnižu socijalnu distancu iskazuju prema Hrvatima. Hrvata kao

najboljeg prijatelja prihvatilo bi 100% ispitanih učenika (sl.47). Bez obzira na moguće jezično

nerazumijevanje samog anketnog upitnika i ponuñenih socijalnih kontakata kod dijela

ispitanih romskih učenika, nedvojbeno je da je najniža socijalna distanca iskazana prema

Hrvatima kao većinskom stanovništvu. Hrvati su etnička skupina prema kojoj je izražena

najviša spremnost stupanja u predložene socijalne odnose. Etničke skupine spram kojih

romski učenici iskazuju najvišu socijalnu distancu jesu Mañari, Srbi i Lacatarii. Iako rezultati

upućuju na manju socijalnu distancu u nekim prisnijim socijalnim kontaktima, prostorni

socijalni kontakti daju vrlo interesantne rezultate. S obzirom da anketirani učenici pohañaju

školu zajedno s pripadnicima hrvatske nacionalnosti, socijalni kontakti poput prijateljstva,

sjedenja u klupi, pohañanja istog razreda i škole nisu im toliko strani. Zbog postojećih

iskustava pristaju na prisniji kontakt u navedenim slučajevima i s drugim ponuñenim etničkim

skupinama.

Ipak, najindikativniji kontakt je mogućnost življenja u istom naselju s drugim etničkim

skupinama. Ponuñeni prisniji kontakt u obliku življenja u istoj ulici u svijesti romskih učenika

ne igra značajnu ulogu zbog nepostojanja pravilne ulične prostorne organizacije unutar

vlastitog naselja. Jedini pravi prostorno – socijalni kontakt kojeg romski učenici doista

razumiju je mogućnost življenja s drugim etničkim skupinama u istom naselju. Iako, dakle, u

većoj mjeri pristaju na odreñene prisne oblike socijalnog kontakta, spremnost na stalan

prostorni kontakt puno je manje izražena. To je slučaj sa svim navedenim etničkim

skupinama. Osim Hrvata i donekle Kineza spremnost na suživot u istom naselju vrlo je niskih

178

vrijednosti. Spremnost na prisniji kontakt s Kinezima može se objasniti potpunim

nepoznavanjem navedene etničke skupine koja djeci može predstavljati nešto novo,

nepoznato, možda čak i egzotično. Iako pristaju na suživot u istom naselju s hrvatskim

stanovništvom, izuzetno nizak stupanj prihvaćanja ostalih etničkih skupina ukazuje da je

većini romskih učenika postojeći oblik prostorno segregacijskih odnosa zapravo poželjan.

0

20

40

60

80

100

120

Naj

bo

lji p

rija

telj

Sje

di u

klu

pi

Učen

ik u

razr

ed

u

Uče

nik

moje

ško

le

Su

sjed

u u

lici

Sta

no

vn

ik m

og

mje

sta

Isklju

čenje

iz

RH

Slovenci

Mañari

Srbi

Hrvati

Lacatarii

Kinezi

Sl. 47. Socijalna distanca učenika Roma prema izabranim etničkim skupinama

Izvor: Terensko istraživanje 2010.

Provedena analiza iskazivanja socijalne distance potvrñuje tezu o smanjenju socijalne

distance u slučaju prostorne blizine i mogućnosti intenzivnijeg kontakta s pripadnicima

manjinske etničke skupine. Meñutim, iako se pokazatelji ukupne socijalne distance

podudaraju s navedenom tezom, pojedini prostorni kontakti bogardusove skale pokazuju

drukčije odnose. Prostorna blizina življenja s romskim stanovništvom utječe na smanjenje

Prihvaćanje odnosa (%)

179

socijalne distance u samo nekim elementima, a to su najprisniji odnosi. Prostorni odnosi u

obliku susjedskog suživota u slučaju prostorne blizine Roma iskazuju niže vrijednosti

prihvaćanja od očekivanih.

Dobiveni rezultati o izrazitoj socijalnoj distanci spram romske etničke skupine

podudaraju se s rezultatima sličnih istraživanja u Hrvatskoj i susjednim zemljama. Hrvatić

(1996) donosi rezultate istraživanja socijalne distance koji se u velikoj mjeri podudaraju s

rezultatima ovog rada kad je riječ o socijalnoj distanci spram Roma analiziranoj prema

elementima klasične bogardusove skale.

Romi su etnička skupina spram koje se iskazuje najviše socijalna distanca i u slučaju

provedenog istraživanja u tri različite regije Hrvatske, Istri, Gorskom kotaru i Lici (Banovac i

Boneta, 2006). Iako se uočavaju znatne regionalne razlike u iskazivanju socijalne distance

spram pojedinih etničkih skupina, Romi su skupina spram koje je najviša socijalna distanca

iskazana u svim istraživanim regijama.

U susjednoj Srbiji Romi, uz Albance, čine etničku skupinu prema kojoj većinsko

stanovništvo iskazuje vrlo visoku socijalu distancu (Djurović, 2002; Mihić i Mihić, 2003).

Romi predstavljaju etničku skupinu prema kojoj i učenička populacija iskazuje vrlo

visoku socijalnu distancu. Predočeni rezultati slični su rezultatima istraživanja socijalne

distance na populaciji hrvatskih srednjoškolaca gdje su Romi smješteni na visoko, treće

mjesto meñu etničkim skupinama prema kojima se iskazuje najviša socijalna distanca

(Previšić, 1996). Na prvom i drugom mjestu nalaze se Crnogorci i Srbi. Takvi rezultati nisu

začuñujući imajući na umu da je istraživanje provedeno tijekom prve polovice devedesetih

godina prošlog stoljeća, dakle u vrijeme ili neposredno nakon ratnih sukoba s navedenim

narodima.

Učenici susjedne Srbije takoñer iskazuju vrlo visoku socijalnu distancu prema

Romima. Istraživanje provedeno na populaciji učeničke populacije trećeg i četvrtog razreda

180

osnovne škole u Novom Sadu ukazuje da su Romi etnička skupina prema kojoj se iskazuje

najviša socijalna distanca (Mihić i Mihić, 2003.)

6.3. Stereotipi

U slučaju socijalne distance i prostorne segregacije društveno isključene manjine

vjerojatno je da će opstati i njena stereotipna viñenja (Sibley, 1992). Kako je u slučaju romske

zajednice u Meñimurskoj županiji prisutna i socijalna distanca i prostorna segregacija,

pretpostavka je da postoje i jaka stereotipna viñenja ove zajednice.

Sociološki pojam stereotipa odnosi se na pristrano mišljenje, na krute i teže

promjenjive percepcije pojedinaca i skupina u društvu (Babić, 2004). Stereotip je blaži oblik

generalizacije i pristranog vrednovanja od predrasude. Kad je riječ o društvenim skupinama,

stereotipi su, dakle, uopćena viñenja cijele zajednice, odnosno mišljenja i stavovi o Drugima

koji su unaprijed formirani. Formiranje stereotipa dio je procesa neformalnog učenja koje

pojedinac usvaja tijekom svog života. Kako navodi Babić, „na taj se način preuzimaju,

najprije u roditeljskom domu i na „ulici“, a onda i u školi, socijalizacijske „istine“ o Drugima

(pa onda i nacionalno/etnički različitima)“ (Babić, 2004, 317). Svojim sadržajem stereotipi

mogu biti pozitivni ili negativni, no potonji su mnogo učestaliji.

Romi su etnička zajednica koja je obilježena ne samo stereotipima, nego

predrasudama i stigmatizacijom kao višim stupnjevima generalizacije i negativnog viñenja

ove skupine. Kako je granica izmeñu romske zajednice i većinskog društva vrlo snažna,

socijalna distanca izmeñu ovih dviju zajednica se trajno održava i čini teškim otkrivanje

skrivenih dijelova romske kulture. Ukoliko je pogled na svijet Drugih djelomično skriven,

postoji opasnost da ih se krivo razumije i izgradi stereotipno viñenje stvari (Sibley, 1992).

Zbog izrazite prostorne segregacije i visoke socijalne distance, većinsko stanovništvo nije u

181

mogućnosti kvalitetnije i kompleksnije upoznati život romske zajednice. Zbog toga je prisutna

jaka pojava generalizacije i stvaranja stereotipa i predrasuda o Romima.

Kao i kod socijalne distance, cilj istraživanja bio je otkriti prostorne razlike u

iskazivanju stereotipa prema Romima na lokalnoj razini. Osnovna zavisna varijabla bila je

prostorna blizina većinskog stanovništva i Roma. Pitanje na koje ovo istraživanje želi dati

odgovor je postoji li razlika u iskazivanju stereotipa prema Romima izmeñu stanovništva s

mogućnošću stalnog kontakta s Romima (stanovništvo Kuršanca koje živi u istom

statističkom naselju s Romima) i stanovništva naselja Strahoninec bez ili s puno manjom

mogućnošću takvog kontakta. Osim na uzorku odrasle populacije istraživanje je takoñer

provedeno meñu djecom višeg osnovnoškolskog uzrasta od petog do osmog razreda.

Istraživanje je provedeno pomoću likertove skale s pet stupnjeva u kojoj je ponuñeno

osam karakternih osobina Roma za koje su se ispitanici morali odlučiti u kojoj se mjeri slažu,

odnosno ne slažu. Ponuñeni odgovori bili su: potpuno se slažem, slažem se, i slažem se i ne

slažem se, ne slažem se i potpuno se ne slažem. Ponuñene karakterne osobine bile su:

bezbrižni, neodgovorni, otporni, prevaranti, prljavi, snalažljivi, strastveni i svadljivi. Dakle,

ponuñena su četiri izrazito negativna stereotipa (neodgovorni, prevaranti, prljavi i svadljivi)

uz četiri pozitivna (bezbrižni, otporni, snalažljivi i strastveni). Ista skala ponuñena je i

Romima s ciljem provjere koliko sami Romi imaju stereotipna viñenja vlastite zajednice.

Istraživanje stereotipa provedeno je na istom uzorku kao i istraživanje socijalne distance.

Većinsko stanovništvo iskazuje visok stupanj slaganja s ponuñenim karakternim

osobinama Roma čime iskazuju stereotipna viñenja ove etničke skupine (sl.48). Tako je

odgovor „potpuno se slažem“ i „slažem se“ odabralo 64,82% za bezbrižnost, 77,98% za

neodgovornost, 69,10% za otpornost, 61,47% da su Romi prevaranti, 61,47% da su prljavi,

69,44% da su snalažljivi, 29,53% da su strastveni i čak 82,57% da su svadljivi. Jedini

182

stereotip prema kojem su ispitanici izrazili neodreñen stav jest da su Romi strastveni.

Neodreñen odgovor za stereotip da su Romi strastveni odabralo je 44,76% ispitanika.

0

10

20

30

40

50

60

70

Bezb

rižn

i

Neo

dg

ovo

rni

Otp

orn

i

Pre

var

an

ti

Prl

javi

Sn

alaž

ljivi

Str

ast

ven

i

Sva

dlji

vi

Potpuno se slažem

Slažem se

I slažem se i ne slažemse

Ne slažem se

Potpuno se ne slažem

Sl. 48. Stereotipi većinskog stanovništva prema Romima

Izvor: Terensko istraživanje 2010.

Predočeni rezultati pokazuju veliku sličnost s rezultatima istraživanja provedenog

početkom devedesetih godina prošlog stoljeća (Hrvatić, 1996). Rezultati navedenog

istraživanja ukazivali su da se većinsko stanovništvo u najvećem postotku slaže sa svim

navedenim stereotipima. Iznimka je stereotip da su Romi strastveni, što je i ovdje slučaj.

Usporeñujući iskazivanje stereotipa izmeñu dviju ispitanih skupina većinskog

stanovništva uočavaju se znatne razlike (sl. 49). Većinsko stanovništvo prostorno udaljenije

od Roma iako iskazuje nižu socijalnu distancu u puno većoj mjeri, iskazuje stereotipna

viñenja Roma. To je ponajprije slučaj kod navedenih negativnih stereotipa: da su Romi

neodgovorni, da su prevaranti, da su prljavi i da su svadljivi. Višu razinu stereotipnog viñenja

%

183

većinsko stanovništvo udaljenije od Roma iskazuje i kod pojedinih pozitivnih stereotipa: da

su Romi bezbrižni i snalažljivi.

0

10

20

30

40

50

60

70

80

Bez

bri

žni

Ne

od

go

vo

rni

Otp

orn

i

Pre

va

ran

ti

Prl

jav

i

Sn

ala

žljiv

i

Str

as

tve

ni

Sv

ad

ljiv

i

Potpuno se slažem -Kuršanec

Slažem se - Kuršanec

Potpuno se slažem -Strahoninec

Slažem se -Strahoninec

Sl. 49. Prostorne razlike u iskazivanju stereotipa većinskog stanovništva prema Romima

Izvor: Terensko istraživanje 2010.

Zaključak koji se nameće na temelju predočenih rezultata jest da će u slučaju veće

prostorne udaljenosti od Roma većinsko stanovništvo imati izraženije stereotipne poglede na

romsku zajednicu. Prostorna blizina i mogućnost češćeg socijalnog kontakta utječe na

smanjenje stereotipnog pogleda na Rome.

Predočeni rezultati istraživanja stereotipa prema Romima pokazuju vrlo slične

značajke rezultatima istraživanja provedenog početkom 1990–ih (Hrvatić, 1996). U oba

istraživana slučaja većinsko se stanovništvo u velikoj mjeri slaže s ponuñenim stereotipima

osim strastvenosti Roma za koju iskazuju svoje neslaganje, što opet samo po sebi predstavlja

stereotip da Romi nisu strastveni.

Učenička populacija takoñer iskazuje stereotipne poglede spram romske etničke

skupine (sl. 50). Stereotipi s kojima se djeca najviše slažu jesu da su Romi svadljivi i

%

184

neodgovorni. Najmanje se slažu s stereotipom da su Romi strastveni. No, neslaganje s tim

stereotipom u tolikoj mjeri takoñer je stereotip koji kazuje da Romi nisu strastveni. Na četiri

ponuñena stereotipa, da su Romi bezbrižni, otporni, prevaranti i prljavi najbrojniji odgovori

anketirane djece bili su neodreñeni, odnosno odražavali su središnju, neodreñenu vrijednost

likertove skale. Taj podatak upućuje na zaključak da kod djece stereotipni pogledi na Rome

nisu u tolikoj mjeri prisutni koliko kod odrasle većinske populacije (sl.48).

0

10

20

30

40

50

60

70

80

Be

zbri

žni

Ne

od

go

vo

rni

Otp

orn

i

Pre

va

ran

ti

Prl

jav

i

Sn

ala

žlji

vi

Str

as

tve

ni

Sv

ad

ljiv

i

Potpuno se slažem

Slažem se

I slažem se i ne slažemse

Ne slažem se

Potpuno se ne slažem

Sl. 50. Stereotipi učenika Hrvata prema Romima

Izvor: Terensko istraživanje 2010.

Usporeñujući razinu iskazivanja stereotipa izmeñu dviju učeničkih populacija

većinskog stanovništva, jedne koja pohaña školu zajedno s Romskim učenicima i jedne koja u

svojoj školi nema učenika Roma, uočava se nepostojanje značajnijih razlika (sl. 51). Za

razliku od značajnih prostornih razlika u iskazivanju stereotipa kod većinske odrasle

populacije (sl. 49), djeca u obje ciljane skupine u podjednakoj mjeri iskazuju stereotipe prema

Romima. Manje razlike uočljive su kod većinske učeničke populacije udaljenije od Roma

%

185

koja ih u nešto većoj mjeri smatra prljavima, snalažljivima i strastvenima od većinske

učeničke populacije koja pohaña školu zajedno s romskim učenicima. Prema tome, prostorna

blizina i mogućnost čestog socijalnog kontakta s Romima kod učeničke populacije ne utječe

znatno na smanjenje stereotipa.

0

10

20

30

40

50

60

70

80

Bez

bri

žni

Ne

od

go

vo

rni

Otp

orn

i

Pre

va

ran

ti

Prl

jav

i

Sn

ala

žljiv

i

Str

as

tve

ni

Sv

ad

ljiv

i

Potpuno se slažemHrvati OŠ Kuršanec

Slažem se Hrvati OŠKuršanec

Potpuno se slažem OŠStrahoninec

Slažem se OŠStrahoninec

Sl. 51. Prostorne razlike u iskazivanju stereotipa većinske učeničke populacije prema Romima

Izvor: Terensko istraživanje 2010.

Kod učeničke populacije prostorne razlike u iskazivanju stereotipa prema Romima

vrlo su male, gotovo ih nema. U usporedbi s odraslom populacijom, učenička populacija

iskazuje niži stupanj stereotipnog viñenja Roma (tab.34). To je slučaj kod svih ponuñenih

stereotipa osim svadljivosti čije vrijednosti slaganja djece nešto nadilaze vrijednosti odraslog

većinskog stanovništva.

Navedene vrijednosti dokazuju da se stereotipi prema Romima vremenom postepeno

izgrañuju i odrastanjem povećavaju.

%

186

Tab. 34. Kumulativne vrijednosti odgovora većinskog stanovništva „potpuno se slažem“ i „slažem se“ za

ponuñene stereotipe prema Romima

Ispitna skupina

Bezb

rižni

Neod

govorni

Otp

orni

Prevaran

ti

Prljavi

Sn

alažljivi

Strastven

i

Svad

ljivi

Odraslo stanovništvo

64,82 77,98 69,10 61,47 61,47 69,44 29,53 82,57

Djeca 41,31 63,05 40,58 50,73 51,26 47,10 21,01 86,23

Izvor: terensko istraživanje 2010

Za usporedbu sa stereotipnim viñenjem Roma od strane većinskog stanovništva

istražena je i autopercepcija romskog stanovništva. Jednakim obrascem sami Romi izražavali

su stupanj slaganja, odnosno neslaganja s ponuñenim stereotipima. Istraživanje je provedeno

meñu odraslom i meñu učeničkom romskom populacijom.

Očekivano, Romi u puno većoj mjeri iskazuju neslaganje s ponuñenim stereotipima u

odnosu na većinsko stanovništvo. Interesantno je, meñutim, zamijetiti kako je prilično visok

udio ispitanika potvrdno odgovorio na sve ponuñene stereotipe. To se prvenstveno odnosi na

snalažljivost kao pozitivan stereotip, ali i svadljivost kao negativan stereotip. Kod navedena

dva stereotipa vrlo se mali broj ispitanika odlučio na neslaganje s njima. U svim ostalim

slučajevima visok udio ispitanika izrazio je neslaganje s ponuñenim stereotipima čija je

vrijednost podjednaka razini slaganja s njima. To je slučaj kod bezbrižnosti, otpornosti i

strastvenosti, dakle pozitivnih stereotipa. Neodreñen odgovor najviše vrijednosti bilježi za dva

negativna stereotipa, da su Romi prevaranti i da su prljavi.

187

0

10

20

30

40

50

60

Bez

bri

žni

Ne

od

go

vo

rni

Otp

orn

i

Pre

va

ran

ti

Prl

jav

i

Sn

ala

žlji

vi

Str

as

tve

ni

Sv

ad

ljiv

i

Potpuno se slažem

Slažem se

I slažem se i ne slažemse

Ne slažem se

Potpuno se ne slažem

Sl. 52. Stereotipi romskog stanovništva prema sebi samima

Izvor: Terensko istraživanje 2010.

Romska djeca takoñer izražavaju visok stupanj slaganja s nekima od ponuñenih

karakternih osobina Roma (sl. 53). U prvom redu to se odnosi na snalažljivost i strastvenost

kao pozitivne osobine, ali i svadljivost kao negativnu osobinu. Prilično visok stupanj

pozitivnih odgovora bilježe i stereotipi „prljavi“ i „prevaranti“. Oko trećine ispitanih učenika

odlučilo se kod navedenih stereotipa za odgovor „potpuno se slažem“ i „slažem se“. Očito je

da unutar romskog društva postoji priličan broj pripadnika s navedenim karakternim

osobinama čim djeca u velikoj mjeri cijelu zajednicu takvom doživljava.

Očekivano najveći dio odgovora je neodreñene, srednje vrijednosti na likertovoj skali.

To je dokaz da romska djeca u najvećoj mjeri nemaju stereotipne poglede i ne vrše

generalizaciju prilikom percepcije vlastite zajednice.

%

188

0

10

20

30

40

50

60

Bez

bri

žni

Ne

od

go

vo

rni

Otp

orn

i

Pre

va

ran

ti

Prl

jav

i

Sn

ala

žlji

vi

Str

as

tve

ni

Sv

ad

ljiv

i

Potpuno se slažem

Slažem se

I slažem se i ne slažemse

Ne slažem se

Potpuno se ne slažem

Sl. 53. Stereotipi romske djece prema Romima

Izvor: Terensko istraživanje 2010.

Istraživanje postojanja stereotipa prema Romima potvrñuje tezu o smanjenom

stereotipnom viñenju pripadnika njihove zajednice u slučaju prostorne blizine i mogućnosti

češćeg socijalnog kontakta s njima. Većinsko stanovništvo prostorno udaljenije od Roma

iskazuje viši stupanj slaganja sa svim ponuñenim stereotipima osim da su Romi otporni.

Navedeni rezultati opetovano ukazuju na potrebu prostorne integracije Roma koja

može potaknuti smanjenje kako socijalne distance, tako i stereotipnog viñenja Roma i olakšati

socijalni vid integracije ove etničke skupine u većinsko hrvatsko društvo.

6.4. Pitanje integracije romske zajednice

Pojam integracija odnosi se na „pretvaranje ili spajanje dijelova u cjelinu,

objedinjavanje“(Anić i Goldstein, 2000). Kad je riječ o integraciji etničkih skupina, u pitanju

%

189

je objedinjavanje različitih skupina u jedinstveno društvo po načelu jednakopravnosti i

jednakovrijednosti za sve grañane bez obzira na svoju pripadnost ili porijeklo. U slučaju

romske zajednice to bi značilo ravnopravno i jednakovrijedno uključivanje Roma u sve

aspekte hrvatskog društva.

Proces integracije romske zajednice u Meñimurskoj županiji opterećen je brojnim

problemima. Postojanje stereotipa, predrasuda, socijalne distance i izrazite prostorne

segregacije predstavljaju značajnu prepreku integraciji Roma.

Vrlo važno pitanje koje se postavlja kad je riječ o integraciji Roma, jest na koji način

integrirati Rome u većinsko društvo, a da se pritom ne zadire u promjenu njihovog identiteta.

„Svako nasilno i prebrzo mijenjanje romskog načina života zadiralo bi u ono što ih čini

posebnima (i što je njima najdragocjenije), njihov identitet, a bilo bi protivno usvojenim

standardima i normama civilnoga i demokratskog okruženja u koji se Hrvatska želi uključiti“

(Babić, 2004, 335). Prema tome, način života Roma i njihov sustav vrijednosti glavni je

problem uspješnije integracije romske zajednice. Većinsko društvo spremno je na integraciju

Roma pod uvjetom prihvaćanja društvenih normi koji vladaju u većinskom društvu. To,

meñutim, znači zadiranje u osnovne kulturološke i identifikacijske značajke Roma što samom

definicijom integracije nije prihvatljivo. Integraciju romske zajednice otežavaju njene

sociokulturne osobitosti. „Sukobljavanje pojedinaca u različitim socijalnim situacijama

objašnjavaju se postojanjem specifičnih kulturnih obilježja. Nerijetko se, onda, specifične

kulturne karakteristike pojavljuju kao bitna prepreka u procesu integracije“ (Šućur, 2000,

215). Kako ističe Sibley, to je općenito slučaj da se različitost gleda kao zastranjivanje jer

predstavlja oprečnost nečega definiranog pojmom normalan. Ovaj djelomični pogled na

"Drugog" čini ih devijantnima u smislu da se ne uklapaju u kategorične sheme dominantnih

društvenih grupa (Sibley, 1992).

190

Kao primjer valja navesti način života romske zajednice. Preživljavanje od socijalnih

davanja postao je način života i dio tradicije Roma. Nemoguće je od većinskog društva

očekivati prihvaćanje takvog načina života Roma i preuzimanje odgovornosti i obveze

materijalnog uzdržavanja Roma Očekivanje i traženje od Roma privreñivanje putem trajnog

zaposlenja u tom smislu predstavlja zadiranje u njihov način života, tradiciju i kulturu. Samim

time, takva integracija provodi se prema očekivanju većinskog, a ne romskog društva čime je

narušen princip ravnopravnosti.

U skladu s tim, integracija Roma u punom smislu riječi teško je ostvariva. Romskom

društvu na raspolaganju su dvije osnovne opcije. Prva mogućnost je prihvaćanje vrijednosnog

sustava i društvenih normi većinskog društva što predstavlja proces asimilacije i gubljenja

romskih kulturoloških posebnosti. Druga mogućnost je zadržavanje svih romskih posebnosti,

ali i održanje marginalnog položaja u društvu. Kako ističe Babić „Romi su tradicijom,

usmenom predajom, načinom života najtipičniji primjer za skupinu koja perpetuira

marginalnost kao „uhodanu“ egzistencijalnu zbilju, po svemu sudeći teško promjenjivu“

(Babić, 2004, 331).

Asimilacija manjinskih skupina jedan je od ključnih problema suvremenih društava

(Bogdanić, 2004). U sadašnjem trenutku, meñutim, asimilacija predstavlja najbrži put

uključenja Roma u većinsko društvo. No, kod Roma postoje specifični problemi i prilikom

pokušaja asimilacije u većinsko društvo. Mnogi koji žele prihvatiti kulturne obrasce

ponašanja i asimilirati se, ne uspijevaju. Pripadnici većinskog društva uvijek ih gledaju kao

grañane drugog reda i prepoznaju prema specifičnim vidljivim antropobiološkim obilježjima

(Djurović, 2002). Kod meñimurskih Roma vidljiva, fizička obilježja prema kojima bi ih se

moglo prepoznati nisu toliko naglašena. Većinsko ih društvo uglavnom prepoznaje prema

njihovim specifičnim prezimenima i nedovoljnom poznavanju hrvatskog jezika. Mnogi Romi

191

u posljednje vrijeme pribjegavaju promjeni prezimena kako bi si otvorili mogućnost lakše

asimilacije u većinsko društvo.

Iako je asimilacija u kulturološkom smislu negativna pojava, ona je tijekom povijesti

predstavljala „najbolje rješenje romskog pitanja“. Iako djelomično dragovoljna, „asimilacija

se nije uvijek odvijala na dobrovoljnoj bazi ili kao spontani proces, nego je često bila rezultat

socijalnog pritiska“ (Ratkai i Sümeghy, 2001, 95). Navedeni socijalni pritisak prisutan je i

danas u obliku očekivanja i postavljanja uvjeta uključenju Roma u većinsko društvo.

Takav način razmišljanja, nažalost, u mnogim je krajevima prisutan još i danas.

Mnoga europska društva, pa i hrvatsko, nisu još dovoljno sazrela za princip multikulturalnosti

u smislu spremnosti prihvaćanja Drugog i drugačijeg. Preostaje još puno posla prije nego

društvo u cjelini shvati da je bogatstvo u različitosti. Upravo kulturne i kulturološke razlike

različitih zajednica koje žive na istom prostoru mogu predstavljati sponu suradnje u smislu

meñusobnog kulturnog obogaćivanja. Prepoznavanje i prihvaćanje različitosti kao

ravnopravnog korisnika socijalnog prostora zadaća je koja se u skladu s demokratskim

normama nameće većinskom društvu. U tom smislu Sibley naglašava kako se „romsko

vrednovanje društvene organiziranosti, odnos prema radu, higijeni, korištenju zemljišta

razlikuju od socijalnih i prostornih normi većinskog stanovništva. Zbog toga je njihovo

ponašanje okarakterizirano kao „antisocijalno“, umjesto da je prepoznato kao alternativan

koncept socijalnog ustrojstva“ (Sibley, 1992, 110).

Integracija Roma je proces koji mora biti institucionalno potpomognut od državnih i

lokalnih vlasti. Meñutim, vrlo je važna uloga i samih Roma. Velik problem predstavlja

nedovoljna organiziranost i povezanost romskih zajednica. Razjedinjenost i različitost

specifičnih obilježja romskih skupina u Hrvatskoj, pogotovo jezična barijera izmeñu Bajaša i

ostalih Roma, prepreka su boljoj meñusobnoj suradnji i zajedničkom nastupu. Nemogućnost

zajedničkog definiranja ciljeva i zahtjeva u odnosu spram većinskog društva vrlo su

192

otežavajući čimbenik u procesu integracije pripadnika romske zajednice. U tom smislu i

Tatalović napominje da je „ od posebne važnosti da se oni sami što bolje organiziraju i da se

tako pojača i olakša komunikacija meñu njima“ (Tatalović, 2003, 15).

Integracija romske zajednice vrlo je delikatna zadaća ne toliko za Rome koliko za

većinsko društvo. Rezultati istraživanja socijalne distance upućuju na zaključak kako su Romi

spremni na prisan suživot s većinskim stanovništvom. Odgovornost za integraciju Roma leži,

dakle, prvenstveno na pripadnicima većinskog društva. Izrazita prostorna segregacija jedan je

od glavnih uzroka nedovoljnog poznavanja Roma i mogućnosti kvalitetnijeg meñusobnog

socijalnog kontakta. Stoga bi akcije i planovi za uključivanje Roma u različite segmente

društva morali voditi puno više računa o prostornom aspektu njihove integracije kao o

osnovnom preduvjetu više razine njihovog prihvaćanja. Sve dok romska zajednica ostane

prostorno izolirana i getoizirana, teško je očekivati značajnije pomake u njihovoj socijalnoj

integraciji. U tom smislu Hrvatić napominje da „socijalna integracija Roma (koja ne

podrazumijeva zaborav vlastitog identiteta, kulturne tradicije i prošlosti) pretpostavlja, prije

svega, sprečavanje getoizacije romske populacije“ (Hrvatić, 2004, 381). Prostorni aspekt

romske integracije, prema tome, od presudne je važnosti za uspješnu sveobuhvatnu integraciju

romske etničke manjine. Omogućavanjem prostorne integracije došlo bi do smanjenja

socijalne distance i stereotipnog viñenja Roma čime bi se otvorio put kvalitetnije socijalne

integracije romske zajednice u većinsko hrvatsko društvo.

Iako se integracija apriori postavlja kao cilj pred romsku zajednicu, potrebno je

situaciju sagledati i iz drugog kuta. Je li integracija Romima nametnuti cilj? Kao što je već

navedeno, ovdje opisani način života dio je tradicije i kulture Roma. Žele li ga Romi

mijenjati? Vrlo je vjerojatno da odreñen broj pripadnika njihove zajednice to ne želi.

Djelomičan dokaz takvoj tvrdnji je prije navedena subjektivna ocjena zadovoljstva Roma

vlastitim životnim uvjetima. Njene vrlo visoke vrijednosti unatoč niskoj kvaliteti života iz

193

perspektive većinskog društva daje naslutiti i zadovoljstvo samim načinom života. Prema

tome, postavlja se pitanje smije li većinsko društvo očekivati i tražiti integraciju Roma ako

oni sami to ne žele?

194

10. Zaključak

Rezultati provedenog istraživanja prikazani u ovom radu donose nove spoznaje o

Romima Bajašima u Meñimurju. Istovremeno dodatno rasvjetljuju postojeća djelomična

saznanja o navedenoj etničkoj skupini u Meñimurskoj županiji.

Analizom brojnog stanja romske etničke skupine u Meñimurskoj županiji utvrñen je

znatno viši broj pripadnika njihove zajednice koji se ne može objasniti prisutnim visokim

prirodnim porastom. Utvrñena je i prisutnost romske zajednice u znatno više istraživanih

teritorijalnih jedinica no što je zabilježeno posljednjim popisom stanovništva 2001. Time je

pod veliki znak upitnika stavljena vjerodostojnost popisnih podataka. Istovremeno je

potvrñena opravdanost korištenih metoda, ponajviše terenske metode istraživanja. Brojno

stanje i prostorna distribucija romskog stanovništva utvrñeni su korištenjem različitih izvora

meñu kojima treba izdvojiti terensko istraživanje kao najpouzdaniji i jedini mogući način

utvrñivanja apsolutno točnog stanja vezanog uz romsku populaciju.

Projiciranim brojem stanovnika od 5465 osoba sredinom 2010. godine romsko

stanovništvo čini 4,64 % stanovništva Meñimurske županije što je gotovo dvostruko više od

popisom zabilježenih 2887 osoba, odnosno 2,44 % ukupnog stanovništva Meñimurja.

Analizom naseljenosti utvrñeno je da pripadnici romske manjine žive u 17 od ukupno

25 općina i gradova Meñimurske županije. Najveći broj Roma živi u administrativnom

prostoru Grada Čakovca, općinama Nedelišće, Mala Subotica, Orehovica i Pribislavec. U

navedenih pet teritorijalnih jedinica živi oko 80% ukupnog romskog stanovništva

Meñimurske županije. U ostalih dvanaest općina i gradova broj Roma je manji i zajedno čine

ostalih 20% ukupnog romskog stanovništva Meñimurja.

Unutar Meñimurske županije moguće je izdvojiti trinaest naselja s većom

koncentracijom romske populacije u kojima živi više od trideset pripadnika njihove zajednice.

195

Brojem romskih stanovnika najveća naselja su Parag, Kuršanec, Piškorovec, Pribislavec,

Orehovica, Kotoriba, Sitnice, Podturen, Gornji Kuršanec, Kvitrovec, Goričan, Hlapičina i

Trnovec. U svim ostalim naseljima broj romskih stanovnika je manji od trideset osoba.

Analizom distribucije pripadnika romske etničke skupine utvrñena je izrazita prostorna

segregacija te etničke skupine. Iako su Romi prisutni u većem broju administrativnih jedinica,

najveća koncentracija zabilježena je u svega nekoliko gradova i općina Meñimurske županije.

Najveći udio romskog stanovništva imaju općine Orehovica i Pribislavec u kojima Romi čine

oko 20% ukupnog stanovništva.

Postojanje prostorne segregacije potkrijepljeno je kvantitativnim pokazateljima

odreñenih matematičkih metoda koji ukazuju na prostornu odvojenost romskog stanovništva.

Meñutim, najkvalitetniji dokazi potpune odvojenosti romskog i lokalnog većinskog

stanovništva prikupljeni su terenskim istraživanjem koji upućuju da su Romi prostorno

odvojeni od većinskog stanovništva na lokalnoj razini unutar samih statističkih naselja u

kojima žive. U svim naseljima s većim brojem Roma, osim Trnovca, romsko stanovništvo

živi u etnički homogenim dijelovima naselja prostorno odvojenima od dijelova naselja u

kojima živi većinsko lokalno stanovništvo. I u ovoj analizi, prema tome, do izražaja dolazi

važnost terenskog istraživanja kao najpouzdanije metode otkrivanja različitih obilježja

vezanih uz romsku populaciju. Prostorna segregacija ističe se kao generator i konzervator

ostalih segregacijskih oblika romskog stanovništva.

Demografskom analizom obuhvaćeno je prirodno i prostorno kretanje, kao i neke

specifične strukture romskog stanovništva. Prirodno kretanje romskog stanovništva

obilježavaju vrlo visoke stope svih pokazatelja rodnosti i niske stope smrtnosti. Studijom

slučaja na primjeru romskog naselja Kuršanec ustanovljeno je postojanje starog,

tradicionalnog, kvantitativnog koncepta planiranja obitelji. Visoke stope rodnosti rezultat su

niske razine društveno – gospodarskog razvoja romske zajednice. Meñu najvažnije čimbenike

196

visoke rodnosti valja izdvojiti nisku razinu obrazovanosti, dohodovnu strukturu u kojoj dječji

doplatci čine znatan dio, dobnu strukturu i tradicijsko nasljeñe romskog društva. Unatoč

aktivnom djelovanju svih navedenih čimbenika, romska zajednica je pod sve jačim utjecajem

odreñenih čimbenika koji mijenjaju tradicionalno reproduktivno ponašanje. Dokaz tome je

značajno smanjenje rodnosti u proteklom desetgodišnjem periodu. Svi analizirani pokazatelji

rodnosti pokazuju trend snižavanja svojih stopa. Nastavak spomenutog trenda očekuje se i u

budućnosti.

Rezultat prirodnog kretanja romskog stanovništva je visok prirodni priraštaj i brzi

porast broja romskih stanovnika u Meñimurskoj županiji. Na primjeru istraživanog naselja

Kuršanec, u slučaju zadržavanja trenutnih vrijednosti pokazatelja prirodnog kretanja, potrebno

će biti svega 17 godina za udvostručenje broja stanovnika spomenutog naselja.

Analiza prostorne pokretljivosti ukazuje na izrazitu endogamiju romskog stanovništva.

Migracijska kretanja u najvećoj mjeri zabilježena su izmeñu postojećih romskih naselja u

Meñimurskoj županiji uključujući naselje Strmec u Varaždinskoj županiji. Najčešći razlog

promjene mjesta prebivališta je sklapanje braka. U skladu s tim, dobna skupina 15-19 godina

čini najveći dio romskih migranata.

Osim navedenog, u prostornoj pokretljivosti romskog stanovništva bilježi se još jedan

obrazac. To je preseljavanje cijelih obitelji u naselja s većinskim stanovništvom gdje se

uspješno integriraju. Upravo je takvo preseljavanje ispravan put integracije romske etničke

manjine. Prostorna integracija mora biti pokretač ostalih integracijskih procesa.

Niska razina obrazovanosti i sam proces obrazovanja ističe se kao jedan od velikih

problema romskog društva. Provedena analiza obrazovne strukture i procesa obrazovanja na

primjeru OŠ Kuršanec i istoimenog naselja upućuje na značajne kvalitativne promjene. Iako

je velik broj osoba koje nikad nisu pohañale školu ili koje su od njega odustale, sve je veći

broj mladih koji uspješno završavaju ne samo osnovnu, nego i srednju školu. Postojeći

197

obrazovni sustav, stoga, polučuje uspješne rezultate u obrazovanju Roma iako nije posve

primjeren i prilagoñen navedenoj etničkoj skupini. Za očekivati je da će nova, obrazovanija

generacija romskog stanovništva biti nositelj kvalitativnih promjena u životu romskog društva

koje će znati prebroditi i iznaći rješenja za probleme koji su prisutni unutar same romske

zajednice.

Kvalitetnije obrazovanje osnovni je preduvjet promjene dohodovne strukture romskog

stanovništva. Osposobljenost i kvalificiranost romske radne snage jedina su mogućnost

smanjenja nezaposlenosti i uspješnog konkuriranja na tržištu rada. Adekvatna naknada za

obavljeni rad morala bi nadmašivati visinu socijalnih primanja od kojih trenutno živi najveći

dio Roma.

Romska naselja, mjesta prostorne okupljenosti romskog stanovništva, odražavaju vrlo

nisku kvalitetu života navedene etničke manjine. Prostorna neureñenost naselja, nekvalitetno

grañeni stambeni objekti, nedostatak osnovnih funkcija koje bi naselja svojom definicijom

trebala imati, siromašna komunalna infrastruktura i vrlo oskudan stambeni fond pokazatelji su

niske razine kvalitete života u romskim naseljima. Kvaliteta života romskog stanovništva

znatno zaostaje za kvalitetom života lokalnog većinskog stanovništva.

Kao preduvjet rješavanja brojnih problema prisutnih u romskim naseljima ističe se

skupina pravnih problema, prvenstveno rješavanje imovinsko – pravnih odnosa. Tek nakon

rješavanja navedenog problema i legalizacije postojeće gradnje moguće je očekivati razvoj

romskih naselja i komunalne infrastrukture.

Romsko stanovništvo u Meñimurskoj županiji karakterizira problem etničke

identifikacije. Unutar romske zajednice prisutna je pluralnost etničke identifikacije. Većina

anketiranih Roma sklona je isključivo romskom identitetu. Jedan dio populacije odlučuje se

za isključivi bajaški identitet, dok se odreñeni dio anketiranih osoba odlučuje za

koegzistenciju romskog i bajaškog identiteta. Iako se manji dio romske populacije odlučuje za

198

jedan od navedena dva oblika bajaškog identiteta, velik dio ispitanika svjestan je posebnosti

svojeg jezika i njegove različitosti u odnosu na standardni romski jezik. S druge strane, vrlo

velik broj ispitanika koji smatraju da govore romskim jezikom dokaz je nepoznavanja

osnovnih povijesnih i kulturnih obilježja vlastite zajednice. U tom smislu ističe se potreba

uvoñenja dodatnih nastavnih sadržaja u školovanju romske djece koji bi obuhvatili specifične

povijesno – kulturne elemente ovdašnje romske zajednice.

Analiza socijalne distance i postojanja stereotipa potvrñuje tezu o njihovom smanjenju

u slučaju prostornog kontakta s Romima i mogućnosti češćeg socijalnog kontakta s

pripadnicima romske zajednice. U tom smislu do izražaja dolazi već prije spomenuti problem

prostorne segregacije romskog stanovništva koji je djelomičan uzrok ostalih segregacijskih i

diskriminacijskih odnosa i istovremeno čimbenik njihovog održanja. Uklanjanjem prostorne

odvojenosti romskog stanovništva značajnije bi se potaknulo njihovo socijalno prihvaćanje i

omogućilo integraciju u hrvatsko društvo.

Analiza socijalne distance Roma pokazuje nepostojanje socijalne distance prema

Hrvatima što može ukazivati na želju za integracijom i ravnopravan suživot s većinskim

stanovništvom. S druge strane, izrazitu socijalnu distancu meñimurski Romi iskazuju prema

Lacatarima, odnosno pripadnicima ostalih romskih skupina. Navedeni rezultat ukazuje na

postojanje izrazitog antagonizma izmeñu Bajaša i ostalih romskih skupina i problem

nejedinstvenosti unutar svekolike romske zajednice u Hrvatskoj.

Odgovornost za uspješnu integraciju romske manjine na principu multikulturalnosti

podjednako leži kako na samoj romskoj zajednici, tako i na većinskom stanovništvu. S jedne

strane sami Romi moraju preuzeti aktivniju ulogu u preuzimanju inicijative provoñenja

integracijskog procesa. Pritom je od velikog značaja suradnja unutar romske zajednice u

nacionalnim okvirima koja je danas na vrlo niskoj razini. Potrebno je odreñene

partikularističke ciljeve podrediti ciljevima višeg reda, te jedinstvenošću i zajedničkim

199

nastupom izboriti poštivanje zajamčenih prava. S druge strane, potrebno je senzibilizirati

većinsko lokalno stanovništvo u čijem okruženju Romi žive u smislu prihvaćanja Drugih i

drugačijih. To je možda teži i delikatniji preduvjet integracije Roma od zahtjeva koji se

postavljaju pred same Rome. U ovom trenutku većinsko stanovništvo nije spremno na

prihvaćanje Roma bez zadiranja u njihovu kulturu i način života. Samim time, eventualno

uključivanje Roma u većinsko društvo prema očekivanjima većinskog stanovništva više bi

bila asimilacija nego integracija. Je li uopće moguć stvaran, ravnopravan suživot dviju vrlo

različitih kultura? Problem leži u velikim razlikama vrijednosnih normi većinskog i romskog

društva. Pojam integracije pretpostavlja prihvaćanje i uključivanje Drugog na principu

ravnopravnosti. Meñutim, u slučaju Roma vrlo je teško očekivati potpunu integraciju po

navedenom principu. Trenutan način života Roma iz perspektive većinskog stanovništva

predstavlja iskrivljen, devijantan način življenja. No, zapravo, navedeni način života

svojstven Romima predstavlja alternativnu koncepciju življenja s drugačijim vrijednosnim

normama. Navedena devijantna percepcija Roma posljedica je različitosti vrijednosnih

sustava većinskog i romskog društva. Upravo zbog tih razlika, integracija Roma u punom

smislu riječi bez zadiranja u njihove posebnosti teško je ostvariva.

Svi ovdje predočeni rezultati istraživanja ukazuju na posebnost romske etničke

zajednice u mnogim njenim aspektima. Značajne razlike u odnosu na većinsko lokalno

stanovništvo zabilježene su i u demografskim i sociokulturnim obilježjima. Romsko

stanovništvo, iako participira u zajedničkom prostoru Meñimurske županije s većinskim

stanovništvom, svojim specifičnim kulturnim elementima izgrañuje i održava snažnom

etničku granicu spram lokalnog stanovništva, te otežava i umanjuje mogućnosti vlastite

integracije. U ovom slučaju navedena etnička granica nema samo socijalni odraz u smislu

društvenog omeñivanja, odnosno izdvajanja, segregacije i marginalizacije romskog društva,

već ima i svoj prostorni odraz. Na lokalnoj razini postojeća etnička granica očituje se u

200

prostornoj segregaciji, odnosno isključivom zauzimanju dijela prostora pripadnicima romske

zajednice. Navedena prostorna segregacija ističe se kao ponajveća prepreka značajnijoj

integraciji jer djelomično uzrokuje i održava ostale segregacijske odnose spram romske

zajednice.

Nove spoznaje predočene ovim radom otkrivaju mnoge dosadašnje nepoznanice

vezane uz romsku populaciju Meñimurske županije. Bolje upoznavanje specifičnih obilježja

romske zajednice može utjecati na smanjenje percepcije Roma kao izrazitih Drugih i

pridonijeti smanjenju generalizacija u vidu stereotipa i predrasuda. Istovremeno, kompleksnije

upoznavanje romske zajednice može utjecati na smanjenje socijalne distance i različitih

segregacijskih i diskriminacijskih odnosa. Rezultati analize socijalne distance i postojanja

stereotipa nedvosmisleno ukazuju na izrazitu potrebu značajnijeg upoznavanja romske

zajednice čime bi većinsko stanovništvo iskazivalo višu razinu njenog prihvaćanja.

Pojedini rezultati provedenih analiza demografskih obilježja ili obilježja romskih

naselja mogu biti od izuzetne koristi prilikom planiranja niza akcija i mjera poduzimanih s

ciljem poboljšanja i unapreñenja života Roma u Meñimurju. Prostorno planiranje razvoja

romskih naselja nemoguće je bez specifičnih analiza postojećeg stanja odreñenih obilježja

romskog stanovništva. U tom smislu predočeni rad donosi rezultate niza analiza koji mogu

poslužiti kao osnova planiranja različitih aspekata razvoja romskog društva: od

demografskog, socijalnog pa sve do prostornog.

Rezultati ovog rada mogu poslužiti kao polazište budućih analiza koje će pratiti razvoj

odreñenih procesa vezanih uz romsku zajednicu kroz vremenski slijed. Problem pri izradi

ovog rada upravo je bio nedostatak sličnih rezultata istraživanja ove populacije koji bi mogli

poslužiti za usporedbu ili odreñivanje trendova promjena tijekom vremena. Spoznaje koje

donosi ovaj rad mogu poslužiti kao polazište nekih budućih istraživanja.

201

9. Literatura i izvori

Anić, V., Goldstein, I., 2000: Rječnik stranih riječi, Novi liber, Zagreb

Anselin, L., 1995: Local Indicators of Spatial Association – LISA, Geographical Analysis

27, 93-115.

Babić, D., 2004: Stigmatizacija i identitet Roma – pogled „izvana“: slučaj učenika Roma u

naselju Kozari Bok, Migracijske i etničke teme 20 (4), 315 – 338.

Balent, J., 1990: Romsko pitanje sa socijalnog aspekta, Meñimurje 17, 73 – 80.

Banovac, B. 2004: (Re)konstrukcija socijalnog prostora periferije prilog istraživanju

kolektivnih identiteta u hrvatskoj periferiji, Revija za sociologiju 35 (3-4), 95-112.

Banovac, B., Boneta, Ž., 2006: Etnička distanca i socijalna (dez)integracija lokalnih

zajednica, Revija za sociologiju, 37 (1-2), 21-46.

Barth, F., 1969: Introduction, u Ethnic Groups and Boundaries, (ur. Barth, F.), Little, Brown

and Company, Boston, 9 – 38.

Bilić, Z., 1990: Zapošljavanje, Meñimurje 17, 89 – 94.

Blašković, M., Magdalenić, I., 1990: Kriminalitet, Meñimurje 17, 63 – 69.

Bogardus, E. S., 1925a: Social Distance and Its Origins, Journal of Applied Sociology 9, 216-

226.

Bogardus, E. S., 1925b: Measuring Social Distance, Journal of Applied Sociology 9, 299-308.

Bogardus, E. S., 1933: A Social Distance Scale, Sociology and Social Research 17, 265-271.

Bogdanić, A., 2004: Multikulturalno grañanstvo i Romkinje u Hrvatskoj, Migracijske i

etničke teme 20 (4), 339 – 365.

Bogdanović, D., Nikić, D., Petrović, B., Kocić, B., Jovanović, J., Nikolić, M., Milošević, Z.,

2007: Mortality of Roma Population in Serbia, 2002-2005, Croatian Medical

Journal, 48, 720 – 726

202

Brown, L.A., Chung, S.-Y., 2006: Spatial segregation, segregation indices and the

geographical perspective, Population, space and place 12, 125-143.

Bunjac, B., 2008: Prvi Romi u općini Podturen,

http://povijest.net/sadrzaj/hrvatska/regionalno/454-prvi-romi-u-opini-

podturen.html (14. 12. 2009.)

Ciglar, V., 1990: Stavovi učenika prema školi, Meñimurje 17, 41 – 48.

Cipek, Z., 1990: Urbanizacija naselja, Meñimurje 17, 95 – 100.

Clebert, J-P., 1967: Cigani, Stvarnost, Zagreb

Crljenko, I. 2008: Izraženost identiteta u gradskoj toponimiji kvarnerskih i istarskih gradova,

Hrvatski geografski glasnik 70 (1), 67-90.

Djurović, B., 2002: Social and Ethnic Distance Towards Romanies in Serbia, Facta

Universitatis 2 (9), 667-681.

Dragun, M., 2000: Podrijetlo, mitologija i vjerovanja Roma, Društvena istraživanja 46-47,

317-333.

Dral, P., Kostlan, D., Kusa, Z., 2008: Country Report on Education: Slovakia,

http://www.edumigrom.eu/sites/default/files/field_attachment/page/node-

1817/edumigrombackgroundpaperslovakiaeducation.pdf (09. 01. 2010.)

Dugonjić, I., 1990: Iz bogatstva prakse sa siromašnima, Meñimurje 17, 81 – 88.

Duncan, O. D., Duncan, B., 1955: A Methodological Analysis of Segregation Indices.

American Sociological Review 20, 210-217.

ðurić, R., 1987: Seobe Roma: Krugovi pakla i venac sreće, Beogradski izdavačko – grafički

zavod, Beograd

Feitosa, F. F., Camara, G., Monteiro, A. M. V., Koschitzki, T., Silva, M. P. S., 2004: Spatial

measurement of residential segregation, VI Brazilian Symposium in

Geoinformatics, GeoInfo 2004, Campos do Jordão,

203

http://www.dpi.inpe.br/gilberto/papers/segregation_geoinfo2004.pdf (26. 01.

2009.)

Feitosa, F. F., Camara, G., Monteiro, A. M. V., Koschitzki, T., Silva, M. P. S., 2007: Global

and Local Spatial Indices of Urban Segregation, International Journal of

Geographical Information Science 21(3), 299-323.

First-Dilić, R., 1985: Prostorna stabilizacija i udomaćivanje Roma, Sociologija sela 23, 35-53.

Friganović, M., 1990: Demogeografija: stanovništvo svijeta. Zagreb, Školska knjiga.

Galogaža, A., 1985: Socijalna i zdravstvena zaštita Roma, Sociologija sela 23, 69-80.

Golubić, M., 1990: Alkoholizam, Meñimurje 17, 115 – 116.

Gültekin, N. T., Güzey, Ö., 2007: Divided Cities: Social and Residential Segregation: A

Gipsy Neighborhood in MenzïLahir, Edïrne, Turkey,

http://sadapt.inapg.inra.fr/ersa2007/papers/887.pdf (16. 04. 2009.)

Heršak, E., 1998: Leksikon migracijskoga i etničkoga nazivlja, Institut za migracije i

narodnosti, Zagreb.

Hoblaj, P., 2008: Ravnopravan pristup kvalitetnom odgoju i obrazovanju za Rome, Izvještaj

za Hrvatsku, u Ravnopravan pristup Roma kvalitetnom odgoju i obrazovanju,

Institut otvoreno društvo, Zagreb

Hodžić, A., 1985: Životni standard romskih domaćinstava, Sociologija sela 23, 27-34.

Horvat, A., 2009: Segregacijom do integracije? Mogućnosti integriranog obrazovanja Roma,

Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, Vol.46 No.2

Hrvatić, N., 1994a: Interkulturalni pristup odgoju i izobrazbi djece Roma u Hrvatskoj, u

Odgoj i izobrazba djece Roma u Hrvatskoj, zbornik radova (ur. Hrvatić, N.),

Macinec, 25. studenog 1994., Savez udruženja Roma Hrvatske, Macinec, 8-15.

Hrvatić, N., 1994b: Prema konceptualizaciji hrvatskog modela sustava odgoja i izobrazbe za

djecu Rome, u Odgoj i izobrazba djece Roma u Hrvatskoj, zbornik radova (ur.

204

Hrvatić, N.), Macinec, 25. studenog 1994., Savez udruženja Roma Hrvatske,

Macinec, 94-101.

Hrvatić, N., 1995: Tko su Romi u Hrvatskoj, Romano akharipe - Glas Roma 4, 6-7.

Hrvatić, N., 1996: Romi u interkulturalnom okružju, Društvena istraživanja 25-26, 913-933.

Hrvatić, N., 2000: Odgoj i izobrazba Roma u Hrvatskoj, Društvena istraživanja 46-47, 267 –

290.

Hrvatić, N., 2004: Romi u Hrvatskoj: od migracija do interkulturalnih odnosa, Migracijske i

etničke teme 20 (4), 367 – 385.

Hrvatić, N., Ivančić, S., 2000: Povijesno – socijalna obilježja Roma u Hrvatskoj, Društvena

istraživanja 46-47, 251 – 266.

Ignac, D., 1996: Slika iz naselja Donja Dubrava, Romano akharipe-Glas Roma 6, 16.

Jalšovec, F., 1990: Planiranje obitelji, Meñimurje 17, 113 – 114.

Jargowsky, P.A., Jeongdai, K., 2005: A measure of spatial segregation: The generalized

neighborhood sorting index,

http://www.npc.umich.edu/publications/workingpaper05/paper03/jargowsky_kim_

21 mar2005.pdf (29. 07. 2008.)

Kemeny, I., 1999: The Structure of Hungarian Roma Groups in Light of Linguistic Changes,

Regio 1, 3-14.

Kermek-Sredanović, M., 1990: Teškoće jezika, Meñimurje 17, 49 – 62.

Knox, P. L., 1975: Social well-being: A spatial perspective, Oxford university press, London

Lajtman, J., 1995: Romi – specifičan problem Županije meñimurske, Romano akharipe - Glas

Roma 4, 12.

Lapat, G., 2008: Efikasnost pedagoških oblika pripremanja romske djece za uključivanje u

primarno obrazovanje, magistarski rad, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu,

Zagreb

205

Lee, C. M., Culhane, D. P., 1998: A perimeter-based clustering index for measuring spatial

segregation: a cognitive GIS approach, Environment and Planning B: Planning

and Design 25, 327-343.

Majerić-Varga, Z., 1990: Razvoj dječje zdravstvene zaštite – počeci, Meñimurje 17, 103 –

108.

Martin, J., 2008: Identitet, u Kulturna geografija – kritički rječnik ključnih pojmova (ur.

Atkinson, D.; Jackson, P.; Sibley, D.; Washbourne, N.; ur. hrv. izdanja Šakaja, L.),

Disput, Zagreb

Martori, J. C., Hoberg, K., Suriñach, J., 2005: Segregation measures and spatial

autocorrelation. Location patterns of immigrant minorities in the Barcelona

Region, 45th Congress of the European Regional Science Association, Vrije

Universiteit Amsterdam, http://www-sre.wu-

wien.ac.at/ersa/ersaconfs/ersa05/papers/225.pdf (24. 01. 2009.)

Marushiakova, E., Popov, V., 2001: Historical and Ethnographic Background. Gypsies,

Roma, Sinti, u Between Past and Future: the Roma of Central and Eastern Europe

(ur. Guy, W.), University of Hertfordshire Press, Hatfield, 33-53.

Massey, D. S., Denton, N. A., 1988: The Dimensions of Residential Segregation, Social

Forces 67, 281-315.

Mihić, V., Mihić, I., 2003: Poznajem, prihvatam, poštujem – istraživanje etničke distanca kod

dece i njihovih roditelja, Psihologija 36 (2), 167 – 182.

Molnar, E., Dupcsik, C., 2008: Country Report on Education: Hungary,

http://www.edumigrom.eu/sites/default/files/field_attachment/page/node-

1817/edumigrombackgroundpaperhungaryeducation.pdf (09.01. 2010.)

Morill, R. L., 1991: On the measure of geographic segregation, Geography Research Forum

11, 25-36.

206

Nejašmić, I., 2005: Demogeografija: stanovništvo u prostornim odnosima i procesima,

Školska knjiga, Zagreb

Nejašmić, I., Bašić, K., Toskić, A., 2008: Prostorne značajke nataliteta u Hrvatskoj, Hrvatski

geografski glasnik 70 (2), 91 – 112.

Nikšić, B., 2004: Romi u Mañarskoj: situacija i perspektive na pragu 21. stoljeća, Migracijske

i etničke teme 20 (4), 387 – 402.

Novak, J., 2004: Romska zajednica i meñunarodne institucije: tek relativan uspjeh zaštite

ljudskih i manjinskih prava, Migracijske i etničke teme 20 (4), 403 –432.

Novak Milić, J., 2007: Hrvatski i romski u prvim godinama školovanja, u Drugi jezik hrvatski

(ur.Cvikić,L.), Profil, Zagreb, 92-97.

Olujić, I., Radosavljević, P., 2007: Jezik Roma Bajaša, u Drugi jezik hrvatski (ur. Cvikić, L.),

Profil, Zagreb, 102-110.

Ovčar, S., 1990: Organizacija obrazovanja, Meñimurje 17, 31-40.

Park, R. E., 1924: The Concept of Social Distance As Applied to the Study of Racial

Attitudes and Racial Relations, Journal of Applied Sociology 8, 339 – 344.

Popis stanovništva, kućanstava i stanova, 31. ožujka 2001.: Stanovništvo prema narodnosti,

po gradovima / općinama, DZS, http://www.dzs.hr (29. 07. 2008.)

Posavec, K., 2000: Sociokulturna obilježja i položaj Roma u Europi – od izgona do

integracije, Društvena istraživanja 46-47, 229 – 250.

Previšić, V., 1996: Sociodemografske karakteristike srednjoškolaca i socijalna distanca prema

nacionalnim i religijskim skupinama, Društvena istraživanja 25-26, 859 – 874.

Raduški, N., 2004: Romska nacionalna manjina u Srbiji – demografske tendencije i problemi,

Migracijske i etničke teme 20 (4), 433 – 445.

Ratkai, A., Sümeghy, Z., 2001: Conditions of Ethnic Minorities in the South Plain Region,

Acta Climatologica et Chorologica 34-35, 93-107.

207

Reardon, S. F., Firebaugh, G., 2002: Response: Segregation and social distance – a

generalized approach to segregation measurement, Sociological Methodology 32,

85-101.

Reardon, S. F., O'Sullivan, D., 2004: Measures of spatial segregation, Sociological

Methodology 34 (1), 121-162.

Rebernak, N., 1985: Pismenost i obrazovanost romskog stanovništva, Sociologija sela 23, 55-

68.

Rughinis, C., 2007: Integration every other day, Public reasoning on Roma / Gypsy

segregation in Romania, policy paper, Center for Policy Studies / Open Society

Institute http://www.policy.hu/rughinis/rughinis_integrationbrief.pdf (16. 04.

2009.)

Ruppert, K., Schaffer, F., Maier, J., Paesler, R., 1981: Socijalna geografija,Školska knjiga,

Zagreb

Sačer -Starčević, D., 1990: Za dječje zdravlje – danas, Meñimurje 17, 109 – 112.

Sibley, D., 1992: Outsiders in society and space, u Inventing Places: Studies in Cultural

Geography, (ur. Anderson, K; Gale, F), Longman Cheshire, Melbourne, 107 –122.

Sikimić, B., 2005a: Banjaši na Balkanu, u Banjaši naBalkanu: Identitet etničke zajednice (ur.

Sikimić, B.), Balkanološki institut SANU, Beograd, 7-12.

Sikimić, B., 2005b: Banjaši u Srbiji, u Banjaši naBalkanu: Identitet etničke zajednice (ur.

Sikimić, B.), Balkanološki institut SANU, Beograd, 249-275.

Sikimić, B., 2006: Transborder Ethnic Identity of Banyash Roma in Serbia, TRANS, internet

journal for cultural sciences 16, http://www.inst.at/trans/16Nr/14_4/sikimic16.htm

(14. 12. 2009.)

Sikimić, B., 2008. Karavlachs in Bosnia and Herzegovina Today, u The Romance Balkans (ur.

Sikimić, B., Ašić, T.), Balkanološki institut SANU, Beograd, 227-246.

208

Sorescu Marinković, A., 2008. The Bayash in Croatia: Romanian Vernaculars in Baranja and

Medjimurje, u The Romance Balkans (ur. Sikimić, B., Ašić, T.), Balkanološki

institut SANU, Beograd, 173-226.

Surdu, M., 2003: Desegregating Roma schools: a cost-benefit-analysys,

http://www.policy.hu/document/200808/Surdu.pdf&letoltes=1 (17. 09. 2009.)

Šakaja, L., 1999: Kultura, kulturni pejzaž i etničnost, u Kultura, etničnost, identitet, (ur. Čačić

– Kumpes, J.), Institut za migracije i narodnosti, Jesenski i Turk, Hrvatsko

sociološko društvo, Zagreb, 69 – 76.

Šakaja, L., 2008: Kulturna geografija, ili zašto se stvari na različitim mjestima dogañaju

različito (pogovor), u Kulturna geografija – kritički rječnik ključnih pojmova (ur.

Atkinson, D.; Jackson, P.; Sibley, D.; Washbourne, N.; ur. hrv. izdanja Šakaja, L.),

Disput, Zagreb

Škarić-Jurić, T., Zajc, M., Smolej Narančić, N., Barbalić, M., Peričić Salihović, M., Barać

Lauc, L., 2006: Calcaneous Ultrasonographic Assessment of Bone Mineral

Density in the Roma Minority Population of Croatia – Preliminary Report, Coll.

Antropol. 30 (4), 761 – 765.

Škarić-Jurić, T., Martinović Klarić, I., Smolej Narančić, N., Drmić, S., Peričić Salihović, M.,

Barać Lauc, L., Miličić, J., Barabalić, M., Zajc, M., Janičijević, B., 2007: Trapped

between Tradition and Transition – Anthropological and Epidemiological Cross-

sectional Study of Bayash Roma in Croatia, Croatian Medical Journal, 48, 708 –

719.

Šlezak, H., 2009a: Romi u Meñimurju, Meridijani 133, 80 – 85.

Šlezak, H., 2009b: Prostorna segregacija romske stanovništva u Meñimurskoj županiji,

Hrvatski geografski glasnik 71 (2), 65 – 81.

209

Štambuk, M., 2000a: Romi u društvenom prostoru Hrvatske, Društvena istraživanja 46-47,

197 – 210.

Štambuk, M., 2000b: Romi u Hrvatskoj devedesetih, Društvena istraživanja 46-47, 291 –

315.

Šućur, Z., 2000: Romi kao marginalna skupina, Društvena istraživanja 46-47, 211 – 227.

Tatalović, S., 2003: Integriranost Roma u društveni život Hrvatske,

http://www.stina.hr/download/broj18.doc (16. 12. 2009.)

Wertheimer-Baletić, A., 1999: Stanovništvo i razvoj, Mate, Zagreb

Vlada Republike Hrvatske, 2003: Nacionalni program za Rome,

http://www.umrh.hr/Nacionalni%20program%20za%20Rome.pdf (11. 01. 2010.)

Vojak, D., 2004: Romi u popisima stanovništva iz 1921. i 1931. na području Hrvatske,

Migracijske i etničke teme 20 (4), 447 – 476.

Vojak, D., 2005a: Romi u Podravini (1880. – 1941.), Podravina 4 (7), 107 – 124.

Vojak, D., 2005b: Bilješke iz povijesti Roma u Slavoniji, 1850. – 1941., Scrinia Slavonica 5,

432 – 461.

Vojak, D., 2005c: Doprinos Franje Fanceva proučavanju povijesti romskog stanovništva u

Hrvatskoj, Društvena istraživanja 3 (77), 421 – 438.

Vresk, M., 2002: Grad i urbanizacija. Osnove urbane geografije, Školska knjiga, Zagreb

Wong, D. W. S., 2001: Desktop and Internet GIS Development for Spatial Segregation

Analysis, 21st Annual ESRI International User Conference

http://gis.esri.com/library/userconf/proc01/professional/papers/pap275/p275.htm

(29. 07. 2008.)

Wong, D. W. S., 2003: Spatial Decomposition of Segregation Indices: A Framework Toward

Measuring Segregation at Multiple Levels, Geographical Analysis 35 (3), 179-

194.

210

Wong, D. W. S., 2004: Comparing traditional and spatial segregation measures: a spatial scale

perspective, Urban Geography, 25 (1), 66-82.

Wong, D. W. S., 2005: Formulating a general spatial segregation measure, The Professional

Geographer 57 (2), 285-294.

Zajc, M., 2007: Anthropological and epidemiological study of Bayash Roma population in

Croatia, European Anthropological Association Summer School eBook 1, 209 –

215.

Zajc, M., Smolej Narančić, N., Škarić-Jurić, T., Miličić, J., Barbalić, M., Meljanec Salopek

K., Martinović Klarić, I., Janičijević, B., 2006: Body Mass Index and Nutritional

Status of the Bayash Roma from eastern Croatia. Coll. Antropol. 30 (4) 783-787.

Zupančič, J., 2007: Romska naselja kot poseben del naselbinskega sistema v Sloveniji, Dela

27, 215 – 246.

VIII

Popis slika i tablica

Slike:

Sl. 1. Približni smjerovi seobe Roma

Sl. 2. Nacionalna struktura Meñimurske županije 2001.

Sl. 3. Udjeli županija u ukupnom romskom stanovništvu 2001.

Sl. 4. Udio Roma u općinama i gradovima Meñimurske županije prema popisu 2001.

Sl. 5. Udio Roma u općinama i gradovima Meñimurske županije sredinom 2008.

Sl. 6. Noviji dio romskog naselja Kuršanec

Sl. 7. Romsko naselje Piškorovec

Sl. 8. Romsko naselje u Kotoribi

Sl. 9. Naselja s više od 30 pripadnika romske manjine u Meñimurskoj županiji, stanje krajem

2008.

Sl. 10. Dimenzije prostorne segregacije

Sl. 11. Segregacijski pokazatelji za hipotetične prostorne grupiranosti dviju rasnih/etničkih

grupa

Sl. 12. Lokacijski kvocijent romske manjine u Meñimurskoj županiji

Sl. 13. Dobno – spolna piramida romskog naselja Kuršanec, stanje krajem 2008. godine

Sl. 14. Nekvalitetni životni uvjeti u romskom naselju Kuršanec

Sl. 15. Kretanje opće stope rodnosti romskog naselja Kuršanec 2000. – 2008.

Sl. 16. Opće stope rodnosti ukupnog romskog stanovništva u Meñimurskoj županiji 2000. –

2009.

Sl. 17. Stope općeg (ženskog) fertiliteta romskog naselja Kuršanec 2000. – 2008.

IX

Sl. 18. Kretanje linearnih trendova specifičnih stopa fertiliteta romskog naselja Kuršanec

2000. – 2008. po petogodišnjim dobnim skupinama ženskog stanovništva

Sl.19. Stope totalnog fertiliteta romskog naselja Kuršanec 2000. – 2008.

Sl. 20. Kretanje opće stope smrtnosti romskog naselja Kuršanec 2000. – 2008.

Sl. 21. Opće stope smrtnosti ukupnog romskog stanovništva u Meñimurskoj županiji 2000. –

2009.

Sl. 22. Stope prirodnog priraštaja romskog naselja Kuršanec 2000. – 2008.

Sl. 23. Romska djeca u naselju Kuršanec

Sl. 24.Stope prirodnog priraštaja ukupnog romskog stanovništva u Meñimurskoj županiji

2000. – 2009.

Sl. 25. Procjena kretanja broja stanovnika romske nacionalnosti u Meñimurskoj županiji 2000

– 2011.

Sl. 26. Stanovništvo romskog naselja Kuršanec prema mjestu roñenja

Sl. 27. Skupljanje sekundarnih sirovina

Sl. 28. Postotak učenika Roma nepolaznika nastave

Sl. 29. Postotak učenika Roma odustalih od školovanja

Sl. 30. Postotak učenika Roma koji su uspješno završili razred

Sl. 31. Plan romskog naselja Kuršanec

Sl. 32. Romsko naselje Parag

Sl. 33. Romsko naselje Kuršanec

Sl. 34. Nekvalitetno grañeni objekt u romskom naselju Kuršanec

Sl. 35. Drveni stambeni objekt u romskom naselju Kuršanec

Sl. 36. Nekvalitetan stambeni objekt u naselju Piškorovec

Sl. 37. Romsko naselje Piškorovec

Sl. 38. Romsko naselje Kuršanec

X

Sl. 39. „Posuñivanje struje“

Sl. 40. Karakterističan nekvalitetan stambeni objekt u romskom naselju Kuršanec

Sl. 41. Prostorne razlike u indeksu opsega socijalnog kontakta većinskog hrvatskog

stanovništva prema izabranim etničkim skupinama

Sl. 42. Prostorne razlike u indeksu distance socijalnog kontakta većinskog hrvatskog

stanovništva prema izabranim etničkim skupinama

Sl. 43. Prostorne razlike u iskazivanju socijalne distance većinskog stanovništva prema

Romima

Sl. 44. Prostorne razlike indeksa distance socijalnog kontakta učenika Hrvata prema etničkim

skupinama

Sl. 45. Prostorne razlike u iskazivanju socijalne distance učenika Hrvata prema Romima

Sl. 46. Socijalna distanca romskog stanovništva prema izabranim etničkim skupinama

Sl. 47. Socijalna distanca učenika Roma prema izabranim etničkim skupinama

Sl. 48. Stereotipi većinskog stanovništva prema Romima

Sl. 49. Prostorne razlike u iskazivanju stereotipa većinskog stanovništva prema Romima

Sl. 50. Stereotipi učenika Hrvata prema Romima

Sl. 51. Prostorne razlike u iskazivanju stereotipa većinske učeničke populacije prema Romima

Sl. 52. Stereotipi romskog stanovništva prema sebi samima

Sl. 53. Stereotipi romske djece prema Romima

XI

Tablice:

Tab. 1. Nacionalna struktura Meñimurske županije 2001.

Tab. 2. Distribucija Roma u Hrvatskoj po županijama 2001.

Tab. 3. Broj Roma primatelja stalne socijalne pomoći

Tab. 4. Prostorni raspored romskog stanovništva u Meñimurskoj županiji po gradovima i

općinama 2001.

Tab. 5. Prostorni raspored romskog stanovništva u Meñimurskoj županiji sredinom 2008.

Tab. 6. Prostorni raspored romskog stanovništva u Meñimurskoj županiji 2008. po naseljima

Tab. 7. Prostorna odvojenost romskih i hrvatskih dijelova istih naselja

Tab. 8. Broj roñenih u romskom naselju Kuršanec 2000. – 2008.

Tab. 9 Roñeni pripadnici romske manjine u Meñimurskoj županiji 2000. – 2009.

Tab. 10. Specifične stope fertiliteta romskog naselja Kuršanec 2000 – 2008.

Tab. 11. Broj umrlih u romskom naselju Kuršanec 2000. – 2008.

Tab. 12. Umrli pripadnici romske manjine u Meñimurskoj županiji 2000. – 2009.

Tab. 13. Apsolutna prirodna promjena romske manjine u Meñimurskoj županiji 2000. – 2009.

Tab. 14. Procjena kretanja broja stanovnika romske nacionalnosti u Meñimurskoj županiji

2000. – 2011

Tab. 15. Stanovništvo romskog naselja Kuršanec starije od 15 godina prema mjestu roñenja

Tab. 16. Migranti romskog naselja Kuršanec prema dobi

Tab. 17. Doseljene osobe u romsko naselje Kuršanec prema mjestu roñenja

Tab. 18. Odseljene osobe iz romskog naselja Kuršanec prema mjestu odseljenja (2000.–2009.)

Tab. 19. Popisno kretanje broja stanovnika romske nacionalnosti u Meñimurskoj županiji

Tab. 20. Struktura prihoda kućanstava romskog naselja Kuršanec

Tab. 21. Obrazovni sastav stanovništva romskog naselja Kuršanec

XII

Tab. 22. Učenici Romi koji su uspješno završili osnovnu školu u odnosu na ukupan broj

učenika Roma u generaciji upisanih iste školske godine u prvi razred

Tab. 23. Kućanstva romskog naselja Kuršanec prema broju članova

Tab. 24.Opskrbljenost kućanstava romskog i hrvatskog dijela naselja Kuršanec i Meñimurske

županije

Tab. 25. Kvaliteta stambenog prostora romskog i hrvatskog dijela naselja Kuršanec i

Meñimurske županije

Tab. 26. Osobe bez riješenog pitanja zdravstvenog osiguranja u romskom naselju Kuršanec

Tab. 27. Subjektivna ocjena zadovoljstva stanovništva romskog naselja Kuršanec vlastitim

uvjetima života

Tab. 28. Samoidentifikacija Roma u Meñimurju

Tab. 29. Izjašnjavanje Roma o materinjem jeziku

Tab. 30. Distribucija odgovora većinskog stanovništva o prihvaćanju ponuñenih socijalnih

kontakata prema izabranim etničkim skupinama u %

Tab. 31. Indeksi opsega socijalnog kontakta i indeks distance socijalnog kontakta većinskog

stanovništva prema izabranim etničkim skupinama

Tab. 32. Indeks razlike indeksa distance socijalnog kontakta izmeñu skupine ispitanika

većinskog društva koji žive zajedno s Romima u istom statističkom naselju i skupine

ispitanika prostorno udaljenijih od Roma.

Tab. 33. Socijalna distanca Roma prema izabranim etničkim skupinama

Tab. 34. Kumulativne vrijednosti odgovora većinskog stanovništva „potpuno se slažem“ i

„slažem se“ za ponuñene stereotipe prema Romima