ZahvalaMnoge su osobe pomogle u stvaranju »Posljednjeg asasina« svojim komentarima, sugestijama i reakcijama; ali postoje dvije osobe bez čije pomoći ovaj roman ne bi dobio svoj konačni oblik. To je Jeffrev Simmons, koji je uočio snagu izvornog koncepta i njegovao je (i mene!) kroz mnoge faze nastajanja romana. Druga osoba je moja supruga, Beth, koja je pridonijela neke od najboljih ideja i svaki odlomak toliko puta pročitala da ih zna napamet. Zauzvrat, mogu joj ponuditi samo ljubav koju oduvijek i zaslužuje.

Glavni likoviTEHERANPeter RandallMasood HeshmatHusein Nava'iMula Ahmad RafsanjaniHoward StrakerBrandon F. StewartFujiko LundkvistProf. Iraj AshranProf. Jaafar Mo'iniNurullah BaqirzadehHadži Reza TurkMula Hasan Tabataba'i

Vida KayvynpurRustam KavvanpurSirus RastguIbrahim MasoodiAjatolah Sayyid Ali MarvdashtiDr. Felix RascherSohrab QuasemluDHATIRQ

Muhamed ibn Abd Alah Al-QahtaniMEKAMuhamed ibn Abd Alah al-QahtaniJuhaiman ibn Saif al-Otaybi MEDINAMuhamed ibn Abd Alah al-QahtaniHusein Nava'i

WASHINGTON Peter Randall Fatima Natsir Husein Nava'i Howard Straker Predsjednik James Čarter Arthur PikeNEWYORK CITY Husein Nava'i Muhamed Ahmadi Peter Randall Fereshteh Ahmadi Nushin Navabpur Russell Fermvell Dr. Abd al-Latif al-ShidyaqTHOUSANDS ISLANDS, ONTARIO Peter Randall Fereshteh Ahmadi Juliusz Rostoworoski Howard StrakerKERMANPeter RandallSirus RastguKhalil SohbatYitzak AharoniImam Hasan al-Qa'im bi-amr Alah

»Onaj koji će nam se ukazati, dvaput će biti skriven. Jednom će, tako, biti prisutan na hodočasničkim obredima: on će vidjeti ljude, ali oni neće vidjeti njega.«Imam Ja'far al-Sadiq(Kulavni Al-usul min al-Kafi 2:175)

PRVI DIOGhayba

Prva faza

Predgovor

Poput čekića na usijanom nakovnju podnevno je sunce udaralo na pusto prostranstvo pješčane pustinje. Ništa se nije micalo. Zrak je treperio dok su se valovi vrućine odbijali od isušene stijene i pijeska, pretvarajući sprženu i suhu zemlju u vibrirajuću fatamorganu živih voda. Disati je bilo teško, hodanje je bilo mučenje namijenjeno prokletima. Na dnu suhog vadija1 ležao je čovjek umirući od žeđi i sunčanice. Dvije milje prema istoku, njegova je deva bila gotovo mrtva, razderanih mekanih jastučića na šapama, ogrebenih na oštre stijene. Ovamo, duboko u srce Ar Rub al-Khalija, Empty Quarter, nenastanjeni predio golemog Arapskog poluotoka usudili bi se doći samo hrabri ili očajni. Vrlo ih je malo izašlo živih.Umirući je čovjek bio Otavbi Arapin, iz zapadnog dijela Poluotoka. Putovao je kroz istočni dio Saudijske Arabije s prijateljem iz Makrana, pokrajine Iranskog zaljeva, probijajući se kroz beduinska plemena Rawashida i Avvamira, razgovarajući s njihovim poglavicama i mladim muškarcima. Prije dva mjeseca sreli su se, kao što je bilo dogovoreno, u Khor Kalbi, na istočnoj obali Ujedinjenih Arapskih Emirata. Iranac je iz Jaska doplovio noću u malom jedrenjaku, dhowu, izbjegavajući patrolne čamce iz Muscata, koji su kontrolirali vode Omanskog zaljeva. Nakon što su prešli sjeverni vrh zapadnih planina Hajar, putovali su južno uz maskatsku granicu i nakon dva tjedna potajno su prešli nedefinirano granično područje između Emirata i Saudijske Arabije.1 vadi - suha riječna dolina u pustinjama, kojom povremeno protječe voda.

Kad su već onamo stigli, odjeveni kao beduini, kretali su se oko izvora, oaza i privremenih logora pustinjskih plemena. Bila je godina 1977. i svi napori središnje vlade da trajno naseli i smjesti ljude iz plemena doveli su do značajnog raskida s tradicionalnim načinom življenja. Ali ovdje, na rubovima kraljevstva, okrutna stvarnost pustinje sačuvala je i održala urođeni otpor beduina prema promjenama i održala duh neovisnosti i samopouzdanja, stoje bilo njihovo najvažnije nasljeđe. Kao i Lawrence, dva su muškarca putovala među različitim plemenima iz pustinje, propovijedajući i obraćajući. Planirali su krenuti preko sjevernog ruba pustinje Rub'al-Khali, polagano, postupno u srce zemlje, kroz prolaz između pustinja Nefud Qunayfida i Nefud Dahi, zatim dalje kroz južni Najd u Meku u vrijeme hodočašća.Uhićeni su poslije šest tjedana u malom pustinjskom naselju Abu Faris. Lokalni se vjerski vođa žalio na njihove aktivnosti, te je poslana policija iz oaze Jabrin, smještene tristo kilometara sjeverozapadno. Provedena je kratka istraga u kući vjerskog suca, kadije, i idućeg su jutra izvedeni na prašnjav trg.Svi su ljudi iz naselja bili prisutni, uključujući i žene i djecu. Na sredini trga je stajao crni sudanski policajac, gol do pojasa, Čija se koža crna poput ebanovine sjajila na suncu. U ruci je držao dugu zaobljenu sablju, prekrasno oružje od zlatom okovanog damaškog čelika, koja se generacijama prenosila u obitelji šeika od Abu Farisa. Posuđena je samo za ovu prigodu. Dva su muškarca izvedena na trg, ruku čvrsto svezanih na leđima. Iranca su natjerali da kleči u prašini ispred policajčevih nogu. S Kuranom u ruci, kadija

je prišao, objavio smrtnu presudu pročitanu iz svete knjige i povukao se. Egzekutor, crnac čiji je krupan lik zaklonio sunce, raširio je noge da održi ravnotežu, a zatim objeručke zamahnuo sjajnom oštricom vodoravno iza leđa. Već izvježbanim pokretom zamahnuo je sabljom prema naprijed u pravom trenutku, presjekavši mu vrat. Još otvorenih očiju, glava oblivena krvlju pala je na prašinu, licem okrenutim prema zemlji natapajući je krvlju. Zatim se i tijelo beživotno srušilo, a vrela je krv tekla po vrućem pijesku, dok su se ruke i noge trzale u smrtonosnom grču.Dva su policajca uhvatila Arapina za ruke i dovela ga do mjesta gdje je ležalo tijelo njegova prijatelja oko kojega su već vrvjele muhe. Čak i sada, dok je ležao u vadiju, sjećao se krvi, smrada, hladnoće i mučnine koju je osjećao u želucu. Kadija je objavio presudu, pročitao stih iz Kurana i odstupio. Golemi se crnac nadvio nad njim, a njegova ga je sjena zaklanjala kao krila Izrai'la, crnog anđela smrti. Zamahnuo je, naglo iskoračio prema naprijed, zaustavivši sablju nekoliko centimetara od njegova vrata. On se onesvijestio, a kada je došao k svijesti, bio je svezan jašući na devi prema središtu Rub'al-Khalija. Vodič, poslan da ga odvede na sigurnu udaljenost u pustinju, objasnio je da policija, malobrojna i izolirana, nije mogla olako provesti smaknuće beduinskog Arapina ovdje u pustinji, gdje bi prolijevanje njegove krvi moglo uzrokovati negodovanje. Politički interesi vezani uz plemena bili su zamršena stvar i policija ih je ostavila na miru. Umjesto toga, odabrali su znakovito smaknuće za jednog prijestupnika i polaganu, ali ne manje sigurnu smrt u pustinjskom pijesku Empty Quartera za drugoga.

Sada je bespomoćno ležao u šupljini vadija, u deliriju, s vizijama krvi i čelika. Buncao je jednu jedinu riječ - »al-quiyama«. Na arapskom to znači »uskrsnuće«. Ali, kakvo je uskrsnuće mogao očekivati dok je satima ležao umirući u pustinji gdje čak ni lešinari nikad ne dolaze? Sunce je nestajalo u maglici na zapadnom horizontu. Kad je dodirnulo rub pustinje, promatrao gaje kako tone, a njegova se svijest ponovno razbistrila na samrti. S usana otela mu se molitva dok je pogledom slijedio put zalazećeg sunca prema Meki, daleko na zapadu, iza bezbrojnih pješčara koje su se protezale sredinom velikog Poluotoka. Ondje, u Meki, bilo je njegovo uskrsnuće.Pao je onesviješten, život mu je izmicao, i nije vidio sjene jahača, visokih i crnih poput njihovih deva, što su stajali na rubu vadija gledajući ga.

1. poglavljeTEHERANSubota, 15. listopada 1977.Bilo je hladno. Malena skupina muškaraca u crnom, slabo odjevenih za listopadsko vrijeme, stajala je u praznoj ulici tapkajući nogama i pušući u dlanove, povremeno gledajući lijevo i desno. Čekali su nešto ili nekoga. Bila je gotovo sredina popodneva i blijedo je sunce trebalo zaci za pola sata. Šutjeli su. Ulica je bila potpuno ravna i pružala se u smjeru sjever-jug kroz sjeverno teheransko predgrađe Vanak, tri bloka dalje od staklene, masivne palače hotela Arya-Sheraton. Dalje su se protezale nepravilno građene zgrade do nerazvijenog sjeverozapadnog dijela grada,

otkrivajući strane pobrđa Elburz, pokrivenog ledom i snijegom. Tamo je, daleko od bučnog grada, sve bilo tiho, trepereći u mrazu i planinskoj sumaglici.Planine i udaljenost od jedva šest milja dijelile su glavni grad od obala Kaspijskog mora, Daryaye Mazandarana. Brodom, nekoliko milja dalje u golemom prostranstvu vode, putnik bi prešao nevidljivu, još uvijek jedinu barijeru neprekidno kontrolirane granice između Irana i Sovjetskog Saveza. Na dalekom sjeverozapadu leži ruski Azerbejdžan, sjeveroistočno Turkmenistan, a još dalje Centralna Azija. Buhara, Samarkand, Taškent: imena zlatne prošlosti, plavih kupola i vitkih minareta, prekrasnih minijatura i još ljepše poezije - danas u posjedu beskrajnog, golemog carstva koje leži zagušljivom težinom preko cijele sjeverne iranske granice i dalje. Teheran je imao pogled na najneugodniju granicu na svijetu, mekani ranjivi dio ruskog diva, uspavanog golijata koji je uvijek sanjao o toplim južnim vodama i naftom bogatim obalama Perzijskog zaljeva.Crni je mercedes, čija su zatamnjena stakla hvatala zrake zalazećeg sunca, zašao u ulicu iz smjera Yusefabada i klizio do mjesta gdje je čekala skupina. Vrata automobila otvorila su se i izašla su dva muškarca odjevena u crno poput ostalih.Dok su izlazili iz automobila, muškarci na pločniku nisu se pomakli da ih dočekaju niti pozdrave, ali se njihov izgled potpuno promijenio. Prvi koji je izašao iz auta bio je Masood Heshmat, šef Specijalne jedinice ISA-e', službe unutarnje sigurnosti, najvažnije od devet podružnica SAVAK-a2, zloglasne iranske obavještajne organizacije za nacionalnu sigurnost. Heshmat je izravno bio

odgovoran SAVAK-ovom zamjeniku direktora, predsjedniku ISA-e, Paryizu Sabeti, s kojim je radio u sjedištu organizacije, zloglasnoj zgradi Comite u središtu Teherana.Neumoran i nemiran čovjek u dobi između trideset i pet i četrdeset godina starosti, Heshmata je krasila zaslužena reputacija okrutnosti u ispitivanju političkih osumnjičenika. Postojale su dvije vrste predistražnog ispitivanja zatvorenika u vrijeme vladavine šaha. Prvo i brutalnije, poznato kao bazju'i, provodio je SAVAK kako bi doznao što više informacija prije nego osumnjičenika izruče vojnom sudu na daljnje ispitivanje prije suđenja. Masood Heshmat je bio stručnjak u izvlačenju informacija.' Iza zidova Comitea i zatvora Evin njegovo je ime simboliziralo nezamislivu bol i smrt u ponoć u pustom dvorištu.Društvo mu je činio Amerikanac Peter Randall, agent CIA-e3 koji je prvi put došao u Teheran prije sedam godina. Kad je izašao iz auta nakon Heshmata, Randall je zadrhtao i brzo pogledao prema sjeveru, u bijelo priviđenje planine Damavand koja se kroz maglicu izdizala u tamno nebo. Znao je da će se jednog dana flote helikoptera izdići, šumeći nad tim vrhom i MIG-ovi će se borci sručiti sa stepa Srednje Azije. To je bila noćna mora koja

1 ISA - kratica od engl. Internal Security and Action 1 SA VAK- Puni naziv glasi Sazman Etela'at va Amniyat-e Keshvar ' C1A - Central Intelligence Agency, obavještajna i kontraobavještajna služba vlade SAD, osnovana 1947.

ga je proganjala čak i danju. Već je sedam godina živio u prvom susjedstvu s Rusijom, često putujući na granicu, odakle je mogao vidjeti je, osjetiti, ali ne i dirnuti, tu živu nazočnost koju nitko od njegovih pretpostavljenih u Washingtonu nije mogao tako neposredno shvatiti. Naučio je suočavati se s tom nazočnošću, potisnuti je u mislima da se ne bi miješala s njegovom djelotvornošću ili onemogućila njegove akcije, ali nije to mogao zaboraviti. Najposlije, to je i bio razlog njegova boravka u Teheranu.Heshmat je pričekao da mu se Randall pridruži na pločniku prije nego što se okrenuo prema glavnom čovjeku u grupi, u kojoj su svi bili SAVAK-ovi profesionalci izvježbani u tehnikama usmjerenim protiv gradskih pobuna. Svakog je od njih osobno poznavao, radili su bezbroj puta zajedno i mogao se osloniti na njih.- Je li sve spremno? - upitao je.- Da, gospodine. Ima li novih naputaka?- Ne, ulazimo prema planu. Heshmat se okrenuo i pogledao Randalla. Činilo se da jenjegov brz, skriven pogled ošinuo Randalla.Pokraj Heshmata Randall je izgledao visok i vitak, a njegove ispijene, izražene crte lica bile su oštra suprotnost Heshmatovom nadutom licu i mekanom, ugojenom tijelu. Randallovo je lice bilo mršavo, gotovo asketsko, a svijetloplave oči čuvale su tajne u sivim sjenama na rubovima. Heshmat je već vidio takve oči, na licima vjerskih prevratnika koje je iz noći u noć ispitivao u hladnim, tihim ćelijama. Nikad se nije mogao sjetiti njihovih imena, samo očiju. To su bile oči čovjeka koji se ne bi odvojio od svojih tajni čak ni u najvećim mukama. Heshmatu je izgledalo

neprikladno, čak i nepristojno da jedan obavještajac, špijun ima takve oči.Znao je da ga Amerikanac mrzi, prezire ga zbog onog što jest i zbog onog što čini. Randall ga je jednom pratio u Evin i prisustvovao ispitivanju marksistice, dvadeset i dvogodišnje studentice sa sveučilišta Pahlavi u Shirazu, optužene za tiskanje antiameričkih pamfleta. Nikad više Amerikanac nije tamo s njim otišao. Randall je bio dobar. Neki kažu daje u trideset i petoj bio najbolji američki agent u Iranu. Ali, on je radio ono što je morao jer je to smatrao svojom obvezom, a ne zato što je to volio. To je bila razlika između dvojice muškaraca. Heshmat je pronalazio zadovoljstvo, potpuno zadovoljstvo u svom poslu i obavljao je svoje dužnosti tako da iz njih izvuče najveće osobno zadovoljstvo. Randall, s druge pak strane, ne bi nikad nikoga ubio osim ako to nije apsolutno potrebno, a i tada to ne bi učinio tako hladnokrvno. Mirno, učinkovito, da, i često bez bijesa, ali ne bez određene strasti i osjećaja boli. Toliko je dugovao onome čiji se život oduzimao. Izbjegavao je pištolj koliko god je to mogao i odbijao mučenje kao metodu izvlačenja informacija. Prema onima, poput Heshmata, koji su takve zadatke obavljali sa zadovoljstvom, Randall je osjećao samo gađenje. Heshmat je pak prezirao Randalla, ali se divio njegovoj profesionalnoj vještini i cijenio ga jer je mislio da mu u svijetu prijevara može vjerovati, a ako se ukaže potreba - može ga iznevjeriti.- Peter, želite li dati neke upute prije nego krenemo?Randall ga je pogledao i niječno zatresao glavom. Heshmat je kimnuo i tiho govorio u radioprijamnik koji je držao u ruci. Drugi se mercedes, potpuno

isti kao prvi, bez ikakvih registarskih pločica, pojavio iz sporedne ulice i klizio prema njima. Grupa se podijelila, šest muškaraca ušlo je u drugi automobil, četvorica su se pridružila Heshmatu i Randallu u prvom automobilu. Na Heshmatov znak vozač je upalio motor i oni su krenuli u mrak. Oba su automobila kratko vozila prema sjeveru, a zatim skrenula na istok prema trima glavnim arterijama koje su povezivale bogata sjeverna predgrađa Teherana s dubokim, nemirnim srcem gradskog središta. Vozeći se sporednim ulicama brzo su se kretali kroz Ka'usiyye i Da'udyy u Korush-e Kabir i ušli u ulicu južno od Qolhaka. Ovdje su ponovno skrenuli na sjever i vozili se oko milju prije nego su se spustili u Yakhchal, seosku uličicu koja će ubrzo postati dio grada koji se sve više širi. Prošli su njemačku crkvu s desne strane i Qolhak njemačku školu s lijeve strane, te straže kolonijalnog poduzeća koje se nikad nije maknulo od temelja. Slijedeći zavoj do Amir Hekmata, automobili su skrenuli na stranu, a njihove su gume drobile smrznuti šljunak dok su usporavali i zaustavljali se.Svi su šutjeli za vrijeme ovog kratkog putovanja. Svaki od muškaraca sjedio je utonuvši u svoj svijet i misleći na nadolazeću operaciju. Amerikanac nije želio poći. Bilo mu je zlo od Heshmata i njegovih metoda, od tišine pune znoja koja bi nastala nakon njegovog ispitivanja. Ali Iranac je inzistirao daje Randallova prisutnost prijeko potrebna u ovoj operaciji.Tog je jutra rano došao u Amerikančev stan u ulici Kakh, napet i uzbuđen, izmučenog i nervoznog lica, a njegove su oči sijevale od pomisli da Randall ne želi biti umiješan. Randall ga nije pozvao, nije

uopće želio da Heshmat bude ondje, ali Heshmat je ipak došao i sjeo a da mu to nitko nije ponudio.- Peter - započeo je s hotimičnom familijarnošću, namjeravajući naljutiti Amerikanca. Otkada je došao u Iran, Randall je izgubio naviku oslovljavanja imenom i s ljudima poput Hashmata želio je imati strogo profesionalan i neosoban odnos; Heshmat je to znao, ali je nastavio kako je i započeo. - Peter, mislim da smo u prednosti u odnosu na Ibexove ubojice, a možda i na ubojstva pripadnika američkog zrakoplovstva od prije dvije godine. Sve je to izašlo na vidjelo tijekom ispitivanja u slučaju Ashraf u rujnu.Amerikanac je zainteresirano kimnuo, iako nije volio Heshmata. Mislio je na ubojstvo dvojice pukovnika američkog zrakoplovstva u svibnju 1975. i trojice američkih civila koji su radili na postavljanju tajnog Ibexovog elektronskog obavještajnog sustava u Iranu u kolovozu 1976.Rockwellova je korporacija prodala Ibex šahu za više od petsto milijuna dolara kako bi povećala sigurnost na granici. Ali, tijekom instaliranja otkrivene su ozbiljne poteškoće u sustavu i Šah se počeo žaliti na dvoličnost Pentagona. Richard Helms, američki veleposlanik, ogradio se, tako daje CIA, koja je već bila umiješana u prodaju, trebala srediti stvar. Randall je još uvijek imao neugodne uspomene na niz događaja koji su pratili kolovoska ubojstva iz 1976. Godinu dana poslije pritisak iz Washingtona da se nađu odgovorni krivci bio je još uvijek snažan.- Ne vidim nikakvu povezanost - rekao je mirno stojeći, anjegov stav kao daje naglašavao grubost njegova gosta.

13. rujna te iste godine naoružani je napadač pokušao ubiti šahovu sestru, princezu Ashraf, dok je putovala kroz Juan-Ies-Pins na jugu Francuske, na putu do svoje vile u Port Galliceu. Ubili su prijateljicu koja je s njom bila u automobilu i ranili još jednog čovjeka, ali se princezin vozač ispriječio napadačima omogućivši da pobjegnu.- Mislimo da je možda ista skupina odgovorna za sva tri napada - odgovorio je Heshmat. - Jučer smo primili izvješće o kući u Qolhaku koju koristi grupica dvadesetogodišnjaka. Niti jedan od njih ne druži se sa susjedima, dolaze i odlaze u čudno doba dana, a svi su znaci da se radi o terorističkoj ćeliji. Čovjek koji nam je podnio izvješće čuo je dvojicu od njih kako razgovaraju na francuskom jeziku.- Vaš informator zna francuski?- Malo. Dovoljno. Slijedio ih je u kavanu gdje su se sreli s trećim čovjekom. S njim su govorili perzijski. Razgovarali su o Americi, o Washingtonu - odatle se upravo vratio taj treći muškarac. Nakon toga, čovjek je otišao, a preostala su dvojica nastavila razgovarati na francuskom. Jedan je upitao drugoga što misli o Amerikancima, a ovaj je odgovorio samo: »Neka crknu«, ništa više, samo to. Zatim su razgovarali o drugim stvarima, ništa važno.- Ali to se moglo na svašta odnositi. Mnogo je Amerikanaca ovdje ubijeno. Zašto izdvojiti ubojstva koja ste spomenuli?- Pretpostavka, ništa više. Ako su pokušali napasti Ashraf, sigurno su članovi fedajinskog Khalqa, i ja mislim da su fedajini1 odgovorni i za ostala ubojstva.- Zašto ne dođete ponovno kad budete imali dokaze o tome? Siguran sam da ćete naći način za

dobivanje dokaznog materijala. Samo me nemojte zvati da vam pomognem, to je sve.- Želim da večeras pođete sa mnom. Upadamo u kuću.1 fedajini - arap.: oni koji žrtvuju svoj život; gerilci organizirani u političko-religioznim terorističkim skupinama i organizacijama.

- To je policijski posao.- Naravno. Znate kako će završiti ako to prepustim njima.Randall je znao. Policijska je strategija bila opkoliti terorističko skrovište, otvoriti vatru i pucati po onima unutra. U devet od deset puta nije bilo preživjelih.- Zašto bih ja bio uključen u tu fazu? Dok ne dobijete priznanje da su oni uistinu bili umiješani u ubojstva Amerikanaca, to ostaje sasvim unutarnja stvar. Dođite opet kad budete imali dokaze.Randall je namjerno bio tvrdoglav. CIA je bila umiješana u iransku obavještajnu službu od kraja 40-ih godina i zajedno s FBI-em stvorila je SAVAK pod vodstvom Teymoura Bakhtiara 1957. godine, nakon čega su osigurali stalne američke obavještajne misije u Iranu. Miješanje u takozvana »unutarnja pitanja« bio je uobičajen postupak.- Samo nastojim biti uljudan. - Sarkazam u Heshmatovom tonu nije promakao Randallu. - Američka su ubojstva već spomenuta. Ona su u izvješću. Želim da budete ondje, u slučaju da nešto krivo krene, u slučaju greške. Želim da svjedočite kako sam ih žive pokušao izvući. Morate biti ondje.Randall je promatrao njegovo lice, vidio je uzbuđenje, čežnju za akcijom skrivenu u njemu,

spremnu da iskipi. Znao je da će se ta čežnja osloboditi u bijesu nadolazećeg prepada i da će je zamijeniti hladna, bezosjećajna mirnoća u mučilištima Comitea. No, bilo je tu još nečega. Amerikanac je iz dugog i gorkog iskustva poznavao složenost iranske vojno-sigurnosne mreže, labirint makinacija koje su odražavale i pojačavale makijavelijevske1 zaplete iranskog života uopće. Znao je da svatko tko je uključen u sigurnosne i obavještajne službe promatra sve druge, da su SAVAK i vojna obavještajna služba, Rokn-e Do, u stalnom konfliktu, službenici Specijalnog ureda, Daftar-e Vizhe, drže SAVAK

1 načela politike koju je Nicollo Machiavelli (1469.-1527.) izložio u svom djelu Vladar - za stvaranje jake vlasti u državi dopuštena su sva sredstva bez ikakvih moralnih kriterija.

na oku, a u središtu mreže sjedi šah poput pauka koji čeka plijen.Šef SAVAK-a, general Nematolah Nasiri, bivši vojni zapovjednik Teherana, službeni je šef sigurnosti od 1965. ISA je do 1972. bila pod vodstvom drugog generala, Nasera Moqaddema, sada zapovjednika Rokn-e Do-a. Randall je znao daje Heshmat dugo bio Moqaddemov ljubimac i sumnjao je da želi postati pročelnik SAVAK-a. Paukova mreža borbi za moć i prevlast u obavještajnim organizacijama obilovala je intrigama a i sam je često bio iskorištavan kao sredstvo u svemoćnoj CIA-inoj organizaciji u Teheranu.Vrata mercedesa otvorila su se i Heshmat je iskoračio na pločnik. Daleko u tami čulo se zavijanje psa; čopor pasa skitnica koji su se noću

šuljali oko ljudskih nastambi i sada je lunjao. Usprkos samome sebi, Randall je zadrhtao.

2. poglavljeTEHERANSubota, 15. listopada 1997.Heshmat je otišao do stražnjeg dijela auta kojim se dovezao, otvorio prtljažnik i iskrcao oružje i streljivo koje je podijelio svojoj maloj grupi. Randall je odbio pištolj koji mu je Heshmat pokušao ugurati u ruku, pokazujući da više voli koristiti svoj vlastiti Browning Magnum ako uopće bude potrebno otvoriti vatru. Nadao se da ga neće trebati - znao je da su operacije poput ove uvijek prljave.Na Heshmatov znak skupina se podijelila u četiri skupine, a svaka je krenula drugom pokrajnjom ulicom do kuće, neovisno0 ostalima. Već je bilo mračno, a cmo su odjevene spodobe nevidljivo i nečujno išle prema svom cilju. Nikoga nije bilo na ulicama. Bile su puste i tihe, kao prije početka akcije. Na čudan način, koji nijedan stranac ne može razumjeti, pročulo se da će se noćas nešto dogoditi. Tišina je bila beskrajna, posvećena strahu i noći. Mudri su stanovnici ostajali iza zaključanih vrata. Ova je vrsta operacije bila dovoljno uobičajena da bude prihvaćena kao dio teheranskog života. Bilo je pucanja, možda čak i eksplozija tijekom noći, ali su do jutra bivali uklonjeni svi tragovi incidenta: vrata zamijenjena, prozori ostakljeni, tijela odvezena za pokop, krv oprana sa zidova, čahure i meci pokupljeni s ulica. Smrt je sama po sebi bila nedovršena. Stanari su znali što se dogodilo, širile su se glasine, ali za većinu je to bilo sve, ohrabrivalo je pasivnost i uveličalo

strah. Nisu ostajali nikakvi dokazi za strane novinare i borce za ljudska prava, nikakve grobnice žrtava nakoje bi se fokusirali unutrašnji kritičari.U roku od pet minuta zauzeli su položaje. Heshmat je šaptaonaputke u radio. Čovjek pokraj njega ispuzao je iz sjene, jedan od šestorice ljudi koje je prethodno postavio da nadziru kuću i njezine stanare. Rekao je Heshmatu kako misle da je unutra šest ili sedam muškaraca, da nitko drugi nije ušao niti izašao iz kuće cijeli dan i da im se čini da nisu primijetili da su pod nadzorom. Nisu niti pokušali napraviti pauzu. Zapovjednik operacije je kimnuo i dohvatio mali megafon koji je donio sa sobom iz auta.- Čujte - visoki je glas odzvanjao kroz mrak - znamo da ste u kući. Znamo da ste naoružani. Opkoljeni ste i malobrojni. Spustite oružje i dođite do izlaza, jedan po jedan. Vaši će životi biti pošteđeni. Ako ne postupite po ovim uputama, bit ćemo prisiljeni pucati.Jeka je utihnula i smrtonosna je tišina zavila ulicu. Čak su i psi bili mirni. I nakon mnogo godina sudjelovanja u ovakvim racijama, Heshmat nikad nije znao hoće li se osumnjičeni predati. Svi su oni znali što mogu očekivati u praznim, betonskim hodnicima ispod Evina, znali su i da postoji jednostavniji put do istog konačnog cilja. Tišina bi trajala minutu, dvije, možda i tri, ali bi na kraju bila prekinuta prvim valom paljbe dok bi očajnici pokušavali učiniti nemoguće.Kuća se u mraku jedva vidjela, njezini su se obrisi stapali s tamnom bojom neba. Mala dvokatnica, ravnog krova, okružena nevelikim, neodržavanim vrtom i visokim zidom sa željeznim

vratima - tipična kuća u sjevernom dijelu Teherana. Svjetlo je gorjelo u prednjoj sobi na katu, ali je ugašeno čim je Heshmat počeo govoriti. Tama i jezovita tišini trajale su i trajale. Minuta. Dvije minute. Tri. Što su čekali?Heshmat je podigao megafon i ponovno progovorio.-Ako se ne predate u roku od jedne minute, zapovjedit ću otvaranje vatre. Vaša će smrt biti nepotrebna. Predajte se.Ponovno je tama progutala odjek glasa i tišina je još jednom obavila ulicu. Prošlo je trideset sekundi, a odgovora nije bilo. Heshmat je šaptao u radio, naređujući skupinama da se pripreme za paljbu. Četrdeset sekundi. Ništa se nije pomaklo ni u kući, ni u vrtu. Pedeset sekundi. Pas je lajao u daljini, a njegovo je zavijanje bilo zastrašujuće u napetoj nepomičnosti. Šezdeset sekundi.Heshmat je podigao radio da izgovori naredbu. Bez upozorenja, iznenadan, oštar i silovit, jedan je jedini pucanj odjeknuo s krova kuće. Čovjek koji je stajao pokraj Heshmata odbio se od zida iza sebe, lubanje smrskane metkom. Tijelo se srušilo i palo na zemlju trgnuvši se jednom i ostalo mirno. Heshmat se bacio na tlo, a to su učinili i ostali u njegovoj grupi. Rukom je dotaknuo glavu; bila je ljepljiva i mokra, ali je znao da to nije njegova krv koja mu curi niz obraze.Još jednom je zavladala tišina. Pas je prestao lajati. Radio je šumio s nejasnim isprekidanim šapatom vođa Heshmatovih skupina, koji su pokušavali shvatiti što se događa. On sam govorio je brzo, a glas mu je još uvijek bio tih.- Netko je na krovu, snajperist. Vidite li ga? Mi ga s ove strane ne vidimo.

Nastalaje stanka, a zatim je jedan od glasova odgovorio.- Da, vidim ga.- Zaustavi ga!Radio je ušutio. Za sekundu je odjeknuo drugi pucanj, ponovno s krova. Heshmat je brzo govorio u priručni uređaj. - Firuze. Što se dogodilo? Vidiš li ga još? Nije bilo odgovora.- Firuze - ponovio je Heshmat uspaničenim glasom - vidiš li ga?Uređaj je pucketao, a zatim se čuo drugi glas.- Ovdje Ahmad. Pogodio je Firuza. Točno kroz glavu. Ne vidim ga. On je...Još je jedan pucanj probio tišinu.- Ahmade, jesi li dobro? - vikao je Heshmat.- Da, dobro sam. Nije pucao u ovom smjeru. Drugi je glas upao u liniju.- Ubio je Hushanga.Heshmat je oklijevao, našao se u situaciji koju nije mogao predvidjeti. Iznenada, netko se stvorio pokraj njega i uzeo mu radio. Bio je to Randall. Amerikanac je zgrabio uređaj i povikao.-Povucite se, zaboga. Ustrijelit će vas. Kopile ima noćni ciljnik. Sklonite se. Okrenuo se Heshmatu i vratio mu uređaj u podrhtavajuću ruku.- Dođite, Heshmate, maknimo se.Potrčali su, napola puzeći, u sklonište iza automobila parkiranog desetak metara dalje.- Što radite? - Randall je povikao čim su čučnuli kraj vozila. - Mislio sam da su vaši momci profesionalci, probrani. Onaj je upravo skinuo trojicu kao da bere voće.- To se nikad prije nije dogodilo.- Sada se događa. Imate li reflektor? -Kod Mehdijaje.- Prokletstvo, gdje je on?

Heshmat je zazvao Mehdija. Čovjek s reflektorom bio je blizu, iza drugog auta. Randall ga je glasno pozvao i ovaj je došao, pretrčavši kroz mrak.- Ovamo - Amerikanac se okrenuo Heshmatu - dajte mi vašu pušku. Mehdi, na moj znak osvijetlite krov. Osvijetlite, zatim zadržite osvijetljeno ako ga uhvatite.Randall je otpuzao iza auta, ciljajući puškom prema krovu. Nije bilo prvi put daje izložen noćnoj snajperskoj vatri. Bio je s 26. vodom marinaca u Khe Sanhu cijelu zimu 1968. Mnoge je noći proveo ležeći na vrećama punim pijeska i gledajući svijetleće brodove C-47 koji su svojim Mike Mike oružjem pokušavali izvući položaje NVA1, a njihovi su crveni tragovi ispunjavali zrak; u tišini koja je trajala u međuvremenu, neprijateljski su se snajperisti vraćali i pucali, pucali, pucali u mirnu, opkoljenu bazu. Ležeći ovdje i čekajući idući korak, neželjene su se uspomene na zimu prije jedanaest godina vratile u sjećanje, i gotovo je očekivao da vidi kako se u tami C-47 uzdiže iznad njega. Pripremio je pušku, stavio oko na ciljnik i povikao:- Sada!Svijetle zrake bijele svjetlosti zasjale su, trepereći, a zatim pronašle1 NVA - kratica za North Vietnam Army - vojska Sjevernog Vijetnama krov, brzo svjetlucajući nad njim. Ničeg i nikog tamo nije bilo. Bez upozorenja, s prozora na prvom katu odjeknuo je hitac: reflektor se rasprsnuo u komadiće letećeg stakla i ispao iz čovjekovih ruku na asfalt, gdje je kratko odzvanjao kao alarm. Njegova se jeka stopila s noći i utihnula.

- Isuse! - povikao je Randall. - Tko god bio, taj momak misli ozbiljno. Skupite ljude pod zid gdje ih ne može naciljati. Zatim uđite. I budite brzi, prije nego ostali otvore vatru.Heshmat je načas oklijevao, nevoljko prihvaćajući Amerikančeve naredbe. Znao je da nema izbora. Randall je imao borilačkog iskustva, imao je osjećaj za djelovanje pod vatrom. Iranac je dao upute. Njegovi su ljudi brzo potrčali prema zidu koji je okruživao sve četiri strane kuće. Svakog su trenutka očekivali još jedan pucanj, još jednu smrt, ali sve je bilo tiho osim njihovog disanja i udaranja srca, koje je svakom od njih odzvanjalo u ušima. Na drugu su naredbu bacili granate preko zida i otvorili vatru iz strojnice prema gornjem katu. Staklo se smrskalo a meci praskali po sobama na gornjem katu. Ostavivši dvojicu da ih pokrivaju, preostali su agenti jurnuli u kuću.Heshmat je mecima izrešetao ulazna vrata prije nego ih je gurnuo nogom, a zatim je ponovno zapucao prema prostoriji ispred sebe. Pričekali su da na stražnja vrata uđe skupina te da im se pridruži u dnu stubišta. Prizemlje je bilo čisto. Sigurno su svi teroristi bili na katu i čekali ih, odlučni da to sve završe u jednom trenutku nasilja. Heshmat je naredio da stave maske, a zatim bacio cilindar sa suzavcem na prvi kat. Pričekali su da se aktivira, ali prošla je dugačka minuta bez ikakvog pokreta. Tko god je bio gore, ostao je na mjestu.Jedan je iz skupine kratko zapucao po stubama, a zatim potrčao prema podestu. Ponovno je otvorio vatru, a zatim se zaustavio. Ostali su se rasporedili po stubama. Svi su bili obeshrabreni muklom tišinom koja je nastala nakon svakog pucnja, svake aktivnosti. Randall se prisjetio

tišine u Khe Sanhu, beskrajnih ponora koje su pratili urlici smrti. Ispred njih na vrhu stubišta bila su troja vrata. Ako njihovi protivnici ne izađu, oni će morati ući. Na kraju kratkog podesta, desetak je stuba vodilo na krov. Teroristi su do sada već mogli biti tamo. Heshmat se obratio ljudima na arijskom zidu.- Rashide, Mahmude! Vidite li koga na krovu? Obojica su zanijekala.Heshmat se, sada na vrhu stuba, okrenuo prema ljudima iza sebe.- To je sređeno. Ulazimo. Ahmade, Ali, uđite u sobu lijevo, Reza i Jaafar desno, Randalle, pođite sa mnom i Sadiqom; upadamo u srednju sobu. Provjerite streljivo. Sada, krenite na položaje.Muškarci su se poredali po stubama do podesta, spremni za pokret, s prstima na okidaču. Na jednu jedinu Heshmatovu riječ Otvorili su istovremeno paljbu, pucajući u vrata i zidove, a zatim •e povukli.Randall i Heshmat jurnuli su na srednja vrata, dižući oružje. Prizor koji su ugledali zaustavio ih je: na suprotnom zidu visjela iu tijela sedmorice muškaraca - poput krvavih lutki, s prerezanim grkljanima, očiju izbuljenih i beživotnih. Krv je još curila iz rana; dugački nož, ljepljiv od crvene tekućine, ležao je pokraj nogu jednog od muškaraca, a pokraj njega bila je puška s dalekozorom - sigurno je to bio snajperist.Nakon pruženog otpora vjerojatno je sišao i obavijestio ostale da nema smisla bježati. Nije bilo drugog oružja, osim noža i puške.Umjesto da ih uhvate žive, oni su se šćućurili uza zid i dozvolili snajperistu da im prereze

grkljane, prije nego je sjeo kraj njih i sebi oduzeo život na isti način.Randall se, iako je bio naviknut na scene nasilja, okrenuo, duboko potresen onim što je vidio, bezrazložnošću i pretjeranošću. Nisu samo krv i nered ili odvratno obješene glave potresle Randalla - kao agent organizacije koja se svakodnevno bavila nasiljem i nemilosrdnom smrti vidio je mnogo gorih stvari. Ono što ga je potreslo i što je znao da nikad neće moći izbrisati iz sjećanja sve dok je živ, bila su lica - sedam lica s izbuljenim očima, smrtno ukočeni, ubijeni na isti način, svi istog izgleda fanatične predanosti, gotovo ushićenja, pogleda koji kao da se rugao tišini i bljedilu smrti koja ih je zadesila.Okrenuvši se, Randall je vidio Ahmada i Alija koji su ušli iz sobe s lijeve strane. Ništa nisu našli, soba je bila prazna. Užasnuto su gledali prizor koji su Heshmat i ostali otkrili; i sam je Heshmat bio zatečen stravičnim pokoljem u sobi. Zatim se Reza, jedan od dvojice muškaraca koji su pretražili drugu sobu, pojavio na vratima. Užasnuo se ugledavši tjelesa. Heshmat se upitno okrenuo prema njemu.- Gospodine, bolje da uđete.Svi su krenuli za Heshmatom u prostoriju s desne strane. Ono što su vidjeli nije bilo tako užasno kao scena u prvoj sobi, ali se isticalo na grozan i okrutan način. Soba je bila mali arsenal oružja. Puške, strojnice, pištolji, kutije sa streljivom, eksploziv, granate,... složeni uzduž zidova bili su dostatni za pedeset, čak stotinu ljudi. Muškarci u susjednoj sobi nisu bili nenaoružani. Randallu se po glavi vrtjela misao. Zašto nisu uzvratili vatru, osim snajperskih hitaca? Što ih

je navelo na smrt od noža zadanu od jednog između sebe, svoga suborca, radije nego da se bore s neprijateljem i zadaju mu barem neznatnu ranu? Ili su samo nastojali izbjeći ranjavanje i zarobljavanje?Sišli su u prizemlje. Ovdje ih je čekalo još jedno iznenađenje. U kuhinji je peć na ugljen još gorjela, a njezina su vratašca bila otvorena. U peći su mogli razaznati crne ostatke knjiga i papira uguranih na brzinu i zapaljenih uz pomoć parafina. Pucnjava je poslužila da dobiju na vremenu dok ne unište papire. Kad se okrenuo da ode iz kuhinje, Randall je opazio da se Heshmat sagnuo i podigao nešto stoje palo pod stol. List plavog papira bio je presavijen tri, četiri puta. Iranac ga je otvorio, preletio pogledom, namrštio se, a zatim ga ponovno presavio i stavio u džep. Vidio je da ga Randall promatra i okrenuo se.- Peter, bojim se da ćete morati ostati. Trebat ćemo vas da potvrdite što se ovdje dogodilo. Nadam se da razumijete.Razumio je. Zato su ga i poveli u ovu akciju. Heshmat je samostalno pokrenuo akciju, bez naredbi odozgo, nadajući se da će sam moći iskoristiti informacije koje bi dobio nakon ispitivanja ove grupe, a možda i one iz Moqaddema. Želio je da pođe i Randall za slučaj da nešto krene po zlu. Heshmat je mogao iskoristiti CIA-in navodni interes da prikrije svoje tragove. Randall je, naravno, mogao otići, ali je znao da ne bi stigao niti do vrata. Napokon, snajperist je mogao ispaliti četiri hica prije nego se ubio: četiri pucnja i četiri smrti. Randall je ostao. Nešto mu je govorilo da ne pita što piše na papiru koji je Heshmat spremio u džep.

3. poglavlje

TEHERANPetak, 21. listopada 1977.

Skupina od osam žena, odjevenih u crne feredže1 s velom dugačkim od glave do pete po islamskom Iranu, teško se probijala kroz mnoštvo u ulici Buzarjomehri, prometnu južnoteheransku ulicu na sjevernom dijelu bazara2. Ulice su ovdje uske i napučene ljudima, kuće stare i derutne. Prije mnogo generacija to je bio sjeverni rub starog Teherana, prije nego se grad počeo protezati dalje na sjever, pletući mrežu blistavih modernih cesta prepunih sjajnih automobila, bijelih masivnih zgrada obloženih zelenim i ružičastim mramorom, ostavljajući napuštenu, nenastanjenu i propadajuću prenapučenost južnog dijela. Ljeti, pluća starih četvrti grada gore i spržena su od sparine koja ondje nastaje, ostaje i raste. U tim dijelovima gdje se sudaraju vjera i siromaštvo, SAVAK-ova ticala teško prodiru.Bilo je rano jutro, a ulice su već bile pune ljudi; žene u dugačkim, crnim i cvjetnim feredžama koji su ih poput plašta obavijali od glave do pete, skrivajući pohabanost njihove kućne odjeće ispod vela uniformnosti; muškarci u jeftinim verzijama zapadnjačke odjeće - jakne, prsluci, košulje bez ovratnika - uglavnom s bradom neobrijanom tri do četiri dana. Nitko nije pridavao pozornost na skupinu žena dok su napuštale glavnu ulicu i zašle u Naser-e Khosraw, kratku ulicu koja se protezala bočno odstarog Citadel Squarea, gdje su smještena ministarstva pravosuđa, financija i trgovine, od

kojih je svako predstavljalo ironičan komentar siromaštva koje ih okružuje.Odmah je nadesno bio put koji vodi u labirint uskih prolaza s malim knjižarama. Žene su skrenule i ušle u vijugavu uličicu, prolazeći kroz niz prolaza sve dok nisu stigle do trgovine nalik ostalima, s natpisom »Ketabforushiye Shiraz«. Na obavijesti koja je visjela s unutarnje strane staklenih vrata pisalo je: »Oprostite, zatvoreno zbog bolesti«, ali prva je žena pokucala i pri-čekala. Za nekoliko sekundi vrata su se otvorila i žena je ušla. Nije bilo ni riječi pozdrava između nje i muškarca koji je otvorio vrata, zatvorio ih i zaključao nakon stoje cijela grupa ušla.Predvođene muškarcem, žene su prošle kroz vratašca u stražnjem dijelu trgovine iza kojih su stube vodile u skučeni podrum osvijetljen jednom električnom žaruljom. U dnu stuba zastali su, skinuli feredže i smotali ih u zamotuljke. Veo može sakriti više od pukog siromaštva i ružnoće; svih osam žena, zapravo, bili su muškarci, jedan četrdesetih godina, a ostali na izmaku dvadesetih! Muškarac koji ih je pustio u trgovinu uzeo je feredže i pokazao im da sjednu uza zidove sobe. Svi su osim starijeg muškarca zastali i izuli cipele prije nego su kročili na tepih. To je bio skupocjeni kermanski ćilim od svile, sjajan, s pticama i cvijećem i bogatom bordurom isprepletene perzijske kaligrafije - stihova iz Rumijeve poeme1. Raskošne boje i mekana, privlačna tekstura bili su u oštroj suprotnosti s bijedom sobe u kojoj se nalazio.- Pričekajte - rekao je stariji muškarac, očito vođa. - Odmah će doći. - Uspeo se stubama s čovjekom iz trgovine i zatvorio za sobom vrata na vrhu stubišta. U tišini koja je ispunjavala sobu

svi su šutjeli. Bili su umorni i zbunjeni. Dugo su putovali da bi stigli u Teheran tog jutra, ali nitko nije znao točan razlog zbog kojeg su pozvani. Svaki je od njih bio smješten u drugom hotelu i nije znao gdje su smješteni ostali. Čekale su ih detaljne upute kada i gdje trebaju preuzeti feredže koji su bili za njih pripremljeni u paketićima i dobili su upute o susretu s osmim muškarcem, vodičem. To je bilo sve što su znali.Petnaest je minuta prošlo u tišini prije negoli su se vrata na vrhu stubišta ponovno otvorila. Jedna je osoba načas zastala, a zatim sišla niz stube. Bio je odjeven u crnu abuz odoru vjerskog vođe, i nosio je mali crni turban čvrsto svezan oko glave. Njegovo je lice četrdesetogodišnjaka bilo usko i bradato, ali oči su ga činile starijim. Umjesto desne šake imao je batrljak omotan tankom crnom lanenom tkaninom. Stajao je na svijetlom tepihu, a njegova crna odjeća i crne, umorne oči bile su u potpunoj suprotnosti sa sjajnim sagom kao stoje to bila i prostorija. Mlađi su muškarci ustali i stavili desnu ruku na prsa u znak poštovanja. Niti jedan od njih nije prije vidio tog čovjeka, ali pogled na ruku koju nije imao govorio im je tko je on. Njegovo je ime često odzvanjalo u ušima i bilo na usnama. U prigušenom svjetlu i tišini svaki je od njih mogao čuti jako i jasno udaranje svog srca.Stariji se muškarac izuo i sjeo na tepih licem prema sugovornicima. Pozvao ih je da sjednu.- Znate tko sam i što sam, vidim to u vašim očima. Ne bojte se. Ono što vam trebam reći duboko vas se tiče, ali nisam vas došao kazniti. Naprotiv, došao sam odati vam počast. Ali, najprije vas moram izvijestiti o stvarima o kojima ništa ne znate.

Zastao je na tren, prelazeći očima po licima ispred sebe, važući, procjenjujući, iskušavajući. Na kraju je ponovno progovorio.1 aha - grubo seljačko sukno; ogrtač od vune ili kostrijeti (grube kozje dlake).- Prošlog je tjedna sedmero vaše braće poginulo u kući na sjeveru grada, u raciji SAVAK-ovih agenata. Oduzeli su sami sebi živote da izbjegnu uhićenje i ispitivanje kako niti jedna informacija ne bi došla do neprijatelja. Nikad nećete doznati njihova imena, niti će se o njima više govoriti, ali znajte da su njihova imena poznata onome kojeg nema na ovom sastanku, onome s kim će njihova imena biti sigurna.Oči su mu zasjale dok je izgovarao zadnje riječi hvatajući pogled svojih sugovornika. Oni su razumjeli njihovo značenje.- Ta sedmorica - nastavio je - bila su izvježbana za izvođenje misija važnih za našu stvar, naš cilj. Morali su doći u Teheran na završni dio obuke, ali ih je SAVAK otkrio i pogubio. Sedam boraca je poginulo. Sedam ih treba zauzeti njihovo mjesto.Muškarcima koji su mu sjedili sučelice, riječi mršavog čovjeka bile su zastrašujuće teško razumljive. Ali, svi su razumjeli jedno: oni su bili ta sedmorica pozvanih da zauzmu mjesto poginulih. Znali su da ih je samo jedna osoba mogla pozvati. Slušali su u tišini dok je muškarac nastavio.- Na vrijeme ćete doznati detalje misija koje su odabrani trebali izvesti. Reći ću vam samo glavni cilj tih misija. Svaki je imao zadatak da prati, promatra i ubije jednog od sedam svjetskih vođa. Sedam ubojica, sedam vladara: iranski šah Muhamed Reza, Khaled, kralj Saudijske Arabije, predsjednik

SAD-a James Čarter, Leonid Brežnjev iz SSSR-a, izraelski premijer Rabin, egipatski predsjednik Anwar al-Sadat i papa Pavao VI. Svaki je od vas, danas ovdje prisutnih, izabran zbog dokazane odanosti našem cilju i učitelju. Vi se već godinama pripremate i pokazali ste se sposobnim u teškim situacijama i u opasnosti. Bili ste često testirani, svi vi, a da to niste ni znali, od ljudi koje niste ni vidjeli ni čuli i dokazali ste svoju sposobnost i poslušnost. Danas će svakom od vas biti povjeren jedan vladar, čiji će život od tog časa biti usko povezan s vašim, a smrt neumoljivo povezana s vašom. Dan naše pobjede je vrlo blizu. To može biti ove godine ili za nekoliko godina. Možda će smrt jednog ili više ovih ljudi biti potrebna za ostvarenje naših najširih planova. Ono čemu se mi nadamo ovdje u Iranu ne može biti odvojeno od politike ostatka svijeta. Ako se neko ubojstvo pokaže potrebnim, prije dana pobjede ili nakon njega, jedan će od vas biti pozvan da izvede svoju životnu misiju. Možda ćete osobno morati ubiti ili će to učiniti netko drugi - kada dođe vrijeme svaki od vas znat će kako najbolje organizirati ubojstvo. Neki će od vas, ili možda svi, poginuti obavljajući zadatak. Ali, golema je nagrada za mučeništvo.Večeras će vas odvesti na drugo mjesto, u drugi grad, gdje će započeti vaša posebna priprema. Neko ćete se vrijeme svi zajedno pripremati, a zatim ćete imati individualne pripreme. Povremeno ćete opet biti zajedno pozvani za posebne zadatke, ali na kraju neki će od vas otići u inozemstvo da započnu misiju, dok će ostali ostati ovdje u Iranu i čekati naredbe. U početku će vaši učitelji možda biti okrutni, okrutniji nego što možete zamisliti, ali s vremenom ćete to shvatiti i cijeniti. Nećete

biti podučavani samo ubijanju, učit ćete jezike, politiku, religiju, trgovinu, financije i diplomaciju. Vaš će um i tijelo biti spremni za sve kušnje kojima budu izloženi. Dobit ćete nova imena i nov identitet. Više nećete o sebi misliti kao prije, bit ćete druge osobe. Vaši će životi imati samo jedno značenje i jednu svrhu: obavljanje misije, smrt sedmoro ljudi ili njihovih nasljednika. Vaša je odgovornost velika, a vi ćete naučiti kako je ispuniti ili poginuti u pothvatu.Pogledom je polagano prelazio preko lica muškaraca ispred sebe i zaustavio se najednom licu, gledajući u njegove oči; lice usko i asketsko, a oči izmučene, duboke i zelene.- Huseine - obratio mu se jednoruki čovjek - ti me poznaješ. Sreli smo se prije, kad sam te obučavao u planinama Kurdistana. Ti me razumiješ. Bojiš me se, ne zbog neznanja kao ostali, već upravo zato što razumiješ. Što želiš reći?Mlađi gaje čovjek pogledao, sigurnog pogleda, nepokretnog lica. Po tisućiti put pitao se kako je čovjek u crnom izgubio ruku. Svi su znali da ju je sam odrezao kao čin pokore za zlo naneseno njihovom učitelju - nekoliko se puta onesvijestio dok je rezao ručni zglob i gotovo je umro od boli i gubitka krvi. No, nije nosio batrljak kao znak pokore, već kao počast unutarnjoj pobjedi. I o tome ni s kim nije razgovarao. Mladić mu se obratio mekim glasom.- Koga trebam ubiti? Tko je izabran za mene?Obrćući posljednje riječi, čovjek u crnom mu je izravno odgovorio.- Ti si izabran da ubiješ Čartera, predsjednika Sjedinjenih Država. I reći ću ti, jer vidim u tvojim očima: ubijajući njega, sigurno ćeš i sam poginuti. Vidim krv posvuda oko tebe, u tvojim

očima, kosi i odjeći; vidim kako se utapaš u moru krvi, toneš, a krv te pokriva. - Čvrsto je sklopio oči i zašutio.Sedam blijedih lica činilo se poput sedam lica mrtvaca u sobi u Qolhaku. Ali oči su im bile žive. U svim je očima bio strah i užas pomiješan sa zbunjenošću i poštovanjem. I još nešto, nešto što se ne može imenovati, gorući, svijetli, tinjajući plamen. A iza svjetla tama.

4. poglavlje

DHATIRQSubota, 12. studenog 1977.

Nedostajao je sat vremena do zalaza sunca zadnje subote u mjesecu dhu'l-qa'da. Sutra, prvog dana mjeseca hadža, počet će godišnje hodočašće u Meku i već se milijun hodočasnika slilo u sveti grad sa svih strana zemlje. Došli su brodovima i avionima, automobilima i devama, čak i pješice, hodajući mjesecima, čak godinama da postignu svoj životni cilj. Božji je blagoslov bio siguran za one koji izaberu težak put do mjesta rođenja Proroka Muhameda, i onaj tko možda pogine na tom putu nada se raju. Sada su bili ovdje, na kraju svog puta, desetine tisuća ljudi u skupinama nagrnule su u gradić, dramatično povećavajući njegovu populaciju; gomila ljudi zaokupljena jednim jedinim ciljem.I još su pristizali. Čak i sada, ceste koje vode u Meku bile su zagušene mnoštvom koje se guralo i u

kojem su bile teško raspoznatljive odvojene skupine predvođene mutavvifom, službenim vodičem odgovornim za smještaj i prehranu hodočasnika, te za ispravno izvođenje obreda hadža. Vodiči su bili nadležni za glatko provođenje velikog godišnjeg obreda. Mnogi od njihovih klijenata, hodočasnika, nisu nikada prije bili u inozemstvu, mnogi se čak nisu udaljili od svog rodnog mjesta više od deset milja, a samo malobrojni govorili su arapski. Većina je mogla recitirati stihove ili odlomke iz Kurana, no tek je nekolicina uistinu govorila jezik.Dok su se približavali zabranjenom gradu svojih snova, izrazi na licima hodočasnika znatno su se mijenjali, pogled ispunjen zamorom i dosadom od dugog putovanja zamijenio je izraz snažnog poštovanja, straha i introspekcije. Meka je okružena ne kakvom ogradom ili jarkom već stupovima koji označavaju granice svetog zemljišta haram, kojeg niti jedan nemusliman ne smije prijeći pod prijetnjom smrtne kazne. Prije te točke, međutim, nalaze se postaje na kojima se hodočasnik, ako to već prije nije učinio, mora zaustaviti, obući ihram, bijelu halju od dvije neporubljene plahte, koja će obilježiti njegov ulazak u stanje obrednog čišćenja i omogućiti mu sudjelovanje u obredima malog ili velikog hodočašća.Nekoliko milja istočno od Meke nalazi se postaja Dhat Irq, gdje hodočasnici iz Iraka i istočnijih zemalja prelaze iz svog svakodnevnog stanja u stanje ihrama i napokon nastavljaju do same Meke. Ovdje se mnoštvo počelo prorjeđivati dok se krvavocrveno sunce spuštalo prema zapadnom horizontu, napuštajući Meku i Jeddah da bi konačno zaronilo u vode Crvenog mora. Neopažena od skupine

u bijelo odjevenih hodočasnika, četiri su se jahača pojavila na istoku, a njihove su se spore deve uspele na greben s kojeg se vidjela cesta. Ne progovarajući ni riječ, četvorka se zaustavila i natjerala deve da kleknu. Iscrpljene su životinje bespomoćno kleknule ne ispustivši ni najslabiji zvuk, a šutnja im je godinama usađivana grubim postupcima njihovih gospodara, čiji životi često ovise o tajnosti i snazi iznenađenja.Sva su četvorica bila odjevena u crno, lica skrivenih iza lithama, vela karakterističnog za unutrašnjost pustinje duboko na jugu. Polagano su sjahali, ukočenih i upaljenih udova od višednevnog forsiranog marša, osušenih usana, odjeće zaprljane pijeskomi prašinom. Preko ruba vela, divlje i okrutne su oči poput očiju jastreba bešćutno gledale u mnoštvo hodočasnika koje se na cesti guralo. Nekada bi se možda bili zaletjeli među njih, željni grabeža ili samo prepada, ali danas su došli u Dhat Irq zbog drugog razloga. Trojica su bila Beduini Bani Rashida, vukovi iz unutrašnjosti pustinje, ljudi izoštreni od rođenja nemilosrdnim okruženjem koje je samo najjačima i najotpornijima dopustilo da prežive. Četvrti je stajao podalje od ostalih, tamnih i zasjenjenih očiju kao i ostali, ali oživljenih nekom drugačijom vatrom.Mjesecima prije, pronađen je u deliriju, umirući u pustinji blizu Abu Farisa. Skupina rawashidskih ratnika, vraćajući se iz napada na logor u Bani Saaru, našla ga je u jarku umirućeg. U drukčijim okolnostima bili bi ga ostavili njegovoj sudbini: nema krajnosti u pustinji, nema prostora za sućut ili milosrđe, pogotovo zato što je to bila godina teža od mnogih za Rawashide u Empty Quarteru. Dok su se okretali da odu, jedan od njih, oštrijeg

vida, opazio je rame umirućeg čovjeka koje je bilo izloženo suncu. Na leđima je imao okrugli rodni znak tamniji od ostatka kože, ali iste strukture. Beduini u pravilu nisu religiozni, ali su praznovjerni i ovaj ih je čovjek podsjetio na »pečat proročanstva«, koji je prema legendi bio smješten između Muhamedovih ramena.Jahači su odnijeli umirućeg čovjeka u kamp, gdje su ga njihove žene hranile i njegovale. Za tri se dana oporavio i mogao je govoriti. Ono što im je morao reći zainteresiralo ih je, a njegove su oči osvojile njihova srca. Za mjesec dana, cijela mu se skupina od sedamdeset muškaraca obavezala na vjernost kao što su prije četrnaest stoljeća prvi sljedbenici Muhameda iz Medine pristupili ratnoj obvezi, zaklevši se da će ga braniti svojim životima ako za to bude potrebe. I ubrzo, to je bilo potrebno.Za nekoliko su tjedana on i mala skupina odabranih otputovali u pokrajinu Hadramawt, posjećujući kampove u Bait Kathiru i Bait Imaniju, prije nego su krenuli sjeverno prema Empty Quar-teru. Krajem listopada krenuli su na mučno putovanje kroz srce pustinje, preko suhog oceana gorućeg pijeska koji ih je napokon doveo u Dhat Irq i na granice svetog teritorija Meke.S njihove je lijeve strane niz greben potočić tekao prema rječiči, gdje se voda skupljala za hodočasnike. Mladi je Otavbi napustio svoje prijatelje i krenuo prema potoku. Brzo je skinuo svoju prljavu putnu odjeću, otkrivajući mršavo preplanulo tijelo s kojeg su već davno nestali svi tragovi mekoće. Oprao se štedljivo koristeći vodu, izvodeći glavno islamsko pranje poznato kao ghusl. Zatim je iz torbe koju je donio sa sobom uzeo britvicu i nastavio brijati tijelo, nakon čega je

podšišao bradu i nokte i namirisao se. Bio je spreman za ihram. Prišao mu je jedan od suputnika noseći dvije plahte čistog bijelog platna koje je izvadio iz naprtnjače. Zagrmio gaje plahtama, prva je dosezala od struka do koljena, a druga preko lijevog ramena, leđa i prsa.Kad se odjenuo kao hodočasnik, okrenuo se prema Meki i izveo obrednu molitvu, a zatim glasno izgovorio svoju namjeru za manje i veće hodočašće, umru i hadž. Napokon je ustao, obuo par jednostavnih sandala i kriknuo:-Labbaika!Njegov je glas odzvanjao u sumrak preko stijena, kamenja i crvenog pijeska i nestajao u tišini. Zastao je, a zatim se okrenuo svojim suputnicima, koji su puni poštovanja stajali uz njega dok je on dostizao stanje ihrama. Jedan po jedan dolazili su pred njega spuštene glave.Neko im je vrijeme tiho govorio dok je nebo iznad njih postajalo ljubičasto, a potom crno. Pojavile su se zvijezde, a s ceste dopirao sitni zvuk zvončića iz karavana zakašnjelih hodočasnika. Tu i tamo ljudi bi zastali radi večernje molitve, ali gore na grebenu vrijeme je bilo zaboravljeno dok je mladić govorio svojim suputnicima gorljivim, zvonkim glasom, iskazujući svoju zahvalnost i pružajući ohrabrenje za predstojeće dane. Napokon je završio i iz torbe pokraj nogu izvadio svežanj pisama.- Ibn Ghabaisha, ti ćeš uzeti pisma i podijeliti ih Avvamirima, Banu Yasima i Manasirima. Ti ćeš, Salime, ove odnijeti u Al'bu Shams, Banu Rivam i Habus. A ti ih, dragi moj prijatelju Mabkhaute, moraš odnijeti u Mahru i Qarru. Znam što tražim od vas ishvaćam da to nije mala stvar. Ali, morate odnijeti ta pisma. Dok budem u Meki, molit ću da

se ponovno sretnemo. Ako ne na ovom svijetu, sigurno ćemo se sresti na drugom, uz vode Kavvathara pokraj Sidra Tree.Ušutio je, a zatim prišao svojim prijateljima i rukovao se sa svakim pojedinačno, bez riječi gledajući u njihove suzama ispunjene oči. Zatim je otišao, a tama je progutala bijeli sjaj njegovog ihrama dok se spuštao niz greben i pridružio se ostalim hodočasnicima na cesti.

MEKANedjelja, 13. studenog 1977.

Tu je noć prespavao u malom šatoru s četvoricom Indonežana i njihovim mutawwifom, ali je ustao prije zore i nastavio put, brzo hodajući prema svom cilju, a njegovo je uzbuđenje raslo sa svakim korakom bliže gradu. Bilo je podne kad je stigao, iscrpljen ali ushićen. Ne mareći za mnoštvo koje gaje guralo sa svih strana, bez odmora, uputio se ravno u Veliku džamiju sred koje je Caba, fokus molitva sveg islamskog svijeta. Ulazeći u džamiju kroz golema vrata Da'udiyya, kročio je u more žive vjere, val za valom u bijelo odjevenih muškaraca i velom omotanih žena koji su se polagano okretali oko velike kocke Ćabe, kamena odjevenog u svoj zlatom izvezeni kiswa' od teške crne tkanine, nepromijenjenog oblika otkada gaje Abraham sagradio prije beskrajno mnogo godina. Mladićeva su gola stopala gorjela na bijelim mramorom popločanom tlu, dok je uranjao u gibajuću masu hodočasnika i ubrzo krenuo prema jednoj strani zgrade da započne obavezno obilaženje sedam puta, koje započinje i završava na Crnom kamenu, zatvorenom u okov od svijetlog srebra, poput vrijednog dragulja u prstenu.

' kiswa - skupocjeno pokrivalo od crnog brokata kojim je za velikh hodočašća pokrivena Caba.

Kada je posljednji put poljubio Crni kamen, napustio je džamiju kroz Safa-vrata i obavio obred trčanja sedam puta između Safa i Marwa. Manje je hodočašće time obavio, vratio se u džamiju i ponovno se uputio u Ćabu. Pomične su stube bile položene uza sjeverozapadni zid, u kojemu su sedam stopa iznad zemlje bila smještena mala vrata. Stube su tamo bile postavljene na uporabu dostojanstvenicima koji su trebali stići i nekoliko mutawa'-ina, vjerskih policijaca stajalo je čuvajući ih od pritiska običnih hodočasnika.Iznenada, nastalo je komešanje dok se skupina marokanskih hodočasnika počela svađati s policajcima, zahtijevajući da uđu u unutrašnjost svetišta. Smatrali su da na to imaju pravo jer su građani Feza, najsvetijeg grada Sjeverne Afrike, mjesta svetišta Mawlay Idrisa. Skupina Saudijaca, nepokolebljivih vahabita, za koje je postojanje bilo kojeg drugog svetišta osim Ćabe bilo bogohuljenje, približila se Sjevernoafrikancima. Dok je prepirka bjesnjela i dobivala na snazi, jer se pridružilo još hodočasnika, mladi je Otavbi izmakao čuvarima i brzo se i tiho popeo stubama. U trenu je prošao kroz vrata i ušao u svetište, najsvetije od svetih, najdublje spremište euharistije.Srce mu je udaralo dok je stajao u maloj prostoriji, praznoj, osim tri stupa koja su podupirala krov te zlatnih i srebrnih svjetiljki koje su visjele sa starinskog stropa. Napisi na arapskom prekrivali su zidove. Zatvorio je oči i pokušao zamisliti trenutak pri-je mnogo stoljeća kada je Muhamed, vrativši se u Meku, kao osvajač

ušao upravo u ovu sobu, srce arapskog idolopoklonstva i štapom počeo uništavati bezbrojne idole Ćabe glasno vrišteći: »Istina je pobijedila, laž je nadvladana«. Otvorio je oči i ponovno promislio. Istina je pobijedila, a laž će ponovno biti nadvladana.On je doživio svoje uskrsnuće, a sada je još jedno uskrsnuće trebalo doći. Ali, najprije treba proći vrijeme skrovitosti, ghaybe. Okrenuo se i izašao na sjajnu sunčevu svjetlost.

Druga faza

5. poglavljeTEHERAN21. prosinca 1978.Američko veleposlanstvo na otmjenoj teheranskoj aveniji Takht-e Jamshid udomilo je CIA-in stožer za Srednji istok.Složena je obavještajna mreža kroz regiju bila povezana nizom pomno zaštićenih komunikacijskih sustava do prijamne sobe i sobe za analizu podataka koje su činile srce mreže. Ovdje su se dekodirali, ispitivali i kategorizirali kodirani izvještaji dobiveni iz Zaljevskih država, Saudijske Arabije, Iraka, Turske, Afganistana i iranskih gradova. Tijekom 1978. pozornost ureda bila je usmjerena na izvješća lokalnih agenata.Od siječnja, zemlja je bila potresana revolucionarnim pobunama. Iz neke srednjovjekovne tame, muškarci odjeveni u tamne ogrtače i žene s dugim crnim velovima pojavljivali su se na ulicama glavnih gradova, plačući, pjevajući, suprotstavljajući se mecima šahovih postrojba. Tisuće su bile ubijene i zakopane, a druge tisuće su ustajale i zauzimale njihovo mjesto. Pobuna

mnoštva koja je prijetila da sruši palaču snova i noćnih mora Pahlavijevog režima započela je tijekom svetog mjeseca muharema, u vrijeme žalosti povodom smrti imama Huseina, kada su religijski osjećaji dosegli grozničav vrhunac. Sada je ponovno bio muharem i kraj možda nije bio daleko. Prije dva vikenda, 8. i 9. prosinca, dvije je tisuće Amerikanaca pobjeglo iz zemlje prije zatvaranja aerodroma Mehrabad. U nedjelju, desetog, više od milijun demonstranata šest je sati marširalo ulicama Teherana. Sutradan, dva su se milijuna ljudi suprotstavila šahovim tenkovima, grabeći rukama grube, kod kuće napravljene, zeleno-crveno-crne zastave: zelene za islam, crvene za mučeništvo icrne za šijizam, oblik islama koji je dominirao u Iranu od šesnaestog stoljeća.Izvan veleposlanstva bile su postavljene posebne straže marinaca: dio britanskog veleposlanstva bio je napadnut u studenom i postojala je stalna prijetnja da se nasilje opet usmjeri prema ovim mjestima koja su pobunjenici doživljavali kao mete, simbole mrskog im imperijalizma. Jutros je šah zamolio Gholama Huseina Sadeghija da osnuje civilnu vladu, što je vodilo daljnjem pogoršanju stanja u zemlji. U glavnoj zgradi veleposlanstva, u prostoriji smještenoj dva kata ispod površine zemlje, tri su muškarca sjedila za malim, drvenim stolom, lica osvijetljenih slabim svjetlom. Peter Randall i njegov pretpostavljeni, Howard Straker, CIA-in šef teheranske misije, kratkom su obavijesti pozvani na sastanak s Brandonom F. Stewartom, šefom CIA-nih operacija za područje Srednjeg istoka.Stewart je premješten u Teheran iz Langleva, Virginia, kada je CIA-in stožer za Srednji istok

bio ovdje prebačen iz Nikozije 1973. Njegov dolazak trebao je potaknuti određeni pomak u tadašnjim složenim odnosima između Sjedinjenih Država i Irana, nakon Nixonovog posjeta Teheranu u svibnju 1972. kada je postignut tajni sporazum o prodaji svih vrsta konvencionalnog oružja Iranu koja mu budu potrebna, uključujući borbene zrakoplove F-14 i F-15. OPEC-ovo povećanje cijena nafte iz 1973. povećalo je prihode Irana i omogućilo šahu da započne najveću trgovinu oružjem svih vremena. CI A je silom došla u Teheran i Richard Helms, direktor Agencije do unatrag godinu dana, imenovan je američkim veleposlanikom, a to je mjesto zadržao do1976. Sada je sve bilo pred rasulom, uništenjem godina rada u lamo nekoliko mjeseci. Stewart je bio zabrinut. Njegovo napeto lice i crne oči odavali su uznemirenost, uznemirenost koja je trajala, kao i rak koji je već neko vrijeme skrivao i za koji je znao da će ga ubiti. Govorio je tiho, ali u polumračnoj sobi njegov je ton imao autoritet.- Najprije - započeo je - želim vas izvijestiti daje ovaj sastanak strogo neslužben. Prostorija je osigurana prije deset minuta; potpuno je sterilna. Nikakve se zabilješke ne smiju voditi, a ja neću obavijestiti gospodina Sullivana o našem razgovoru. Kao veleposlanik, on ima pravo znati za sve razgovore koji se tiču unutrašnje sigurnosti, ali moje naredbe iz Langleva to nadilaze. Iranski su poslovi polučili previše međunarodnih posljedica da bi bili tretirani samo na unutrašnjoj razini.4 1 National Securitv Councilij* J State Department - ministarstvo vanjskih poslova SAD-a

Postoji još jedan razlog zbog kojeg želim zadržati ovaj sastanak u tajnosti. Postoji ozbiljno političko neslaganje u Washingtonu oko situacije ovdje. Kao što obojica znate, predsjednikova politika u vezi s ljudskim pravima bila je djelomice odgovorna za Zahtjeve za liberalizacijom koja je započela ovdje prošle godine. On još tjera šaha da postupa u rukavicama, ali iskreno, stvari su Otišle daleko iznad toga. Zbigniev Brzezinski i Nacionalni savjet za sigurnost huškaju protiv Čartera State Department. Zbigniev želi stabilnost u regiji i ne zanima ga način na koji će to postići. I Pentagon je u to uvučen. Imam pouzdanu informaciju da planiraju zaigrati na čovjeka po imenu Huvser, generala zračnih snaga; njegova je službena dužnost osigurati da vojska ostane lojalna vladi, ali neslužbeno ima ovlasti organizirati državni udar ako to bude potrebno da se ponovno preuzme kontrola nad situacijom. Stajalište Langleva je daje Agencija voljna podržati udar Ako uspije. Ali, kao što obojica znate, mi održavamo vezu s anti-ljevičarskom frakcijom Homeinijeve opozicije, i osobno mislim da je on vjerski vođa koji će odnijeti pobjedu. Šahovo je vrijemena izmaku, to je sigurno, i tko god pobijedi morat će zadobiti popularnost ili ćemo se vratiti na početak. Ako komunisti preuzmu kontrolu, slobodno se možemo oprostiti s ovim mjestom, da ne govorim o ostatku regije. Problem je što je opozicija sada prokleto zbunjena. Čim osvoje vlast, ovi će momci kopati jedni drugima oči. Dakle, koga ćemo podržati? Ako izaberemo pogrešnu grupu, bit ćemo po strani godinama, možda zauvijek. S druge strane, ako mognemo naći malu skupinu s velikom moći unutar šireg opozicijskog

pokreta i damo im pravu podršku, moći ćemo zadržati kontrolu.Kao što ste obojica svjesni, najveći je problem prikupljanje obavještajnih podataka. Do siječnja, dobivali smo pouzdana izvješća o glavnim opozicijskim skupinama, ponekad od samih njihovih članova. Ali vjerski službenici puno su konspirativniji, a u vjerske je strukture gotovo nemoguće prodrijeti. Naši standardni izvori, kao što su konzuli, službenici mirovnih snaga, znanstvenici i ostali ne mogu s njima uspostaviti učinkovit kontakt. Većina naših ljudi čak i ne govori dobro perzijski jezik, k vragu. Mnogo je Agencijinih iranskih agenata povezano s poštenom političkom opozicijom, ali su njihova izvješća beskorisna jer ne sadrže detalje o zbivanjima iza scene u džamiji, a već je prekasno regrutirati nove ljude. Ne optužujem vas, samo kažem kako to izgleda na nivou Srednjeg istoka i u Langlevu. Nakratko je zastao, dopuštajući da se slegne smisao njegovih posljednjih primjedbi, koje su pojačavale nelagodu kod druge dvojice muškaraca. Stewart nikada nije bio terenski agent, ali je obavještajce na terenu znao kontrolirati i njima manipulirati. - Dakle, Howarde - nastavio je - prije nekoliko dana poslao si mi izvješće o SAVAK-u koje me je navelo na razmišljanje. Čini mi se da smo našli trag koji tražimo. Želim da pregledaš materijal o Heshmatu, tako da ga razjasnimo i uključimo Petera. Peter, ne moram ti reći daje to vrlo povjerljiv materijal. Straker je kimnuo, svladavajući svoju nestrpljivost prema Stewartu. Čovjek je bio uredski agent, državni činovnik koji nije ništa znao o pravim problemima obavještajnog rada koji se odvijao na terenu. Njegov sažetak o poteškoćama oko dobivanja informacija o sadašnjim

oporbenim skupinama nije spomenuo desetoricu agenata ubijenih u nezaštićenim operacijama u Teheranu, Shirazu, Babulsaru i Navrizu od početka godine, a da ne spominjemo nekoliko drugih koji su nestali pokušavajući se ubaciti u ekstremističke vjerske organizacije u Yazdu, Mashhadu i Qumu. Prije nego što završe nemiri, još će života biti izgubljeno, a nitko ovdje ni u Washingtonu neće preuzeti odgovornost, čak niti izraziti nešto više od pukog žaljenja. Osobno je poznavao svakog od tih muškaraca. Četvorica su bila oženjena, a njihove su žene bile kod kuće, udovice koje će jednoga dana morati sresti. Ništa nije govorilo da ih mora sresti, nije bilo propisa koji je to od njega ili ikog drugog zahtijevao. No, znao je da će se s njima morati suočiti. Lijevom je rukom primakao velik, tanki, žućkasti dosje.- Prije nekoliko dana - započeo je - javio mi se Ben Gershevitz, glavni MOSSADOV agent koji je ovdje u izraelskoj misiji. Već godinama Ben je uključen u selektiranje SAVAK-ovih agenata za naprednu pripremnu obuku u Izraelu i on nas izvješćuje o njihovim unutarnjim stvarima - omogućujući nam dvostruku provjeru. Za vrijeme našeg susreta potvrdio je nešto što smo već tjednima znali iz drugih izvora: ljudi napuštaju SAVAK poput štakora koji su primijetili da se razina vode diže. Civilni napad na SAVAK-ov stožer ovdje u Teheranu prije nekoliko tjedana uplašio je čak i neke čvrste momke, a kada su u studenom zapovjedniku Naseriju stavljene lisičine, to nije utješilo nikoga.Jedan od glavnih ljudi koji su se sakrili je Masood Heshmat, čovjek kojeg svi motrimo već neko vrijeme. Prije nego je umakao, Heshmat je uništio sve svoje spise o ispitivanjima, tako da nitko

poslije ne može pouzdano otkriti vezu između njega i njegovih žrtava - pa ipak, ako ga uhvate, mislim da nekoliko nedostajućih spisa neće spriječiti metak koji mu slijedi. No, nije gubio vrijeme uništavajući drugi materijal, uglavnom većinu dosjea o drugim ljudima u SAVAK-u, kao i o agentima MOSSAD-a i CIA-e, smeće koje je skupljao kao neku vrstu osiguranja. Ben se primio tog posla i ono što je ostalo nakon čišćenja dosjea o njegovim momcima, dao je meni. Do sada većina je toga bačena u peć za spaljivanje, a ja bih samo želio daje i Heshmat otišao s tim. Ali, postoji jedan dosje koji sam zadržao. To je ovo ovdje.Dvaput je zagladio žućkasti dosje, a zatim ga otvorio. Unutra je bio pregršt papira pričvršćenih zajedno.- Na privješenoj je ceduljici pisalo »Goruh-e Qaf«, Q-skupina. U početku nisam mogao shvatiti značenje imena, ali počevši čitati, shvatio sam da slovo Q označava Qolhak. - Preko stola je pogledao Randalla. - Papiri se odnose na skupinu koju je Heshmat pronašao u Qolhaku prošlog listopada u raciji u kojoj ste ga vi pratili.Stewart je lagano podigao obrve i pogledom okrznuo Randalla.U redu je, gospodine. - Straker se brzo uključio. - Peter je podnio potpuno izvješće o incidentu. Za vas sam o tome napravio sažetak. Ipak, čini se da je Heshmat postao opsjednut tom grupom. Nije imao nikakvu čvrstu informaciju, ali je uspio povezati neke vrlo zanimljive pretpostavke i jedan ili dva ostatka dokumentacije. Postoji potpuno izvješće o raciji u Qolhaku, koje uključuje fotografije sedmorice poginulih muškaraca, zajedno s detaljnom autopsijom i otiscima prstiju, informacije o kući i iskaz pravog Heshmatovog doušnika, naznačenog

samo kao »Muhamed«. Ali, zanimljivi su neki od drugih papira. Najviše me brine ovaj. - Iz dosjea izvuče mapu i odmota je na stolu.Ovo je zemljovid Irana koji prikazuje detalje svih glavnih američkih vojnih i obavještajnih postrojenja u zemlji. Većina je informacija o tome strogo povjerljiva. Nečuveno je da teroristička grupa ima pristup takvoj vrsti materijala. - Straker je izvukao još jedan komad papira iz dosjea. - Prema Heshmatovoj zabilješci, ovaj je list dobio od svog doušnika Muhameda. To je popis pošiljki oružja koje su dopremljene skupini preko Chilivanda na gilanskoj obali Kaspijskog mora; neki od dostavljenih predmeta su poprilično teški i nisu uključeni u popis oružja pronađenog u kući nakon racije. Drugi list sadrži samo popis imena. Neka imena su mi nepoznata, ali znojim se od onih koja mi nešto znače. Prvo je Feisal, iza kojeg stoji 1975. godina, kada je nećak počinio atentat na njega u Rijadu. Nakon toga dolazi Khaled i arapske riječi min qarib, koje znače »uskoro«. Zatim Mohamed Reza i Anwar, vjerojatno Šah i Sadat; nakon njih također piše min qarib. Poslije toga nema ničeg što bi mi nešto značilo osim jedne stavke. To su perzijske riječi boz-e kuhi poslije kojih stoji 1976. godina. Prvo sam prešao preko toga, zatim sam shvatio da postoji prijevod rečenice koji ima smisao. Peter, govori li vam to što?Randall je sjedio zatvorenih očiju, ali je pozorno slušao što Straker govori. Ne otvorivši oči, izustio je jednu jedinu riječ.- Ibex.Straker je potvrdno kimnuo i nastavio.- Postoji još jedan list koji počinje s popisom imena, a ostatak se sastoji od neke vrste simbola:

niza slova zajedno povezanih u neprepoznatljive riječi, zatim oblici bez značenja, kao talisman ili slično. Vidio sam takve stvari na bazaru, ali ne vidim im smisao. Vidite li i ovjdje značenje, Peter? Vi ste ekspert za perzijski.Straker se samo djelomice šalio. Randall se, zapravo, ozbiljno zainteresirao za studij perzijskog u vrijeme svog sedmogodišnjeg boravka u Teheranu; tečno je govorio i čitao te završio studij književnosti i opće kulture, koji je zapadnjacima predstavljao problem. Uzeo je papir od Strakera. Velik list papira išaran crvenom i crnom tintom odmah je prepoznao; isti list papira koji je Heshmat pokupio u kuhinji, u Qolhaku. Pri vrhu stranice četiri su imena čitljivo bila napisana rukom, sva četiri arapska: Asma bint Manvan, Abu Afak, Ka'b ibn al-Ashraf i Abu'l-Huqayq. Randallu ta imena nisu ništa značila, ali su na neki način bila starinska i bio je uvjeren da ih je već negdje čuo ili o njima čitao. Talisman ispod toga bio mu je nerazumljiv, kao i sam tekst: bio je besmislen, nerazumljiv. Ili, možda, šifra.- Gospodine, ne vidim nikakva smisla, ali mislim da poznajem nekoga kome bi to moglo nešto značiti. S vašim dopuštenjem, želim mu to pokazati, ako mislite da bi pomoglo. Mislimna profesora Ashrafija. Straker je kimnuo.- Da, naravno, Ashrafi nam je u prošlosti bio od velike pomoći, možemo mu vjerovati, čak i u sadašnjim uvjetima. Oprostite - vi to znate bolje od mene, Peter. U svakom slučaju dajte mu da vidi, no nemojte mu reći ništa što ne treba znati.Stewart je upao, uznemiren što razgovor izmiče njegovoj kontroli, postajući teško razumljiv, vrlo stručan i ezoteričan.

Howarde, zar nemate ideju tko bi mogli biti ovi ljudi? Sve mi se to čini nejasnim. I ne razumijem arapske veze.Da, gospodine, to je malo nejasno. U početku sam mislio da se radi o ogranku Muslimanske braće. Primjena i planiranje asasinacija vrlo se dobro uklapa u sliku koju su oni stvorili o sebi. Ali, našao sam bilješku na poleđini Heshmatovog dosjea pisanu njegovim rukopisom. Navodi imena nekolicine važnih šijitskih svećenika, džamija i teoloških fakulteta u Qumu i Mashhadu. Prema Heshmatovim bilješkama, ova grupa povezana je sa svima njima . To me navelo na razmišljanje da se radi o onima koje tražimo, koje ćemo trebati kada dođe vrijeme. Braća su ortodoksni, dosljedni suniti, znači da ih moramo isključiti - to je kao da isusovce povežemo s metodistima. Ne, ovo su šijitski teroristi i koliko znamo, mogli bi biti prava snaga koja pokreće vjersku oporbu. Tko god bili, pakleno su utjerali strah u kosti našem prijatelju Heshmatu.Zašto tako mislite?Zbog njegove bilješke na omotu dosjea, gospodine: »Smatra se daje kontakt u ovoj fazi previše opasan. Ne preporuča se daljnje istraživanje. Dosje završen«. Mislim daje bio prestravljen, gospodine.

Dakle, zašto onda mislite da mi možemo uspostaviti uspješan kontakt?Izgleda da ne možemo. No, moramo pokušati. Heshmat je bio SAVAK-ov agent: možda je imao posebne razloge za strah od te grupe. Napokon, bio je odgovoran za smrt sedmorice nedugo prije. Možda se njegovi razlozi ne mogu primijeniti na nas. Ako ih možemo identificirati i uspostaviti kontakt odgovarajućim kanalima, moći ćemo im pomoći,

osnažiti ih i dovesti na vlast kada revolucija doista bude na putu, zatim ubaciti naše ljude ili kupiti neke od njihovih. Neka Peter ponovno otvori Heshmatovu istragu. Ako je voljan to učiniti, svakako. - Straker je pogledao Randalla, znajući da će pristati.Naravno, želio bih pokušati - uzvrati Randall. Bio je zaintrigiran. Već je u to ionako bio uvučen prije godinu dana u Qolhaku. Već tada je znao da je to tek početak. Onih sedam mrtvih lica još ga je proganjalo. Sva su ona bila povezana zajedno u jednu sudbinsku spiralu. Da je onda znao završetak svega što će se u međuvremenu dogoditi, bio bi ustao i izašao iz sobe, iz zgrade, iz Irana.- Pretpostavljam da imamo i vaše dopuštenje, gospodine? - Straker se obrati svome nadređenom. Precizno govoreći, nije mu bila potrebna Stewartova dozvola za obavljanje unutrašnjih poslova. Ali, činilo se da su u ovaj posao uključeni i Arapi i želio je biti pokriven u slučaju da se istraga mora voditi i izvan Irana.Stewart se na trenutak zagledao u dvojicu nasuprot sebi. Znao je da ga obojica smatraju činovnikom, oruđem ljudi iz Bijele kuće, političara u šminkerskim odijelima. Ali, u ratu je radio kao agent na terenu zajedno s OSS-om, CIA-inim prethodnikom. To je znalo vrlo malo ljudi, a on nikada nije govorio o svojim iskustvima. Tijekom tih godina razvio je sposobnost predosjeća-nja, instinkt koji ga nikada nije napustio. Sada, dok je gledao preko stola, osjećao je smrt. Izmučen predosjećajima, kimnuo je i ustao.I ostali su ustali. Straker uzme žućkasti dosje i preda ga Randallu.- Trebat će vam, Peter.- Hvala.

Krenuli su prema izlazu. Došavši do vrata, Randall zastane.- Gospodine, upravo sam se sjetio što znače imena, ta arapska imena.Straker i Stewart okrenuli su se prema njemu s upitnim izrazom lica.- To su imena četvorice ubijenih na zapovijed Proroka Muhameda dok je bio u Medini. Njihov zločin gaje vrijeđao, pisanje prostačkih stihova, širenje nezadovoljstva.Straker je zatresao glavom, zbunjen.- Ne razumijem. Zašto su njihova imena na ovom papiru?- Mislim... mislim da je to neka vrsta opravdanja. - Randall zapravo nije mislio na »opravdanje« već na »zazivanje«.Sva trojica su šutjela. Stewartov predosjećaj smrti sada je bio jači i puno dublji.

6. poglavlje

TEHERAN27. prosinca 1978.

Zvuk sličan pucnju iz pištolja probudio je Petera Randalla. Još napola spavajući, skotrljao se s kreveta, puzeći po podu, rukom tražeći Browning pričvršćen ispod okvira kreveta. U sobi je bilo tiho, a blijedo je svjetlo ranog zimskog jutra prodiralo kroz tanke rolete. Zatim je odjeknulo nekoliko pucnjeva, pet u slijedu, koji su dopirali s ulice. Randall se otkotrljao do prozora, podigao

do razine podboja i oprezno pogledao kroz rub roleta. Čim je to učinio, jedan stari peykav' je ponovno zapucao kroz ispušnik na drugoj strani ulice, dok gaje njegov vozač uzaludno pokušavao pokrenuti. Randall polagano izdahne i spusti roletu na mjesto. Vani je bilo hladno.Opet je sanjao Vijetnam: isti san, isto lice, isti krikovi. San se nije nikada mijenjao. Kako se i mogao promijeniti? Za Randalla taj je dan bio Vijetnam, sve ostalo je bilo prije ili poslije. Uvijek će sanjati taj dan i Rilevevo lice, iskrivljeno od strašne boli uvijek će se izdizati iz grimizne tame, izbuljenih očiju i usta širom otvorenih u nijemom užasu.Krevet je bio prazan. Fujiko zasigurno nije mogla tako rano otići. Pogledao je na sat: bilo je sedam i deset, a prije devet nije trebala biti u veleposlanstvu na Takhte Jamsidu. Zazvao ju je, a ona dovikne:- Ovdje sam, pripremam doručak. Prošlo je sedam. Zar još nisi ustao?

ipeykav - tip automobila

Fujiko je bila druga tajnica u američkom veleposlanstvu i Randall je s njom živio gotovo godinu dana. Bila je polu-Japanka i polu-Šveđanka. Roditelji njezine majke došli su u San Francisco iz Yokohame nakon potresa 1923.; otac joj je pak bio pripadnik druge generacije doseljenika, čiji su djedovi došli iz Malmoa u posljednjem desetljeću devetnaestog stoljeća. Za vrijeme drugog svjetskog rata, baka i djed s majčine strane bili su internirani i izgubili su farmu voća u južnoj Kaliforniji kupljenu deset godina prije i koju su zapravo počeli krčiti '41. Nakon

rata su dobili beznačajnu naknadu, a na mjestu svoje farme vidjeli su golem čikaški kombinat koji je njihovu zemlju pretvorio u prašnjavu rupu, nakon što su ostvarili zavidnu dobit. Rezultat je bio da su oboje izgubili povjerenje u mogući »američki način života« za sebe. Do svoje smrti početkom 60-ih, živjeli su s Fujikinim roditeljima, unoseći u njihovu kuću osjećaj trajnog gubitka - gubitka tradicionalnih vrijednosti, identiteta i časti. Kada su Amerikanci bacili atomsku bombu na Hiroshimu i Nagasaki 1945. godine, odbacili su sve tragove svoje budističke vjere. Fujiko je bila odgajana u atmosferi duboke podvojenosti, nikad sigurna u svoj identitet nije mogla biti ni Japanka niti Šveđanka, k tome obeshrabrena da se osjeća Amerikankom. Peter je osjetio daje zato odabrala karijeru u diplomatskoj službi: to je bio način da pronađe sebe pronalazeći svoju zemlju; nešto zbog čega je trebalo otići u inozemstvo.Ovdje u Teheranu mogla je biti Amerikanka unatoč svojim bademastim očima i koži boje meda.Randall je zgrabio odjeću i krenuo u kupaonicu. Fujikin je glas ponovno dopirao iz kuhinje upozoravajući ga da će mu se kava ohladiti.- Stižem za dvije minute! - povikao je.Kada je nakon šest minuta ušao u kuhinju, Fujiko je već sjedila za stolom, pijući kavu i jedući za doručak jaja benedict s tankim komadom kruha.- Prekasno! - Osmjehnula se. - Pojela sam tvoja jaja, počela su se hladiti. Uzmi koje iz hladnjaka, ako želiš.Već se drugi put ovaj tjedan dogodilo da je pojela njegova jaja. Odlučio je da nije gladan, sjeo je i natočio šalicu kave. Kava je zanosno mirisala: aromatična zrna bila su svježe pržena, dobavljena

ravno iz opskrbnog ureda veleposlanstva. Iranci su, za razliku od Turaka i istočnih Arapa, pili čaj i bilo je gotovo nemoguće da dobra kava stigne u Teheran.Jeli su i pili u tišini, zadovoljni da su zajedno i da zajedno započinju dan. U početku, njihova se veza sporo razvijala. Peter je upoznao Fujiko u veleposlanstvu, svidjela mu se i nekoliko ju je puta pozvao da izađu. Iskreno govoreći, osoblje veleposlanstva držalo se podalje od agenata. To je moglo dobro funkcionirati u Europi i nekim dijelovima Azije, ali ovdje, u još uvijek tradicionalnom muslimanskom društvu, bilo je teško upoznati lokalne žene. One koje je Randall želio, bile su mu nedostupne, a one dostupne nisu mu se sviđale.Nakon što je otkrila čime se Peter bavi, on i Fujiko prestali su se viđati. No, nakon nekoliko tjedana ona ga je potražila. Ispričala mu se; nije ga trebala prosuđivati po profesiji, već je trebala pričekati i dati mu priliku da se pokaže onakav kakav zapravo jest. To je bilo prvi put u nekoliko godina daje netko posegnuo za njegovim identitetom skrivenim ispod maske njegove službene prirode i u početku je Randallu bilo vrlo teško skinuti tu masku.Njegove veze sa ženama nikada nisu bile jednostavne niti slučajne. Nakon Vijetnama, nije se mogao prepustiti, otvoriti drugima. Čuvao je emocije, postao je škrt na osjećajima, bojao se da ih neće moć nadoknaditi ako se rasipaju. Život agenta ga je još više odijelio, učinio ga zatvorenim, praznim.Ali, Fujiko je pronašla način da probije te barijere, velike i tajanstvene. Nije se mogao obraniti od njezinog polaganog i nenametljivog

pristupa i na kraju, unatoč službenom neodobravanju, odlučili su živjeti zajedno. Njegov čudan život s neobičnim zahtjevima, stalnom nesigurnošću u pogledu raspoloženja, vremena i mjesta držao ih je odvojenim danima, ponekad i tjednima. Ali, ona je ostala. Nikada nije ispitivala, nikad postavljala pitanja, iako je pokušala suosjećati i ublažiti bol koju bi osjećao nakon svake misije.Ona je bila najživlja osoba koju je poznavao; živa i vrlo svoja, neovisna i ženstvena. Nikada ne bi uspjela u diplomaciji; nitko nasmijanih očiju i spontanog načina izražavanja ne treba se nadati uspjehu u diplomatskim krugovima. Namješten osmijeh, lažni stisak ruke, jednostavna dvoličnost - to su bili preduvjeti za uspjeh u diplomatskom svijetu. A on je znao da je i on sam tamnija strana ovog podlog svijeta sumnjivih poslova.Randall je sebe smatrao manje-više običnim proizvodom američke civilizacije. Rođenje 1942. u Chicagu, a nakon dvije godine izgubio je oca u bitci nadmoći - bio je jedan od sedamdeset i jednog zatvorenika hladnokrvno ubijenog na polju pokraj Malmedyja 17. prosinca 1944. Kapetan Randall svom je sinu ostavio uniformu, nekoliko fotografija, nekoliko medalja i osjećaj ponosa, pomiješanog sa srdžbom nastalom iz ništavnosti, što je bio dio nasljeđa njegove žene. Peter je bio izvrstan u sportu i većini sveučilišnih kolegija i studirao je političke znanosti na Yaleu. Nakon magisterija, nekoliko je godina radio na doktorskoj disertaciji o američkoj vanjskoj politici u Perzijskom zaljevu, ali prije nego što ju je završio prijavio se kao volonter za vojnu službu u Vijetnamu. Vidio je akcije u Hueu i Khe Sanhu 1968., mnogo ranjenih i ubijenih

Vijetnamaca, a i sam je dva puta bio ranjen; tri je mjeseca proveo kao podrška Psvopsu u Sajgonu tijekom 1969. i tog se proljeća vratio u Sjedinjene Države, bolestan od rata, vojske i ispraznosti.Bilo je mnogo incidenata u Vijetnamu, mnogo smrti, mnogo lica, mnogo imena. Ali dva su incidenta odskakala, a drugi je, iako za Randalla ne i najgori, konačno utjecao na njegovu odluku da ode. Nekoliko mjeseci nakon ofenzive Tet ljeti 1968., Ran-dallu je povjerena jedinica čiji je zadatak bio uhititi seljake osumnjičene da su VC-ovci u skupini sela između Da Nanga i granice s Laosom. Trebalo im je tjedan dana da se probiju kroz područje, tri puta otvarajući snajpersku vatru, ubivši deset VC-ovaca i zarobivši četrdeset i pet osumnjičenika - muškaraca, žena i djece. Randall je naredio da zatvorenike pošalju natrag u Da Nang na ispitivanje. Tiho su i mrzovoljno, rezigniranih i pasivnih lica, sjeli u redove stražnjeg dijela kamiona.Deset milja izvan Da Nanga, na putu prema Hueu na sjeveru, zaustavila ih je vojska južnog Vijetnama. Pukovnik ARVN-a pristupio je Randallu i upitao ga o prirodi njegove misije. To je bio nizak rastom, dobro uhranjen muškarac, nenasmijan, nezainteresiranog pogleda i očiju koje se nisu nazirale iza tamnih naočala, a u ruci je držao tanki jahači bič. Randall gaje već prije viđao u svakom većem gradu koji je posjetio i naučio je da s njim bude na distanci.Ne zatraživši dopuštenje, pukovnik je slobodno prošetao duž tri kamiona s Randallovim zatvorenicima, ignorirajući američke vojnike u pratnji, pogleda usredotočenog na tihe redove seljaka. Zatim se vratio na početak kolone,

izlajao naredbe nekolicini svojih ljudi i hladno ih gledao kako trče prema kamionima i naređuju zatvorenicima da siđu. Kada je Randall pokušao prosvjedovati, pukovnik gaje jednostavno ignorirao.S rastućim strahom i vrtoglavim osjećajem bespomoćnosti, Amerikanac je shvatio što se događa. Znao je da bi bilo beskorisno, čak i pogubno, pokušati zaustaviti vojnike sa samo dvadesetak ljudi. Zatvorenici su pogurani uz bok kamiona, a vojnici ARVN-ovih korpusa zauzeli su položaje duž ceste poput promatrača sportskog događaja, dok su njihovi drugovi podigli puške i zapucali. Sve je bilo gotovo za manje od minute, ali Randall neće nikada zaboraviti hladnokrvnost kojom je to učinjeno, bezobzirno ponašanje egzekutora ili nevoljnost korpusa koji su ostavili za sobom na cesti umrljanoj krvlju.- Sada ih možeš odvesti u Da Nang, poručnice - rekao je pukovnik dok je gizdavo hodao prema svom džipu. Kolona Južnovijetnamaca krenula je dalje i nestala, još jednom progutana zelenim daljinama pruge za Hue. Randall je naredio da se tijela pokopaju gdje jesu, pokraj ceste, i vratio se u bazu bez zatvorenika. To je bila sitnica u tom svjetskom pokolju, ali zaRandalla i njegove ljude značila je gubitak godina u samo nekoliko minuta.Randall je uložio službeni prigovor na događaj. Dva dana poslije pozvan je na sastanak sa svojim zapovjednikom, pukovnikom T. R. Bradvem. Brady se nasmiješio i dočekao ga srdačno, a zatim prešao na stvar.- Poručnice Randall, znam kako se osjećate zbog ovog incidenta. Sam Bog zna da bih se ja isto tako osjećao. Postoje pravila u ratu koja se moraju

poštivati, isto kao i pravila u baseballu, razumijete. Ovog ste puta vi bili u središtu toga, sine. Momak na koga ste naletjeli zove se pukovnik Ky i moram vam reći da je na ovom području zadao prokleto mnogo udaraca. On je ubojica, nikad nema zarobljenike, čak nikada i ne pita za njihova imena. Pravo kopile. Mrzi VC kao stoje Hitlermrzio Židove, samo što ovaj voli osobno sudjelovati u svemu. No, mi se ne usuđujemo zaustaviti ga, čak se ne usudimo reći mu da se drži po strani. Da to pokušamo, kunem se da bismo bili tako brzo udaljeni iz ove vojske i ove zemlje da se ne bismo uspjeli niti okrenuti. To je njegova zemlja i njegov rat i puno toga što se događa među ovim ljudima ini ne razumijemo. U svakom slučaju, Korejci koje je ubio bili su VC-ovci, tako ste bar rekli u izvješću.Randall je prekinuo.- On nije ubio Korejce, gospodine, hladnokrvno je ubio muškarce, žene i djecu. A oni nisu bili VC-ovci, gospodine, oni su bili osumnjičeni kao VC-ovci. Vjerojatno je polovica njih bila nevina, ali sada nema načina da to saznamo.Pukovnikove su se oči suzile. Njegova je smirenost nestala.- Ne treba mi nikakav pametnjaković, poručnik s koledžom govoriti što jest, a što nije Korejac. Da je stari Ky ubio neke od naših momaka, možete se kladiti da bih ga potražio i doveo pred ratni sud. Ali ovo su bili Korejci protiv Korejaca, a nas se ne tiče što si oni rade međusobno. Ne tiče se mene, a vraški sigurno da se ne tiče ni vas. Ima stvari koje morate shvatiti u ovom ratu, momče, i bilo bi bolje da se prilagodite prije nego upadnete u nepriliku.

Randall je napustio pukovnikovu sobu kipteći od bijesa kakav nikada prije nije doživio, bijesa koji se ubrzo pretvorio u neizmjernu potištenost. Idućih tjedana, uložio je prigovor nekim drugim višim časnicima, ali ofenziva Tet kosila je žrtve posvuda i nitko nije imao vremena, niti namjeru baviti se sudbinom još nekolicine vijetnamskih seljaka. Kada je zatražio novu službu te jeseni, Randall je poslan u Khe Sanh. Ondje je proveo cijelu zimu 1968., upravo u najgore vrijeme. To mu je pomoglo da zaboravi cestu za Hue, tijela i muhe koje su se skupljale dok se još tijela ne bi ni smirila.Nakon odlaska iz Khe Sanha poslanje u Sajgon, gdje je radio za Psyops. Upravo je ondje čuo glasine o pokolju u My Laiu u ožujku prethodne godine, baš nekoliko mjeseci prije incidenta na cesti za Da Nang. Ubrzo je od prijatelja, vojnog obavještajca dobio potvrdu da njegovi zarobljenici iz jednog od sela u kojima je proveo uhićenja nisu bili VC-ovci: došlo je do greške u izvješću obavještajne službe koje je bilo upućeno Randallu. To je bila kap koja je prelila čašu. Već je odslužio više no što mu je bila obaveza. Nakon stoje njegov zahtjev za otpust tri puta bio odbijen, konačno je uspio napustiti službu, dao je medalje prijatelju i napustio Vijetnam.Ali Vijetnam nije napustio njega. Prikradao mu se noću, u snovima. Ponekad je sanjao tijela što leže po cesti, ponekad pukovnika Kya i pitao se kako izgledaju njegove oči iza tamnih, crnih naočala, ali se i u snu bojao skinuti ih. Drugi put, sanjao je Khe Sanh, neprekidno granatiranje iz noći u noć. No, to nisu bili najgori snovi. Najgori je san usnuo jutros. Vijetnam mu je već namijenio najgoru sudbinu, prije negoli je uopće stigao do

ceste za Da Nang ili dugih noći u zaklonu u Khe Sanhu.Dva mjeseca nakon povratka u Sjedinjene Države pristupili su mu muškarci u sivim odijelima i tamnim kravatama, muškarci čija su kratko podšišana kosa i mekani glasovi odavali njihovu neakademsku pripadnost i koji su predložili drugi način života mladom znanstveniku, koji je namjeravao nastaviti raditi na svojoj disertaciji. U početku Randall nije bio oduševljen: rat ga je iscrpio. Ali oni su znali sve o njemu, znali su izgovoriti prave riječi i prešutjeti ono što treba prešutjeti. Rekli su mu za obavještajnu službu, ozbiljno sakupljanje važnih informacija, njihovu primjenu u izbjegavanju nasilja, sprečavanje grešaka i pogrešnih prosudba koje vode ratu i smrti. Igrali su na njegov strah i dvojbe, razlikovali zaključke uma od srdžbe tijela, poigravali se njime sve dok im nije poželio vjerovati, dok nije osjetio potrebu prihvatiti kako je ono što kažu ljudi u sivim odijelima istina ili to može postati.Optimizam 60-ih, retorika međunarodnog mira i suradnje, još su mu uvijek nešto značili i silno mu je bio potreban način da povrati vjeru u sebe. Za vrijeme Dulla, Zaljev svinja je bio zaboravljen i CIA je postala respektabilna sila u svijetu. Pentagonski spisi i ostala otkrića 70-ih još su uvijek bila daleko. Na kraju, bezimeni su ljudi uspjeli uvjeriti Randalla da ga čeka nova uloga, da potreba da opravda svog oca može naći izraz u drugoj vrsti službe, da bijes zbog očeve smrti i izgubljenih majčinih godina mogu biti usmjerene protiv drugog, snažnijeg neprijatelja i tla se njegov očaj zbog nasilja i besmislenosti rata može

kanalizirati u sprečavanje njegovog izbijanja. To su mu rekli i on im je vjerovao.Sada, devet godina poslije, potreba za opravdanjem i bijes su nestali da bi bili zamijenjeni osjećajem blažim od cinizma, ali jačim od ravnodušnosti. Još je uvijek vjerovao u ideale demokracije, ali u godinama provedenim u Teheranu vidio je stvari koje su mu se zgadile i posramile ga. On je sam učinio djela koja bi uvrijedila mladog liberala, što je on nekoć bio, i prešutno dopuštao drugima djela što bi uvrijedila i čovjeka čvršćeg nego što je on postao. Savjest je loš sudrug jednom obavještajcu. Ona može uzrokovati slabljenje odlučnosti, s kobnim smrtnim posljedicama, ne samo za agenta, već i drugih za koje je odgovoran. Randall je još uvijek kontrolirao svoju savjest i pojačao svoju odlučnost koncentrirajući se na slike - na primjer, lica sedmorice ubijenih koje je pronašao u Qolhaku. Ali, slike mogu biti nadoknađene drugima, i njegovo je sjećanje bilo prepuno drugih lica, drugih smrti, kada je svojom rukom držao nož ili pištolj. Fujikin ga je nježni glas prenuo iz sanjarenja. * - Moraš li danas izaći? Ja imam obveze u veleposlanstvu u devet sati kao i obično, ali sam se dogovorila da završim u podne tako da mogu pripremiti izvješće za sutrašnji sastanak. Ako budeš u blizini, možda se mogu vratiti ovamo i pripremiti ručak. Možemo ovdje provesti poslijepodne dok ja čitam izvješće, a zatim pogledati novi engleski film u kinu Atlantik.Svakako, to bi mi se svidjelo. Sto se prikazuje?Peckinpahovi »Slamnati psi«. Krv i hrabrost, pretpostavljam. Ali, pokaži mi film u Teheranu koji to nije.Sinkroniziran?

Ne, danas je utorak - dan kada se prikazuje originalna verzija, a teheranski skorojevići mogu pokazati svojim prijateljima kako je njihov engleski dobar. Ili nije.- U redu - pristao je. - Ne znam što ću popodne raditi, ali moram se vratiti u neko vrijeme, možda čak i za ručak.Posegnuo je za vrčem i natočio još dvije šalice kave. Učinivši to, pogledao je Fujiko s opetovanom mišlju o promjenama što ih je unijela u njegov život. Tijekom nekoliko proteklih mjeseci, postajao je sve zbunjeniji njihovim odnosom. Osjećao je da će uskoro morati izabrati, izabrati između nje i Agencije, između starog života i mogućnosti novog. I bio je sve više siguran da će izabrati nju. Bio je razočaran i uznemiren sjećanjima zbog kojih noću nije mogao spavati. S Fujiko bi se mogao vratiti u Sjedinjene Države i početi zaboravljati sve prazne, gorke godine i mogao bi ponovno otkriti budućnost za koju je mislio daje zauvijek izgubljena.Iznenada, zazvonio je telefon.- Tko bi to mogao biti? Ne očekujem nikakav poziv. Natoči mi kavu, vraćam se odmah.Neočekivani pozivi uvijek su značili nevolju. To je već spoznao davno prije. Svakodnevno mu je telefon provjeravan zbog prislušnih uređaja, CIA-in je stožer često zvao zbog poruka. Na putu do dnevne sobe podigao je slušalicu i progovorio na perzijskom.-Baleh. Manzel-e Randall. Befarma'id.Peter? Kako si? Ovdje Iraj.Iraj? Bok! Nisam očekivao da ću te tako brzo čuti.Iraj Ashrafi bio je profesor na studiju perzijskog jezika na teheranskom sveučilištu; on je podučavao Petera farsi kada je prvi put došao u Teheran i

više od ikoga mu je pomogao da se uklopi u gradski život. Ashrafi je znao tko je Randall i što radi i s vremena na vrijeme mu je pomagao informacijama i prijevodima težih dokumenata. Profesor nije bio uključen u politiku, ali je istovremeno bio strastven zagovornik liberalizacije i pametnog praćenja Zapada. Sada bliži sedamdesetoj nego šezdesetoj godini, profesor je rođen u vrijeme konstitucionalne revolucije i bio je desetogodišnjak kada je Reza-kan svrgnuo posljednjeg vladara iz dinastije Qajar i sebe proglasio šahom. Kao član stare aristokratske obitelji iz Kashana, odgojen je na tradicionalan način, bio je liberalni konzervativac stare škole, ljubazan, kulturan i prema Peterovom mišljenju, vrlo pametan. On i Randall postali su jako dobri prijatelji, uglavnom zbog Randallovog zanimanja za perzijski jezik i kulturu, interesa koji je pobudio sam Ashrafi više od ikoga. Randall je ponekad pomišljao da dade ostavku u Agenciji tako da može kombinirati svoj prethodni posao u političkim znanostima sa znanjem perzijskog jezika i poznavanjem društva održavajući predavanja kao stručnjak za to područje«na sveučilištu u Georgetownu ili nekom drugom. Mnogo je toga vidio od Ashrafija i još je uvijek od njega učio.Slušaj, Peter. Mogu dešifrirati tvoj papir. Otkrio sam mu značenje, vrlo je ozbiljno. Važno je da se vidimo, da razgovaramo. Ne znam gdje si to našao, ali trebao si mi reći. Možemo li se vidjeti tijekom jutra?Zar mi ne možeš sada reći, Iraj? Što piše na papiru?Žao mi je, ali radije ti ne bih govorio telefonom. Možeš li doći u moj ured poslije deset? Sveučilište je sada službeno zatvoreno zbog

nemira, to se često događa, ali obično je službenicima dopušteno da koriste svoje urede i biblioteku. Nekoliko stvari želim pogledati prije nego se vidimo, ali ako nazoveš u deset moći ću ti reći što znam.

U deset? Bit ću tamo. I Iraj - nikom drugom nisi pokazao taj papir, zar ne? Ili o njemu govorio?Ne, rekao si daje povjerljiv. Kolegi sam pokazao nekoliko simbola, no oni sami po sebi ništa ne znače. Sada ne mogu više razgovarati, moja tajnica ima neki posao za mene. Vidimo se u deset.Randall je na trenutak zastao, razmišljajući, a zatim spustio slušalicu. Slegnuo je ramenima i vratio se u kuhinju. Fujiko tamo više nije bilo; vratila se u spavaću sobu da se obuče. Na brzinu je popio kavu i krenuo za njom.Dok je ulazio, ugledao ju je kako stoji ispred zrcala i šminka se. Vidjela je u odrazu da stoji iza nje i promatra je. Njegovo joj se lice činilo tako bliskim, poput nečega što je uvijek poznavala: svijetla kosa što pada preko čela, usne koje su se rijetko smijale, oštra brada koju je tek trebao obrijati. Ali, njegove su oči za nju ostale tajna, tužne i neprobojne. Fujiko je držala nepravdom da čovjek s takvim očima živi život obavještajnog agenta. Ona s njim nikada nije razgovarala o njegovom poslu, jer nije željela da to utječe na njihov zajednički život. Međutim, znala je da će jednog dana o tome morati porazgovarati. Dražesno se okrenula i nasmiješila.- Moram ići ili ću zakasniti. Vidimo se na ručku. Nemoj se zadržati. Znala je da je telefonom nekuda pozvan. Nije joj to smio reći.Uzvratio joj je osmijeh i lagano je poljubio u obraz. Činila se tako sitnom, tako ranjivom. Nije

mogao kontrolirati nemir koji je u tim trenucima osjećao, brigu za nju.- Kreni - rekao je blagim glasom. - Čuvaj se.

7. poglavlje

TEHERAN27. prosinca 1978.

Dugački su se redovi vjernika izravnali, okrenuli jedni prema drugima s tradicionalnim pozdravom, »Mir vama«, i raskinuli. Jedni su žurili kući, drugi su ostali u džamiji slušati predavanje starog mule, koji je zauzeo najdraže mu mjesto u praznom kutu lijevo od mihraba'. Muškarac odjeven u crnu halju i mlađi čovjek koji je stajao kraj njega za vrijeme jutarnje molitve zajedno su izašli iz džamije, bez riječi, ne pokazujući da se poznaju. Vani su s police uzeli svoje cipele prije nego su zajedno krenuli u ledenu bjelinu jutra. Koračali su zajedno, čekajući da se gužva prorijedi. Konačno je muškarac u crnom progovorio, držeći ruku bez šake na ramenu drugog muškarca, stoje ovome bilo užasno.- Sjećaš li se, Huseine, kada smo bili zajedno u Kurdistanu, da si mi obećao poslušnost, poslušnost čak iznad smrti?Mladićevo je lice bilo blijedo. Hladan gaje zrak štipao, uvlačeći mu se u kosti, otkrivajući ga. Kimnuo je.- Danas ćeš održati to obećanje. To ne znači tvoju smrt, ne, ako ne budeš blesav - tvoja je

misija previše važna da bi nepotrebno riskirao. Ali, moraš stalno biti iskušavan, kušati smrt na jedan ili drugi način. Danas moraš učiniti neke stvari, stvari koje zahtijevaju krv.'Bit će krvi, Huseine. Hoćeš lije proliti za mene?Nije trebalo ništa reći, ni prigovoriti, niti pristati. Sve je bilo suvišno. Krv i njezino prolijevanje, smrt i ne-smrt, život i ne-život, sve je u tuđim rukama. On je bio anđeo smrti, njegova ruka hara, ne ruka koja mu je to namjestila, ne ruka koja gaje pozvala kući. Husein je ponovno pogledao čovjeka kraj sebe, s batrljkom omotanim u crni povoj, videći ruku, odvojenu, nevidljivu, neizbježnu. Kimnuo je i nastavio hodati.

Randallov je stan bio smješten na donjem kraju ulice Kakh, blizu kompleksa zgrada ministarstva pravosuđa, premijerova ureda, Senata i Pahlavijeva muzeja. U blizini je bilo i teheransko sveučilište i u hladna prosinačka jutra Peter je uživao ići duljim putem, prolaziti drvoredom u ulicama koje su bile jedan od ugodnijih dijelova novoga grada. Misli o Fujiko i oduševljenje koje je u njoj pronašao bile su mu najviše na pameti i nije želio žuriti, u mislima osjećajući i čuvajući njezinu blizinu, prije nego što ga susret s profesorom Ashrafijem prisili da se vrati u drugu, krutu stvarnost.Bio je rastresen izlazeći iz ulice Fakhre Razi na prometni Bulevar šaha Reze, koji je ime dobio po ocu sadašnjeg vladara. Vješto kročeći kroz užurbani, kaotični jutarnji promet, krenuo je direktno prema ulazu u sveučilište i prijavio se službujućem policijskom stražaru. Iza njega, dječica su vikala igrajući se uz smrznuti kanal

juba, drvećem ograđeni vodeni kanal, koji je prolazio uzduž većine iranskih ulica. Ljeti, on i Ashrafi dolazili bi ovamo i sjedili u sjeni velike platane, slušajući žuborenje vode, razgovarajući o Rumijevim, Hafezovim i Saadovim pjesmama ili o djelima modernih pisaca poput Hedavata, Buzurga Alevija ili Chubaka. Sve se to činilo stranim u odnosu na njegov pravi zadatak ovdje, stvari kojima je trebao svjedočiti i koje je morao činiti u obranu slobode - zadatak koji mu je sve više nalikovao represiji koje su se bojali i njegovi gospodari. No, znao je da su poezija i umjetnost potrebni, da bi se bez njih slomio, da je samo zbog Ashrafija, zbog kulture koju je profesor predstavljao, vodio svoje usamljene bitke.Prilično ružna skupina zgrada izgrađena na uobičajeni način, pusta više no ikada u svojoj zimskoj krutosti, deprimirala ga je dok je kročio prema Ashrafijevom uredu u glavnoj zgradi, fakultetu za umjetnost. Osnovano 1935., sveučilište je često bilo poprištem političkih nemira počevši od šezdesetih, a policija i SAVAK budno su motrili na aktivnosti studenata u krugu i oko sveučilišta. Nakon pobuna 1962., SAVAK-ovi policijski agenti nastanili su se u dvije kuće u pokrajnjim ulicama, Adhar 21 i Anatole France, kako bi bili blizu u slučaju nemira. Više je puta Randall došao ovamo uspostaviti kontakt s iranskim i gostujućim stranim studentima, šaljući izvješća o sveučilišnim aktivnostima u CIA-in stožer-jedan od poslova koji je najmanje volio.Dok je ulazio u hodnik koji vodi do Ashrafijevog ureda na trećem katu, Randall je postao svjestan neuobičajene aktivnosti, čak uzbuđenja. Inače, tajništvo i drugo administrativno osoblje radilo je svoj posao na način prilagođen perzijskom

doživljaju vremena: bez strke, bez žurbe, uvijek postoji sutra. Danas je sveučilište bilo službeno zatvoreno. No, ljudi su se užurbano kretali hodnikom, izlazili i ulazili u urede. Osjetio je da nešto nije u redu. Na kraju hodnika, pokucao je na vrata Ashrafijeve tajnice i ušao. Soba je bila puna ljudi: ostali činovnici i nekoliko članova nastavnog osoblja koje je prepoznao. Profesorova tajnica, sposobna sjedokosa žena od četrdesetak godina, Laila Rasekh, sjedila je na stolici jecajući, držeći rupčić na ustima. Randall je primijetio da i ostale žene plaču, iako manje od Laile. Mladi predavač, Farid Arasteh, kojeg je Randall zatekao u Ashrafijevom stanu nekoliko puta kad gaje posjetio, okrenuo se i prepoznao ga.Aqaye Randall! Khabarra shenidid?Novosti? Kakve novosti?- Znači da niste čuli? Jutros oko devet sati ubijen je profesor Ashrafi na putu do knjižnice. Srušio ga je kamion na sveučilišnom igralištu, na putu ispred zgrade biblioteke.Randall je zinuo u šoku. Kako je to moguće? Razgovarao je s njim nešto prije osam; činilo se nemogućim da mu je samo poslije sat vremena prijatelj mrtav.Sto se dogodilo? - pitao je Arasteha. - Je li itko vidio nesreću?Nitko od nas nije bio tamo. No, neki od knjižničara koji su bili vani u to vrijeme rekli su policiji da je kamionet, volex, ubrzao dok je profesor prelazio. Vozač je iznenada skrenuo da izbjegne mačku ili nešto na cesti i udario profesora. Ali, nije se zaustavio. Nastavio je vožnju, kažu, iako su vikali za njim. Dok je policija stigla, kamion je nestao. Ne mogu prijeći preko toga: razgovarao sam s njim trenutak prije

nego je izašao iz zgrade. Izgledao je zabrinuto. Sigurno je izašao ne razmišljajući. Da se dogodi tako grozna stvar! - Arasteh je bio vidljivo uznemiren; bio je blizak prijatelj profesora i njegove žene.Nekoliko je misli gotovo istodobno prohujalo kroz Randallovu glavu. Volex')Q bio volkswagen, popularni tip vozila u Iranu - popularna i teško uhvatljiva. Iranski vozači često iznenada skrenu, ali samo da izbjegnu pješake koji su došli preblizu, nikada mačke, pse ili slične manje prepreke. Ashrafi nije bio mlad, ali je bio žustar i oprezan i nije žurio prijeći poznato opasne teheranske ulice; bilo bi čudno da je srušen na Aveniji Pahlavi; u sveučilišnom krugu to je bilo nevjerojatno. Randallu je bilo jasno da Ashrafijeva smrt nije bila slučajna, ali nije mogao zamisliti motiv. Predobro je znao daje profesor politički neutralan. Je li to imalo ikakve veze s njegovim posjetom? Okrenuo se Laili Rasekh i, izrazivši žaljenje za profesorom, upitao je li znala za njegov posjet.- Da, gospodine Randall. Dok je izlazio, profesor Ashrafi je ostavio poruku na mom stolu, rekavši mi da vas uvedem u njegov ured ako stignete prije njega. Otišao je u knjižnicu prije nego sam ja došla na posao.- Jeste li uopće napuštali svoju sobu tijekom jutra?- Da, nekoliko puta. Jednom sam išla u zahod, dva puta fotokopirati ijednom uručiti dosje profesoru Mo'iniju.Arasteh je pogledao Randalla, mrka pogleda i zbunjena izraza lica.Peter, kakve to ima veze s Irajevom smrću? Kakve veze to ima s tvojim posjetom?

Ne znam. Vjerojatno nema nikakve veze - oprezno je odgovorio, instinktivno znajući da mora postojati neka povezanost.U tom času, vrata su se otvorila i ušla su dva policajca, a jedan je nosio mali paket. Htjeli su razgovarati s profesorom Mo'inijem, predstojnikom katedre za perzijski jezik. U paketu su bile Ashrafijeve osobne stvari, uzete s tijela u policijskoj mrtvačnici.Dolaskom policije mala se grupa u vanjskom uredu počela razilaziti. Randall je vidio daje Laila Rasekh krenula s njima, s očitom namjerom da kod kuće provede ostatak dana. Zaustavio ju je tiho joj rekavši:- Hanum-e Rasekh. Profesor Ashrafi je imao neke moje važne dokumente. Jutros sam došao po njih. Znam da nije zgodno vrijeme i ne sviđa mi se to što radim, ali je silno važno da ih nađem. Biste li mi dopustili da pogledam jesu li u njegovom uredu?Pitao se, ne prvi put, koliko ova žena zna ili pretpostavlja o njegovom pravom identitetu, pravoj prirodi njegove veze s profesorom. Čudno gaje pogledala, kao daje znala, kao daje i ona predmnijevala da Ashrafijeva smrt nije bila slučajna.- Da, svakako. Nije mi rekao da ima te isprave, ali ako su osobni to ne bi niti učinio. Dođite, vrata njegove sobe su otvorena.Zajedno su ušli u malu, neurednu sobu u kojoj je znanstvenik za sebe stvorio utočište od političkih nemira vanjskoga svijeta. Tri su zida bila puna knjiga, od poda do stropa, većinom na perzijskom i arapskom jeziku, a tu i tamo Ashrafi je objesio kaligrafske natpise koje je godinama skupljao. Skladni, zaobljeni radovi majstora poput Mir Imada

unijeli su vlastiti život u prašnjavu, slabo osvijetljenu sobu.Kročeći ka glavnom stolu, Randall je sustavno, ali ne bez emocija, protresao papire koji su na njemu ležali. Nije bilo fotokopije koju je poslao profesoru. Niti se nalazila na ostalim stolovima. Uz dopuštenje gospođe Rasekh otvorio je veliki ormar s ladicama kraj prozora i pregledao njegov sadržaj. U drugoj je ladici našao dosje sa svojim imenom. Tamo su bila razna pisma i bilješke koje je godinama slao Ashrafiju, ali sva su bila neznatne važnosti. Straga je pronašao omotnicu u kojoj je poslao fotokopiju s popratnim pismom: bila je prazna.Dok je on tražio, tajnica je otišla u svoj ured i kratko razgovarala s profesorom Mo'inijem i policajcem. Zatim se vratila, noseći paket s Ashrafijevim stvarima.- Možda je ovdje ono što tražite, gospodine Randall.Znao je da nije, ali je svejedno pogledao. U paketu je bilo vrlo malo toga. Novčanik i nešto novca, nekoliko fotografija (uključujući i njihovu zajedničku, s izleta na Hafezov grob u Shirazu prije tri godine), osobna iskaznica i druge isprave; bilješke s predavanja; kutija cigareta Winston, Ashrafijeve velike slabosti; sat; dvije kemijske olovke i crveno nalivpero kojim je starac svakodnevno vježbao kaligrafiju. Ni traga zagonetnom dokumentu iz Qolhaka. Možda se negdje ipak pojavi, no Randall se nije previše nadao.Pozdravivši se s Lailom Rasekh i profesorom Mo'inijem, kojeg je slabo poznavao, Randall se uputio prema stubištu. Ovdje više ništa neće doznati. Možda će policija nešto više doznati o volkswagenovom kombiju, ali je sumnjao. Što li je

njegov stari prijatelj pronašao na tajanstvenom papiru da je uzrokovalo njegovu smrt? Peter je bio siguran kako je upravo to bio pravi razlog. Napustio je sveučilište kroz stražnji izlaz i izašao na ulicu Danesh, gdje se nalazio hotel Elizabeth. Ondje je mogao nakratko sjesti uz viski, razmisliti i oporaviti se od šoka izazvanog prijateljevom smrću.Sjedeći u hotelskom baru, razmišljao je o događajima tog jutra. Trebat će pročešljati dosjee radi obavijesti o Ashrafijevim kolegama. Čak bi i simbol s fotokopije, iako izvan konteksta, mogao nešto značiti kolegi kojem gaje stari profesor pokazao. Sljedeći je korak pronaći nekog drugog tko bi mogao dešifrirati taj dokument; ako je Ashrafi to mogao, još će tkogod moći otkriti smisao dokumenta.Sad, kada je Ashrafijeva kopija ukradena, preostao je samo izvornik koji se nalazio u njegovu stanu; morat će napraviti još jednu kopiju za svaku sigurnost. Ispivši svoj drugi viski, napustio je bar i uputio se prema telefonskoj govornici u predvorju hotela. Želio je obavijestiti Fujiko da će se rano vratiti pa ne treba brinuti za ručak. Kad je dobio njezin ured u ambasadi, rekli su mu daje otišla oko deset; trebala je pripremiti dodatni materijal za sutrašnju konferenciju i željela je u miru na tome raditi. Pretpostavio je daje otišla ravno u njegov stan i odlučio še i sam onamo uputiti na ručak, prije nego što počne raditi na središnjem računalu. Povrh svega, želio je biti s njom, reći joj za Ashrafija i potražiti utjehu u njenoj prisutnosti.Dok se vraćao po ulicama 21. Adhar i Farvardin, pogledom je tražio volkswagenov kombi za koji je znao da ga vjerojatno prati. Tko god je

organizirao Ashrafijevo ubojstvo, znao je da Randalla oko deset očekuju na sveučilištu i poslao je nekog da ga slijedi. Jednom ili dvaput pomislio je da vidi oči uperene u njega, ali, kada se okrenuo, nije bilo nikoga tko je gledao u njegovom pravcu. Stigao je do prednjih ulaznih vrata svoje zgrade, stavio veliki ključ u bravu i ušao. Njegov se stan nalazio na drugom katu, u uskom hodniku s dva stana jedan nasuprot drugome.Pozvonio je i pričekao da mu Fujiko otvori. Odgovora nije bilo te je pomislio da je najprije otišla u svoj stan. Pronašao je ključ i umetnuo ga u bravu. Unutra, svjetla su bila upaljena; možda je bila otraga i nije čula zvono. Cesto je sa slušalicama na ušima uživala u klasičnoj glazbi s njegovih ploča. Nije je bilo ni u dnevnom boravku. U stanuje bilo neprirodno tiho. Nešto nije bilo u redu. Protrnuo je, osjećao je da nešto nije u redu, ali nije mogao objasniti što. Hodajući tiho, desnom je rukom posegnuo u unutarnji džep jakne za pištoljem koji je uvijek nosio te krenuo u spavaću sobu. Tišina gaje pritiskala, a njegovo je disanje postalo dugo i šuplje.Osjetio je stezanje u prsima kad se nagnuo da otvori vrata spavaće sobe, visoko držeći pištolj i naslanjajući se na zid. Čuo je tišinu, a zatim tupe zvukove s ulice. Blijeda se svjetlost probijala kroz zavjese, još uvijek navučene. Ugasio je svjetlo u hodniku i pogledao u sobu.Bila je prazna, ali netko je bio ondje. Plahte, odjeća i papiri bili su razbacani posvuda. Kad su mu se oči priviknule na prigušenu svjetlost, vidio je mrlje, tamne mrlje na podu, krevetu i zidovima. Srce mu je stalo. Soba je bila preplavljena krvlju, svježom i na mjestima još vlažnom.

Ona je ležala na krevetu ispod zgužvane hrpe plahti. Odmah je vidio što joj je učinjeno i teško je svladao napadaje mučnine koja gaje obuzela. Ponovno je osjetio mučninu kad je pogledao smrskane ostatke njezina tijela. Bila je izrešetana strojnicom, raskomadana, a dijelovi njezina tijela razbacani po sobi; utroba, meso razderano u komadiće, sve osim lica. Njezino je ljupko lice bilo netaknuto, ali su oči buljile u strop u agoniji i užasu. Zatvorio ih je dršćućim rukama, s emocijama koje nije mogao razlikovati - bol, užas i bijes, izmiješani, zaokupljali su njegovu pozornost. Blijed i nijem, pokrio ju je krvavom plahtom, i dok je to činio ugledao je riječ, jednu jedinu, ispisanu krvlju na zidu iznad kreveta: fahisha. Prepoznao ju je i osjetio kako mu se od tuge okreće želudac. Na arapskom to je značilo »drolja«. Soba se vrtjela oko njega, a on je iz nje isteturao, osjećajući prazninu u mislima i očajan osjećaj gubitka.

8. poglavlje

TEHERAN27. -28. prosinca 1978.

To se poslijepodne, kad su ljudi došli u njegov stan i napravili sve što je trebalo biti napravljeno, Randall probudio iz duboke iscrpljenosti koja gaje morila nakon otkrića Fujikinog tijela. Sjedio je satima, nepomičan, nesvjestan svega oko sebe, preplavljen mislima, čekajući da ljudi završe. Sada mu je bilo zlo od

razmišljanja, od uspomena koje su na njega pohlepno navirale, poput lešinara na strvinu. Hrabreći sam sebe, otišao je u spavaću sobu, koju su ljudi očistili i uredili kao da se ništa nije dogodilo. Krevet je bio namješten kao da ona nije nikada na njemu ležala.Petnaest minuta pregledavanja papira bilo je dovoljno za potvrdu da nedostaje dosje o grupi iz Qolhaka. Jutros su dvije njemu vrlo drage osobe ubijene samo zato da bi netko mogao pronaći jedine postojeće primjerke plavog papira. Zar je sadržaj toga papira bio dovoljno važan da opravda smrt nevinih ljudi? Dohvatio je telefonsku slušalicu, birao kratak broj koji ga je spojio s tajnom telefonskom centralom u podrumu američkog veleposlanstva i zatražio sterilnu vezu s Howardom Strakerom. Linija je odmah bila dostupna.Howarde? Ovdje Peter. Nešto se dogodilo.Znam, već sam obaviješten. Žao mi je što se dogodilo to s Fujiko, Peter. Isuse, rekli su mi... Nema veze, ti to znaš. I pakleno mije žao zbog Ashrafija. Znaš li stoje otkrio?Ne znam. Ubijen je prije nego mije dospio reći. Ali, znam da je bio na tragu nečega, i što god to bilo, zabrinulo ga je: to se osjećalo u njegovu glasu. Nedostaje njegova kopija plavog papira. I dosje je ukraden iz mog stana. Još uvijek ne razumijem kako su znali.- Što ste još radili, osim dešifriranja papira?- Pokušavao sam povezati imena mrtvih muškaraca s fotografijama. Šestero je ljudi radilo na tome, ali do sada ništa nisu otkrili. Nitko ih ne može identificirati po licima, a ni njihovi otisci prstiju nisu registrirani. Već smo trebali otkriti bar jednog ili dvojicu od njih sedam. Zaboga, svi u ovoj zemlji registrirani su za osobnu iskaznicu.

Pretpostavljam da niti jedan od njih nije u registru.- Gdje su vaši ljudi tražili?- U našim dosjeima, SAVAK-u, gradskoj policiji, državnoj žandarmeriji, vojnoj tajnoj obavještajnoj službi, državnom inspektoratu. To sve pokrivamo.- Zadržava li tko?- Mislim da ne. Zašto i bi? Odobrenje koje mi je Stewart dao bilo je prilično velika glupost. Mislim da nitko ne bi imao vremena ukloniti sve važne dosjee, čak i da su znali što tražimo.- U redu. Što ćete sada napraviti?- Potražiti Heshmata. Imam čovjeka koji se raspituje, ali do sada ništa. Ako mu je i bio na tragu, Heshmat je sigurno načuo da se raspitujemo i dublje se sakrio. Ali, ja ga sam planiram potražiti, on nam je jedini siguran ključ u ovom čitavom poslu. Mislim da znam lagani način kako ga istjerati, ali trebam vaše odobrenje za neslužbenu izlaznu vizu, koristeći bilo koju od naših redovnih izlaznih ruta. To će mi poslužiti kao mamac.- Za Heshmata?Ne, za čovjeka koji će me odvesti k njemu. Heshmat neće napustiti zemlju. Ne još. Sada je sigurniji ovdje, gdje ima veze i pristup novcu. Vani veze i sredstva kotiraju iznad pariteta, i on bi bio u opasnosti od opozicijskih grupa u Europi ili u Sjedinjenim Državama. Za Heshmata želim novi identitet. Kad završim s njim, neće mu biti važno gdje je; otići će gdje god mu predložim. Koliko vremena trebate da mu pribavite novi identitet?Dajte mi dvadeset i četiri sata. Izlazni put mogu organizirati odmah. Protekla smo tri tjedna ljude izvlačili preko Makuau sjevernu Tursku. Hoće li to biti dovoljno dobro?

- U redu je. Je li se veza u Makuu promijenila?Ne, samo ga pošalji na uobičajenu adresu. Ja ću se pobrinuti za ostalo. Ali iskreno, Peter, mislim daje bolje da vas maknem s ovog slučaja. Već sada su vam za petama i pokušat će vas eliminirati za slučaj da vam je Ashrafi rekao ono stoje znao. Peter, najbolje da večeras napustite zemlju. Dajte mi ime vaše veze, čovjeka za Heshmata, recite gdje ga mogu naći i ja ću se povezati s njim.Žalim, Hovvarde, ali ne dolazi u obzir. Trebam srediti neke stvari. Samo ne želim da me netko vidi dok napuštam ovaj stan. Možete li to urediti? Otići ću u sigurnu kuću na Jordanu.Peter, žao mi je zbog Fujiko, znam kako se osjećate. K vragu, možda i ne znam. Ali, ne možete sudjelovati u istrazi zbog osobnih razloga. Tako ćete raditi pogreške, velike pogreške, krivo procjenjivati situaciju, biti ugroženi.Pet dana, to je sve što želim; možda i manje. Želim ovo završiti. Počelo je sa mnom i Heshmatom u Qolhaku. I završit ću s njim. On zna više nego je napisao u dosjeu, to obojica shvaćamo. Vi ste me u ovo uvalili, znači, dugujete mi pomoć. Pomozite mi da ga pronađem.Osobno, Peter, dajem vam četrdeset i osam sati. Izvijestit ću ipak Brucea Fostera, da i on može upasti u akciju. Poslat ću kombi tamo za pola sata, oni će vas izvesti.

Čovjek kojeg je Randall tražio bio je bivši SAVAK-ov agent Nurullah Baqirzadeh. Radio je u iranskom veleposlanstvu u Ženevi, SAVAK-ovom stožeru u Europi, u koordinaciji nadzora nad iranskim disidentima u Francuskoj, Zapadnoj Njemačkoj i Velikoj Britaniji. U kolovozu 1976. protjeran je iz Švicarske zajedno s Ahmadom Malek Mahdavijem,

prvim tajnikom ambasade koji je imao cjelokupnu odgovornost za SAVAK-ove operacije u zapadnoj Europi. Vrativši se u Iran, zaposlio se u specijalnom uredu kao špijun starijih SAVAK-ovih službenika u Teheranu, dok je radio za Heshmata kao istražitelj u Comiteu. Randall je uvijek od njega dobivao upotrebljive informacije, uvijek za visoku cijenu. Od ljeta se skrivao na raznim mjestima, uglavnom u Teheranu. Triput je preko posrednika stupio u vezu s Randallom, tražeći pomoć za bijeg iz zemlje. Randall je znao daje očajan. Specijalni su dosjei iz ureda procurili članovima SAVAK-a i Baqirzadeh je bio u većoj opasnosti od svojih bivših kolega nego od opozicije. Želio je pokušati povezati se s grupama disidenata u Sjedinjenim Državama ili južnoj Americi. Randall gaje do sada izbjegavao, u slučaju da kao uzvrat za svoje usluge zatreba nešto vrednije od novca koji mu je Baqirzadeh nudio. Napokon, novac je uglavnom i došao od Randalla i nitko ga baš silno nije želio natrag.Do idućeg podneva Randall je pronašao bjegunca Baqirzadeha u njegovom najnovijem skloništu. Baqirzadeh je uvijek imao bliske kontakte s organiziranim kriminalom u gradu, i Amerikanac nije bio iznenađen doznavši da živi blizu Rayya, u južnom dijelu Teherana, u jazbini ilegalnih kockara i pijanaca koju je vodio Hadži Reza Turk. Hadži Reza zaradio je bogatstvo poslije rata, uglavnom investirajući u nekretnine, ali i vodeći znatan dio teheranskog crnog tržišta. Njegova je kockarnica bila opasno mjesto. Hadži Rezini razbojnici, njegovi chaqukashani, bili su poznati po svojoj nesklonosti da postavljaju pitanja prije nego što nožem probodu nezvanog gosta a njegovo tijelo bace u jub. Jubove u južnom Teheranu

trebalo je često čistiti. Stoga je Baqirzadeh onamo otišao nesumnjivo kao uzvrat za korisne informacije i obećanje da će uslijediti još. Hadži Reza je mogao unovčiti informacije toliko brzo koliko je trebalo njegovim knjigovođama da novac nestane iz čovjekova vidokruga. Vremena poput ovih bila su dobra za ljude njegova kova.Jug teheranskog željezničkog kolodvora je terra incognita, čak i plan grada završava s kolodvorom kao da on označava kraj svijeta, gdje previše znatiželjan putnik u potrazi za dalekim obalama može pasti u bezdan. To područje i jest svojevrstan ponor kojemu nema dna. Teheran oštro ponire od planine Elburz na sjeveru; temperature progresivno rastu, a zrak postaje prljav dok se spuštate južnije, sve dok ne stignete do Rayya, starog Rhagesa, koji je izgubio mnogo od svoje veličanstvenosti. Dok su bogati gradili svoje vile u hladnim, prostranim širinama sjevera, siromašni su gurnuti u vrveću masu i sve veću napučenost užarenih slamova južnih dijelova grada. Ovdje se siromaštvo, vjera i kriminal sukobljavaju u svijetu neprijateljstva prema teheranskoj srednjoj klasi i prema strancu, i prijetnja su i jednima i drugima. Randall nije bio budala. Rijetko bi zalutao u ovaj dio grada, nikada sam. Ići direktno u Baqirzadehovo sklonište bilo bi isto što i zatražiti koga da ti tkogod prereze grkljan.Umjesto toga otišao je u vilu Hadži Reze Turka, daleko na sjeveru, u Shemiranu. Hadži Reza je živio od smeća, a ne u njemu.Već su se prije sreli u dva navrata, oba puta na obostranu korist. Randall je uveden u primaću sobu, grandioznu prostoriju kakvu je imala većina vila sjevernog Teherana, ukrašenu s očitom ljubavlju i sklonošću ukrašavanju i kićenosti.

Hadži Reza uđe u sobu smiješeći se, sjajne, dobro nauljene kože i hladnih očiju skrivenih iza osmijeha. Udebljao se, pomislio je Randall - osobeni način da pokaže, riječju: utjelovi sve svoje bogatstvo.-Aga-ye Randall, Khayli Khushhal-am. Befarma 'id. - Mahao je rukom otežalom od sjajnog prstenja prema crvenoj sofi. Randall je jednom čuo da jedan od prstena vrijedi više od milijun dolara. To je bilo mjerilo Hadži Rezine snage: ondje gdje se drugi ljudi ne bi usudili kročiti u mračne dijelove južnog Teherana niti samo s nekoliko tumana u džepu, on može odšetati nenaoružan, noseći nakit koji bi mnogo godina uzdržavao lagodan život desetak obitelji.Amerikanac je sjeo i započeo kratak uvodni razgovor, tako važan za sve pothvate u ovoj zemlji. Ponuđen mu je čaj i poslu-ženi slatkiši. Konačno je Hadži Reza završio s trivijalnostima.- Dobro, jenabe Randall, ovo su užurbana vremena za vas. Godina je bila luda. Ali profitabilna. Siguran sam da nemate vremena za gubljenje na beznačajne stvari. Što mogu učiniti za vas?- Sitnicu, jenabe Hadži. Želim posjetiti svog starog prijatelja Nurullaha Baqirzadeha. Vjerujem da on boravi u jednoj od vaših kuća. Možete li urediti posjet? Nesmetan?Hadži Reza nije pokazao iznenađenje. Nasmiješio se.- Naravno, zaboravio sam. Vas dvojica ste u sličnom poslu, zar ne? To neće biti teško organizirati. Ja idem onamo kasno poslijepodne. Zašto ne pođete sa mnom? Bilo bi mi drago da vas mogu povesti. Do tada ostanite ovdje i ugodno se osjećajte. Možda niste ručali? Moj će vam kuhar nešto pripraviti. Ne, ne, to nije ta 'arof,

uistinu to želim. Krećemo u pet. Do tada, ispričavam se, ali imam važnog posla.Hadži Reza je podigao svoje golemo tijelo iz velike stolice u kojoj je sjedio, smješkao se, uljudno stavio ruku na prsa i lagano se naklonio prije izlaska.Randall je ostao stajati, rezigniran što će ovdje provesti ostatak poslijepodneva. Hadži Reza ne bi želio da ode sada, kad je šutke potvrdio Baqirzadehovu nazočnost u kockarnici. Za deset minuta poslužena je hrana, ukusna hrana, ali on nije mogao jesti. Danas su bila dva pogreba, a on nije želio prisustvovati niti jednom. Osveta za njihovu smrt dobila je prednost nad suzama prolivenim pokraj njihovih grobova. Strpljivo je čekao u tišini.

Mnoštvo je otvaralo put i uzmicalo pred Hadži Rezom kao što se Crveno more otvorilo Mojsiju. Znali su ga ovdje i bojali su ga se. Randall je išao za njim, mračnim ulicama, u pratnji dvojice njegovih tjelohranitelja. Jedan je od muškaraca nosio Randallov Bwwning, koji će mu na odlasku biti vraćen. Hadži Rezin je auto bio nekoliko blokova dalje; ove su se uske ulice, nepopločene, pune kamenja i smrdljivog otpada, zagušene bijedno odjevenim muškarcima i velom prekrivenim ženama, mogle proći samo pješice ili motociklom. Ali, čak i sveprisutne honde, koje su inače trubile i vješto prolazile pokraj ili kroz svaku zapreku, živu ili neživu, usporile kad bi vidjele Hadži Rezu.Zaustavili su se pred slabo osvijetljenim ulazom u malom cul-de-sacu (slijepoj uličici), izvan ulice u kojoj su bile isključivo tiskare. Hadži Reza je tri puta pokucao, zatim još jednom i vrata su se

iznutra otvorila. Čak ni Randall nije pretpostavio da je to bilo bespotrebno kucanje jer je skrivena kamera promatrala svakoga tko ulazi i nitko nije smio ući gore bez provjere jednog od Hadži Rezinih ljudi. Unutra, mračan je hodnik vodio ravno do drvenog stubišta. S iznenađujućom je spretnošću Hadži Reza kročio naprijed. Ušli su u zadimljenu sobu osvijetljenu blijedo-plavim fluorescentnim svjetlom. Za niskim stolovima male grupe šutljivih ljudi igrale su backgammon ili takhte, kocke ili karte, a tišina je bila samo povremeno prekinuta krikom veselja ili očaja. Neizvježbanom su oku izgledali siromašno, ali Randall je znao da su većina igrača bogati trgovci s bazara, da su ulozi golemi, a kuća uzima znatan dio. Neki su muškarci sjedili uza zidove sobe, neki su pušili qalyun, tradicionalnu lulu, na čijem je vrhu goreći ugljen pulsirao dok su uvlačili i ispuhivali dim. Drugi su pušili opijum, koristeći dugačke lule što završavaju okruglom porculanskom kuglicom sa sitnom rupom; na rupici su držali tablete sirovog, smeđeg opijuma, otapajući ih komadićima ugljena koji su držali u svojevrsnim kliještima i pritiskali elastičnu tvar u rupu dugačkom metalnom iglom. Ovisnik o opijumu, taryaqi, bio je uobičajeni prizor u modernom Iranu, unatoč pokušajima da se iskorijeni uzgajanje i uvoz droge. Na više od pola milijuna registriranih ovisnika u zemlji, za vjerojatno još toliko njih vlasti nisu znale. Kuponi za nabavku opijuma, namijenjeni ovisnicima starijim od šezdeset godina uvedeni su radi presijecanja ilegalne trgovine, ali je Randall znao daje Hadži Reza jedan od nekolicine bossova, kriminalaca koji je zaradili mnogo novca kupujući i prodajući kupone te uvozeći ilegalne pošiljke droge iz Turske i Afganistana.

Uveli su ga u malu stražnju sobu i rekli mu da pričeka. Soba je bila osvijetljena jednom električnom žaruljom, a u njoj je bilo tek nekoliko teških drvenih stolica. Za nekoliko minuta, jedan se od chaqukashina vratio vodeći Baqirzadeha. Čovjek je izgledao grubo, starije od četrdeset godina, mnogo starije. Bio je jadno odjeven, s bradom starom barem tri dana i očito neispavan, ali Randall nije suosjećao s njim. Baqirzadeh se jedva nasmiješio, a zatim brzo sjeo na najbližu stolicu. Chaqukash je izašao, oprezno zatvorivši vrata za sobom.Prošlo je puno vremena od našeg posljednjeg susreta, Ruhi - obrati mu se Randall. - Ne izgledaš baš dobro. Nadam se da nisi bolestan.Gdje si bio, Randalle? Tri sam puta pokušao stupiti u vezu s tobom. Duguješ mi, Randalle.Vremena se mijenjaju, Ruhi, dugovi se vraćaju. Ali ne brini, došao sam ti pomoći. Želiš otići iz zemlje, zar ne? Učini što tražim, reci mi što želim znati i već sutra možeš biti na putu. U suprotnom, do sutra bi mogao biti mrtav. Ili još gore.Irančeve su oči odavale strah, grozničavi životinjski strah. Teško je disao.Što želiš?Ne mnogo. Samo malu informaciju. Želim znati gdje je Masood Heshmat.Baqirzadehovo se lice ukočilo. Činilo se da mu se oči smanjuju, nestaju.Gubiš vrijeme, mrtav je.Nije mrtav, Ruhi, ti to znaš. Daje mrtav, već bih to znao; ta se vrsa informacije brzo proširi. Gdje je?Ne mogu ti reći. Zakleo sam se.

Randall je znao da se Baqirzadeh boji; kad bi Heshmat ikada doznao kako je Amerikancu otkrio njegovo boravište, smrt bi brzo došla, ali bi umiranje bilo sporo i dugotrajno.- Nikada u svom životu nisi održao obećanje, Ruhi. Masood neće znati da si mi rekao, a ti ćeš već biti daleko ako on ikada dozna. To je tvoja jedina prilika, da sam na tvom mjestu, ne bih je odbacio.Baqirzadeh je započeo. Riječi su nailazile u bujici, šaptom.- Živi na području bazara, ne znam točno gdje. Ali, večeras ćeš ga naći u Shahre No. Ponekad ide tamo u kuću na Abri-shami, prema Sini. Broj četrdeset i devet. Bit će ondje večeras.Randall je kimnuo.Shahre No je područje crvenih svjetala u zapadnom Teheranu, iznad Dervaze-ye Qazvina. Poput juga, i to je bilo opasno područje. Stranci su išli samo do Shokufe-ye No, noćnog kluba u kojem su mogli slušati pjevače hitova poput Gugusha i pokupiti bolje prostitutke. Dalje od toga prostirala se svojevrsna »ničija zemlja« gdje čak ni Randall nikada nije bio.Dao je Baqirzadehu adresu koju će trebati za bijeg i rekao mu kada da ode.Krenuo je prema vratima i otvorio ih. Chaaukash je stajao vani.Odlazim. Molim vas, recite Hadži Rezi. Chaqukash se okrenuo i zatresao glavom.Želi vas vidjeti prije odlaska. Dođite za mnom. Ostavivši Baqirzadeha u stražnjoj sobi, Randall je slijediochaqukasha uz još jedan niz stuba do Hadži Rezinog stana. U njemu je sve bilo sjajno osvijetljeno u usporedbi s pomno održavanom tamom u prizemlju.

Hadži Reza je s mladom ženom sjedio na velikom kauču i pio viski. Nasmiješio se i kimnuo Ran-dallu.- Našli ste ono zbog čega ste došli? -Da!- Dobro. Izvrsno. Neću vas zadržavati. Samo još jedna pojedinost. Nadam se da nećete zaboraviti ovu malu pomoć. Možda ćete je jednom moći vratiti.Randall je odlično razumio Hadži Rezu. Jednog dana, možda i ubrzo, morat će i on napustiti zemlju. Za razliku od Baqirzadeha, on je imao potreban novac i veze da to učini bez većih poteškoća, ali uvijek postoje nepredviđene slučajnosti. U tom slučaju, mala pomoć prijatelja neće biti zgorega. Randall je kimnuo u znak pristanka.Hadži Reza se nasmiješio i rekao:- Jaafar će ići s vama do željezničke postaje. Ondje možete uzeti taksi i otići kamo želite. Vratit će vam i pištolj. Ovo nije sigurno mjesto za vas, Amerikance. Molim vas, budite oprezni.U pratnji čuvara kamenog lica, Randall je sišao niz stube i izašao u hladnu noć. Iznad njega na nebu blijede su zvijezde trepereći davale znakove jedne drugima, ravnodušne prema prljavštini koja gaje okruživala sa svih strana.

9. poglavlje

TEHERAN28. prosinca 1978.

Randall je taksijem stigao do Nawwaba, a preostali je dio puta išao pješice. Teško je pronašao kuću,

jer su ulice bile slabo osvijetljene i još gore popločene i dva je puta gotovo upao u duboke rupe koje su radnici odavno ostavili nepokrivene. Četiri puta zaustavljale su ga nezakrivene žene u feredžama, pokrivene velom, drhteća stvorenja koja su nudila da s njim podijele krevet za pet tumana, cijenu jeftinog obroka. Jedna nije bila starija od trinaest godina. Svaki je put kad bi zatresao glavom i nastavio put, riječ fahisha odjekivala poput bubnja u njegovim mislima. Dok je hodao, nije osjećao hladnoću.Javna je kuća bila velik, iznenađujuće bogat stan u četverokatnici sagrađenoj prije deset godina. Bila je slabo osvijetljena i puna diskretnih sjena koje su skrivale dosta od nametljive dekoracije, užasne mješavine lažnog europskog baroka s patvorenim perzijskim ukrasima, poput Hadži Rezine kuće u Shemiranu. Randall nije imao poteškoća pri ulasku - američki je naglasak zvučao poput novca svakome tko čuva ulaz - ali je naišao na zbunjenost kada je upitao za Heshmata. Madame je bila debela, baktrijska žena koja je u ovom poslu zadovoljavanja seksualnih potreba i hirova moćnim i bogatim stanovnicima Teherana bila već četrdeset godina, najprije u najizravnijem mogućem smislu, a zatim kao svodnica. Nije ništa htjela reći Randallu. Ne, ne poznaje nikog tko se zove Heshmat, nikad za njega nije čula, on zasigurno te večeri nije bio ondje. Randall je zasigurno znao da laže. Sada već nestrpljiv, odgurnuo je ženu i krenuo prema najbližim vratima desno.Širom ih je otvorio i pogledao unutra. Visok muškarac i dvije djevojke bili su zaokupljeni akrobatskim otkrivanjem. Djevojke su s iznimkom visokih crnih čizama bile nage, a muškarac je

nosio potpunu vojnu odoru. Žena s ulaza i madam povikale su i pohitale s namjerom da ga odvuku.-Van! Van! Morate otići! Izađite odavde! - vikala je ma Jame, zajapurenog podbuhlog lica, a njezina je čeljust drhtala od bijesa i straha. - Nemate pravo smetati moje goste! Nikakvo pravo!Randalla nije zanimalo »pravo«, najmanje pravo ove žene i njezinih mušterija. Iz unutrašnjeg je džepa izvukao SAVAK-ovu iskaznicu koju je nosio radi ovakvih prilika. Njezin je učinak na dvije žene bio dramatičan i trenutan.- On je u drugoj sobi duž ovog hodnika, gospodine - debela je žena promucala, ruku prekriženih na bujnim grudima.Randall je zakoračio prema vratima i lupio šakom. -Heshmate! Randall je, ulazim!Otvorio je vrata i ušao u slabo osvijetljenu sobu. Heshmat je stajao pred njim.Bio je gol i držao je pištolj objema rukama u visini Randal-love glave. U uglu, nagi je dječak drhtao, očiju punih suza. Randall je sa sramom promotrio: mršav, sa zgodnim djevojačkim osobinama, jedva mu je moglo biti više od jedanaest ili dvanaest godina. Amerikanac je osjećao gađenje prema Heshmatu koje je raslo do uzburkane mržnje. Želio ga je ubiti, ali je znao da je to jedina stvar koju ne smije učiniti. Mahnuo je dječaku da ode. Ispuzao je preko kreveta i zaobišao Randalla širom otvorenih očiju i uplašen.- Spusti pištolj, Heshmate, ne želim te ozlijediti - procijedio je Randall podignutih ruku, pokazujući da mu nema namjeru prijetiti.Heshmatov su bijes i strah bili očiti i on je i dalje držao pištolj uperen u Amerikanca. Randall je polagano sjeo na rub kreveta.

- Ako želiš tako stajati, neću te sprečavati, ali mi moramo razgovarati. Odmah.SAVAK-ov je agent sporo spustio pištolj, uzeo hlače sa stolice sa svoje lijeve strane i nespretno ih jednom rukom obukao. Sa strahom i oprezom u očima, držeći i dalje pištolj u ruci, sjeo je na stolicu preko puta one na koju je bila bačena njegova odjeća.O čemu želite razgovarati? Što je tako jebeno važno da ste morali doći ovamo? Upravo sam počeo opuštati i smekšavati dječaka kad ste vi upali. Samo zbog toga mogao bih vas ubiti.Znate o čemu želim razgovarati.Ne znam. Recite mi. Sve što znam je daje neka žena ubijena jučer u vašem stanu. Ne znam zašto i nije me briga. Ne tiče me se. To nema nikakve veze sa mnom, više i ne radim za SAVAK, zar vam to nisu rekli?Heshmat je očito bio dobro informiran o zbivanjima u Teheranu.Ona je bila druga žrtva. Iraj Ashrafi je ubijen ranije tog jutra. Dvoje ljudi do kojih mi je jako stalo ubijeni su zbog vas. Nemojte se zavaravati, Masood, vi jeste upleteni.Zbog mene? Kako to mislite? Kako ja mogu biti upleten? - Heshmatove su se oči iskolačile od straha i podigao je pištolj držeći prst na okidaču. Randall je gledao kako njegov zglob blijedi, znajući da se Heshmat ljulja na oštrici noža i da zbog najmanjeg pogrešnog pokreta u panici može povući obarač.Vi ste imali dosje s papirima o grupi koju smo napali lani u Qolhaku. Vi ste ih nazvali Goruh-e Qaf. Taj je dosje nedavno dospio u naše ruke. Netko tko je želio taj dosje natrag, ubio je Ashrafija i Fujiko.

Heshmat je gledao zbunjeno.Nikad ga nisam pQkušao vratiti. Nisam niti znao da je nestao. Bio je okončan, zaključen dosje, gotov. Nitko drugi nije znao daje ondje. Nisam to nikada nikome spomenuo.Ne smatram da vi imate nešto s ubojstvima. Da imate, ja ne bih ovdje razgovarao s vama i ne biste bili živi. Želim znati tko je odgovoran. Želim znati sve što ste doznali o grupi, tko su, koji su im planovi? Ako budete surađivali, mogu vam srediti novi identitet izvan Irana - to je već u tijeku. Sve što trebate učiniti, jest reći mi što znate.Ne znam ništa. Sve je bilo u dosjeu. Prema tome, i vi znate koliko i ja.Ne, Masood, vi znate više, puno više. Zaključili ste dosje zbog onoga što ste znali, što još uvijek znate.Kažem vam, ne znam ništa. Ne znam tko su bili, ne znam ništa o njima. Nismo mogli identificirati niti jedno tijelo. Lica, otisci prstiju, zubi, ništa nismo imali registrirano ni mi, ni policija, ni itko drugi. To je istina, morate mi vjerovati. To su bila samo lica, samo lica.Zašto ste organizirali raciju? Zašto niste pozvali policiju u kuću?Heshmatov je pogled prelazio s Randalla na vrata i natrag.Želio sam ih žive. Želio sam s njima razgovarati. Informacije. Oni su imali informacije.Kako ste znali? Kakve informacije?O pokušaju atentata na princezu Ashraf.To nisu bili isti ljudi; ljudi koji su stajali iza atentata bili su tada još u Francuskoj. Kakvu je informaciju grupa u Qolhaku imala? Tko su bili oni?

Ne znam. Osim... Morali smo znati. Bili su fanatici, vidjeli ste što su si učinili. Fanatici.Kakvi fanatici? Politički? Vjerski?Oboje. Mule postaju sve moćnije. Za mjesec, dva bit će na vlasti. Prekasno je pokušati ih zaustaviti.Što još? - Randall je nastavio na iranskom jeziku, znajući da ima još. Heshmata su oči izdale, govoreći Randallu da još oklijeva.-Ništa. Oni su fedajini, mudžahedini. Ne znam.- Lažete. Oni su nešto drugo. Tko su oni?Iranac se bojao, ali ne Randalla. Randall je mogao vidjeti njegov strah, nanjušiti ga. Bilo je tu nešto drugo, nešto stoje užasavalo čak i ovog majstora mučenja.- Ubit ću vas Heshmate, kunem se. Nije me briga što će se dogoditi, namjeravam naći te ljude. Tko su oni?- Vi ne razumijete. Oni su... nitko nije mogao vjerovati da će se vratiti, nitko. Ne možete ih spriječiti. Slušajte Randall, izvucite me, inače će me ubiti. Njihove su oči posvuda, ništa i nitko im ne može umaći. Ubijaju svakoga tko im stoji na putu, svakoga. Izvucite me odavde, a zatim ih pronađite. Upotrijebite svoj utjecaj da ih zaustavite. Pronađite Nijemca. Nađite ga i zaustavite ga.Heshmatovo se lice oznojilo, znoj mu je curio niz vrat. Gol do pojasa, bosih nogu, izgledao je jadno: degradirani pomoćnik snaga koje nije mogao kontrolirati. Randall mu se približio. Nije osjećao sažaljenje, samo stid - da je bio ovdje, da je prisiljen igrati ovu igru s Heshmatom, da gaje osveta do toga dovela.- Tko je Nijemac? Gdje ga mogu naći?

Krici iz hodnika doprli su samo nekoliko sekundi prije nego su vrata naglo otvorena. U hodniku, druga su se vrata zalupila. Muškarci su vikali, a žene i djevojčice vrištale. Randall se savio i krajičkom oka opazio u dovratku čovjeka odjevenog u crno, sa strojnicom u visini struka. Pokušao se okrenuti da izvuče pištolj i nacilja uljeza, ali prvi su ga meci zasuli i odbacili na krevet dok se okretao. Trenutak prije nego je izgubio svijest, boreći se u agoniji, otkotrljao se preko kreveta i pao na pod, izvan dosega metaka. Isti je prasak odbacio Heshmata na zid, pritisnuvši ga nekoliko sekundi dok su se njegovi udovi trzali, a meci su ga parali u komadiće. Zvuk pucnjave dopirao je iz susjednih soba, pomiješan s djelomice zagušenim kricima i trkom bosih nogu. Zadnji je prasak odjeknuo, nakon čega je uslijedila sablasna tišina. Čovjek u dovratku pogledao je Heshmata, vidio da je nedvojbeno mrtav, utvrdio da i Randall nepokretno leži, zakočio svoje oružje i iskoračio natrag u hodnik.

Treća faza

10. poglavljeMEKA1. travnja 1978.Postoji mala ruševna trokatnica u četvrti Shi'b al-Mawlid u sjeveroistočnom dijelu Meke, jedva pedeset jardi udaljena od nevelike moderne knjižare koja se nalazi na mjestu Muhamedove rodne kuće. Stari dio Meke stiješnjen je i zakrčen pri dnu obronaka Abu Cotbaisa, s visokim i uskim kućama, građenim od grube cigle i morta, s

prozorima od rešetkastih opeka ili zatvorenih drvenim kapcima, iza kojih se može viriti, vidjeti a ne biti viđen. Uske, neuredno popločane i prljave uličice vodile su između ruševnih kuća, pokraj zasjenjenih veža i tajnovitih otvora, gubeći se u vlastitoj zamršenosti. Posvuda je bilo podivljalih mačaka koje su lutale tražeći hranu, nesvjesne ljudskog života koji ih okružuje.Već je davno prošla ponoć i Shi'b al-Mawlid je bio mračan i tih. U sobi na trećem katu kuće, dvanaest je muškaraca spavalo dok je trinaesti čuvao stražu. Zvuk disanja ispunjavao je sobu, svako toliko prekidan lajanjem psa vani. U tišini prigušeno kucanje na vratima u prizemlju odjeknulo je u sobi kao alarm. Isti trenutak, svih je dvanaest muškaraca bilo budno, dok je čuvar otvorio vrata i sišao niz stube. Tkogod daje bio vani, nije ponovno pokucao. Znao je da su dva tiha i znakovita kucaja dovoljni da razbude stanare kuće bez uznemiravanja susjeda. Na katu, u mraku, pištolji su prelazili iz ruke u ruku. Čuvar je otvorio ulazna vrata, držeći jednu ruku slobodnu da zapuca, ako bude u opasnosti. Jedna jedina riječ je izgovorena i zamotana spodoba je skliznula unutra, zatvarajući teška drvena vrata za sobom. Okrenuo se čuvaru i brzo prošaptao.Huwa hadir? (On je ovdje?)Da, gore. Slijedi me.Zajedno su se popeli starim, drvenim stubištem. Pred vratima spavaće sobe čuvar je zazvao dajući znak ljudima unutra da je sve u redu. Naoružani je muškarac izašao iz sobe, provjerio je li tako i pustio pridošlicu da uđe.Netko je upalio uljanicu i blijeda žuta svjetlost ispunila je sobu bacajući čudne sjene na lica prisutnih. Dvanaestorica spavača već su bila

odjevena u crne ogrtače, budni i spremni za akciju.Muškarac koji je kucao bio je u uniformi Narodne garde'. Znojio se, a oči su mu odavale strah. Pozvan da sjedne, spustio se na pod i ne čekajući dopuštenje progovorio brzim, uzbuđenim glasom.- Oprostite na smetnji, ali morao sam doći. Naređeno je da se izvrše pripreme za raciju u ovoj kući. Znaju da smo ovdje i planiraju upasti u roku od sat vremena. Uspio sam neprimijećeno otići, ali ako otkriju da me nema, shvatit će što se dogodilo i odmah doći ovamo. Večeras morate otići. Za vas u Meki više nije sigurno.Nasuprot njemu sjedio je onaj hodočasnik koji je došao u grad preko pustinje prije više od godinu dana: Muhamed ibn Abd Alah al-Qahtani, bivši student na Fakultetu islamskog prava u Meki. Poput mnogih svojih sljedbenika, bio je pripadnik Otavbe, beduinskog plemena koje je ovce i deve na pašu izvodilo na prostoru između Meke i Rijada, saudijskog glavnog grada. Prije dva je stoljeća pleme Otavba vladalo u Kataru, u zaljevu, ali je razdoblje njihove prevlasti kratko trajalo. Ne tako davno, iskoristio ih je kralj Abd al-Aziz za pokoravanje širokog Arapskog poluotoka, ali njihov je utjecaj ponovno opao nakon sloma pobune koja je izbila unutar plemena. Sad su ambicije mnogih mladih Otavbi-muškaraca bile usmjerene ovom čovjeku: Muhamedu ibn Abd Alahu.1 Narodna garda - regularna vojska Saudijske ArabijeBio je dvadesetipetogodišnjak, vitak, uskog lica s oštrom crnom bradom i prodornih sivih očiju. Posjedovao je nešto neodređeno, poznato kao karizma. Sociolozi kažu da se karizma ne posjeduje, nego je pojedinim osobama pridaju

njihovi sljedbenici ili štovatelji; ali ima ljudi koji svojim osobitim izgledom i ponašanjem opovrgavaju ovu teoriju. Muhamed ibn Abd Alah bio je upravo takav čovjek. Kada je govorio, svaka je njegova riječ i gesta impresionirala i izazivala poštovanje. A sada je govorio.- Znaju li za mene? Čuli su da sam ovdje? Vojnik je odmahnuo glavom.- Ne, znaju samo za vašeg šogora. Od njegova uhićenja prošle godine, njihovi su špijuni željni vijesti o njemu. Ali, o vama ne znaju ništa, gospodaru; u to sam siguran.Zloban je smiješak prešao preko usana muškarca pokraj Muhameda. To je bio njegov šogor, Juhaiman ibn Saif al-Otaybi, čovjek star trideset i devet godina, a izvana je figurirao kao vođa grupe. Rođen je 1940. u Otavbi-naselju Sajir u Qasimu, sjeverozapadno od Rijada, desetak godina nakon poraza puritanskog Ikhwana predvođenog Ibn Humaidom. Sjećanje na taj poraz bilo je u regiji još uvijek prisutno i Juhaiman je odrastao u atmosferi pobune-protiv saudijske vladarske kuće. U svojim se kasnijim tinejdžerskim godinama pridružio Narodnoj gardi, u kojoj je postao desetnik u vodu sastavljenom od plemenskih vojnika. No, nije prošlo puno vremena, a on je odbacio vojsku i nemuslimanski način života te otišao u Medinu na vjerski studij. Godine 1976. otišao je u Rijad kao vođa male čete zelota (vjerskih fanatika) i počeo pisati fundamentalističke pamflete napadajući saudijsko svećenstvo i kraljevsku obitelj. Njegove su aktivnosti privukle pozornost obavještajne službe princa Na'ifa, mubahitha, te je u ljeto 1978. zajedno sa svojih devedeset i osam sljedbenika uhićen i zatvoren u Rijadu. Budući da protiv njih

nije bilo jasne optužbe, pušteni su nakon šest mjeseci pod uvjetom da prestanu sa svojim propovjedničkim aktivnostima.Nitko izvan grupe nije niti sumnjao da Juhaiman nije njihov pravi vođa i da je on osobno prije nekoliko godina dao zakletvu vjernosti svom šogoru Muhamedu u kojem je prepoznao Mahdija, obećanog islamskog mesiju, koji će objaviti svoju prisutnost na zemlji početkom islamskog petnaestog stoljeća. Još ih je

1 Mahdi - po islamskom pučkom vjerovanju otkupitelj, vjerski i svjetovni vođa, koji će se po božjoj zapovijedi pojaviti uoči sudnjega dana da stvori savršeno pravedno kraljevstvo.

dijelilo samo nekoliko mjeseci od vremena predviđenog za njegovu objavu.Muhamed ibn Abd Alah je kimnuo i okrenuo se Juhaimanu.- Ovoga smo se bojali. Odmah moraš krenuti u al-Hasu, kao što je planirano. To je dugo putovanje, ali ondje te čeka puno posla, a moraš se vratiti do jeseni. Povedi Musalima, Hamada i Sulejmanovog sina. Ostali idu sa mnom u Medinu. Vrijeme je da učinim hidžru, ostavim svoj dom, upravo kao što je prorok Muhamed bio prisiljen to učiniti u svoje vrijeme. Nemojmo gubiti vrijeme na pozdravljanje. Ponovno ćemo se sresti kada prođe ljeto.Bez stanke, Muhamed ibn Abd Alah ustane. Ostali su ustali nakon njega, pokorno čekajući sve dok on nije došao do vrata i izašao iz sobe. Sve je unaprijed bilo dogovoreno za slučaj ovakve krizne situacije i sada su se svi brzo kretali. Nije bilo vremena za gubljenje. Iznad svega, Muhamed ibn Abd Alah ne smije pasti neprijatelju u ruke.

U potpunom mraku i tišini, vrata kuće su se otvorila i skupina crno odjevenih muškaraca neopazice se iskrala na uličicu. Bosi, nečujno su se kretali prema zapadu uskim uličicama dok nisu došli do široke ceste koja vodi iz Safe na sjever grada. Ovdje su Juhaiman ibn Saif i njegova tri prijatelja jedan po jedan zagrlili Muhameda ibn Abd Alaha prije nego su nestali cestom koja će ih odvesti prema sjeveru, a zatim na istok u Arafat, započevši svoje dugo putovanje prema Zaljevu. Ostali su krenuli južno da zaobiđu Veliku džamiju prije nego se sjevernom cestom upute u zapadni dio grada i dalje u Medinu. Poput Proroka, Muhamed ibn Abd Alah će utočište od progonitelja pronaći u Medini. Poput njega, i on će se ubrzo trijumfalno vratiti.

11. poglavlje

TEHERAN10. travnja 1979.

Mujezinov glas, koji je vjernike pozivao na večernju molitvu, oslabio je sa svjetlošću. Na nebu, kondenzacijski trag Boeinga 707 koji je letio prema sjeveru lijeno se okretao prema planini Damavand i prolazio preko visoravni Elburz, a dolje, s prvim sumrakom teheranska su svjetla počela treptati. Na ulicama sjala su automobilska svjetla i gradski taksiji, mali narančasto-bijeli peykavi palili su svoje blještave natpise sprijeda i straga dok su punom

brzinom jurili kroz zakrčeni promet. Buka motora, automobilskih sirena i ljudi koji su izvikivali smjer jurećim taksijima, gušili su svaki drugi zvuk, uključujući i blagi pjev poziva na molitvu.Slučajni bi posjetitelj, vraćajući se u grad nakon godinu ili dvije, mogao primijetiti malu razliku bacivši pogled na jednu od zakrčenih glavnih ulica u srcu grada. Mogao bi biti zbunjen neodređenošću kojom su ljudi dozivali taksije kao da više nisu bili sigurni za imena ulica. Inače, sve se ostalo činilo normalnim. Bulevari Elizabeth, Ferdows, Hafez i Takht-e Jamshid bili su prepuni automobila, autobusa, ljudi i ispušnih plinova kao što su uvijek bili. Promet je bio kaotičan kao uvijek, pješaci neoprezni ne mareći za život i udove. Ali, nakon pomnijeg gledanja, znakovite su promjene bile očite. Bilo je manje neonskog svjetla, mnogi od otmjenijih trgovina i restorana bili su zatvoreni, stara noćna okupljališta novih bogataša nestala su, a u izlozima je bilo nekoliko artikala uvezene, ali prošlogodišnje luksuzne robe. Na pločnicima zapravo se nije moglo vidjeti europska ili američka lica, niti moderno odjevene iranske mladiće i žene koji su ne takodavno oponašali-stil Pariza i New Yorka. Sada su žene uvijek bile u pratnji muškarac i nosile su feredže ili barem pokrivale glavu tamnim rupcem. Ako bi posjetitelj zavirio u trgovine i upravne zgrade, bio bi iznenađen vidjevši da fotografije šaha Reze ili carice Farah više ne krase zidove.Na njihovim su mjestima bile slike starca s bradom i turbanom mule.To je bio Teheran 1979., Teheran Homeinija i njegovih Čuvara revolucije, Revolucionarne garde, Teheran islamske revolucije. Vile bogatih u Tajrishu i Shemiranu bile su opljačkane i prazne.

J Mnoge Su pretvorene u urede komiteta za skrb o siromašnima ili u domoveTza preodgoj prostitutki.Revolucija je manje promjena donijela na bazare i u uličice osiromašenog južnog Teherana. Ovdje nije bilo otmjenih trgovina koje su se mogle demolirati ili opljačkati, gizdave raskoši, vila ili malih palača, žena odjevenih u traperice, suknje ili s modernim frizurama. Život je tekao kao prije, možda malo življe, otvorenije i ispunjen nadom. Na glavnom bazaru buka prometa nije zatomljavala bolnu mujezinovu pjesmu kojom poziva vjernike u Šahovu džamiju. »Ashhadu anna la ilaha Ma 'llah...«' Mujezinov se jasan perzijski naglasak smekšao i muzikalnim činio hrapave i grube arapske riječi, koje su postajale blage i ugodne.Muškarci su već kročili kroz velika drvena vrata koja dijele zemljište Šahove džamije od bazara. Na ulazu su, kao uvijek, bile klupe s pločicama i kamenjem od ahata za prstenje, s urezanim stihovima iz Kurana i Tradicije, i muškarci koji će za vas napraviti izrezbaren pečat od mjedi, rezbareći šiljatom oštricom po mekanom metalu, izvodeći elegantni ukras s vašim imenom u samo nekoliko minuta.1 Svjedočim da nema boga do Alaha...Dok je svjetlo blijedilo i električne su žarulje treperile kroz labirint uličica koje čine golemi bazar, jedan od gravera - mladić od svojih dvadeset i pet godina - odložio je svoj alat i uputio se u džamiju kao da se ondje želi priključiti večernjoj molitvi. Međutim, kad je bio unutar vanjske ograde skrenuo je desno i izašao kroz manja vrata, koja vode u središte bazara. Brzo se krećući, probijao se kroz bazaarchehe, sporedne uličice bazara, prolazeći pokraj očito dobro mu poznatih jarko osvijetljenih štandova s

balama tkanine. Tamniji tonovi i teže tkanine sada su bile traženije, dok su svijetli feredže s veselim uzorkom ustupile mjesto tamnosivim, smeđim i, nadasve, crnim. Hodajući bez zastajkivanja u prema željenoj ulici, mladić je ponovno skrenuo desno u prilaz Naw Ruz, a zatim naglo lijevo u Chehel Tan; nekoliko stotina metara dalje ponovno je skrenuo desno u slijepu ulicu koja gaje dovela do uličice Ghari-ban. Našao se u labirintu ulica sa stambenim zgradama, uskim prolazima od blatne opeke i tamnim drvenim vratima, hodajući mirno dok nije konačno došao do ulaza smještenog u dnu triju strmih stuba. Pogledavši lijevo i desno, podigao je ruku i pokucao jednom pa pričekao, drugi put, pričekao, pa još jednom. Vrata su se otvorila i zatvorila kad je ušao. Nitko nije čuo pozdrav koji su on i čovjek koji mu je otvorio vrata izmijenili.Prošavši malim, potpuno mračnim predsobljem, mladić je izašao u unutarnje dvorište u kojem je mogao razabrati slabo osvijetljen otvor koji je vodio ka nizu istrošenih kamenih stuba. Kuća je bila građena sredinom devetnaestog stoljeća, malo mlađa od samog grada. Stube su se na tri mjesta oštro naginjale, završavajući kratkim podestom koji je vodio do otvorenih vrata ispred kojih su prethodne pridošlice ostavile obuću uredno složenu u dva reda. Iznutra je dopirala žuta svjetlost uljanice; poput mnogih drugih starijih kuća unutar bazara, ni ova nije imala struju. Čuli su se tihi glasovi. Pridošlica je odvezao i izuo cipele, prignuvši glavu dok je ulazio kroz niska vrata i zaškiljio dok su mu se oči pokušavale priviknuti na svjetlo.Na podu pokrivenom tepihom sjedilo je sedam muškaraca, šest njegove dobi, a sedmi puno

stariji. Mladići su svi bili jednako odjeveni u jednostavnu bijelu pamučnu odjeću, kaftan' ili plašt, simbol mučeništva, koje su za vrijeme revolucije nosile kolone muškaraca i dječaka, predvodeći demonstrirajuće mase, posvećujući svoje živote i predstojeću smrt Alahu.Stariji muškarac sijede brade i gustih brkova bio je također odjeven u bijelo, u dugačku halju mule; na glavi je imao svijen mali zeleni amameh, turban koji je iransko svećenstvo nosilo stoljećima i koji je tek nedavno širom svijeta postao simbol revolucije. Zelena je boja označavala podrijetlo izravno od Proroka.Pridošlica je stavio svoju desnu ruku na prsa, naklonio se i ukočeno pozdravio starca. Ovaj je odgovorio na tradicionalan način i pokazao mu da sjedne na pod ispred vrata, sučelice njemu. Tišina je obavila grupu; sjedili su pognute glave, pogleda upravljenog u pod zbog strahopoštovanja i čekali. Sjedeći uspravno, leđa poduprtih o bijeli jastuk, naboranih, artritičnih ruku smirenih na koljenima, starac je prenio tišinu sobe na sebe. Njegova dob i položaj malo su izgubili od svog autoriteta u modernom Iranu. Ne okrećući glavu, mula je tiho promotrio ljude oko sebe. Pogledao je njihova lica, jedno po jedno i oni su uzvratili pogled. Njihov je pogled bio pun ljubavi i potpune podčinjenosti.Uljanica je bacala čudne sjene na hladne, bijelo obojene zidove sobe; u dvorištu je zrikavac počeo cvrčati dok se spuštala topla travanjska noć. S obližnjeg su minareta posljednje riječi poziva na molitvu nestajale u tami.1 kaftan - dug ogrtač širokih rukava, obično od gruba platna i bez podstave; prastara nošnja naroda Centralne Azije.

Stari je mula ustao i licem se okrenuo prema jugozapadnom kutu sobe. Njegovih je sedam drugova ustalo i formiralo lagano zakrivljenu liniju iza njega, licem prema Meki. Dok su se klanjali, pognuti u tradicionalni položaj za molitvu, njihovi su se lagani, skladni pokreti istovremeno ponavljali u tisućama džamija i domova te u srcu praznih ulica. Molitva je završila i osam muškaraca u tišini je zauzelo svoja prijašnja mjesta. Starac se ponovno naslonio na jastuk, a njegove su mršave ruke učenjaka počivale u krilu; prsten na desnoj ruci, od izrezbarenog ahata U isfahanskom srebru sjao je poput sićušne izgubljene zvijezde. Lagano se nagnuo prema čovjeku koji je sjedio drugi s njegove lijeve strane i tiho ga oslovio, istovremeno mu pružajući malu knjigu. Mladić je uzeo knjigu, otvorio je i listao dok nije došao do tražene stranice, zatim je pročistio svoj glas i započeo pjevati. To je bila molitva pripravljena za čitanje na grobu Fatime, kćeri Prorokove i žene prvog imama Alija. Danas je bila godišnjica njezine smrti, umrla je prije više od tisuću i tristo godina. Pjeva-čev se glas uzdizao i padao, sad razvučen u dugačku melodiju, sada zapinjući u grlu, ispunjavajući sobu tugom od koje su navrle suze svima koji su ondje sjedili.Kad je pjesma završila, mladić se naklonio i vratio knjigu muli, koji ju je ozbiljno primio i zahvalio mu. Starac je pričekao da se tišina raspline, a zatim počeo govoriti tihim, gotovo pokornim glasom, njegovanom intonacijom dobro odgojenog Širaza. Za razliku od toliko drugih mula svoje generacije, nije nastojao oplemeniti svoj govor usiljenim arapskim riječima i frazama. Govorio je jednostavnim, ali pravilnim perzijskim

jezikom, mekanim i piskavim, i rabio je perzijsku množinu za udomaćene arapske imenice. Na arapskom, i ljubavne riječi zvučale su grubo; na perzijskom, čak je i smrtna presuda zvučala kao šapat ljubljene, prije nego što ona dođe da te zagrli.- Prije godinu dana - započeo je mula - doveli su vas u Teheran i obavijestili kako ste izabrani za niz važnih misija. Od tada, prošli ste mukotrpnu obuku i svi ste pokazali kvalitete koje smo od vas i očekivali. Tijekom posljednjih šest mjeseci živite ovdje pod lažnim imenima, učite kako se sakriti u gužvi. I to činite dobro. Ali, noćas započinje nova faza vaše obuke, najvažnija i najteža. Izvježbani ste da ubijete. Znate bezbroj načina ubijanja, trenutnog ili polaganog, uvijek pouzdanog. Postali ste oružje kojim imam vitla u svojoj borbi, naoštren mač spreman za udarac. Neki od vas već su ubijali u njegovo ime, ubijali i pročistili se. Ali, sada morate početi nove pripreme. Morate se pripremiti da poginete. Samo ako s lakoćom možete podnijeti smrt, moći ćete je nanijeti onome za koga ste izabrani kao egzekutor. Morate postati više od glasnika smrti - morate postati njezino utjelovljenje. Okrenuo se prema prvom čovjeku sa svoje desne strane.- Znam da si spreman ubiti, već si to više puta činio. Ali, jesi li spreman umrijeti? Bi li večeras, ovdje želio umrijeti?Mladić je spustio svoj pogled u pod, zatim ga podignuo i pogledao starog mulu. Nemoguće je reći što je prostrujalo među njima dok su se gledali u oči.- Da, visosti! - odgovorio je muškarac u plastu. - Spreman sam!Starčeve su oči bile tužne. Isto je pitanje postavio svakom od njih, a zauzvrat je dobio isti

odgovor. To je bilo poput bogoslužja, a ipak je svaki govorio za sebe, ponukan jedino svojim osobnim uvjerenjem.Mula se tiho obratio čovjeku koji je prije nekoliko minuta pjevao molitvu.- Morteza, prekrasno si pjevao večeras. Imaš glas poput slavuja, to je božji dar. Zahvaljujem Mu što si nam večeras pjevao.Zastao je, tražeći mladićev pogled i gledajući ga u oči kao što sokol drži svoj plijen u smrtonosnom letu. Dohvativši smotanu odjeću koja je ležala kraj njega, izvukao je tanki nož. Znoj je oblio Mortezino čelo dok je starac podizao nož i predao mu ga. Oštrica je bila oštra i ulaštena, poput srebra je sjala na svjetlosti uljanice.- Jednim jedinim potezom ovog noža - nastavio je starac -možeš odsjeći komad mesa koji spaja tvoj jezik i dno usta. To će te učiniti nijemim; to će biti mala smrt za tebe i, na neki način, za sve nas koji smo te slušali s tolikim zadovoljstvom. Rekao si mi da si voljan umrijeti. Na sebi nosiš plašt. Uzmi nož.Blijed, iskrivljenog lica, Morteza je izvukao nož dršćućom rukom čiji je nemir s velikim naporom zaustavio. Cijeli je život pjevao pjesme i molitve, osjećao je svoj glas kao veliko blago, vezu između sebe i boga. Palcem je provjerio oštricu; bila je britka, izvrsna. Svi oko njega, njegovi prijatelji, sjedili su u tišini, sleđeni, nitko se nije usudio pogledati ga. Otvorio je usta i stavio vrh noža na usne; s najvećim je naporom oštricu povukao dalje, osjećajući hladan čelik poput leda dok je doticao jezik. Zatvorio je oči, zazvao Alija da mu da snage, i Fatimu za pomoć, večeras više no ikada. Njegova se ruka trgnula

ukoso. To je bilo učinjeno, a on se gušio toplom krvlju koja mu je preplavila grlo.Kad je otvorio oči, starac je već odmaknuo nož i držao ga. Krv je potekla iz njegovih usta, prljajući bijeli kaftan crvenilom.- Idi dolje - rekao je mula. - Čeka te liječnik. Ne trebaš se večeras vratiti. Neka te čuva Fatima; dobro si to učinio.Uz starčevu je pomoć Morteza došao do vrata i uputio se prema vrhu stubišta; sluga je čekao da mu pomogne dalje. Mula se vratio na svoje mjesto i ponovno sjeo.- Svaki će od vas biti pozvan da učini nešto slično, umre malom smrću, da žrtvuje ono što mu je najdraže. Ni jedan mač nije prekaljen dok ne prođe kroz vatru i ne bude ugašen vodom. Jednom kad vi budete prekaljeni, doći će vrijeme da vas podučimo kako ćete umrijeti. Neću vas ja tome učiti. Postoji drugi, netko koga već poznajete. On je mnogo puta umro i podučit će vas svemu što zna.Dok je mula govorio, sjena je pala u sobu, a oči šestorice preostalih muškaraca okrenule su se prema vratima. U okviru vrata stajao je jednoruki čovjek, u crnom, plamtećih očiju. Sve je bilo tiho. Vani se mračilo, a sove su napustile svoja gnijezda u potrazi za plijenom.

12. poglavlje

TEHERANkonac travnja/početak svibnja 1979.

Blijedo je sunčevo svjetlo prodiralo u posve bijelu sobu i lagano padalo na Randallov krevet. Ležao je nepokretan već gotovo četiri mjeseca, pogleda uperenog u strop, a rijetko treptanje bilo je znak da je još živ. Soba je bila na trećem katu Homeinijeve bolnice - nekada Pahlavijeve bolnice - smještene uz ulicu Parkway i udaljene deset minuta vožnje od poprišta prosinačke pucnjave u bordelu. Randall je ondje žurno dovezen, jako krvareći i hitno trebajući transfuziju, nakon što je pronađen među leševima u kosturnici koja je nekad bila bordel. U početku su mislili daje mrtav, toliko su teške bile njegove ozljede, ali jedan od policajaca koji su nosili tijela u kombi, primijetio je da mu rane još krvare. Bilo je potrebno pet operacija i pomoć osoblja poslanog iz američke bolnice u Tajrishu da mu spasi život. Deseti je dan umalo umro nakon transfuzije zagađene krvi iz centra koji je ponekad koristio narkomane kao jeftine davatelje.Konačno, njegovo je tijelo ubrzo ozdravilo, ali njegov um nije. Sada, koncem travnja, počeo je reagirati na stvari oko sebe, ali još se noću budio s kricima. Noćne more iz Vijetnama pomiješane sa snovima iz Teherana, vizije ubijenih na cesti za Da Nang isprepletene sa slikama osakaćene i izrezane Fujiko na krvavim plahtama. Krajolik je u njegovim snovima bio složen, zelene vriježe iz džungli Indokine padale su na iranske ulice. Ali, jedan se san nije mijenjao. Uvijek je bio isti, bez obzira na to što se dogodilo u ludilu njegova uma.U čovjeku postoje dubine koje on nikada ne upozna dok ga vanjski događaji ne prisile da zaroni u sebe, da provjeri granice svog uma i duše. Dok je tjednima ležao nepokretan na bolničkoj postelji,

boreći se između života i smrti, Peter Randall je u sebi otkrio snagu i slabosti koje prije nije ni slutio. Tijekom tih dugih mjeseci unutarnjeg nemira održao se na životu boreći se sa slikama smrti, Fujikinog lica, čvrsto ustrajući na jedinoj stvari u svom rasplinjujućem svijetu - potrebi da pronađe i, ako bude moguće, uništi onoga tko je bio odgovoran za njezinu smrt.Ne bi je mogao ostaviti da počiva u njemu, jer je znao da će i on tada umrijeti zajedno s njom. Zbog svoje vlastite prijevare smrti, i samo zbog toga, mogao se nadati da će riješiti to sračunato nasilje koje ih je brutalno rastavilo. On se promijenio, kao što se muškarci mijenjaju u ratu ili u zatvoru i dok je prolazio kroz misli, snove i noćne more toliko jalovih godina, pronašao je brojne aspekte sebe samoga koji su mu sada bili odbojni; još dublje, zakopane pod lažima, poluistinom i nasiljem, otkrio je određenu mudrost i zaboravljenu snagu namjere. U suludom svijetu u kojem će biti ponovno rođen, obje će mu jako trebati.Bolničarka, lica zasjenjenog chaharqadom, velikim šalom koji su nosile revolucionarke, stalno ga je pazila. Danima je ležao u krevetu, neprestano zureći kroz prozor koji mu je pružao gotovo nesmetan pogled na planine prema sjeveru. Ponovno je mogao hodati i tri je puta dnevno odlazio na fizioterapiju i u kratku šetnju hodnikom u prizemlju.U protekla dva tjedna počeo je razgovarati na engleskom, kratko odgovarajući na pitanja. Psihijatar zadužen za njegovo liječenje bio je vrlo optimističan što se tiče njegovog oporavka, iako privatno vrlo zabrinut za ono što bi se moglo dogoditi Randallu kada bude spreman za

ispitivanje. Do sada je uspijevao odolijevati pritiscima Revolucionarnog komiteta da dopusti razgovor, zapravo ispitivanje, ali danas je dobio naredbu osobno od Huseina Fardusta, šefa nove organizacije za sigurnost koja je zamijenila SAVAK - SAVAME. Dr.Quchani je predobro znao kada treba pružiti otpor, a kada popustiti pritiscima. Kako bi drugačije bio preživio do sada?Vrata su se tiho otvorila i dva muškaraca ušla su u sobu, prvi u bijelom liječničkom ogrtaču, a drugi u sivoj odjeću i s crnim turbanom mule. Mula je zastao i uputio nekoliko riječi stražaru na ulazu Randallove sobe. Stražar je stajao ondje od veljače, od kada je bolnica pod kontrolom Revolucionarnog komiteta, dok je još bilo preopasno da američko veleposlanstvo preseli Randalla. Liječnik je nakratko razgovarao s bolničarkom koja je sjedila na stolici u sjeni u kutu sobe. Prišla je krevetu, jednom rukom poduprla Randalla, pomogla mu da se malo pomakne i pridigla ga na jastuke. Nakon toga je izašla iz sobe s liječnikom, ostavljajući bradatog svećenika nasamo s pacijentom. Mula je bio visok za Iranca, uskog lica i upalih očiju; iza guste crne brade, tu i ondje prošarane sivim, tanke su blijede usne izražavale odlučnost. Cijeli je život proveo u vjerskim školama i teološkim koledžima, čitajući beskrajne sveske šijitske Tradicije i Komentare, učeći iz djela o pravosuđu i pišući vlastite komentare na Komentare. U Qumu je sudjelovao u demonstracijama protiv šaha i vidio kako policija tuče, a vojska ubija njegove prijatelje. Bio je zatočen dva puta u Evinu, jednom u Comiteu i bio je podvrgnut mučenju SAVAK-ovih službenika. Ali, sada je došlo njegovo vrijeme. Neka je vrsta milenija, sudnjega dana, bila blizu i on je bio

pripravan nahraniti veliku zvijer krvlju. Prošetao je do kuta sobe, zastao na trenutak gledajući kroz prozor, zatim uzeo stolicu, prinio je krevetu i sjeo.- Dobro jutro, gospodine Randall. Zovem se Hasan Tabata-ba'i i istražitelj sam odjela za narodnu sigurnost SAVAMA-e, nove iranske obavještajne službe. Još me ne poznajete, ali se nadam da ćemo se s vremenom bolje upoznati. Ne želim vas danas zamarati, samo izvijestiti o onome što će vam se dogoditi. Otkad ste došli ovamo u prosincu prošle godine, u ovoj je zemlji izbila revolucija koja je uspješno okončana. Unatoč nastojanjima Velikog Sotone i njegovih saveznika, mi smo otjerali vraga Pahlavija i njegovo potomstvo i osnovali islamsku republiku pod vodstvom imama Homeinija. Neću vas zamarati pojedinostima, uistinu nisu potrebni. Slijedeći promjene u vlasti, imenovanje centralni Revolucionarni komitet i mi smo preuzeli nadzor nad svim neuništenim dokumentima koji su pripadali SAVAK-u. Također smo uhitili velik broj bivših SAVAK-ovih službenika i agenata. Uz pomoć dokumenata i priznanja koja su iznudili naši istražitelji, dobili smo detaljnu sliku o aktivnostima Agencije u Iranu. Slika sadrži i mnoge detalje vašeg osobnog rada ovdje tijekom proteklih osam godina. Bili ste vrlo uspješni i stoga izuzetno opasni za interese mog naroda. U određenom će vam se roku suditi kao neprijateljskom agentu, ali prije toga želim od vas puno doznati. Slabi ste, ali liječnici kažu da možete govoriti, a idući tjedan će vas otpustiti iz bolnice. Stoga, za tjedan dana premjestit ćemo vas u Comite, gdje će započeti vaše ispitivanje. Razumijete li o čemu govorim, gospodine Randall?

Amerikanac je ležao šuteći, otvorenih očiju i pogleda usmjerenog pred sebe.Niti trzajem nije davao znak daje razumio ili barem čuo.- Gospodine Randall, morali smo danas malo popričati. Neke stvari moram znati prije nego vas prebace u Comite. Liječnici kažu da ne smijete biti pod pritiskom, ali menije vrlo malo stalo do posljedica koje će moje ispitivanje ostaviti na vas. Mnogo su važnije stvari u pitanju. Reći ćete mi ono što me zanima. U protivnom, možda ne stignete živi do Comitea. Razumijete li?Nastupila je mučna tišina. Činilo se da bijela soba s visokim stropom, prozorima s dvostrukim staklima koji ne propuštaju zvukove prometa s ulice, debelim zidovima građenim tako da isključe svu buku unutar zgrade, prihvaća i veliča muline prijetnje i Randallovo odbijanje da odgovori. Prošla je minuta, dvije u kojima Amerikanac nije čak ni trepnuo. Zatim, konačno, njegove su se usne počele micati. Šaptom je rekao:- Chera... chera bi-Farsi harfnazanim?Nagnuvši se bliže da čuje, činilo se da Tabataba'i škripi zubima dok je odgovarao:- Ne, gospodine Randall, nećemo razgovarati na perzijskom. To bi me vrijeđalo. Vaše će ispitivanje biti na engleskom.Randallove su oči zasjale po prvi put otkad je mula ušao u sobu.- To bi mene uvrijedilo.- Nemojte biti budala, gospodine Randall. Ako nećete sa mnom razgovarati, barem slušajte. Dovezeni ste ovamo iz bordela u zapadnom Teheranu, nakon masakra u kojem je ubijeno dvadeset i šest ljudi. Vi ste bili jedan od šestero preživjelih. Imamo informaciju da ste ondje otišli ispitati

zloglasnog SAVAK-ovog agenta po imenu Heshmat. Njegovo je tijelo pronađeno u istoj sobi gdje i vaše. Vjerujemo daje cilj tog masakra bio ubiti vas i Heshmata. Znate li tko je odgovoran za ubojstva? Randall je i dalje šutio. Zatresao je glavom.- Morate imati neku ideju. Tko je znao da ste otišli onamo? Amerikanac je prošaptao ime koje mu je bilo na usnama odkada je došao k svijesti:- Hadži Reza Turk. Tabataba'i se namrštio.-Ne, Hadži Reza nije ništa imao s tim. On i njegovi chaquka-shani ubijeni su iste večeri dok su napuštali svoju tajnu kockarnicu. Nurullah Baqirzadeh je bio s njima, i on je ubijen. Mislimo daje odgovorna ista skupina, ona koju ste vi istraživali, skupina koja je ubila Amerikanku s kojom ste živjeli. Našli smo dodatne dokumente u kući u bazaru u kojoj se Heshmat skrivao, ali to nije dovoljno. Trebamo još informacija. Vi ste jedina preživjela osoba koja nešto zna o toj grupi. Reći ćete mi što znate.Ne znam ništa.Što vam je Heshmat rekao?- Ništa... Ništa mi nije rekao... Namjeravao mi je reći... kada... kada su nas pogodili... Vi znate više od mene... To su vaši ljudi... vjerski teroristi... Vi znate tko su oni.Iranac je umorno odmahnuo glavom.- Ne, ne znam. Zato sam došao s vama razgovarati. Mi ne znamo tko su oni, ali mogu ugroziti revoluciju. Moramo ih identificirati, otkriti prije nego bude prekasno.Randall je osjetio strah u Tabataba'ijevom glasu, strah koji je graničio s panikom. Govoreći perzijski, tiho je šaptao.

- Vi ste započeli ovu j... zbrku, vi i vaši ludi prijatelji. To se mene više ne tiče. Koga vraga je mene briga ako vi jedni drugima prosipate mozak?Val mučnine ga je preplašio i on je zatvorio oči, boreći se s vrtoglavicom u nastojanju da ostane pri svijesti. Kroz tamu je čuo kako se vrata otvaraju, čuo je korake medicinske sestre u hodniku, zatim u sobi, osjetio je da ga njezine ruke drže, podržavaju, kao Fujikine. Jecaji su nekontrolirano doprli do grla iz neke dubine u njemu.

Tabataba'i je dolazio svaki dan idućeg tjedna, postavljao ista pitanja, dobivao iste odgovore i ponovno odlazio. Randall je znao da ga neće ubiti kao što se prijetio. Silno je želio informacije i bio je uvjeren da Randall zna dovoljno da ga odvede do ljudi koje je tražio. U Comiteu mogli bi ga slomiti i izvući informacije. Dan njegovog premještaja bio je određen za nedjelju, 6. svibnja. Randall je znao da nikad više neće imati šansu ako ne pobjegne prije dolaska u zatvor. Fizički je bio jači nego što se činilo, a tijekom proteklih sedam dana prijetnja opasnosti ga je učinila mentalno jačim, .ali se njegov položaj još uvijek činio beznadnim.U subotu ujutro, nakon Tabataba'ijevog posljednjeg posjeta, Randalla je kao i obično pregledao dr. Quchani. On je bio psihijatar, obrazovan na Sorboni, star oko četrdeset i pet godina, koji se prije sedam godina vratio u Iran kako bi se brinuo za svoje ostarjele roditelje. Njegov je razgovor s Randallom bio ograničen nazočnošću medicinskih sestara zaduženih za ovu sobu, a sve su one bile predane revolucionarke, ali Randall je zavolio Quchanija. Prethodnog dana Randall mu je povjerio

svoj strah od tajnog pogubljenja, ali je psihijatar samo kimnuo i vratio se testovima. Sada, usred pregleda, Quchani je ustao i rekao daje zaboravio donijeti jedan važan "dosje. Okrenuo se sestri i zamolio je da mu ga donese iz njegova ureda. Činilo se da ona to ne želi učiniti, ali se liječnik nestrpljivo otresao i naredio joj da požuri; godine duboko ukorijenjene bolničke discipline nadišle su ipak mlađe instinkte revolucionarne sumnjičavosti i ona je napustila sobu. Tada Quchani brzo šapne svom pacijentu tihim glasom da ne čuje čuvar pred vratima:- Slušaj, neću imati vremena ponavljati, pa moraš pozorno slušati. U tri sata popodne odvest ću te u sobu za terapijsko liječenje u prizemlju na konačni fizioterapeutski tretman. Bit će prisutni samo jedan liječnik ijedna bolničarka i neće biti stražara na vratima. Motri na sestru, bit će naoružana. Liječnik nije revolucionar, on te neće pokušati zaustaviti. Nakon što izađeš iz sobe, skreni lijevo u hodnik, a zatim desno. To će te dovesti do nečuvanog pomoćnog ulaza; vrata se otvaraju iznutra. Ako uspiješ, idi u ulicu Halali broj 17, stan broj četiri. Žao mije, ali to je najviše što mogu učiniti za tebe.Vrata su se otvorila i ušla je sestra, noseći dosje. Randall se pitao hoće li ona biti u službi toga poslijepodneva.

Nije bila, no bilo je svejedno. S priljubljenim rupcima na glavi i naočalama, Randallu su svejednako izgledale, kao bespolni rudimenti žene. Govorilo se da nose rupce ili feredže kako muškarce ne bi zbunjivale svojom ljepotom; Randall je vidio vrlo malo ljepote i ništa što bi ga

zbunilo. Smatrao je da bez rupca ne bi bilo nikakve razlike.U tri je sata dežurni liječnik ušao u sobu i uz pomoć sestre podigao Randalla s kreveta. Zajedno su mu pomogli do lifta, a zatim do hodnika u prizemlju koji je vodio do prostorije za terapiju. Randall je znao da može hodati bez njihove pomoći, ali se pretvarao da je slab. U prostoriji za terapiju svukao se i legao na nizak ležaj za masažu smješten u sredini prostorije. Dok je to činio, osjetio je napetost, znajući da mora brzo djelovati, prije nego što ga tretman izmori. Sestra mu je prišla i sagnula se da ga podigne u sjedeći položaj. Nakon toga on se protegnuo i zgrabio ju za vrat; njezini su refleksi bili brzi i ona gaje objema rukama uhvatila za zglobove, ali njegova su obuka i iskustvo nadmašili njezinu fizičku nadmoć. Prstima je pronašao njezine karotidne arterije i iskusno ih pritisnuo; odmah je poplavila, a on je pričekao još nekoliko trenutaka želeći se uvjeriti da će duže biti bez svijesti. Liječnik je krenuo prema njemu, ali je Randall bijesno promrsio:-Ako priđeš bliže, ubit ću je! Sada odbij!Njegove su ruke brzo prelazile po bolničarkinom nepokretnom tijelu, smatrajući ga grubim i neženstvenim, i utvrdivši da je povezala prsa čvrstim povojima da ne budu nepristojno naglašcna. Našao je mali automatski pištolj u navlaci, uzeo ga i uperio u liječnika, pustivši da se bolničarkino mlitavo tijelo otkliže na pod uz što manje buke.Svoju je pozornost posvetio liječniku, držeći i dalje pištolj uperen u njega.- Brzo, skini odjeću. Nevoljko, čovjek se počeo svlačiti.

- Dostaje - zaustavi ga Randall kada je ovaj došao do hlača. - Zadrži ih na sebi za slučaj da se intelektualka probudi i doživi srčani udar. Sada, žao mi je, ali to je za tvoje dobro. - Randall je zakoračio prema uplašenom čovjeku, podigao pištolj i udario ga u lijevu sljepoočnicu. Probudit će se za sat vremena s jakom glavoboljom, ali barem što se toga tiče na dobrom je mjestu. I štoviše, neće biti osumnjičen za tajni dogovor. Dok je hitro oblačio liječnikovu odjeću, navlačeći bijeli ogrtač preko urednog plavog odijela, Randall je osjetio kako energija struji njegovim tijelom. Tako ; je dugo bio neaktivan, ali je sada adrenalin punio njegov sistem.Znao je da ta euforija neće trajati, da brzo mora pronaći neko sigurno mjesto prije nego ga obuzme neizbježan umor. Ali, sada se ponovno osjećao živim i spreman pobrinuti se da i ostane takav.Oprezno, uspio je otvoriti vrata koja vode u prolaz i osvrnuo se lijevo i desno. Na hodniku nije bilo nikoga, ali su zvukovi dopirali iz oba pravca. Zatvorivši tiho vrata, brzo je potrčao lijevo. Inače je bilo sigurnije da hoda a ne trči, ali je smatrao da nije neobično vidjeti liječnika kako trči po bolnici. Ipak, žalio je što ne zna gdje je odjel za hitne slučajeve, trči li u tom smjeru ili suprotnom. Skrenuvši u drugi hodnik desno, uskoro je stigao do sporednog ulaza o kojem mu je Quchani govorio. Uhvatio je kvaku i snažno povukao prema sebi. Nije se pomakla. Pokušao je ponovno, vukao je i gurao, ali bilo je očito da su vrata zaključana. Iza sebe je čuo korake i zvuk kolica koja je netko gurao po: hodniku. Dašćući, skinuo je bijeli ogrtač, zamotao ga nekoliko puta oko automata i uperio pištolj u bravu između vrata i dovratka. Čuo se mukli udarac, a vrata su se

trgnula kad je metak proletio kroz bravu. Iza sebe čuo je zvuk kolica blizu ulaza u sporedan hodnik u kojem je stajao. Ne zastajući, povukao je vrata k sebi, moleći da vani nema nikoga. Izašao je teško dišući i zatvorio vrata.Zrake sunca, koje je već bilo nisko na horizontu, svijetlile su mu ravno u oči i on je žmirkao. Izašao je iz desnog krila bolnice, nasuprot glavnoj ulici poznatoj kao Parkway. Brzo se osvrnuo uokolo. Nikoga nije bilo u blizini. Odmotao je pištolj i stavio u unutarnji džep odijela, bacivši bijeli bolnički ogrtač. Popravio je sako i zategnuo kravatu, uputivši se prema sporednom izlazu na Parkway, nadajući se da će dežurni čuvari biti više sumnjičavi prema onima koji ulaze nego onima koji izlaze.Dva kata iznad trojica muškaraca stajala su uz prozor malog ureda. Mula Hasan Tabataba'i okrenuo se prema čovjeku sa svoje lijeve strane i nasmiješio.- Zahvaljujemo, dr. Quchani. Sve je išlo po planu. Siguran sam da će vaš sin biti pušten iz pritvora za nekoliko dana. Već sam razgovarao s gospodinom Lajevardijem, tužiteljem. Molim vas, recite svojoj supruzi da ne strahuje.Osmijeh je nestao s njegovog lica i okrenuo se nadesno, gdje je treći muškarac, debeo svećenik u teškoj, crnoj odjeći i dalje gledao kroz prozor.Ne brinite, ekscelencijo - obrati mu se Tabataba'i. - Uvijek ga možemo ponovno uhvatiti, kad god zaželimo. Bit će pod stalnim nadzorom. Ali, za sada, on je naš mamac. Još malo i odvest će nas pravo k njima.Kako u to možete biti tako sigurni, mula Hasane? - upitao je debeljko, čije su se usne jedva micale iza gustih, čupavih brkova. - Kako možete biti

sigurni da neće otići k svojima, pokušati napustiti zemlju. Ja bih to učinio da sam na njegovom mjestu.On to neće učiniti, gospodine; sigurno. Mora izravnati račune, osvetiti se. Žedan je i mora se napiti. Znam da će ih potražiti, a kad ih nađe, mi ćemo biti blizu. Nakon toga je vaš, obećavam.Debeljko je i dalje uporno gledao u sve manji Randallov lik.- Ako ga Čuvari revolucije ne uhvate prije.- Da - složio se Tabataba'i. - Ima stvari na koje ne možemo utjecati.

13. poglavlje

TEHERAN5. - 6. svibnja 1979.

Sunce je brzo tonulo i činilo se kao da vuče za sobom prozračno tkanje kasnoproljetnog neba. Tama je žurila obaviti svoju noćnu misiju, spuštajući se nad grad poput divovske šake. S mrakom se u punoj snazi vraćao strah koji bi danje svjetlo dijelom raspršilo, jer Teheran je noću postajao grad straha. Ljudi su ostajali u kućama, strepeći od koraka Homeinijevih Čuvara revolucije, kucanja na vratima i iznenadnih uhićenja. Nakon ponoći zasjedao bi revolucionarni sud, sa svojim brzim vijećanjima, neposrednim presudama i smaknućima koja su uslijedila bez mogućnosti žalbe.

Peter Randall je bio iscrpljen, gladan i uplašen. Dva je sata hodao kroz središte Teherana, učestalo se odmarajući da skupi snagu, promatrajući, razmišljajući i pokušavajući odlučiti što će učiniti. Očekivao je promjene, ali nije bio spreman na ovo što je vidio. Kud god je išao, vidio je izgorjele i banke i kina zabijena daskama, uništene strane trgovine, fotografije Homeinija i ispisane parole, žene s rupcima na glavi i gotovo u svakoj ulici muškarce s pištoljima, Revolucionarnu gardu o kojoj je Tabataba'i jednom govorio. Osjećao se upadljivim, blijede kože i plavih očiju koje su ga obilježavale kao stranca i stoga kao mogućeg špijuna. Nikad se prije nije osjećao tako usamljen, tako potpuno razotkriven. Automat je u njegovom džepu otežao i znao je da ga mogu ubiti na licu mjesta zbog posjedovanja oružja ako ga pretraže. Našao je nešto novca u džepovima jakne koju je uzeo, ali niti jedna od osobnih iskaznica nije mu bila od ikakve koristi. Adresu koju mu je dao Quchani upotrijebio bi samo kao posljednje utočište: bila je preblizu njegovom bivšem stanu u ulici Kakh, a ne bi bilo ni sigurno biti usko povezan s liječnikom ako njega osumnjiče.Krenuo je prema sjeveru, daleko od glavnih ulica, u Yusefa-bad, predio u kojem živi srednja klasa, unajmivši taksi na istočnom kraju Arvamehra. Ovdje, u predgrađu osjećao se manje izloženim među stanovnicima odjevenim u zapadnjačku odjeću, manje su bili sumnjivi prema njegovu izgledu. Ali, ni ovdje sigurnost ne može unedogled trajati. Postojalo je nekoliko CIA-inih sigurnih kuća i deseci kontakata za urgentne slučajeve, ali je Tabataba'i natuknuo daje unutar SAVAK-a učestalo odavanje službene tajne i on više nije znao tko je

i gdje zapravo siguran. Njegov je pravi identitet otkriven i bio je prepušten sam sebi. Ambasada je već zanijekala da išta zna o njemu i njegovu radu i ako su možda i voljni da mu pomognu pronaći izlaz, nije mogao biti siguran. Bolje da ostane i završi stoje započeo prije nekoliko mjeseci. Tada, ako bude mogućnosti za bijeg, on će je naći i iskoristiti. Ali najprije, mora se maknuti s ceste, naći sigurno mjesto za večeras i za duže razdoblje ako je moguće.Iznenada, iza njega netko je povikao:-Hej, ti!Muški glas, strog i zapovjedan. Randall se sledio, ruka mu je krenula prema pištolju i polagano se okrenuo.Vidio ih je na uglu sporedne ulice koju je upravo prošao, trojicu pripadnika Revolucionarne garde, dvojica naoružana pištoljima, a treći s AK-47'. Trenutak prije nego se dao u bijeg, shvatio je da nisu vikali njemu, već djevojci na suprotnoj strani ulice. Imala je dvadesetak godina, bila je privlačna i odjevena zapadnjački, u sivo odijelo s hlačama i sakoom. Čovjek je ponovno viknuo, ljutito domahujući djevojci da dođe ondje gdje su i njegovi drugovi stajali. Oklijevajući, ona je poslušala.1 kalašnjikov, vrsta lake strojnice kojom se služi pješaštvo- Što je ovo? - prvi je muškarac vikao dok je prilazila. - Zar ti ništa ne razumiješ? Jesi li glupa?Znaš da se u našem društvu od žena očekuje da budu skromno odjevene - vikao je drugi, zgrabivši djevojku i počevši je tresti. Randall je promatrao užasnut onim što se događalo. Na drugoj su strani

ulice prolaznici žurili udaljiti se od svjetala što su osvjetljavala prizor.Ti si nemoralno, jeftino smeće kad se ovako besramno odijevaš - režao je prvi. Randall je vidio da je rastrgnuo djevojčin sako i dirao joj grudi dok su ostali gledali očarani. Treći ju je muškarac držao straga. Zajecala je, iako je Randall mogao vidjeti ponos i bijes pomiješane sa strahom zbog njihove nadmoći.Iznenada, muškarac je šakom počeo snažno udarati djevojku po preponama.Želiš pokazati noge, svoj intimni dio, tako da ih svatko može vidjeti? - Nastavio je udarati. Randall se počeo primicati grupi, a bijes je u njemu rastao poput plime. Nisu ga primijetili jer su bili previše zaokupljeni djevojkom.Zašto si sama na ulici po mraku? Znam ja zašto. Ti si prostitutka, jeftina kurva. Već sam te ovdje viđao, šećeš ulicama danju i noću. Eto, to si ti, bludnica.Fahisha! Riječ je odjeknula, odzvanjajući zidom od opeke koji ih je okruživao, zvoneći u Randallovim ušima. Prije nego je shvatio da reagira, automat mu se našao u ruci i on gaje podigao. Čovjek je usmrćen već prvim hicem, metkom u glavu. Djevojka je vrisnula i Randall je potrčao prema njoj. Preostala su se dvojica odmaknula, okrenuvši se prema Randallu. Onaj s AK-47 je zapucao, daleko od mete. Amateri, koji su ukrali oružje iz vojarni u vrijeme preuzimanja vlasti u veljači, nisu se mogli mjeriti s Amerikancem, koliko god on bio umoran. Dva su ih sljedeća metka onesposobila.Djevojka je stajala ukočena, ukopana na mjestu. Randall je potrčao k njoj, gurajući pištolj u džep i uhvatio je za ruku.

- Brzo - rekao je - moramo pobjeći odavde. Kamo možemo ići?Iako u šoku, bila je pametna i mogla je procijeniti situaciju. Pokazala je glavom ka sporednoj ulici.- Onamo, najprije onuda, a zatim lijevo.Potrčali su, Randall polako, teško dišući. Noge su mu bile poput olova i bolne. Djevojka se okrenula prema njemu, zbunjena.Zao mije - rekao je. - Bolestan sam. Bio sam u bolnici. Ne mogu brzo hodati.Moramo pobjeći odavde - zajecala je, uzevši ga za ruku i pridržavajući ga. Stigli su do prvog zavoja. Ovdje, u manjim je ulicama svjetlo bilo slabo, a posvuda je bilo sjenovitih mjesta u koja su se mogli sakriti. Djevojka je znala put. Njezina je kuća bila blizu, nova kuća smještena iza visokog kamenog zida. Pozvonila je, udarajući po zvonu. Zvučnik sa strane je zapucketao.-Baleh! Ki-e?- Man-am. Zud bash, dar-ra baz kon.Zujalo se oglasilo i djevojka je gurnula dvorišna vrata. Uletjeli su unutra i zatvorili ih. Na vrhu je stuba koje vode do kućnih vrata stajala djevojčina majka, uplašena tonom glasa svoje kćeri. Poslije nekoliko sekundi pojavio se i otac. Djevojka je jecajući potrčala u majčino naručje. Randall se polagano popeo stubama i zajedno su ušli u kuću. Majka je odvela djevojku, dok je otac uveo Randalla u dnevni boravak. Otac je bio u kasnim četrdesetim, kosog čela i inteligentnog lica koje je sada odavalo zabrinutost i smetenost.Izvolite sjesti - rekao je, pokazujući Randallu stolicu. Soba je bila lijepo namještena, više kao rezultat dobrog ukusa nego bezgranično mnogo

novca. Iscrpljen, Amerikanac je utonuo u stolicu, osjećajući da ga noge izdaju.Žao mi je - rekao je - mislim da ne mogu puno govoriti. Bolestan sam. Bilo je problema. Revolucionarna garda.Čovjek se namrštio i duboko uzdahnuo.Ozlijeđeni ste? Ranjeni?Ne, nego umoran, vrlo umoran.Imam prijatelja liječnika u blizini. Može mu se vjerovati. Ne brinite, za sada ste sigurni. Poslije ćemo čuti što se dogodilo, nakon što se odmorite. Vida će nam ispričati nakon što se oporavi.Čovjek se okrenuo i izašao iz sobe. Randall je u zrcalu pokraj vrata vidio njegovo ukočeno, zabrinuto lice. Osjećao se savladanim i ponovno je utonuo u stolicu, padajući u tamu, tišinu i moru.

Bilo je gotovo devet kad se probudio idućeg jutra. Tijelo ga je boljelo, a u glavi mu je bubnjalo. Teškom je mukom otvorio oči. Bio je u nepoznatom krevetu, u nepoznatoj sobi. Ovo nije bila bolnica. Onda su se događaji od prethodnog dana vratili u sjećanje. Stoje učinio sinoć? Svih ovih godina provedenih u Teheranu nikada nikog nije ubio na tako nepromišljen način. Otkad je bio u Iranu, ubio je samo šest puta i uvijek iz nužde, kad je bio doveden u situaciju koja je izmicala kontroli. Ali, sada su naoružani muškarci kružili ulicama, a u stanju anarhije nasilje stvara nasilje, smrt budi smrt. Osjetio je daje cijela situacija izmakla kontroli, a on će biti uvučen sve dublje i dublje, do samog tamnog središta.Sinoć se ipak nije smio umiješati. Doveo je svoj i život djevojke u opasnost. Ljudi koji ga traže povezat će pucnjeve gardista s njim, naoružanim

strancem. Potraga će se intenzivirati i svakim će se satom omča oko njega stezati. Ne bi li bilo bolje da već sada počne tražiti izlaz za bijeg, prije nego što bude prekasno? Ako već sada nije prekasno.Vrata su se otvorila i ušao je čovjek kojeg se sjećao od sinoć. Nasmiješio se i prišao krevetu, ali iza tog je smiješka Randall primijetio napetost.- Kako ste spavali? - upitao je. - Bolje se osjećate? Moj vas je prijatelj sinoć pregledao; rekao je da ste bili jako bolesni. Vida mi je rekla da ste joj spomenuli boravak u bolnici. Prijatelj kaže da imate ožiljke od metaka, stare nekoliko mjeseci. Tko ste vi? Zašto ste se sinoć umiješali?Randall je pokušao sjesti, ali je shvatio da ne može. Usta su mu bila suha i teško je govorio.- Oprostite - rekao je čovjek. - Morate nešto pojesti i popiti prije nego popričamo. Moja će žena donijeti doručak. Pijete li kavu? Imamo svježe mljevene.f1Randall je kimnuo i pokušao se nasmiješiti. Čovjek je ustao i izašao. Njegovi su koraci glasno odzvanjali na kamenim stubama i Randall je shvatio da mu se nije niti predstavio.Nakon laganog doručka, za vrijeme kojeg je doznao da je njegov domaćin Rustam Kavvanpur, bankar, Randall je mogao sjesti i razgovarati.Zovem se Mason, Norman Mason. Amerikanac sam, predstavnik General Motor sa ovdje u Teheranu. Ranjen sam u prosinačkim nemirima, mislili su da sam demonstrant i pogođen sam, zabunom. Tek sam jučer pušten iz bolnice. Planiram se što prije vratiti u Sjedinjene Države, ali još moram

završiti neke poslove. Sinoć sam se vraćao kući kad sam vidio daje vaša kći napadnuta i nešto se u meni slomilo. Ipak, ona vam je ispričala što se dogodilo.Da, nešto. Hvala vam, hvala što ste joj pomogli. No, ne razumijem zašto ste nosili pištolj.Prijatelj mi gaje donio u bolnicu prije nego što sam izašao. Rekao je da bi mi mogao zatrebati, da su Amerikanci nepopularni i da bih mogao biti napadnut.Vida kaže da ste njime rukovali kao profesionalac, niste promašili.Bio sam u vojsci u Vijetnamu, a sinoć sam imao sreće; oni su momci bili amateri.Gospodine Mason, ako je to uopće vaše pravo ime, mislim da ne govorite istinu. Zašto ste bili sami iako bolesni i slabi? Hodali ste. Zašto u džepu imate isprave koje pripadaju dr. Hosraviju? Tko ste vi? Gdje stanujete?Randall je ubrzano disao, shvaćajući da u ovoj situaciji neće moći nastaviti s tom pričom. Dokumenti su bili najveća pogreška. Bio je blesav što ih se prije nije riješio.- Dobro - rekao je. - Zovem se Peter Randall i radim za američku vladu. Trebali su me prebaciti iz bolnice u zatvor Comite, gdje bi me pogubili. Pobjegao sam i ovamo sam došao jučer navečer dok sam razmišljao kamo da odem. Ostatak znate. Ne znam koji su vaši politički nazori, i ne tiču me se, ali vas uvjeravam da nisam neprijatelj vaše zemlje niti vašeg naroda. Morate mi vjerovati. Trebam vašu pomoć.Iranac je šutio, pognut u stolici, držeći glavu među rukama. Nakon otprilike minute, podigao je glavu i tiho progovorio.

- Gospodine Randall! Zahvalan sam vam na onome što ste sinoć učinili. Oni gardisti su životinje. Nemam snažne političke sklonosti, ali već mrzim ovaj režim i ono što čine ovoj zemlji, nevinim ljudima poput moje kćeri. No, bilo je suludo što ste učinili. Doveli ste nas u opasnost, veliku opasnost. Sinoć su pretraživali ovaj dio grada; i danas će, i večeras, sve dok ne pronađu vas i Vidu. Nisu znali tko je ona, inače bismo svi bili uhićeni još sinoć. Poslao sam Vidu na selo, tetki u Ishtihard; otišla je rano jutros s prijateljicom. Ne možete ovdje ostati; ako vas pronađu, odvest će nas sve i pogubiti. Morate otići danas. Imate li kamo otići?Randall je brzo razmišljao. Nije mogao riskirati i reći ovom čovjeku svoje planove, niti ugroziti nekog drugog ako kaže pogrešno odredište.Molim vas, odvezite me do grada, blizu američkog veleposlanstva. Nemam isprave, ali već ću pronaći način da uđem. Hoćete li to napraviti?Da, neće biti teško. Odvest ću vas onamo čim budete mogli poći.Kavvanpur se nasmiješio i ustao da ode. Uto je došla njegova žena pokupiti posuđe od doručka. Bila je privlačna četrdesetogodišnjakinja, ali je izgledala napeto i uznemireno. Kao i prije, nije razgovarala s Randallom. Zajedno su izašli, zatvorivši za sobom vrata. Randall je legao i sklopio oči, želeći se oporaviti, povratiti snagu koju je imao jučer. Pola je sata prošlo u tišini.Probudio gaje škljocaj zatvaranja ulaznih vrata, ali zvuk koji gaje upozorio daje u opasnosti bio je nepogrešivo prepoznatljiv zvuk napinjanja puške. Bio je budala. Čovjek nije imao razloga riskirati svoj i živote svoje obitelji za stranca

koji je možda špijun; bolje se obratiti vlastima i izručiti ga u zamjenu za sigurnost svoje kćeri.Skočio je iz postelje, uz negodovanje svojih ukočenih udova. Brzo je nagurao stolicu na vrata, zatim dohvatio odjeću, bez pištolja i dokumenata, prebačenu na rub kreveta. Na brzinu se obukao, zbunjen oklijevanjem. Hlače i cipele bit će dovoljno. Koraci su se čuli na stubištu, ljudi vani bili su oprezni bojeći se da je još naoružan. Krećući se stoje tiše mogao, Randall je otvorio mali dvostruki prozor i uz zamah se prebacio van; prozor je gledao na neveliko nenatkriveno unutarnje dvorište i ležao je oko dvije stope ispod krova. Hvala bogu da nisu bili tako pametni i postavili nekoga dolje.Osjećajući agoniju u svim udovima, Randall se podigao na krov, brzo promotrivši okruženje. Kuća nije bila dovoljno blizu susjednoj da može prijeći na drugi krov. Brzo razmislivši, legao je na rub krova, blizu prozora kroz koji je upravo pobjegao. Iznutra se čuo udarac, a zatim strka. Za trenutak se na krovu pojavila ruka koja je držala automat, a zatim i druga ruka i glava. Istovremeno, Randall je zgrabio pištolj i skočio na noge. Gardist je zinuo, širom otvorivši usta, a Randall gaje snažno udario nogom u bradu. Gardist je kriknuo i pao, prevrnuvši se s prozora na tlo. Randall je ponovno legao, objesio se preko prozora držeći strojnicu na otvoru i brzo zapucao, pokrećući cijev puške u velikom luku. Iz sobe su se čuli krici.Svladavajući napetost u mišićima, povukao se natrag na krov, a zatim brzo otrčao na jednu pa drugu stranu krova i pogledao dolje. Samo jedan džip bio je parkiran na cesti i nije izgledalo da ima još gardista. Sigurno su poslali trojicu ili četvoricu da ga uhite; više od toga bilo bi

nepotrebno. Nitko od susjeda nije izašao na cestu provjeriti odakle dolaze pucnji: ovaj je put strah koji su ulili gardisti bio u Randallovu korist. Vratio se do stražnjeg dijela kuće, pogledao preko krova, a zatim se oprezno spustio do izbojka prozora smještenog pokraj onog kroz koji je izašao. Snažnim ga je udarcem otvorio i hitro ušao. Oprezno se kretao prema vratima i otvorio ih držeći se zida. Nikog nije bilo na stubištu. Priljubivši se uza zid, išao je prema vratima sobe u kojoj je spavao, držeći pištolj ispred sebe. Pogledavši unutra, vidio je dvojicu muškaraca na podu, obojicu teško ranjenih.- Koliko vas je? - pitao je. - Istinu ili ću vam raznijeti glavu.Jedan je promucao:-Tri.Randall im je uzeo puške, zalupio vratima i uputio se prema stubama. Bila su četvorica, bio je siguran. Četvrti je zasigurno ostao u prizemlju držati stanare na oku. Gdje li je sad bio? Ti su gardisti bili uglavnom amateri, mladići s oružjem koje su jedva znali rabiti. No, ponekad amateri mogu biti opasniji od profesionalaca: burno reagiraju i čine pogreške koje se ne mogu predvidjeti.Stube su vodile ravno u glavnu sobu u prizemlju. Ondje bi Randall bio izložen, lagana meta koju bi čak i dijete pogodilo. Najprije je trebao gardista natjerati da se otkrije. Posegnuo je za jednom od puški koje je uzeo u spavaćoj sobi, podigao je i jednom zapucao u zemlju, pritom bolno vrisnuvši. Zatim je povi-kao na perzijskom:- Imam ga! - i potrčao niz stubište. Vrata sobe nasuprot stuba, preko puta dnevne sobe, otvorila su se i četvrti je gardist izašao. Kad je ugledao

Randalla, već je bilo prekasno. Amerikanac je zapucao, odbacivši čovjeka natrag u sobu gdje je ležao nekoliko sekundi prije nego se posljednji put trgnuo i ostao mirno ležati. U susjednoj sobi vrištala je žena.Randall je provjerio je li gardist mrtav, a zatim zakoračio u sobu. Mislio je da će mu kosti popucati od boli sa svakim pokretom, a u glavi mu je tutnjalo. Kavvanpur i njegova žena stajali su zgrčeni zajedno, sa strahom na licu. Randall ih je žalio. No, nije smio vrijeme gubiti na suosjećanje.- Gdje su ključevi auta? - viknuo je. Bankar je očiju širom otvorenim od straha trznuo glavom prema niskom stolu pokraj vrata. Ključevi su, zajedno s ostalima, visjeli na prstenu.- Koji? - pitao je Randall, uzevši snop.- Dva najveća - odgovorio je Kavvanpur dršćućim glasom. -Srebrni.Gdje je garaža? Kavvanpur je pokazao.Kroz kuhinju, pa niz stube. Vrata su otključana.Randall je kimnuo i vratio se u dnevnu sobu. Vidio je telefon na polici pokraj stubišta, prišao i istrgnuo žicu.Ima li ih još? - upitao je osorno. Oboje, Kavvanpur i njegova žena, plahovito su zatresli glavom.Nadam se da nema. Sada, slušajte me. Dat ćete mi barem deset minuta prije nego potražite pomoć. Razumijete li? Ako posumnjam da se toga niste držali, vratit ću se. - Znao je da će poslušati njegove naputke, previše su već do sada bili omamljeni strahom da bi drugačije postupili. Uputio se prema garaži.

14. poglavljeTEHERAN6.- 16. svibnja 1979.

Nije dolazilo u obzir da se doveze do svog pravog odredišta, pa je ostavio auto na aveniji Pahlavi, na pet minuta udaljenosti, pokraj najbliže javne telefonske govornice. Odlučio je nazvati Sirusa Rastgua, odvjetnika koji je živio u Tajrishu, na udaljenom sjeveru grada. Rastgu je bio dobro prikriveni agent MOSSAD-a, izraelske obavještajne službe, a živio je u Teheranu već petnaestak godina. Njegovo je pravo ime bilo Ilvahu Elghanian, a njegova porodica bili su iranski Židovi koji su emigrirali u Izrael 1949., kad je njemu bilo deset godina. Elghanianov je zaklon bio izvrstan, koristeći obiteljske veze svoje lijepe žene, Muslimanke, kojom se oženio godinu dana nakon dolaska u Teheran i koja nije imala pojma o njegovoj tajnoj aktivnosti. Dugovao je Randallu nekoliko usluga, pa i nekoliko velikih, ali ipak bi ga trebalo uvjeravati da preuzme rizik i pruži mu sklonište.Randall je odahnuo s olakšanjem kad se Rastgu osobno javio na telefon. Bila je nedjelja, radni dan u Iranu, i očekivao je da će se javiti žena i dati mu broj suprugovog ureda. Govorio je tiho i brzo.Linija je čista? -Da.Kada je to posljednji put provjereno?Jučer. Tko je to?Randall. Dođi na ugao ulica Takht-e Ta'us i šaha Nadera. Požuri.

Spustio je slušalicu, ne ostavivši vremena za pitanja i prosvjede. To mogu poslije osobno riješiti. Najprije se želio maknuti s ceste. Krenuo je polagano prema mjestu sastanka, udaljenom desetak minuta. Elghanian će biti ondje za četvrt sata, možda prije.Čekao je samo tri minute kad se Izraelčev Jaguar zaustavio na rubu pločnika. To je ovdje bilo upadljivo vozilo, ali brzo i u skladu s načinom života džet-setovskog odvjetnika. Rastgu se namrštio kad je Randallu otvorio vrata. Čim je Amerikanac ušao, otpustio je kvačilo i otutnjao među more vozila na Takht-e Ta'usu, vozeći na istok.Vodim te u sigurnu kuću u Majdiyye. Preselit ćemo te za nekoliko dana. Sad pričaj... Što si, dovraga, učinio? Možeš upropastiti moju zaštitu. Kada si izašao iz bolnice?Jučer. To je duga priča. Nisi li o tome čitao u novinama, čuo na radiju?Rastgu je odmahnuo glavom.- Ne, ništa. Zar sam trebao? Randall je bio zbunjen.Mislio sam da su već objavili moj opis. Siruse, trebam liječnika, a ne želim da Straker ili tko drugi dozna gdje sam. Ne još.Straker je otišao. Tvoji izvlače ljude van još od veljače. Britanci također. I mi. Svi, zaboga; ovaj grad je poludio. Što se dogodilo? Zašto i ti ne pobjegneš?Rekao sam ti, to je duga priča. Dogodila se mala gungula. Oprosti, dvije: jedna jučer, a druga prije manje od pola sata. U obje je bila uključena Revolucionarna garda.Sranje. Moraš se kloniti te kopiladi.

Upravo sam to pokušavao učiniti. Siruse, duguješ mi uslugu. Mogao bih to zaboraviti, ali trebam tvoju pomoć. I tvoji su ljudi dijelom odgovorni.Stvari su se promijenile, Peter. Nikad i nigdje nije bilo ovako, ovo je potpuno suludo. K vragu sve! Mi smo u istom prljavom poslu, na istoj smo strani, barem ponekad, i bili smo dobri prijatelji. Da, pomoći ću ti. Izgledaš kao da ti je pomoć potrebna. Al, najprije, odvest ću te u tvoje novo boravište i k vrlo diskretnom liječniku.Rastgu je u sigurnu kuću u Majdiyye došao tek sljedeće večeri, pod okriljem mraka. Randall se do tada već prilično oporavio, iako je bio još pomalo omamljen od analgetika koje mu je liječnik dao. Odmor i opuštanje uvelike su mu pomogli. Detaljno je ispričao što mu se dogodilo, a Rastgu gaje izvijestio o događajima od siječnja i političkim previranjima.Izraelac ga nije ni pokušao pitati o razlozima definitivnog ostanka u Iranu, niti gaje od te namjere pokušao odgovoriti. Od prošle su se godine svi počeli čudno ponašati i bilo bi uzaludno boriti se protiv plime. On će izdržati sve dok to bude moguće ili poželjno, a na kraju će odustati; hoće li to biti zbog povratka u Tel Aviv sa ženom i obitelji u novi život, ili će poginuti krijumčareći židovske izbjeglice iz zemlje, to sada nije mogao znati. Što se Randalla tiče, on je ispovijedio samo ono stoje znao, a ne što je osjećao. Iskreno, nije ni sam znao što osjeća, ali to nije imalo veze s osvetom, s iskrenošću odmazde; sada je to shvatio. Irajeva i Fujikina smrt bili su nestvarni događaji, krhki poput snova; njegov neposredni bliski susret sa smrti

uslijedio je tako brzo da nije imao vremena razjasniti što misli ili osjeća za njih.Ostat će i potražiti grupu odgovornu za njihovu smrt, ne samo zbog njih, već zbog svih drugih brutalnih i besmislenih ubijanja koja zemlju preplavljuju krvlju. Ili čak možda ne zbog toga. To je bio njegov način obrane od neizdrživog osjećaja neuspjeha koji je ponekad prijetio da ga proguta. Godinama su on i njegove kolege činili sve da zaštite Iran, obrane ga od subverzija iznutra i agresije izvana, da stvore stabilnost, temelj demokracije i slobode. Osjećao je gađenje i pri samoj pomisli da su služili višim ciljevima, uvjerio je sebe da plemeniti ciljevi opravdavaju često užasna sredstva. Ali, kuda je sve to vodilo?Većoj šahovoj megalomaniji, rastućoj represiji, sveprisutnijoj nepravdi i na kraju, neizbježnoj revoluciji koja je obilježila poraz svega onoga na čemu su radili. Tome se nije mogao oduprijeti, niti promijeniti, ne sam, a niti s bataljunom tenkova i ljudi. Ali, mogao je uništiti nešto unutar toga, nešto za što mu je instinkt govorio daje smrtonosnije od ostalog. Nije znao pravi identitet te opasnosti, niti je imao ikakav nagovještaj njegovih pravih namjera, ali to je predstavljalo sve čega se najviše bojao i što je najviše mrzio. Poput grabežljive zvijeri ili velikog pauka, čekalo je u svojoj jazbini povoljan trenutak, pripremajući se na udarac. On će zvijer pronaći u njezinom začetku i uništiti je ili sam umrijeti u tom pokušaju. Uistinu mu je bilo malo važno hoće li živjeti ili umrijeti.Rastguov je glas prekinuo njegovo maštanje.Najprije - rekao je Izraelac - moramo te izvući odavde. Radim manje-više sam otkad je ukinuta izraelska misija u Teheranu, ali ne mogu riskirati

ostavljajući te u ovoj kući. Selim te sutra u drugu kuću, u Darbandu, na obroncima sjevernog dijela grada. Ondje ćeš biti sigurniji. No, mogu te vrlo jednostavno ubaciti u američku ambasadu; vrijeme je da napustiš Iran.Ne, hvala. Ima stvari koje najprije moram ovdje srediti. Pruži mi informacije, što više informacija. Želim znati sve o bordelu u kojem je došlo do pucnjave - tko je vlasnik, sve što možeš saznati. Zatim želim detalje o kući u Qolhaku u kojoj je bila racija u listopadu 1977. - isto: vlasnik, prethodni vlasnik,... Želim dosjee o svim članovima katedre za perzijski jezik na teheranskom sveučilištu. I sve što možeš pronaći o Masoodu Heshmatu. To će biti dovoljno za početak.Puno. Ne mogu obećati previše, Peter; nemaš pojma kako je danas teško doznati čak i imena ulica. Previše pitanja, previše znatiželje i završiš u Evinu ili Comiteu, i prije no što prođu dvadeset i četiri sata stajat ćeš pred cijevima Mausera. Ljudi izdaju svoje prijatelje, rođake. Čuo sam za roditelje koji su dali informacije o svojoj djeci, djeca o roditeljima. Čini se da više nitko nije normalan. Učinit ću što budem mogao, ali ništa ne obećajem.

Idućeg je dana Rastgu odveo Randalla u Darband kao što je i najavio. Ondje, gdje počinju obronci Elburza, zrak je bio svjež i jak. To je mjesto popularno među izletnicima, planinarima, alpinistima, najposjećenije navečer kada se ljudi odvezu iz gradske vreline radi uživanja u šetnji pokraj rječice što protječe središtem klanca. Kuća u koju je Randall smješten bila je skrivena među drvećem, tiha i nevidljiva s ceste. Provodio je dane vježbajući, čitajući, nastojeći da mu duh i

tijelo dosegnu vrhunac spremnosti. Brzo se oporavljao, ali nikada nije bio nasmiješen niti je spominjao prošlost. Duboko u njemu, sjećanja su bila potisnuta i ni sam nije znao za njihovu prisutnost. Prema Rastguu, koji je redovito dolazio da ga opskrbi, bio je fizički prisutan, ali duboko u sebi povučen. Obojica su muškaraca bila zabrinuta činjenicom da ništa nije pisalo u novinama niti je na radiju rečeno o Randallovom bijegu iz bolnice, iako je objavljeno kratko izvješće o pucnjavi Revolucionarne garde u Yusefabadu u kojem je spomenut stranac koji je pucnjavu uzrokovao.Rastguu je trebalo tjedan dana da prikupi prve informacije. Vlasnik bordela u ulici Abrishami bio je SAVAK. To je bilo popularno okupljalište državnih dužnosnika i vojnika, kao i SAVAK-ovih agenata, koji su imali slobodan pristup djevojkama. Bilo je nekoliko važnih osoba ondje one noći kada se dogodio masakr, što je bio jedan od razloga za potpunu zabranu spominjanja incidenta u medijima. Djevojke su bile birane i dobro plaćene da zapamte zanimljive pojedinosti intimnih šaputanja na jastuku -to je bilo jeftinije i učinkovitije od prisluškivanja. Nagi i opušteni nakon neke iscrpljujuće sjednice, u krevetu s jednom ili više iskusnih mladih dama (ili, ponekad, mladića), čak i oni najoprezniji mogli su biti laskanjem uvučeni u opasnu indiskreciju. Nije jedan klijent tijekom svih ovih godina uzbuđenje jedne noći . platio tjednima mučenja u zatvoru i metkom u čelo na kraju.Poslije dva dana Rastgu se vratio s još novih informacija. Imao je kopije svih dosjea iz tajništva sveučilišta koje je Randall tražio te je doznao detalje o kući u Qolhaku.

- Peter, kuća pripada nekom Abbasu Pakdiniju, koji živi u seocu Vakilabad, stotinjak milja istočno od Kermana, na jugoistoku zemlje. On je bogat seljak, zemljoposjednik koji posjeduje hektare zasađene stablima pistacije. Kuća je devet godina u njegovu vlasništvu i iznajmljuje ju mnogima, uglavnom Amerikancima i Europljanima za bajoslovnu najamninu. No, godinu dana prije racije, 1976. kuća je iznajmljena Irancu po imenu Farhad Rezapur. Znači li ti što to ime?- Da, naravno. On je bio glavni pomoćnik generala Naserija u SAVAK-ovom stožeru.On je vodio bordel u Abrishamiju.Možemo li stupiti u kontakt s njim?

Bojim se da ne. Pogubljenje u ožujku zajedno s još desetak SAVAK-ovih dužnosnika. Nije mnogo podataka, znam, ali to je najviše što mogu učiniti.U redu je. Ostavi mi dosjee. Možda nešto nađem, dao Bog da znam što tražim.Kad je Rastgu otišao, Randall je počeo čitati dvadesetak debelih dosjea koje je Izraelac ostavio na njegovom stolu. Ovdje negdje, rekao je sam sebi, leži informacija koja povezuje neko od ovih imena sa smrću Iraja Ashrafija. U to je bio siguran.Sat za satom, čitao je i ponovno prelistavao materijale u svakom fasciklu; većina je bila beznačajna, neki oskudni, a niti jedan se nije činio bitnim. Nekoliko je predavača u raznim periodima pokazivalo političke sklonosti ove ili one vrste, više ih je bilo vrlo religioznih, ali u toliko godina nitko nije bio uhićen s ozbiljnim oporbenim stavovima, niti mu je dosje dospio u SAVAK-ov stožer. Ovi su dosjei, poput svih dosjea

te vrste, bili indiskretna kolekcija presudnog i beznačajnog, od čovjekovog političkog stajališta do njegovog izbora donjeg rublja i to je smeće zasjenilo vrijedne podatke koji su se možda negdje skrivali.Pa, ipak, u tri sata idućeg jutra u tom takozvanom smeću Randall je pronašao što je tražio. Pogrešna je bila pretpostavka da traži jednog čovjeka. Ni u jednom dosjeu nije bilo ničega znakovitog, ničeg što bi ocijenio pretjerano sumnjivim. No, u tri je dosjea bio jedan stavak bez ikakve pojedinačne vrijednosti, ali vrlo zanimljiv kada je povezan s tri osobe u samo jednoj, i to maloj ustanovi. Stavak o kojem je riječ pojavio se na kartonu s osobnim podacima zakvačenim na svaki pojedini dosje koje je Randall pogledao barem desetak puta. Tri upitne kartice bile su sljedeće:

Ime: Mo'ini, Jaafar (profesor)Datum rođenja: 16. khordad 1297. (6. lipnja 1918.) hfjesto rođenja: Teheran/me oca: Mirza Ibrahim Kan Qazvini, Mo'in al-Dawla Ime majke: Fatima, kći Mirze Muhameda Ali Nayyir TeheranijaDatum imenovanja: početak školske godine, 10. šahrivar1349.(1. rujna 1970.) Prethodno prebivalište: BamSadašnja adresa: stan br. 3, Ulica Vaziri 12, Avenija Pahlavi

Ime: Rustamazadeh, Kavvan (dr.)Datum rođenja: 9. mehr 1326. (1. listopada 1947.)Mjesto rođenja: HamadanIme oca: Firuz RustamzadehIme majke: Goli Ravvhani

Datum imenovanja: početak školske godine, 10. šahrivar 1355.(1. rujna 1976.) Prethodno prebivalište: BamSadašnja adresa: stan br. 7, Ulica Yaghma 46, Šahova avenija Ime: Amiri, Reza (dr.)Datum rođenja: 3. šaban 1327. (25. listopada 1948.) Mjesto rođenja: Shiraz Ime oca: Asadollah Amiri Ime majke: Mehri AqazadehDatum imenovanja: početak školske godine, 10. šahrivar 1355.(1. rujna 1976.) Prethodno prebivalište: BamSadašnja adresa: stan br. 4, Ulica Istakhar 17, Avenija Šepah

Bilo je čudno, pomislio je, da tri člana jedne male katedre imaju isto posljednje prebivalište, osobito jer se radi o gradiću koji je jedva nešto veći od sela, tek oaza na rubu pustinje na jugoistoku zemlje.Bilo je također zanimljivo, razmišljao je Randall, da sva trojica imaju sadašnje mjesto stanovanja u središtu Teherana, stoje bilo pristojno ali nejako popularno susjedstvo. Ne samo to, shvatio je šokiran, u mislima stvarajući sliku ove četvrti, već samo nekoliko blokova udaljeni jedan od drugog.Način znanstvenog imenovanja na sveučilištima u Iranu, gdje su se novi fakulteti osnivali brže nego su se mogli pronaći ili obrazovati sposobni domaći nastavnici, razlikovao se od onoga u većini zapadnih zemalja, gdje se intelektualcima izvan sveučilišnog sistema teško natjecati za nastavničke poslove. Bez obzira na to, bilo je intrigantno da su sva tri predavača imala prekid u svojoj sveučilišnoj karijeri neposredno prije namještenja u Teheranu. U Bamu nema sveučilišta ni

slične ustanove. Što god su ondje radili, nije bio nastavnički posao. Daljnje proučavanje dosjea pokazalo je daje Mo'ini predavao petnaest godina na nekadašnjem sveučilištu Shiraz, koje je 1962. nakon promjene postalo Sveučilište Pahlavi. Godine 1968. podnio je ostavku radi preseljenja u Bam, gdje je trebao provesti istraživanje o lokalnoj povijesti. Druga su se dvojica, Rustamzadeh i Amiri, školovali na Pahlaviju i bavili se znanstvenim istraživanjima pod mentorstvom Mo'inija. Nakon što su doktorirali 1973. i 1974., obojica su otišla u Bam kao Mo'inijevi asistenti. Ovaj je bio dovoljno bogat da financira dva pomoćna istraživača i cijela je stvar izgledala savršeno uvjerljivo. Ali, Randall nije mogao pronaći nikakvu bilješku o objavljenoj ili prezentiranoj knjizi, monografiji ili radu vezanom za povijest ili dijalekt Bama.Još se nešto vrtjelo u Randallovoj podsvijesti i sada se sjetio što. Vakilabad, dom vlasnika kuće u Qolhaku, bio je udaljen samo deset milja od Bama.

15. poglavlje

TEHERAN16. svibnja 1979.

Diskretna provjera koju je Rastgu proveo još istog dana pokazala je da su, iako je sveučilište bilo službeno zatvoreno, trojica predavača još uvijek bila u Teheranu i stanovala na istim adresama. Randall je izabrao Mo'inija. On je bio vođa i

sigurno je imao više informacija, a vjerojatno je živio sam, budući da mu je žena umrla prije tri godine. Randall je trebao Rastguovu pomoć da dovede profesora u Darband, ali ispitivanje će provesti on sam.Navečer, u sedam sati Rastgu je nazvao Mo'inija, predstavivši se kao odvjetnik koji bi želio razgovarati o hitnoj stvari u korist klijenta i zamolivši da se nasamo nađu iste večeri, U početku je Mo'ini bio sumnjičav, ali Rastguovo je objašnjenje bilo tako uvjerljivo da se na kraju Mo'ini nevoljko složio, dodavši da je sam i da ne očekuje nikakve posjetitelje. Pet minuta poslije, Randall i njegov prijatelj bili su na putu prema gradu. Na gradskim cestama vladala je gotovo potpuna tišima; skupine od po tri ili četiri pripadnika Revolucionarne garde išle su u ophodnju, kružeći ulicama u potrazi za antirežimskim teroristima. Na putu do grada jednom su ih zaustavili, ali su se Randallove nove vjerodajnice, prema kojima je bio John B. Royce, američki konzultant koji radi za Rastguovu pravničku tvrtku, pokazale prihvatljivima.Mo'ini je u trenutku pokazao šokiranost otvorivši vrata i vidjevši Randalla. Amerikanac je bio brz s jastučićem natopljenim kloroformom, dok je starac zbunjeno stajao na vratima. Zajedno su Rastgu i on, pridržavajući ga između sebe, odnijeli nepomično tijelo u parkirani automobil. Sve je bilo gotovo u dvije minute.Mo'ini je došao k sebi pola sata nakon njihovog povratka u Darband. Do tada je bio čvrsto zavezan u stolici, a Rastgu je otišao, ostavivši ga samog s Randallom. Mokri su ručnici i crna kava osvježili profesora dovoljno da započne ispitivanje.

Mo'ini je izgledao starije od svojih šezdeset godina, sjedokos i slabašne građe. Ali, Randall ga je dovoljno često viđao i znao je da ima čvrstu ličnost, čak i fizičku izdržljivost, što se kosilo s izgledom znanstvenika.- Pozorno me slušajte, profesore Mo'ini - započeo je Randall. - Vaš život ovisi o pozornosti i spremnosti da iskreno odgovorite na moja pitanja. Znate tko sam i zašto sam vas ovamo doveo. Nekad smo imali zajedničkog prijatelja koji je sada mrtav. Vi ste odgovorni, izravno ili neizravno, za njegovu smrt. To znam i o tome ne želim raspravljati. Iraj je ubijen jer mije namjeravao proslijediti informaciju o skupini terorista, čijih je sedam članova poginulo tijekom SAVAK-ove racije na kuću u Qolhaku prije više od godinu dana. Ispričajte mi sve što znate o toj skupini, o vašoj vezi s njima, njihovom vođi - sve.Mo'ini se uzaludno borio s povezima kojima je bio vezan za stolicu. Bojao se i još je bio ošamućen od kloroforma. Protresao je glavom kao daju želi razbistriti.- Vi niste Randall. Ne možete biti. On je mrtav, ubijen je prije četiri mjeseca. Vi ste varalica.- Dobro me znate, profesore. Nemam vremena za igru. Mnogo sam puta ubio i neću oklijevati da ubijem i vas, ako to bude potrebno. Možda ću to ionako učiniti - vi imate život za koji odgovarate. Što znate o toj skupini?Mo'ini je nagnuo glavu unatrag, lica oblivena znojem.- Ne znam ni za kakve skupine, nikakva ubijanja. Vi ste ludi, tko god da ste. Ja sam profesor književnosti. Moj posao nema veze s ubijanjem.Što radite u slobodno vrijeme, profesore?

Pišem pjesme - odbrusio je profesor.- Ovo je zemlja pjesnika, svi pišu pjesme u slobodno vrijeme. Bankovni činovnici, nastavnici, policajci, generali - svi oni pišu pjesme. Što ste radili u svoje slobodno vrijeme u Bamu, profesore?Mo'ini je bio nespreman za ovo pitanje. Njegove su oči sijevnule, a zatim ponovno potamnile.- Proveo sam nekoliko godina u Bamu. Ondje sam provodio istraživanje o lokalnoj povijesti, o dijalektalnoj povijesti te regije napisanoj u prošlom stoljeću. To je osobito zanimljivo mjesto. Ruševine su fascinantne. I dijalekt je zagonetan; sačuvano je nekoliko arhaičnih riječi iz poljodjelskog nazivlja.Mo'ini se opuštao, ponovno stječući pouzdanje. Trebalo gaje ponovno prodrmati, iznenaditi, zateći nespremnog.- Naučili ste to od Abbasa Pakdinija? Ima li i njegovo ime neko posebno značenje? Što ono točno znači? »Od prave vjere«, mislim.Mo'inijeve su oči ponovno bljesnule, odajući njegovu nesigurnost. Sve snažniji strah zamijenio je opet njegovo pouzdanje. Koliko Amerikanac zna? Dragi Bože, što su mu rekli? Što je Heshmat otkrio, proklet bio?Kao daje čitao starčeve misli, Randall je nemilosrdno nastavio.Kada ste posljednji put vidjeli Nijemca? Što planira? Zatvorenik je izgubio kontrolu.Kako... kako znate? Što znate o njemu?- Niste ovdje da vi meni postavljate pitanja. Ne tiče vas se ono što ja znam ili ne znam. Kakva je bila vaša veza s Farhadom Rezapurom? Što znate o kući u Qolhaku koju je iznajmio? O bordelu koji je vodio u ulici Abrishami.

Mo'inija je gotovo ponovno obuzela panika, ali se ovaj put uspio othrvati i kontrolirati. Kao što je Randall sumnjao, on je bio čovjek neočekivanih izvora i značajne žilavosti.Mislim, gospodine Randall, da blefirate i znate vrlo malo. Inače, ne biste me večeras ovamo doveli, bili biste već negdje drugdje. Gubite vrijeme. Ništa vam neću reći.Sve ćete mi reći prije nego što odete odavde. Ili nećete otići odavde. Niste me dobro razumjeli. Nisam sposoban samo za ubijanje, već i za nanošenje ozljeda. Izvježban sam i mogu natjerati nijeme da progovore u bilo kojem dijalektu koji mi se sviđa. Kada završim što sam s vama namjeravao, nećete prestati govoriti, ništa vas neće moći zaustaviti.Mo'inijevo čelo i gornja usna bili su obliveni grašcima znoja. Sada je bio potpuno svjestan. Zastrašio ga je i zbunio ton Randallova glasa, a ne sadržaj rečenoga. Randall je nastavio mekim, ali okrutnim i upornim glasom.- Siguran sam da znate kako onog dana nije poginuo samo profesor Ashrafi. Možda nemate nikakve veze sa ženinom smrću, a možda i imate. Ona mi je mnogo značila i nema toga što neću učiniti da nađem ubojice i osvetim njezinu smrt.Mo'ini se pokušao otrgnuti glasu, upornom, glasu koji nanosi bol, i borio se da smiri rastuću paniku koju je osjećao. Glas mu je dolazio duboko iz grla, pojačavajući se dok je govorio:- Prekasno je za osvetu, sada ništa ne može omesti naš cilj. Imamo moć i spremni smo za udarac. Sedmorica su spremna, samo čekaju naredbe. Koplja su pripravna, samo čekaju njegovu ruku. I Mač je spreman, ubrzo će biti izvađen iz korica. Vaš je dan gotov. Sviće naš dan.

Mo'inijeve su se usne smirile, a oči sjajile. Činilo se daje stisnuo čeljust, kao da čvrsto stišće zube prkoseći Randallu. Iznenada, tijelo mu se ukočilo, a oči razrogačile od užasa. Svezan u stolici, počeo se grčevito trzati, njegovi su udovi zatezali remenje, stolica se ljuljala, a zatim se nagnuo i pao na pod. Randall je gledao zaprepašten dok se profesor kotrljao svezan remenjem, glave divlje zabačene unatrag i trupa koji se previjao u grčevima. Zatim, iznenada kao što je počelo, tako je i prestalo. Randall se sagnuo i dodirnuo ga. Bio je mrtav. Amerikanac je stavio nos blizu starčevih usta, a zatim ga naglo povukao. Cijankalij. S naporom je podigao stolicu s tijelom. Odvezao je remenje i odnio tijelo do kauča na drugoj strani sobe. Morat će nazvati Rastgua.

16. poglavlje

TEHERAN17. svibnja 1979.

Nije imalo smisla pokušati se vratiti u Mo'inijev stan te noći. Bilo je kasno i bili su sigurni da će ih Revolucionarna garda zaustaviti i odvesti u zatvor. Nazvavši Izraelca, Randall je otišao u krevet i pokušao zaspati, ali je spavao na mahove. Bio je na pragu; osjećao je da mu je tajna skupina gotovo na dohvat, pa ipak - nešto mu je govorilo da ima još, više nego bi ikada mogao pretpostaviti.

Rastgu je došao čim se razdanilo i zajedno su sakrili tijelo u podrum prije nego su krenuli u grad. Tri su se puta provezli ispred kuće u ulici Vaziri i zaključili da se sve čini dovoljno mirnim da riskiraju i uđu. Dok je Rastgu čuvao stražu u prizemlju, Randall je otišao gore do stana i otključao vrata ključem uzetim iz pokojnikova džepa. Oprezno je ušao, svjestan da je profesorov nestanak možda već otkriven, a njegovi prijatelji u stanju pripravnosti. No, stan je bio prazan i tih. Randall otiđe u radnu sobu i potraži Mo'inijeve spise.Nakon sat vremena ništa nije našao, samo bilješke o perzijskom jeziku i književnosti. Kakav god materijal Mo'ini posjedovao o svojoj skupini, nije bio skriven u njegovu stanu, ili se možda nalazio u tajnom sefu ili ladici. Nije bilo vremena da počne tražiti nešto tako dobro skriveno, a Randall je slutio da bi to ionako bio gubitak vremena. Ljutito udari šakom o stol. Biti na pragu rješenja i opet pomršenih računa. Bi li profesorove kolege bile sklonije suradnji? Dok je lupao po stolu, pogled mu padne na crnu knjižicu koju prije nije primijetio. Prelistavanjem otkrije Mo'inijev dnevnik. Međutim, nije primijetio ništa neobično. Natuknice su bile jednolične: vrijeme seminara, sastanci katedre, rokovi za članke. Onda je, već htijući zatvoriti knjigu, zastao na posljednjoj napomeni. Odnosila se na ovu večer, 17. svibnja. Zapis na arapskom jeziku, koji je Randall znao malo ali ne dobro, inače ne bi privukao njegovu pozornost. Bolje pogledavši osjeti kako mu srce lupa. Jedna je riječ odskakala i znao je daje ponovno na tragu. Natuknica je glasila: »Yawm mawlid hadrat sayyidatina Fatima; yajtama 'u 'l-sab 'a ft dar al-shidda«, što bi u prijevodu moglo

značiti »Na dan rođenja naše Gospe Fatime; sedmorica će se sresti u zemlji nasilja«.Sedmorica. Mo'ini je o njima sinoć govorio. Tko su oni? Nasljednici onih sedam muškaraca što su u Qolhaku počinili samoubojstvo? Zaklopio je dnevnik i spremio ga u džep, intenzivno razmišljajući. Morao je otkriti kada će se sresti i gdje je »zemlja nasilja«. Mogu li mu to Mo'inijeve kolege reći?Zaključavši vrata, Randall je sišao niz stube i pridružio se Rastguu. Dok su se vozili natrag u Darband, ispriča mu što je otkrio.Siruse, tvoj je arapski bolji od mojega. Je li moj prijevod točan?Da, čini se da jest. Ali, ja bih dar radije preveo s »kuća« nego »zemlja« ili »regija«. Ne znam za shidda; moglo bi biti »nasilje«, svakako, no možda bi »sila« bilo bolje, ili »snaga«. Nemoguće je znati bez odgovarajućeg konteksta.»Kuća sile« - mrmljao je Randall. - Kuća bi svakako bila logičnije mjesto za sastanak. Čekaj malo. Stoje s »kuća snage«? Dar al-shidda može biti arapski prijevod za perzijsku riječ zurkhane, zar ne?Nisam o tome razmišljao, ali sada kad si to spomenuo, da, to bi moglo biti to. Sastanak u zurkhaneu zvuči vrlo uvjerljivo.Randallovim je srcem prostrujalo uzbuđenje. Lov se nastavljao. Zurkhane, »kuća snage«, stara je perzijska ustanova, na Zapadu slabo poznata. To je vrlo ekskluzivan klub za muškarce, u kojem atleti vježbaju pothvate snage i vještine, i posvećuju se krepostima strpljenja, izdržljivosti, moralne snage, samokontrole. Ima mnogo zurkhanea u Teheranu, uključujući onaj dobro poznati koji pripada Banci Melli, a današnji sastanak može biti

održan u bilo kojem od njih. Okrenuo se Rastguu, usredotočenom na probijanje kroz jutarnjim prometom zagušene ulice.- Koji zurkhane!Rastgu prebaci u četvrtu brzinu, cesta se pred njima sada ravno protezala.Ne znam. No, imamo vremena, sastanak je tek večeras.Kako znaš?- Očito je. Godišnjica Fatiminog rođenja je dvadesetog jumada. Danas je devetnaesti dan toga mjeseca - dvadeseti počinje večeras u vrijeme zalaza sunca.Randall je zaboravio da muslimanski dan ne započinje i ne završava u ponoć, već pri zalasku sunca. Budući da je Mo'ini u svoj dnevnik zabilježio sastanak za sedamnaesti, to je sigurno večeras. Ali, gdje?

Na kraju, bilo je jednostavnije pronaći zurkhane nego što je Randall u početku mislio. Nakon malo skanjivanja, napokon je nazvao Farideh Ashrafi, Irajevu udovicu. Nije imao snage s njom razgovarati nakon smrti njezina muža, ali dobro ju je poznavao i mogao joj je vjerovati. Odgovorila je na poziv nakon što je telefon četiri puta zazvonio.- Halo. Gospođo Ashrafi, ovdje Peter Randall.Nastupila je poduža tišina na drugoj strani linije. Na koncu je žena progovorila.- Peter. Gdje ste? Pokušala sam stupiti s vama u vezu nakon... Znate za Iraj a?- Da. Bio sam ondje tog dana, na fakultetu. Imali smo sastanak.Ali, zvala sam u vaš stan nekoliko puta idući dan; nije bilo odgovora. Nakon toga sam pokušala

ponovno u nekoliko navrata, također sam vam i pisala. Na kraju sam čula da ste nestali. Pretpostavila sam da ste zbog poteškoća napustili zemlju.Ne mogu vam sada objašnjavati, Farideh. Molim vas, vjerujte mi. Nemojte nikome reći da ste sa mnom razgovarali; nikome. Ja sam u Teheranu i dobro sam. Kad budem mogao, pokušat ću vas posjetiti, ali najprije moram obaviti neke stvari.Trebam vašu pomoć.Da, Peter, naravno. Znate da ovamo uvijek možete doći po pomoć. Što želite da učinim?Možete li mi doznati adresu zurkhanea u koji odlazi profesor Mo'ini?Mo'ini nije atlet. Čak i kad je bio mlađi, sigurna sam da nije nikada odlazio u zurkhane.- Niti promatrati predstavu, ili slušati poeziju? Oklijevala je.- Da. Da, kad ste to spomenuli, ponekad je to činio. Povremeno bi on i Iraj onamo zajedno odlazili, ponekad samo njih dvojica, a ponekad s grupom prijatelja. Možda jednom ili dvaput godišnje.- To je bio uvijek isti zurkhane?- Mislim da jest. Da, bio je isti. Onaj u ulici Hakimi, blizu gradskog parka. Ne znam točnu adresu.- Nije važno, naći ću ga. Hvala. Zastao je, ne znajući kako da nastavi.Farideh, žao mi je zbog Iraja. I oprostite što vas od njegove smrti još nisam mogao posjetiti.U redu je, Peter. Mislim da razumijem. Ima li to kakve veze? Je li Irajeva smrt bila slučajna?Što da joj odgovori? Nastupila je tišina.- Ne - na kraju je rekao. - Ne, mislim da nije. No ne mislim da se mogla spriječiti.

Šutjela je dugo. Zatim se ponovno kao iz daljine čuo njezin glas.Ovo što sada radite vezano je s njegovom smrću?Da, povezano je, vrlo usko povezano. Može pomoći... osvetiti ju.Ne želim osvetu, Peter. Iraj je mrtav, gotovo je. Molim vas, bez ubijanja.Bilo je već puno ubojstava, više nego što možete zamisliti. Ako ne nastavim, bit će ih još mnogo više.- Ne razumijem, ali vam želim sreću. Khoda hafez, Peter. Izgovorila je riječi svakodnevnog pozdrava, ali sa značenjem i posebnim naglaskom: »Neka vas Bog čuva.« Telefon je ostao mrtav kad je spustila slušalicu.

Istoga jutra Rastgu je doznao da će se predstava atleta u zurkhaneu održati kasno poslijepodne, nakon zalaska sunca. To je bio mali zurkhane u kojem su se susreti odvijali četvrtkom navečer.Randall i Izraelac proveli su ranoposlije podne rješavajući se Mo'inijevog leša. U vrijeme sieste nakon ručka odnijeli su Mo'-inijevo truplo u prtljažnik Rastguovog landrovera, vozila koje je koristio za putovanja izvan grada, i odvezli se u planine. Izbacili su tijelo pokraj ceste i ispalili mu metak u lijevu sljepoočnicu. Nitko neće postavljati nepotrebna pitanja o lešu u sadašnje nesigurno vrijeme i neće biti nikakav post-mortem da se odredi pravi uzrok smrti.Još su imali vremena za odmor prije polaska u zurkhane. Randall je inzistirao da ide sam, a da Rastgu čeka vani kao podrška u slučaju da nešto krivo krene.- Ti si lud, Peter - usprotivio se Izraelac. - Neki od njih može te prepoznati - možda netko od

Mo'inijevih kolega. Pusti da ja uđem dok ti čekaš u autu.-Ne, želim svojim očima vidjeti što se ondje događa. Mislim da će se skupina okupiti tek nakon predstave, zurkhane nije mjesto gdje se što može održati u tajnosti ili privatnosti. Farideh Ashrafi rekla mije da su njezin suprug i njegovi prijatelji onamo odlazili s Mo'inijem. Iraj bi bio primijetio da se događalo išta neumjesno. Želim ići za vrijeme performansa da vidim prostorije.Stigao je u zurkhane baš uoči sutona i odmah ušao. Jedan je stariji čovjek sjedio na ulazu pokraj vrata glavne prostorije u kojoj se predstava trebala održati. Randall se predstavio kao američki novinar koji želi napisati članak o svakodnevnom životu u Teheranu nakon revolucije. Čovjek se namrštio, odmahnuo glavom, ljutito izustivši negativni odgovor »ts«:Dobro govorite perzijski za novinara.U Teheranu sam nekoliko godina.-Ne možete ući, ovdje ste nepoželjni. Ovo je mjesto samo zaIrance. Zabranjeno za strance.Randall je izvukao svežanj novčanica od sto tumana, iz kojih je oprezno bio izrezan šahov portret.- To je iranski novac, starce. Sjedit ću straga, daleko od pogleda posjetitelja. Nećete me ni primijetiti.Uguravši dvije novčanice u vratarevu šaku, Randall se ne sačekao odgovor uputio ravno unutra. Prostorija je bila mračna, osvijetljena tu i tamo golim električnim žaruljama. Imala je visok strop od cedrovih greda i bijele zidove s rijetko raspoređenim udubljenjima. Fotografije su bile obješene po zidu bez nekog reda: hrvači, brkati

atleti, vojnici; pokraj njih bile su slike s vjerskim motivima - Ali sa svojim mačem, njegovi sinovi Hasan i Husein, Husein sam na konju na ravnici Karbale i, ponad svih, nova slika ajatolaha Homeinija. Pod sobe bio je povišen nekoliko stopa, a njegovo središte formirano u osmerokutno borilište s naokolo poslaganim stolicama za gledatelje. Već ih je ondje bilo nekoliko, muškarci i dječaci u odjeći radnika s obližnjeg bazara. Randall je pronašao mjesto daleko od svjetla i sjeo. Nitko i nije primijetio njegov ulazak.Pir je, odjeven u bijelo, već bio u dvorani. On je bio gospodar zurkhanea, centar pozornosti. Sjedio je iznad borilišta, s dvostrukim bubnjem, dombakom, u krilu, a malo je zvonce visjelo na postolju pokraj njega. Točno u pet sati počeo je udarati po bubnju u polaganom vibrirajućem ritmu, da bi zatim otpjevao stihove iz Ferdovvsijeve Šahnameh, epske poeme o Iranu. Ovo nestvarno, nadzemaljsko pjevanje, srž upečatljivog obreda i jednolično odjekivanje bubnja ispunili su sobu nadsvođenu kupolom, smirujući promatrače. Stanka, a onda je pir podigao bijelo labuđe pero kojim je nekoliko puta udario po zvonu. Počeo je ponovno bubnjati i pjevati dok su se dolje u areni otvorila vrata. Predvođeni mišićavim, sjedokosim muškarcem atlete su ušle u borilište plešući i poskakujući. Bili su goli do pojasa, sa širokim pojasevima iU izvezenim kožnim hlačama koje su sezale do ispod koljena, gdje su bile čvrsto svezane oko noge. Većina atleta bila je izuzetno krupna i dobro građena, normalne tjelesne građe za jakog muškarca, pahlavana, ali nekolicina mlađih je bila mršavija, a njihovi su se mišići razvili tek

djelomice do željene snage i veličine. Ipak, ovdje nije bilo ničeg grotesknog kao u zapadnjačkom bodi-bildingu ili podizanju utega. Zurkhane, nejasnog porijekla, bila je polu-religiozna, mistična pojava i njezin je naglasak bio na moralnim vrlinama koje je pahlavan razvijao.Obred je započeo pokretima na podu, uključujući »plivanje po zemlji«, vitlanje velikim drvenim štitovima i tešku vježbu u kojoj se nekoliko pahlavana vrti okolo-naokolo, izbjegavajući vrtoglavicu pukom snagom volje; postariji sjedokosi muškarac pokazao se najvještijim, vrteći se dvije, tri minute bez teturanja i gubljenja ravnoteže. Iduća je vježba uključivala uporabu masivnih čeličnih lukova svezanih ne špagom ili žicom već teškim lancima. Pahlavani su ih vukli u neprekidnom ritmu bubnja, a riječi Šahnameha odzvanjale su iznad njihovih glava. Kada je to završilo, uzeli su polica oko borilišta goleme čunjeve raznih veličina. Najveći, kojim je vitlao najjači muškarac, bio je četiri stope dugačak i isto toliko debeo. Randall se sjetio daje negdje nakon predstave pokušao podići jednu od tih palica; no shvatio je da su teške baš kao što i izgledaju, a najveću nije ni mogao podići. Pir je pozvonio i započeo brzo udarati po bubnju. S palicom u ruci muškarci su se polagano počeli ljuljati u krugovima nevjerojatno savijajući ruke dok su se krupni čunjevi okretali okolo.U posljednjoj su vježbi koristili znatno manje čunjeve, poput onih koje na Zapadu koriste žongleri. Stariji je muškarac izdvojio trojicu atleta za izvođenje ove točke. U biti, vježba je bila poput one koju izvode žongleri, osim što su se čunjevi bacali visoko, što bliže stropu. To je bilo izvanredno, nevjerojatno i Randall je poželio

pljeskati prije nego je shvatio da bi to bilo neprikladno. Ovo nije bio cirkus i ovi ljudi nisu izvodili vježbe radi pljeska. Oni dolaze ovamo tjedan za tjednom i izvode svoj čudan ritual, čak i nema niti jednog gledatelja, da procijene svoju snagu i vještinu.Predstava je trajala oko sat vremena, a na kraju gledatelji su se digli i razišli. Neki su od njih išli ravno kući, drugi su u malim grupicama odlazili u obližnju čajanu pušiti nargilu, a nekolicina je u predvorju čekala svoje prijatelje atlete s kojima će otići u džamiju ili upirovu kuću na razgovor i na šalicu čaja ili šerbet'. Za vrijeme predstave Randall je u zidu zamijetio mali otvor, poput neostakljenog prozora koji gleda u susjednu sobu; sada, dok je ustajao, provirio je kroza nj. Žuto je svjetlo otkrivalo sobu nalik na spremište palica i opreme. Okrenuo se i pridružio malobrojnoj skupini muškaraca na izlazu, privlačeći znatiželjne i neprijateljske poglede. No, nitko nije prigovorio, čak niti razgovarao s njim i kroz glavna je vrata izašao na ulicu. Rastgu je i dalje sjedio u autu, stotinjak metara niže, na drugoj strani ulice, dobro skriven u mraku. Randall je prešao cestu i pridružio mu se.Čekali su u mraku, promatrajući. Po jedan ili dvojica, atleti su napuštali zurkhane i odlazili u noć. Svjetla su bila pogašena, vrata zaključana.Jesmo li došli na pogrešno mjesto, Peter?Ne znam. Planiram se onamo vratiti i čekati cijelu noć ako bude potrebno. Nema drugog zurkhanea u koji bismo večeras mogli otići, zar ne?Rastgu se nasmijao.- Ne, Peter, mislim da smo mi načinili odabir. Budi oprezan.

Randall nije imao problema provaljujući kroz prozor u stražnjem dijelu zgrade. Zasun je bio više forma nego prava prepreka. Nije bilo ničeg vrijednog krađe u zurkhaneu: čak ni lopov s najboljim vezama ne bi se mogao nadati prodaji ovako specijalizirane opreme. Ušavši, Randall uzme malu džepnu bateriju da pronađe put do spremišta s pogledom na glavnu dvoranu. Ako uopće bude sastanka, bio je siguran da će se ondje održati. Da se bolje sakrije, pronašao je povelik komad tkanine i objesio ga na otvor, pričvrstivši ga s dva komada uzice visoko na zid. Uzdužno je na tkanini prorezao dugačak otvor kroz koji je mogao vidjeti dvoranu.Vrijeme je u mraku sporo prolazilo. Pola se sata činilo kao vječnost. Noći su bile tople, ali sada, u ovoj rijetko korištenoj zgradi, čučeći na betonskom podu, Randallu je postalo hladno. Svako toliko tiho bi se pomaknuo da zagrije i opusti noge, ali je stalno osluškivao ulazi li tko. Oko ponoći, nakon gotovo četiri sata, počeo je gubiti nadu. Nije bilo garancije da će se sastanak održati u zurkhaneu koji je Mo'ini izabrao za svoje rijetke posjete.Tada je Randall čuo prigušen žamor iz smjera glavne sobe. Vrata su se negdje otvorila i on je čuo zvuk koraka po sobi. Svjetlo se upalilo, a zatim još jedno i on se brzo skrio iza improvizirane zavjese te virio kroz otvor. U zamračenoj je sobi mogao razabrati obrise muškaraca koji su ulazili i u redu, stubama silazili u otvoreni dio borilišta.Bilo ih je sedam, šest odjevenih u bijelo, a sedmi, mula četrdesetih godina, bio je odjeven u crno, ozbiljnog lica obraslog pomno podrezanom ugljenocrnom bradom. Trak svjetla je obasjao

njegove oči dok je silazio stubama: bile su hladne, dubokih tamnih zjenica nalik na iverje crnog leda u snijegu. Randall zamijeti da mu jedna ruka završava batrljkom. Svih sedam ušlo je u borilište i čučnulo na tradicionalan način, šestorica mladića nasuprot muli koji je sjedio leđima okrenut Randallu. Amerikanac zadrži dah, svjestan duboke tišine koja je ispunjavala prostoriju i svjestan da je uljez koji bi svoju prisutnost platio životom da ga otkriju.Mula je na arapskom otpjevao molitvu, milujući riječi na stranom jeziku zbog njihove svetosti, oblikujući ih prema svom jeziku, prilagođavajući i oplemenjujući ih dok su se uzdizale u nadsvođene sjene visoko obasjanog krova. Dugo je pjevao, a ostali su bili potpuno mirni. Bezizražajnih lica, očiju uperenih u njega, sjedili su u redu, a njihova je mirnoća bila uznemirujući kontrast intenzivno kontroliranoj aktivnosti atleta koji su ondje nekoliko sati prije vježbali. Pjevanje je konačno završilo sjetnom, podrhtavajućom melodijom koja je treperila visoko iznad spodoba koje su sjedile na podu dvorane. Mula je progovorio tihim glasom. Nešto u njegovoj intonaciji natjeralo je Randalla da zadrhti dok je sjedio u tami.- Večeras je blagoslovljena noć. Noćas slavimo rođenje svetice Fatime, kćeri Stvoritelja svijeta, žene Princa Vjernika i majke Hasana Izabranoga i Huseina Gospodara Mučenika. Noćas će mač biti izvađen iz korica i pripravljen za udarac.Na licima svih mladića koji su mu sjedili nasuprot, Randall je vidio isti pogled, pogled radosti, pobjede i očekivanja.Noćas - nastavio je mula - izabran je prvi od onih koji će biti poslani. Noćas se odlučuje sudbina ljudi i zloduha. Noćas Imam priprema svoje oružje

i podiže ruku. Noćas su blagoslovljeni u raju, a prokleti u paklu, ijedni i drugi pripravni za nove goste.Doveo sam vas večeras ovamo želeći vam to objasniti i reći vam da smo nakon ovog sastanka pozvani u kuću u kojoj ćemo osobno sresti njegovu Svetost. On je već ondje i čeka nas. Iako ja nisam jedan od vas, zamolili su me da vas otpratim. No, najprije se morate pripremiti u molitvi i meditaciji.Zastao je, a zatim ponovno počeo tiho pjevati. Randall je prepoznao neke od riječi - to je bio odlomak iz Kurana. Dok je sjedio i slušao recitiranje svetog teksta, misli su mu vrvjele pitanjima. Iz džepa je izvukao pištolj, odlučivši da će biti sigurnije pokušati zgrabiti jednog od njih sada, nego izložiti se riziku da ih prati do njihovog idućeg odredišta, pa gdje god to bilo. Prstima je napipao gumeni jastučić koji je ponio sa sobom da izbjegne ponavljanje sinoćnjeg samoubojstva. Ako se bude dovoljno brzo kretao, bit će s tim čovjekom vani i u Rastguovom autu prije nego ostali budu mogli išta učiniti.No, nije se zavaravao: bilo je vjerojatnije da bi ga svladali prije nego bi se približio vratima. Iznenada, ukočio se začuvši zvukove iz predvorja. Zar je Rastgu nešto samostalno poduzeo?Bez upozorenja, vrata glavne sobe su se otvorila i naoružani muškarci nahrupili su unutra, vičući na sedmoricu u borilištu i naredivši im da se ne miču. Deset muškaraca u vojničkim odorama, sa strojnicama, jurnulo je i okružilo borilište sa svih strana, uperivši oružje u mladiće. Slijedio ih je mula Hasan Tabataba'i, bez žurbe i namrštenog lica i stao kraj vrata, gledajući

zarobljenike. Glas mu je zvučao poput tankog, savršeno naoštrenog noža.- Molim da ustanete polako, s rukama na potiljku. Hapsim vas u ime Iranske Islamske Republike. Ako pokušate pobjeći, bit ćete ubijeni. Ustanite ijedan po jedan krenite prema vratima.Zastao je, a zatim nastavio glasnije, okrenuvši se u Randallovom smjeru.- A vi, gospodine Randall, budite ljubazni pa izađite i predajte se. Bili ste korisni, zapravo vrlo, vrlo korisni, ali s vama još nisam završio. Imam prijatelja koji posebno nestrpljivo očekuje razgovor s vama. Molim vas, ostavite pištolj u sobi u kojoj se nalazite.U panici, Randall shvati da je žrtva namještaljke, da su mu dopustili bijeg kako bi večeras doveo ovamo Tabataba'i]a i njegove ljude da izvrše ovaj prepad. Stavio je pištolj u džep i otvorio vrata prema glavnoj dvorani.Sedmorica uhićenika već su stajala, ali ne s rukama na potiljku kako im je naređeno. Tiho i mirno okrenuli su se prema onima koji su ih okružili, zatvarajući krug. Zatim su polagano i namjerno krenuli prema stražarima, bezizražajnih i okrutnih lica, neustrašivo gledajući cijevi pušaka uperene u njih.Tabataba'i je ponovno povikao.-Natrag! Povucite se u središte i budite mirni. Stavite ruke na potiljak!Ali, oni su se nastavili kretati, suočeni sa smrću, pogleda punog nepopustljive odlučnosti. Randall je s užasom promatrao čekajući da stražari otvore vatru, očekujući pokolj do kojeg će doći, nemoćan da ga zaustavi. No, gardisti su držali svoje puške ukočeno, kao hipnotizirani ljudima koji su išli prema njima. Da su njihovi protivnici

bili naoružani, pucali bi bez oklijevanja, u samoobrani. No, zapovijed da pucaju u nenaoružane ljude, odjevene u bijele kaftane, koje su i sami nosili prije nekoliko mjeseci i u kojima je mnogo njihovih drugova poginulo, vratilo je uspomene na šahove trupe i masakre u početku revolucije. Prsti su im se ukočili na okidačima i panično su gledali uokolo. Sedmorica muškaraca nastavila su prijeteći napredovati.- Pucajte! - Tabataba'i je vrisnuo posegnuvši za pištoljem ispod svoje abe.Randall se nije mogao jasno sjetiti što se idućeg trenutka dogodilo, pokret i zvukovi bili su nejasni u njegovu sjećanju, poput filmske role zaustavljene u jednom kadru. Kao na neki znak sedmorica su skočila na stražare, ispruženih ruku otimajući oružje. Stražari su se uspaničili i nasumce otvorili vatru, a buka njihovih automata odjekivala je poput same smrti u sobi s visokom kupolom. Neki su od napadača pali, a njihova bijela odjeća je planula zvijezdama crvenila. Jedan je gardist trenutak duže oklijevao i prekasno zapucao. Bio je svladan, a oružje mu je istrgnuto iz ruke i upereno u njega. Prije nego su ostali gardisti shvatili što se dogodilo, jedan od izabrane sedmorice koji se dokopao oružja okrenuo se i otvorio vatru u jednoličnom pokretu. Hici su pogodili gardiste, pokosivši ih sve odreda i bez sažaljenja.Krajičkom oka Randall je registrirao u crno odjevenog mulu kako trči prema kraju sobe i prolazi kroz otvor na zastoru. Gotovo je u isti trenutak Tabataba'i podigao pištolj i zapucao u čovjeka sa strojnicom. Pao je šutke, bez krika, s metkom u čelu. Oružje je ispalo iz njegovih beživotnih ruku, uz metalni zvuk palo na pod i

ondje ostalo. Jedini preživjeli vojnik pucao je na borilište bez prestanka, upravljen panikom, rešetajući nepokretna tijela na zemlji kišom metaka.Randall je gledao užas ispred sebe. Tabataba'i je prevarivši smrt stajao gledajući ga i držeći u ruci Berettu uperenu u njegova prsa.Agent SAVAMA-e podigao je pogled i pištolj prema Randallu.- Bacite pištolj, gospodine Randall. Ako ga ne bacite, Ali će vas ubiti.Drugi glas, negdje iza Tabataba'ija, prekinuo gaje:- Volio bih da Ali to ne pokuša učiniti. Za sve nas bilo bi bolje da vi bacite vaš pištolj i kažete svom prijatelju da učini isto.Rastgu je izvrsno odabrao trenutak. Nije ostao u autu gdje gaje mogla zamijetiti policija ili Revolucionarna garda, nego se sakrio u uličici nasuprot zurkhanea, odakle je mogao promatrati Zgradu. Neopažen, vidio je dolazek SAVAMA-inih agenata. S krajnjim ih je oprezom slijedio i promatrao događaje u glavnoj sobi koji su se u proteklih nekoliko minuta odvijali kao na filmu. Sada je bio njegov red.Tabataba'i i njegov čovjek bacili su oružje kao što im je naređeno; bilo je okrutnog autoriteta u Izraelčevom glasu kojem se čak ni mula nije mogao oduprijeti.- Sada, gospodo - nastavi Rastgu - budite tako dobri i krenite niz stube u borilište. Ako pokušate dignuti oružje ili me spriječiti na bilo koji drugi način, anđeli Nakir i Munkar pronaći će vas sutra na groblju Behesht-e Zahra.Tabataba'i je poslušao naredbu, očiju punih mržnje i neuspjeha.

Rastgu ponovno progovori.- Peter, dođi do vrata. Nitko od gardista nije ostao vani, no ipak budi oprezan.Randall je nespretno koračao pokraj porušenih stolica i tijela do mjesta na kojem je stajao njegov prijatelj u sjeni dovratka. Rastgu je zakoračio u stranu i propustio ga, lagano se okre-nuvši. U borilištu, Tabataba'i se bacio na pod, pružajući prste prema Beretti. Ali se bacio iza stolice, dohvativši automat. Tabataba'i podigne ruku, a zatim se trgne kad je metak iz Rastguovog Magnuma prsnuo u njegovoj lubanji. Drugi je metak prošao kroz stolicu, odnijevši dio Alijeve glave.Rastgu je gurnuo Randalla i oni su istrčali. Tri bloka dalje zavijala je sirena, možda dolazeći prema njima. Jurnuli su preko ceste do Jaguara i uskočili u njega. U sekundi Izraelac upali motor i auto jurne niz ulicu, zatim skrene u sporednu ulicu, te preko grada istočno prema sigurnoj kući u Majdiyyu.Kada su daleko od središta grada usporili, Randall se okrenuo Izraelcu s još primjetnim užasom u glasu:- Mrtvi su, svi su mrtvi. Dogodilo se tako brzo, nije bilo ničeg... Ali, Siruse, još nije gotovo. Samo njih šest od sedam ih je večeras bilo ovdje. Sedmi je muškarac, u crnom, preživio, ali bio je stariji od ostalih. Rekao je da ne pripada »njihovom broju«. Negdje je još jedan, sedmi, živ. On je odabran. Moram ga pronaći. Moram doznati za što je izabran.Zao mi je, Peter, to nije moguće. Randall zbunjeno pogleda svog prijatelja.Nije moguće? Zašto?- Jer te vodim odavde. Večeras. Već sam dogovorio s tvojim ljudima. Ideš kući.

Amerikanac se ljutito okrenuo, sijevajućeg pogleda.- Vraga idem kući. Imam....Nije vidio Rastguovu desnu ruku kojom gaje udario po vratu, iskusno pogodivši živac. Srušio se na sjedalo, a Izraelac se uspravio i nagazio gas.- Oprosti - rekao je.

17. poglavlje

TEHERAN17. svibnja 1979.

Dok su se Rastgu i Randall vozili opustjelim ulicama istočnog Teherana, druga dvojica muškaraca sjedila su u staroj kući na bazaru u kojoj je prošli mjesec održan sastanak povodom Fatimine smrti. Jedan je bio stari mula koji je predsjedao onim sastankom, i večeras, kao i onda, noseći bijelu abu i zeleni turban. Drugi je bio Husein Nava'i, izabrani, mladić izdvojen da ubije predsjednika Čartera. Bilo mu je dvadeset i osam godina, bio je zgodan, prodornih očiju, crne brade i blijedožutih obraza i bio je zbunjen. Najprije je bio pozvan na sastanak u stari zurkhane, no u posljednji je trenutak primio poruku da sam dođe u mulinu kuću. Kad je ovamo stigao, sluga ga je otpratio u sobu na gornjem katu, gdje je starca našao u molitvi. Sveti čovjek nije zastao, niti primijetio njegovu prisutnost, no sluga mu ponudi da sjedne na tepih. Uljanica je gorjela s malim stijenjem šireći prigušeno žuto svjetlo po sredini

sobe, obasjavajući dvojicu muškaraca ispitivačkim znatiželjnim, eteričnim sjajem.I nakon sat vremena starac je još uvijek sjedio, pjevajući molitvu za molitvom melodijom koja je rasla i padala poput valova na obali. Husein je sjedio i slušao, a raspoloženje u sobi mijenjalo se i pojačavalo i on je bio uvučen u neprekinuti ritam molitve. Napokon, pjevanje je prestalo, a tišina koja je uslijedila bila je dublja od ičega stoje mladić doživio.Kao iz velike udaljenosti, glas mule vratio gaje u stvarnost. Polagano je opet postao svjestan sobe, plamteće žute svjetlosti, gusto tkanog tepiha na kojem je sjedio, čistih bijelih zidova i starca koji mu je sjedio nasuprot.Dobro došao večeras - pozdravi ga svetac s mnogo topline.Počašćen sam - odgovori mladić. To nije bila ljubaznost, već istina.-1 zbunjen - dodao je mula s tračkom zabave u pogledu.- Da... zbunjen. Čekali su me... pozvan sam u zurkhane na sastanak s mulom Ahmadom. Zastoje došlo do promjene? Zašto sam pozvan ovamo? Učinio sam nešto što vas je povrijedilo?Starac je odmahnuo glavom i nasmijao se.- Nisi zgriješio, sine. Ti si izabran. Bit ćeš prvi koji će obaviti svoju misiju.Mula je iz bijelog rukava svoje prostrane abe izvukao presavijeni list plavog papira. Desnom ga rukom odmota i izravna, a lijevom s poda pokraj svojih nogu podigne naočale s tankim zlatnim okvirom. Podigne pogled, pročisti grlo i obrati se Nava'iju.

- Imam pismo koje je njegova visoka svetost uputila tebi. Zamolio me da ga pročitam u tvojoj nazočnosti.Stavi naočale i počne naglas čitati uzvišenim tonom, omiljenim kod većine Iranaca kada čitaju nešto osobito važno ili sveto. Pismo je bilo dijelom pisano na arapskom, a dijelom na perzijskom jeziku.-»U ime Boga. Neka Božji blagoslov i mir dođe na Muhameda i njegovu obitelj i na imama i neka Bog požuri njegov dolazak. Oj, bezimeni i nezvani, znaj daje tvoje ime već zapisano u Njegovoj knjizi i daje Njegova olovka spremna zapisati tvoja junačka djela. Ovo su dani kušnje i suda, dani patnje i bola. Sve što smo osvojili, možemo ponovno izgubiti ako ne svane dan naše konačne pobjede. Snage nevjernika nisu poražene i uspavane, a vojske zla nisu nadvladane i obezglavljene. Ako sada ne djelujemo u Njegovo ime i za Njegovo dobro, trenutak pobjede može proći da se nikada ne vrati. Stoga je vrijeme da budeš spreman za zadaću za koju se već dugo pripremaš. Šaljem te sada u Njegovo ime i s mojim blagoslovom da budeš posrednik naše najveće pobjede. Ne boj se ako budeš morao umrijeti, bit ćeš na Njegovom putu. Uvjeravam te da će se takva smrt smatrati mučeništvom, a ti ćeš umrijeti kao mučenik u svetom ratu, džihadu' protiv snaga tame. Neka Bog pošalje s tobom svoje anđele. Neka je hvala Bogu, gospodaru svega svijeta.«Glas sjedobradog svećenika stišao se i on podigavši svoj pogled sretne pogled mladića kome je pismo bilo upućeno. Blijeda svjetlost uljanice otkrivala je odanost i strahopoštovanje u mladićevim očima, a suosjećanje i razumijevanje u očima njegova učitelja. Predanost i fanatizam

gorjeli su u očima obojice, a stariji je mislio: »Sine, kako malo ti znaš i razumiješ o Njegovim pravim namjerama, o pravom značenju misije za koju si odabran, u kojoj ćeš umrijeti.« U tim je mislima on Osjećao je duboko žaljenje i još dublje ushićenje. Sada je vrijeme kušnje!- Sutra ćeš otići odavde - nastavi svećenik - i putovat ćeš kopnom i morem do Medine. Ljeto i jesen provest ćeš u svetom gradu, u kući stjecanja znanja. Ondje je netko tko će te podučiti stvarima kojima ja ne mogu, tko će te pripraviti za misiju. Ondje ćeš ostati do početka mjeseca hodočašća. Odjenut ćeš bijelu odjeću i u Meki ćeš sudjelovati u obredu hadža, ali nećeš ostati na svečanosti desetoga dana. Tada ćeš već biti u New Yorku ili na putu u Washington.Starac je oklijevao, svjestan da toga ima još i da, osim veselja što je pozvan u misiju, noć mladiću donosi bol i patnju.- Brate Huseine, prije nego kreneš u svoju misiju, upoznat ćeš imama osobno, noćas, u ovoj kući.Nava'ijeve su oči bljesnule neopisivim sjajem. Vrlo je malo ljudi doživjelo tu privilegiju da ga upoznaju.- Ali najprije, po njegovoj naredbi tvoja odanost, ljubav i vjera u njega moraju biti stavljene na kušnju. Prošli put kada si sjedio u ovoj sobi objasnio sam da svaki od vas mora doživjeti smrt na razne načine i tako naučiti kako se umire. Večeras ćeš doživjeti svoju prvu smrt. Pođi sa mnom.Starac ustane, pomalo nesiguran nakon dugog sjedenja.

1 džihad - sveti rat, borba za obranu vjere, širenje islama; jedna od pet obveza svakog muslimana da se podupre običnim drvenim štapom.

Blijed, Nava'i također ustane i krene za njim kroz vrata i polagano po stubama, dok mu je srce uzbuđeno udaralo u prsima.Bilo je mračno u vrtu, no još uvijek toplo. Blijeda mjesečeva svjetlost gotovo je izblijedila u posljednjoj četvrti, ali je nevjerojatna zvjezdana glazura krasila nebo. Mula je, jasno vidljiv, vodio Nava'ija preko dvorišta prema osvijetljenom dijelu s otvorenim vratima. Hodajući neposredno iza starca, mladić je ušao kroz vrata u slabo osvijetljen prolaz bijelo obojan, baš kao i soba iz koje su upravo izašli.Morao se sagnuti zbog niskog stropa, iako je strop zapravo bio dovoljno visok da omogući uspravan položaj. Na kraju prolaza bila su teška drvena vrata s masivnom bravom. Mula se uputio prema vratima, izvadivši iz džepa alku s nekoliko teških ključeva. Najvećim je ključem uspio otključati vrata i širom ih otvorio usprkos otporu škripećih, nepodmazanih šarki.U prostoriji je bilo mračno, a slabašno svjetlo uljanice s kraja prolaza jedva je dopiralo. Starac se vrati po svjetiljku. Treperavo žuto svjetlo sada je obasjalo izbu, bacajući lude sjene po podu i zidovima. Uz udaljenije zid sjedio muškarac u košulji i hlačama. Kosa mu je bila raščupana, brada nekoliko dana neobrijana, a oči podlivene krvlju; ručni su mu zglobovi bili čvrsto svezani konopcem pričvršćenim za željeznu alku u zidu.Nava'i uđe u sobu i ostane stajati kraj zida, kao da se boji približiti svezanom čovjeku. U skučenoj izbi čak i na ovoj udaljenosti mogao je osjetiti

vonj zatočenika, smrad znoja, mokraće, bljuvotine i straha. Kad je Nava'i ušao u sobu, zatvorenik, čiji je pogled dotada bio usmjeren negdje drugdje, pogledao gaje brzo, raširivši oči kao da ga prepoznaje. No, onda su njegove oči vratile staklasti, gotovo prazan izgled; čovjek se objesio na konop urezan u krvave i bolne zglobove, izgledajući kao da ignorira bol.Na Nava'ijevu se licu pogled prepoznavanja pojavio kao odraz sjaja u zatvorenikovim očima. Brzo se pretvorio u užas da bi zatim bio zamijenjen maskom bezosjećajnosti dok je nastojao vratiti kontrolu nad svojim uzburkanim osjećajima.Bradati svećenik uđe u sobu i priđe zatvoreniku. Nakašljavši se da pročisti grlo, obrati se Nava'iju, naslonjenom na zid, spuštene glave, u pokušaju da se ogradi od vezanog čovjeka.- Brate Huseine, rekao sam ti da će tvoja odanost večeras biti na kušnji. Došao je trenutak. Prepoznaješ li čovjeka pokraj mene?Nava'i ga pogleda i kimne potvrdno.Iznenađen si što ga ovdje vidiš? Prošlo je više od godinu dana otkada ste se posljednji put sreli, no bili ste najbolji prijatelji.On je bio... Mislio sam daj e u Americi. Pisao sam mu lani nekoliko puta, ali nikada nisam dobio odgovor. Ne razumijem -Faridun mi je bio najbolji prijatelj. Poznajemo se od djetinjstva; bili smo kao braća. A sada, nađem ga ovdje, vezanog. Što mu se događa? Zašto je svezan?Tvoj je prijatelj doista bio u Americi. Ne znam zašto nije odgovarao na tvoja pisma, vjerujem da je imao svoje razloge. Pokušao je iznevjeriti našu ideju, uništiti imama. Ne mogu ti reći pojedinosti, ali smo otkrili daje za vrijeme svog boravka u Americi stupio u vezu s neprijateljima

islama i namjeravao im odati važne informacije. Otkrili smo ga prije nego je uspio išta reći. Uz pomoć njegove žene, koju je ostavio ovdje u Teheranu, pozvali smo ga da se vrati u zemlju. Uhitili smo ga ubrzo nakon dolaska te doveli pred sud koji je imam uspostavio i osobno njime predsjedao. Imam gaje osudio na smrt prije tri tjedna, no onda nam je naložio odgodu izvršenja. Sada znamo daje to bilo radi tebe: pruža ti mogućnost da pokažeš svoju odanost i vjeru u islam. Ti ćeš biti krvnik svoga prijatelja.Nava'i je stajao okamenjen, nesposoban za kretnju ili riječ. Starac je ispružio ruku, pozivajući ga da priđe osuđeniku. Starac u ogrtaču i turbanu utjelovljavao je obvezu, vjeru, odanost - sve vrline koje su godine usadile u Nava'ija. Kretao se poput mjesečara, zastavši neposredno ispred zatvorenikova lica. Iscrpljeni čovjek pred njim polagano digne glavu, kao da mu to nanosi snažnu bol. Njegove su klonule oči zasjale na trenutak starom vatrom, a ispucale su se usne tiho micale.Iz velikog džepa abe starac izvuče komad finog konopa. Pruži ga Nava'iju govoreći:- Kao što znaš, osuđenik je sayyid, Prorokov potomak, kao i ja, i islamskim je zakonom zabranjeno prolijevati krv takvog čovjeka. Imam je naredio da ga treba zadaviti. Slab je i neće mu puno trebati da umre.Nava'i ukočenim pokretima uzme konop, nesposoban da misli i razumije. Da bi izbjegao prijateljev pogled, pokušao mu je prići s leđa, ali konopci su bili ispred čovjeka. Kao u snu, nošen snagom koju nije mogao svjesno kontrolirati, podigao je tanki konopac i položio ga oko zatvorenikova vrata, omotavši krajeve oko svojih šaka i svom ga snagom povukao. Vidio je uzicu kako se urezuje u čovjekov

vrat, izbuljene oči, nabrekle vene; čuo je hrapav, jecajući zvuk dok se njegova žrtva bespomoćno borila za dah. Kao hipnotiziran, Nava'i nije mogao otrgnuti pogled čak ni kada su njegove ruke zadale smrtonosan udarac. Nije osjećao konop, iako mu se usjekao u meso, a na rukama se pojavila krv. Čovjekovo je lice poplavilo, a zatim poprimilo ljubičastu boju i činilo se da će mu oči iskočiti iz očnih duplji. Sve je bilo gotovo u nekoliko minuta, bol, borba, umiranje i smrt.Nava'i popusti stisak, baci krajeve užeta i odmakne se od omlitavjelog tijela mrtvog čovjeka koji mu je bio poput brata. Primivši ga za nadlakticu, starac ga je odveo do vrata. Sve je ponovno bilo tiho nakon tutnjave smrti koja je ispunila njegove uši i divlje odjekivala skučenom prostorijom.Dok su stajali na vratima, iz hodnika su doprli glasovi. Na kamenu su odzvanjali koraci. Iznenada, obojica su se okrenula prema vratima i pognula glave, držeći ruke na prsima. Na vratima se pojavio još jedan postariji muškarac s dugom sijedom bradom i plamtećim očima, odjeven također u abu i s turbanom na glavi. Izgovorio je stari islamski pozdrav »al-salam alay-kum«, a prisutni su uglas odgovorili »alaykumal-salam«. Nastao je muk pun poštovanja dok je svakome pojedinačno pružao ruku da poljube prsten u znak štovanja i poniznosti. Njihove su glave bile pognute i pred njim su stajali u tišini, ruku prekriženih na prsima.- Huseine - pridošlica je govorio glasom moćnim i prodornim poput vjetra - dobro si učinio. Izvršio si svoju dužnost i opravdao povjerenje. Sada ti želim povjeriti još veću obvezu i veću odgovornost. Došlo je vrijeme za posljednji sveti

rat. Čovječanstvo je spremno za nj i kunem se da će doći ubrzo. Događaji u proteklih nekoliko mjeseci pripravili su put, ali još puno toga mora biti učinjeno. Pođi sutra s mojim blagoslovom i prenesi moj pozdrav onome koga ćeš upoznati u svetom domu. Nauči ono čemu će te on podučiti i pokori mu se u svemu kao što si pokoran meni. Nakon što izvršiš obrede hodočašća, sve osim svečanosti, odleti poput anđela smrti u đavolju zemlju i obavi zadatak koji sam ti povjerio. Bit ćeš prvi zvuk trube, koji se spominje u Kuranu: »Doći će dan kada će odjeknuti prvi zvuk trube, a zatim će ubrzo uslijediti drugi.« Neka Bog, Prorok Muhamed i Blagoslovljeni imami budu s tobom. - Govornik je podigao ruku u znak blagoslova.Nova'i pade na koljena pred imamom, uze rub njegove abe i poljubi ga. Nije razumio ništa od onoga što se događalo - misli su mu bile kaotične - ali je znao, s više sigurnosti od svega što je dotad u životu spoznao, da će ubiti ili umrijeti za čovjeka pred čijim je nogama klečao.

Četvrta faza19. poglavlje

NEW YORK CITY 1. studenog 1979.1 NIOC - National Iranian Oil CompanyJ MIT - Massachusetts Institute of Technology, masučusetski institut za tehnologiju, jedno od najpoznatijih sveučilišnih ustanova u SAD-u

Rano jutro, četvrtak 1. studenog 1979. Boeing 747 SP sa saudijskim plavo-zelenim oznakama sletio je u zračnu luku John F. Kennedy. Putnici, od kojih se većina ukrcala u Londonu, gdje se avion zadržao

otprilike dva sata, iskrcali su se i uputili pokretnom trakom do zgrade terminala. Među njima je neprimijećen bio i Husein Nava'i, vitak i odjeven u težak kaput boje cimeta. Putovao je s novom iranskom putovnicom, koju je izdala nova revolucionarna vlast, i tromjesečnom vizom, odobrenom u američkom konzulatu u Jeddahu 24. listopada. Imao je pomno krivotvoren dokument koji je sam napravio prije četiri dana, a glasio je na pomoćnika upravitelja saudijske naftne i rudarske kompanije. Nava'ija je novi identitet označavao kao sunitskog muslimana iz Abadana koji je radio kao mineralog za NIOC, Nacionalnu iransku naftnu kompaniju, ali je nedavno došao raditi u Saudijsku Arabiju kako bi pobjegao od šijitske revolucije koja je izbila u njegovoj zemlji. Poslan je u SAD na šestomjesečno usavršavanje na MIT2: to je potvrđeno krivotvorenim pismom predstojnika zavoda za mineralogiju. Ponio je također brojne druge dokumente koji potvrđuju njegovu kvalifikaciju i pojedinosti o prijašnjem zaposlenju. Sve u svemu, činilo se da Nava'i ima savršene kvalifikacije za nerevolucionarnog Iranca koji ne želiizazivati nevolje američkim imigracijskim službenicima.Unatoč svemu tome, trebalo mu je puno vremena da prođe carinski i imigracijski nadzor. Budući daje prije desetak dana šah prebačen u njujoršku bolnicu, kontrole u američkim pomorskim i zračnim lukama bile su puno strože prema Irancima koji su tražili ulazak u zemlju, pogotovo preko New Yorka.Bilo je osam sati i četrdeset i pet minuta kad je ušao u veliku središnju dvoranu, noseći u ruci nevelik kožni kovčeg i crnu torbu preko ramena. Produžio je prema nizu telefonskih govornica, pronašao jednu slobodnu i obavio samo jedan

telefonski razgovor koji je trajao točno trideset sekundi. Potom je izašao kroz automatska vrata ispod znaka za stajalište taksija te unajmio prvi slobodni žuti taksi.Nava'i je dobro govorio engleski s američkim naglaskom. Nekoliko je godina proveo u SAD-u kao student sveučilišta u Koloradu, gdje je bio poznat - pod drugim imenom - kao blizak prijatelj Faisala ibn Musa'ida, saudijskog princa koji je poslije, 1975., počinio atentat na svog strica, kralja Faisala. Nava'i je taksistu dao adresu u središtu Manhattana, a zatim se naslonio na sjedalo, umoran od duga putovanja.Za vrijeme vožnje činilo se da će ga veliki grad progutati sa svojim staklenim krhkim i beživotnim kulama šutnje koji su se dizali svuda oko njega, čineći da teheranska buka djeluje slabo i beznačajno. On nije bio rođeni Teheranac, već seljački sin iz Yazda, prašnjavog, okerom obojanog grada na zapadnom rubu velike slane pustinje Dasht-e Lut. Pustinja je bila poput mjeseca; s udubinama, mrtva i izbijeljena. Nadomak Yazda, glavnog središta iranskih zoroastriana1, stajale su dvije velike dakhme, izvorne »kule šutnje«, gdje su sljedbenici stare iranske vjere donedavno izlagali naga tijela svojih pokojnika da ih izjedu ptice grabljivice i gdje su lešinari neprekidno kružili iznad bijelih kostiju. Mladom se čovjeku, iskrcanom usred New Yorka, velegrad činio jednako mrtav kao i pustinja, s isprepletenim autocestama jednako beživotnim kao i kosti u dakhmesu, kojih se u djetinjstvu užasavao. Ili je taj osjećaj smrti bio tek odgovor njegovoj spoznaji da je on, ubojica, već mrtav, da anđeli Nahir i Munkar, koji preispituju tijelo u grobu, već lete nad njim s

tamnim krilima lešinara, spremni da napadnu kada njegov zadatak bude obavljen?Misli o pustinji, tornjevima tišine i crnim anđelima naglo su se prekinule kad se taksi zaustavio ispred visoke zgrade u 23. zapadnoj ulici. Platio je vožnju, izašao i uzeo prtljagu. Ispred njega se nalazio veliki izlog trgovine sa slikama, zdjelama, pernicama, tepisima i predmetima od izrezbarenog drva. Iznad vrata isticala se bogato ukrašena ploča: »Mohamed Ahmadi and Co, perzijski tepisi i antikviteti: Stručnjaci za minijature i iluminirane rukopise.« Nava'i priđe ostakljenim vratima, spusti kovčeg i gurne ih. Bila su zaključana. Unutra je gorjelo svjetlo; pokušao je ponovno. Opet ništa. Zatim opazi obavijest: »Molim, pozvonite!« Pronašavši zvonce, pozvoni jednom i pričeka. To mu nije bilo nepoznato: većina je kuća u sjevernom Teheranu imala zvono i parlafone na vratima ili dvorišnom ulazu, takav je bio mentalitet novih bogataša.- Da, tko je? - pucketao je glas iz parlafona.- Aga-ye Ahmadi? Man-am Husein-e Nava 'i. Az forudgah telefon Kardam.Odjednom je bilo lakše govoriti perzijski; bestjelesni engleski iz zvučnika prestrašio gaje.- Baleh, Aga-ye Nava 'i. Montazer-e Shoma budim. Befar-ma "id.1 Zoroaster - grčki oblik imena Zaratustra: iranski propovjednik i vjerski reformator, osnovao je mazdaizam ili zoroastrizam; umjesto stare polite-ističke religije u središte stavlja boga Ahura Mazdu, stvoritelja i upravljača svijeta, zastupnika dobra, koji pobjeđuje Angra Mainyua, »zlog duha«.

< nastavak. Ova predislamska vjera starih Iranaca naučava dualizam, borbu između dobra i zla; inzistira se na pojmu moralnoga izbora, promicanju dobra i protivljenja zlu. Zoroastrizam je prilikom širenja integrirao stara iranska božanstva, Zaratustru prometnuo u boga i pretvorio se u kruti dualizam.Automat je zazujao, brava se otključala i Nava'i ponovno gurne vrata. Ovaj put su se vrata otvorila na dodir. Pomalo je nespretno unio kovčeg između vrata i dovratka, gurnuo ga naprijed i ušao. Vrata su se za njim zatvorila uz oštar zvuk zaključavanja brave.Debeljuškasti čovjek četrdesetih godina, s izgledom dobro uhranjenog luksuznog psića, izašao je iz stražnjeg dijela otmjene galerije. Na trenutak je stajao okrenut prema Nava'iju, procjenjujući ga kao daje figura sa zlatom obrubljene minijature iz razdoblja Sefevida' kojoj se divi, ili dvorjanin iz Tahmaspovog luksuznog Šahnameha koji je došao s porukom od istočnog vladara. Konačno mu je pristupio, zagrlio ga i poljubio u oba obraza. Koraknuvši unatrag, čvrsto ga primi za nadlakticu.1 sefevidi - šijitska dinastija; vladala 1501. - 1736. u Perziji, Azer-bajdžanu, Afganistanu i dijelu ArmenijeDobro došao, dobro došao - rekao je emotivno. - Ja sam Ahmadi. Očekivao sam vas, dobro došao. Jako sam sretan što vas vidim. Drago mi je da ste došli. - Ahmadi je bio formalističan u obilju ta'arofa, do pojedinosti razrađenim perzijskim pravilima ponašanja.Molim vas, ostavite kovčeg i pođite sa mnom - nastavi Ahmadi. Uhvativši mladića za ruku - u trinaest godina provedenih na Zapadu nije naučio

daje to gesta koja izaziva znatiželjne poglede - odvukao gaje do malih vrata koja vode u stražnji dio trgovine. Ondje je za stolom mlada, dvadesetogodišnja djevojka; ustala je kad su ušli.Moja kći, Fereshteh - objasnio je Ahmadi. -Fereshteh-jan, ovo je gospodin Nava'i, mladić kojeg smo očekivali.Drago mi je. Dobro došli! - obratila se djevojka strancu. Govorila je s američkim naglaskom, ali bez nelagode. Nava'i je zatresao glavom, nasmiješio se i ponovno uozbiljio. Osjetila je njegovu neobičnost, njegovu hladnoću prema njezinoj ženstvenosti: kao da se rukuje s drugim muškarcem. Ipak, to nije bila nezainteresiranost jednog homoseksualca, već nešto potpuno drugačije. A njegove oči... Progonit će je mnogo mjeseci kasnije.- Fereshteh - prošaptao je njezin otac - bi li bila tako dobra da odeš u trgovinu i doneseš kovčeg gospodina Nava'ija, dok mi odemo u moj ured. Osim ako...Pogledao je u posjetitelja, ali je Nava'i odmahnuo glavom i rekao:Ne, ne treba. Imam sve što mi treba u ovoj torbi na ramenu.Ah, dobro. Onda pođite sa mnom.Na kraju sobe bila su druga vrata, koja su vodila ka nizu stuba na čijem su kraju bila tamna, smeđe obojena vrata s natpisom »Private« na engleskom i perzijskom. Na engleskom je to bilo izvedeno običnim slovima, ali perzijski je natpis bio vrlo minuciozno napisan rukom u dražesnom nas ta 'liq stilu, plava slova na blijedožutoj podlozi, a svako se slovo stapalo s drugim i činilo jedinstveni uzorak.

Ahmadi izvadi ključ iz desnog unutarnjeg džepa sakoa, umetne ga u bravu -i okrene.- Befarma'id - rekao je ljubazno pozvavši gosta da uđe u ured. Ušavši nakon njega, zaključao je vrata, okrenuo se i ponovno uzviknuvši »Befarma 'id«, ponudio mladiću udobnu stolicu. Trgovac umjetninama sjedne nasuprot mladiću i nasmiješi se.Četvrtasta soba u kojoj su sjedili od otrcanog njujorškog ureda pretvorila se u prostor buđenja perzijskog duha. Na njezinim su tamnim zidovima visjele svijetle, pozlatom obrubljene minijature iz ilustriranih rukopisa Hafeza i Nezamija, obilujući prizorima prinčeva i princeza, ratnika na konjima, tamnookih mladića, vitkih djevojaka i pobožnih lica. Pod su prekrivali stari tepisi iz Kermana, Tabriza i Mashhada, rukom tkani od vune i svile, izrađeni s tradicionalnim uzorcima u bojama izblijedjelim tijekom godina. To je bio kolekcionarev raj, vrijedan čitavo bogatstvo ako ikada ti predmeti budu na prodaju. No, Nava'i je ostao ravnodušan. Luksuz koji je okruživao ovog čovjeka sukobljavao se s načelima islamske čistoće. Prorok Muhamed je spavao na slamnatoj prostirci i zabranio je sve slike ljudi i životinja kao bogohulne imitacije djela jedinog Stvoritelja. Nava'ijev je pogled pao na i mamo v portret koji je u nijemoj opreci s ostatkom sobe visio na zidu iza radnog stola.Sigurno si umoran, a možda i gladan - pretpostavio je Ahmadi. -1 malo dezorijentiran - ti su dugi letovi uvijek uznemiravajući.Hvala. Spavao sam u avionu. Umoran sam, ali to će proći.

Nisam bio u Teheranu otkako je provedena revolucija. Kako je u gradu? Kako ljudi žive? Ima puno glasina.Preživljavamo.Da, svakako, istina je. Uvijek preživljavanje. Da. A sada, možda, i nešto više.Možda.Imam. Sreo si ga u Teheranu prije odlaska?Da. Razgovarao je sa mnom o mojoj misiji i dao mije svoj blagoslov. Spomenuo vas je - vaš rad za naš cilj, vašu žrtvu.Mladić je s namjernom ironijom pogledao po sobi. Njegov je pogled sreo Ahmadijev neugodno ga fiksirajući.- Slušaj - rekao je Ahmadi s nervoznim podrhtavanjem u glasu. - Ništa ne znam o tvojoj misiji, osim onoga što mi je rečeno; daje to od životne važnosti za našu stvar, za naše ljude, za istinsku vjeru. Moja je dužnost da ti pomognem koliko mogu ovdje u New Yorku. Prodat ću robu koju si donio sa sobom - na sigurnom je, vjerujem?Nava'i je kimnuo.- Naša organizacija u SAD-u je mala, ali osobito učinkovita, a naši ljudi potpuno posvećeni. Kad te opskrbim novcem, savjetima i informacijama, ne mogu više puno učiniti. Ako ne uspiješ u svome zadatku, ništa, baš ništa ne smije američkim vlastima ukazivati na tvoju vezu s nama. Razumiješ li?Nava'i se nije ni pomakao.Uspjet ću.Da, naravno, u to sam siguran. Uspjet ćeš. Molim Boga da tako bude. Rekli su mi da islamska vjera možda ovisi o tvojoj misiji. To je velika odgovornost - molim se za tebe. Dakle, imaš li robu sa sobom ...?

U torbi je. Carinici su je pretražili prilično temeljito, ali ništa nisu našli. Pokazat ću vam.Povukao je patentni zatvarač glavnog pretinca velike torbe i izvukao veliku okruglu limenku s natpisom na perzijskom -»Pestehye Arya« - i na engleskom - »Arya Pistachio Nuts«. Ispod poklopca vidjeli su se rasute pistacije, žućkaste ljuske sa zelenim i ljubičastim plodovima koji vire kroz razdvojene rubove. Carinici su potrgali traku koja je omatala limenku i skinuli poklopac. Unutra su vidjeli samo pistacije, kao što se i očekivalo, i vratili poklopac. Na put u inozemstvo većina Iranaca nosi barem jednu kutiju pistacija ili gaz, nugat punjen pistacijama, pa saudijski i američki carinici nisu vidjeli ništa sumnjivo.Nava'i digne poklopac i sadržaj limenke pokaže Ahmadiju. •- Amerikanci nisu vidjeli ništa čudno u tim pistacijama. A vi? Vi ste Iranac, vidite li što im nedostaje?Ahmadi je bolje pogledao. Činili su se uobičajenima, ali očito nisu bili. Što nije bilo u redu? Njegova su osjetila nešto registrirala, ali nije mogao odrediti što. Odustao je.- Ne vidite? - Nava'i se nasmiješio, ne srdačno, već gotovo tužno. Nešto slavodobitno zasjalo mu je u očima. Bio je poput djeteta koje roditeljima i prijateljima pokazuje svoj novi mađio-ničarski trik. - Pogledajte bolje. Kako često vidite limenku pistacija u kojoj je svaka jezgra zatvorena? Poput nezrelih, neprženih plodova. Objasnit ću vam. Kupio sam limenku pistacija, uklonio jezgre i zadržao obje polovice ljuske. Zatim sam zdjelu napunio tvari koju sam trebao vama prokrijumčariti i napunio ljuske pritisnuvši obje polovice u prah. Upotrijebio sam brzo

prozirno ljepilo da ih spojim. Kad su sve ljuske bile ispunjene, uronio sam ih u mokru sol kojom se pistaciji premazuju nakon prženja.Stariji je muškarac znatiželjno gledao u limenku pistacija, uzeo jedan i odvagnuo ga u ruci. -Težina je u redu.- Naravno; jezgra pistacija lakša je od većine ostalih sličnih plodova. - Ahmadi je liznuo ljusku.Sol ima okus upravo kakav treba biti.Savršeno je prirodan.Ahmadi je posegnuo za zdjelom na desnoj strani stola i položio je u krilo. Stavio je pistaciju u zube i držeći ga uspravno, jako zagrizao. Ljuska je puknula, lakše od običnog neotvorenog pista-cija, ali ne tako da sadržaj iscuri. Držeći ga iznad zdjele, noktom je razdvojio ljuske: bijeli se prah poput prašine prosuo u posudu. Prvoklasni heroin, devedesetidevetpostotne čistoće namijenjen ubrizgavanju u vene, vrijedio je čitavo bogatstvo na američkom tržištu. Kilogram koji je Nava'i donio vrijedi na ulici sto tisuća dolara.Ahmadi je zurio, zadivljen. Godinama je raspačavao mnoge pošiljke heroina iz Teherana radi zarade. Ali, rijetko je vidio ovako veliku količinu tako pametno sakrivenu. Nasmiješio se, uzeo kutiju i poklopio je. S limenkom u ruci uputi se na drugi kraj sobe i pomakne na zidu minijature Khosrowa i Shirina da otvori zidni sef. Brzo okrenuvši kombinaciju brave, otvorio je sef i spremio limenku. Okrenuvši se, ponovno se nasmiješio Nava'-iju.- Hvala. Možete biti sigurni da će to večeras biti prodano. Već sam dogovorio susret sa svojom vezom. Nešto ću novca dati vama za financiranje misije, ostatak poslati u Genevu, a odatle u

Teherán. Sada se morate odmoriti. Umorniji ste nego što mislite. Ostavimo pistacije gdje jesu i pođimo mojoj kući. Stanujem sa ženom i kćeri u Chelseu, prilično blizu. Možete nešto pojesti, a zatim otići na počinak. Dug počinak.Nava'i je kimnuo i ustao.- Rado ću se odmoriti. No, ne želim još ništa jesti. Zavjetovao sam se da neću ništa jesti od zore do zalaska sunca sve dok ne obavim svoj zadatak.Zajedno su otišli do vrata. U sobi je sat nemilosrdno otkucavao.

Bila su tri sata noću i jaki je mraz prekrio ulice New Yorka. U stanu gdje je živjela s roditeljima, Fereshteh Ahmadi probudila se u trzajima. Nešto je prekinulo njezine snove i odvuklo osjete natrag u hladnoću i tamu ranog jutra. Ležeći mirno i napeto u krevetu, naćulila je uši da otkrije izvor nelagode. Nešto joj je govorilo da to nije u sobi s njom, nego vani, iza vrata. Gotovo neprimjetno u daljini, mogla je čuti nijemi zvuk, koji se dizao i padao kroz slojeve tišine koji su ispunjavali zaspalu kuću. Ustavši, našla je odjeću i žurno se odjenula, otvorila polagano vrata i izašla na hodnik.Kroz prolaz i nekoliko vrata niže, slabo je svjetlo sjalo kroz pritvorena vrata sobe u kojoj je odsjeo njihov gost. Slaba buka, sada jasnija, poput jecanja, dolazila je odonud. Na prstima se prošuljala niz prolaz, oprezno osluškujući dok se približavala vratima i znatnije jačem zvuku. Sada gaje prepoznala. Prigušenim glasom Nava'i je pjevao molitvu. U mrtvoj tišini noći, zvuk je bio prodoran. Tugaljiv i beskrajno tužan. U strepnji pomiješanoj sa znatiželjom, Fereshteh se primakla

uskom otvoru, lagano gurnuvši vrata da jasnije vidi sobu.Kroz otvor vidjela gaje kako kleči na molitvenom sagu, licem okrenut prema njoj, sa svijećom na podu ispred sebe. Bio je odjeven u bijelo, avet na blijedoj, nestvarnoj sablasnoj svjetlosti. Preneraženo je shvatila što je odjenuo. Bio je to kaftan, plašt koji su u Iranu nosili stari ljudi na samrti ili, u posljednje vrijeme, mladići srca pripravljenih na mučeničku smrt na krvavim ulicama Teherana. Njegovo je lice bilo ozbiljno, ledeni pogled crnih očiju upravljen pred sebe ne videći ni sobu, ni otvorena vrata, ni njezinu uplašenu figuru, već okrenut prema obavijenoj crnoj kocki Ćabe, obožavanom mjestu u Meki, udaljenoj tisuće milja. Mladićev mekani glas tiho se dizao i padao, preklinjući, a suze, svijetle i uzdrhtale na treperavom svjetlu svijeće, slijevale su se niz obraze. Grijanje je bilo isključeno i u sobi je bilo ledeno.Drhteći, bosih nogu hladnih kao led i srca uznemirena divljim otkucajima, Fereshteh se vratila u postelju. No, san se nije vraćao, iako gaje pokušavala dozvati, a svitanje je bilo daleko.

20. poglavlje

WASHINGTON2. -15. studenog 1979.

Drugog dana boravka u New Yorku Nava'i je u robnoj kući na Petoj aveniji kupio fotografiju predsjednika Čartera džepne veličine. Želio je pomno proučiti lice čovjeka kojeg je došao ubiti. Bilo je važno da ima jasnu mentalnu sliku svoje žrtve. Poslije dva dana, navečer 3. studenog, stigao je avionom u Washington.1 salat - molitva koja se moli pet puta dnevnoNa ulazu u hotel predao je stvari nosaču, uzeo ključ, naručio lagani obrok u sobu i dizalom krenuo na treći kat. Ušavši u sobu, odložio je torbu i kovčeg na krevet, skinuo ogrtač i objesio ga na vrata. Zatim je otvorivši patentni otvarač stražnjeg pretinca torbe izvukao oveću, čvrstu svijetlosmeđu omotnicu s u kožu ukoričenim primjerkom Kurana, dvjema fotografijama, pismom i kalendarom. Položio je Kuran na stolić od orahovine pokraj prozora i otvorio treće poglavlje koje je započinjalo riječima: »Nemoj misliti da su'mrtvi oni koji su ubijeni na Božjem putu. Uistinu nisu: oni žive dobro sa svojim Gospodarom.« Stavio je fotografije s obje strane Kurana; jedna je prikazivala jednorukog mulu koji je zacrtao njegovu sudbinu i naučip ga da bude ono što jest; druga je bila imamova, portret lica na kojem su intenzivno sive oči gledale u svijet kao da ga izazivaju. Pismo je oprezno odmotao i metnuo ga na stol ispod Kurana. Iz džepa je izvadio tespih, dugačku jantarnu krunicu s devedeset i devet zrna uz koju je izgovarao najljepša Božja imena tijekom molitve koju je često izvodio nakon obreda salat1. Nosio je čislo sa sobom uvijek kad je izlazio, lagano ga dotičući prstima u džepu ili u krilu dok je hodao ili sjedio.Podigao je kalendar i okretao listove dok nije došao do studenog. Na velikom su listu bile tri

vrste datuma: u središnjem dijelu bio je standardni, sveopće kalendar za mjesec studeni 1979.; na lijevoj strani iranski solarni kalendar pokazivao je mjesece abana i adhara 1348. godine, odnosno vrijeme od 23. listopada do 21. prosinca jer u staroperzijskom kalendaru mjeseci odgovaraju onome što danas zovemo znakovima zodijaka u zapadnjačkoj astrologiji, a na desnoj je strani bio muslimanski kalendar s mjesecima dhu'l-hidža 1399. i muharem 1400. muslimanske godine.U torbi je imao kutijicu s čavlićima uz pomoć kojih je kalendar pričvrstio na zid iznad stola. Iz džepa je izvadio crveni flomaster i zaokružio brojku jedan u mjesecu muharemu 1400., prema narodnom vjerovanju prvi dan petnaestog islamskog stoljeća. Potom je zaokružio odgovarajući datum u kršćanskom kalendaru: 21. studenog. Podigavši opet flomaster, zaokružio je i 10. muharema - godišnjicu mučeničke smrti u Karbali 680. godine imama Huseina, Prorokova unuka i princa svih mučenika šijitskog svijeta, po kojem je i sam Nava'i dobio ime. Ponovno je označio odgovarajući datum, 30. studenog. Odmaknuvši se od stola i držeći flomaster u ruci začuje kucanje na vratima: nosili su mu naručenu večeru.Pojeo je brzo i ponovno pozvao poslugu da odnese posuđe. Opravši temeljito ruke i lice, otvorio je kovčeg i izvadio dugačku, bijelu halju i kutijicu. Svukao se i odjenuo tanki pamučni ogrtač, svoj kaftan koji je odijevao za molitvu otkad je izabran za misiju. U kutiji je bila još jedna krunica, načinjena od zrnaca gline iz tla oko Huseinovog groba u Karbali i glinena pločica od istog tla na koju je polagao čelo klanjajući se za vrijeme molitve. Iz kovčega je još izvadio i malu, lijepu molitvenu prostirku iz Kermana, koju mu je

otac darovao za navršenih petnaest godina, doba zrelosti. Prostrvši je na pod i okrenuvši se licem Ćabi, mjestu obožavanja, počeo je moliti.Sat vremena proveo je u molitvi, a tada smotao prostirku, spremio pločicu i tespih i svukao kaftan. No, ipak, uvijek gaje nosio, u srcu. Bio je umoran; odmarao se u New Yorku, ali ne dovoljno i, konačno, napor da se suoči sa zadatkom potpuno sam, počeo je štetno djelovati na njega. Sada je otišao ravno u postelju i zaspao za nekoliko minuta. Sanjao je tihe i užasne snove.Dok je on spavao u Washingtonu, grupa od oko četiri stotine iranskih revolucionara nahrupila je i zauzela američko veleposlanstvo u Teheranu. Došavši u aveniju Taleghani - nekadašnji Takht-e Jamshid - prije podneva u nedjelju, 4. studenog, zaprijetili su pripadnicima Revolucionarne garde postavljenima na ulazu u veleposlanstvo da se sklone. Sa slikama imama Homeinija mahali su kao oružjem ili moćnim talismanima protiv zla Velikog vraga, Amerike. Čak su i djevojke nosile slike, pričvršćene sigurnosnicama za crnu tkaninu njihovih feredža. Kad su ušli kroz vrata dvorišne ograde studenti su se podijelili u dvije grupe: jedna je ušla u konzulat, a druga je napala dvokatnu zgradu s uredima poslanstva, Amerikancima poznatu kao »Fort Apache« zbog njezinog sofisticiranog osiguranja. Unutar zgrade, marinci su obukli nezapaljive avijatičarske jakne i navukli plinske maske i poslali diplomatsko osoblje na gornji kat. No, sve se pokazalo beskorisnim protiv juriša rulje i do četiri sata poslije podne cijeli je kompleks bio u rukama studenata, čiji se broj sada povećao na šest stotina. Nedugo nakon konačnog osvajanja kompleksa i uhićenja šezdeset i jednog člana osoblja

veleposlanstva, uključujući tu i marince, studenti su izdali priopćenje u ime organizacije nazvane Muslimanski studenti Homeinijeve linije. Do kraja večeri, i sam je imam dao svoj blagoslov zauzimanju veleposlanstva. To je bila prva godišnjica krvavog masakra koji su šahove postrojbe počinile nad studentima u Teheranu i šesnaesta godišnjica Homeinijevog progona u Irak. Dan koji budi velike nade u iranskoj povijesti. U roku od nekoliko sati, kad su novosti stigle do Washingtona i metropola, širom svijeta nastala je nova napetost.

Nava'i se probudio u osam sati idućeg jutra, ne znajući što se dogodilo u Teheranu. U osam i petnaest predsjednik Čarter helikopterom je stigao u Bijelu kuću iz Camp Davida, gdje je želio provesti posljednji miran vikend u kojem će uživati neko vrijeme. Pod predsjedanjem Zbigniyeva Brzezinskog, Vijeće za nacionalnu sigurnost1 započelo je jednu od svojih najdužih i presudnih sjednica. Ne znajući za sve to, Nava'i je obavio svoju jutarnju molitvu, licem okrenut prema jugoistoku - preko Capitol Hilla do Meke. U Teheranu je već bila rana večer, a studenti koji su držali veleposlanstvo rasprostrli su tepihe po tlu u cijelom kompleksu, okrenuti prema jugozapadu, također u smjeru islamskog zabranjenog grada. Nava'i je bio gladan nakon puta i sna, ali nije sišao u blagovaonicu. Umjesto toga, obukao je odijelo i kaput kupljen na Petoj aveniji. Osjećao se čudno u skupoj odjeći, plaćenoj novcem dobivenim od prodaje heroina, ali je znao da mora izbjegavati upadljiv izgled.Prije dolaska u Sjedinjene Države, Nava'i je osmislio nekoliko mogućih metoda za izvršenje

atentata. No, sve je ovisilo o nepredvidivim čimbenicima te je morao provesti tjedan ili dva u Washingtonu, promatrajući, procjenjujući mogućnosti jednu za drugom. Krenuo je u svoj prvi razgled glavnoga grada. U hotelskom je predvorju kupio primjerak Washington Posta i plan grada Randa McNallyja. Za trenutak je plan grada spremio u džep kaputa, pogledao novine i ukočio se pročitavši naslov posebnog izdanja koje se upravo pojavilo umjesto uobičajenog jutarnjeg izdanja. Vrlo malo se znalo o zauzimanju veleposlanstva i o sudbini osoblja, ali je Nava'i odmah shvatio moguće implikacije ovoga događaja. Preklopio je novine, stavio ih pod mišicu, izvukao plan grada iz džepa i zakoračio na ulicu.1 National Security CouncilKrenuvši lijevo, uputio se prema aveniji Connecticut Avenue. Ispod širokog, ravnog, statuama prošaranog travnjaka, u dnu avenije vidio je dio sjevernog pročelja Bijele kuće. Kada se uzdigla pred njim, taj grandiozni simbol bezvjemog Zapada, osjećaj predstojeće pobjede počeo je bujati u njegovom srcu. Neprimijećen, Nava'i je nastavio hodati, upijajući atmosferu glavnog grada, promatrajući zgrade i ljude svojim prodornim očima i asketskom dušom dječaka odraslog u pustinji. Zrak je bio hladan i svjež; istočnjak je puhao nesmetano od zaljeva Chesapeake Bay do Washingtona. Na škrtom jutarnjem suncu kasne jeseni što se pretvarala u ranu zimu, Nava'i se osjećao okrijepljenim i punim pouzdanja.Tog je prvog dana samo šetao, razgledavajući glavne spomenike u središtu Washingtona kao što bi to učinio svaki turist. Kupio je Pentaxov fotoaparat i nekoliko filmova te fotografirao sva mjesta koja je obišao. Nekoliko se puta prošetao

oko Bijele kuće, kroz Ellipse, po Constitution Avenue do spomenika Washingtonu pa zatim niz Mali pokraj Smithsoniana do Capitola. Posvuda je škljocao njegov fotoaparat, ali prizori koje je ovjekovječio nisu bili kao kod običnog turista. Slikao je prozore, krovove, ulične uglove i raskrižja, sve ono što markira visinu i udaljenost, prizore koji pokazuju svjetlosne efekte i područja sjene i mraka.Idući je tjedan proveo pobliže se upoznavajući s planom gla-s vnoga grada. U tri je navrata posjetio Bijelu kuću, umiješavši se među turiste i noseći fotoaparat. Svako je poslijepodne odnosio film na razvijanje u drogeriju u 14. ulici blizu Franklin Squarea, koja je nudila uslugu brzog razvijanja negativa, a pritom bi preuzeo fotografije načinjene prethodnog dana. Nakon toga, prije sutona uputio bi se u džamiju Islamskog centra s pogledom na Rock Creek Park na aveniji Massachusetts Avenue; pridružio bi se ondje večernjoj molitvi, ali bi nakon molitve odmah izašao na ulicu. Nije ni s kim razgovarao, čak ni s nekolicinom iranskih studenata čiji je međusobni razgovor čuo. Nakon molitve vratio bi se u hotel i večerao - večera je bila njegov prvi i jedini dnevni obrok, a potom bi odlazio u svoju sobu, molio, meditirao i planirao. Nikoga nije sretao, nije primao poštu ni telefonske pozive, izbjegavao je kino, kazalište i ostala mjesta za zabavu, nikada nije uključio televizor u svojoj hotelskoj sobi. Bio je samotnjak, čovjek čiji je um vođen crnim krilima anđela, koji sanja snove o islamskom mileniju, vijeku sreće i blagostanja i koji je određen da oblikuje sudbinu svijeta. Nije bio ni lud ni poremećen; a upravo je stoga bio opasan.

Tijekom drugog tjedna boravka u glavnom gradu, Nava'i je redovito svako jutro odlazio u Kongresnu knjižnicu1 na Capitol Hillu, gdje je uspio dobiti privremenu čitalačku iskaznicu. Svaki je dan ondje provodio sate čitajući gotovo bez predaha, proučavajući članke o organizaciji vašingtonske administracije, strukturi osoblja predsjedničke rezidencije, tajne službe i FBI-a, pazeći da nikada ne zatraži nešto što je tajno ili povjerljivo i poslije bi izazvalo sumnju. Kada je zatražio radove o američko-iranskim odnosima i tekućim iranskim poslovima općenito, susreo se sa specifičnim problemima. Sve što je bilo na raspolaganju, koristili su članovi državnih ureda, novinari, predavači na Georgetownu i drugim sveučilištima te kongresnici, koji pri korištenju svih materijala u knjižnici imaju prednost. Literatura na perzijskom jeziku bila je manje tražena, pa se na to usredotočio. Nije točno znao što traži, ali je čitao i razmišljao i ponovno čitao. Zamisli su dolazile i odlazile, planovi lebdjeli u njegovim mislima da bi bili odbačeni kao neizvedivi. Ipak, polagano je sužavao izbor mogućih pristupa. Bio je sistematičan i temeljit i nijedan detalj nije mu promakao; oprezno ga ispitujući u finom situ svog analitičkog razmišljanja.1 Library of Congress - Kongres je u SAD-u zakonodavno tijelo parlamenta.Napokon, uvodni je članak Washington Posta od četvrtka sugerirao rješenje. Kao i obično, kupio je primjerak novina u hotelskom predvorju i pročitao, kao što je svakodnevno činio, brojne članke o Iranu i talačkoj krizi. Spomenuti članak bavio se poteškoćama s kojima se Carter i njegovo osoblje suočavaju želeći započeti pregovore, jer

trenutno u Iranu nema nikakve prave vlasti. Da se javi netko s utjecajem na pravim mjestima, kaže se u članku, Carter bi se zasigurno susreo s njim u nadi da će napokon zaustaviti ili barem smanjiti pritisak u ovim izvanrednim okolnostima. Nava'i je dvaput pročitao članak, složio novine i napustio knjižnicu, brzo razmišljajući.Te je noći, sjedeći u svojoj hotelskoj sobi i meditirajući, Nava'i duboko razmišljao o riječima iz članka: »Ne dvojim da bi se predsjednik Carter odmah susreo s tim čovjekom. Kako dani prolaze, potreba za političkom inicijativom postaje sve hitnija i u interesu je utjecajnih struja u Iranu da se premosti jaz u razumijevanju između vlade SAD-a i studenata ili Homeinija.« Nazirao je put prema svom cilju. Sjedio je do ranih jutarnjih sati, razmišljajući, planirajući i pišući bilješke. Prije odlaska u postelju, napisao je pismo Ahmadiju u New York, zapečatio ga, adresirao i stavio na stol.

Nava'i je jutro proveo u kupovini. Predstavljajući se kao arapski poslovni čovjek, unajmio je auto i obišao nekoliko trgovina i robnih kuća. Kupio je arapska i perzijska tiskarska slova i mali, kućni tiskarski stroj, IBM-ov pisaći stroj s preusmjerivim kolicima valjka i tri različita tipa arapskih slova, blokovima i alatom za rezanje gumenih i metalnih pečata, papir, tintu, arapska letra-set slova, olovke za kaligrafiju i razne druge stvarčice. Posljednja stvar koju je kupio bio je mali predmet nabavljen u muzičkoj trgovini blizu Centra John F. Kennedy.Poslijepodne, prije molitve u džamiji, ponovno je otišao u Kongresnu knjižnicu. Ondje je naručio primjerak Diwana, zbirke pjesama Hafiza, velikog

pjesnika četrnaestog stoljeća iz Shiraza, koji je bio inspiracija za Geteov Westoestlicher diwan. Knjigu, teško litografsko izdanje iz devetnaestog stoljeća, odnio je do stola u udaljenom kutu čitaonice. Sjeo je tiho, zatvorenih očiju. Tog je poslijepodneva ondje bilo još samo nekoliko čitača i nitko nije prošao pokraj njega dok je on šaptao nečujnu molitvu, zazivanje prije fala, nagovještaja iz knjige - iranske verzije odgovaranja na pitanja uz pomoć savjeta YiJinga2. Držao je knjigu objema rukama i otvorio je nasumce. Pogled mu je pao na rimovani kuplet1 na lijevoj stranici i polagano ga je pročitao. Zastao je, pročitao ga ponovno i zatvorio knjigu. Riječi su odzvanjale u njegovoj glavi.Assaf je bio predodređen za sjaj i raskoš, da jaše na krilima vjetrai razgovara s pticama što pobjegle su u nebeske visine; I on, koji je bio gospodar svega, sada je bezvrijedan; od njegove nadmoći i vještine ništa nije preteklo. Nemoj odapeti svoju strijelu u pogrešnom smjeru! Njen domet je dalek i kroz zrak ona hita, a onda... sruši se na prašnjav put.

Fal je bio dvosmislen. Činilo se da sugerira i pobjedu i neuspjeh u istom proročanstvu.Ustao je i izašao na hladan zrak; lice mu je bilo blijedo i on je drhtao na dodir sjevernog vjetra, ali usta su mu bila nepokretna, a oči plamtjele snažnom unutarnjom vatrom.

1 litografija - način tiskanja pomoću izbruSene površine kamena vapnenca na koju je urezan crtež.2 Ti Jing - kineska »knjiga mijena«, sadrži 64 heksagrama koji prikazuje sve moguće mijene bića prilikom mijena svijeta.

1 kuplet - šaljiva, satirična pjesmica u rimama, s pripjevom

21. poglavlje

17. studenog 1979.

U subotu se Mohamed Ahmadi ukrcao na Concorde British Airwaysa, u prvoj etapi dugačkog leta koji će ga idući dan odvesti u Teheran, nakon presjedanja na 747 u Londonu. Sa sobom je nosio dvije kodirane poruke koje je Nava'i napisao svojim poslodavcima u Teheranu i koje im mogu biti prenesene jedino na ovaj naporan, ali pouzdan način. Šifra je bila jednostavna, dogovorena prije Nava'ijevog odlaska, no Ahmadiju potpuno nepoznata; on je djelovao jedino kao teklić, bez obzira na svoje mjesto u američkom ogranku organizacije. Većina slova u arapsko-perzijskoj abecedi uključuje točkice, grupirane samostalno, u parovima ili piramidi od tri. Ključ šifre bio je u prvim riječima dviju podužih, ali očito bezazlenih pisama koje je Nava'i poslao svom »stricu Farhadu« i »rođaku Behruzu« u Teheran: broj točkica ukazivao je na interval u kojem su se pojavljivale riječi koje su nosile pravu poruku. »Stric Farhad« radio je u središnjem telegrafskom uredu smještenom u glavnoj zgradi pošte na aveniji Šepah. »Rođak Behruz« bio je na puno višoj poziciji.* * *

WASHINGTON 17.-18. studenog 1979.

Nitko od onih koji su Nava'iju prodali opremu ni na trenutak nije posumnjao da se radi o Arapinu. Malo ljudi uočava razlike u izgledu između semitskog Arapina i indoeuropskog Perzijanca, a i istaknuta različitost u akcentu očita je samo onome tko dobro poznaje barem jednog od njih. U svakom pogledu, letraset, slova i pisaći stroj kupio je Arapin s namjerom tiskanja i tipkanja na arapskom. Nije bilo nikakvih naznaka o povezanosti s Iranom, što bi moglo, s obzirom na vremena, učiniti nekoga sumnjičavim.Siguran da ga nitko neće ometati u njegovoj hotelskoj sobi, mladi je Iranac radio na svom zadatku cijelu subotu i veći dio nedjelje, imajući kratku pauzu samo za molitvu, večernji obrok i malo sna. Krivotvorenje dokumenata činilo je velik dio njegove obuke u Teheranu. Budući da je odlučeno kako će najbolje biti odrediti konačni plan za boravka u Washingtonu, bilo je besmisleno započeti pripremati dokumente u Meki: tek je sada znao što mu je potrebno.Radio je za stolom tiho i brzo. Do nedjelje kasno poslijepodne pripremio je hrpu papira koji bi udovoljili i najpodrobnijem ispitivanju. Tu i ondje bilo je nedostataka, ali bio je uvjeren da ih nitko ne može otkriti bez temeljite analize, što bi zahtijevalo vremena. A vrijeme je bilo upravo ono što Amerikanci nisu imali.Spuštao se nedjeljni suton kada je Nava'i napustio hotel radi večernje molitve u Islamskom centru. Nije jeo ništa od sinoćnjeg obroka, prije gotovo dvadeset i četiri sata, i kada je molitva završila, umjesto da se taksijem odveze u hotel,

uputio se u mali libanonski restoran na Massachusetts Avenue, blizu Centra. U restoranu se posluživalo halal-meso1 - islamski termin za košer - i restoran je bio pun muslimana iz raznih zemalja koji su također bili na molitvi u džamiji. Nava'i je sjeo sam za stolić u dnu restorana, kratko naručio na arapskom i naglasio da ne želi društvo. Usred obroka, ipak, šef ga je pitao bi li mu smetalo da podijeli stol s još jednim gostom, budući daje restoran bio pun. Nava'i je rastreseno kimnuo i nastavio jesti.1 vjerski dopuštenoPodigao je pogled tek kad je netko bučno povukao stolicu na suprotnoj strani stola. Pridošlica je bila žena, sitna Indonežanka dvadesetih godina, odjevena u dugu, tradicionalnu odjeću i dugački veo koji je uokvirivao lijepo, ovalno lice i padao preko ramena. Šokiran, prionuo je jelu. Bilo je nedolično da muslimanska žena dođe u restoran bez pratnje, bez muža ili brata. Ponovno je podigao pogled. Još je bila tamo, sjedeći njemu nasuprot s nesigurnim osmijehom na usnama.- Ispričavam se što smetam, - rekla je na engleskom - ali nije bilo slobodnog stola. Ako želite da odem...Pomakla se na stolici, spremna da ustane. Bespomoćno joj je dao znak da ostane, a zatim se ponovno usredotočio na jelo. Nije imalo smisla privlačiti pozornost praveći scene. Završit će s jelom i otići. Ali, žena ga je uznemirila. Bilo je teško ne podići pogled i načas ponovno pogledati njezino lice. Imala je otvoren, dječji izgled tako karakterističan za neke orijentalne žene, ali njezine su oči bile ženstvene i vesele i protiv svoje je volje osjećao da ga privlače. Želio je progutati ono što mu je još ostalo od obroka i

otići, ali je otkrio da se igra s hranom na tanjuru, jedući male, neukusne zalogaje. Žena je ponovno progovorila.- Oprostite. Mislim da vas prije nisam vidjela ovdje. Upravo ste došli iz džamije? Bili ste na večernjem salatu"Kimnuo je.- Ja sam bila u ženskom odjeljku - nastavila je. - Redovno odlazim na molitvu i poslije ponekad dođem ovamo. Volim džamiju. Podsjeća me na dom.Ponovno je podigao pogled.- Sami posjećujete džamiju? Zar nemate oca, braću, muža da vas otprati? Žena ne bi smjela ići sama u Božji hram.Spustila je pogled na stol, a zatim odgovorila tihim glasom.- Moj otac i braća su u Indoneziji. Nemam muža. Ovdje u Americi nemam rođake.Nastupila je tišina i ona je podigla svoje crne oči prema njemu. Napokon je on ponovno progovorio.- Onda morate ići u džamiju s drugim ženama. Nije u redu da žena bude sama izvan kuće.Nasmijala se i odmahnula glavom.- Ondje, odakle ja dolazim, žene često idu ulicom bez pratnje. Čak i u džamiju idu same. Mi smo dobri muslimani, ali imamo vlastite običaje, poštujemo svoje navike.Nava'i se namrštio. Ne bi smio na ovaj način razgovarati s tom ženom. Trebao bi ustati i otići, otići prije nego se osramoti. Pa ipak, zatekao je sam sebe kako govori želeći nastaviti razgovor. Njegovo ponašanje nije bilo uobičajeno i on je to znao. Napori prošlih tjedana i napetost koju je osjećao sada, večer uoči misije konačno su ga potpuno iscrpili.

- To nije suna' - rekao je. - To nije Prorokov put. Nemate li ondje odakle dolazite učene ljude koji bi vam to objasnili?Slegnula je ramenima, a njezina su se uska ramena dražesno digla i spustila.Da - odgovorila je. - Imamo učene ljude. I svete ljude, derviše2 koji mogu izvoditi čuda.Zašto onda ne obavljaju svoju dužnost? Njihova je dužnost zabraniti ono stoje loše i zapovijedati dobro. Božji zakon valja provoditi. - Čak i dok je govorio, činilo mu se da su mu riječi ukočene i isforsirane.Ona se nasmiješila, činilo se pomalo ironično.- Ondje odakle dolazim ima i ljudi poput vas. Oni nam govore da činimo loše kada ne slijedimo slovo zakona, kažu da će nas Bog kazniti. Mislite li da će me doista kazniti zbog toga što u džamiju idem sama?Nije joj odgovorio; što je mogao reći? No, konačno, opet je on progovorio.- Odakle ste? Vaša je domovina islamska zemlja?1 suna - predanje, običaj; Muhamedova vjerska i pravna shvaćanja koja nisu zapisana u Kuranu već su se sačuvala predajom i obvezna su poput Kurana.2 derviš - muslimanski redovnik-prosjak- Iz Indonezije - odgovorila je. - Da, to je islamska zemlja. Većina stanovnika su muslimani. No, također imamo hinduse i ljude koji štuju staru religiju. Moja je obitelj muslimanska već gotovo tristo godina, od vremena kada su arapski trgovci po prvi put otvorili našu zemlju vjeri. Mi smo iz Modjokerta na Javi. To je malo provincijsko središte, ali imamo učitelje i škole gdje se podučava islam. Moj je otac trgovac. Bogat je, ali pokušava biti dobar musliman, santri. Pod tim podrazumijevamo nekoga tko ne miješa svoju vjeru

sa starom religijom. Svidio bi vam se: bio je četiri puta u Meki za vrijeme hadža.Naglo je prekinula, a zatim promijenila temu:- Odakle vi dolazite?Nava'i se želio oduprijeti. Znao je da je razgovor predaleko otišao. No, njezino je lice privuklo njegov pogled i razvezalo mu jezik. Činilo se da mu uopće nije ostalo snage volje, nikakve moći da joj se odupre. Oči su joj bile zelene i vrlo lijepe. Kovrča kose virila joj je ispod vela i lagano visila preko lica. Kao da govori izdaleka, on je odgovorio.- Dolazim iz Irana, iz pustinjskog gradića Yazda. To je također provincijski centar, ali vrlo izoliran. Moj je otac bio zemljoradnik, imao je malo imanje u Marvamabadu, izvan grada. Bili smo vrlo siromašni: većina je našeg novca odlazila zemljoposjedniku. No, bili smo dobri muslimani. Yazd zovu »Mjesto pobožnosti«. To je istina, ljudi su ondje uistinu vrlo pobožni. Moj je otac oduvijek želio ići u Meku, staviti usne na Crni kamen i pješačiti s hodočasnicima u Arafat. Međutim, umro je, a da čak nije bio u svetom Mashhadu. Kad je umro, izgledao je kao starac, a bilo mu je samo četrdeset i sedam godina. Neka mu se Bog smiluje. - Glas mu je postao tih dok je izgovarao poznatu arapsku rečenicu i nije ju gledao. Sjetio se godina nakon očeve smrti, štednje svakog novčić da mu kosti budu prebačene u Karbalu, da budu zakopane blizu svetišta radi lakšeg odlaska na drugi svijet. Sada se osjećao tako blizu oca.Njoj su odjekivale riječi koje je izgovorio na arapskom, »Rahimahu'llah«, »Blagi Bože, smiluj mu se«. Željela je zaplakati, bilo je toliko tuge u

njegovu glasu, tuge za koju je nekako osjećala daje veća nad njim samim, nego za ocem.- Zovem se Fatima - rekla je. - Fatima Natsir. Kako se vi zovete?Hrana mu se ohladila. Spustio je nož i vilicu i naslonio se na stolicu gledajući ju. Osjećao se prikovanim, bespomoćnim.- Husein - rekao je gotovo šapćući- Zovem se Husein Nava'i. Tvoj je otac dobro učinio nadjenuvši ti ime Fatima. Pripadaš šijitima?Nasmiješila se i odmahnula glavom.Ona je bila Prorokova kći - rekla je. - Čak i sunićanka može imati njezino ime.Ali, ona je bila Alijeva žena - dodao je. - Majka Hasana i Huseina. Ona zauzima posebno mjesto u našim srcima. Zovemo je al-Zuhra - Prekrasna.Oko njih, buka restorana pojačavala se i stišavala, čulo se lupanje suđa, žamor glasova, komešanje užurbanih konobara. No, nitko nije došao za njihov stol. Sjedili su kao u krugu tišine, a njezine su ga svijetle oči držale nepomičnim. Ruke su mu bile vlažne i ljepljive, a srce mu je u prsima udaralo poput bubnja. Bio je konfuzan, zbunjen. Pokušao je moliti, zamoliti Boga ili Proroka ili jednog od imama da mu pomognu, jer više nije želio napustiti restoran sam. Svaki put kad bi ih zaklinjao, njegove su misli bile ispunjene njezinim licem, a nosnice mirisom parfema na koji je mirisala. U misli mu je stalno iznova dolazila Prorokova izreka koju nikada prije nije razumio: »Tri su mi stvari drage: molitva, žene i parfem.«Zašto si zažmirio? - njezin je glas dopirao kao izdaleka. Otvorio je oči, a ona gaje gledala, sjetno se smiješeći.Razmišljao sam - rekao je.

O čemu? - bila je znatiželjna.Zašto želiš znati?Nastala je pauza. Gledajući ga, odgovorila je.- Zanimaš me. Zanimaš i zbunjuješ. Ti si čudan čovjek. Željela bih otkriti tvoje misli, tvoje tajne.Ništa nije odgovorio. Osjećao je da ona vidi njegovu nutrinu, kao da su njegove oči okna kroz koje vidi njegove najdublje misli. Probudile su se sve ružne uspomene, kao da ga žele uništiti: vrelo sunce koje je pržilo usjeve na njihovoj zemlji godinu za godinom; nemilosrdna bijeda imanja nasuprot lijepoj kući njihova vlastelina u gradu; njegov otac, star i umoran i propao, umirući jer nije više imao volje za životom, njegova majka, i ona stara i iscrpljena u pedesetoj; troje braće i sestra koji su svi umrli u djetinjstvu, njihova sitna tijela vraćena suhoj, pustinjskoj prašini; lešinari koji kruže oko praznih kula šutnje, noću i danju tražeći strvinu, njegov susret s mulom Ahmadom; i godine boli i žrtvovanja koje su ga dovele ovamo nekoliko dana prije njegove smrti. Čega će se sjećati kad umre? U cijelom svom životu nikada nije vidio ništa ljepše od žene koja mu sjedi nasuprot.- Ponovno si daleko - rekla je. - Mislim da bismo trebali krenuti. Ne možemo ovdje sjediti: ne možemo ni pošteno razgovarati. Hoćeš li me otpratiti kući? To je običaj ovdje u Americi jer su ulice jako opasne za žene. Već je mračno i ne volim se sama vraćati. Ne živim daleko, blizu Islamskog centra, u Wyoming Avenue.Njezine su oči zabljesnule, privlačeći ga. Ništa nije odgovorio, ali kad je ustao i ona se digla, a on je nije"pokušavao zaustaviti. Platio je svoj račun i zajedno su izašli na hladni noćni zrak.

Nava'i se okrenuo i pogledao po restoranu. Očekivao je da su oči svih gostiju usmjerene prema njemu, promatrajući ga kako odlazi sa ženom. Međutim, nitko nije gledao, nikoga nije zanimalo kako je došao ili otišao, čak ni tko je on.Polako su hodali po Belmont Roadu, dok nisu skrenuli na istok prema Wyoming Avenue. Koraci su im odjekivali u tami, njezin lagan i zvonki korak na smrznutom tlu. Bila je tako sitna da se pokraj nje osjećao kao div, glomazan i nezgrapan. Dok su hodali, on je govorio o sebi, o Yazdu i Svojim roditeljima. Ali, bilo je mnogo toga što joj nije smio reći o sebi, što zauvijek mora ostati tajna. Nadasve, ne može joj otkriti da šeće s već mrtvim čovjekom.Kada su stigli do njenog stana, oklijevao je dok je vadila ključ iz torbice i otvarala vrata. Ništa nije želio niti je što očekivao. No, nije mogao podnijeti daje mora napustiti. Ako ode, ne može se vratiti. Sutra će ubrzo doći; do srijede, najkasnije do kraja mjeseca, bit će mrtav.Okrenula se prema njemu, malo zaplašena njegovom opčinjenošću apstrakcijom.- Hladno ti je - rekla je. - Uđi sa mnom, ugrij se prije nego kreneš.Ništa mu sada nije bilo važno, samo da bude s njom. Čak i nada u raj drhtala je poput priviđenja. Od djetinjstva su ga upozoravali, kao i generacije njegovog naroda, da su muškarci i žene magneta i željeza. Napokon je shvatio. Nije se mogao oduprijeti. Kao magnetiziran odletio je k njoj. Prešao je prag i zatvorio vrata za sobom.Njezin je stan bio na drugom katu. Bio je topao i svijetao, a namještaj i boje odavali su njezinu osobnost. Stajao je nespretno nasred dnevne sobe, nesiguran što da učini ili kaže. Nasmijala se i

zatražila da svuče kaput. Kao omamljen, brzo gaje skinuo i pružio joj ga. Rekla mu je da sjedne u udobni crveni naslonjač kraj prozora i on je, poput poslušnog djeteta, sjeo. Njegov ju je pogled pratio dok je izašla iz sobe i otišla objesiti kapute.Kada se za nekoliko minuta vratila, s glave je skinula rubac. Duga, crna kosa padala joj je na ramena poput svile koja se prelijevala sa zrakama svjetlosti. Želio ju je dotaknuti, zaroniti lice u njezinu mirisavu tamu i pobjeći od noćnih mora koje su ga okruživale. Vrijeme je prolazilo i oboje su šutjeli. Ona je tiho sjedila, gledajući ga, pogleda usredotočenog na njegovo lice, prateći promjene njegovog izraza, koje su slijedile jedna za drugom. Konačno je ona razbila tišinu i započela razgovor.Nije postavljala pitanja, niti inzistirala na njegovoj privatnosti. Umjesto toga, govorka je o sebi, o svom djetinjstvu, o životu na Javi. On je upijao njezine riječi, kao da baš za njima žudi. Nikada prije nije sjedio u sobi i ovako razgovarao sa ženom. Na kraju je progovorio, otkrivajući joj onu svoju stranu koja je godinama bila duboko zakopana u njemu. Bilo je mnogo toga što joj nije mogao otkriti; svoj pravi identitet, prirodu svoje misije i skorašnju smrt. No, govorio je o svemu ostalom, kao da se želi rasteretiti sjećanja prije kraja života. Slušala je u potpunoj tišini. Vrijeme je neopazice prolazilo, sat za satom prošla je večer i zašli su u noć.Nekoliko joj je puta želio reći što ga tako nemilosrdno vodi ka smrti, ali se svaki put povukao, nesposoban da se oda. Ona je osjećala da postoji još nešto i da je ono što joj je prešutio puno važnije od onoga što je rekao. Napokon,

nastupila je duboka tišina, razbijena jedino disanjem. Minute su prolazile, a zatim se ona nagnula naprijed i progovorila nježnim riječima, zabrinutog glasa.- Huseine, zašto si tako tužan? Kada sam večeras sjedila s tobom u restoranu, u tvojim sam očima vidjela strašne stvari. To su sjećanja? Ili se nečega bojiš? Reci mi, možda mogu pomoći.Slijepo je zurio pogleda ispunjenog nijemom molbom. Da barem ima vremena.- Ništa ne možeš učiniti - rekao je, a riječi su se gotovo izgubile u tišini.Možda ti mogu pružiti utjehu. Odmahnuo je glavom.Sada nema utjehe. Možda...Glas mu je pukao i pogledao je u stranu.Možda...? - potaknula gaje da nastavi.Da se ovo prije dogodilo, dok je još bilo vremena. Gledao je u njezine oči, gorućim pogledom koji je prodirao unjenu nutrinu.Polagano, kao u snu, ustala je i prišla mu. Koža joj je bila boje jantara i mirisala je toplo i svježe. Bila je živa i krhka i bojao se da će za njom čeznuti. Nježno se nagnula nad njim, kosa joj je padala preko njegova lica, i poljubila ga u čelo vlažnim i nježnim usnama, toplog i laganog daha. Ništa slično tom poljupcu nije osjetio na svojoj koži. Krv mu je kolala u venama, a na oči su mu navrle suze. Nije ju vidio kad se nagnula i nježno ga poljubila u usta, kao što majka ljubi svoje dijete. U početku je njezin poljubac bio neprimjetan, lagani dodir. I dok je nijemo sjedio začuđen, dodir je rastao od sasvim neznatnog do živog pritiska koji je odjekivao u cijelom tijelu.Nije znao kako se našla u njegovom krilu, njeni udovi čiju težinu gotovo nije osjećao koji su se

umiljavali dok se savijala, obuhvativši ga rukama, s usnama na njegovima, a jezičac joj je podrhtavao na rubovima njegovih otvorenih usta dok je njezin dah ulazio u njega. Osjećao ju je tako laganom, ranjivom, bila je cvijet koji bi mogao zgnječiti svojom snagom. Jedva je shvatio kako su se njegove ruke svojevoljno pomakle daje zagrle, pritisnu uz njega. Zaslijepljen suzama, podivljalog srca, odvojio je svoje usne od njezinih razdvojenih usnica i ljubio joj obraze, nos, oči...Poput snijega koji se otapa, ona je iskliznula iz njegova krila i ustala, ispruživši ruke prema njegovima i podigavši ga na noge. Bez pogovora se pokorio njenoj volji i ustao, a noge su mu drhtale poput udova srne. Bio je njen i ona ga bi mogla odvesti u Pakao i njegovih devetnaest ulaza ako želi. Bez riječi, držeći ga za ruku i u tišini, korak po korak, odvela gaje do svoje spavaće sobe. Vrata su se otvorila na njezin dodir, a ona gaje uvela unutra, zatvorivši za sobom vrata. Ispružila je ruku, a blago ih je svjetlo noćne svjetiljke pokraj kreveta obasjalo, bacajući sjenu na njezino lice. Sjeo je na rub kreveta, gledajući je, a sve su misli o grijehu i nečistoći nestale. Osjećao je samo kako mu krv nadire u sljepoočnice. Njezin je miris u ovoj sobi bio intenzivniji, svladavajući ga, ispunjavajući ga njome.Pokret je bio tako jednostavan: ruka je tek dodirnula haljinu i ona je s ramena skliznula na pod. Nosila je običan bijeli, pamučni grudnjak i bijele gaćice. Bez čipke, bez svile, bez ukrasa. Bez ikakva stida i nelagode, rukom je na leđima otkopčala grudnjak, skinuvši ga jednim jedinim jednostavnim pokretom. Željela mu se pokazati, ponuditi mu svoje tijelo jednostavno i nepatvoreno. Gledao je u čudu kad je skinula

gaćice i ostala naga, tijela što je svjetlucalo na slabom svjetlu. Stajala je pred njim s rukama uz tijelo, naga, nezaštićena, nevino izložena njegovom uznemirenom pogledu. Nije mogao skinuti pogleda s nje, bojao se zatvoriti oči od straha da ne nestane kad ponovno pogleda. Njezina dražest gaje očarala. Nikad prije nije vidio žensko tijelo, a sada je ona stajala naga pred njim i njezina je nagost probudila u njemu osjećaje koji su čekali upravo ovaj trenutak. Imao je tako malo lijepih stvari u sjećanju koje bi mogao usporediti s njom.Konačno je prišla postelji i sjela pokraj njega, a njezin mu je miris dopirao u nosnice. Pogledala gaje u oči i vidjela da su ispunjene s boli koju nije mogla razumjeti, a zatim se još jednom nagnula da ga poljubi, uzevši njegovu ruku i položivši je na svoje grudi. Osjećao je pod prstima kako joj se bradavice ukrućuju, divio se mekoći njezine kože, toplini koja se širi ispod njezine površine. Uz njenu se pomoć svukao, stidljivo, drhtavih ruku, prsti su nespretno otkopčavali gumbe. Kad je i on bio nag, legla je na krevet i lagano ga povukla da legne pokraj nje.- Dodiruj me - šaptala je dok mu je njezin dah dodirivao uho. Lagano je svjetlo prošaralo njezine udove, pretvarajući ih u neprekinuti uzorak svjetla i tame. Kao da mu ne pripadaju, njegove su je ruke potražile, milujući je bez nelagode, ne misleći na naučene, umorne odgovore. Postala je napeta, a zatim opuštena dok ju je lagano stiskao, a svaki je njegov pokret izazivao želju i izražavao radost.Oklijevajuća nježnost činila je njegove dodire erotičnijima od dodira najvještijih ljubavnika. Gledajući ga u oči, okrenula se i pružila ruku

prema njemu, prsti su joj obuhvatili njegov penis, milujući ga laganim, sporim pokretima. Kriknuo je nenaviknut na zadovoljstvo izazvano njenim dodirom i primakao joj se svojim tijelom vođenim nagonom. Čitavo je njegovo biće bilo samo jedna želja: da se spoje i postanu jedno.Počeo je prodirati u nju, vođen njezinim prstima. Ali, snažna napetost dovela ga je do brzog orgazma. Iscrpljen, premoren i prevaren jer nije potpuno u nju ušao, prevrnuo se na postelju i zaplakao. Suze zbunjenosti i očaja slijevale su mu se niz lice jedna za drugom. Fatima je ležala pokraj njega nježno ga gladeći po leđima, šapćući mu ime, okrećući ga prema sebi.Konačno je sjeo, bez suza, a misli su mu se ponovno razjasnile.- Ne brini - rekla je, mekim i ohrabrujućim glasom. - Pokušat ćemo ponovno, večeras ili sutra, nije važno. Idući će put uspjeti, vidjet ćeš. - Zastala je, tražeći njegov pogled i držeći ga za ruku. - Ovo ti je bio prvi put, zar ne? - upitala je, pitajući se u sebi kako je moguće da muškarac njegove dobi nema iskustva.Kimnuo je nakon nekog vremena.- Da - odgovorio je. Samo »da« i ništa više: bez komentara, bez objašnjenja. Nastupila je tišina i prolazile su minute dok je pozorno gledao njezino lice. Na kraju je ponovno progovorio.- Nisam prvi muškarac s kojim si bila, zar ne? - pitao je. No,nije trebao pitati, već je znao odgovor. Odvratila je pogled, a zatim kimnula.- Je li bilo puno drugih prije mene? Jesi li spavala s mnogo muškaraca?Svrnuvši pogled, kimnula je i jedva čujno prošaptala. -Da.

Osjećao je kao da ga je s tom jedinom prošaptanom riječi pljusnula po licu. Nije ju mogao gledati. Kada je konačno progovorila, izravno i bez drhtaja u glasu koji se prije osjetio, želio je rukama pokriti uši i zauvijek izbrisati njene riječi. No, ruke su mu bile beživotne i nepomične i nije ih mogao podići.- Došla sam ovamo prije tri godine. S mužem. Bio je puno stariji od mene, imao je više od pedeset godina. Moj ga je otac poznavao otkad je bio dječak i dogovoreno je da ću ja postati njegovom ženom. Vjenčali smo se kad mi je bilo petnaest godina. Tada ništa nisam znala o muškarcima i nisam bila pripravna na ono što će uslijediti. Bio je poput zvijeri, samo je nastojao sebi udovoljiti. No, kad smo stigli ovamo, već je gotovo izgubio interes za mene. Nije imao još vjenčanih žena, ali je bio bogat i mogao si je priuštiti ljubavnice. To nije bila tajna, nikad ih nije od mene skrivao.Zastala je, očiju ispunjenih nekom unutarnjom boli koju su izgovorene riječi nanovo dovele na površinu. Nije gledao u nju, pa nije primijetio bolan izraz njenih očiju. Nastavila je.- Provodio je vrijeme u uredu, baveći se poslom zbog kojeg je došao u ovu zemlju. Mene je uglavnom ostavljao kod kuće. Nije želio da izlazim, bio je vrlo staromodan u tom pogledu. Međutim, bilo je još indonezijskih žena koje su živjele blizu nas u Georgetownu i ja sam počela s njima provoditi vrijeme. Bile su mojih godina ili malo starije. Uglavnom su u početku one dolazile k meni, ali nakon nekog vremena sam shvatila da i ja mogu izaći s njima u kupovinu, restorane, čak i u razgledavanje spomenika, poput turista. Bila sam slobodna. Možeš li razumjeti stoje to značilo? Ti

si muškarac, ti i ne znaš za drugo osim slobode, kako bi mogao razumjeti kako se čovjek osjeća kad je nema?Nije odgovorio, već je i dalje buljio pred sebe poput čovjeka izgubljenog u snovima. Nije znala sluša li je još, ali je nastavila.- Željela sam posvuda ići sama, biti potpuno neovisna, ali je moj engleski bio jako loš. Nikad ga zapravo nisam učila, pa je jedna od mojih prijateljica angažirala svog učitelja da me podučava. To je bio mladić, postdiplomant i dolazio je k meni kada moj muž nije bio kod kuće. Plaćala sam mu od novca koji sam dobila za kupnju odjeće.U početku smo bili jako službeni, ali kad se moj engleski popravio, sve smo više uživali u zajedničkom društvu. Bio je zabavan, stalno me je nasmijavao. Jako sam se veselila danima kada je trebao doći, ponekad sam noću budna ležala u krevetu kada sam znala da idući dan treba doći, razmišljajući o stvarima koje ću mu reći. Nije bio baš zgodan, niti duhovit, niti profinjen, ali je bio srdačan i dobre naravi i ja sam ga zavoljela. Jednog se dana - to je bilo u zimi prije dvije godine - vratio po zaboravljene rukavice. Našao me kako plačem, jecam zbog njegova odlaska. Ništa nisam rekla, ništa nisam trebala reći; shvatio je.Nakon toga često je dolazio, ponekad smo vodili ljubav, ponekad samo razgovarali. No, bili smo neoprezni. Ja sam ostala trudna i moj je muž otkrio što se dogodilo. Sa mnom nije spavao mjesecima, nije bilo greške. Mislim da ga je najviše razljutila činjenica da mi on nije mogao podariti dijete, a drugi je muškarac to učinio. Želio me ubiti, no umiješali su se njegovi prijatelji i uvjerili ga da me radije ostavi. Tri

je puta pred svjedocima izgovorio riječi rastave i ja više nisam bila njegova žena, niti on moj muž. To je bilo tako jednostavno. Te je noći odletio za Džakartu. Idućeg sam tjedna doznala da me se otac odrekao. Više se nisam mogla vratiti kući. Kuća je bila prodana i bila sam prisiljena doseliti se k Paulu, mom ljubavniku.Prestala je govoriti jer su joj se oči zamaglile od suza. Sada je to govorila zbog sebe, a ne zbog njega, objašnjavajući po stoti put što se dogodilo i zašto, ponovno proživljavajući bijedu svoje prošlosti.- Nakon mjesec dana, ulični su kriminalci zaustavili Paula u predgrađu Georgetowna. Započeo je tučnjavu i jedan od njih ga je probo nožem: umro je iste noći u bolnici. Četiri dana poslije ja sam izgubila dijete.Kada sam se oporavila, nisam imala ništa, nikoga. Moje stare prijateljice su me napustile, čak i one najemancipiranije. Nazvale su me propalom ženom i rekle da im njihovi muževi ne dozvoljavaju čak ni da razgovaraju sa mnom. Prije toga, hvalile su se kako muževe vrte oko malog prsta i kako mogu činiti što žele. Kada sam izašla iz bolnice, Paulov je stan već bio iznajmljen nekom drugom. Na kraju sam otišla u Islamski centar i zatražila pomoć. Rekli su mi da ne mogu ništa učiniti, ali ja sam odmah shvatila da se ne radi o nedostatku sredstava nego volje. Onda je, dok sam odlazila, jedan od muškaraca s kojima sam razgovarala, Arapin iz Kuvajta, krenuo za mnom i rekao da mi može osigurati smještaj i nešto novca. Mislila sam daje dobar, da se sažalio nada mnom. No, ubrzo, je pojasnio uvjete. Nisam imala izbora. Kamo sam mogla otići? Spavala sam s njim.

Kada me se konačno zasitio, shvatila sam da barem mogu izabrati muškarca kojem ću se podati. Nikada nisam zauzvrat tražila novac. Znala sam - da sam jednom to učinila, bila bih na raspolaganju svakom muškarcu koji može platiti. Umjesto toga, prepuštala sam muškarcima koje bih upoznala da odluče što žele učiniti. S nekima od njih sam živjela neko vrijeme. Jedan mi je kupio ovaj stan, rekao je da ga mogu zadržati kad se vratio u Bahrein. Drugi su mi kupovali odjeću ili stavljali male iznose novca na moj bankovni račun. Kako bih drugačije preživjela? Nisam imala izbora. Žena nema izbora. Ja sam bila izopćenica i našla sam ljude koji su me bar na neko vrijeme vratili u društvo. Svakog sam od njih malo voljela i dopustila im da zauzvrat oni mene vole. Zar je to bilo loše? Zar to jest loše? Kada sam te večeras srela, poželjela sam te. Poželjela sam spavati s tobom i biti s tobom. Izgledao si tako tužan, tužan i dalek i željela sam ti pomoći. Još uvijek želim. Od tebe ne želim novac, ja nisam prostitutka. Ostani sa mnom noćas. Budimo prijatelji, ako ništa drugo.Gledala ga je izravno, pokušavajući prodrijeti kroz ljusku koja je oko njega nastala. Mislila je daju nije slušao, ali zapamtio je svaku riječ koju je izgovorila i koja se zadržala u njegovim mislima, rastući poput sjemena u tami njegova uma. Podigao je pogled, bespomoćan pred mračnim raspoloženjem koje je u njemu bujalo. Kako netko tako dražestan, tako naizgled čist može biti tako nepošten? Ona ga je navela na grijeh da ugrozi svoju dušu i misiju. Probudila je u njemu osjećaje koje je uspijevao gušiti tako puno godina i s toliko puno nezadovoljstva. Srce mu je zatitralo kad je pomislio na ono što se upravo dogodilo.

Prisilila ga je da otkrije svoju slabost i ponizila ga. Krv mu je navrla u obraze kad se sjetio te sramote; onog trenutka kada ju je njegova muškost trebala uzeti, on je zatajio. U trenu su se njegova snaga i spolna sposobnost pretvorili u slabost nemoć i znao je da mu se u sebi ona izruguje, uspoređujući ga s brojnim drugim muškarcima koji su s njom vodili ljubav - i zadovoljili je. Iznenada, Nava'i se užasnuo suočen s vlastitim očajem. Nije više mogao kontrolirati zbrkanost svojih misli i znao je da će ga ona navesti na nov, opak grijeh. Shvatio je da joj je previše toga rekao, da zna dovoljno da bude opasna. Ako nešto krivo krene s njegovim zadatkom, ona može shvatiti što se dogodilo i reći američkim vlastima sve što zna. Oni bi povezali ono što ona nije. Zadatak je za njega ponovno bio u središtu zbivanja. Ne smije biti ugrožen. Morat će popraviti zlo koje je učinio ako se nada uspjehu.Desnom rukom uhvatila je njegovu, a toplina fizičkog kontakta ponovno gaje vratila njoj. Žudila je za njim, polagano uzbuđenje provlačilo se još jednom kroz njene grudi i slabine. Laganim je pokretom podigla desnu ruku dotaknuvši mu obraz, dok se naginjala da ga poljubi u usta. Iako mu nije ništa rekla, njegove su se ruke kretale kako je ona željela: prema njezinom vitkom struku, a zatim preko grudi i vrata do lica. Polagano, nježno joj je ljubio obraze i kosu, a prsti su mu bili mekani i topli na njezinoj koži. Malo se odmakla da ga pogleda u oči, otkrivši u njima izraz duboke čežnje pomiješan s boli beskrajnog gubitka. Ali, dok ga je gledala, njegove su se oči promijenile i niz leđa su joj prošli ledeni žmarci. Njegove su oči postale hladne i neumoljive i čim je doprla do njihovih dubina, znala je da će

umrijeti. Strah je u njoj rastao, očajnički navodeći njezino tijelo da ustane i pobjegne, ali ona je ležala, nesposobna da se pokrene, dok su se njegove ruke približavale njezinom vratu i savijale oko njega.Dok je pritiskao prste na mekanu kožu djevojčinog vrata, Nava'i je zurio u njezine oči nesvjestan njihovog pogleda punog očajničkog preklinjanja. Ruke su mu se poput čelika stezale oko njezinog dušnika. Nije mogla plakati, niti preklinjati. Udovi su joj se uzaludno trzali, a ruke beznadno pokušavale oslabiti željezni stisak; nastavio je stiskati, nepopustljivo i nemilosrdno. Kad joj je tijelo omlitavilo, pao je na nju, pritišćući je na krevet u grotesknoj parodiji zagrljaja. Oči su joj se sve više širile, beznadno preklinjući, dok su tihi krici odjekivali duboko u njezinoj lubanji. Udarci njenih nogu iz sekunde u sekundu slabili su i za nekoliko se minuta prestala micati. Djevojčino je tijelo pod njim ležalo mlitavo i beživotno.Dugo je ostao ležati na njoj, poput ljubavnika čija je strast ugašena, ali koji ne može prekinuti dodir kože. Kada je napokon ustao, nije mogao skinuti pogled s njezina lica: njezine su se crte lica u smrti opet ublažile, užasna mirnoća podarila joj je posljednju ljepotu koja je nedokučiva za života.Našao je svoju odjeću i odjenuo se. Odlazeći, ugledao je toaletni ormarić u kutu sobe. Prišao je i uzeo ruž. Na zidu iznad kreveta velikim je slovima napisao jednu jedinu arapsku riječ i potom odbacio ruž. Na vratima se još jednom osvrnuo. Zgužvane plahte, sitno, jadno tijelo koje je mrtvo ležalo, crvena slova iznad nje na zidu, sve mu je to vratilo u sjećanje drugu sobu, drugu ženu koju

je ubio. Pomisao na Teheran olakšavala mu je odlazak. Magla se razišla u njegovoj glavi i ponovno je bio svoj. Već je gotovo svanuo prvi dan misije.

22. poglavlje

WASHINGTON 19. studenog 1979.

U ponedjeljak rano ujutro stigao je brzojav u Washington. Hitno je iz Teherana prije nekoliko minuta upućen State Departmentu1. Nakon nekoliko minuta, kurir na motociklu krenuo je iz glavne zgrade pošte u Constitution Avenue, skrenuo na zapad, a zatim ponovno na sjever te dospio na nadvožnjak koji vodi do mosta Theodora Roosevelta. Nekoliko sekundi poslije već je trčao uz stube State Departmenta. Sve je bilo vrlo neuobičajeno i prošlo je još petnaestak minuta dok se brzojav konačno našao na stolu državnog tajnika2. Ovaj ga je dvaput pročitao i preko jednog od tri interna telefona ispred sebe zatražio razgovor s Arthurom Pikeom, direktorom Ureda za poslove s Iranom3. Pike je već bio na poslu u prostoriji namijenjenoj poslovima oko iranske krize, nazvanoj Iran Crisis room, i osnovanoj prije dva tjedna pri odjelu za nadzor situacije s taocima. Ostavivši svog zamjenika da nadgleda poslove, požurio je u ured Cyrusa Vancea, gdje gaje državni tajnik čekao, držeći u ruci brzojav.- Arthure, upravo smo primili ovaj brzojav iz Teherana. Na engleskom je, ali želim čuti vaše mišljenje. Je li to neka neslana šala ili što?

' State Department - državni ured, u SAD-u naziv za ministarstvo vanjskih poslova1 Secretary of State, u SAD-u naziv za premijera 1 Office of Iranian AffairsPike je pozorno pročitao telegram:NEOVISNO O REVOLUCIONARNOM VIJEĆU SPREMAN PREGOVARATI ZA PUŠTANJE TALACA PREKO MUDŽAHEDINSKO-GVODSTVA STOP ZAMOLJEN MUDŽAHEDINSKI PREDSTAVNIK U WASHINGTONU HUSEIN NAVAT DA SE SASTANE S PREDSJEDNIKOM ČARTEROM I DOGOVORI UVJETE OSLOBAĐANJA STOP NAVA'I ĆE RAZGOVARATI SAMO S PREDSJEDNIKOM STOP OVLAŠTEN POTPISATI DOGOVOR U MOJE IME STOP NAVA'I ĆE DOĆI U DRŽAVNI URED U PONEDJELJAK UJUTRO STOP NJEGOV ĆE STATUS POTVRDITI AJATOLAH SAYYID ALI MARVDASHTI STOP POTPISAO MEHDI ALI MEHDAVIKHANI.

Vance se okrenuo Pikeu, dvojeći:- Tko je taj Khani? Jeste li čuli za njega? Pike je kimnuo.- Čuo sam za njegovo ime prije, a u subotu sam saznao tko je. Iranci su objavili imena četrnaest članova Revolucionarnog vijeća koje je preuzelo vlast u državi 8. studenog, nakon što su Bazargan i njegov kabinet podnijeli ostavku. Među njima je aja-tolah Mehdavi Khani, član zadužen za Homeinijeve komitete.- A Marvdashti?Ne znam puno o njemu. Ne zna nitko. Čini se da je dugo vremena živio u Najafu u Iraku gdje je pomagao ajatolahu al-Qasim-u al-Musawi al-Khu'iju, vodećem lideru šijitskog svijeta. On je također, dok je bio u Iraku, imao bliske kontakte s Homeinijem koji ga je 1970. poslao u Iran da pomogne koordinirati rastuće nezadovoljstvo protiv šaha. On nije član Revolucionarnog vijeća, ali sam

čuo glasine daje utjecajniji od mnogih koji to jesu.U redu. Stoje s Nava'ijem? Ovdje se kaže daje on vašing-tonski predstavnik mudžahedina. Sreli ste se prije?Ne, sir, nismo. U stvari, nikad nisam čuo za njega niti da u ovom gradu uopće postoji mudžahedinski predstavnik.- Može li on biti pridružen iranskom veleposlanstvu?- Dvojim, sir. Prilično dobro znamo koga imaju, a to sigurno ne uključuje mudžahedinske predstavnike. S obzirom na tekst brzojava, pretpostavljam daje sve ovo napravljeno mimo službenih kanala.Kako je onda poslan brzojav?U tome i jest stvar, gospodine. Daje službeno odobren, išao bi preko veleposlanstva kao i obično. Zašto brzojav? Mislim da imaju nekoga od svojih ljudi u telegrafskom uredu i da u Teheranu ne postoji nikakav zapis o ovoj poruci.Dakle, neslužbena je. Što znate o Homeinijevim vezama s mudžahedinima?Ništa. Provjerit ću čim budem mogao. Ako nemam ništa u dosjeu, možda će naši u Langlevu1 imati pohranjene podatke. Očekujem da i mi nešto imamo, no morate shvatiti kako ne postoji način da u svakom trenutku dođemo do ažurnih informacija iz Irana. Ako imamo sreće, Britanci mogu imati dosje, ali vjerojatno nemaju mnogo više od nas jer ni oni trenutno nisu u boljoj poziciji od nas što se tiče obavještajne službe i mogućnosti prikupljanja informacija.U redu. Učinite što možete. Dakle, kaže se da će Nava'i ovamo doći jutros. Nitko iz vašeg odjela nije dogovorio razgovor ili nešto slično?

-Ne, gospodine, nitko. Sve se čini prilično neuobičajenim, ali mislim da će se on samo pojaviti na ulazu i tražiti susret s nekim, vjerojatno s vama, gospodine.1 Langley - CIA-in stožer- Pa, ako ne ide diplomatskim putem, ništa drugo mu i ne pre-ostaje. U svakom se slučaju ova stvar čini pomalo nejasnom za sada. Očito je da ga ne mogu primiti dok ne odlučimo o pregovorima na toj razini, i to samo ako Nava'i ima vjerodajnice koje možemo prihvatiti. Ti se s njime sastani kada nazove, provjeri njegove preporuke, organiziraj ekipu koja će istražiti sve o njemu i njegovim poslodavcima - i poslijepodne me izvijesti o svemu. Ne očekujem da ćeš imati konačne odgovore, ali bih želio privremeno izvješće. Svakako, ako otkrijete nešto određeno, ako otkrijete da je varalica ili slično, odmah me nazovite. U međuvremenu, ja ću razgovarati s predsjednikom i dogovoriti susret za srijedu. On je sada u Camp Davidu zbog tjedna zahvalnosti; ali ako uistinu postoje izgledi za početak pregovora, siguran sam da će se sastati s Nava'ijem čim bude provjeren. U redu, Arhture, sretno.

U deset sati i trideset minuta Nava'i se uspinjao stubištem do glavnog ulaza u State Department.Jutros je uranio kako bi se provezao južnim dijelom grada uz Potomac. Uputio se u Maryland južnim krakom autoceste Indian Head prema Fort Washington Forestu, gdje je sišao s glavne ceste i uputio se u Piscataway Creek. Ovdje je u rijeku bacio svu opremu kupljenu prošlog petka. Bio je oduševljen, sve je ispalo izvrsno: žigovi koje je izrezao, zaglavlja koja je složio, pisma koja je napisao, preše koje je načinio da otisne

fotografije i potpise, osobne iskaznice napravljene od kartona, tinte i plastične folije. Vraćajući se u grad poduzeo je sve mjere opreza i obišao veći broj trgovina koje su nudile fotokopirne usluge, fotokopiravši dokumente koje je izradio tijekom vikenda. Nije trebao kopije, poslije ih je rasparao i bacio. Trebali su mu mnogobrojni otisci prstiju na dokumentima, a na ovaj ih je način dobio. Ako u slučaju provjere budu pronađeni samo njegovi otisci, odmah će prepoznati krivotvorine. Prije nego je krenuo u State Department, pola je sata sjedio u automobilu ispred Bijele kuće, zureći u prozore Ovalnog ureda. Čartera ondje nije bilo, no Nava'i to nije znao i nije mario: on nije zlurado uživao nad svojom žrtvom; s tespihom u ruci molio je za Božju pomoć pri obavijanju svog zadatka.Na ulazu u State Department stajao je marinac s uputama da otprati Nava'ija u ured Arthura Pikea na trećem katu. Uz ljubaznu ispriku, marinac je temeljito pretražio Iranca i provjerio njegov crni, kožni kovčežić, a zatim ga dizalom odveo na treći kat, duž plavo obojenog hodnika koji je presijecao južno krilo zgrade. Kroz prozore s desne strane Nava'i je vidio Lincoln Memorial, s kipom bradatog borca za ljudsku slobodu, i rijeku Potomac koja je blistala na škrtom novembarskom svjetlu.Arthur Pike čekao ga je u uredu broj 320, središtu trenutno najvažnijeg odjela ministarstva. U uredu za iransku krizu na istom, ekipa stručnjaka borila se da iz neobično ograničenih izvora informacija izvuče sve o događajima na središnjoj točki, koja je postala poznata kao »krizni luk«, protežući se ispod širokog, sveobuhvatnog trbuha Rusije od Turske do Afganistana. No, upravo ovdje, u uredu

šefa iranske službe donosile su se kruci-jalne odluke o prioritetu informacija za državnog tajnika ili predsjednika osobno.Pike je bio mršav i slabašan muškarac star četrdeset i tri godine na kojem su se vidjele posljedice gotovo stalne napetosti. Prošla su dva tjedna od zauzimanja američkog veleposlanstva i još uvijek nije bilo izgleda da će ta noćna mora završiti. Završio je studij na Princetonu s akademskim stupnjem politologije i perzijskog jezika; u svom doktoratu, dovršenom 1962., istraživao je »Raspodjelu moći unutar iranskog političkog sustava«, ali poput drugih komentatora nije uvidio pravo značenje rastuće vjerske oporbe, šahovih protivnika. Već prije nekoliko mjeseci gorko je požalio što se ikada uopće upleo oko Irana.Nakon službenog predstavljanja, Pike je pozvao Nava'ija da objasni smisao i sadržaj svog zadatka. Mladi je Iranac govorio engleski, pomno važući svaku riječ. Bilo je najvažnije ovog čovjeka uvjeriti u vjerodostojnost svojih vjerodajnica, uvjeriti ga da povjeruje kako je on doista pregovarač kojeg su islamski mudžahedini poslali da s predsjednikom Čarterom razgovara o uvjetima. Inače, neće uopće imati priliku za susret s predsjednikom osobno. Dok je Nava'i govorio, Pike je slušao sa sve većim zanimanjem.- Vjerujem da ste jutros dobili brzojav u kojem me ajatolah Mehdavi Khani imenuje posrednikom u ime mudžahedinskih gerilaca iz Teherana, a u svezi s američkim taocima koje drže studentski revolucionari Homeinijeve linije. Kao dokaz preporuke mogu vam podastrijeti brojne isprave, a koje ćete poslije nesumnjivo željeti proučiti. Očito smo se suočili s ozbiljnim problemom. Nisam

ovamo upućen uobičajenim diplomatskim putem, niti predstavljam Revolucionarno vijeće koje sada vlada Iranom. Budući da je zadovoljavajuća komunikacija s mojom domovinom doživjela slom, teško ćete moći potvrditi ono što mislim da zovete »bonafides«1. Stoga mi preostaje da vam kažem nekoliko1 bonafide - lat. u dobroj vjeri, dobronamjerno, poštenoriječi o sebi i pomognem vam da donesete odluku. Nekoliko sam godina pripadao grupi mudžahedina sa sjedištem u južnom Teheranu. Kada je izvorni mudžahedinski Khalq doživio raskol 1975. godine, a glavni je ogranak tvrdio da je odbacio islam u korist marksističkih ideja, naša je skupina bila jedna od onih koje su ostale vjerne izvornim načelima i nastavili smo se boriti kao isla-mistički gerilci; za nas je borba protiv šahova režima ostao sveti rat, džihad, i mi smo bili mudžahedini, borci u svetom ratu. Te dvije riječi potječu iz istog arapskog korijena - siguran sam da to već znate. Ime naše grupe je Goruh-e Badr; Badr je naziv bitke koju je vodio Prorok, prve islamske bitke. Naš je vođa mula Mohamed Ali Navrizi, vrlo uvaženi svećenik, velik i učen čovjek; on vodi molitve u džamiji u Šah Abdol-Azimu na jugu Teherana i. predaje islamsko pravo u tamošnjoj teološkoj školi. Jako je poznat i bio je student ajatolaha Homeinija prije imamova egzila u Irak. Naša je grupa bila vrlo aktivna tijekom revolucije; nekoliko je članova poginulo, ali je skupina ostala nedirnuta i preuzeli smo kontrolu nad srednjom školom sjeverno od američkog veleposlanstva, Dabirestan-e Bahar-e Naw, izvan avenije Karim Khan-e Zand. U školi je sada naš stožer. Kada se ajatolah vratio u Iran, dao nam je nekoliko važnih zadataka, nekoliko je naših

članova izabrano za njegove tjelesne čuvare. Iako je većina klera sumnjičava prema mudžahedinima i fedajinima, Mehdavi Khani i nekoliko drugih potajno simpatiziraju skupinu zbog našeg strogog pridržavanja islamskih načela. Mnogi od studenata koji sada drže veleposlanstvo pripadaju ili su pripadali našoj skupini i vjerojatno nam je većina sklona. Naš stožer je u blizini veleposlanstva što je u velikoj mjeri rezultiralo kontaktima između nas i studenata - čak im povremeno pomažemo u čuvanju kompleksa. Naš utjecaj na Revolucionarno vijeće ali i na studente dovoljno je jak da ih nagovorimo na oslobađanje talaca pod uvjetom da SAD ispune neke uvjete. Pike ga je prekinuo.1 Palestinian Liberation Organization (PLO) — Palestinska oslobodilačka organizacija; politička i vojna organizacija osnovana 1964., od 1969. na čelu je Yassaser Arafat; sastoji se od više vojnih i politčkih organizacija, najvažnije su Al Fatah i Ansar.Koji bi to bili uvjeti, gospodine Nava'i?Zao mi je. Dopušteno mi je o njima razgovarati samo s vašim predsjednikom.Ne mogu jamčiti da će predsjednik s vama razgovarati. O tome će sam odlučiti.Razgovarat će sa mnom.Zašto ste tako sigurni?On želi pregovarati. Ne može pronaći nikoga s kim bi to mogao učiniti. Bazarganov je kabinet dao ostavku, preostaje jedino Revolucionarno vijeće, a oni neće pregovarati.PLO1 se ponudio kao posrednik.Znate jednako dobro kao i ja da to neće ići. Politički je preopasno, previše proturječno. A PLO i nema pravi politički utjecaj u Iranu.

Koliko utjecaja vaša skupina zapravo ima, gospodine Nava'i?Dovoljno da prevlada problem. Imamo utjecaja nad studentima, a u ovom slučaju oni su važniji od Revolucionarnog vijeća. Predsjednik Čarter će sa mnom razgovarati jer nitko drugi u Iranu ne želi s njim razgovarati.Pike je uzvratio Nava'ijev pogled, kao da želi istražiti što se skriva u tim očima koje zure, ali ništa ne odaju. Sekunde su prolazile u tišini, a onda je Amerikanac upitao:- Gospodine Nava'i, koji su vaši razlozi za dolazak? Zašto vaša skupina želi pregovarati s američkom vladom? Vjerojatno ćete ostati bez utjecaja kada se dozna da ste se približili mojoj vladi. Sto se nadate dobiti od svega ovoga?Nava'i je vratio pogled, spokojan.- Mogućnost utjecaja - odgovorio je - moć možda. Koristim pojmove koje vi možete razumjeti, riječi koje imaju smisla u kontekstu vaše kulture. Ali, to su iskrivljeni pojmovi. Mi težimo za... - Zastao je, kao da skuplja misli, nastojeći ih drugačije izraziti. - Recimo da želimo očitovati istinu. Izraz koji mi rabimo je malo drukčiji: »kompletirati dokaze«, učiniti savršenim dokaze o islamu za naš narod. To možemo učiniti jedino ako osvojimo povoljnu poziciju s koje možemo utjecati na um i srca ljudi. Revolucija je svakim danom sve više u opasnosti. Različite frakcije počinju jedne drugima rezati grkljan, šakali su se već pojavili na ulicama, gladni onoga što mogu pomesti iz nadolazećeg holokausta. Moramo zaustaviti propadanje prije nego ode predaleko. Vođe naše skupine smatraju da bi se držanje talaca moglo osvetiti na revoluciji. Naši razlozi nisu humanitarni. Takvi nam motivi ništa ne znače. Mi

bismo odmah sutra ubili taoce ako bi to koristilo pravednoj stvari. Ljudska su prava vaša slabost: vaša će vas opsjednutost njima na kraju uništiti. Mi smo zaokupljeni samo pravima Boga. To je naša snaga.Organizirat ćemo oslobađanje talaca, a zauzvrat tražimo određenu ekonomsku, političku i vojnu korist. Konačno smo u povoljnijoj poziciji i mi ćemo diktirati uvjete. Kao što sam vam već rekao, o uvjetima mogu razgovarati samo s vašim predsjednikom.Dobro, pretpostavimo da će predsjednik pristati na razgovor. Morat ću ga najprije uvjeriti da ste vi uistinu ovlašteni posrednik mudžahedina. U to ćete me vi osobno morati uvjeriti. Jasno vam je da nemam načina u Teheranu provjeriti i potvrditi vaš status. Koje dokumente ste donijeli?Nava'i je iz aktovke izvukao nekoliko isprava. Tu su bili pismo ajatolaha Mehdavija Khanija, u kojem ovlašćuje Nava'ija da pregovara u njegovo ime; njegove mudžahedinske i Goruh-e Badr iskaznice; izjava koju su potpisala četiri člana izvršne vlasti u američkom veleposlanstvu u Teheranu, izražavajući podršku Goruh-e Badru i suglasnost njihovom posredovanju između studenata i američke vlade; i kopiju Khanijevog pisma, koje su potpisali Beheshti, Khalkhali i Hashemi Rafsanjani upućenog Muhamedu Ali Navriziju, u kojem potpisnici izjavljuju svoju spremnost za nastavak suradnje s Goruh-e Badrom ako ova skupina nekoga osobno pošalje u Washington na pregovore s američkim predsjednikom. Nava'i je objasnio prirodu svakog dokumenta i predao ih Pikeu, a ovaj je vodio bilješke za svoj stručni tim koji će poslije tijekom jutra pregledati dokumente. Još je postavljao pitanja, kad su se

vrata otvorila i ušao je njegov tajnik sa zapečaćenom porukom.- Oprostite, gospodine - rekao je - ovo je hitno poslano iz britanskog veleposlanstva. Gospodin Vance je to upravo primio, ali smatra da i vi odmah morate vidjeti.Pike otvori omotnicu i izvadi poruku s natpisima »Hitno« i »Strogo povjerljivo«. Poslana je u šifriranom obliku iz britanske ambasade u Teheranu Foreign Officeu1 u London, a odatle britanskom veleposlanstvu u Washingtonu koje ju je proslijedilo američkom State Departmentu. Unatoč kruženju, bilo je tek minimalnog kašnjenja u prijenosu poruke i Pike je odmah shvatio njezino značenje. U poruci se kaže da je tog jutra (a sad je u Teheranu bila večer) u britansko veleposlanstvo u Teheranu došao mladi Iranac tobože tražiti vizu. Imao je sa sobom poruku u kojoj se zahtijeva da dužnosnik britanske ambasade u tajnosti dođe u kuću ajatolaha Sayyida Ali Marvdashtija u južnom dijelu grada. Glavni tajnik veleposlanstva, koji govori perzijski, pristao je i do kuće je odvezen pomno pripremljenim putem. Ondje je upoznao Marvdashtija, čije mu je lice bilo poznato s televizije, i razgovarao s njim. Ajatolah ga je zamolio da proslijedi u Washington potvrdu Nava'ijevog statusa posrednika u ime Goruh-e Badra i dijela visokog iranskog muslimanskog klera. Osobna i tajna priroda informacije impresionirale su diplomata koji se bez odlaganja vratio u ambasadu.Pike je pogledao Nava'ija.- Čini se da je ajatolah Marvdashti potvrdio vaš status. No, trebat će nam ipak još neko vrijeme da razmotrimo vašu ponudu i daje iznesemo predsjedniku, naravno.

Može proći i nekoliko dana dok ne dogovorimo razgovor, ako ga uopće dogovorimo.- Shvaćam da ne možete odmah rješavati stvari poput ove. Ali, ja zahtijevam da djelujete što brže možete. Vrlo je hitno da se nađem s predsjednikom, što prije i da mu iznesem svoje prijedloge. Taoci su u opasnosti. Već se u nekim gradskim četvrtima javljaju glasine da im treba suditi za špijunažu. No, postoji i opasnost koju nisam spomenuo. Čuo sam da skupina marksističkih fedajina planira napasti veleposlanstvo i ubiti one koji su ondje zatočeni. Ne smijemo gubiti vrijeme na diplomatsko cjepidlačenje. Predsjednik me mora primiti stoje prije moguće. Predlažem da zamolite predsjednika za sastanak u srijedu.Nava'i je uzeo svoju aktovku, ustao i otišao. Prvi je korak dobro prošao. Marvdashti je u pravo vrijeme odigrao svoju ulogu. Sada će, bio je siguran, ostalo biti jednostavno. Čarter će biti mrtav u srijedu, prvog dana novog stoljeća. Njegovu smrt ništa neće moći spriječiti.

1 Foreign Office - Ured za vanjske poslove, ministarstvo vanjskih poslova Velike Britanije

MEKAPonedjeljak, 19. studenog 1979.

Dok je Nava'i sjedio u Pikeovom uredu u State Departmentu, suton se spuštao na kupole i minarete Meke. Mujezinov je glas jasno odjekivao s mjesta visoko na Masjid al-Haramu, Velikoj džamiji. Iza ponora Jabal Hinda sunce je polagano tonulo, a zapadni bok planine Hira, udaljene od Teherana tri milje prema sjeveru, mjesto Prorokovog viđenja anđela Gabrijela, još je bio okupan svjetlom.

Vrijeme hodočašća upravo je završilo, Ćaba je zaodjenuta u svoj novi crni i zlatni pokrivač, a za stanovnike grada život se polako vraćao u svakidašnjicu. No, prekosutra je prvi dan novog stoljeća i ovdje, u srcu islama, bit će svečano. Mnogi od onih koji su večeras došli u Veliku džamiju na molitvu nadaju se da će novo stoljeće donijeti preporod islama, kraj dugih stoljeća slabosti i nemara, možda čak i konačnu pobjedu obnovljene vjere.U kućici u četvrti Jiyad, blizu samog Bab Jiyada, osam muškaraca sjedilo je na ležajevima za niskim bakrenim stolom, sjevernoafričkom rukotvorinom. Razgovarali su saudijskim arapskim jezikom, ali jedan je od njih imao zamjetan perzijski naglasak. Bio je star oko četrdeset godina i poslan iz Irana ovamo u Meku radi vođenja operacije. Njegov je arapski bio korektan, iako pomalo klasičan i školski, no samoglasnici su bili otvoreni i likvidni i imao je poteškoća s tvrdim suglasnicima i grlenim zvukovima. Unatoč tomu, njegove su riječi ostavile snažan dojam na sugovornike; kad je govorio, ostali su šutjeli.Pokraj njega sjedio je Muhamed ibn Abd Alah al-Qahtani i . njegov šogor, Juhaiman ibn Saif. Prvoga je Iranac upoznao prije

23. poglavljedvije godine kada je s nekoliko prijatelja došao na hodočašće. Upoznali su se u Muzdalifi, kada su se vraćali iz Arafata na kraju hodočasničkih obreda. Al-Qahtani je privukao njihovu pozornost jer je bio sam u nepreglednom mnoštvu i započeli

su razgovor. Svi su govorili arapski, studirali su ga mnogo godina na teološkoj školi. U početku je Saudijac odbijao njihovo prijateljstvo. Oni su bili šijiti, a on je bio pobožni sunit i nije želio biti blizak s hereticima. No, na kraju se nekako zbližio s najstarijim od njih, muškarcem sijede brade prema kojem su se ostali odnosili s neobičnom poslušnošću. Iranci su s al-Qahtanijem proveli više od mjesec dana. Na rastanku su bili uvjereni da je on dugo očekivani Mahdi kojeg su posvuda uzalud tražili. A on je vjerovao da oni, iako heretici, pripadaju grupi ljudi pripravnijih da vjeruju u njega od velike većine sunita u njegovoj rodnoj zemlji.Iranac, koji je prije nekoliko mjeseci poslan iz Teherana radi koordiniranja djelatnosti al-Qahtanija i njegovih sljedbenika s teheranskim vodstvom, davao je vođama skupina završne naputke. Kad je završio, Muhamed ibn Abd Alah kratko im se obratio:- Iznad svega moramo poštovati sveto ograđeno tlo. Moramo djelovati brzo, koristeći efekt iznenađenja i tako izbjeći nepotrebno nasilje. Sve mora biti završeno u najkraćem mogućem roku. Kad zauzmemo džamiju i zadržimo taoce, bit ćemo sigurni od napada. Vlada će morati razmotriti kako će nas savladati, a da ne ošteti svete ograđene prostore ili ugrozi taoce. Bit ćemo naoružani - automati pribavljeni iz Teherana pružit će nam zamjetnu prednost tijekom opsade. Moramo se oduprijeti do desetog muharema; do Vada će se na drugim mjestima odigrati ostali planirani događaji koji će osigurati našu konačnu pobjedu. Neće proći dugo, a svijet će čuti za naše osvajanje džamije i njegovo pravo značenje. Započet će sveti rat između Irana i Amerike i za kratko vrijeme u sukobu će nam se

priključiti sav islamski svijet. Nevjernici će biti poraženi, unatoč svojem oružju i materijalnom bogatstvu, a mi ćemo napustiti Meku kao osvajači i vladari svijeta. Obećajem svakom od vas vlast u jednoj sedmini svijeta. Neka Bog bude s vama sutra.Vani je utihnuo mujezinov poziv na molitvu. U Velikoj džamiji treperila su svjetla. Pod okriljem tame male skupine muškaraca uputile su se kućama raštrkanim po gradu. S desecima tisuća drugih, prije dva su tjedna došli u Meku kao hodočasnici. Velik ih je broj bio iz plemena Otaybi; ostali su došli iz Irana s brojnom grupom šijitskih hodočasnika, neki iz Bahreina, Kuvajta, Jemena, Egipta, Maroka i same Saudijske Arabije - iz Rijada, Jeddaha, Medine, čak i Meke. Dok su tisuće hodočasnika otišle u Medinu nakon završenih obreda hodanja, trčanja i kamenovanja u Meki i njezinoj okolici, nitko nije primijetio one koji su ostali. Večeras je njihovo uzbuđenje bilo zarazno. Oružje je stiglo iz Teherana, kao što je obećano, a Mahdi će posjetiti svaku ćeliju tijekom večeri. Kad je i posljednja skupina prošla pokraj Bab al-Safa, čuli su se zvuči večernje molitve pjevane u Velikoj džamiji. Islamski dan počinje u suton, kad sunce zađe. Ovo je bila posljednja večernja molitva u četrnaestom stoljeću.

WASHINGTON 19. studenog 1979.

Nava'i je napustio State Department i vratio se u hotel. Bio je svjestan FBI-evog detektiva koji gaje pratio cijelim putem, ali to ga u ovoj fazi plana nije zabrinjavalo. Njegov je odlazak u State Departmentu izazvao niz aktivnosti. Za vrijeme ručka i cijelo poslijepodne telefoni su zvonili,

teleksi lupali, a teklići jurili s omotnicama između ministarstva, CIA-inog stožera u Langleyu, FBI-evog sjedišta na Pennsylvania Avenue i u jednom navratu iranskog veleposlanstva na Massachusetts Avenue. U desetak ureda kompjutori su pretraživali banke podataka, kamere s mikrofilmovima su škljocale, metalni ormari za kartoteku otvarali su se i zatvarali, fotokopirni aparati bljeskali i umnažali listove papira, a telefaks aparati su zujali. Ured za iransku krizu sličio je centru za ratne operacije. Na zidu, sedam satova, poput figura s bijelim licima i crnim rukama pokazivalo je da se vrijeme neumoljivo primiče novom islamskom stoljeću.Nakon općih konzultacija, Nava'ijevi su dokumenti bili podijeljeni između šest »iranskih ruku« koje je Pike okupio zbog provjere. Svaki je od njih započeo provjeravati imena, potpise, datume i činjenice. Pomoćnici su izmamljeni iz tamnih kutova, ali je pristup Nava'ijevim dokumentima bio strogo ograničen na Pikea i njegov tim stručnjaka. Postupno, stvorila se slika i oko devet navečer složili su se da je prikupljeno dovoljno osnovnih informacija za početnu procjenu. Obavijestili su Cvrusa Vancea, koji je pristao odmah doći u ministarstvo.Kada je stigao, uputio se ravno u Pikeov ured gdje ga je šef odjela čekao sa svojim timom. Pike mu je ponudio udobnu stolicu i zatražio da se donese kava.- Dakle, sir - započeo je Pike - učinili smo najbolje što smo mogli u ovom trenutku, no borimo se s ozbiljnim poteškoćama u istragama poput ove. S teheranskim veleposlanstvom koje ne funkcionira, svim našim agentima u Iranu koji su izvan Irana i s Britancima koji ondje moraju biti vrlo oprezni,

naša mogućnost da iskopamo informacije je strogo ograničena. Podnijeli smo službeni zahtjev iranskom veleposlanstvu za biografske podatke o članovima Revolucionarnog vijeća, formuliran tako da izgleda kao rutinski upit, ali ga je Ali Agha, njihov otpravnik poslova, odbio. Vraški puno navoda ne može biti potvrđeno ni opovrgnuto, no imamo pozitivne rezultate onoga što smo mogli učiniti. Ako je prevarant, naučio je svoju zadaću. Postoji Goruh-e Badr s kojim mula Muhamed Ali Nayrizi ima veze, ali ne možemo potvrditi da je on vođa. Također ne možemo potvrditi zauzimanje škole Bohar-e Naw, iako na tom mjestu postoji škola pod tim nazivom. Imena dvojice studentskih vođa provjerio je i potvrdio jedan naš izvor, ali ne možemo ni s čim usporediti njihove potpise. CIA nam je dostavila primjerak članske iskaznice mudžahedina, a Nava'ijeva je gotovo identična; razlike se mogu objasniti različitim datumom izrade i izdavanja. Imamo poprilično podataka o Mehdavvu Khaniju i čini se da on ima veze s Nayrizijem i raznim mudžahedinskim skupinama. Marvdashti je dobro poznat i nekoliko izvješća ukazuje na to da je na visokoj razini bio uvučen ne samo u jednu mudžahedinsku grupu - posebno tijekom godina prije nego je mudžahedinski Khalq postao marksistički orijentiran. Nema ničega u američkim dosjeima o Nava'iju, ali to ionaka ništa ne znači. Govori izvrsno engleski s američkim naglaskom, možda stečenim u Koloradu, te je vjerojatno već prije bio ovdje; FBI i imigracijski ured nemaju podatke0prethodnom boravku, no možda se vratio u Sjedinjene Države pod drugim imenom, ili je prvi put imao lažno ime. Uzimajući u obzir njegove gerilske veze, to ne bi bilo iznenađujuće. Naš je

općenit zaključak da ga za sada trebate ozbiljno shvatiti i ugovoriti susret s predsjednikom. Ako je iskren, iz toga može ispasti nešto dobro; ako nije, nećemo izgubiti ništa osim vremena. U međuvremenu, nastavit ćemo našu istragu dokle budemo mogli. Rođaci u Londonu možda nađu nešto - u tome nam pružaju neubičajenu suradnju. Usrali su se od straha bojeći se da se to njima ne dogodi, pretpostavljam. Ako bude potrebno - ali samo ako bude apsolutno potrebno - CI A će aktivirati jednog od svojih agenata u Iranu. No, oni će htjeti ovlaštenje za to, možda čak1od samog predsjednika, ako ne i svemogućeg boga. Ovdje je naše privremeno izvješće koje možete pokazati predsjedniku. Ono uključuje i našu preporuku za susret.Vance je uzeo izvješće i ustao namjeravajući otići. Zatim je, okrenuvši se ponovno prema Pikeu, upitao:-Ako je varalica, što mislite - koji su mu motivi? Pike se na trenutak duboko zamislio.- Tko god da jest, što god želi, mislim da moramo riskirati. Ovo nam je jedina šansa.

TEHERANUtorak, 20. studenog 1979.

Dok je Pike govorio, hladno, sivo svitanje puzalo je po tehe-ranskim krovovima. Mujezinove su ruke pomodrile od hladnoće dok se držao za balkon minareta, lica podignutog prema nebu, spreman da započne poziv na jutarnju molitvu riječima: »al-salat khayr min al-nawm«, »molitva je bolja od sna«. U podnožju minareta, mala skupina muškaraca izašla je u sivo, cementom obojeno dvorište. Trojica su nosila automate, jedan je bio odjeven u

sivu abu i s crnim turbanom mule, a još jedan u paravojnu uniformu; ispred ovog posljednjeg bio je šesti muškarac, samo u gaćama, ruku svezanih na leđima. Čovjek u odori nalik vojnoj pratio je zatvorenika do udaljenog zida dvorišta, uputivši ga da okrene leđa zidu, a zatim se vratio do ostale trojice. Mujezinov je glas iznenada odjeknuo kroz oštar, zimski zrak. Mula je zastao, kao daje iznenađen. Kratko je nešto šapnuo zapovjedniku Revolucionarne garde pokraj sebe, a zatim pričekao da završi mujezinova pjesma. Ispred udaljenog zida zatvorenik je nekontrolirano drhtao na hladnoći. Prolazile su minute; svjetlo je jačalo, ali nije donijelo toplinu. Konačno je mujezin završio s pozivom na molitvu. Duboka je tišina ispunila dvorište, a blijede su se sjene uskomešale. Svećenik u sivom približio se oskudno odjevenom muškarcu koji je drhtao naslonjen na zid.- Odlukom revolucionarnog suda okruga Yusefabad, kojim predsjeda ajatolah Sayyid Ali Marvdashti Mojtadeh, proglašeni ste krivim za zločine ratovanja protiv Boga, herezu i pljačku revolucionarnih snaga. U skladu sa zakonom Kurana i odlukama svetog kodeksa Jaafarske škole, osuđeni ste na smrt, a presuda će biti izvršena odmah pod zapovijedanjem mene, mule Muhameda Šahidija, i mudžahedinskog zapovjednika pripojenog ovom sudu, Sadeqa Namuzija. Prije nego umreš, želim te potaknuti da se pokaješ za herezu i da se svojim posljednjim dahom vratiš islamskoj vjeri. Danas će te u grobu ispitivati anđeli Munkar i Nakir; ako ih ne možeš zadovoljiti svojom pravom vjerom u Boga, Proroka i Svete imame, bit ćeš kažnjen vječnim ognjem paklenim. U posljednjim trenucima

svoga života sigurno nećeš ustrajati u otpadnišrvu.Osuđenik je nastojao kontrolirati svoje drhtanje i borio se da smiri teško, astmatično disanje. Kad je progovorio, glas mu je bio sitan i piskav, ali je brzo postao snažniji kao da crpi posljednje rezerve energije koju čovjek pred smrt može potrošiti.- Poslušajte... Poslušajte me prije nego što me ubijete. Ti... više od drugih, mulo. Ništa nisi shvatio... ništa. On dolazi, imam, obećani, onaj kojeg ste očekivali. Možda danas... možda sutra... ali njegov je dolazak blizu. Pomagao sam u pripremama za njegov dolazak... Ja ću uskrsnuti. Opet ću biti jedan od Njegovih vojnika u posljednjoj bitci. Mene mučite, a sebe osuđujete. Slušajte... on je spreman, on dolazi... vrijeme je.Zašutio je, izmučen kašljem, jedva stojeći. Mula je pogledao zapovjednika i kimnuo. Naredba je izgovorena. Tri su automata zaštektala, a zatim utihnula. Zatvorenik je pao, grčeći se u krvi, trgnuo se, a onda ostao mirno ležati. Jato uplašenih golubova, mašući krilima, frenetično gučući, otprhnulo je u nebo iz svojih odmorišta ispod krova džamije. Kružili su, a ispod njih je dvorište opustjelo dok su posljednja dva člana njihove skupine izašla noseći već smrznuto tijelo svoje žrtve, ostavivši za sobom na cementu lokvu krvi koja se brzo pretvarala u led.

MEKAUtorak, 20. studenog 1979.

Zemlja se okretala, noseći svjetlo s istoka. Zora je svi tala preko voda Perzijskog zaljeva, preko

pustinjskog srca Arapskog poluotoka sve dok se nije izdigla nad istočne brežuljke Meke. To je bilo posljednje izlaženje sunca u islamskom četrnaestom stoljeću, ali se ciklus molitve nastavio kao i prije. Kad su se prvi tragovi zore pojavili na obzoru, poziv na jutarnju molitvu najprije se čuo s minareta na istočnom zidu Velike džamije. Bila su oko četiri sata ujutro. Svjetlo je otkrilo tamne figure muškaraca i žena koji su hrlili ka različitim ulazima u džamiju na vrijeme za prvu zajedničku dnevnu molitvu. Tisuće se vjernika sjatilo da nazoče ovom događaju koji je budio velike nade u njihovim srcima. Među njima je bilo više od dvije stotine mladića odjevenih u crno s crveno-bijelim kockastim pokrivalima za glavu, neregularnih jedinica Narodne garde, beduinske »bijele armije« princa Abd Allaha, strašnog rivala redovne vojske. Unosili su četrnaest pokrivenih lijesova u ograđeni prostor džamije. To nije privuklo osobitu pozornost vjernika jer je unošenje lijesa s pokojnikom u džamiju, a u Iranu i u sjevernoj Africi donijeti lijesove na grobove svetaca, uobičajeno, kako bi pokojnik dobio blagoslov -baraka. No, ovi lijesovi nisu čuvali tijela na prvoj etapi njihova puta u grob. Oni su sadržavali pištolje, puške, automate, granate, čak i bodeže, oružje u količini dostatnoj da naoruža ljude koji su ga unijeli. Spustivši lijesove za koje su znali da ih nitko neće dirati, muškarci u crnom su se pridružili ostalim vjernicima na različitim fontanama razmještenim oko džamije da prije molitve obave potrebna umivanja. Gužva je postajala sve veća i ljudi su počeli formirati redove okrenuvši se Ćabi u središtu široke arene, a za to su se vrijeme grupice pobunjenika smjestile na ulazima u džamiju

i iza redova muslimanskih vjernika koje je predvodio šeik Subayyal, imam i predvodnik molitve u haramu, svetom ograđenom tlu.Slabljenje posljednjih tonova poziva na molitvu bio je dogovoreni znak za akciju. Koordiniranim potezima vojnici su pojurili zatvoriti i zakračunati masivna vrata koja vode u haram sa svih strana. Ostali su skinuli teške brokatne pokrivače s lijesova i počeli dodavati oružje i streljivo svojim suborcima, urotnicima. Vođe grupa probijali su se naprijed kroz guste redove vjernika, prisiljavajući ih da ustanu leđima okrenuti crno pokrivenoj kocki Ćabe, čekajući dolazak Muhameda ibn Abd Alaha. U gomili je nastao žamor ispunjen zgražanjem, kad su ljudi na čelu i začelju molitvenih redova vidjeli što se događa. U ženskom su se odjelu čuli krici kad su ugledale kamena lica muškaraca u crnom, s automatima uperenim u mnoštvo. U pozadini je nekoliko ljudi potrčalo prema izlazima, ali su ih otresite naredbe i upereni pištolji vratili natrag. Jedan je muškarac pogođen u glavu dok se pokušavao progurati - prva žrtva. Druga je skupina pobunjenika, koji su nosili snažne puške s teleskopskim ciljnicima provalila i uputila se ka'dlazima na stube koje vode do glavnih minareta na uglovima džamije.Desetak je pobunjenika kročilo ka središtu kompleksa mošeje došavši do malih vrata Ćabe. Muhamed ibn Abd Alah i Juhai-man ibn Saif odvojili su se od svojih tjelesnih čuvara. Bez uvoda, Juhaiman se obratio mnoštvu. Pozvao je imama iz horama da javno prizna Muhameda ibn Abd Alaha kao Mahdija, kojeg je Bog poslao da dokrajči nepravdu i da napokon donese konačnu pobjedu istinske vjere. Uskoro nastupa novo stoljeće. Ovdje u

Meki, rodnom mjestu islama, sviće novo doba. Obećani Mahdi, vođa ka istini, ovdje je s njima u osobi Muhameda ibn Abd Alaha i ovo će ih jutro voditi u obrednoj molitvi, kao stoje prorokovano stoljećima prije.Na vrhu minareta u sjeverozapadnom kutu u crno odjeveni snajperist vidio je da prema džamiji vojnici dolaze iz vojarni na sjeveru grada. Spremio se da zapuca kada mu dođu na domet. Počelaje još jedna opsada.U dvorištu je prestrašeno mnoštvo počelo moliti, mnogi nervozno i ne više u urednim redovima. Na kraju molitve, samoprozvani Mahdi stao je pokraj crnog kamena, u srebro okovanog u kutu Cabe i pozvao prisutne da priznaju njegovu vlast. Nakon što je dvadesetak minuta govorio o svojim ciljevima i novom dobu, dramatično je zastao i stavio ruku na hajar al-aswad, crni kamen, meteorit koji je pao na zemlju prije tko zna koliko stoljeća.Glasno je povikao:- Kao znak i potvrda moje snage i istinitosti mojih tvrdnji, sutra, prvog dana novog stoljeća, kralj i gospodar kršćanskih nevjernika, predsjednik Sjedinjenih Država bit će oboren u svojoj kući rukama anđela kojeg sam ja posl^c^da^a ubije. Kada čujete da je mrtav, znat ćete daje moja riječ istina i daje moj cilj Božji cilj.Sišao je, a mnoštvo je tiho stajalo, nesigurno što da učini. Sa sjeverozapadnog minareta odjeknuo je pucanj iz puške, a zvuk%e kroz dolinu odbijao kao jeka od obližnjih brežuljaka.

24. poglavlje

Srijeda, 21. studenog 1979.

U Qumu, imam Homeini, najviši vjerski i pravni poglavar šijitske zajednice u Iranu, sjedio je u nevelikoj primaćoj sobi kuće u kojoj je živio. Pred njim je stajao mikrofon, sa spletom žica koje su vodile do kombija iranskog Nacionalnog radija i televizije. Njegov se govor prenosio na glavni odašiljač Radio Irana u Vanaku na sjeveru Teherana, na tlu nekadašnjeg Sahanšahi Parka. Odgovarao je brzo na pitanja o osvajanju Velike džamije i sada je govorio svijetu daje taj čin američko-cionistička. zavjera. Budući daje transkript njegove emisije bio preveden i objavljen, tisuće ljudi širom islamskog svijeta - i ne samo šijiti - vjerovali su mu. Svitanje novog stoljeća širom Pakistana bilo je obilježeno napadima na zgrade i osoblje Sjedinjenih Država. U Islamabadu američko je veleposlanstvo izgorjelo do temelja, a na marince je nasrnula bijesna rulja. U Lahoreu i Rawalpindiju američki informativni centri su zapaljeni, a u Lahoreu je rulja napala generalni konzulat i podmetnula požar. U Karachiju je također bilo nereda i fanatično je mnoštvo teškim naporima jedva zadržano podalje od američkog konzulata. Idućeg će dana u Qumu Homeini izjaviti da se vodi »Ue facto rat između islama i nevjernika«.U srijedu rano ujutro novosti o pakistanskim incidentima počele su stizati u Washington i u roku od nekoliko minuta predsjednik je bio obaviješten u svom boravištu u Camp Davidu. Skrativši svoj odmor povodom Dana zahvalnosti,

ukrcao se u helikopter i vratio u glavni grad. Uskoro se našao u Ovalnom uredu vijećajući s Brzezinskim i članovima Nacionalnog vijeća za sigurnost. Situacija je bila kritična. Strah od daljnjeg zaoštravanja talačke krize progonio ih je. Konferencija je završila nakon dva sata bez ikakva rješenja o daljnjim koracima da se spriječi širenje nereda. Dok se pripremao da napusti predsjednički ured, državni se tajnik okrenuo Čarteru i podsjetio ga na sastanak s Nava'ijem koji je bio dogovoren za to poslijepodne, a na kojem će se raspravljati o mogućim uvjetima za oslobađanje talaca.Sir, u svjetlu ovakvog razvoja događaja, želite li se susresti s mudžahedinskim predstavnikom poslijepodne?Ne vidim razloga zašto da ne. Ako budemo imali daljnjih neprilika i možda čak i više talaca, što prije preuzmemo inicijativu u Iranu - to bolje. Što god učinili iranski studenti, to će biti ponovljeno negdje drugdje, tako da oslobađanje talaca mora biti naš prioritet, čak i ako bude još pobuna na drugim mjestima. Svakako, susrest ću^s s Nava'ijem kako je planirano.Nava'i je cijeli utorak proveo u molitvi i meditaciji, u svom hotelu ili u džamiji Islamskog centra gdje su ga pratili FBI-evi agenti. U vrijeme njegova boravka u džamiji, soba mu je pomno pretražena, što je i očekivao, ali ništa zanimljivog nije pronađeno. U srijedu se probudio prije zore i pridružio se brojnim Muslimanima na jutarnjoj molitvi u džamiji. Novosti o osvajanju Velike džamije obišle su svijet još jučer i nakon molitve to je bila glavna tema razgovora. No, Nava'i nije želio o tome raspravljati i vratio se u hotel gdje je proveo ostatak jutra čitajući

Kuran. Telefonirao je Pikeu u State Department u utorak poslije podne i rečeno mu je daje susret s predsjednikom dogovoren za srijedu u tri popodne u Camp Davidu. Namjeravao je krenuti u ministarstvo u jedan popodne, odakle će mu organizirati prijevoz za Maryland.Međutim, kada je došao u jedan, obaviješten je da se predsjednik vratio u Washington i da će se razgovor u dogovoreno vrijeme održati u Bijeloj kući. Nava'i je uveden u primaću sobu na prvom katu gdje je trebao pričekati dok ne dođe vrijeme za sastanak. U dva i trideset, Pike ga je odveo u ured državnog tajnika i predstavio ga gospodinu Vanceu. Nakon kratkog razgovora, tri su muškarca u pratnji jednog pripadnika tajne službe sišla niz glavno stubište i ukrcala se u limuzinu koja ih je čekala. Bilo je dva i četrdeset poslijepodne.U dva sata i četrdeset i pet minuta automobil je stigao do zapadnog krila Bijele kuće i diskretno se parkirao dalje od pogleda turista i novinara. Nava'i i njegova tri pratitelja ušli su u zgradu kroz stražnji ulaz odakle ih je pomoćnik odveo do hodnika koji vodi u predsjednikov ured. Tu su morali proći sigurnosnu provjeru i pretres. To nije bila uobičajena procedura s diplomatima i drugima istoga ranga koji posjećuju predsjednika, ali neregularna priroda Nava'ijevih vjerodajnica i činjenica daje bio, a zapravo još i jest, član terorističke organizacije činila je nervoznima određene pojedince na višim hijerarhijskim razinama tajne službe i oni su inzistirali na temeljitoj pretrazi prije nego se iranskom izaslaniku dopusti da se sastane s predsjednikom. Kako bi izbjegli neugodnosti, bilo mu je objašnjeno daje pretres, uobičajena procedura; Vance i Pike su također podvrgnuti pretresu kako

bi se izbjegle neugodnosti i uvrede. Ali, Nava'i je bio potpuno čist; nije imao ništa osim sitnog iznosa novca, novčanik, džepni molitvenik i svoj tespih. Bez pratnje, uveden je zajedno s Pikeom i Vanceom u Ovalni ured dok je njihov pratilac iz tajne službe ostao vani.Susreli su se s nasmijanim predsjednikom koji je pokazivao vrlo malo znakova pritiska pod kojim se nalazio protekla tri tjedna. Poznati osmijeh i južnjačko otezanje u govoru djelovali su na sugovornike opuštajuće kao i obično, dok je Čarter predstavljao Nava'ija gospodinu Brzezinskom i Howardu Strakeru, predstavljenom kao predsjednikovom savjetniku za vanjske poslove. Straker je zapravo bio ovdje da procijeni Nava'ijeve prijedloge u kontekstu svog poznavanja obavještajne situacije u Iranu, budući da CI A treba biti konzultirana prije poduzimanja bilo koje akcije.Za sastanak su pripremljene udobne stolice, postavljene oko velikog kamina na kraju sobe. Glavni su sudionici zauzeli svoja mjesta, Nava'i s predsjednikove lijeve strane, a Vance s desne. Stenodaktilograf je diskretno sjedio za obližnjim stolom. Čim su se svi smjestili, Nava'i je iz unutrašnjeg džepa sakoa izvadio papir sa zahtjevima koje je trebao izložiti u ime ajatolaha Mehdavija Khanija. Sve ih je pročitao predsjedniku, a zatim se vratio na početak kako bi se raspravljalo o svakom pojedinom prijedlogu. Vatra je u kaminu treperila, obasjavajući malim crvenim točkicama tespih koji je Nava'i sve vrijeme prebirao svojim nemirnim prstima.Čak i dok je govorio, Nava'ijeve misli bile su negdje drugdje. Njegove su misli bile usredotočene na smrt i na mnogo oblika koje ona ima. U snovima

često je vidio anđele smrti, nepokretnih crnih krila, lica pokrivena dugačkim zagasitocrvenim velom, znak tihe, velike opasnosti. Tijekom nekoliko posljednjih noći anđeo mu je opet dolazio u snu, ali je svojim teškim krilima polagano micao gore-dolje, mlateći zrak tihim pištavim zvukom, a krvavi mu je veo klizio polagano niz lice, otkrivajući postupno zastrašujuće oči i usta. Iranac je nesvjesno zadrhtao, dok mu se pred očima opet pojavila jezovita slika. Predsjednik se, primijetivši njegovu tjeskobu, zabrinuto nagnuo prema njemu.Nešto nije u redu, gospodine Nava'i? Nava'i je odmahnuo glavom.Ne, dobro sam, hvala. Samo lagana drhtavica.Nastavio je govoriti, ponovno se obuzdavajući. Ničeg se nije trebao bojati. Anđeo je čekao čovjeka koji je sjedio njemu nasuprot. Čak ni predsjednik ne može pronaći sigurno utočište onda kada dođe trenutak smrti. Nitko se ne može oduprijeti anđelovu napadu kada skine veo s usana i napadne.

Peter Randall spustio je šalicu s kavom, odgurnuo stolicu i digao se od stola. Kasno je ručao i nije imao volje vratiti se na posao u Langlev poslijepodne. Telefonski poziv riješio bi problem i on bi ostatak dana mogao provesti odmarajući se. Od svog oporavka tijekom ljeta, radio je kao analitičar obavještajnih izvješća sa Srednjeg istoka u sjedištu CIA-e u Langlevu, ali srcem nije bio u tom poslu i znao je da ga od ostavke dijeli samo nekoliko mjeseci, možda tjedana. Još je bio dobro obaviješten o događajima u Iranu, ali sve mu se to činilo kao san, dalek i nejasan. Toliko je sebe uložio - nade, strahove i sjećanja - u Iran,

zemlju i ljude, ali se činilo kao daje sve to ponovno izgubio kad je otišao. To je bilo kao Vijetnam; noćne more umjesto snova, gorčina umjesto unutrašnjeg zadovoljstva koje je nekad tražio. Osjećao se kao da je bio pokraden, a onda ležerno odbačen.Nepopustljiva potreba, koja je zapaljena u njemu u bolnici u Teheranu, strahovito se intenzivirala dok je sjedio iza zastora u napola napuštenom zurkhaneu, promatrajući u crno odjevenog mulu s njegovim ministrantima. Tada je znao da gleda u lica ljudi koje je tražio, da izvor i značenje Fujikine smrti leži u toj kupolom nadsvođenoj i samo djelomice osvijetljenoj prostoriji. Randall je znao: da Tabataba'i i njegovi ljudi nisu došli i izazvali krvoproliće koje je uslijedilo, on je sam na kraju mogao izazvati istu užasnu osvetu. I nitko, ponajmanje jednoruki čovjek, ne bi pobjegao.No, njegov je povratak u Washington nakon svih tih događaja uslijedio prebrzo, nije imao vremena završiti s onim što se dogodilo, suprotstaviti se i nadvladati nasilje - i ono kojem je osvjedočio i ono što ga je osjećao u sebi. Tjedan dana nakon povratka nastupila je reakcija. Postao je letargičan, pasivan, nije osjećao volju ili smisao i dopustio je događajima i sistemima da oblikuju i urede njegov život. Bilo je kao da tone sve dublje u živi pijesak iz kojeg nema povratka. Nije potpuno izgubio smisao života, on se još u njemu skrivao nepromijenjen, ali je skraćen, slab i nejasan i on nije znao kako bi ga mogao pobuditi i ponovno rasplamsati.Razmišljao je o svemu tome krenuvši ka svome naslonjaču fotelji, otjerao mačku s njezinog najomiljenijeg mjesta i sjeo. Telefonirat će za

koju minutu. Bezvoljno je potražio jutarnje izdanje Washington Posta pipajući kraj stolice. Naslovi su ga toliko podsjećali na posao i na Iran da je rijetko čitao glavne novosti i udarne članke. Nezainteresirano je okrenuo lokalne stranice, tražeći nezahtjevne teme. Na četvrtoj stranici naišao je na članak o ubojstvu u Washingtonu:ŽENA NAĐENA UBIJENA U STANU Tijelo Fatime Natsir, Indonežanke s prebivalištem u Washingtonu, nađeno je sinoć u njezinom stanu u aveniji Wyoming. Gospođa Natsir, stara dvadeset i tri godine, zadavljena je, a napadač je još nepoznat.Njezino je golo tijelo pronašao posjetilac koji je imao ključ stana. U policijskom se izvješću od jutros navodi daje gospođa Natsir, koja je bila rastavljena i živjela sama, prije gušenja bila seksualno zlostavljana. Čini se daje njezino tijelo bilo u stanu barem dva dana prije nego je pronađeno. Rezultati autopsije očekuju se sutra. Nije bilo očitih znakova borbe u spavaćoj sobi gdje je tijelo pronađeno, što sugerira da je žrtva poznavala ubojicu i pozvala ga u stan. Policijsko izvješće spominje zanimljive črčkarije nađene na zidu iznad kreveta napisane ružem za usne i nalik na arapske grafite koji se mogu pronaći na uličnim zidovima po cijelom gradu.

Randallovo je srce zastalo, a zatim ponovno zakucalo. Krv mu je jurnula u glavu, ruke su mu se počele tresti. Objavljene su dvije fotografije. Na prvoj je bila žrtva za života, nasmijana, ležerna, lijepa, daleko od smrti koja ju je snašla u nedjelju navečer. Druga je fotografija prikazivala krevet i črčkarije po zidu. Slika je bila mutna, ali Randall nije trebao povećalo da pročita riječ.

Neizbrisivo mu se usjekla u pamćenje: fahisha. Strah i krv su ga slijedili, čak ovamo. Na trenutak gaje obuzela panika, vrtoglav osjećaj potpune ranjivosti, koji je gotovo istog trena zamijenjen nečim drugim, što bi teško mogao imenovati. To je bio osjećaj radosti pomiješan s bojazni, osjećaj koji doživi lovac kada konačno dođe do plijena. To je osjetio u mračnom zurkhaneu, gledajući bijelo odjevene muškarce u susjednoj prostoriji, čekajući trenutak kada će otvoriti vrata i izaći da ih sretne.Ustao je i otišao do telefona. Za nekoliko sekundi dobio je vezu s uredom Howarda Strakera u CIA-i, Langlev.- Randall je. Želim razgovarati s Howardom.- Žao mi je - odgovorio je glas Strakerove tajnice - ali gospodin Straker je prije sat vremena otišao u Bijelu kuću. Ima sastanak s predsjednikom u tri. Želite li ostaviti poruku?- Možete li ga nazvati u Bijelu Kuću?Žao mije, gospodine Randall, ali strogo je naredio da ga se ne ometa. Ako želite, ostavite poruku.Zaboga, ovo je previše važno za poruku. O čemu je sastanak? Koliko dugo će trajati?

Bojim se da vam ne mogu reći, sir.K vragu, moj status mi osigurava dovoljno velike sigurnosne ovlasti!Vaš status i ovlasti nisu razlog zbog kojeg vam ne mogu dati podatke, sir. Ni sama ne znam ništa o tome. O svemu su obaviještene samo osobe s vrlo uskog popisa. Morat ćete razgovarati osobno s gospodinom Strakerom. Ja vam ne mogu pomoći.Randall je bijesno zalupio slušalicu i nakon stanke opet okrenuo drugi broj. Ovaj je put spojen s Brandonom Stewartom.

Stewart ovdje.Halo Stewarte, ovdje Peter Randall.Što mogu učiniti za tebe, Peter?Želim znati što se danas događa? Howard Straker je otišao na sastanak u Bijelu kuću. Moram s njim stupiti u vezu, a njegova mi glupa tajnica kaže da moram ostaviti poruku.Hej, smiri se, Randalle. Mogu li ti ja kako pomoći?Znaš li što o tom sastanku s predsjednikom?Da, ali nemam ovlasti...Gledaj, ne zanima me o čemu se razgovara, ali možeš li mi barem reći ima li veze s Iranom?Stewart je oklijevao, a zatim odgovorio.Da, mislim da toliko mogu reći. Da, ima.Stewarte, ima li Iranaca na tom sastanku?- Oprosti, Peter, ne mogu...Prokletstvo, Stewarte, ovo je važno. Ima li vražjih Iranaca u Bijeloj kući?Možda mi možeš objasniti zašto želiš znati. Morat ćeš mi reći što... ?

Slušaj, oni su ovdje, u Washingtonu.Tko oni? O kome govoriš?- O skupini iz Qolhaka. Ne znam koliko ih je, ne znam zašto. Sve što znam jest da su ovdje.Na drugom je kraju linije nastala tišina. Kada je Stewart napokon progovorio, njegov se glas uočljivo promijenio: Randall je otkrio strah. Znači, sastanku je prisustvovao barem jedan Iranac.- Učinit ću što mogu da stupim u vezu s Predsjednikom.Nadam se da griješiš, Peter. Nadam se do Boga da griješiš, Peter.

Linija se prekinula. Randall je spustio slušalicu, zgrabio kaput i krenuo prema vratima. Bilo je tri i četrdeset i pet. Trebat će mu pet minuta do Bijele kuće ako pritisne gas.

Bilo je dogovoreno da se u četiri poslijepodne prekine sastanak s Nava'ijem dok predsjednik i vijeće za sigurnost ne rasprave0 prijedlozima. Iranski su uvjeti bili za sada uglavnom prihvatljivi i uključivali su spremnost da priznaju nezakonitost uhićenja talaca. Čarter je bio optimističan i laknulo mu je što se moguće rješenje mrtve točke ponudilo samo od sebe.Interni je telefon zazvonio i stenodaktilograf podigne slušalicu, slušajući pozorno ali ništa ne govoreći. Kad je spustio slušalicu, predsjednik ustane i, budući daje Iranac slijedio primjer, nasmiješi se i ispruži ruku. Želeći odgovoriti, Nava'i se spetljao s niskom tespiha koji je držao u desnoj ruci i potrgao uzicu na kraju gdje se krunica spaja u veliku »ručku« u koju su umetnute fine svilene rese. Zrnca su odskočila i popadala, svih devedeset1 devet, na tepih ispred Nava'ijevih i predsjednikovih nogu, kotrljajući se po sobi u svim pravcima. Instinktivno, svi su se prisutni sagnuli da pokupe zrnca prije nego se izgube ispod stolica i stolova. I predsjednik se sagnuo da pokupi pregršt zrnaca. Dok je to činio, nitko nije zamijetio neprimjetan Nava'ijev pokret kojim je odvezao gornju polovicu ručke tespiha i gurnuo je duž onoga što se pokazalo da je dvije stope dugačka žica glasovira, posljednja akvizicija iz trgovine glazbenim potrepštinama, dok se ručka nije zakačila za mali metalni čvor čvrsto zalemljen na drugom kraju. Zrnca su zbog širih

rupica lako prešla preko kraja žice kad ih je Nava'i raspustio, ali gornji dio ručke, izbušen da se dobro uklopi u žicu, čvrsto se zakačio za mali čvor. Kad se predsjednik uspravio, ispruživši ruku prema Nava'iju, ubojica je trgnuo sada smrtonosni komad žice, koju je na oba kraja držao malim ručkama, iznad Carterovog vrata, i iskoračivši stao iza svoje žrtve te čvrsto povukao žicu, dovoljno brzo da prereze predsjednikov vrat jednim jedinim pokretom.Sve se dogodilo jako brzo. Nava'i je obučen da ubija i bio je stručnjak u korištenju petlje. Već je nekoliko puta ubio na taj način, tiho i momentalno. Po svoj prilici, Carter je trebao biti mrtav čovjek, prerezanog grkljana i vratne žile kucavice. Ali, istog trenutka kad je potegnuo žicu, Nava'i je pogođen u nadlakticu, a zatim u bok s dva brzo ispaljena metka koja su došla s desne strane. Budući da je stajao blizu, odbačen je na pod i za sekundu su Straker i Pike stajali nad njim. Prvi je uzeo žičanu petlju, a ostali su pohitali pomoći predsjedniku. Za nekoliko sekundi pomoć je nahrupila kroz vrata, a za njima stražari sa svojim Magnumima. Nava'i je ležao na podu krvareći, a nedaleko od njega s desne je strane stajao stenodaktilograf držeći ga na nišanu svoje tridesetosmice. I on je, zapravo, bio agent tajne službe, postavljen na to mjesto već oko godinu dana, bez predsjednikova znanja, kao osiguranje u slučajevima poput ovog.Vani je bio sumrak i prvi je dan islamskog petnaestog stoljeća završavao i u Washingtonu. Na nebu iznad Capitola pojavila se jedna, usamljena zvijezda. Nebo nad Mekom bilo je posuto zvijezdama.

25. poglavlje

WASHINGTONSrijeda, 21. studenog do nedjelje, 25. studenog 1979.

Te se večeri u Washingtonu, miran i ne vidljivo potresen, predsjednik Carter prvi put obratio javnosti govoreći o mogućnosti uporabe sile u talačkoj krizi. Ako taoci ne budu bezuvjetno pušteni, rekao je, naredit će vojnu akciju protiv Irana.1 Midway - Nosač zrakoplova2 A WACS- kratica za »airborne worning and control«U roku od jednog sata od objave njegovog upozorenja, Pentagon je izjavio da mornarička borbena grupa kreće s Filipina u susret američkim vojnim brodovima koji patroliraju u Indijskom oceanu. U ožujku, borbena je grupa već bila napustila Filipine nakon izbijanja borbi između Sjevernog i Južnog Jemena, a sredinom listopada borbena je grupa predvođena pedeset i jednu tisuću tona teškim američkim Midwayem' ušla u regiju. Tri zrakoplova B-52 za zračni nadzor i tri zračno-desantna, obavještajna i kontrolna aviona, AWACS2, već su poletjela. Nosač zrakoplova Kittyhawk od šezdeset tisuća tona, u pratnji razarača te je noći napustio Subic Bay, krenuvši na zapad. U Norfolku, Virginia, Nimitz, nosač zrakoplova s nuklearnim pogonom, digao je sidro za Omanski zaljev; s više od devedeset tisuća tona pod punim

opterećenjem i s dužinom od tisuću devedeset i dvije stope, to je bio najveći ratni brod na svijetu. Nosio je osam eskadrila napadačkih, borbenih i protupodmorničkih zrakoplova, zajedno s određenim brojem obavještajnih zrakoplova E-2C- sveukupno više od devedeset zrakoplova. Kao i Kittyhawk, opremljen je s tri raketna sustava Sea Sparrow. Posadu je činilo tri tisuće i tristo mornara i tri tisuće zrakoplovaca. Homeinijev »de facto rat« postajao je više od rata riječima.

Nava'i je bez svijesti i obilno krvareći, odveden u vašingtonsku opću bolnicu blizu sjevernog dijela Anacostia Parka gdje je podvrgnut hitnoj operaciji. Prvi gaje metak pogodio u nadlakticu s prednje strane, odbivši se o donju humeralnu kost i kroz brahijalnu arteriju najprije prošao kroz pluća iznad osmog rebra, a zatim iza desnog bubrega izašao kroz donji dio leđa. Drugi ga je metak pogodio niže, oko struka, pogodivši drugo od neparnih rebara i opet skrenuo kroz leđa, bez oštećenja nekog vitalnog organa. Njegovo je stanje bilo ozbiljno, ali ne kritično i nakon operacije prebačen je u sobu na trećem katu. Vijest o pokušaju atentata skrivena je od medija, a u bolnici je rečeno daje Nava'i zadobio ozljede u vašingtonskoj zračnoj luci pri pokušaju bijega nakon što se s pištoljem pokušao ukrcati u zrakoplov za Los Angeles. Bolničko je osoblje zamoljeno za suradnju i tajnost jer ako priča procuri, može izazvati nasilje prema potpuno nevinim Irancima na cijelom teritoriju Sjedinjenih Država. Postavljena je danonoćna straža ispred Nava'ijeve sobe, a u FBI-jevom stožeru i u State Departmentu pripremali su se za ispitivanje zatvorenika kada dođe k svijesti. Agenti su

poslani u njegovu hotelsku sobUi gdje nisu našli opremu korištenu za izradu krivotvorenih dokumenata, ali su otkrili velik broj papira koje su smatrali nevažnima u prethodnim premetačinama, a svi su bili na perzijskom jeziku. Odnijeli su ih u Iranski ured State Departmenta da ih Pike i njegov tim rjrouče.Neuspjeli atentator brzo je došao k svijesti, ali liječnici nisu dopustili ispitivanje do četvrtka, kasno poslijepodne. Uz Randal-lovu pomoć Straker je vodio ispitivanje, a nazočni su bili predstavnici FBI-ja, Specijalne službe i State Departmenta. Strakera je bio najviše potresao ne sam događaj u Ovalnom uredu nego Randallova informacija da je Nava'i član skupine koju su lovili u Teheranu. Irančevi otisci prstiju odgovarali su otiscima prstiju nađenim u stanu Fatime Natsir, uključujući ruž kojim je pisao po zidu iznad kreveta. Straker, a ni Randall nisu mogli pretpostaviti točne razloge za pokušaj ubojstva, ali nisu dvojili, kao niti ostali u Washingtonu: da je Nava'i i uspio, javila bi se neka skupina u Teheranu ili drugdje koja bi za svoj čin preuzela odgovornost. Sastojala se ta grupa od gerilaca ili članova privremene vlade, rezultat bi bio isti: rat između dvije zemlje. Ništa ga ne bi moglo spriječiti.Straker je nakratko porazgovarao s Nava'ijem očekujući otpor, ali ga nije bilo. Iranac je želio govoriti, razjasniti stvari. Straker je uključio magnetofon i držao mikrofon blizu njegovih usana.Nava'i je govorio otvoreno, bez skanjivanja, iako je još osjećao bol.Sada znate da je mnogo toga što sam vam rekao laž. Neki su od dokumenata koje sam vam dao bili falsificirani. No, mnogo je rečenoga bila istina.

Ja pripadam Goruh-e Badru i mudžahedin sam već mnogo godina. Veza između ajatolaha Mehdavija Khanija i mudžahedina je onakva kako sam rekao i on je odgovoran za brzojav koji vas je upozorio na moju misiju. Istina je i da je ajatolah Marvdashi povezan s našom grupom. Ali, ja sam zapravo došao ovamo kao dio posebnog mudžahedinskog zadatka s potpuno drugim ciljem. Vi znate da je trinaestog svibnja ove godine ajatolah Khalkhali izdao fatvu, priopćenje o smrtnoj kazni za šaha i članove njegove obitelji. Nakon mjesec dana, obećao je nagradu od sto i četrdeset milijuna dolara onome tko izvrši kaznu, naglasivši da će se onaj koji umre tijekom provođenja kazne smatrati mučenikom za islamsku ideju. Zatim je, prvog kolovoza, oformio svoju »Crvenu vojsku«, Jashn-e Sorkh i povjerio njezinim članovima odgovornost da obave šahovo smaknuće, ali i smaknuće drugih neprijatelja revolucije. Ja sam bio jedan od prvih regruta Crvene vojske.Nekoliko se članova Goruh-e Badra pridružilo Khalkhalijevoj vojsci i mi smo kao grupa planirali otputovati u Meksiko, gdje su boravili šah i njegova obitelj. No, prije mjesec dana čuli smo daje premješten u njujoršku bolnicu Cornell Medical Center u i ondje je bio pod prismotrom na sedamnaestom katu. Naša je prva reakcija bila nastaviti s prvotnim planom da odemo u Meksiko gdje bismo pogubili šahovu ženu i prijestolonasljednika princa Rezu, no onda smo shvatili da bi ubojstvo šaha u srcu New Yorka bila velika pobjeda za našu stvar. Stoga smo odvojeno doputovali u New York početkom ovog mjeseca, sastali se i počeli kovati plan. Nabavili smo pištolje i eksploziv uz pomoć veza u New Yorku i svaki se dan netko od nas pridružio iranskim

studentima koji su prosvjedovali ispred bolnice. Na taj smo način dobili općenitu sliku prostorija u zgradi i shvatili da napad moramo izvesti noću. Bili smo u New Yorku tek nekoliko dana kada su američki taoci oteti u Teheranu i odmah smo shvatili da bi ovaj incident uzrokovao dramatične promjene u odnosima između naših dviju zemalja. Razgovarali smo kako bismo mogli pokazati solidarnost sa studentima. Predloženo je da ubijemo i šaha i predsjednika Sjedinjenih Država - to bi bio simboličan čin neobične važnosti.- Polovica je naše grupe izabrana da ostane u New Yorku, dok smo mi ostali došli u Washington da razradimo plan. Složili smo se daje prvi dan muharema, početak novog stoljeća, najprikladniji dan za smaknuće i u skladu smo s tim napravili plan. Na kraju smo se dogovorili da plan uključuje samo mene. Ako krene loše - kao što i jest - samo ću ja biti ubijen ili uhićen, a ostali se mogu vratiti u New York, pregrupirati i nastaviti borbu. Ostatak znate.Randallu se Nava'ijeva priča činila uvjerljivom, ali bilo je puno nejasnoća oko ciljeva i aktivnosti skupine. Kad je Iranac završio, bilo mu je dozvoljeno da ga on ispita.- Nava'i - započeo je. - Ne znam je li išta od ovoga što si nam rekao istina, ali to zasigurno nije cijela priča. Reći ćeš mi ono što želim znati, čak i ako budem morao polagano izvlačiti iz tebe. Mislim da me nitko od ove gospode neće zaustaviti. Prvo, želim znati tko su bila Sedmorica i koji im je bio cilj.Nava'i je iznenađeno pogledao Amerikanca, a zatim se nasmiješio.

- Izabrani su da obave zadatke slične ovome. -Ti si bio jedan od njih? Bio si sedmi? Iranac je kimnuo.Ti si bio prvi koji je poslan obaviti zadatak? Ponovno je kimnuo.Tko su ostali koji trebaju biti ubijeni? Nava'i je šutio, gledajući u svog isljednika.Jedan je od njih Sadat? - Randall je nastavio. Iranac je odmahnuo glavom.Ne znam.- Jesu li sedmorica zamijenjena, onako kao stoje onih sedam iz Qolhaka zamijenjeno? Ili si ti posljednji?Bilo je mnogo Sedmorica. Nikad ne postoji posljednji.Lažeš, proklet bio!Howard Straker je zakoračio naprijed, uhvativši Randalla za ruku i smirujući ga.- Peter, nemoj dopustiti da te razljuti. Smiri se. -U redu je.Randall je smirio svoj bijes i vratio se ispitivanju. Sjetio se Mo'inijevog ispitivanja.Stoje mač? -Al-Sayf.Ne želim arapski prijevod, želim znati što je to. Iranac se nasmiješio samozadovoljno.Ne što. Tko.Onda, tko?Mač je izvučen iz korica.Gdje?U svetištu.Randall se namrštio, a zatim mu je pogled otvrdnuo kad je shvatio što Nava'i misli.U Meki? Mahdi? On pripada tvojoj grupi? Iranac nije ništa odgovarao, samo se smješkao.Što su Koplja? Ili tko su?

Tihi se lik na krevetu nastavio smiješiti. Randall je nastavio s pitanjima:- Ono su njegovi vojnici, oni koji su zauzeli džamiju? Nava'ijeve su oči bile usmjerene u jednu točku, a usne čvrstostisnute.Straker priđe Randallu i šapne mu:- Za danas je dosta ispitivanja, Peter. Iscrpljen je fizički i psihički. Nećeš više puno iz njega izvući. Razmotrimo ono što smo doznali.

Za tri dana Straker je sazvao sastanak na koji su pozvani Randall, Arthur Pike i predstavnici FBI-ja i Agencije za nacionalnu sigurnost. Sve je ovlasti oko istrage imao Pike i služba za iranske poslove, ali je Strakeru povjereno da rješava svakodnevne probleme. Na temelju informacija koje je izvukao od Nava'ija za vrijeme ispitivanja, Straker je pokušao, do sada neuspješno, napraviti profil skupine kojoj je atentator pripadao. Pojedinosti su proslijeđene obavještajnim službama širom svijeta, ali potreba da se mnoge značajke afere zadrže u tajnosti rezultirala je minimalnim povratnim informacijama. Puno značajniji rezultati postignuti su istragom usmjerenom na jedan predmet koji je FBI pronašao u Irančevoj hotelskoj sobi.Bila je to fotografija mladića u američkoj akademskoj odori s posvetom »Mom dragom prijatelju Huseinu od Fariduna, na dan promocije, srpanj 1975.«. Na poleđini je drukčijim rukopisom bio napisan stih iz četvrtog poglavlja Kurana: »Bog ne voli izdajice i grešnike«, popraćen riječima: »Ništa ne smije biti zaboravljeno«. Načinjene su i podijeljene kopije fotografije te je mladić sa slike ubrzo identificiran. Netko je prepoznao diplomantsku odjeću Masačusetskog instituta za

tehnologiju. Na bostonskom institutu mladića su prepoznali: bio je to Faridun Amirzadeh, Iranac rođen u Teheranu 1948. koji je studirao na sveučilištu I ahlavi u Shirazu prije dolaska na MIT zbog poslijediplomskog istraživanja na polju nuklearne fizike. Vratio se u Iran s titulom doktora znanosti 1975., ali je početkom 1977. opet bio u Bostonu, raspitujući se među svojim bivšim profesorima kako bi američku vladu mogao izvijestiti o nekom međunarodno važnom problemu. Prije nego se na njegovo raspitivanje moglo reagirati, pozvan je da se vrati u Iran - vjeruje se da gaje žena pozvala jer im je kći teško oboljela - i od tada se za njega nije čulo.Dva je dana nakon što je ova informacija došla s MIT-a, pristiglo je i izvješće zapadnonjemačke službe za zaštitu državnog poretka, Bundesamtfur verfassungsschutz ili skraćeno BfV - ustvari zapadnonjemačke tajne državne policije. Njihovo je izvješće poslano kao odgovor na rutinsko traženje informacija od svih većih zapadnih obavještajnih i sigurnosnih službi. Zapadna je Njemačka zbog velikog broja iranskih imigranata i opasnosti koja je prijetila od iranskih marksista koji žive u Istočnoj Njemačkoj, pomno pratila ljude te nacionalnosti koji žive unutar njenih granica ili ih putujući prelaze. Konfederacija iranskih studenata u Zapadnoj Njemačkoj bila je jedna od najmilitantnijih antišahovski usmjerenih grupa u Europi prije revolucije. Suprotno, akcija koju je zapadnonjemačka policija poduzela slijedeći naredbe šahu naklonjene vlade u Bonnu, protiv iranskih prosvjednika bila je zabilježena zbog svoje posebne brutalnosti.Računalo BfV u Kolnu bilo je prepuno informacija od INPOL-ovog računala Saveznog odsjeka za

kriminalistička istraživanja u Wiesbadenu, otkrivajući daje Faridun Amirzadeh bio osumnjičen kao terorist. Otkrivena je prva karika u dugačkom lancu.Howard Straker pogledao je lica ljudi ispred sebe. Svaki je čovjek ovdje bio zabrinut, svaki je od njih imao nadređene koji su nestrpljivo čekali neugodne informacije i rezultate koji će im omogućiti da shvate što se dogodilo i da podijele krivicu - po mogućnosti izvan vlastitog odsjeka. I sam je Straker bio pod takvim pritiskom, ali je barem imao prethodnog iskustva iz Irana i naučio je iz prve ruke kako Nava'ijeva grupa može biti neuhvatljiva. Nije se usudio nadati brzim rezultatima - nesiguran da bi ovi uopće mogli biti korisni - ali je napokon barem imao nešto vrijedno stoje mogao objaviti. Otvorio je tanki dosje s vrlo malo materijala koji je do sada mogao skupiti. Nakašljao se, a tišina puna očekivanja ispunila je sobu.- Gospodo - započeo je - svi ste vidjeli kopije fotografije pronađene u Nava'ijevoj sobi i čuli ste MIT-ovo izvješće. Ovo što smo upravo doznali od Nijemaca je puno zanimljivije, ali i pomalo uznemirujuće. Amirzadeh, čovjek s fotografije, upisan je u njihovom Odsjeku za kriminalističko istraživanje u kategoriji Befa-K terorista nakon posjeta Hamburgu 1977. godine, gdje se susreo s profesorom Ernstom Kleiberom, direktorom privatne zapadnonjemačke raketne kompanije koja se zove DRASAG. To su inicijali od Deutsche Rakete und Satellit Gesellschaft - njemačka raketna i satelitska kompanija. DRASAG je osnovao Kle-iber u Zapadnoj Njemačkoj potkraj pedesetih zajedno s nekim drugim znanstvenicima kako bi proizvodili i prodavali modificiranu verziju V-21 rakete, koju

je Werner von Braun napravio u Peenemundeu za vrijeme rata. DRASAG-ova je raketa jeftinija. Napravljena je od masovno proizvedenih komponenti i sagrađena od dva spremnika s malim dvomotornim modulima koji se mogu sklopiti u etapama. DRASAG-ovi su znanstvenici prevladali osnovni čimbenik cijene kod običnih raketa, uporabu krutog goriva kombiniranog s tekućim hidrogenom i kisikom zamijenivši novom tehnologijom baziranom na uporabi dušične kiseline i parafina.Nekoliko godina prije Amirzadehova kontakta s Kleiberom -naravno, to možda nije bio prvi kontakt - njemačka kompanija je postigla dogovor s predsjednikom Ugande, Idijem Aminom, koji im je dao potpune ovlasti nad područjem zemlje površine trideset tisuća četvornih milja na središnjoj visoravni oko jezera Kyoga. To je trebalo biti pokusno zemljište za DRASAG-ove rakete, ali je kompanija uspjela dobiti i neka prilično zapanjujuća prava. Mogli su napraviti uzletišta, podignuti lansirne rampe i postaviti promatračnice, telekomunikacijske i radarske uređaje, izgraditi ceste, željezničke pruge, bolnice - drugim riječima gotovo stvoriti to prokleto mjesto. Naravno, zauzvrat za sve to naš bi prijatelj Amin dobio '^rve proizvedene rakete, spremne za akciju.1 V-2 - kratica za njemački naziv »oružje za odmazdu broj 2« -Vergeltungwaffe, raketno oružje što ga je Treći Reich upotrebljavao potkraj rata; tijekom 1944. i 1945. proizvedeno je oko tisuću raketa razorne moći, od toga je 660 bačeno na London.Kompanija je tvrdila da se rakete proizvode za zemlje Trećeg svijeta, koje su željele postaviti komunikacijske i nadzorne sate

lite u orbitu, a možda to i jest točno. No, činjenica je da se ove rakete mogu prilagoditi za lansiranje projektila. Najveći uređaj koji su imali u planu trebao je imati pogon od stotinu motora, koji bi mogli lansirati deset tona tereta u orbitu. Koliko znamo, neke od njihovih raketa imaju domet od oko dvjesto milja. Ne treba vam napominjati da se sve što može lansirati satelit, može dodatno osposobiti bojnom glavom bez imalo muke. A sve što može biti opremljeno bojnom glavom, može biti opremljeno i nuklearnom glavom. Novija izvješća sugeriraju da je, čak i prije poraza Velikog Tate1, kompanija vodila pregovore o preseljenju na sjever, u Libiju, gdje im je Gaddafi planirao pružiti dom. Iz očitih su razloga Zapadni Nijemci budno pratili DRASAG-ove aktivnosti. BfV je pažljivo promatrao kretanje predstavnika kompanije i njihove kontakte unutar granica Savezne Republike Njemačke, tako daje Amirzadehov posjet Kleiberu 1977. rutinski zabilježena. Čini se daje nakon odlaska iz Hamburga bio pod prismotrom zapadnonjemačkih kontrolnih pograničnih snaga na frankfurtskom aerodromu, gdje se ukrcao na Lufthansin avion za Entebbe. Pogranične snage su napravile kopije fotografije iz putovnice osumnjičenog i poslali su Amirzadehovu fotografiju BfV-u. BfV kaže da odgovara onoj koju smo im mi poslali: to je isti čovjek. Nijemci su bili od velike pomoći. Poslali su nam presliku Amirzadehovog dosjea, a ja sam napravio dodatne kopije za svakog od vas. Imam također kopije četiri vrlo kratka dosjea koje posjeduju Nijemci, četvorice drugih Iranaca povezanih s DRA-SAG-om. Dosjei nam ne govore mnogo i ne daju nam nikakve tragove o povezanosti ove četvorice i Amirzadeha ili Nava'ija. I usput,

Nijemci misle da nemaju ništa o Nava'iju - barem ne pod tim imenom. Savjetujem da zamolimo obavještajno vijeće da zatraži pomoć od zapadnonjemačke obavještajne službe, Bundesnachrichtendienst, za suradnju s nama i BfV-om u ovom slučaju. Imam li vaše odobrenje?Svi su prisutni podigli ruku i Straker je to pribilježio. Kimnuo je i sjeo. U donjem dijelu sobe Peter Randall ponovno podigne ruku.- Da, Peter? - upitao je Straker.- Howarde, spomenuo si projektile. Zvuči suludo, ali misliš li da bi se oni mogli kriti pod nazivom »Kopija«? Mo'ini je rekao: »Koplja su spremna.«Straker se pridigne sa stolice, držeći šake na naslonu, gledajući Randalla. Ako je Peter u pravu, teror je tek trebao započeti.

1 Veliki Tata - nadimak Idi Amina (Dada); svrgnut je i pogubljen zbog strahovlade koju je provodio, čak se govorilo i o tome daje bio kanibal.

WASHINGTON 21.-25. studenog 1979.

Straker, Randall i njihovi kolege nekoliko su puta ispitivali Nava-'ija, ali iako je govorio naizgled iskreno i otvoreno o mnogim stvarima, nije spominjao detalje o članstvu i planovima skupine za koju je tvrdio da se nalazi u Sjedinjenim Državama. Novost daje državna policija u Minnesoti uhitila četvoricu Iranaca optužujući ih za pripremanje otmice guvernera očito je potvrdila njegovu priču. Tri dana poslije, FBI je uhitio osmoricu mladih Iranaca dok su se ukrcavali na let za New York na baltimorsko-njujorškom aerodromu. Nosili su puške, teleskopske ciljnike i streljivo. No, povjerenje u istinitost priče ponovno je

poljuljano kada je utvrđeno da se priče dvanaestorice uhićenih terorista potpuno razlikuju od Nava'ijeve. Ekspertni tim je ponovno pregledavao Nava'ijeve izvorne dokumente kao i papire pronađene u stanu, ali je postignut vrlo malen napredak.Svake se večeri Randall iz svog ureda ili iz bolnice vraćao kući zabrinutiji nego prije. Mučilo ga je nešto što nije mogao izdvojiti niti imenovati. Posljednji su ga događaji u Iranu zaplašili, iako je shvaćao uzroke i značenje tih događaja bolje od većine ljudi. Problem nije dolazio samo od Irana, nego šire, od cijelog islamskog svijeta. Nešto je ružno i nezapamćeno zaprijetilo civilizaciji, demokraciji i cijeloj zapadnoj liberalnoj tradiciji. Rastući bijes i arogancija militantnog islama oduzimali su mu san noću, više nego što je rastući teror nacizma remetio snove njegovog oca sredinom tridesetih godina.Straker i ostali koji su vodili ispitivanje željeli su primijeniti lijekove za istinu ili uporabiti detektor laži za Nava'ija, ali

26. poglavljedežurni liječnik to ne bi dopustio dok je pacijent u bolnici. Nakon što je za 3. prosinca utvrđen datum otpuštanja iz bolnice, dogovoreno je da se Nava'i prebaci u strogo povjerljivu jedinicu stožera marinaca u Istočnom Arlingtonu, gdje se mogu koristiti mnogo uvjerljivije tehnike.Straker je Irancu dao na znanje da će upotrijebiti oštrije mjere ako nastavi izbjegavati ispitivanje.

Nava'i mu se jednostavno nasmijao i nastavio šutjeti.

HAMBURGPonedjeljak, 26. studenog 1979.

Kurt Miiller, direktor hamburškog odsjeka Bundesamta fur Ver-fassungsschutz, otvorio je sto trideset i drugi dosje tog dana. Otkad ih je Washington zamolio za pomoć na slučaju Amirzadeh /DRASAG, utrošio je sate i sate prekovremenog rada slijedeći sve dostupne tragove. Svu je svoju energiju usredotočio na ovaj slučaj. Strogo uzevši, stvar nije imala nikakve veze sa Zapadnim Nijemcima. Amirzadeh i njegovi prijatelji nisu počinili nikakav zločin u Saveznoj Republici Njemačkoj, a DRASAG je bila legalna - iako sumnjiva - kompanija. Ali, ne morate počiniti, čak niti planirati zločin da vam se ime i podaci nađu u vizbadenskom računalu, ili da postanete predmetom osobitog zanimanja BfV-a. Zbog toga što su pokušali ne isticati stvari, bilo je očito da su Amerikanci na tragu nečem uistinu velikom. I Miiller se jako zainteresirao za DRASAG i njegove aktivnosti tijekom nekoliko godina.Znao je tla su dvojica ili trojica od znanstvenika uključenih u izradu DRASAG-ovih raketa bili bivši nacisti, kao i nekoliko financijskih jamaca kompanije: ništa ilegalno i zasigurno ne neobično u Zapadnoj Njemačkoj, ali, istovremeno nimalo umirujuće. Tijekom godina pojedinci iz nekoliko zemalja posjećivali su urede kompanije. Uglavnom su bili iz zemalja u razvoju s velikim vojnim poračunom - Libije, Pakistana, Ugande, Kenije, Brazila i Indonezije. Uglavnom, osim u nekoliko

slučajeva, to su bili službeni predstavnici i željeli su razgovarati o potencijaluraketa i onome što je eufemistički nazvano »program satelitskog nadzora«, a poslale su ih vlade njihovih zemalja. Ali, petorica Iranaca koji su posjetili DRASAG u razdoblju između 1976. i 1979. zbunili su policiju jer nisu imali nikakve očite veze sa šahovim režimom. Inače sklono suradnji, iransko je veleposlanstvo u Bonnu tvrdilo da nema spoznaja o njihovom boravku u zemlji te da ne zna ništa o njima i njihovim aktivnostima.Od kada je počeo raditi na dosjeima, Müller je vrlo malo otkrio. Dvojica su Iranaca posjetila DRASAG: jedan u svibnju 1976., drugi u srpnju 1977.godine. BfV ih je promatrao i pratio uspostavljanje kontakata s vodećim članovima Deutsche Aktion-gruppe, najveće od dvadeset i tri zapadnonjemačke neonacističke organizacije. Nakon susreta s fašističkom grupom, oba su otputovala u Švicarsku, gdje su dvije noći proveli u Zürichu prije povratka u Teheran preko Frankfurta. Amirzadeh - koji je posjetio Hamburg u kolovozu 1977. - i još jedan od petorice nakon posjeta DRASAG-u načinili su izlet u Ugandu, vjerojatno- da ondje pozorno razgledaju gradilište kompanije. Peti je otišao u New York, osiguravajući time prvu izravnu vezu sa Sjedinjenim Državama.Što je bio posao dvojice Iranaca koji su otišli u Zürich? Upozoren od Bonna na švicarsku vezu, Washington je zatražio od vlasti u Bernu da provedu hitnu istragu s nadom da će nešto otkriti. Prema švicarskim zakonima takva bi istraga bila sve samo ne jednostavna, ali je švicarska vlada već pokazala svoju zabrinutost za američku poziciju u odnosu prema Iranu, dopustivši svom

veleposlanstvu u Teheranu da predstavlja Sjedinjene Države, a sadašnji je slučaj dovoljno povezan s iranskom krizom da opravda mali stupanj tolerancije u radu obavještajnog ureda.Po svoj prilici, Švicarci im nikad ne bi ušli u trag. Ali, onog trenutka kad je otvorio dosje, Müller je znao da ima trag na koji su čekali. To je bio osobni dosje Hellmuta Schleichera, blagajnika Deutsche Aktiongruppe. Müllerove su ruke drhtale od uzbuđenja dok je proučavao sadržaj dosjea. Samo tjedan dana prije, nijedan od ovih podataka ne bi posebno privukao pozornost: sada je sve imalo smisla, i te kakvog smisla.Početkom lipnja 1976. i u kolovozu 1977. Schleicher je primio čekove od muslimanske dobrotvorne organizacije sa sjedištem u Zurichu, poznate kao Organization Charitable de I Aide Musulmane ili OCAM, s uredima na mondenoj Bahnhofstrasse. Iz nekog razloga, dvije uplate - od respektabilnih pedeset, odnosno šezdeset tisuća švicarskih franaka - prošle su neprimjetno. Miiller je brzo provjerio i otkrio da su poslije nekoliko dana upravo ti iznosi uplaćeni na račun Aktiongruppe i registrirani kao osobni Schleicherovi doprinosi. Miiller je uzeo slušalicu i okrenuo broj jednog prijatelja u državnoj poreznoj upravi.Nakon podužeg razgovora, doznao je da je između 1975. i 1979. godine barem dvanaest uplata, u ukupnom iznosu od pet stotina tisuća švicarskih franaka OCAM uplatio na DRASAG-ov račun u Hamburgu. U popratnoj poreznoj izjavi te su uplate opravdane kao doprinos uspješnim radovima koje DRASAG izvodi u Ugandi, dok je OCAM opisan kao dobrotvorna ustanova koju je 1970. godine osnovalo nekoliko iranskih poslovnih ljudi s ciljem

osiguravanja pomoći siromašnim muslimanima u zemljama u razvoju u Africi i drugdje.

27. poglavlje

MEKAPonedjeljak, 26. studenog 1979.

Već danima krvava je bitka bjesnila između vojnih snaga saudijske vlade i skupine pobunjenika predvođenih Muhamedom ibn Abd Alahom i njegovim šurjakom Juhaimanom. Akcija protiv pobunjenika bila je brza, ali neodlučna i neučinkovita. Pod vodstvom princa sultana ibn Abd al-Aziza, zrakoplovi C-130 Hercules poslani su u Tabuk i Khamis Mushavt da prevezu postrojbe i do sredine poslijepodneva svih je šesto ljudi specijalnih snaga sigurnosti bilo u Meki. Iz Rijada su poslana pojačanja policije i Narodne garde. Kad je pala noć, naređenje prekid veza s džamijom i prekid dovoda električne energije. U mraku su vojnici opkolili zdanje mošeje, ali su ih oštrooki snajperisti smješteni u minaretima skidali kao od šale.Sutradan je organiziran helikopterski napad s nadom da se prodre u džamiju. Dok su se sultanove trupe bespomoćno vrtjele na otvorenom dvorištu, Mahdijevi su snajperisti gađali razarajućom preciznošću. Više puta su helikopteri ulijetali, očajnički pokušavajući ubaciti ljude u dvorište, ali svaki su put Saudijci odbijeni s mnogo žrtava.

U petak vladine su snage, potpomognute izjavom saudijskog svećenstva koje je dopustilo tu vojnu akciju u džamiji, napale zgradu u velikom broju. Limenke s plinom dobivene iz američke ambasade uporabljene su protiv pobunjenika; pobunjenici su prisiljeni da siđu s minareta i gornjih katova zgrade i gurnuti do ulaza u podrum koji je bio smješten duboko ispod dvorišta. Tijekom subote i nedjelje, vatra je iz pištolja i automata praskala i štektala kroz prazan prostor velikog svetišta. Iza improviziranih barikada, Mahdi i njegovi sljedbenici odolijevali su jačem neprijatelju, naplaćujući užasan danak za svakog izgubljenog čovjeka.Pobunjenici nisu znali ništa o onome što se događa vani, ali Mahdi je s njima razgovarao u zatišju između borbi, hrabreći ih da se bore do kraja. Tvrdio je da saudijske vlasti kriju činjenicu o atentatu na predsjednika Sjedinjenih Država i da počinje rat između Amerike i islamskog svijeta. Kad bi barem mogli izdržati još nekoliko dana, do desetog dana mjeseca muharema ili malo duže, veliki bi džihad bio u tijeku i oni bi bili pozvani iz Velike džamije povesti islamsku vojsku protiv snaga nevjernika.Danas, u ponedjeljak, ostaci Mahdijeve grupe, njih gotovo dvjesto, uključujući žene i djecu, bili su skupljeni u labirintu podzemnih tunela i podruma koji su se ispreplitali ispod mošeje poput divovskih mravinjaka. Ovih podzemnih prostorija, poznatih kao khalawi ili skloništa, bilo je tristotinjak. Bili su izgrađeni od sive lave na kojoj je izgrađena Meka prije mnogo stoljeća; nezdrave rupe namijenjene strogim meditacijama puritanskih pobožnika.

Kada god je bilo zatišje u pucnjavi, tišina je bila gotovo nepodnošljiva. Nije to bila jedna tišina, već mnogo tišina, svaka s vlastitom građom. Nije bilo ni dana ni noći, samo kratki periodi spavanja i grčevi od gladi, koji su se pojačavali kako su zalihe riže i datulja presušile. Smrad je bio užasan, ustajao vonj tunela pomiješan sa zadahom provizornih zahoda i širećim mirisom straha. S vremena na vrijeme, maglica suzavca donesena u tunel prisilila je pobunjenike da pritisnu rupčiće na usta i nos kako bi mogli disati. Mrak se rastezao svuda oko njih, proparan tek bljeskom vatre u trenucima bitke.Mahdi je bio posvuda. Činilo se da nikada ne spava niti gubi nadu. Više je puta podigao ljude na rubu očaja šapnuvši im nekoliko riječi ili dotaknuvši ih rukom. Igrao je svoju ulogu u borbi koja nije jenjavala, neopazice jureći rovovima i pucajući u nejasne obrise vladinih vojnika, pozivajući ih da polože oružje i pridruže se njima u boju na strani istine. Njegov glas odzvanjao je tunelima, tonom sigurnog autoriteta plašeći neprijatelja i jačajući samopouzdanje svojih sljedbenika.Kasno te noći sjedio je blizu borbenih položaja s Juhaimanom ibn Saifom i svojim iranskim savjetnikom. Svaki je napad tjerao njega i njegove ljude sve dublje u tunele, gaseći svaku nadu u bijeg. U svakom bi napadu neki njegov borac bio ubijen, drugi ranjen, a svi potpuno iscrpljeni. Ipak, nije bilo izbora, već nastaviti se boriti do posljednjih zaliha snage i streljiva. Nisu imali iluzija o sudbini koja ih očekuje ako budu zarobljeni.

Muhamed ibn Abd Alah bio je umoran. Stvari se nisu razvijale prema planu i njegove su misli bile

ispunjene strepnjom i dvojbama koje se nije usudio izgovoriti ljudima oko sebe. Nije mogao naslutiti što se dogodilo. Bog ga je napustio usprkos svemu? To je bila jedina misao koju ne bi mogao podnijeti. Ili Husein Nava'i nije obavio svoj zadatak? Je li predsjednik Čarter još uvijek živ, a rat s nevjernicima neobjavljen. On je odigrao svoju ulogu, podigavši ustanak u svetištu u dogovoreno vrijeme, ali sada je uzaludno čekao vijesti o pobunama na drugim mjestima, glas daje kucnuo čas i počela završna bitka. Strepio je da ga ne zarobe živog, ismiju i ispsuju i odrube mu glavu dok bi rulja stajala rugajući se.Do sada vladine trupe nisu kretale u totalni napad, nesigurne u broj ljudi u tunelima, zasigurno dobivši naredbu da pobunjenike izvedu žive kako bi im se javno sudilo i odredilo kaznu prema islamskom zakonu. Ali Muhamed ibn Abd Alah znao je da će ubrzo nestati strpljenje vladinih zapovjednika i započeti konačna bitka za džamiju. Koristit će plin, ručne granate, možda čak i bacače plamena. I nitko neće pobjeći.Iznenada, začuje se vrisak slijeva, popraćen pucnjevima. Težak, tutnjajući zvuk, potmula grmljavina tupo je odjekivala u šupljim podzemnim prostorijama. Iako iscrpljen, Mahdi je skočio na noge kad i dvojica njegovih suboraca. Zgrabili su oružje i potrčali u smjeru buke. Saudijski vojnici unosili su neku vrstu teškog naoružanja. Pripremao se novi napad i dok je trčao kroz tunele, Muhamed ibn Abd Alah tiho je molio.- O, Bože - preklinjao je - budi nam u pomoći. Ne ostavi me umrijeti ovdje u mraku. Izbavio si me iz pustinje i doveo ovamo, u Tvoju kuću. Sada, nadomak pobjede, nemoj me napustiti.

Zasljepljujuće svjetlo bljesnulo je poput upaljene divovske nebeske svjetiljke, kupajući tunele u bijelom sjaju svjetlijem od podnevnog blještavila sunca.

28. poglavlje

WASHINGTONUtorak, 27. studenog - srijeda, 28. studenog 1979.

Informacija o OCAM-u i njegovim poslovima poslana je iz Berna u Bonn, a odatle u Washington u nedjelju, 25. studenog. U stožeru FBI-ja sazvan je hitan sastanak radi procjene novih podataka. Do sada, pronađena je samo jedna prilično neshvatljiva povezanost između DRASAG-a i Deutsche Aktiongruppe i Sjedinjenih Država: posjet jednog od petorice Iranaca New Yorku 1975. godine. Taj je trag vrijedilo slijediti. Nekoliko je prijedloga ponuđeno s obzirom na prirodu upletenog posla, ali svi su se složili da je OCAM nešto više od crnog fonda osnovanog radi raspodjele novca pojedincima i grupama koji su tražili isplatu. Pitanje koje su svi postavljali bilo je: tko je osnovao OCAM? Švicarski je zakon zabranjivao otkrivanje takvih pojedinosti i koliko je god Bern bio kooperativan, previše je zakonskih ograničenja priječilo da brzo dobiju tu informaciju, ako bi je uopće i dobili.Postojala je velika vjerojatnost, s obzirom na iranske veze, da je crni fond povezan s lancem droge pa je zamoljen FBI-ev Odjel za narkotike da pribavi podatke o svim Irancima u New Yorku

osuđenim ili osumnjičenim za krijumčarenje, raspačavanje ili prodaju droge. Do nedjelje poslijepodne bila je umnožena dugačka lista. Ostavljajući po strani sitne varalice, one osuđene prije 1975. godine i deportirane, na popisu je ostalo još sedamnaest imena: desetorica su bili nedavno osuđeni, a sedmorica osumnjičeni.Među tih sedam bio je i Muhamed Ahmadi. »Narkotici« su se već dvije godine zanimali za njega i imali više nego dovoljno dokaza za uhićenje. Nisu to učinili zbog dva razloga. Jedan je što bi ih povremeno nehotice odveo do neke od svojih veza na njujorškom tržištu droga. Drugi je razlog bio što njegov način života, bankovni račun i poslovni interesi jednostavno nisu omogućavali ni objašnjavali goleme iznose novca za koje su Narkotici vjerovali da je prošao kroz njegove ruke i stoga su radije čekali da ih navede na trag i izvor novca prije nego ga zaskoče.Sada se činilo da su na tragu. Ahmadijev dom i ured istovremeno su pretraženi u utorak navečer. Ahmadi, koji se prije dva dana vratio iz Teherana u New York, bio je uhićen pod optužbom pripremljenom prije više od dvije godine, a oduzeta mu je i velika količina dokumentacije. Djelujući po uputama iz Washingtona, njujorški Odjel za narkotike uputio je FBI-evom stožeru sve spise pronađene u Ahmadijevom stanu i uredu.Neki su dokumenti odmah predani na ispitivanje. To je bio debeo spis pronađen u uredskom zidnom sefu. Spis je imao oznaku na perzijskom i engleskom jeziku: »Muslimanska humanitarna organizacija«, i sadržavao je detaljni pregled podataka0 novcu koji je uplaćen i isplaćen s računa dobrotvorne organizacije u Zurichu. Nekoliko drugih spisa nađenih također u sefu sadržavali su

dodatne informacije o DRASAG-u i s njim povezanim predmetima.Trebao je čitav dan za provizornu procjenu spisa i drugih isprava. Agent zadužen za istragu, Frank Brightman, odmah je pokazao potpuno izvješće direktoru za unutarnje operacije FBI-a Marvinu Tayloru. Taylor, jedan nemaštovit čovjek koji je postupno stvarao karijeru u Birou zastupajući politiku opreza, uvijek u skladu sa stavovima svojih nadređenih, osjetio je da bojazan raste u njemu dok je čitao sažetak izvješća.- Ovo j e istina? - pitao j e moleći Boga da nije.- Ne bih ti to pokazao da sam dvojio - odgovorio je Brightman. - I to nije sve. Imamo još puno posla na tim spisima, a čak i tada bit će mnogo više istraživanja na europskom kraju. Ahmadi neće progovoriti. Njegova žena i kći nisu sklone suradnji, ali kažu da ništa ne znaju i vjerujemo da govore istinu. Čak1 ako je tako, imamo prilično jasnu sliku.- Pakleno zastrašujuća slika. No, dobro, dogovorit ću sastanak sa šefovima obavještajnih službi da čuju izvješće i odluku ću prepustiti njima. Napravite dovoljno kopija i neka ostanu tajne. Ne želim da niti riječ od svega ovog dođe do pogrešnih ušiju.

U srijedu navečer, Carl H. Manning, šef FBI-a, zatražio je hitan sastanak vodećih ljudi Vijeća američke obavještajne službe1. Ova je institucija zamišljena kao »vrhovni sud« američke obavještajne zajednice. Sastaje se tjedno, a sastancima predsjeda direktor CIA-e, koji djeluje i kao predsjednikov obavještajni savjetnik. Na sastanku koji je održan kasno te večeri bili su šef CIA-e,

direktori FBI-a, Nacionalne službe sigurnosti - NSA, Obavještajnog odjela Komisije za atomsku energiju i Ureda za obavještavanje i istraživanje pri State Departmentu, tj. INR2, zajedno s predstavnicima Obrambene obavještajne službe3 i različitih savjetodavnih vijeća CIA-e. Sastanak je otvorio Manning, koji je bio potpuno upućen u temu.- Gospodo - započeo je - kao što znate, prije šest dana pokušan je atentat na predsjednika. Atentator je bio jedan Iranac i s obzirom na naše odnose s njegovom zemljom i probleme s kojima se suočavamo iznutra, budući da u Sjedinjenim Državama živi velik broj njegovih sunarodnjaka, bilo je prioritetno otkriti tko gaje poslao i pokušati procijeniti daljnje opasnosti za sigurnost iz istog smjera. Naš je prvi trag bila ova fotografija.Podigao je Amirzadehovu fotografiju s promocije te nastavio iznositi informacije pristigle iz Bonna i opisivati događaje koji su doveli do Ahmadijevog uhićenja i zapljene njegovih spisa.-Upravo smo čuli daje Ahmadi jutros počinio samoubojstvo u zatvoru. Očito je cigaretom izazvao požar na svom madracu i udisao dim. Tako su sve što imamo spisi nađeni u njegovu sefu. Mislim da će oni biti dovoljni i pružiti nam očekivane tragove.' US Intelligence Board2 Bureau of Intelligence and Research3 Defense Intelligence AgenciesPrije svega, sada znamo daje Ahmadi bio najvažnija osoba u raširenom lancu krijumčarenja heroina od Teherana, preko Londona i drugih europskih gradova do New Yorka. U posljednjih desetak godina Ahmadi je osiguravao redovitu prodaju najkvalitetnijeg

heroina petorici ili šestorici važnih njujorških dilera, iako nema dokaza o njegovoj izravnoj umiješanosti u tamošnju prodaju. U potpunosti su zabilježeni iznosi svih pošiljki; mali je dio novca od svake prodaje stavljan na njegov bankovni račun, u blagajnu ili kod investicijskih posrednika. Ostatak - a on je tijekom svih ovih godina postao popriličan - na različite je načine slan na račun organizacije Organization Charitable de I'Aide Musulmane u Zurichu, dobrotvorne organizacije koju je osnovao 1970. godine zajedno s još trojicom Iranaca, koji svi imaju boravište u Teheranu.Procjenjujemo da su tijekom godina dva do tri milijuna dolara zarađena prodajom heroina uplaćena na ovaj račun. U istom razdoblju od devet godina, Ahmadi je uplatio DRASAG-u daljnjih dva i pol milijuna dolara, iako još nije jasno odakle je došao taj novac - zasigurno ne od njegove trgovine antikvitetima. Posebna skupina spisa pokazuje još neke uplate na DRASAG-ov račun. To nisu Ahmadijeve uplate, iako on o njima ima sve bilješke, do sada nismo utvrdili tko je odgovoran. No, znamo odakle su stigle te uplate i to je jedan od aspekata koji najviše zabrinjava u ovom slučaju. Ahmadi ima zapise o uplatama - neke u tisućama dolara, neke u stotinama tisuća dolara - iz Amsterdama, Istanbula, Buenos Airesa, Londona, Rima, Miinchena, Hong Konga i, osobito, Teherana.Sve ukazuje na to da je OCAM središte međunarodnog lanca droge. No, td može biti samo vrh ledenog brijega. Prilično očito, čovjek koji je pokušao ubiti Predsjednika nije djelovao u ime bande krijumčara heroina, makar oni bili međunarodni. Droga je očito samo sredstvo - možda samo jedno od mnogih - osiguranja novca za političke

organizacije s mnogo širim ciljevima. Najsnažniji dokaz za ovo može se naći u drugom spisu koji sadrži podatke o OCAM-ovim transakcijama. To su isplate: neke su od njih izuzetno zanimljive.Već znamo da su veliki iznosi isplaćeni DRASAG-u iDeutsche Aktiongruppi, objema organizacijama u Zapadnoj Njemačkoj. Postoje također bilješke o drugim isplatama, privatnim trgovcima oružjem u Parizu, Lyonu i Londonu. Nekoliko je velikih iznosa 1976. godine uplaćeno izravno Georgeu Atiyahu, jednom od najvećih nabavljača oružja za kršćane u libanonskom građanskom ratu. Ove su isplate izvršene direktno na njegov bankovni račun u Zurichu.White Supremacy PartyKonačno, postoje bilješke u sljedećem dosjeu o kontaktima s nekim europskim fašističkim pokretima u Francuskoj, Italiji, Španjolskoj, Belgiji i Velikoj Britaniji. Posebno smo zabrinuti za britansku vezu jer nam SIS u Londonu javlja da imaju dokaze o paravojnim treninzima i vježbama testiranja oružja koje prolaze njihove neonacističke skupine. U svom domu, Ahmadi je u dosjeima čuvao ime i adresu Hala Bremstera, vođe Stranke za prevlast bijelaca' sa sjedištem u Maconu, Georgia. Izgleda kao da imamo internacionalnu neofašističku mrežu, usredotočenu, kao i lanac droge, na OCAM. Ne možemo reći kako su svi ovi tragovi međusobno povezani. Očito, OCAM je djelovao kao crni fond u koji se godinama uplaćivao novac od droge i iz drugih izvora. Novac je zatim potrošen uglavnom na kupovinu oružja, ali i, čini se, na pomoć raznim neonacističkim skupinama, a možda i kršćanskoj miliciji u Bejrutu. Bog zna gdje sve postoji veza. Možda ćemo nešto više doznati kada ispitamo Nava'ija. Mislim

da je njegova priča još jedna izmišljotina. Stoga želim vaše dopuštenje da ga odvedem iz bolnice i da prionemo poslu u puno prikladnijim uvjetima. Također želim preporučiti odobrenje i provođenje daljnje istrage na internacionalnom nivou stoje prije moguće.

29. poglavlje

WASHINGTONČetvrtak, 29. studenog 1979.

Dvadeset i osmog je Nava'i, koji se oporavljao i uskoro trebao biti prebačen iz bolnice na ispitivanje, zamolio Strakera da mu donese primjerak Kurana što gaje ostavio u svojoj hotelskoj sobi. Straker nije vidio razloga da odbije njegovu zamolbu; knjigu je on sam osobno provjerio i bila je upravo onakva kakva je izgledala - veliko, dobro tiskano izdanje, ukoričeno, u kožnom uvezu, s različitim šijitskim dodacima na kraju, vjerojatno obiteljsko nasljeđe s kraja devetnaestog stoljeća. Kada je dvadeset i devetog došao posjetiti Nava'ija, donio je sa sobom knjigu.* * *

Dok se u Washingtonu približavala ponoć, u Teheranu je već svanulo rano jutro. Ubrzo nakon izlaska sunca, veliko se mnoštvo ljudi počelo skupljati na ulicama, tvoreći povorku koja je polagano vijugala gradom. Sinoć, pred zalazak sunca, stotine tisuća ljudi koračalo je po

hladnoj, sitnoj kisici, udarajući se u taktu prigušenog ivuka bubnjeva. Jutro ih je ponovno izvelo na ulice. Crvenih očiju i ispunjeni vjerskim žarom, marširali su ulicama u spomen na Huseinovu smrt prije tisuću i tristo godina. Nosili su lance kojima su se šibali, najprije po lijevom, a zatim po desnom ramenu. Oni fanatičniji stavili su oštrice britve na zglobove. Ostali su se udarali po golim prsima ili čelu dok ih nisu raskrvarili. Svi njihovi grijesi, sva njihova tuga danas će biti izbrisana i bit će očišćeni za sveti rat protiv Sotone - Amerike. Povorka je vijugala poput zmije prema zapadnom dijelu grada.Ispred američke ambasade stajalo je mnoštvo od nekoliko stotina tisuća ljudi i pjevalo; čudovište s bezbroj usta pušteno s lanca. U južnom su se dijelu grada manje povorke kretale uskim uličicama. U kući blizu Šahove džamije osam muškaraca sjedilo je slušajući krikove izvana.

Sestra iz noćne službe obišla je pacijente u deset sati navečer. Ispred Nava'ijeve sobe drugi je čuvar došao na dežurstvo; ovdje će ostati do osam sati ujutro, dok ne dođe smjena. Odjeli su na trećem katu bili mirni, hodnici prazni, a pacijenti su spavali. U sobi, Nava'i je ustao iz kreveta, otišao u malu kupaonicu i izveo umivanje potrebno za obred molitve. Iako su mu liječnici to zabranili, on je već tri noći ustajao u ponoć da bi izveo salat. Stražar je prve dvije noći ušao u sobu i našao ga ležeći ničice na podu; ne znajući za liječnikovu zabranu, nije ništa rekao, a treću je noć za to potpuno izgubio interes. Ponovno je čuo Nava'ijev glas kako prigušeno pjeva pripjeve molitve. Nakon pola sata sve je utihnulo.

No, u sobi, Nava'i je sjedio na podu uspravno i nepomično. Počeo je lagano i duboko udisati i izdisati. U svojim je mislima ponovno bio u sjenovitoj dolini duboko u planinskom Kurdistanu gdje je godinu dana živio s dervišima sekte Ahl-e Haqq zajedno sa svojim učiteljem mulom Ahmadom, koji je u mladosti godinama od njih učio. Kao daje vidio mulu kako u crnoj odjeći sjedi ispred njega, nepomično držeći osakaćenu ruku u krilu, zatvorenih očiju, u dubokoj meditaciji. Dvanaest su mjeseci sjedili zajedno dok je Husein učio naprednije derviške tehnike samohipnoze, kontrole disanja i potpune unutarnje koncentracije. Iz noći u noć, on i mula Ahmad odlazili su u glavnu sobu promatrati ljude koji su padali u trans, jeli krhotine stakla ili oštrice britve, probadali obraze noževima ili mačevima ili se izlagali ugrizima otrovnih zmija i jakim udarima struje, dovoljno jakim da ubiju običnog čovjeka. Danju bi Husein polagano sticao znanje i snagu kojom bi to i sam mogao izvesti. Njegov ga je učitelj tjerao do granica izdržljivosti, i preko njih, vodeći ga urođenim instinktom pobožnosti i cjeloživotnog vježbanja. On sam učio je brzo i temeljito, iako ga je to skupo stajalo. Još nije bio savršen, ali odlučnim naporima volje mogao je postići zavidnu kontrolu osjeta boli i čak zaustaviti krvarenje iz rana. Sada, napokon, njegova će sposobnost biti stavljena na najveću kušnju.Sat za satom, sjedio je tiho i nepomično. Sat vremena prije svanuća, počeo je tiho pjevati obred dhikr, ponavljajući riječi: »Ya Ali, Ya Ali« - nakon pola sata, promijenio je tekst u »Ya Husein, Ya Husein«. Svaka je fraza bila prekinuta oštrim, dubokim, ritmičkim uzdasima. U zoru je već polako ulazio u stanje polutransa. Sada se pjesma ponovno

promijenila, ovaj put u »La ilaha Ma 'llah«. Zatim u »Huwallah«. Nitko ga nije prekidao; čuvar je, umoran poslije noćnog bdjenja, pretpostavio daje Nava'i započeo svoju jutarnju molitvu. Opet je zavladala tišina. U sobi je Nava'i bio tih i miran. Sjedio je nepomično, zatvorenih očiju, opuštenih mišića, kontroliranih otkucaja srca, sve sporijih i sporijih. Kad je slaba svjetlost zore dodirnula nebo, otvorio je oči, ustao i uputio se do stola pokraj kreveta. Uzeo je Kuran i odmotao svilenu tkaninu u koju je bio nekoliko puta zamotan, što je još uvijek običaj u mnogim obiteljima. Držeći knjigu otvorenu na sredini, presavio ju je dok se nije pojavilotvor između hrpta knjige i listova. Prstima je izvukao shiraze-band, traku tkanine po vrhu stražnjeg uveza i otrgnuo je iz knjige. Iza se skrivala ravna, tanka metalna traka. Pažljivo stavivši nokat ispod metala, izvukao gaje. Potrgao je papir uveza tako da metal može čvršće uhvatiti između kažiprsta i palca. Izvukao ga je, tanku oštricu najfinijeg kaljenog čelika, dvadeset i dva centimetra dugačku. Pažljivo vrativši platnenu traku, koja je ljepljiva kad je vlažna, zatvorio je Karan i ponovno ga omotao svilenom tkaninom. Na stolu je bilo nekoliko smotaka neotvorenih zavoja. Otvorio je jedan, odrezao odgovarajući komad i čvrsto ga zavezao oko vrha oštrice, koji je bio zatupljen.Podigao je šiljak noža i čvrsto ga pritisnuo na desni obraz. Probio gaje i gurao dok nije dotakao unutrašnjost drugog obraza i nastavio sve dok nije probio lijevi obraz i izašao na drugu stranu. Nije ispustio niti glasa dok je gurao nož kroz obraze, niti se ijedna kapljica krvi pojavila na njegovu licu. Zatim je pola

gano izvukao nož najprije iz lijevog, a potom desnog obraza. Bilo je znakova uboda na mjestu gdje je prošla oštrica, ali ne i krvi.Došavši do vrata, držeći nož iza leđa, otvorio ih je i pozvao čuvara. Ne sumnjajući ništa, čovjek je prišao vratima na koja se Nava'i, po svemu sudeći bolestan, naslonio. Kad mu se čuvar približio, Iranac se izmaknuo, prerezavši mu nezaštićeni vrat i uguravši ga u sobu u istom potezu. Krv je šiknula, a stražar je pao kad je Nava'i zatvorio vrata. Ostavivši tijelo na mjestu gdje je palo, došao je do sredine sobe i kleknuo na tepih koji je ondje položio. Ponovno je počeo pjevati »Huwallah«, da bi završio već nakon pet minuta. Spreman, stavio je šiljak na trbuh i jako pritisnuo. Oštar kao britva, skliznuo je bez zvuka; brzo ga je izvadio, ostavivši rez na njegovoj pidžami. Ponovno je namjestio oštricu, pritisnuo i izvukao nož. Niti kap krvi nije procurila iz dubokih rana. Ponovno je učinio iste kretnje. Sedam puta, svaki put lagano, bez glasa, bez kapi krvi. No, njegovo su se čelo i tijelo znojili. Ustao je, zateturao, povratio ravnotežu i vratio se do kreveta. Uzeo je ostatak zavoja koji je odmotao, zajedno s papirom u koji je bio omotan i stišćući ih polagano krenuo u kupaonicu. Bacio je u zahodsku školjku dvije trake poveza i zgužvani omot, povukao vodu, zatim podigao poklopac vodokotlića, bacio unutra oštricu i namjestio natrag poklopac. Vrativši se u sobu, ponovno je kleknuo na tepih. Blijede sunčeve zrake prodirale su kroz prozor. Nava'i je duboko uzdahnuo i povikao: »Allahu akbar« i s golemim naporom opustio svaku zapreku, svaku silu nad svojim tijelom, venama i arterijama. Krv je istovremeno počela teći iz sedam rana, njegova je

bijela halja bila okupana krvlju, a potoci vruće, crvene tekućine curili su po podu.Sunce još nije potpuno izašlo.

DRUGI DIO

Qiyama

30. poglavlje

TEHERANČetvrtak, 6. prosinca 1979.

U sobi kuće u kojoj je Nava'i bio upoznat sa svojom misijom, osam muškaraca sjedilo je u tišini. Šestorica su bila odjevena u tradicionalnu islamsku odjeću, neki u crnu, neki u bijelu, s pomno podrezanom bradom. Njihova je dob bila različita: od trideset do šezdeset ili sedamdeset godina. Pokraj njih je sjedio sedmi muškarac, stariji od ostalih. Sijede kose i plavih očiju; očito nije bio Iranac; izgledao je više kao Nordijac, iako mu je koža bila preplanula nakon godina provedenih u vrućem podneblju. Nosio je zapadnjačku odjeću, uredno bijelo pamučno odijelo i crne cipele od mekane kože. Desni mu je obraz bio obilježen dvama dugačkim tankim ožiljcima. Sedmorica su sjedila u redu na kraju sobe; na jastucima nasuprot njima sjedio je imam, sijede brade i svijetlih očiju, odjeven u tamnozelenu abu i sa zelenim turbanom koji je označaavao da je on

izravni Prorokov potomak. Na licima svih muškaraca vidjeli su se znakovi napetosti i boli prisutne ovih posljednjih petnaest dana. U nekoliko su navrata za protekla dva tjedna imali razloga za plač. No, njihove suze nisu tekle zbog Huseina i njegove mučeničke obitelji; plakali su za sudionicima tragedije u Velikoj džamiji u Meki.Do Teherana je upravo stigla vijest da su se pobunjenici skriveni u podrumu Velike džamije jučer rano ujutro predali. Šezdeset ih je ubijeno, a ostalih sto i sedamdeset uhićeno. Prema izvješću saudijskih vlasti, i Muhamed ibn Abd Alah, samoprozvani Mahdi, je bio među poginulima. Bila to istina ili ne, osvajanje džamije i slijedeća opsada već su naišli na snažan odaziv u islamskom svijetu.Neuspjeh saudijske vlade u davanju jasnih informacija samo je posvuda potakao plamen špekulacija. Mahdijevo proročanstvo o svetom ratu izgleda da se obistinilo. U Turskoj je 23. studenog došlo do antiameričkih nemira: studenti su pokušali osvojiti rezidenciju američkog generalnog konzula u Izmiru. I u Bangladešu je tristo studenata demonstriralo ispred američke ambasade u Daki, optužujući CIA-u, tog demona svih spletki, za sudjelovanje u napadu na džamiju.Dvadeset i petog studenog su kontraadmiral Ahmad Madani1 admiral Mahmud Alavi, združeni iranski zapovjednici pomorskih snaga proglasili borbenu pripravnost iranske islamske ratne mornarice, primivši vijest da se američki nosač zrakoplova Kittyhawk s pratnjom očekuje nadomak Zaljevu sljedeće večeri. Dvadeset i sedmog, američko je ministarstvo vanjskih poslova, State Department, upozorilo američke građane da ne putuju u islamske

zemlje i započelo je s povlačenjem članova obitelji i dijela službenika iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, Iraka, Libanona, Sirije, Katara, Kuvajta, Omana, Libije, Bahreina, Južnog Jemena i Bangladeša. Do dvadeset i osmog američka je flota bila u Arapskom moru pred Omanom. Tog se istog jutra pročulo da su šijitska sela al-Hase u plamenu nakon izgreda tijekom procesije za mjeseca muharema. Juhaiman i njegova tri prijatelja ljetos su dobro obavili posao! Dvadeset i devetog studenog, pedeset i četiri člana Zastupničkog doma Kongresa SAD-a zahtijevali su da predsjednik objavi ultimatum za puštanje talaca u Iranu: ako ne budu pušteni, Predsjednik će biti prisiljen »započeti vojne operacije protiv Irana«.Svaki je od ovih incidenata obnovio nade ljudi koji su sada sjedili u sobi na katu u južnom dijelu Teherana. Mogućnost da džihad još može biti objavljen i da će muslimanski svijet priznati Muhameda ibn Abd Alaha kao od Boga imenovanog Mah-dija koji je poslan da vodi rat, bila je živa stvarnost u njihovim mislima i srcima. Znali su da Carter nije ubijen u atentatu, iako nisu znali okolnosti Nava'ijeva neuspjeha; čak je bilo moguće, mislili su neki od njih, da je još živ i da priprema novi pokušaj.Međutim, vijest da je Muhamed ibn Abd Alah ubijen, a njegovi sljedbenici umoreni ili uhićeni razbila je sve nade koje su ikada gajili. U raspoloženju dubokog očaja sastali su se 6. prosinca u doba zalaska sunca. Ipak, dok su gledali imama, shvatili su da on ne dijeli njihovo turobno raspoloženje; lagani se osmijeh pojavljivao povremeno na njegovu licu, a on je sjedio mirno i udobno, promatrajući ih. Konačno je rekao:

Razumijem tugu na vašim licima i osjećam bol koju vi osjećate. Mnogi su poginuli i mnogo će onih koji su uhićeni poginuti. Ali, ne tugujemo za njima: oni koji umiru na Božjem putu su mučenici. Ne, mislim da tugujemo jer su nam se nade raspli-nule. Mislili smo do sada da će Muhamed ibn Abd Alah biti najavljeni Mahdi i vođa snaga islamskog svijeta u posljednjem džihadu protiv nevjernika i tiranije. Umjesto toga, on i njegovi sljedbenici stjerani su u podrume i tunele i ubijeni ili uhićeni od islamskih vojnika. Ali, bilo bi pogrešno vjerovati da je zato sve izgubljeno, da su naše nade zauvijek rasplinute. Ja se nadam i vjerujem da će se mnogo toga tek dogoditi. Ono što se dogodilo je zasigurno bada, promjena Božje volje zbog čovjeku nedostupnih razloga. Postoje razlozi zbog kojih ovo govorim.Ispričat ću vam priču koju nisam nikada prije nikome ispričao. Tijekom nekoliko posljednjih dana često sam o tome razmišljao kao o simbolu nade za našu stvar. Njegovo je značenje za nas duboko. Večeras svi pođite kućama i razmišljajte o ovome o čemu ću vam govoriti. Sutra prenesite moje riječi onima za koje smatrate da su ih spremni čuti.Slušajte pažljivo. Ljeti 1977. godine, Mahdi je putovao po istočnom dijelu Saudijske Arabije s jednim našim čovjekom iz Makrana. Oni su propovijedali beduinima tog područja, potičući ih riječima i novcem da im se pridruže kada dođe vrijeme. No, bili su uhapšeni i Mahmud Shavbani, Iranac, bio je pogubljen u mjestu zvanom Abu Faris. Muhameda ibn Abd Alaha svezali su za devu i poslali u Rub'al-Khali. Lutao je danima bez hrane i vode i petog je dana bio na rubu smrti. Dok je umirao u vadiju, pronašli su ga jahači iz obližnjeg plemena i odnijeli ga do svojih šatora.

Nakon oporavka, mnoge je preobratio i uz njihovu se pomoć vratio u Meku u vrijeme hodočašća, gdje je susretaoMuslimane iz brojnih država i propovijedao im. Božja gaje ruka izbavila iz ralja smrti. To mi je sve on osobno rekao.- Vidite li što se dogodilo? Kada je Muhamed ibn Abd Alah shvatio da predsjednik Čarter nije ubijen i kada je promijenjena Božja volja što se tiče njegovog proročanstva, on i njegovi najbliži sljedbenici sišli su dublje u tunele ispod džamije. Vidite li razlog da ne učini tako? Dozovite u sjećanje proročanstva u svim knjigama šijitske tradicije da će Skriveni imam ponovno doći iz podzemnog podruma u koji je najprije nestao. Nije li se uvijek pretpostavljalo da se ta proročanstva odnose na dvanaestog imama dvanaestog šijita, dijete Muhameda ibn Hasana koji je nestao 260. godine po našem računanju vremena? No, ja znam, a i vi znate da su te pretpostavke netočne. Na koga se, onda, ta proročanstva odnose? Nije li jasno da se Muhamed ibn Abd Alah, pravi Mahdi naših dana, skrio od pogleda ljudi u podrume Velike džamije? Da je on Muhamed al-Mahdi čiji je povratak iz podruma naviješten? Nismo vidjeli njegovo tijelo. Fotografija koju su objavili nije njegova. Opis koji su dali ne odgovara njemu. Oni misle da je mrtav. Ali, mi znamo da je živ, skriven od naših pogleda i čeka da nam se još jednom vrati iz dubine zemlje.Imam je zastao. Vidio je da su još nesigurni, ali sjeme nade ponovno je posijano u njihovim mislima. Ovi su ljudi željeli vjerovati da je Mahdi na kratko nestao, spreman da se ponovno pojavi čim bude dan znak. Jedan od njih, starac koji je odveo

Huseina Nava'ija da pogubi svog najboljeg prijatelja, gledao je u imama.- Oprostite, svetosti, možete li reći kad će doći? Hoću li ja doživjeti taj dan?Imam je dobrostivo pogledao svog učenika i nasmiješio se.- Sayyide Ali, moj stari prijatelju, čekao si jako dugo i vrlo strpljivo. Ti ga nisi vidio kao neki od nas i nisi svjedočio danu njegove pobjede kao što si se nadao. Ali te uvjeravam - ovdje mu je glas postao glasniji i pjevniji, a oči su mu zasjale dok je gledao po sobi - da nećeš umrijeti niti ćeš biti na smrtnoj postelji prije nego ga vidiš kada posljednji put uskrsne. Vremena su nami on čeka da djelujemo. Ljudi se boje: moramo poraditi §1 tome. Postoji rastuća napetost; moramo je povećati. Postoji MMqja; moramo je hraniti. Postoji sve veći bijes; moramo ga pottUfcnjivati. Mora biti rata, najprije rata između velikih sila da Hl Pllftbi, a zatim džihad između ujedinjenih islamskih zemalja i Oltltka svijeta. Već je napetost velika. Jaje osjećam. I ona raste.Atmosfera se u sobici sve više zagrijavala dok je imam govorio, zaokupljajući pozornost svih prisutnih svojim plamtećim pogledom i drhtavim rukama. Na kraju je zašutio i ustao. I ostali IU ustali, a zatim pričekali da ih povede van. No, umjesto toga on ie okrenuo jednom od njih, mršavom, u crno odjevenom čovjeku koji je stajao malo podalje od ostalih, a naborano su lice i batrljak podsjetili da nije poput njih.- Mula Ahmade - pozvao gaje imam tiho - ostani sa mnom. Želim o nečemu s tobom razgovarati.Ostali muškarci su, jedan po jedan, natraške izašli iz sobe lica okrenuta uvijek prema imamu. Kada su napokon otišli, starac je ponovno sjeo na

pod i pozvao mulu Ahmada da sjedne pokraj njega. Bez posebnog uvoda počeo je govoriti.- Ahmade, imam loše vijesti, vijesti koje će te pogoditi. Jedan od naših ljudi iz Washingtona obavijestio me je da je Husein Nava'i mrtav. Oduzeo si je život prije nekoliko dana u bolnici u koju su ga smjestili nakon pokušaja atentata na Čartera. Ranili su ga prije nego je obavio zadatak. Nije te razočarao, Ahmade. On jc bio tvoj najbolji učenik. Neće više biti učenika poput njega. Znam da ti je bio dragocjen, kao što si ti dragocjen meni. No, naći ćeš utjehu u načinu na koji je umro.Mula Ahnkdovo lice nije pokazalo ni traga emocija, no u njegovim je očima imam mogao vidjeti tugu i znao je da se osjeća kao daje izgubio dijete.- Sada kada je mrtav - nastavio je imam - trebam te da obaviš zadatak u moje ime; zadatak koji će te odvesti u Ameriku njegovim stopama. Želiš li ići onamo zbog mene?Mula je spustio pogled.- Znaš da te nikad ne bih odbio, gospodaru, niti da moram na kraj svijeta.- Dobro. Slušaj pozorno. Stvari se u Americi ne odvijaju dobro. Husein je mrtav. Muhamed Ahmadi je uhićen, spisi su pronađeni, a on je također počinio samoubojstvo. Peter Randall, američki agent koji je odgovoran za veliku štetu učinjenu našem cilju još je u Washingtonu, živ i ponovno u akciji. Netko mora otići u New York, stupiti u kontakt s našom skupinom, otkriti što se događa i, ako je moguće, spriječiti da svaka daljnja informacija dođe u neprijateljske američke ruke. Kreni što prije, već sutra ako možeš. Nema vremena za gubljenje. Moramo ih zaustaviti. Učini što možeš, poduzmi sve mjere, ma koliko god užasne,

ali osiguraj da ništa ne ugrozi veliko djelo. Uvijek sam računao na tebe, Ahmade, i nikada me nisi iznevjerio. Ni sada me nemoj iznevjeriti.Mula je podigao pogled i zagledao se u imamove oči.- Neću te iznevjeriti, gospodaru - rekao je.In*'•11-

31. poglavlje

WASHINGTONUtorak, 18. prosinca 1979.

Kao što je u Teheranu imam predvidio, napetost je sve više rasla. Američki su taoci ostali pod stražom u zgradi veleposlanstva u Teheranu; njihove su se fotografije, zavezanih očiju i poniženih, pojavile u svjetskom tisku i izazvale bijes i ogorčenje cijelog Upadnog svijeta. U Sjedinjenim Državama govorilo se o napadu Bft glavni iranski grad u stilu sličnom napadu na Entebbe, o senzacionalnom napadu na naftna polja u Khuzestanu. Studenti koji IU držali taoce 29. studenog zaprijetili su da će odrediti datum luđcnja taocima, optuženim za špijunažu, ako šah Reza Pahlavi bude napustio Ameriku i otputovao bilo gdje drugdje osim u Iran. Tri dana poslije šah je napustio medicinski centar Cornell u New Yorku i na aerodromu La Guardia ukrcao se na zrakoplov za vojnu zrakoplovnu bazu Lackland, blizu San Antonia u Texasu; ondje je primljen u bolnicu Wilford Hall, a njegovo konačno odredište još nije bilo određeno. Četvrtog je prosinca Sadeq Qotbzadeh, iranski ministar vanjskih poslova,

potvrdio da će taoci biti definitivno izvedeni pred sud i optuženi zbog špijunaže. Istog je dana predsjeunik Carter najavio sve nestrpljivijoj javnosti da sc namjerava ponovno kandidirati na izborima za predsjednika SAD-a.U Indijskom oceanu američki ratni brodovi patrolirali su po nemirnim vodama. Na sjeveru, na granici s Afganistanom, ruske su trupe počele naoružavanje u sklopu priprema za invaziju do koje su ostala još tri tjedna. Prvo znakovito povećanje sovjetskih aktivnosti dogodilo se 8. i 9. prosinca, kada su specijalne brigade vojnika zrakoplovnih snaga stigle u zraloplovnu bazu Bagram.U Evropi su se ministri obrane i vanjskih poslova zemalja NATO-a pripremali za konferenciju u Bruxellesu, na kojoj će se razgovarati o američkom prijedlogu da se 464 projektila Tomahawk Cruise te 108 balističkih raketa Pershing II stacionira u Britaniji, Zapadnoj Njemačkoj, Nizozemskoj, Belgiji i Italiji. Iz Rusije, Gromiko je upozoravao Europljane o opasnosti obnovljene utrke u naoružanju. S uzletišta Lakenheath i Upper Hey-ford u Engleskoj zrakoplovi F-lll, naoružani nuklearnim bojnim glavama, grmjeli su nebom na svojim dnevnim zadacima.Obavještajne službe u deset zemalja provjeravale su svoje dosjee. Imena, mjesta i datumi razmjenjivani su u međusobnom informiranju i uzorak se počeo nazirati. No, samo su u Washingtonu znali pravi opseg opasnosti. Ovdje su se povezivali svi konci i samo su ovdje bili poznati svi detalji oko pokušaja atentata na predsjednika.U maloj prostoriji CIA-inog stožera tri su muškarca sjedila pogrbljena nad stolom prepunim

papira, dosjea i prikvačenih dokumenata. Howard Straker i Peter Randall prisjetili su se sličnog sastanka prije dvije godine, samo što je ovaj put Brandon Stewart bio odsutan. Artur Pike nije bio dio bratstva, ali je izdaleka pratio njihov rad, primao izvješća, lomio se nad njima, donosio odluke, savjetovao. Sve donedavno, njih trojica nikada se nisu sastali, ali danas su zajednički pokušali povezati dijelove goleme slagalice informacija: puzzle je postajao sve bezobličniji i nestvarniji sa svakim umetnutim podatkom. Straker je izmiješao hrpu papira i započeo sastanak.- Od svih podataka koje smo uspjeli pribaviti od obavještajne službe zaključujemo daje naša dobrotvorna organizacija OCAM u središtu vraške urote i mi ne možemo čak niti pretpostaviti koliko velike. Trgovina drogom je izgleda samo dio njezinih aktivnosti i, koliko vidimo, taj je dio posla postojao da osigura novac, koji se koristio za druge svrhe - svrhe koje imaju vrlo malo veze s dobrotvornim radom. Ured za narkotike UN-a bio je od velike pomoći i jučer su nam dali važnu kariku u lancu. Već znate da smo pronašli zapise o velikim iznosima koje su na OCAM-ov račun uplaćivale kompanije iz Hong Konga. Čini se da su sve u vlasništvu neke od pet obitelji iranskog porijekla. Svi su oni dobro situirani državljani Hong Konga, poslovno jaki. Glave porodica posjeduju skupe, dobro čuvane kuće na Victoria Peaku i raskošne urede na Central i Pedder Streetu. Vode poslove s ljetnikovcima u Mui Wo na otoku Lantan i tvornice u Kowloonu, poznati su u otmjenim klubovima Hong Konga i na hipodromu Happy Valley. Drugim riječima, oni su cijenjeni građani. I oni su varalice.

Svih pet iranskih obitelji u Hong Kongu pripadaju sekti ismailita, a čini se da su njihovi preci zajedno došli u Hong Kong u prošlom stoljeću. Ništa neobično u tome - mnogi su iranski trgovci ondje osnovali trgovačke centre u isto vrijeme. Postojala je vrlo živa trgovina između Hong Konga i luke Bushehr u Zaljevu na jugu Irana. Perzijski su tepisi, tkanine, tirkiz i ostalo odlazili u Kinu, a natrag su stizali kineska keramika, svila i čaj. No, jedan od najvažnijih izvoznih proizvoda iz Irana bio je opijum. Trgovina je tada bila savršeno legalna - u Iranu su drogu zvali taryaq, »lijek«, jer se koristio u te svrhe.U dvadesetom se stoljeću većina starih iranskih obitelji iselila iz Hong Konga. Posao više nije tako dobro išao, pogotovo otkad je trgovina opijumom postala ilegalna i željeli su negdje drugdje ostvariti veliku zaradu. No, naših pet obitelji ostalo je, vjerojatno trgujući svilom, žadom i slonovačom. U stvari, oni su nastavili trgovati opijumom, ali u suprotnom smjeru. Naša izvješća kažu da se od šezdesetih godina bave proizvodnjom i prodajom heroina. Imali su dobre veze s velikom britanskom kompanijom Banner Wilson, ali prije nekog vremena osnovali su neku vrstu konzoicija, malog ali učinkovitog, i nezavisnog od trijada ili koga drugog. Ako oni pomažu u financiranju OCAM-a, to postaje paklenska mreža.Zalihe neprerađenog opijuma dolaze u konzorcij iz Zlatnog trokuta, Laosa, Tajlanda ili Burme. Oni ga krijumčare preko tajlandske granice u malim slikama Bude, budući da je carinicima zakonom zabranjeno pregledavati vjerske predmete. Većina droge stiže brodom iz Bangkoka ravno u Hong Kong, gdje se raspodjeljuje različitim dilerskim

klanovima. Naših pet obitelji vodi združenu tvornicu u Kowloonu, proizvodeći heroin od sirovog opijuma. Pretpostavljam da znate kako drže policiju podalje i izbjegavaju raciju - ili barem nenajavljene racije. Uglavnom, oni ukrcavaju i opijum i heroin na brodove koji plove za Zaljev. U Hormuškom tjesnacu drogu u paketićima preuzima kakav mali arapski obalni jedrenjak, dhow, i prenosi ih do nekog od brojnih manjih sidrišta na iranskoj obali. Ponekad carinici ili policija uhvate »sitne ribe«, možda zaplijene štogod robe, a poneki krijumčar je čak i pogubljen zbog posjedovanja droge, ali nikada nisu uhvatili velike prodavače u Teheranu ili one koji otpremaju robu iz Hong Konga. Usput, Peter, tvoj stari prijatelj Hadži Reza Turk bio je jedan od glavnih uvoznika pošiljaka iz Hong Konga.Nešto je droge prodano u Iranu, kao što znate, ali ostatak je prokrijumčaren izvan zemlje, obično vlakom na liniji Teheran -Istanbul. U Turskoj fašistička skupina Sivi vukovi kupuje drogu i šalje je u Nizozemsku. Sada se čini da je nešto od te droge išlo izravno iz Teherana preko Londona u New York, Muhamedu Ahmadiju.Straker je zastao, lupkajući prstima po stolu. Duboko je udahnuo prije nego je nastavio.- Ima još. Uspjeli smo dobiti pomoć od Britanaca. Potražili su neke spise u arhivi, stare dosjee kompanije Banner Wilson koji se inače čuvaju pod ključem. Pronašli su nekoliko dosjea o naših pet obitelji iz razdoblja do prošlog rata. Onaj koji je stvarno zanimljiv potječe iz tridesetih. Čini se daje 1932. godine Nazi Auslandsorganization započela stvarati kompleks stranačkih ogranaka na Dalekom istoku. Bilo je njemačkih zajednica u Kini od kasnog devetnaestog stoljeća, uglavnom u

Tsientsiu, Tsingtanu, Hong Kongu, Hankou i Šangaju, gdje su obično radili za Njemačko-azijatsku banku, IG Farben ili Krupp - ove su posljednje dvije u tim krajevima razvile velike poslove. Prva je nacistička organizacija u tom dijelu osnovana u Hankou, ali se nakon nekoliko mjeseci preselila u Sangaj, gdje ju je vodio Franz Hasen?hrl. Hasen?hrl je uspio stvoriti ogranke u nekoliko drugih mjesta, uključujući i Hong Kong. A ovdje se vraćamo na naših pet porodica. Oni su već imali trgovačke veze s njemačkim poduzećima, ali sada su se spetljali s Hasenohrlovom malom nacističkom skupinom. Rečeno je da su veliki iznosi sredstava nacističke stranke u Hong Kongu i Šangaju došli od obitelji, u zamjenu za neke prilično izuzetne trgovačke ustupke u IG Farbenu. Ne znamo što se nakon rata dogodilo s tim vezama, ali čini se da britanske vlasti u Hong Kongu to nisu sankcionirale. Dodano onome što već znamo o neofašističkim skupinama uključenim u posao, rekao bih da imamo nešto. A to nešto baš mi se ne sviđa previše.Kada je Straker završio, začulo se kucanje na vratima i jedan od pomoćnika ušao je u prostoriju.- Oprostite što smetam, gospodine, ali upravo smo iz Libanona primili izvješće koje ste tražili.Straker je kimnuo i ponudio mu stolicu.- Sadrži li izvješće nešto zanimljivo, Harpere? - upitao je Straker. - Pročitat ću ga poslije, a sada samo iznesi rezime onog što je važno.Od obavještajnih službi nekoliko zemalja zatraženi su podaci o trgovcima oružjem, no do sada bez rezultata. Odgovori su uvijek bili uglavnom sični. Nikada nije bilo otvorene prodaje oružja predstavnicima fašističkih skupina, njemačkim ili kojim drugim. Čak i prodavači oružja imaju svoj

etički kodeks. Da, bilo je upita od strane Iranaca u više navrata, neki u ime šahove vlade, drugi za privatne organizacije. I da, plaćanje pošiljke je obavljano preko Organization Charitable de VAide Musulmane. Bilo je objašnjeno da je to paravan za Europu koji je osnovala Pahlavijeva fondacija po šahovim napucima. Oružje prodano na ovaj način nije bilo izravno transportirano u Iran, nego vladinim predstavnicima u Afganistanu, za koje se vjeruje da su organizirali ilegalan prijelaz granice. Čemu tajnovitost? Ah! To se nikada ne pita u ovom poslu.Zatim se netko sjetio Mihaila Antoniusa, bivšeg saveznika Georgea Ativaha, dobavljača oružja za libanonske kršćane. Antonius je na početku libanonskog građanskog rata radio zajedno s njim i nabavljao oružje za kršćansku stranu. Od kraja 1975. godine, Bejrut je postao centrom široke i složene svjetske trgovine oružjem. Dok su Palestinci relativno lagano nabavljali oružje izravno iz Sirije, Iraka i Libije, ksšćani su bili prisiljeni brinuti se za sebe dopremajući oružje morskim putem iz inozemstva. Mnogo je novca prošlo iz ruke u ruku - procjene se kreću od dvjesto do šest stotina milijuna dolara - u zamjenu za goleme količine oružja i municije. Nitko ne zna odakle je došao sav taj novac, ali među mogućim izvorima su CIA, Izrael, banke sa sjedištem u samom Bejrutu, financijeri iz Zapadne Njemačke, Vatikan... i Iran.Antonius je znao više od ikoga o međunarodnoj trgovini oružjem, i u prošlosti je pokazao dobru volju za suradnju s CIA-om - iako neki vjeruju daje bio isto tako kooperativan i s KGB-om. CIA-ina je baza u Bejrutu dobila naredbu da dogovori sastanak s Antoniusom i otkrije koliko on zna o

ovoj operaciji. Iz Harperova se izvješća činilo da, kao i obično, zna mnogo.- Gospodine, prema Antoniusu, ciriški OCAM je puno pomogao libanonskim kršćanima, posebno u kupovini oružja.- Kršćanima? Sigurni ste?- Ah, da, gospodine. Prilično je jasno. Postoji bilješka s OCAM-ovom izjavom Antoniusu da su oni šijiti i da će radije pomoći kršćanima nego sunitskim muslimanima. U svakom slučaju, nisu davali velike novčane priloge bez razloga. Zauzvrat su tražili od Antoniusa da kupuje više oružja no što mu je trebalo. Višak oružja trebao je biti transportiran u Iran.Straker je zazviždao i naslonio se.Savršeno. Kakav paravan! Svi su znali da kršćanska milicija kupuje oružje ovdje i u Europi. Bili su u ratu, nitko nije ni pomislio da višak oružja odlazi negdje drugdje. Imate li ikakvih detalja o tome kako su to organizirali?Da, gospodine. Prebacivali su oružje preko Marseillesa, Španjolske, Italije i Grčke. Libanonski bivši partneri u zapadnoj Africi također su prihvaćali velik dio trgovine, šaljući robu preko Casablanke u Med. Očito mnoge su od tih pošiljki išle iz Meda preko Turske, kroz Anatoliju u Iran. Antonius ne zna što se događalo poslije.-1 niti jedna od tih pošiljki nikada nije zaustavljena?Ne, koliko Antonius zna.Imate li ikakvu spoznaju o vrsti robe?Da, gospodine: tu je poduži popis. Mnogo strojnica - francuskih MAT-49, njemačkih Heklers&Koch MP5-A3, nešto skraćenih verzija njihovih MP-5K i mnogo naših Cam-Stat x-9111. Antonius kaže da je bilo nekoliko velikih pošiljki 9-milimetarskih metaka

Parabellum - koji odgovaraju svim navedenim puškama. Bila je također serija sovjetskih 7,62-milimetarskih AK-47, naših Armalite AR-18 i nekih belgijskih pištolja Browning. Valja još nešto spomenuti, gospodine.-Da?- Antonius kaže da su 1978. godine dvije pošiljke poslane iz Sierra Leonea preko središnje Afrike i Crvenog mora do Saudij-ske Arabije. On kaže da su sadržavale granate i automate.Straker je ponovno zazviždao, ali suha usta proizvela su raspuknuti zvuk.Neke posebne vrste? - upitao je.Da, gospodine, one koja je korištena u opsadi džamije ove godine.Kada je Harper otišao sa zadatkom da napiše izvješće u potpunosti, Straker se okrenuo prema ostalima.- Kamo ćemo dalje? - upitao je.Pike je odmahnuo glavom. Već je zašao preduboko i znao je. Naglasak se s Irana preselio na Njemačku, Hong Kong, Tursku, Bejrut - Bog zna kamo sve.- Ne znam - rekao je Randall. Ali, znao je da odgovor leži u Iranu, daje odgovor ondje bio uvijek. Želio se vratiti, otići ravno u srce te beskrajne mreže, iako je shvatio da bi se bez pravih informacija bilo opasno i uzaludno vratiti onamo. Naslonio se na naslon stolice i glasno opsovao.

32. poglavlje

WASHINGTONUtorak, 18. prosinca 1979.

Kad je Pike otišao, Randall se sa Strakerom vratio u njegov ured. Dugačka bijelo obojena prostorija s niskim stropom bila je ugodna na neosoban način hotelskog apartmana ili VIP-predvorja na aerodromu. Straker je ovdje radio, ponekad i živio, ali nije ništa svojeg donio u ured. Namještaj, opremu za stol, čak i biljke na prozoru - sve je kupila Agencija i ovdje namjestila. Straker nije ništa dodao. Na zidovima nije bilo slika, na stolu fotografija, čak niti priznanja ili predmeta za sreću, ni omiljene olovke na radnom stolu. Ničim Straker nije ostavio pečat u ovom neutralnom prostoru, i da je umro ili otišao u inozemstvo, ured bi gotovo odmah bio na raspolaganju sljedećem dužnosniku.Dok je sjedao u jedan od tri naslonjača, Randall je pomislio da tako treba biti. Poznaje Strakera već nekoliko godina, od Irana, a zatim ovdje od svog povratka, ali sve to vrijeme nije mu se uspio približiti, upoznati ga izvan službenih situacija. Stra-keru je bilo četrdeset i pet godina, bio je neoženjen, bez prijatelja i šutljiv. Nije nikad odlazio u posjete, niti su njega posjećivali. Nikada nije govorio o sebi, činilo se da ni nema osobnog života. Nije bilo glasina o Strakeru u Ministarstvu, tračeva, ni povijesti - istinite ili lažne. Randall je znao daje dobar u poslu, oprezan, precizan, i da gospodari svojim osjećajima - što je bila sposobnost o kojoj je mogao ovisiti život agenta. Ako je osjećao strast, ona je bila duboko zakopana, nevidljiva, pristojna.

No, sada, razmišljao je Randall, nešto gaje mučilo dovodeći ga do ruba. Straker je bio zabrinut. Randall je bio siguran daje to zbog ovog slučaja. Zar je Straker nešto znao, sumnjao na nešto što nije htio reći svojim kolegama? Ili im to nije mogao reći?Straker je sjeo nasuprot Randallu i na trenutak zatvorio oči. Da, sada je vrijeme, moraju djelovati sada ili nikad. Bilo je toliko toga što Randall nije znao, nikada ni posumnjao; toliko toga što nikad ne smije saznati ili posumnjati. Randall je bio njihov ključ, rješenje problema, i moraju ga iskoristiti. Randallov je problem bio što se umiješao. Gotovo od početka je dopustio osjećajima da nadvladaju razum, zamute vid i skrenu ga s puta. To ga je gotovo stajalo života. Takva upletenost uvijek nosi istu, kobnu kaznu. Agent nikada ne smije osjećati, biti zabrinut, ne smije se osobno angažirati. To je bilo Strakerovo uvjerenje već dvadeset i pet godina, i nikad ga nije dovodio u pitanje. Randall je predstavljao problem, ali barem još jednom mora biti iskorišten. Čim je ustanovio vezu, mogli su ga dovesti, reći mu da još nije dobro, da se još nije oporavio od fizičkih i psihičkih iranskih ožiljaka, mogli su ga umiroviti. Diskretno, naravno. To se uvijek čini diskretno.Peter - izgovorio je, nesiguran kako da počne. Stanka. Randall je čekao, ne znajući što namjerava Straker. Nije mu mogao pročitati na licu; nikada to nije ni mogao. Bilo je bezizražajno i zatvoreno poput prostorije. Straker je kontroliranim i jednoličnim glasom nastavio:Peter, imamo problem. Problem nije velik, ali možda ćeš moći pomoći. - Zastao je ponovno. Ponovio je riječ »problem« dvaput: jednom bi bilo

dovoljno. Ne smije pretjerano naglašavati teškoće. Ustao je, otišao do stola i otvorio ladicu. Iz nje izvuče debeo crveni fascikl.Ovo sam primio prije nekoliko sati - rekao je sjedajući za stol i tako se udaljivši od Randalla.To je izvješće iz FBI-a iz New Yorka. Bili su vrlo skloni suradnji. Mislio sam da... - oklijevao je, a zatim nastavio - .. je bolje to ne spominjati na sastanku s gospodinom Pikeom. On ne treba sve znati.Izvješće se odnosi na Ahmadijevu obitelji u New Yorku, ženu i kćer. Čini se daje gospođica Ahmadi nestala, nema je od jučer poslijepodne.Randallove su se oči raširile. Inače, na licu mu nije bilo nikakve druge reakcije.- Zove se Fereshteh - nastavio je Straker. - Prema izvješću, ona se brinula za majku od očevog uhićenja. Prošli su tjedni bili vrlo teški za obitelj. Ahmadi je umro u zatvoru, tako daje morala biti provedena naknadna analiza. No, FBI je imao njegove spise i obiteljski je odvjetnik digao galamu, razvukao stvar, uzrokujući poznato i mrsko odugovlačenje. Sređivanje je potrajalo do prije nekoliko dana, pa je pogreb bio tek jučer ujutro. Nakon toga se Fereshteh Ahmadi vratila kući s majkom i nekim rođacima. Poslije podne je otišla u ljekarnu kupiti majci lijekove za smirenje. Nije se više vratila. Nitko je nije ni čuo ni vidio.Straker je zašutio. Da, to mora biti večeras, najkasnije sutra.

- Da? - Randallovo je pitanje bilo neodređeno, jednostavno. Želio je znati.Straker je pogledao, zbunjeno.Što ja mogu učiniti? - upitao je Randall. - Rekao si da mogu pomoći. Što želiš da učinim?

Pođi u New York. Nađi je. Nađi djevojku. - Straker nije namjeravao da njegove riječi zvuče kao imperativ. U sebi je svaku rečenicu započinjao sa »Želim da...« No, to nije bilo točno. Nije Straker želio da Randall ide u New York. Strakeru je bilo svejedno. On je želju samo proslijedio, pretvorivši je u imperativ. Želje, naredbe, na koncu - u čemu je razlika? Naučio je ne razlikovati ih, već jednostavno poštivati. Randall to nije naučio. Randall će biti težak.Peter, želim da pokušaš, pokušaš je pronaći. - Straker je to rekao, ali on nije želio ništa. Ili, možda, želio je samo poslušnost.Randallu su izgovorene rečenice zvučale bez smisla. Imaju ljude u New Yorku koji bi to mogli učiniti - policiju, FBI, čak i privatne istražitelje. Što on može učiniti? Kamo da ide? Glasno je izrekao svoja razmišljanja.Straker je kimnuo.- Znam, Peter. Policija je već traži. I FBI. Ali, ti s njezinom majkom možeš razgovarati na perzijskom, uvjeriti je da ti se povjeri, da ti kaže što zna. Ona te može odvesti do djevojke.Kako znaš?Siguran sam. Majka zna gdje je djevojka. Razgovaraj s njom.A što ako pronađem djevojku? Ako je još živa?Otišla je zbog nekog razloga. Otkrij razlog i možda otkri-ješ što se skriva iza svega toga, tko se skriva iza svega. Ona zna tko su, mora znati. Otišla je zato jer zna. Otiđi u New York večeras, Peter. Uzmi novca koliko god trebaš. Budi u izravnoj vezi sa mnom. Bit ću ovdje. Nazovi me kada nešto saznaš, obavještavaj me.

Randall se nije mogao sjetiti što bi još rekao. Ustao je gledajući Strakera. Što je Straker mislio? Zašto je želio da baš on ide u New York?- Mogu li uzeti ovo? - upitao je, pokazujući na fascikl na stolu.Straker je otvorio ladicu, izvukao drugi dosje i dodao ga Randallu.- Ovo je kopija, izvoli.Znači, Straker je znao da će prihvatiti. Što je još znao? Randall je uzeo izvješće i otišao, tiho za sobom zatvorivši vrata. Kada je izašao, Straker je podigao slušalicu jednog od dva telefona na svom radnom stolu i birao interni broj. Na drugom je kraju netko čekao poziv.- Na putu je - priopćio je, a zatim spustio slušalicu. Trenutak poslije, i slušalica na drugom kraju telefonske linije je vraćena u ležište. Znao je da je Randall možda na putu smrti, ali što on tu može? Odluka je donesena i on se morao pridržavati. Randall će biti mamac, on će ih izvući, on će biti veza. U igri je bio ulog puno važniji i veći od života jednog agenta.

NEW YORKUtorak, 18. prosinca 1979.

Bilo je već kasno kad je Randall stigao u New York, ali on se ipak uputio ravno Ahmadijevoj kući u Chelsea. Na aerodromu je unajmio auto, unaprijed plativši najam za tjedan dana. Nadao se da u New Yorku neće ostati tako dugo, ali bio je svjestan da bi to mogla biti zamorna operacija, nerješiva i gubitak vremena. Pitao se zašto se Straker uopće trudio da njega pošalje.Tog je dana obilno padao snijeg i bilo je teško probijati se ulicama. U dva je navrata bio siguran

da ga prate, ali je svaki put osvrnuvši se vidio dva različita automobila. Predugo sam bio odsutan s posla, pomislio je. Morao se opustiti i smiriti.Ahmadijeva je kuća bila u mraku i najprije je pomislio da će se vratiti sutra ujutro. No, bilo je tek deset sati i želio je što prije početi potragu za djevojkom. Bio je siguran daje nestala svojom voljom; možda zato što se osjećala loše zbog očeve smrti i željela je biti sama, ili je mislila da je netko želi ubiti. Da ju je netko želio oteti, to bi već prije učinio, odmah nakon uhićenja njezina oca. Ali, ako je vjerovala da će je pokušati ubiti, znači da je raspolagala s puno informacija. Straker je vjerojatno bio u pravu - valja naći djevojku i možda pronađe skupinu, ako bude htjela progovoriti.Pozvonio je i pričekao. Nije bilo odgovora. Možda se gospođa Ahmadi odselila s nekim od rođaka. Ponovno je pozvonio. Ovaj je put parlafon zapucketao i bijesan je glas zatreštao.- Da! Tko je? Što hoćete? - Glas je bio ženski, s iranskim naglaskom.Vi ste gospođa Ahmadi? - pitao je.Tko želi znati?Zovem se Peter Randall. Moram s vama razgovarati.- Gospođa Ahmadi bolesna. Njezin muž jučer sahranjen, ona je uzrujana, treba odmoriti. Bez posjetitelja.Čuo se »klik« i naprava se isključila. Oklijevao je, a zatim ponovno pozvonio. Ponovno »klik« i začuo se glas ljući nego prije.Slušajte vi, odlazite. Ona spava, probudili ste je. Odlazite! Brzo je progovorio na perzijskom.Moram s njom razgovarati, o njezinoj kćeri, o Fereshteh. Nastupila je duga tišina, ali žena s druge strane nije isključila

parlafon.Napokon je progovorila, također na perzijskom.- Imate li loše vijesti? Mrtva je?- Nemam vijesti. Ne znam gdje je Fereshteh, niti kako je. No, želim je pronaći. Molim vas, moram razgovarati s gospođom Ahmadi.- Ja sam njezina nećakinja, možete razgovarati sa mnom. Glasni klik i zujanje označili su otključavanje vrata. Randallih je gurnuo i ušao u prostran, skupocjeno namješten hodnik. Kao da je prošao tisuće kilometara jednim jedinim korakom: zakoračivši u kuću neke bogate obitelji u Teheranu. Skupi perzijski tepisi prekrivali su podove, uokvirene minijature visjele su na zidovima, tri su emajlirana lustera visjela sa stropa. Na vrhu stubišta stajala je visoka Iranka od tridesetak godina, odjevena u žalobnu crninu, s crnim šifonskim rupcem na glavi. Randall je zatvorio vrata i krenuo prema njoj. Bez riječi je stajala i gledala kako se uspinje stubeama prema njoj, a lice joj je bilo bezizražajno, oči hladne i nepomične. Bila je mršava, s pravilnim i lijepim crtama lica i crnim, prodornim očima. Randall je pomislio da bi bila privlačna da nije bilo oštre crte oko njezinih usana i beskompromisne krutosti izraza.- Hvala vam što ste pristali da me vidite - rekao je ljubaznim glasom punim poštovanja. Tiho je kimnula i uvela ga u primaću sobu na prvom katu. Zatvorivši lagano vrata, ponudila mu je da sjedne. Okruživala ga je iranska atmosfera. To mu je stvaralo nelagodu.Sjela mu je nasuprot i napokon izgovorila:Tko ste vi, gospodine Randall? Zašto ste došli ovamo? Tko vas je poslao?

Ja sam... iz vlade. Došao sam provesti istragu o Fereshteh, otkriti što mogu, bilo što što će mi pomoći daje pronađem.Dobro govorite perzijski. Živjeli ste u Iranu. Za koje ministarstvo radite, gospodine Randall? - Njezino je lice bilo nepomično, ništa ne odajući.Bio sam u veleposlanstvu u Teheranu nekoliko godina, gospođo...?Navabpur. Nushin Navabpur. Zašto nestanak moje sestrične zanima State Department?Možda je povezana s ekstremističkom skupinom koja djeluje u ovoj zemlji. Zabrinuti smo za njezinu sigurnost.Ne morate mi lagati, gospodine Randall. Vi niste iz State Departmenta i vaše zanimanje za Fereshteh nema nikakve veze s njezinom sigurnosti. Mislite da pripada terorističkoj organizaciji i želite je pronaći preko nje.Randall je znao da ispričavanjem neće ništa postići. Iranci su preveliki majstori te umjetnosti da bi bili olako prevareni.Da, to je jedan od razloga. Ali ona je možda nevina, možda zna nešto što je povezano s drugim ljudima. Stoga, može biti u velikoj opasnosti. Ako znate gdje je, pomozite joj tako da mi kažete.Ne znam gdje je, ali čak i da znam, nisam sigurna da bih vam rekla. Policija je već traži, zašto ne pitate njih?Već surađujemo s njima. No, možda Fereshteh ne želi umiješati policiju, možda ih pokušava izbjeći.Zašto mislite da ne bježi od vas?Mislim da ne zna da smo mi uključeni.Nešto u svezi s tom ženom brinulo je Randalla, nije mu dalo mira. No, nije to mogao identificirati. Uzela je kutiju cigareta s niskog

stolića, istresla jednu i zapalila ju, duboko udahnuvši. Nije ni ponudila Randalla.- Gospodine Randall, ne trebamo vašu pomoć. Ako je Fereshteh. .. ako je još živa, policija će je pronaći. Njezina majka i ja molimo se da je pronađu prije nego joj se što dogodi.Iznenada je shvatio: ženine oči. Unatoč crnini i jučerašnjem pogrebu i karminama nakon toga, ova žena nije žalila. U njezinim očima nije bilo znakova prolivenih suza, zabrinutosti, nemira zbog sestrične. Možda nije puno osjećala za svog strica i sestričnu, čak ih i mrzila, ali iranska tradicija korote zahtijeva da se pokaže tuga, čak i ako se ne osjeća. Randall je brzo razmišljao. Bilo je još nešto, nešto rečeno bilo je pogrešno, uzbunilo gaje, ali nikako se nije mogao dosjetiti. Razmišljao je i nastavio govoriti.- Ja sam ovlašten da pronađem vašu sestričnu. Naređeno mi je daje pronađem i pomognem joj, ali najprije trebam vašu pomoć.Dok je govorio, shvatio je stoje izazvalo njegov oprez. Perzijski pojmovi »nećakinja« i »sestrična« su puno precizniji nego u engleskom. Na vratima, prije nego što gaje pustila da uđe, kada je za sebe rekla »nećakinja« gospođe Ahmadi, njezine su riječi bile »sestrina kći«; ali poslije u sobi, govorila je o svojoj sestrični kao »kćeri očeva brata«. Fereshteh bi mogla biti njezina sestrična ili po majčinoj ili po očevoj strani, ali ne oboje istovremeno.- Tko ste vi? - upitao je. - Možete mi reći istinu ili čekati da vas provjerim. Ali, najprije želim razgovarati s gospođom Ahmadi. Odmah.Ženino mu je lice govorilo da je u pravu, ali njezine su oči nastavile prodirati u njega.

- Bojim se da to nije moguće, gospodine Randall. To ne mogu dopustiti. Morat ćete otići ili ću biti prisiljena pozvati policiju.Što je skrivala? Zašto ga je pokušavala spriječiti da vidi Ahmadijevu udovicu?- Ja to ne bih učinio, gospođo Navabpur. Savjetovao bih vam da me ne pokušate spriječiti da razgovaram s gospođom Ahmadi. Gdje je ona?Nije primijetio kako joj ruka polako klizi prema džepu haljine. Prošla godina ostavila je traga na njemu. Mirnim pokretom izvadila je iz džepa ruku, držeći malen, ali smrtonosan automatski pištolj.- Mislim da smo dosta razgovarali, gospodine Randall. Ovo nije prvi put da ste se pokušali umiješati. Prošli je put to stajalo vrijednih života, života čiju važnost nikada nećete moći procijeniti. Gospođa Ahmadi je u svojoj sobi; doživjela je kobnu nesreću. Mislim da će i vas zadesiti slična. Molim vas, stavite ruke na glavu i polako ustanite. Ovo je malen pištolj, no ja sam sigurna da znate kakve ozljede može nanijeti na ovoj udaljenosti. .Znao je. Polagano, ne skidajući pogled s pištolja i ruke koja gaje držala, podigao je ruke i stavio ih na glavu kako mu je naređeno, a zatim je počeo ustajati sa stolice. Čvrsto je držala pištolj; nije postojao rizik da slučajno ili prerano opali. Imat će vremena razmisliti.- Sada, gospodine Randall - nastavila je - lijevom rukom izvadite vaš pištolj iz navlake i lagano ga bacite na pod. Ako se prebrzo ili iznenada pomaknete, ubit ću vas.Izvadio je pištolj iz navlake, polaganim i mirnim pokretima. Oružje je palo s muklim udarcem do njegovih nogu na gusto tkani vuneni tepih.

- Sada stavite ruku ponovno na glavu i krenite do vrata, ali nemojte ih pokušati otvoriti.Poslušao je, prisjetivši se uputa koje je prije mnogo godina dobio na obuci o rješavanju situacija poput ove: »Učini što ti kažu, učini to polagano, nemoj učiniti ništa što bi uznemirilo onoga tko drži pištolj, daj si vremena da razmisliš i nemoj djelovati dok nisi potpuno spreman.«Sada - nastavila je - stanite pokraj vrata i otvorite ih lijevom rukom. Nemojte se kretati dok vam ne kažem. - Njezina se ruka nije uopće pomakla i pištolj je bio usmjeren ravno u njegovu glavu. Morao ju je natjerati da se približi.Tko su vaši ljudi? - pitao je. - Imam pravo znati, zar ne? Borimo se međusobno već dvije godine i ja još uvijek ne znam tko ste.Šutite! - odbrusila je. To je bio prvi znak nervoze koji je pokazala. - Polagano otvorite vrata prema sebi.Dohvatio je kvaku i okrenuo je, a zatim povukao vrata.Ne želim šutjeti - govorio je mekim glasom. Ako me ubijete, to što ste mi rekli neće uzrokovati nikakvu štetu...Rekla sam da šutite i to sam i mislila. Tajna nikada neće biti otkrivena nečlanovima, nikada. - Govorila je strastveno i glasno, a glas joj je odzvanjao u tišini prazne kuće.Randall je okrznuo pogledom tepih na podu kod vrata. Upravo je tako i mislio! Nije neobično da bogati Iranci investiraju novac u dobre tepihe kao osiguranje od inflacije: nespretni su za krađu, jednostavni za skladištenje, a što su stariji - raste im vrijednost. Po dobrom se tepihu mora hodati - to poboljšava dlaku, daje joj patinu i ublažava boje. Najbolji način spremanja tepiha je

staviti tri, četiri, pa čak i šest jedan na drugi. Ovdje su sigurno bila tri - da bi se mogla otvarati, vrata su bila skraćena za nešto više od centimetra. Randall je širom otvorio vrata i čekao daljnje ženine naputke.- Sada stanite na prolaz, ali se ne mičite. Držite ruke na potiljku.To je za nju bio najteži trenutak i najopasniji za Randalla. Mogao se baciti na pod, sakriti se u sobi prije nego što ona stigne do vrata i zapuca. Moguće, ali ne i sigurno - i ako pogrešno pretpostavi, neće preživjeti da bi požalio pogrešku. Polagano se kretao, vukući pete po tepihu.- Kleknite - rekla je - a zatim na koljenima otiđite do ograde stubišta.Lagano je savio koljena, gužvajući gornji tepih i stvarajući dva lagano izbočena nabora. Ženin pogled bio je usmjeren na njegovu glavu i ruke, s pištoljem naciljanim u omiljeni cilj, šiju. Puzao je nespretno na koljenima po ulaštenom drvenom podu, koji mu je zadavao bol. Kada je dopuzao do ograde, žena se približila vratima. On je osjetio napetost, ne znajući kuda će žena krenuti.Pištolj je nenadano opalio kad se spotakla na nabor tepiha, a ona je nespretno ispružila lijevu ruku da ublaži pad. Metak je promašio, pogodivši drvenu ogradu stubea, tri koraka dalje od Randalla. U sekundi je ustao, udarcem noge izbio joj pištolj iz ruke, onesposobivši je jakim udarcem u predio vrata. Sagnuo se, okrenuo je na leđa, podigao u sjedeći položaj, a zatim na noge. Bila je lagana, ali zbog visine nespretna za nošenje.Posjeo ju je u stolicu s visokim naslonom, nagnuo je prema naprijed i prstima pretražio usta. Našao

je kapsulu iza zadnjeg donjeg desnog zuba. Iz džepa je izvadio švicarski vojnički nožić koji je uvijek nosio uza se, izvukao turpijicu i pažljivo počeo skidati oblogu kapsule - zadatak je bio otežan činjenicom da joj je morao držati pritisnutu glavu za slučaj da mora slomiti ono stoje pokušao ostaviti netaknutim.Pet minuta poslije čahura je bila u njegovoj ruci, mali sivi cilindar od lomljivog metala sadržavao je dovoljno cijankalija da usmrti u sekundi. Stavio gaje u džep i sjeo nasuprot ženi, čekajući da dođe k svijesti. Nakon deset minuta, trepnula je očima, a zatim ih otvorila. Pogledala ga je, a mržnja je donijela život u njezine oči brže nego dolaženje k svijesti. Primijetio je daje mržnju zamijenilo nešto što je vidio već jednom prije, u očima profesora Mo'inija prije nego je umro u Darbandu. Oči su joj se sklopile i ona je pkrenula čeljust jednom, zatim ponovno.- Gubite vrijeme - rekao je. - Ovdje je, kod mene. Izvadio sam ga dok ste bili u nesvijesti.Otvorila je oči, a mržnju je zamijenio očaj.- Molio sam vas da mi nešto kažete o vašoj skupini - nastavio je. - Sada vam naređujem. Ako znate tko sam, znat ćete da me ne zanima što se s vama događa sve dok ne postignem ono što želim.Gledala je u njega, pogleda fiksiranog u točku iznad njegove glave.- Može trajati cijelu noć ili duže, ali natjerat ću vas da progovorite. Najprije, želim znati gdje je Fereshteh Ahmadi.Nastavila je buljiti, ne trepćući očima, kratko dišući.- Znate li gdje je? - Bio je uporan. - Ubili ste je zajedno s njenom majkom?

Ništa nije odgovorila, zureći ispred sebe, praznog pogleda, lica lišena svakog izraza. Koliko dugo će ovako izdržati, pitao se.- Kada ste došli ovamo? Jučer? Preksinoć? Danas? Večeras? Kada je ubijena gospođa Ahmadi? Koliko vas je u New Yorku? Je li i Fereshteh Ahmadi članica vaše skupine?Navalio je s pitanjima, znajući da ova šutnja može trajati cijelu noć i cijeli dan. Vrlo brzo će je morati predati nekom drugom, ali sada će je on ispitati. Nagnuo se naprijed i snažno je pljusnuo po licu. Glava joj se trgnula u stranu i tako ostala. Ničim nije pokazala daje osjetila udarac. Njezin je bezizražajni pogled i dalje bio uperen ravno. On se namrštio i ponovno je udario, ali ona opet nije reagirala, pogleda i dalje uperenog u daljinu. Počeo ju je tresti. Nije dobio odgovor: čuo je samo zvuk laganog disanja i vidio nepopustljiv pogled. Koža joj je postajala blijeda i hladna na dodir. Podigao joj je desnu ruku, a zatim je pustio. Ostala je u zraku kako ju je ostavio. Isto je učinio i s lijevom rukom, a zatim ih vratio uz njeno tijelo. Žena je pala u stanje dubokog transa i tonula je sve dublje. Poražen i nemoćan utonuo je u stolicu. Toliko je puta bio blizu i uvijek je prevaren! Koliko su mjesta pronašli da istinu sakriju od njega: u šiframa, u tišini, u smrti, a sada i u ruganju smrti. Prokletstvo! Natjerat će je da progovori. Dohvatio je telefon.

33. poglavlje

NEW YORK CITYUtorak, 18. prosinca - srijeda, 19. prosinca 1979.

- Ništa ne mogu učiniti, gospodine Randall - rekao je liječnik naslonivši se i napućivši usta. Bio je poslan izravno od CIA-inog njujorškog ureda za unutrašnje operacije, koji su mu jednako dobro platili za diskreciju kao i za medicinsku uslugu. Stavio je pribor u svoju sivu torbu i zatvorio je. Kretnjama je pokazao da je završio.Ona je kataleptična - nastavio je. - Duboko. Nikada prije nisam što takvog vidio. I nisam čuo da bi tkogod tako brzo pao u trans. Rekao bih da je to nemoguće. Kao da je bila programirana: samo je trebala pritisnuti neki unutarnji gumb i trenutačno postići rezultat. Morat ćemo je vratiti u stožer i vidjeti što se može učiniti uz pomoć lijekova. No, trebat će joj vremena, a postoji mogućnost da će je liječenje ubiti. Ili joj oštetiti mozak ako i kada dođe k svijesti. Morat ćete s ispitivanjem pričekati neko vrijeme, a čak i tada može ponovno pasti u trans, ako ne pronađemo neki način djelovanja na unutarnji zastoj. Rekao bih da ste ovaj put izgubili.Prokletstvo! - Randall je planuo, skočivši sa stolice. Netko je pokucao na vrata i jedan od dvojice službenika iz Unutrašnjih poslova koji su došli s liječnikom ušao je u sobu.Spremni smo odnijeti tijelo iz spavaće sobe, gospodine -rekao je Randallu. Našli su gospođu Ahmadi na krevetu, zadavljenu čarapom. Liječnik je procijenio da je mrtva već oko pet sati.

U redu - odgovorio je Randall okrenuvši se prema liječniku.

Bilo bi bolje da i ovu maknete. Dogovorit ću da bude u zatvoru, ali želim da učinite sve stoje moguće daje održe na životu. Ona ima neke informacije koje želim dobiti. Molim vas, nazovite čim budete smatrali daje mogu ispitati.Ostavio je liječnika u sobi i otišao na kat. Ona žena dolje ili njezini prijatelji već su pretražili sobu Fereshteh Ahmadi. Djevojčine su stvari bile razbacane po podu - posteljina, odjeća, šminka, knjige, papiri, fotografije. Oprezno je birao kamo će stati u tom neredu. Je li Nushin Navabpur tražila nešto posebno ili je samo slučajno pretraživala? Možda je pronašla traženo prije njegova dolaska i već poslala svoje kompanjone za djevojkom. Ili ju je možda on prekinuo u potrazi. Izabrao je papire, uglavnom pisma i neke stare bilješke s koledža te ih počeo letimice čitati.Prema dosjeu koji je pročitao prije odlaska u Washington, Fereshteh Ahmadi je imala dvadeset i tri godine, bila je neudana i radila je na katalogizaciji u Muzeju za modernu umjetnost na Petoj aveniji. Studirala je na Nacionalnoj akademiji za dizajn gdje je još bila registrirana kao izvanredni student grafike. Dio vremena provodila je pomažući u obiteljskoj galeriji antikviteta. Živjela je u Iranu do svoje desete godine, prije nego se 1966. godine pridružila roditeljima u New Yorku i postala američka državljanka. Fotografije su prikazivale pametnu, neobično atraktivnu ženu, čije oči i usta ukazuju na neovisan duh s nijansom nezadovoljstva. Već je prije vidio iranske žene takvog izgleda, čije su sposobnosti, um i izgled otvarali vrata uspjehu, no njihove su ih obitelji vezale za zahtjeve

tradicije i mračnog konformizma. Neke su postale političke aktivne.Sada, dok je čitao pisma i memorandume u sobi natrpanoj pukom vanjskom formom mnogo složenijeg života, Randalla je preplavilo osjećaj samoće. Zašto nije dao ostavku kada se vratio iz Irana? To je bilo kao povratak iz Vijetnama - trenutak da se izvuče. No, on je ostao, igrajući se s ostavkom, znajući da je ondje ako mu zatreba, oslanjajući se na nju kao na mogućnost, sve do sada kada je bio uvučen u ovaj pohlepan vrtlog intriga, lakomosti i nasilja. Fantom kojeg lovi od lani, još uvijek izmiče poput dima iz njegovih pohlepnih ruku svaki put kada se suoči s njim.Na dnu hrpe pisama naišao je na jedno pomno presavijeno i spremljeno u omotnicu, koje je usmjerilo istragu. Pismo je sadržavalo samo nekoliko redaka: »Draga moja, žao mije da se sve moralo ovako završiti, tako potpuno i iznenada. Možda je sve u najboljoj namjeri. Znaš gdje me možeš naći ako me ponovno poželiš potražiti. Russ.« Pismo je bilo kratko, bez adrese i prezimena, ali bio je to ipak početak. Randall je pronašao adresar, podeblji, pun imena, neka upisana po abecednom redu, a ostala nasumce. Nikoga nije bilo pod imenom Russ. Počeo je s »A«, čitajući svaku natuknicu. Pronašao gaje nakon nekoliko minuta ili se barem tome nadao: Russell Fernwell, 49 Grove Court, Greenwich Village. Da bi bio siguran, nastavio je provjeru do kraja, ali nije bilo više Russella. Zatvorio je adresar i bacio ga na stolić kraj prozora. Pogled mu je privukao list papira koji se lagano podigao od stola. Prišao je stolu i uzeo ga, a ruka mu je lagano zadrhtala kad gaje dodirnuo.

Već je prije vidio takav: blijedoplavi list papira ispisan misterioznim simbolima i povezom gotovo neodgonetljivih znakova pri dnu. Nije mogao biti siguran da su slova ista, ali je sve ostalo bilo identično listu koji je pronađen u dosjeu Masooda Heshmata, koji je Heshmat pokupio s poda u kući u Qolhaku i koji je već uzrokovao toliko žrtava. Tiho ga je presavio i spremio u džep.

Od Chelsea do Greenwich Villagea tek je nekoliko minuta vožnje. Grove Court je bila skupina kućica od cigle malo izvan ulice Grove, a sve su gledale na unutarnji vrt. Tijekom šezdesetih Village je bio njujorška boemska četvrt, a potom je postao skrovište za bogate i uspješne ljude s umjetničkim pretenzijama. Još je bilo živo, no miran je zrak okruživao područje, prigušujući njegovu neumjesnu buntovnost prethodnih desetljeća. Grove Court je bio osamljen, tih i oprezan prema uljezima. Poslije ponoći Randall je otvorio teška vrata koja su štitila malo svetište od ulične neizvjesnosti. Vrata su zazveketala, ostavljajući u zraku tragove zatvaranja.Russell Fernwell je bio budan, no ne i sretan što ga se ometa u ovaj kasni sat. Četrdesetih godina, sijed, kosog čela i duge kose, bio je odjeven poput umjetnika. Randallovo je oštro oko u njegovoj ležernoj odjeći zamijetilo znakove čovjeka koji je uspio u životu i to je želio drugima pokazati, ali ipak nije želio potpuno raskinuti s prošlosti. Primijetivši Fernwellowa aristokratska obilježja i samouvjeren pogled, Randall je pomislio da se nije morao previše boriti. Pokazavši iskaznicu, upita može li ući.- Smijete - Fernwell je odgovorio usiljenim bezvoljnim glasom - no znajte da je jedna dama u

dnevnom boravku i neće otići kako bi vama to bilo po volji. Ako ste shvatili, uđite.Napadno je gestikulirao, gotovo kao da je očekivao da njegove riječi izbace posjetitelja iz ravnoteže. Očito, Fernwell je bio čovjek kojemu je dojam bio važan. Randall uđe. Fernwell je zatvorio vrata, zaključao ih i navukao zasun, a zatim krenuo u prostranu, oskudno namještenu sobu s desne strane.»Dama« je bila djevojka od oko osamnaest godina, tamnokosa, blijede puti i gotovo lijepa. Ležala je na velikom kožnom kauču, promatrajući dvojicu muškaraca, a njezina je želja da izgleda nezabrinutom bila očita u neodređenom pogledu. Randall ju je ignorirao, pogledom prelazeći po zidovima sobe, na kojima su visjela slikarska platna i fotografije. Prepoznao je djela nekolicine dobro poznatih suvremenih slikara - Riversa, Rosenquista, Lindera. Dvojica, Warhol i Hockney, bili su još uočljiviji, a njihovo je mjesto na suprotnom zidu bilo određeno u skladu s tom činjenicom. Fotografije su pretežito bili aktovi, uglavnom žena, koje je slikao isti autor fotograf.Piće? - upitao je Fernwell, mahnuvši glavom prema stolu u kutu krcatom obojenim bocama i čašama. - Ili možda što drugo? - Njegove su se obrve podigle. Randall je odmahnuo glavom i sjeo na obližnju stolicu.Molim vas, osjećajte se kao kod kuće - rekao je Fernwell, ali su riječi došle prekasno da bi imale učinka. Prišao je stolu, natočio si viski i sjeo nasuprot svom gostu. Djevojka ga je sve vrijeme pratila pogledom.

Onda, što mogu učiniti za vas? - pitao je Fernwell, čiju je nervozu odavalo samo stalno pucketanje prstima lijeve ruke. -Ne može biti droga, niti pornići - Federalci tragaju za tim za dobro naše slavne nacije. Sigurno se radi o reketu zbog međunarodnog krijumčarenja umjetnina. Ili o prijevari. Randall je bio umoran, a Fermvell gaje iritirao.- Ovdje sam zbog Fereshteh Ahmadi.Fermvell se sledio. Njegovi su prsti prestali kvrckati, a pogled mu je postao oštar i usredotočen.Isuse, nije se valjda otac žalio?Žalio? - odjeknuo je Randall. - Na što bi se morao žaliti?Sranje, ne znam. Bilo što. Odakle bih ja trebao znati?Vi mi recite. Želim otkriti gdje je i jeste li je vidjeli od jučer.Vidio? - Fermvell se gotovo nasmijao.- Kako bih je ja vidio? Ja sam zadnja osoba koju ona želi vidjeti, tako mije rekla. Nisam je vidio od kolovoza. Petnaestog kolovoza, da budem precizniji. Ali zastoje tražite? Ona je nedužna poput ljiljana, uvjeravam vas.Jučer je nestala. - Randall je ispričao o uhićenju i samoubojstvu njezinog oca, ali je zadržao za sebe moguću povezanost s terorističkom skupinom. Ako Fermvell išta zna, nije ga želio upozoriti na opasnost. Kada je završio, umjetnik je zazviždao i slegnuo ramenima.K vragu, ako bježi od nečeg ili je samo otišla razmisliti, ovo je jedno od mjesta kamo sigurno neće doći.Zašto ne, gospodine Fernwell?

Zašto ne? Jer mi je zadnji put kada smo se vidjeli rekla da me ne želi nikada više vidjeti. U mojoj dobi čovjek zna kada žena to uistinu misli, a ona je to mislila.Koliko ste dugo bili zajedno?Sve u svemu, oko tri godine. Upoznao sam je u galeriji u središtu grada. Organizirali su Tobevovu izložbu, ubrzo nakon njegove smrti 1976. Želio sam kupiti neka djela. Dakle, Tobey je bio povezan s baha'izmom, nekom vrstom perzijskog kulta, i među posjetiteljima na toj izložbi bilo je puno Iranaca. Fereshteh je bila ondje, iako su ona i njezina obitelj obični vjernici muslimani, i mi smo se upoznali. U to je vrijeme bila na akademiji i poznavala je moj rad, čak joj se sviđao. Ja sam fotograf - ovo na zidovima su neka od mojih djela. Nekad sam slikao, ali prije desetak godina prešao sam na fotografiju. Sreli smo se nekoliko puta nakon toga i jedne sam noći poslije večere ovdje s njom vodio ljubav. Želio sam da se preseli ovamo, ali ona se bojala obitelji i mi smo tiho nastavili vezu i provodili vrijeme zajedno kada smo mogli. Nakon godinu dana postala je mojim modelom - neke od onih fotografija na zidu su njezine. Ona je jedan od najboljih modela koje sam imao. Ali, nije mi dopustila da izložim niti jedan rad koji sam s njom napravio - rekla je da bije roditelji ubili. Mislio sam da je to glupo, ali ona se bojala i učinio sam kao što je rekla. Šteta - neki od mojih najboljih radova nastali su tijekom tih snimanja. Bila je moja inspiracija. Uistinu to mislim.Fernwell je zastao, pogledavši zidove. Randall je slijedio njegov pogled. S mjesta na kojem je sjedio nije mogao jasno vidjeti, ali su se fotografije uistinu činile dobrima. Sumnjao je da

je Fernwell izvrstan u svom poslu, a ljudi su, vjerojatno, možda i ne tako davno, kupovali njegove fotografije zato što su bile uzbudljive, a ne zato što su njegove.Randallu nije dugo trebalo da shvati daje Fernwellovo ponašanje uglavnom bila poza, i to prilično neuvjerljiva. Vulgarna je vanjština skrivala nešto drugo i Randall je pretpostavljao da je Fereshteh Ahmadi poznavala tu skrivenu stranu. On je o njoj stvorio sliku pretražujući stvari u njezinoj sobi i u tu se sliku nije uklapala veza sa sredovječnim sofisticiranim muškarcem. Pravi Fernwell se skrivao. Ruke, koje je nervozno primicao ustima, izdale su ga više od svega. Ovaj čovjek je bio ranjiv i svoju je nesigurnost kompenzirao govoreći strancima da ima pravo biti gdje jest. Sigurno je bilo puno stranaca u njegovom životu.Što se dogodilo u kolovozu? - pitao je Randall, tražeći još informacija. Negdje je postojao odgovor koji će ga dovesti do Fereshteh. Samo je trebao postaviti prava pitanja.Kolovoz? - Fernwell je slegnuo ramenima, kao da lagano odbacuje pitanje, ali se kretnja izjalovila. Što god se dogodilo, bilo mu je važno. - Ništa se nije dogodilo - rekao je - nikakav poseban događaj. Stvari su samo doprle do mozga, to je sve.Naša je veza već šest mjeseci pucala. Ja sam se promijenio. Moj je rad postao zamoran, dosadan, komercijalan; imao sam dobru prođu. Stvari koje sam radio s Fereshteh bile su dobre, ali ostalo je bilo trivijalno. Rekla je da moje fotografije postaju banalne, kao i ja. »Banalne« - upravo je tu riječ upotrijebila. Zaboljelo me kada mije to rekla; bio sam ljut. No, imala je pravo. Počeli

smo se svađati. Nisu joj se sviđali moji prijatelji ni moji klijenti. Imala je svoje prijatelje - mlađe, s više ideala. Otkazivala je sastanke, a onda se jednog dana u kolovozu pojavila ovdje. Bila je napeta, bijesna; rekla je da to više nema smisla, daje gotovo. Poslije toga je više nisam vidio. To je sva istina.Randall je kimnuo. Pitao se koliko je od tada Fernwell postao gori.Osim umjetnosti, što ju je još zanimalo, u čemu je bila aktivna? - pitao je Randall. - Politika, religija, nešto slično?Vraga, ne! - Fernwellov je odgovor bio odrješit i spontan. -Mrzila je politiku. Roditelji su joj bili religiozni, ali ona za to nije imala vremena. Voljela je umjetnost, kazalište i moderni ples. Također je voljela japansku kuhinju, Vonnegut i disko - rekao je neozbiljno, a zatim promijenio ton. - Slušajte, rekli ste mi da joj je otac uhićen zbog droge. Sada me pitate o politici. Stoje ovo? Je li ona u nekoj opasnosti?Možda i jest, pa ako imate pojma gdje bi mogla biti, recite mi; učinili biste joj uslugu. Bila ste bliski: ako je u nevolji, možda će vam se obratiti za pomoć.- Sumnjam. Ali, obavijestit ću vas ako dođe.Kamo je mogla otići? Je li imala prijatelje, nekoga s kim se osjećala sigurnom?Nikoga se ne mogu sjetiti. Imala je prijatelje s akademije, a puno je vremena provodila sa studentima sveučilišta Columbia. No, ja nisam bio uključen u taj dio njenog života. Ono što smo mi imali, bilo je odvojeno, posebno od sveg drugog.Randall je kimnuo. Više ništa nije mogao doznati od Fernwella, pa je ustao.

Djevojka na kauču nezainteresirano ga je pratila pogledom. Randall se okrenuo s namjerom da ode.Na vratima je Fernwell povukao zasun koji ga je štitio od Očaja izvanjskog svijeta i Randall je kročio u hladnu štipajuću hoc. Vrata su se već zatvarala, a onda ponovno otvorila. Fernwell gaje zazvao.- Upravo sam se nečega sjetio. Ja imam potkrovlje u Sohou, U Wooster Streetu. Kupio sam ga kao studio potkraj šezdesetih, kada su se ljudi tek počeli doseljavati u Soho zbog niskih najamnina, i još ga uvijek koristim kada mi je potrebno više mjesta. Fereshteh je onamo često odlazila - dao sam joj ključ i još ga ima. To je samo mogućnost, ali mogla bi biti tamo. Pričekajte, dat ću vam svoj ključ. - Fernwell se povukao u kuću, ostavivši Randalla samog na stubištu. Brzo se vratio s dva ključa u ruci.-Adresa je 15C Wooster Street; ovo je ključ od ulaznih vrata u prizemlju, a drugi otključava potkrovlje. Lako ćete mi ih vratiti. I, čujte - ako je pronađete, nemojte biti grubi. Zatreba li joj bilo što - novac, pravna pomoć - ja ću to za nju urediti.Randall je kimnuo. Znao je da riječ »urediti« nije bila slučajno upotrijebljena.

34. poglavlje

NEW YORK CITYUtorak, 18. prosinca- srijeda, 19. prosinca 1979.

Unatoč hladnoći, Randall je odlučio prošetati. Želio je razbistriti misli, osloboditi ih od magle koja ih je zastirala. Osjećao je grad oko sebe, zavijen u snijeg i tamu, ali ne usnuo. Iz nekog dubokog, tamnog središta, njemu skrovitog, činilo se da bruji živošću. Automobili i ljudi su prolazili kraj njega, vrata barova i noćnih klubova uvjerila su ga u postojanje ljudi, glazba i smijeh dopirali su i ponovno nestajali dok je prolazio uz njih. Dolazili su u valovima - val glazbe, val glasova, val obojene i blijede svjetlosti, zapljusnuli bi ga dok je koračao sam u svojoj tišini. U rock-klubu netko je pjevao pjesmu Patti Smith, možda na istom mjestu gdje ju je i sama prvi put otpjevala. Riječi su doprle do njega nošene noćnim zrakom, oštre i jasne, s moćnom glazbom koja je došla do svog crescendo, a onda postajala nejasnom kako je odmicao. Nekoliko je puta imao osjećaj daje praćen; jednom je čuo korake iza sebe, ali okrenuvši se, nikoga nije vidio, a odjeci su nestali.Ulica Wooster izgledala je pusta, gužva obližnjeg Broadw-aya nestala je u noći. Randall se osjećao opkoljen niskim ogradama, pročeljima od teškog lijevanog željeza na starim trgovačkim zgradama i skladištima, s vremenom i novcem pretvorenim u umjetničke ateljee i prostore za pokuse new wave ben-dova. Zgrada s brojem 15C bila je uska i samostojeća, smještena između dva šira pročelja. Prozor u potkrovlju bio je neosvijetljen: nikoga nije bilo. Gurnuo je ključ u bravu; lagano gaje okrenuo i gurnuo vrata. Ispružio je ruku da napipa prekidač na zidu i pritisnuo ga. Svjetlost je obasjala hodnik. Strme metalne stube vodile su prema ulazu u potkrovlje. Popeo se, bojeći se da tamni metal pod njegovim nogama ne prenese zvuk

koraka i njegov dolazak ne najavi nekome tko se možda skriva gore.Otključao je vrata, koja su se polagano odškrinula. Zraka blijede, sedefaste svjetlosti padala je na drveni pod prostrane, hladne prostorije. I u mraku je osjetio njezinu bezličnu i prostranu prazninu. U trenutku kad je ispružio ruku da upali svjetlo, ženski glas je odjeknuo iz tame s njegove lijeve strane. Riječi su bile perzijske, ton oštar, na rubu straha, ali opasno odmjeren.- Ostani gdje jesi i digni ruke. Polako. Sklopi ih i drži na potiljku. Pištolj je uperen u tebe i savršeno si obasjan svjetlom, stoga nemoj ni pomišljati na pokret. Uđi vrlo polagano i stani nasred sobe.Učinio je kao što je rekla, osjećajući se idiotski jer je već drugi put iste noći uhvaćen na ovaj način.- Stani tamo! - naredio je glas. - Lijevom rukom izvadi pištolj i položi ga na pod. Neka te moj glas ne dovede u zabludu - ovdje zbog odjeka zvuk promijeni smjer. Nećeš me pogoditi. -Učinio je kako mu je rečeno, lagano bacivši pištolj na pod.- Onda - nastavila je - tko si ti? Kako si dospio ovamo? Odlučio je govoriti engleski.- Zovem se Peter Randall i došao sam ovamo da vas pronađem i pomognem vam ako trebate pomoć. A ja mislim da trebate.Odgovorila mu je na engleskom, koji je govorila puno tečnije od perzijskog.Vi niste policajac - oni ne govore perzijski. Nemojte se truditi da mi objasnite, pretpostavljam tko ste. Zašto me ne ostavite na miru? Što CIA želi od mene? Rekla sam vam da ništa ne znam.

Mislim da ste se zabunili, gospođice Ahmadi. Nikada nismo s vama razgovarali. Prepustili smo ispitivanje policiji i FBI-u. Ovdje sam jer se dogodilo nešto što vas je natjeralo na bijeg. Želim vam pomoći.Ne lažite mi. CIA mije za petama otkad je sve ovo počelo. Kada su policajci i FBI završili, došli su vaši.Randall se uznemirio. Čak ni odjel unutrašnjih poslova nije bio obaviješten o slučaju.- S kim ste razgovarali? Kako su se zvali?- Predstavili su se kao agent Gorman i agent... zaboravila sam. Imali su CIA-ine službene iskaznice i rekli su da su došli iz Washingtona. Zbog čega vam to uopće govorim? Ionako to znate.Randallom je prostrujala ledena jeza. U Unutarnjim poslovima postojao je Gorman, sreo gaje jednom ili dva puta tijekom obuke. Što se događalo? Zašto mu Straker nije rekao da su već bili ovdje na ispitivanju.Slušajte - zamolio je, znajući da je mora uvjeriti. - Nisam znao da je još netko poslan; ja sam upravo stigao u New York da vas pronađem. Morate mi vjerovati. Vi trebate moju pomoć, ali i ja trebam vašu - moram znati što su vas pitali, što su željeli znati.Slušajte, zar vi uistinu mislite da ću to progutati? - No, osjetio je oklijevanje u njezinom glasu. - Čak i ako povjerujem da ništa ne znate, što to mijenja? Jedan vaš odjel ne govori drugome što radi. Onda, stoje tu novo? Sve je to dio iste igre.Ne, recite mi što su htjeli, to je važno.Gledajte, ovaj razgovor nikamo ne vodi. Ako želite znati, pitali su za terorističku skupinu. Čujte, ja čak nisam naslućivala da je moj otac umiješan u

poslove s drogom dok nije uhićen. A sada ljudi dolaze govoreći da je možda povezan s nekim luđacima u Iranu i ispituju jesam li i ja član tih skupina. U što da vjerujem? Događa se nešto u čemu ja ne želim biti dio, ne želim sudjelovati.O čemu su vas još pitali? - ustrajao je Randall.Rekli su da, ako imam ikakve kontakte s tom skupinom, poručim da je Agencija spremna na nagodbu. Voljni su s njima surađivati i pomoći im da dođu na vlast. Gorman mi je rekao da prenesem kako Amerika treba utjecaj u Iranu, a ova skupina treba resurse koji će joj pomoći u preuzimanju kontrole i osvajanju vlasti. Jedni drugima mogu biti od koristi. U zamjenu za određene privilegije, CIA će ih u, razumnim granicama, opskrbiti novcem, oružjem, ljudstvom. Čovjek bi pomislio da su vaši ljudi jako opekli prste u Iranu da se ne žele ponovno u to upustiti. Zar vl nikada ne naučite?Randall je osjećao udarce srca u prsima. Misli su mu se vrtjele Oko onoga što je govorila. Kopilad je htjela nagodbu! Oni bi 16 prodali bilo kome, bilo gdje radi budućeg utjecaja. Imala je pravo: oni nikada nisu naučili.- Fereshteh, slušajte me pozorno. Vjerujem vam da ne znate nilta o skupini kojoj je pripadao vaš otac. Vi meni morate vjerovati da ništa nisam znao o ovom ludom planu stvaranja nekakve nagodbe s njima. Moramo razgovarati, moramo pomoći jedno drugome i otkriti što se događa.- Kako ću znati da vam mogu vjerovati?- Nikako. Ali nemate izbora. Nećete me ubiti i ne možete zauvijek ovako stajati s uperenim pištoljem. Upalite svjetlo, donesite Stolice i ako imate neko grijanje, uključite ga, zaboga.

Nastala je duga stanka, onda kretanje i upalilo se svjetlo na suprotnom kraju potkrovlja. Randall je trepnuo kapcima, a zatim pogledao prema svjetlu. Stajala je nasuprot njemu s pištoljem u ruci, opreznog pogleda, gledajući, čekajući. Bila je odjevena u traperice i debelu vestu. Sada kada ju je vidio, shvatio je da su mu fotografije zapravo vrlo malo rekle. Sjetio se opet pjesme Patti Smith, a Fereshteh je imala taj isti mršavi izmučeni ozgled, ženstvenu ljepotu i mušku snagu u istoj osobi.Sjeli su na stolce ispod velikog slikarskog platna koje je dominiralo studijem: bijela pozadina prekrivena crnim potezima, istim ponovljenim oblicima koji se stapaju s vlastitim obrisima, sad svjetlijim, sad tamnijim. Odmah je shvatio da su ponovljeni oblici arapsko i perzijsko slovo ayn, kratki polukrug s dugačkom, jako savinutom povlakom. Pogledao je platno, potom nju.-Vaše? - upitao je.Potvrdila je kimnuvši.-Dobro je.Slegnula je ramenima.- Slušajte, - ponovno je započeo - moram znati sve što se ovdje događa. Najprije, zašto ste jučer nestali?- Mogla sam birati između toga i onoga što vaši ljudi zovu »uklanjanje s predumišljajem«.

Nasmiješio se i odmahnuo glavom.Tako govore jedino na filmu. Tko vas je želio »ukloniti«? -Nadao se da to nije bio Gorman.Prijatelji mog oca - rekla je tihim glasom, još uvijek ispunjenim nevjericom. - To se dogodilo nakon pogreba, prije niti dva dana. Vratili smo se kući - uglavnom rodbina, neke kolege, uglavnom

Iranci. Moji roditelji zapravo nikad nisu upoznali Amerikance, držali su se ovdašnje iranske zajednice. Uglavnom, iskrala sam se iz dnevne sobe nakon petnaestak minuta; željela sam pobjeći, biti malo sama. Sve je to bilo previše, još uvijek ne mogu shvatiti. Bila sam zabrinuta i za majku, kako to ona prihvaća.Zastala je.Vidjeli ste moju majku? Je li dobro? Željela sam joj poslati poruku, reći joj da sam sigurna. - Uhvatila je izraz njegovih očiju. Pokušao je lagati, ali nije uspijevao. Zastala je, gurnuta do granica svojih mogućnosti, nesposobna da dalje prihvaća događaje. Kada je nastavila, glas joj je bio promijenjen ali miran, a njegovo je divljenje prema njoj raslo. Znala je kada je bolje ne postavljati pitanja.Otišla sam u biblioteku. Tako smo to nazivali - to je sobica u prizemlju, pokraj očeve radne sobe; te dvije prostorije imaju zasebne ulaze, ali su povezane. Ušla sam tiho, ne želeći da tkogod primijeti da sam otišla, i sjela. Mislim da sam samo htjela plakati, ali nisam mogla, ne tada. Sjedila sam neko vrijeme i razmišljala. Zatim sam čula kako se vrata radne sobe otvaraju i shvatila da vrata između dviju soba nisu dobro zatvorena. Nisam dobro vidjela, ali kada su progovorili, prepoznala sam jedan od glasova. Pripadao je čovjeku po imenu Hushang Khodadust, starom očevu prijatelju koji gaje povremeno posjećivao. Uvijek u trgovini, nikada kod kuće. Glas drugog muškarca nisam čula nikad prije, ali u njemu je bilo nečega od čega sam zadrhtala. Bio je hladan, leden... bezosjećajan. Ponovno je prošao pokraj vrata i načas sam ga spazila. Bio je odjeven u odjeću mule, u potpunoj crnini, s malim, čvrsto omotanim

crnim turbanom. Vidjela sam ga samo na trenutak, ali da ga ikada ponovno vidim, prepoznala bih ga.Nešto neodređeno stegnulo mu je srce. -Kako je izgledao? - upitao je-Jesi li zapazila što specifično u njegovu izgledu?- Oh, da - odgovorila je Fereshteh. - Moju pozornost privuklo je njegovo lice, no nešto drugo čini ga prepoznatljivijim. Nema desnu ruku.Randall oštro uzdahne. On je ovdje, u New Yorku, čovjek kojeg je vidio u zurkhaneu.Nešto nije u redu? - upita Fereshteh.Ne, u redu je. Dobro sam. Nastavi.- Ustala sam namjeravajući otići, no počeli su razgovarati o mom ocu i nešto me je natjeralo da slušam. Nisam se ni pomakla ni pokušala otići, jer sam znala da ne žele biti prisluškivani. Počeli su razgovor o mom ocu, o tome je li možda što rekao policiji. Činilo se da su uznemireni. Jedan od njih je spomenuo CIA-u i rekao da su oni već umiješani u Iranu. Shvatila sam da vjerojatno govore o skupini na koju je Gorman aludirao. Zatim su počeli razgovarati o mojoj majci i meni, o onome što znamo i mogu li nam vjerovati. Mislim da je Khodadust rekao kako je moja majka sigurna i ne zna ništa jer joj moj otac nikada ništa nije govorio, ali da bih ja mogla biti opasna za njih. Rekao je kako mu je moj otac spomenuo da me planira uključiti i reći mi sve o skupini. Nije znao je li mi već što rekao ili ne, ali rizik je prevelik i bilo bi najbolje ukloniti me. Riječi koje je upotrijebio u perzijskom bile su mahvash konim, »likvidirajmo je«. Drugi se čovjek složio i rekao daje sve već dogovorio. Nakon toga su otišli. Neko sam vrijeme ostala u biblioteci, zatim sam izašla, uzela kaput i došla ovamo.

Primijetila je da je okrznuo pogledom njezinu odjeću, očito neprikladnu za pogreb.-Nešto odjeće i stvari držim ovdje, kada dođem raditi. To me podsjetilo, kako ste pronašli ovo mjesto?- Vaš je prijatelj Russell pomislio da biste mogli biti ovdje. Posudio mije svoj ključ i poručio vam - ako zatrebate bilo kakvupomoć, novac ili što drugo, možete mu se obratiti. Lice joj se promijenilo, a pogled zamaglio.- Ne bih išla tom gadu ni da se utapam, a da on prodaje poja-seve za spašavanje - izgovorila je s iskrenom gorčinom u glasu.Dok je govorila, podigao je ruku, napetog tijela, uzbunjenih osjetila. Tiho je šapnuo.- Postoji li još koji ulaz? Instinktivno je i ona stišala glas.Naravno, postoji požarni izlaz, koji vodi dolje do uličice na stražnjoj strani ovog bloka zgrada. Zašto?Čuo sam buku odande. Ustanite polako i krenite prema prekidaču za svjetlo. Kada kažem »sad«, ugasite svjetlo.Ustala je s vidljivim strahom na licu. On se sagnuo prema pištolju koji je i dalje ležao bačen na pod. Prekasno. Vrata na stražnjem zidu prostorije naglo su se otvorila i u dovratku je stajao muškarac, s obje ruke čvrsto držeći automat M-16 u visini struka.- Svjetlo! - viknuo je Randall djevojci. Bacila se na prekidač i studio je potonuo u mrak. Napadač je otvorio vatru, a meci su poput ljutitih rojeva osa parali zid. U automatskoj paljbi spremnik za metke ispraznio se za tren. Randall je čuo da čovjek skida prvi okvir i baca ga na zemlju. Na raspolaganju su mu bile otprilike tri sekunde.

Kližući po podu, zgrabio je pištolj, zavrtio ga i naciljao svjetiljku na stubištu. Žarulja je prasnula pri drugom pucnju i obavio ih je potpuni mrak. Napadač je zastao, osluškujući. Randall je sastavio dlanove i viknuo:- Ovdje sam, ti gade!Jeka se odbila od zida, i ponovno je strojnica rigala vatru, a otvor njezine cijevi osvjetljavao je sobu. Randall je kleknuo i naciljao upravo iznad tog svjetlećeg izvora. Opalio je: jedan jedini hitac, oštar i jasan u tami. Čuo se vrisak i zvuk metala koji pada na pod, praćen muklim udarcem tijela. Randall dovikne djevojci:- Jeste li dobro?Njezin je glas, drhtav ali izravan, dopirao iz mraka s njegove lijeve strane.Da. Pogodili ste ga?Jesam, ali možda je živ. Možete li pronaći prekidač za svjetlo?Mislim da mogu. - Čulo se kako je rukom udarila po zidu, a zatim je svjetlost ponovno zasjala. Uza suprotni zid ležao je muškarac, a automat je bio izvan dosega njegovih ruku. Randall mu priđe i gurne ga nogom. Čovek je imao tridesetak godina, vjerojatno je bio Iranac i mrtav. Magnum mu je u prsima napravio rupu veličine loptice za bejzbol. Randall se okrenuo da provjeri je li djevojka dobro.Ona je i dalje stajala pokraj prekidača za svjetlo, sleđena od užasa. Niz rupa od metaka prošarao je zid ispred kojeg je stajala. Randall je spremio svoj Magnum u navlaku, prišao djevojci i stao između nje i tijela čovjeka koje je ležalo na podu.Sve j e u redu - rekao j e znajući da nij e. Pogledala ga j e, dok su joj se u očima brzo

smjenjivale emocije: ljutnja, tuga, strah. Uz tihi jecaj, privila se uz njega, ne zato što ju je spasio, nego zato jer nije bilo nikog drugog, a ona je trebala nekoga. Primio ju je u naručje izmučeno prazninom.Moramo otići odavde - prozborio je tiho.

35. poglavlje

NEW YORK CITYUtorak, 18. prosinca - srijeda, 19. prosinca 1979.

Randall je sada bio siguran da ga je netko pratio do ulice Wo-oster. No, nije bio siguran u identitet osobe koja ga je pratila. Možda je to bio iranski plaćenik, ali - jesu li Iranci bili jedini koji su ga tražili? Znajući ono što sada zna, shvatio je da su mu namjestili te daje Straker možda poslao čovjeka da ga prati dok ne pronađe djevojku. Možda su ga pratili cijelim putem od aerodroma - možda čak iz Washingtona. Više ne smije riskirati. Od sada nadalje, radit će sam.On i Fereshteh oprezno su izašli na glavni ulaz za slučaj da je napadač imao vani nekoga tko gaje ostao štititi. Ulica je bila prazna, ali Randall je znao da se policijski auto može pojaviti svakog trenutka ako je netko čuo pucnjavu i pozvao ih. Randall nije imao drugi plan osim da pobjegne s ovog mjesta stoje brže moguće. Znao je da ga još uvijek slijedi Gorman ili neki od njegovih kolega. Ali, taj problem morat će pričekati svoj red.

Spustili su se na Broadway. Hodali su brzo, a njihovi su koraci odjekivali. Počelo je sniježiti, a bijele su pahulje svjetlucale u posljednjim trenucima svog dugog, laganog pada, uhvaćene svjetlom uličnih svjetiljki i prolazećih automobila. Randall stane i okrene se Fereshteh.- Brzo promislite. Moramo pronaći neko bučno mjesto s mnogo ljudi gdje ćemo nestati - bar, klub, nešto slično, odakle se možemo lako izgubiti.Nije ni morala razmišljati; odgovor se u trenu pojavio.- CBGB's1, na Boweryju, blizu Treće. Pođimo!Kimnuo je i pružio joj ruku, pustivši je da preuzme vodstvo.Bio je to najbolji način da ona povrati nadzor nad sobom i svlada buru osjećaja u sebi. Emocije su bile luksuz koji će morati ostaviti za poslije, ako uopće bude »poslije«. Sada je morala zatomiti svoje osjećaje da bi preživjeli. Našli su taksi na Broadwayu i krenuli na istok. Randall je bio na oprezu dok su brzo promicali mračnim ulicama. Nije se mogao osloboditi osjećaja da ga slijede. Negdje iza njih, nečije oči su ih promatrale, a auto držao korak s njihovim, oprezno ostajući izvan vidokruga. Kad budu spremni, pojavit će se, tko god da su pratitelji.CBGB's je bio trenutno najpoznatiji njujorški novovalni rock-klub, skučena, preuređena rupa ispunjena dimom, bukom i otkačenim gostima, od kojih su neki bili opasni, a drugi željeli tako izgledati. Redari na ulazu čudno su gledali Randalla, spremni da ga odbiju; provincijalci u potrazi za uzbuđenjima, kao ni uspješni poslovnjaci i direktori u lovu na zgodne, mlade prostitutke, nisu bili dobrodošli. Fereshteh ih je

uvela. Ona je bila prava Njujor-čanka, nije bilo zabune. Randall je promatrao kako ga uvodi u klub i pitao se je li to ona ista djevojka kojoj je prije pola sata trebala njegova utjeha.Unutra je bila zaglušujuća buka, neprobojna gužva, zagušujući zrak. Na .pozornici u dnu dvorane britanski punkeri bili su usred nastupa: pjevačev glas bio je kreštav i nasilan, a glazba prijeteća. Publika je stajala, mnogi plešući na mjestu, a većina nesvjesna ičega osim glazbe i pulsirajućeg svjetla. Randall i Fereshteh probijali su se kroz gužvu, izravno doživljavajući mnoštvo dok su krčili prolaz pokraj trzajućih tijela. Približili su se pozornici ispod koje je rulja bila gusto nagurana, a glazba se s visokog podija razlijevala po njima. Randall se osvrnuo. U daljini, blizu vrata, primijetio je komešanje. Oni su ulazili.1 CBGB's - potkraj sedamdesetih kultni njujorški klub u kojem su nastupale new wave i punk grupe.Red snagatora stajao je uz pozornicu držeći podalje obožavatelje koji su se željeli popeti. Randall se probio do prvog reda, blizu pozornice, a Fereshteh je bila neposredno iza njega. Točno ispred njega bio je posljednji izbacivač u nizu, visok, krupan mladić s čijeg je lica curio znoj. Randall se okrenuo Fereshteh i viknuo:- Penjemo se, pripremi se!Okrenuo se čovjeku, koljenom ga snažno udario u prepone, a zatim ga oštrim potezom šake udario u vrat kad se ovaj trznuo naprijed, potom srušio i skliznuo u publiku.Randall je vješto skočio na pozornicu, a zatim se okrenuo. Drugi ga je izbacivač pokušavao zgrabiti za noge. Randall je brzo i jako zamahnuo desnom nogom zadavši čovjeku precizan udarac u vrat i srušio ga u prvi red obožavatelja. Uslijedio je

vrisak i iznenadna bujica prema pozornici, koja je gurnula Fereshteh naprijed, pritisnuvši je uz rub pozornice. Randall se sagnuo, dohvatio njenu ruku i povukao je gore. Iz pozadine je dotrčao scenski radnik i zgrabio ga, pokušavajući ga gurnuti natrag. Fereshteh se izvukla iz gomile i uzverala na pozornicu. Randall je ispustio njenu ruku, približio se scenskom radniku i riješio se njegovog stiska bez teškoće. Drugim pokretom bacio ga je na kolegu iza njega. Fereshteh je bila na nogama.Brzo - viknuo je Randall, nastojeći sići s pozornice svjestan da ih sad jasno mogu vidjeti s drugog kraja prostorije. Netko je pojurio prema njemu.Dovraga, kamo misliš poći? - vikao je čovjek. Randall se zaletio u njega, gurnuvši ga među nosače reflektora. Nešto je zai-skrilo, a staklo se rasprsnulo: neke su se od svjetiljki ugasile. Zgrabio je Fereshteh za ruku i potrčao prema stražnjem ulazu za pozornicu. Vrata su se otvorila na prvi udarac, propustivši unutra val hladnog zraka. Izjurili su zalupivši za sobom vrata. Dugačka, uska uličica bila je pusta, s izuzetkom kanti za smeće i mačaka. Čak su i skitnice noćas potražile utočište pod krovom.Krenimo! - viknuo je Randall. - Moramo se maknuti s ceste. Nekoga će poslati ovamo za nekoliko minuta.Izašli su na Third Street, provjerivši je li iza njih sve čisto. Na drugoj strani ceste niz parkiranih automobila mirovao je pod snježnim pokrivačem. Neki su izgledali skupocjeni. Mnogi punkeri u razderanoj odjeći iz CBGB's-a imali su debele bankovne račune u Chase Manhattan i Randall se nadao da su neki bili bezbrižni i neoprezni.

Prešao je cestu i brzo prolazio uz automobile iskušavajući brave. Vrata petog automobila, bijelog morgana s pokretnim krovom, lako su se otvorila. Za manje od minute pokrenuo je motor i krenuli su.Randall se uputio na sjever, prema Lexington Avenue, ulici s brojnim hotelima. Na East 42nd Streetu, skrenuo je lijevo prema postaji Grand Central. Auto će privući malo pozornosti parkiran u ovom kvartu i čak, kada bude pronađen, stvorit će značajnu dvojbu oko njihovog boravišta. Od postaje Grand Central mogu putovati bilo kojom prigradskom ili međugradskom autobusnom linijom ili pak podzemnom željeznicom.Pješice su se vratili u hotel na Lexington Avenue gdje će jednu noć biti sigurni. Sutra će morati otići negdje drugdje, ali bit će dovoljno vremena da o tome razmišljaju kad se naspavaju.Na recepciji je Randall zatražio dvije spojene jednokrevetne sobe. Službenik je lagano podigao obrvu, no nije ništa rekao. Očito mu je bilo neshvatljivo zašto netko u New Yorku 1979. baca novac na prilično besmislenu gestu pristojnosti. Pružio mu je dva ključa, 534 i 535, zaželio im laku noć i vratio se svom romanu, razmišljajući što bi on učinio daje u sobi s djevojkom poput ove.Liftom su se uspeli do petog kata ne razgovarajući. U hodniku, kad su već bili ispred svojih soba, Randall se okrenuo Fereshteh.- Slušajte, otvorit ću vrata između soba i ostaviti ih nezaključana. Ako se što dogodi ili nešto čujete, istog trenutka dođite.Kimnula je, smiješeći se ironično.- Mogli bi ući i ubiti me, ne bih se ni pomakla. Sinoć nisam puno spavala.

Nasmijao se i otvorio svoja vrata. Za pet minuta bio je u krevetu, utonuvši brzo u dubok san, a tama gaje obavila bez uplitanja snova.Možda ga je probudio zvuk, a možda instinkt. Prije nego je otvorio oči, ruka je pronašla pištolj ispod jastuka. Sjeo je, treptanjem tjerajući sjene, a mislima još uvijek u snu. Ona je stajala u dovratku, a vitko tijelo bilo joj je obasjano svjetlošću noćne svjetiljke stoje dopirala iz njezine sobe.Koliko dugo ste ovdje? - pitao je, povrativši sposobnost govora i stavljajući pištolj pod jastuk.Oko pet minuta - odgovorila je. - Bojala sam se da vas ne probudim, izgledalo je da čvrsto spavate.Sto nije u redu? - pitao je.-Ne mogu spavati. Iscrpljena sam, ali ne mogu spavati. Cijela je stvar...Zastala je i suze su potekle, ne snažno kao prije, nego polako. Nije ih ni pokušala obrisati s lica. - Mogu li doći k vama? - pitala je glasom djevojčice koja traži da spava s roditeljima. - To nije... Ne mogu ondje sama spavati.Pomaknuo je pokrivač i ona se uvukla u krevet do njega. Želio ju je zagrliti, utješiti, ali se bojao. Stoga se nasmiješio, pogladio je po kosi i okrenuo se na drugu stranu rekavši »laku noć«. San ga je opet brzo savladao i uvukao u svoj zagrljaj, a uskoro i nju.

Kada se probudio već je bilo kasno, a nje nije bilo. Uhvatila gaje panika dok je nije čuo u kupaonici. Zazvao ju je i ona je odgovorila. Već je pola sata bila budna. Vrata kupaonice otvorila su se i ona je izašla. Odjenula se, oprala kosu i stavila nešto šminke koju je donijela sa sobom u

torbi iz potkrovlja. Nasmiješila mu se, a tragovi nelagode bili su vidljivi u kutovima očiju.- Izvolite, ja sam završila. Bit ću u svojoj sobi. Zamolila sam ih da za pet minuta donesu doručak.Pogledao je na sat. Već je prošlo jedanaest.Zašto ne pričekamo malo i odemo na ručak? - upitao je.Ne dolazi u obzir. Umirem od gladi, jučer uopće nisam jela.Nakon doručka su razgovarali. Fereshteh se sada činila opuštenijom, manje sumnjičavom prema njemu. Govorila je o sebi, svojoj obitelji, prijateljima. Tko zna kako je u tome uspijevao, no Ahmadijeva obitelj nije ništa znala o njegovoj povezanosti s drogom ili vezama s iranskom grupom koja stoji iza Nava'ija.- Je li vaš otac ikada dao naslutiti da ima političke ili religiozne sklonosti? - pitao je Randall naposljetku. Odmahnula je glavom.- Nikada doma nismo razgovarali o politici, barem ne ozbiljno. Moj je otac uvijek govorio da nema vremena za političare i budući da se ni ja nisam ozbiljno zanimala za politiku, nikad nismo čak ni raspravljali. U Iranu je bio poslovan čovjek, čistog obraza, koji je ljudima govorio što ih je išlo i stvari nazivao pravim imenom. I, mi nismo nikada bili jako religiozna obitelj. Zapravo smo ismailiti pa se u Iranu nikada nismo miješali u nepromišljene stvari, a ovdje smo odlazili samo na manja okupljanja u vrijeme blagdana, kao što se ide u crkvu za Božić. Moj je otac imao veze s ismailitskim poslovnim ljudima u Bombavu i istočnoj Africi, ali nije nikada bilo u to uključen. Osim...

Zastala je, namrštivši se i pokušavajući se sjetiti.- Prije desetak godina, kada mi je bilo trinaest ili četrnaest, sjećam se da se promijenio. Neko je vrijeme bio vrlo mrzovoljan, vrlo tih, nimalo nalik sebi. Potom je počeo govoriti o Bogu puno češće nego obično, govoreći naprimjer: »Svi smo mi u Božjim rukama«, uglavnom otrcane fraze. Zatim, za mjesec ili dva, postao je opet normalan. To je najbliže čega se mogu sjetiti o njegovoj religioznosti. Ne znam, možda se nešto tada dogodilo, možda je netko umro. Nikada mi o tome nije govorio, a ja nisam nikada pitala. Ali... ponekad sam osjećala, pogotovo tijekom prošle godine, da o nečemu želi sa mnom razgovarati. Nekoliko je puta započeo razgovor, a zatim bi prekinuo, ustao i izašao iz sobe.Prestala je govoriti, zamišljenog pogleda, a sjećanja na oca prolazila su njenim mislima poput sablasti.- A zatim... prije nekoliko mjeseci imali smo posjetitelja, mladića iz Teherana - ne sjećam se njegova imena. Od njega me je prošla strašna jeza. Prve noći koju je proveo u našoj kući, čula sam ga kako u svojoj sobi moli i plače. Pravi fanatik, pomislila sam. No, dogodila se revolucija i sve drugo, i nekako nisam povezala s njim... No, bilo je još nešto. Kada sam prije nekoliko dana pregledavala očeve spise, naišla sam na nešto neobično. Bilo je na kraju dnevnika; presavijen list plavog papira, dobropokriven. Pisanje na perzijskom, ali nisam ništa razumjela, a pri vrhu su stajala imena Proroka Muhameda i nekog imama. Izgledalo je poput talismana ili mandale. Zaboravila sam već na to

-ostavila sam ga na svom pisaćem stolu da ga mogu poslije proučiti.Randall posegne u džep sakoa i izvuče presavijen list papira.To je ovo? - upitao je, znajući da jest. Pogledala gaje, a ljutnja zbog povrede njezine osobnosti jasno joj se vidjela na licu.Oprostite - rekao je - morao sam pogledati. Tako sam vas i pronašao. Uzeo sam ga... jer sam jednom vidio takav ili sličan u Teheranu. Neki ljudi koje sam poznavao poginuli su zbog njega.Zbunjenost i zabrinutost zamijenili su bijes u njenim očima. Nasmiješio se i spremio papir.Pričat ću vam o tome drugi put - obećao je.Moramo se maknuti što prije. Odlučio sam kamo ćemo otići. Ovaj me komadić papira podsjetio na nekoga.

36. poglavlje

THOUSAND ISLANDS 19.-20. prosinca 1979.

Na sjeveroistočnom kraju jezera Ontario, gdje njegova voda počinje utjecati u rijeku St. Lawrence, kanadsko-američka granica prekida se arhipelagom Tisuću otoka uvučenim u kopno. Putujući cestom broj 81 kroz Syracuse, Randall i Fereshteh su kasno poslijepodne stigli u Cape Vincent, gradić na izvoru St. Lawrencea. Stali su u New Yorku tek da uzmu pet tisuća dolara iz bankovnog trezora, kupe djevojci nešto tople odjeće i unajme auto koristeći lažnu Randallovu iskaznicu. Večerali su u Cape Vincentu i dok je

Fereshteh jela, Randall je otišao telefonirati. Za pet minuta vratio se za stol, nasmiješio i sjeo.Dogovoreno je - priopćio je. - On je ondje i za pola sata će doći po nas svojim džipom.Rekao si mu što se događa? - upitala je žvačući komadić odreska.Ne. On misli da sam na odmoru. Čuo je za moju nesreću i zna da se oporavljam. No, mogu mu vjerovati. Reći ću mu kada onamo stignemo.»On« je bio Juliusz Rostoworoski, jedan od Randallovih bivših učitelja za vrijeme obuke u Washingtonu. Rostoworoski je bio u mirovini, ali je u svoje vrijeme bio najbolji. Poljski izbjeglica, kao mladić bio je regrutiran za OSS u Poljskoj pri kraju II. svjetskog rata. Budući daje poznavao orijentalne jezike, poslan je u Iran 1946. godine i postao jedan od najdragocjenijih američkih agenata u toj zemlji. Bio je prisiljen napustiti Teheran nakon Mossadeqovog pada 1953. godine, u stoje i sam bio involviran. Po povratku u Sjedinjene Države radio je kao kriptolog specijaliziran za arapsko i perzijsko znakovlje, a potom je premješten u NSA, saveznu upravu za nacionalnu sigurnost, smještenu blizu Fort George Meadea, nadomak Washingtona. U NSA je brzo stekao izvrsnu reputaciju u dešifriranju i dekodiranju poruka na perzijskom i arapskom i do mirovine 1974. godine, upravljao je svojim ezoteričnim područjem poput kralja. Randall je znao da mu još uvijek šalju materijale i često se pitao je li pad kvalitete američke obavještajne službe u Iranu u kasnim sedamdesetim godinama povezan s njegovim odlaskom iz službe. Nakon umirovljenja došao je živjeti na jedan od Tisuću otoka, otočić koji je kupio za ljetovanje i na kojem je bila samo jedna kućica koju su iznajmljivali turistima kada on

nije bio ondje. Žena mu je davno umrla i živio je sam, poput pustinjaka. Randall je starca posjetio na njegovom otoku jednom ili dvaput za vrijeme godišnjeg odmora i zavolio ga. Osjećao je strahopoštovanje prema njemu i njegovoj oštroumnosti.Pojeli su i izašli. Džip Rostoworoskog već je bio tamo, a starac je strpljivo čekao za volanom. Dok su se približavali, spustio je prozorsko staklo.Drago mi je da te vidim, Peter. I vas, gospođice...Ahmadi, Fereshteh.Zvat ću vas Fereshteh, ako mogu. Oduvijek mi se sviđalo to ime. Peter, predlažem da auto ostaviš u garaži Dana Willisa, niže na cesti, i vratiš se u džip. Do otoka moramo prijeći zaleđeni dio.Randallu je trebalo petnaest minuta za garažiranje automobila i povratak. Činilo se da su do tada starac i Fereshteh postali najbolji prijatelji. Smijali su se dok je Peter ulazio u džip.- Peter - rekla je Fereshteh - Juliusz mi je upravo govorio da je poznavao neke moje rođake u Teheranu pedesetih godina.Randall se nasmijao i skliznuo na sjedalo pokraj nje. Starije Juliusz imao šarma i nije zaboravio svoj stari trik: pokazati da znaš nešto o svima i svačemu. Peter se ponekad pitao je li on pola toga izmislio.Put do kuće Rostoworoskog bio je ravan osim posljednje dionice na kojoj se vozilo po smrznutoj vodi St. Lawrencea. UnatočPoljakovom jamstvu, Randall se osjećao nelagodno dok je džip klizao po ledenoj kori. Automobilska svjetla su probijala tamu osvjetljavajući put i led se caklio i blistao pod bijelim svjetlom. Randall nikada ne bi uspio u tome sam, ali starac

je znao put preko neoznačenog prostranstva smrznute vode.Te su noći satima udobno sjedili pokraj otvorenog plamena kamina, dok je Peter iznosio priču koja ih je dovela ovamo. Nekako je u toplini doma Rostoworoskog bilo još teže govoriti o užasnim danima i noćima u Teheranu, o smrti i mučenjima za koja je mislio da su zauvijek iza njega. Govorio je o Fujiko i o Iraju Ashrafiju, o pokušaju da i njega osobno ubiju, o svom bijegu i susretu s Mo'inijem, o otkriću sedmorice u zurkhaneu i o događajima koji su ondje uslijedili. Pokušao je objasniti što je mogao o Nava'iju i pokušaju atentata na predsjednika te opisati zamršenu mrežu koja je od tada djelomično razmršena. Primijetio je da je Fereshteh zbunjena i uplašena njegovom pričom, ali je Rostovvoroski sjedio nepomično, a godine iskustva su mu pomogle da unese detalje, potvrđujući točnost Randallovih riječi. Rekao mu je sve, uključujući i informaciju da se CIA pokušava nagoditi s iranskom skupinom.Kada je došlo vrijeme da objasni kako je pronašao Fereshteh, po prvi put je pokazao oklijevanje. Ona je to primijetila i postavila pitanje koje je do sada izbjegavala.- Peter, kako je moja majka umrla?Odgovorio je što je jednostavnije mogao, znajući da bi bilo još okrutnije skrivati istinu. Zašutjela je i ostala zamišljena ostatak večeri, ali nije željela ostati sama. Peter bi je povremeno pogledao i otkrivao novu snagu u njoj, sposobnost hladnokrvnog gnjeva za koji nije mislio da bi se u njoj mogao razviti.Kada je napokon došao do kraja duge priče, Peter iz džepa izvadi plavi papir, odmota ga i proslijedi Rostovvoroskom.

- Juliusze, ako to itko može pročitati, to si ti. Možda je važno, a možda nije ništa. No, to je jedino što povezuje skupinu u Sjedinjenim Državama i ljude koje sam nastojao uloviti i pronaći u Teheranu.Rostovvoroski je kimnuo.Ne mogu mnogo obećati, Peter. Ovdje nemam niti pravi kompjutor, samo mali Apple kojim se igram; on neće savladati složene kriptološke programe. Ali, pokušat ću. Možda i nije šifrirano, naravno. Mnogi islamski talismani koriste slova u skupinama koje ništa ne znače, samo izgledaju ili zvuče impresivno. Ovo bi moglo biti nešto takvo.Ne - usprotivio se Randall - ovo ima značenje, Juliusze. Iraj Ashrafi poginuo je jer je to riješio, jer je otkrio značenje. A ako je on to mogao učiniti, siguran sam da možeš i ti.U redu, pokušat ću. A sada, vrijeme je za spavanje. Vas dvoje ste sigurno jako umorni, a razgovaramo već satima.Ni Peter ni Fereshteh nisu trebali nagovaranje. Ustali su i krenuli za Rostoworoskim u svoje sobe na katu. Poželjeli su mu laku noć i promatrali ga dok je silazio niz stubee. Kad je otišao, Fereshteh se okrenula Peteru i rekla:- Sviđa mi se tvoj prijatelj, Peter. Vjerujem mu.Vjeruješ li meni? - upitao je. Nasmiješila se.Ne - rekla je i zatvorila vrata svoje sobe.

Ujutro se Randall probudio u osam sati. Iz prizemlja je dopirao zvuk tipkanja na pisaćem stroju, a kad je, pažljivije osluhnuo čuo je i zveckanje posuđa. Ustao je, umio se, odjenuo i sišao u dnevnu sobu. Ondje je Juliusz sjedio za stolom, udarajući prstima po tastaturi stare

prijenosne Olympije. Randall je imao osjećaj daje Juliusz ovdje prenoćio. Starac podigne pogled dok je Randall ulazio.- Dobro jutro, Peter. Fereshteh nam priprema doručak. Najprije ćemo jesti, a onda ti moram nešto pokazati.Dok je govorio, Fereshteh je zazvala iz kuhinje. -Peter, Juliusze! Doručak je gotov.Krenuo je za Juliuszom, smiren i ohrabren opojnim mirisom vruće kave, svježih palačinki i sirupa, koji je ispunjavao sobu. Sjeli su za drveni stol i počeli jesti. Za vrijeme jela Peter je promatrao svog starog prijatelja, pitajući se što mu to mora pokazati, otkrivajući u njegovim očima više od nagovještaja da ga nešto muči.U devet sati povukli su se u dnevnu sobu. Juliusz je naložio vatru, stavljajući na vrh svježe cjepanice, koje su gladni plameni jezici nestrpljivo gutali. Starac priđe radnom stolu, uzme neke spise i vrati se do kamina, gdje je i prije sjedio u svom udobnom kožnom naslonjaču. Izvukao je plavi list papira koji mu je Randall dao sinoć.- Dok ste vi, djeco, sinoć spavali - započeo je - ja sam počeo raditi na ovome. Namjeravao sam samo baciti pogled, osjetiti ga, ali kada sam počeo, više ga nisam mogao ostaviti. Zarazio me. Očito je bio šifriran, ali ništa nalik šiframa koje sam prije vidio. Pa ipak, nešto mi se činilo tako poznatim, kao da sam ga trebao prepoznati. Iskreno, naizgled je vrlo zbrkano. Na vrhu je prilično lijep kaligrafski ispis imena Proroka Muhameda, njegove kćeri Fatime, njegovog bratića i njezinog muža Alija i njihova dva sina, Hasana i Huseina. Tu nije ništa čudno. No, redovi na dnu nemaju nikakva smisla. Oboje ste ih vidjeli: samo

nizovi slova zajedno povezanih, bez početaka ili završetaka, i bez jasnog načina da se tekst razluči u riječi. Nisam čak bio siguran radi li se o arapskom, perzijskom ili možda čak urdu jeziku, ili oto-manskom turskom, ili nekom europskom jeziku transkribiranom u arapske znakove. Moglo je biti bilo što, i ništa što sam pokušao nije imalo smisla.Zatim sam se prisjetio da sam čitao o nečem sličnom. Trebalo mije vremena da pronađem bilješke, ali na kraju sam uspio. To je jedan stari kod, koji potječe još iz jedanaestog stoljeća. Zapravo, vrlo je jednostavan. Kad god se pojavi neko od slova iz pet svetih imena, iduće slovo, ali samo jedno, dio je poruke, a zatim se ponavlja u obratnom smjeru. Sve ostalo je smeće, višak, poput staniola koji bombarderi izbacuju da prevare radare. Trebalo mi je neko vrijeme da to transkribiram, ali tekst je ovdje, zajedno s prijevodom.Dao je Randallu dva lista papira. Mlađi je muškarac letimice pogledao transkripciju, a zatim pročitao prijevod Rostovvoroskog:Moj brate Muhamede! Donositelj ove poruke je mladić kojeg ti i tvoji prijatelji čekate. On nosi poruke od svetog čovjeka iz Meke.Postaraj se da mu sve učiniš laganim i pruži mu svaku pomoć koju bude tražio u ispunjavanju svoje misije. Ovo su dani koji se više neće ponoviti. Konačna je pobjeda blizu, stoga nemoj dopustiti svojoj ruci, srcu niti volji da oklijeva u ovom prevažnom zahtjevu. Mladić je posljednji od Sedmorice, i zadaća mu je pripraviti put za izvlačenje Mača. A Mač je prvi od mačeva koji će biti izvučeni iz korica. U vrijeme Alamuta, moj imenjak, Gospodar Hasan poslao je svoje fedajine,

cvijet haššašina da unište kraljeve i vladare i uliju strah u srca vladara. Ti dani ponovno dolaze. Ja, koji nosim njegovo ime, obnovio sam njegovu zadaću i ostvarit ću je. Ovo je vrijeme konačnog svetog rata, posljednje križarske vojne protiv snaga tame i nevjere. Imaj potpunu vjeru, jer uskrsnuće je blizu i vrijeme našeg vječnog kraljevstva je pred nama. Dobro si činio sve ove godine. Čini i dalje i traži svoju nagradu kada dođeš pred mene. Neka je hvala Alahu! Hasan.

Randall se namrštio i dodao pismo Fereshteh.- Ne razumijem to, Juliusze. Ne shvaćam smisao. Starac je podigao obrve.- Mislim da će nešto značiti gospođici Ahmadi. - Gledao ju je dok je čitala, skupljajući obrve, dok se shvaćanje miješalo sa zbunjenošću u njenim očima. Završivši, vratila je stranice Poljaku, ne rekavši ni riječ. Starac je zadržao njezin pogled uzimajući papire, a zatim se okrenuo Randallu.- Što znaš o ismailitima1, Peter? Randall je slegnuo ramenima.- Ne mnogo. Oni su bili važna sekta - u kojem? Jedanaestom, dvanaestom stoljeću? Danas imaju nekoliko zajednica tu i tamo, ali nikada nisam čuo mnogo o njima. Fereshteh ti može više reći, siguran sam. Moje područje je više književnost nego povijest ili religija.Starac je kimnuo i obratio se Fereshteh.1 ismailiti - islamska šijitska sljedba, nastala u 8.st; od 18.st. poglavar nosi naziv aga-kan.- Pismo vam nešto znači, zar ne, draga?Kimnula je.- Dio, da. No, nema smisla; zvuči kao neka bolesna šala, nešto ispreteno iz prošlosti. Ismailiti ne idu svijetom ubijajući ljude, oni ne

vode svete ratove. Ovo je ludost, kako je moj otac mogao biti umiješan u što takvo?Rostovvoroski se nasmiješio, pokušavajući je smiriti.- Slažem se, to je ludo. Kada sam bio u Iranu, poznavao sam neke ismailite u Teheranu - među njima su bili i vaši rođaci. Bili su to uglađeni, ljubazni ljudi, ne od one vrste koja bi se umiješala u ovakve poslove. No, bojim se da sve ovo ipak ima smisla. Vaš je otac bio ismailit, pet porodica iz Hong Konga koje je Peter sinoć spomenuo također pripadaju sekti, a ovo pismo zasigurno dolazi od nekoga tko se s ponosom sjeća dana Alamuta.Zastao je i promijenio položaj. Unatoč nastojanjima da to sakrije, starca je izmučila intelektualna borba tijekom noći. Randall-je promatrao kako s mukom ustaje i hoda do police s knjigama lijevo od kamina i, nakon nekoliko sekundi oklijevanja, uzima stari, kožom ukoričeni svezak. Dodao gaje Randallu, dok mu je ruka lagano drhtala.- Pročitaj ovo, Peter. Možeš to učiniti poslijepodne, nije dugačko. Malo je zastarjelo, ali većina toga je još točna. To je povijest ismailita iz ranog srednjeg vijeka, ali ćeš primijetiti da ih autor često ne naziva tim imenom. On ih obično naziva njihovim poznatijim imenom: asasini ili, ako ti se više sviđa na arapskom, haššašin.Asasini su bili jedno od najstarijih tajnih udruženja na svijetu, s izvanrednom organizacijom koja je pokrivala veći dio Srednjeg istoka i čak neke dijelove Europe. Osnovao ih je krajem jedanaestog stoljeća Hasan al-Sabbah, ismailitski misionar u Iranu, koji je propovijedao nove

doktrine i pridobivao preobraćenike. Njegova se sekta, po svemu sudeći, vrlo brzo širila i vlasti su je pokušale suzbiti. Kako bi se zaštitili, Hasan i njegovi asasini preuzeli su neke utvrde u različitim dijelovima Irana - najpoznatija je Alamut, »Orlovo gnijezdo«, smješteno na visokoj stijeni u planinama blizu Qazina. Praktički je bio neosvojiv, prirodna tvrđava s vjerskim fanaticima izvježbanim kao vojnici.Randall je posegnuo za prijepisom pisma.- Znači, misliš da se na to odnosi ova rečenica o »Alamutu« i »Gospodaru Hasanu«?Starac je potvrdio.- Ne da mislim, Peter, znam. Kod kojim je pisano pismo izvorno dolazi iz Alamuta. Tako sam ga i zapamtio: čitao sam o njemu u ovoj knjizi. Hasan je slao svoje misionare izvan Alamuta da šire njegovu riječ; ali je slao i ubojice, ljude nazvane fedajini, »oni koji su se žrtvovali«, mlade fanatike, pripravne da ga slušaju do smrti i poslije ako je potrebno. Hasan je sekti dao ime haššašin - što znači »uživatelji hašiša«, ali je riječ ubrzo dobila značenje koje danas ima u gotovo svim jezicima, »asasini, atentatori«.Fereshteh je odmahnula glavom, zbunjena.- Ne razumijem kakve veze hašiš ima sa sektom. Nikada nisam poznavala ismailite koji su pušili travu.Rostoworoski je ponovno kimnuo.- Imate pravo, ne puše danas - možda nikada i nisu. Hašiš je možda samo dio legende.- Legende?- Oh, da. Ima mnogo legendi o Hasanu i njegovim asasinima. Dopustite da vam pročitam jedan primjer.

Rostoworoski ustane i ponovno priđe ormaru s knjigama, uzimajući još jedan svezak, veći od prethodnog. Stojeći kraj vatre, otvorio je knjigu i prolistao stranice tražeći željeni odlomak.- Ovo je primjerak »Putovanja Marca Pola«. On je posjetio Iran krajem trinaestog stoljeća, ubrzo nakon što su Alamut uništili Mongoli. Ostavio nam je zapis onoga stoje čuo o djelatnosti Gospodara Alamuta:»Šeik se na njihovom jeziku zvao Alaodin. U dolini između dvije planine napravio je najveći i najljepši vrt ikada viđen, u kojem je raslo najukusnije voće na svijetu i u kojem su bile najljepše građevine i palače ikada viđene, ukrašene zlatom i svim najdivnijim na svijetu. U vrtu su bila četiri kanala, jedan s vinom, drugi s mlijekom, treći s medom i četvrti s vodom. Ondje je bilo lijepih gospođa i djevojaka, najljepših na svijetu, bez premca u sviranju svih instrumenata, pjevanju i plesu. Dao je svojim ljudima na znanje daje to Raj...« Šeikje na svom dvoru okupljao sve mladiće iz zemlje od dvanaest do dvadeset godina, dakle sve koji su mogli biti vojnici. Ovi su mladići znali predaju po kojoj je Mahomet1, njihov prorok, opisao raj tako kako sam gaja opisao i prihvatili su to kao činjenicu, istinu. Obrati pozornost na ono što slijedi. On je imao običaj slati neke od tih mladića u Raj, četvoricu, desetoricu ili dvadesetoricu, ovisno stoje želio. Evo kako je činio: uspavao bi ih na nekom mjestu uz pomoć droge, zatim bi ih prenio u vrt gdje bi se probudili. Kada bi se probudili i shvatili gdje se nalaze i vidjeli sve one stvari o kojima sam vam govorio, vjerovali su da su doista u raju...»Sada je šeik upravljao svojim dvorom s velikim sjajem i veličanstvenošću, otmjeno se ponašao te

uvjerio jednostavan planinski narod koji je nastanjivao okolicu da je prorok. A kada bi želio poslati izaslanike da počine ubojstvo, davao bi drogu onima kojima bi želio; dok su spavali, prenio bi ih u svoju palaču. Kad bi se ti mladići probudili u dvorcu u palači, bili bi začuđeni i zadovoljni, jer Raj iz kojeg su ih prenijeli nije bilo mjesto koje bi baš rado napustili. Odmah bi otišli do šeika i ponizili se pred njim, klanjajući mu se i vjerujući daje on veliki prorok. Kada bi ih upitao odakle dolaze, oni bi odgovorili da dolaze iz raja i daje to uistinu Raj o kojem je Mahomet govorio njihovim precima; i govorili bi svojim slušateljima o svemu što su ondje našli i doživjeli. A oni koji bi to čuli, a nisu bili ondje, željno su čeznuli za odlaskom u Raj; čekali su smrt da mogu otići onamo i željno su iščekivali taj dan...Kada je šeik želio smrt nekog moćnog vladara... pozvao bi neke od svojih asasina i poslao ih kamo je želio govoreći im da ih želi poslati u raj: dakle, oni bi otišli i ubijali svakoga; ako poginu na zadatku, ići će odmah u raj. Oni koji bi dobili takvu naredbu, pokorili bi se, spremniji na poslušnost nego ikad u životu. Otišli bi na zadatak i učinili što im je naređeno. Tako se dogodilo da nitko nikada nije uspio pobjeći kada je Planinski šeik poželio njegovu smrt.1 Mahomet - jedan od oblika imena proroka MuhamedaRostoworoski se škrto nasmiješio i zatvorio knjigu.THOUSANDSISLANDS 20. - 21. prosinca 1979.

Odložio je knjigu i vratio se do naslonjača. Trenutak je sjedio, zamišljen, a zatim progovorio:

- To je, naravno, legenda, ali temeljena na nekim činjenicama. Hasanovi su fedajini bili dobro obučeni za zadatke koje su trebali obaviti. Učili su strane jezike, obrede drugih religija, pravila lijepog ponašanja koja vrijede na različitim dvorovima, kako se maskirati. Kao stoje Marco Polo zapisao, njihov bi ih nalogodavac poslao u neprijateljsku palaču s punim povjerenjem: izabrani bi asasin ondje bio sluga ili glazbenik ili što drugo, zadobio bi povjerenje tijekom mjeseci ili čak godina u nekim slučajevima, sve dok ne bi dobio naredbu da ubije žrtvu.Ako ponovno razmisliš o izvješću našeg prijatelja Marca Pola, vidjet ćeš da je njegova verzija samo preuveličani odraz istine, nesrazmjerno napuhnnut stvarnim terorom koji su asasini izazivali kuda god bi išli. Uskoro im se pripisivala svaka sumnjiva smrt. Nitko se nije osjećao sigurnim, nitko nije bio siguran. Možda ih je poticao hašiš, a možda i nije. Ali, nije samo droga učinila fedajine opasnim ubojicama, nego njihov fanatizam, njihova potpuna predanost ideji i apsolutno sistematičan način kojim su prilazili zadatku ubijanja. Tijekom cijele povijesti bilo je asasina, ali ismailitski su nam fedajini dali ime.- No, - rekao je starac, naglo promijenivši ton - ako nitko nema ništa protiv, ja bih želio još jednu šalicu kave. I možda kap ili dvije viskija.I Randall i Fereshteh su se nasmijali i ustali. Krenuli su za Rostoworoskim u kuhinju gdje su skuhali kavu. Rostovvoroski

37. poglavlje

je natočio kavu u tri šalice i dodao malo više od kapi viskija u svaku. Znali su da to nije bilo samo zato da ih zagrije. Nakon otprilike minute, Randall je prekinuo tišinu.- Juliusze, ovo o čemu si govorio zvuči gotovo nevjerojatno. Danas, naravno, više nema asasina, ismailitskih asasina.Rostovvoroski je zamišljeno otpio gutljaj kave prije nego je odgovorio.- Ne znam, Peter, zaista ne znam. Sudeći po onome što si mi ispričao i po sadržaju ovog dešifriranog pisma, ne bi bilo nevjerojatno ni da ih ima. Ali, tko su oni, odakle su došli - to je pitanje na koje ja nemam odgovor. Naravno, izvorni su asasini više-manje izumrli. Do trinaestog su stoljeća sljedbe u Iranu izgubile mnogo od svoje moći; zatim su 1256. godine Mongoli napali Iran i uništili sve ismailitske tvrđave, uključujući i Alamut. Preživjeli ismailiti izabrali su podzemlje ili su pobjegli u Indiju, gdje su se preobratili i postali poznati kao kodže, miroljubiva zajednica koja je nastojala zaboraviti običaje svojih predaka. Nekoliko ih je ostalo u Iranu, kao što sam rekao, ali oni su se držali izolirano. Zatim je tridesetih godina 19. stoljeća vođa iranskih ismai-lita, aga-kan Mahallati postao guverner Kermana. Godine 1842. digao je ustanak protiv centralne vlade, ali je bio poražen i pobjegao je u Bombay. Sadašnji je aga-kan njegov direktni potomak i smatra se imamom svih ismailita širom svijeta.Danas ismailiti žive u Indiji, istočnoj Africi, Siriji, Afganistanu i još nekim zemljama. Kao što Fereshteh zna, oni su kvijetisti. Ne miješaju se u politiku, rijetko se pojavljuju u javnosti i izbjegavaju vjerski ekstremizam kao kugu - potpuna

suprotnost asasinima Hasana al-Sabbaha. No, od sinoć sam sebi postavljam pitanje: što ako skupina još postoji, vjerna Hasanovim pogledima i metodama? Ili, što ako ih je netko odlučio oživjeti? Ako se to dogodilo, vrlo lako može se razviti u nešto vrlo ozbiljno.

1 kvijetizam - mistično-religiozni smjer koji savršenstvo nalazi u ljubavi prema Bogu uz zatomljivanje volje i svih djelatnosti.

Starac je prestao govoriti i zagledao se pred sebe, ne usuđujući se izgovoriti svoje misli. Svi su šutjeli dok su trenuci prolazili, a pogled mladića i djevojke zaustavio se na licu Rostoworoskog. Kada je konačno opet progovorio, u glasu mu se osjećala napetost, duboka ozbiljnost zbog koje je Randall osjetio trnce u rukama.- Peter, sinoć si mi rekao da ti je prilikom ispitivanja Nava'i, mladić koji je pokušao ubiti predsjednika, priznao da su Mahdi i njegovi sljedbenici u Meki bili članovi njegove skupine. Što ti je još o tome rekao?Randall je odmahnuo glavom.- Ništa. Čak i to je bila naša interpretacija njegovih riječi, priče o Maču koji će biti izvađen iz korica u svetištu, a mač zapravo znači osobu. No, ništa nam drugo nije o tome rekao, a saudijska obavještajna služba nije baš suradnički raspoložena u toj stvari. Prije dvije godine došlo je do velike reorganizacije u njihovoj upravi obavještajne službe i još nismo uspjeli uspostaviti dobre veze na svim razinama.Starac je lagano lupkao prstima po stolu.

-Ako su ova dva događaja koordinirana, to implicira postojanje glavnog pokretača koji sve planira na širokoj osnovi, mnogo široj nego mi mislimo. Ono što si mi rekao o drogi i trgovini oružjem sugerira takvo objašnjenje. Pogledaj što se dogodilo nakon preuzimanja džamije u Meki - to je gotovo izazvalo sveti rat protiv Amerike. Užasavam se pomisli što se moglo dogoditi daje Nava'i uspio.Pogledaj što se događa i razmisli ima li to kakva smisla. Godinama ovi ljudi kupuju toliko oružje da bi mogli naoružati malu vojsku, a kažeš da možda čak posjeduju rakete iz Zapadne Njemačke. Ne znam što planiraju s njima učiniti, ali to neće pomoći smirivanju situacije u Zaljevu. Saudijci nabavljaju oružje što brže mogu, Kuvajćani, Ujedinjeni Arapski Emirati, svi se naoružavaju do zuba - Skyhawk, Mir age, konvencionalni projektili svih vrsta, tenkovi Chieftain; što god spomeneš, oni to već imaju. Godinama su Rusi gomilali robu u Irak, sve dok više nije bilo mjesta gdje bi je spremili; Turska je nestabilna, Pakistan u strašnom rasulu, marksisti su preuzeli vlast u Afganistanu, čini se da su komunisti u Etiopiji spremni zavladati Somalijom. Cijela je regija bačva baruta i može svakog časa eksplodirati. A kao vrhunac u svemu tome, imamo odlično organiziranu skupinu vjerskih luđaka koji žele izazvati završni sveti rat. Oni možda jesu ludi, ali zapravo mogu uspjeti u svemu tome. To možda ne bi bio sveti rat koji su oni zamislili, ali bi svakako mogao biti rat koji će dovršiti sve ratove.

Poslijepodne je Randall čitao knjigu o asasinima dok su se Fereshteh i starac smijali i čavrljali u

kuhinji. Neraspoloženje od jutros je prošlo, ali je Peter bio zamišljen dok je čitao. Na trenutke je bilo teško povjerovati da čita pravu povijest a ne legendu, i kad je stigao do kraja, shvatio je zašto je Rostoworoski bio tako zabrinut. Ako je netko vratio metode i fanatizam Hasana al-Sabbaha i njegovih pristalica, onda je svijetu prijetila golema opasnost. Randall se sjetio lica sedmorice u krvlju natopljenoj sobi u Qol-haku, očaja sedmorice zatočenih u zurkhaneu, pogleda ravnodušne suzdržanosti u Nava'ijevim očima dok je ležao u svom bolničkom krevetu i znao je da nikakva sila na zemlji ne bi mogla zaustaviti takve ljude da postignu svoj glavni cilj. Oni nisu bili gotovi, u to je bio siguran. Raznovrsnost i količina, a posebno razorna snaga i domet njihovog oružja govorili su da se ne radi o malobrojnoj sekti, jer za svakog ubijenog, deseci, možda stotine čekaju da zauzmu njegovo mjesto.To je bio jedan od onih trenutaka kada je ponovno oživio Randallov osjećaj da ima životni cilj, a njegova se odlučnost opet pojavila. Želja za osvetom, potreba da ponovno uspostavi ravnotežu, neko vrijeme zaboravljena, ponovno je egzistirala; no, nije ga vodila samo puka osveta. Sada je znao za drugačiji strah od onoga koji je osjetio u Vijetnamu. Ono je bio sirov strah usredotočen na želju da ostane živ. Ovaj je bio miran i jedva primjetan, podmukao kao otrov i sveprožimajući. Prijetio mu je više od bojazni za vlastito preživljavanje. Sada, dok je sjedio u kolibi Rostoworoskog, shvatio je da može gospodariti strahom samo ako ga iznese iz sjena u kojima se skriva i suoči se s njim na jarkom danjem svjetlu. Rostoworoski i Fereshteh našli su Randalla kako u dnevnoj sobi bulji u vatru, bludeći mislima.

- Osjećaš li se dobro, Peter? - upitala je djevojka zabrinutim glasom. Razgovor sa starcem razjasnio joj je neke stvari. Sada je razumjela mnogo od onoga što ju je prije zbunjivalo. Rastovvoroski joj je rekao sve stoje znao o Peterovim posljednjim mjesecima u Iranu, o Fujiko, o njegovom dugom razgovoru sa smrti. Nije znao sve detalje i mnogo je toga ostalo neizrečeno, ali ono što je rekao, nekako ju je smirilo. One noći kada je došla u Randallov krevet, pripila se uz njega, ne mareći tko je i kamo će otići kada svane jutro. Ruke su joj klonule i zaspala je, a ujutro je ustala i odjenula se, osjećajući nelagodu što je s njim podijelila postelju; iako ništa drugo nisu dijelili. No, sada gaje vidjela drugim očima, kao muškarca, ne kao agenta CIA-e.Randall se nasmijao.Bio sam miljama daleko - priznao je. - Žao mi je, je li kasno? Trebao sam vam se javiti i reći da sam završio.I, što misliš, Peter? - upitao je Rostovvoroski, mirnim glasom i neutralnim tonom, poput znanstveničkog mentora koji ni na koji način nije osobno zainteresiran za predmet.Slažem se s tobom. Mogu biti vrlo opasni. Moramo ih zaustaviti.- Kako predlažeš da to učinimo?-Vratiti se u Iran, pronaći tragove, slijediti ih, završiti što sam započeo lani.Rostovvoroski nije ništa odgovorio. Nije mogao reći ništa što bi Randalla razuvjerilo i odgovorilo od uzaludne i opasne geste. Mlađi muškarac je već znao sve što bi mu on mogao reći, poznavao je rizik, znao je kolike su šanse za uspjeh. Rostovvoroski je znao bolji način od pokušaja da ga odgovori od zamisli. Provevši

tolike godine u OSS i CIA-i, vidio je puno muškaraca s ovakvim izrazom lica i znao je da za njih nema povratka. Naučio je s tim živjeti, gledajući bez riječi ljude koji su išli u susret gotovo sigurnoj smrti. Vrlo ih se malo ikada vratilo, a oni koji jesu - potpuno su se promijenili. To je bila druga vrsta smrti, možda neprimjetnija, ali okrutnija.Fereshteh je sjedila pokraj Petera, svjesna da je to teritorij u koji joj nije dopušten pristup. Nije bila isključena zato stoje žena - to je poznavala i odmah bi prepoznala; odgoj i odrastanje u iranskoj porodici naučio ju je da to razumije i, na koncu, tolerira, iako ne i da potpuno oprašta. No, ovo je bilo nešto potpuno drugačije, nešto stoje samo jednom vidjela u očima dječaka kojeg je poznavala kad joj je bilo šesnaest godina, kada se vratio iz Vijetnama. Znala je da sada, kao ni onda, ne može sudjelovati, ali je mogla pomoći.- Peter - javila se - ne znam kakve planove imaš, što namjeravaš učiniti stigavši u Iran ali mislim da ti nedostaje informacija. Moraš pronaći te ljude - ne samo nekolicinu negdje u nekoj sobici, nego njihovo srce, središte. Mislim da znam kako ćeš doći do potrebnih obavijesti. U New Yorku postoji institut koji istražuje ismailitizam. Zove se Ismaili Research Foundation, Zaklada za ismailitska istraživanja, i dio je sveučilišta Columbia. Imaju urede na Riverside Driveu. Neki od znanstvenika su Amerikanci i sigurna sam da će surađivati. Ako itko išta zna o ljudima koje tražimo, oni znaju.Randall se zamislio. Znao je da je Fereshteh u pravu, nedostaju im važni podaci bez kojih se ne može nadati uspjehu. No tad, kad se odlučio na

povratak, želio je krenuti u Teheran odmah, bez ikakvih odgađanja. Rostoworoskom je prepustio da odluku donese umjesto njega.- Fereshteh je u pravu - rekao je starac - bez dodatnih informacija si gotov. Oni su u prednosti, zaštićeni tvojim neznanjem. Red je na tebi. Doznaj sve što možeš, doznaj gdje su, tko stoji iza njih, kolika im je moć i koje slabosti imaju. Vrati se u New York, Peter. Ondje započni lov.Rostoworoski je imao pravo. Randall je podigao glavu i kimnuo. On je agent obavještajne službe, a ne plaćeni ubojica. Obučen je da nadmudri svog protivnika, a ne da ga ošamuti.- Juliusze, trebat ću tvoju pomoć. Moram dobiti novu putovnicu, kojom ću ući u Iran.bez problema kao i popratne isprave. Novac mogu pribaviti u New Yorku. Imam trezor za čije postojanje nitko ne zna, iz kojeg mogu uzeti novac. No, za dokumente trebam vezu - možeš li mi to urediti?Rostoworoski potvrdi kimanjem.To je jednostavno; mogu to srediti još večeras. Znam nekog u New Yorku tko se time bavi. Njegova je cijena visoka, vrlo visoka, ali je dobar. Najbolji. Nitko nije uhapšen zbog posjedovanja dokumenata koje je on napravio. Večeras će početi raditi, a sutra će posao biti dovršen, osim tvojih fotografija. Možeš ih ponijeti kad ga posjetiš.Iako, postoji još jedna stvar- upala je Fereshteh. Rostoworoski podigne obrve. Znao je što djevojka želi reći.Trebat će dvije putovnice - rekla je. - Idem i ja.

Kucanje se začulo u dva sata ujutro. Randall se odmah probudio, uznemiren vibracijama koje su slabile u praznoj kući. Zvuk se ponovio, oštriji i uporniji. Netko je lupao po vratima. Čuo je kako

se vrata sobe Rostoworoskog otvaraju, zvuk papuča po drvenom podu. Ustao je iz kreveta, drhteći od neuobičajene hladnoće, odjenuo kaput i stavio pištolj u džep. Kada je otvorio vrata spavaće sobe, starac je već sišao niz stube i hodao po dnevnoj sobi. Kucanje se nastavilo: tko god bio, nije namjeravao otići. Randall je krenuo polagano upravo u trenutku kad su se vrata Fereshtehine sobe otvorila i ona je izašla na stubište.Začuo se žamor, najprije tih, a zatim glasniji. Randall je s iznenađenjem prepoznao glas. To je bio Howard Straker, koji je tražio da uđe jer je znao da su Randall i djevojka s Poljakom. Rostoworoski je srdito poricao da je vidio Randalla ili da on ovdje boravi, ali je Straker, odlučan da uđe i pretraži sve prostorije, unatoč starčevom negodovanju, ušao u kuću. Randall se okrenuo Fereshteh i rekao joj da brzo spremi dvije torbe, zatim se uputio prema stubama i sišao.- Bok, Howarde - rekao je - dugo ti je trebalo. Mislio sam da su tvoji momci sposobniji. Sada kada si me pronašao, možeš otići, jer ja se ne vraćam s tobom u Washington.Straker je zakoračio prema Randallu, zatim zastao, nesiguran u raspoloženje ovog drugog.- Peter - počeo je - ne razumijem. Zašto si pobjegao? Što te je navelo na onaj glupi bijeg nakon ulice Wooster? Zašto djevojku nisi doveo u Langley kao što smo tražili? Samo smo joj željeli pomoći, razgovarati s njom.- Vraga. Rekla mi je sve o Gormanovoj sumnjivoj ponudi, o tvom planu nagodbe s ološem u Teheranu. Koliko dugo igraš svoju malu igru, Howarde? Kada je sve počelo? Nakon što je Nava'i progovorio? Ili prije, možda na početku krize s taocima? Ili možda čak još u Iranu, dok sam još bio u bolnici? Ili

ste ti i Stewart sve to planirali od samog početka i jednostavno mi zaboravili reći? Sada mi možeš reći, Howarde, a zatim možeš otići.Straker je problijedio. Nije očekivao ovakvu paljbu od Randalla.-Nije bilo tako, Peter - usprotivio se. - Ne razumiješ. Stvar je recentna. Zamisao nije bila moja, ne sviđa mi se sve to, ali ja...»Samo slušam naredbe«, Howarde? Čini se da sam to već prije negdje čuo.Istina, Peter, kunem se. Sve seže mnogo dalje, do razine vlade. Želimo izbaviti taoce, a zatim moramo ponovno dobiti uporište u zemlji. Ulozi su jako veliki, nemaš pojma...- Pa si zamislio da ćeš se dogovoriti s ljudima koji su upravo pokušali ubiti Predsjednika. Vi me momci zapanjujete, uistinu. Ali, mene možete izostaviti. Moram obaviti važnije stvari. Moram izravnati račune.Strakerovo se lice izmijenilo, postalo bešćutno. Odmahnuo je glavom.- To je sve prošlost, Peter. Mi smo u sadašnjosti, a ti se vraćaš sa mnom u Langley: ti i djevojka. Vani su dvojica mojih ljudi i džip. Nemoj mi otežavati stvari, Peter. Nisam zadužen za ovu operaciju, nemam ovlasti. Poslali su me jer te poznajem, jer sam ih to zamolio. Ljude koji zapovijedaju ovom operacijom nije briga za tebe, Peter. Ubit će te ako zaprijetiš da ćeš ikome reći što si čuo o operaciji. Ako procuri samo riječ o našim planovima, sve može izmaknuti kontroli - ne samo u Iranu nego na cijelom Srednjem istoku. Da ne spominjem ovdašnje liberale. Stoga te molim, Peter, samo surađuj sa mnom, vrati se u Langley i dovedi djevojku i sve će biti u redu. Ovo ćemo zaboraviti, smatrati pogreškom, posljedicom

prošlogodišnjeg ranjavanja. Idi gore, obuci se, a zatim reci djevojci da ti se pridruži. Bojim se da ćeš i ti morati s nama, Juliusze - nastavio je okrenuvši se Rostoworoskom.Stao je kao na mjestu ukopan. Starac je stajao licem u lice s njim, a pištolj u njegovoj ruci bio je uperen ravno prema Stra-keru. Randall je primijetio da starčeve ruke više ne drhte.- Peter - obrati mu se Poljak - idi gore po Fereshteh. Držat ću Strakera dok ne odmaknete. S njegovim prijateljima morat ćeš se pozabaviti sam.Dok je govorio, Fereshteh se pojavila na vrhu stubišta noseći dvije torbe, odjevena za polazak. Randallova je odjeća bila prebačena preko jedne torbe. Sišla je brzo niz stube, gledajući neobičnu skupinu na vratima. Randall se okrenuo prema njoj, zgrabio svoju odjeću i brzo se obukao. Potom je uzeo jednu od torbi.- Džip je iza kuće, Peter - Rostoworoski je netremice gledao Strakera. - Ključ je u bravi i ima dosta goriva u spremniku. Vozi ravno naprijed oko pola milje, zatim skreni desno pod četrdeset i pet stupnjeva. Nakon četvrt milje vidjet ćeš kopno u daljini. Večeras je mjesečina, pa bi trebao dobro vidjeti. Pazi na pojedinačna stabla na obali, mnogo viša od ostalih. Drži se njih. Što god učiniš, nemoj se udaljavati od te linije; mjestimice je led tanak i probit ćeš ga. Zbogom, Peter, Fereshteh. I sretno!Krenuli su prema kuhinji. Na vratima su se oboje okrenuli.- Hvala, Juliusze - rekao je Randall. - Hvala na svemu. Ako uspijem, pokušat ću te obavijestiti. Ako ne...Odjednom se začuo Strakerov glas.

Gospođice Ahmadi, vjerujem da znate što radite. Jesu li vam gospoda objasnila u što se upuštate? Ako se sa mnom vratite u Washington, jamčim vam imunitet i potpunu sigurnost. Možete imati zaštitu od koga god bježite. No, kada jednom izađete odavde, ne mogu vam ništa jamčiti. Shvaćate li što govorim?Savršeno razumijem. - Oštrina njenog glasa začudila je čak i Randalla. - Zašto se ne poštedite problema i potražite nekog naivčinu koji ne razumije?Vani je bilo ledeno, a mjesec je sve obasjavao svojom sjajnom, nestvarnom svjetlošću. Pronašli su džip i ukrcali se, bacivši torbe straga. Randall je dao kontakt i u sebi molio da motor odmah upali; uspjelo je. Kotači su se zavrtjeli na smrznutom tlu dok je pritiskao papučicu. Prošli su pokraj kuće i uputili se prema rijeci; krajičkom oka spazio je Strakerov džip projurivši pokraj njega, zatim su došli na rijeku i vozili se po ledu. Kotači su udarali i odzvanjali po ledenoj površini, stvarajući tihe odjeke zbog vode koja je ispod leda protjecala. Koliko ispod, Randall nije htio razmišljati.Bljesnula su svjetla i zagrmio je motor drugog džipa. Za nekoliko sekundi, svjetla njegovih farova blještala su u Randallov retrovizor dok su im vozili za petama. Ne kolebajući, Randall je čvrsto držao upravljač i jače pritisnuo gas. Unatoč lancima na kotačima, borio se da vozilo drži pod kontrolom. Upravljač je pružao otpor i pokušavao se otrgnuti iz ruku dok se džip borio s cestom, čekajući da svakog časa započne smrtonosno okretanje po ledu. Vozili su prebrzo a da bi bili sigurni. Pogledao je pokazivač prijeđene

udaljenosti: točka udaljena pola milje, gdje su morali skrenuti, rapidno se približavala.Deset sekundi poslije, Randall je okrenuo upravljač, skrenuvši desno pod kutem od četrdeset i pet stupnjeva. Iznenada, kotači su se blokirali i vozilo se, brzinom od preko šezdeset milja na sat, počelo vrtjeti. Randall se očajnički borio upravljajući vozilom, upravljač se tresao u njegovim rukama poput divlje životinje, a džip je jurio po ledu, očekujući svakog trenutka da se nagne i prevrne. Činilo se beskonačano dugo, a zapravo je trajalo samo pola minute dok se klizanje nije završilo, a vozilo zaustavilo.Dobro si? - izustio je Randall, u nemogućnosti da jasno vidi u mraku.Da, dobro sam - odgovorila je Fereshteh. - No, molim te, nemoj to ponovno učiniti. Odustala sam od tobogana kad mi je bilo četrnaest godina.Motor se ugasio i pokušao gaje ponovno pokrenuti. No, ugledao je automobilska svjetla s lijeve strane kako idu ravno na njih. Odjeknuo je pucanj i prasak bočnog stakla njihovog džipa. Pucali su! Straker je govorio istinu. Radije će ga ubiti nego pustiti da pobjegne s informacijom.Randall je pogasio svjetla, otvorio vrata i skliznuo van, na led, osjećajući kako puca pod njegovim nogama. Koliko su daleko od sigurne zone? Potrčao je oko džipa, ne svrnuvši pogled s farova koji su se obrušavali prema njima. Nije mogao prosuditi koliko su daleko, ali brzo su se približavali. Ne stajući, izvadio je svoj Magnum iz džepa, naciljao nisko u nadolazeći džip i brzo zapucao, ispraznivši okvir, metak za metkom. Nije mogao vidjeti kakav su - i jesu li uopće - učinak ostavili njegovi meci. Hitro je posegnuo za novim okvirom i napunio ga, pogleda usmjerenog na farove

koji su golemom brzinom gutali udaljenost među njima.Dogodilo se prebrzo da bi muškarci u drugom džipu poduzeli akciju. Randallovi su meci pogodili led na putanji nadolazećeg vozila, raskolivši ga. Kad je džip došao do mjesta gdje je led pucao oštećen hicima, njegov je prednji lijevi kotač propao u razlomljeni led, drobeći ga dalje lancima na gumama kotača, odbacivši vozilo koje se brzo kretalo. Snažno je udarilo u led, stvorivši pukotine koje su se spojile s onima koje su načinili Randallovi meci. Led je glasno pucao, a džip je nestao u smrtonosnoj, ledenoj vodi. U trenu je nestalo svjetlo, uronilo u tamu riječnih dubina: Randall više ništa nije vidio. Kao da nikada nisu postojali. Pitao seje li Gorman bio suputnik. Mrzio je Strakera i njegove nadređene u Washingtonu zbog ovoga na što su ga prisilili. Nije želio ubijati Amerikance, no ovdje mu nije pružen izbor. Polagano se vratio do džipa i uskočio u nj. Fereshteh je sjedila ukočena, a prestravljenost se ogledala u njenom izrazu lica. Nije bilo riječi kojima bi mogao ublažiti užas koji je osjećala. Upalio je svjetla, okrenuvši ključ i pritisnuo kvačilo.- Kuda? - upitao je.Okrenula se i pogledala ga, tražeći utjehu koju joj nije mogao pružiti. Pustio je kvačilo i pokrenuo vozila nadesno, nadajući se da će doći do kopna.

38. poglavlje

NEW YORKPetak, 21. prosinca 1979.

Peter i Fereshteh napustili su džip čim su stigli u Cape Vincent i preuzeli unajmljeni auto iz garaže Dana Willisa. Willis baš nije bio oduševljen što ga bude u to doba, ali oveća gaje napojnica udobrovoljila. Kad su bili spremni za polazak, Randall gaje tiho pozvao na stranu.- Slušaj, bilo bi dobro da ne spominješ kako smo bili ovdje. Ako njezin muž dozna, bit će velikih problema; sigurno razumiješ. Stoga, ako tko bude njuškao, nisi nas vidio.Willis je kimnuo, čvrsto držeći u ruci novčanice dobivene odSndalla. Nije baš bio siguran da odobrava ono što ovaj muška-i žena čine. No, ni on nije volio njuškala i nije želio neprilike. Zašto bi ikome išta rekao?Vozeći oprezno, stigli su u New York poslije deset sati i ostavili auto u Upper East Sideu, a zatim su podzemnom željeznicom i pješice išli do Zapadne 23. ulice u Chelsea i prijavili su se u hotelu Chelsea. Randall je odabrao Chelsea zbog posebne vrste anonimnosti, diskretnosti koju je jamčila neobična i raznolika klijentela hotela. Ondje je odsjedao Mark Twain, kao i Dylan Thomas i Arthur Miller. Ne tako davno Bob Dylan i Leonard Cohen odsjeli su u hotelu i o njemu napisali pjesme. Bio je jeftin i nitko nije pretjerano mario tko su drugi gosti niti što rade. Nitko nije upitno podizao obrve u Chelsea, a upravo je to Randall želio.

Unajmio je dvije susjedne, ali ne i spojene sobe. Shvaćao je da Fereshteh treba biti sama, želeći privatnost više od osjećaja sigurnosti koju povezana soba može pružiti. Sinoć je vidjela ubojstvo dvojice muškaraca koje je on počinio, iako u samoobrani. Krhko međusobno povjerenje koje se počelo razvijati među njima kod Rostoworoskog, noćas je napuklo. Doznala je da ne radi za Strakera, ali još je bilo kolebanja, nesigurnosti i trebala je vremena za razmišljanje.Rano poslijepodne proveli su odmarajući se, a nakon ručka raspravljali su o budućim potezima. Fereshteh je još željela ići s njim u Teheran; on je bio odlučan da ostane u New Yorku.Želim poći s tobom - rekla je. - Ovdje sama ne mogu ništa učiniti.Ne, Fereshteh, preopasno je. Moj posao u Teheranu je riskantan, vrlo riskantan. Ti nisi uključena koliko i ja u njega. A trebam te u New Yorku - i ovdje ima stvari koje treba učiniti.Kao na primjer?Predati izvješće o ovome pravim osobama ako za to bude potrebe. Ako mi se što dogodi u Iranu, ti i Juliusz bit ćete jedini koji znaju što se događa. Večeras ću napisati izvješće. Ako sutra na tom institutu nešto doznamo, docjat ću. To će biti u tvojim rukama dok se ne vratim ili dok ne budeš znala daje nešto krivo krenulo. Ako se ne vratim.Iznenada je ispružila ruku preko stola i stisnula njegovu.- Ne želim ostati po strani poput bespomoćnih žena u B-filmovima. Mogu biti korisna u Teheranu. Nitko me ondje ne poznaje, mogu ići na mjesta koja bi za tebe mogla biti opasna.Stisnuo joj je ruku.

- Želio bih da je to istina. Ali nije. Žena sada u Teheranu ne može ništa učiniti sama, čak i da je odjevena u čador. Nisi ondje bila godinama, ne znaš kako se ponašati. Činila bi pogreške. Fatalne pogreške.Povukla je ruku, rezignirana, nesposobna da proturječi izrečenim argumentima - znala je daje to istina.- A ako New York postane opasan? - upitala je gotovo nečujnim glasom.Namrštio se, a zatim odmahnuo glavom.- Zašto bi? Nitko ne zna da si ovdje, nitko nema razloga da te traži.Prije je bilo opasno - rekla je lagano povišenim tonom. -Moglo bi ponovno postati. Možda ima ljudi koji ni ne znaju da sam ikada napustila New York.Možda bi bilo bolje da odeš iz grada, možda u Europu. -Zašto ju je slao od sebe, udaljavao, kada je želio da ostane?Iznenada je planula, a bijes i razočaranje u njenom glasu iznenadili su ga.- Kada očekuješ da ću se vratiti normalnom životu? Isuse, proganjaju me plaćenici, majka mije ubijena u mom domu, CIA mi puše za vratom, a ti mi kažeš da jednostavno odem i sve zaboravim. New York je moj grad! Ovdje imam kuću i šefa koji me nije čuo danima. Pohađam predavanja navečer, imam prijatelje s kojima se družim. Ti si profesionalac, plaćaju ti za ovo što radiš. U tome si vjerojatno dobar. Možeš nastaviti tako do kraja života, to je sve dio posla. Ali, ja sam preplašena, preplašena i ljuta i sama. Ovo me se tiče, tiče me se više nego tebe, jer dok se ne završi, neću moći čak ni hodati ulicom u kojoj sam živjela od djetinjstva a da se ne osvrćem i skačem svaki put kada iza mene uspori auto. Ne mogu ići k

prijateljima, jer oni to ne bi razumjeli i jer nemam pravo ugroziti njihove živote uvlačeći ih u priču. Moji s% roditelji mrtvi. Bilo tko od mojih rođaka može pripadati toj sekti. Stoga, gospodine Obavještajni Agente, što mi predlažete da učinim?Drhtala je, očiju ispunjenih suzama. Gledao ju je, znajući da nema odgovora, riječi utjehe bile bi ironične i neumjesne. Toliko se usredotočio na važnije stvari, živote predsjednika i kovanje međunarodnih urota, daje djevojku potpuno izgubio iz vida. Dok je gledao Fereshteh, tražeći način da prekine tišinu koja ih je okružila, shvatio je da mu je njezin život postao važniji, neposre-dniji od svih drugih problema. Postala je središte njegove brige, kao što je u početku to bila Fujiko i njezina smrt, ta globalno neznatna smrt jednog pojedinca, smrt koju su osim Randalla svi zaboravili.- Slušaj - rekao je na kraju - ostani u New Yorku, ovdje u hotelu, nekoliko dana, možda tjedan. Kada vidim kako stvari stoje u Teheranu, javit ću ti se i, ako bude sigurno, možeš doći.Ako se ovdje što dogodi, dat ću ti broj na koji ćeš me moći dobiti. To je najbolje što mogu predložiti. Hoće li to u redu?Kimnula je, a bijes je splasnuo, jednako brzo kao što je planuo. Nije se smiješila, ali je ponovno ispružila ruku i ovoga puta on ju je primio ništa ne govoreći.* * *

Te je večeri Randall ostavio Fereshteh u hotelu radi susreta s Poljakovim prijateljem. Iz sefa, koji mu je bio dostupan dvadeset i četiri sata dnevno, uzeo je dovoljno novca za plaćanje potrebnih dokumenata. Čovjek je živio u

bruklinškom okrugu Williamsburg, staroj židovskoj četvrti, i zvao se Yaakov. Randall se osjećao čudno uočljivim u ovom dijelu New Yorka, zbijenih ulica s oznakama na hebrejskom i jidišu. Većina je trgovina bila zatvorena zbog sabata, koji je počeo sa zalaskom sunca, i ulice su bile gotovo prazne.Randall je bez poteškoća pronašao adresu. To je bila mala hebrejska i jidiška tiskara na Lee Avenue, s neraspoznatljivim natpisom, prozorom prljavim od dugogodišnje prašine, a mezu-zah na dovratniku mjestimice zahrđao. Pokucao je i pričekao. Yaakovu je trebalo dosta vremena da dođe, no na koncu se obris pojavio iza mrežastih zavjesa koje su pokrivale vrata. Brava je škljocnula i vrata su se polagano otvorila. Kao stoje Randall pretpostavljao, Yaakov je bio poljski Židov koji je radio s Rostoworoskim za vrijeme rata. Pognut, sijede kose, izgledao je slabo i bolesno, ali pogled kojim je odmjerio Petera od glave do pete bio je oštar, a ruke, prekrižene na prsima, nisu drhtale.- Da - progunđao j e - što j e? Zar ne znate da j e šabbes' večeras počeo? Vratite se sutra navečer ili u nedjelju ujutro. Dođite sutra poslije habdale, tada ću vas moći primiti.Stari je Židov namjeravao zatvoriti vrata, ali je to Randall

' šabbes (na jidišu: sabat) - židovski blagdan od petka uvečer do subote uvečer, sedmi dan u tjednu kada moraju mirovati svi poslovi.rukom spriječio, s pogledom hitnoće na licu.- Molim vas, moram razgovarati s vama. Dolazim od Juliusza Rostoworoskog; on me k vama poslao. Trebam vašu pomoć i to večeras.

Čovjekove su se obrve podigle dok gaje pažljivije gledao.- Dolazite od Juliusza? Zašto niste rekli? Ako on tako misli, onda jest hitno. Nečiji život je u opasnosti?- Da. Mnogo života.- U tom slučaju, uđite. Zbog mnogih života, zbog samo jednog života, šabbes se može prekršiti.Randall zakorači u trgovinu. Yaakov ga je uveo kroz mala vrata u skladište straga, a zatim kroz druga vrata u prostoriju koja je bila kuhinja, blagovaonica, dnevna i radna soba. Na golom su drvenom stolu bile svijeće, ostaci dvije challa-štruce i mali, skroman Kiddushi-pokal. Njegova je žena umrla prije tri godine, ali on je nastavio s običajem blagdanskih obroka za sabat, za sjećanje na nju, kao da je još uvijek s njim. Pružio je Randallu stolicu i sjeo mu nasuprot.- Trebate dokumente, zar ne? Randall je kimnuo.-Mnogo?Ne jako puno. Putovnicu i dva, tri popratna dokumenta.Za kada?Za sutra, najkasnije nedjelju. Možete li to učiniti?- Ovisi jesu li teški za izradu i kako dobri moraju biti. Hoće li nečiji život ovisiti o njihovoj kvaliteti?Randall je kimnuo.Da. Moj život.A o vašem životu?- Drugi životi, možda mnogo drugih. Ne usudim se ni misliti koliko. Već je bilo smrti. Previše smrti.Yaakov se namrštio i žalosno odmahnuo glavom.

- Nastavlja se. Ubijanje i gubitak. To je beskrajno, jedino što nikada ne umire. Poznate Juliusza?- Da, poznajem. On mi je blizak prijatelj. -Dobro je?Da - slagao je Randall.Drago mi je. Jako ga volim, kao brata.Starac je zastao, sjećanja su zrcalila u njegovim očima. Nastalu tišinu prekinule su starčeve riječi: - Kasno je. Počnimo.

Dok je Randall razgovarao sa starcem u New Yorku, sastanak se na najvišem nivou održavao u CIA-inom stožeru u Langleyu. Prisutna šestorica bili su najvažniji Agencijini ljudi. Oni su prije nekoliko dana odlučili da se krene u realizaciju plana i uspostavljanje izravnog kontakta s Nava'ijevom skupinom, oni su imenovali Howarda Strakera direktno odgovornim za odvijanje operacije. Sada je pokušavao objasniti što je krenulo pogrešno. Govorio je tihim, ali odlučnim glasom.Imali smo sreće u pronalaženju Randalla. Mjesna policija još uvijek šalje rutinska izvješća o svakome tko posjećuje Rostoworoskog i mi ih evidentiramo za eventualne buduće potrebe. Provjerio sam svakoga s kim bi Randall mogao kontaktirati i naišao na bilješku da je Poljak imao posjetitelje dan prije, muškarca i ženu. Našli smo ondje i Randalla i djevojku i mislim da bih oboje uvjerio da se vrate, ali se umiješao Rostoworoski.Imate li kakvu ideju zašto je to učinio, gospodine Straker? - pitao je jedan od šestorice, sjedokosi crnac ozbiljnih crta lica poznatog generacijama studenata međunarodne politike na Harvardu.Straker je odmahnuo glavom.

Mogu shvatiti njegovo uplitanje, ali ne i način na koji je to učinio. Bio bi me ubio, to znam.Mislite da je bio ogorčen našim prijedlogom o suradnji s tom tajnom organizacijom; da to ne odobrava? - Ovaj se put Strakeru obratio mlađi čovjek, odvjetnik koji je prije tri godine izabrao anonimnost donošenja odluka iza kulisa radije nego mjesto u Vrhovnom sudu za koje je znao da će jednog dana biti njegovo. Moralna su pitanja još uvijek bila njegova glavna preokupacija.Straker je ponovno odmahnuo glavom.- Ne, gospodine. Rostoworoski je umiješan više od toga. Odigrao je glavnu ulogu u državnom udaru kojim je srušen Mossadeq i na vlast vraćen šah, a radeći ovdje godinama, baratao je s mnogo osjetljivijim materijalom. Bio je pragmatičar, čovjek koji je imao vrlo tolerantne poglede.- Onda se radi o nečemu drugome, što on možda zna.- Da, to i ja mislim. Sada je dolje na ispitivanju. Mislim da nas neće dugo držati u neznanju.Treći se muškarac nagnuo naprijed, pogledom fiksirajući Strakera, kao da agenta želi prikovati za stolicu. General Burton bio je predstavnik vojske u ovoj skupini i njegovi prioriteti nisu uključivali moralne finese.- Koliko sam ja razumio, gospodine Straker, Rostoworoski vam je već dosta rekao. Ovdje imam izvješće s doslovnim prijepisom njegova prvog razgovora; zanimljivo gaje pročitati. Vjerujete li štogod od ovoga?- Gospodine?- Vjerujete li u išta od ove priče o asasinima i Orlovom gnijezdu i Gospodaru Alamuta? Ima li vam to smisla?

Straker je uzvratio Burtonov pogled bez kolebanja. Znao je što mora reći.- Ne, gospodine. Ne, to nema nikakva smisla. To je čista fantazija, priča kao iz »Tisuću i jedne noći«. Možda je istinit povijesni okvir, ali sada je ludo zamisliti nešto takvo. Rostoworoski nešto skriva. Ili je lud.- Što bi mogao skrivati? Što bi time dobio?Vrijeme, gospodine. Vrijeme koje će Randallu i djevojci omogućiti da pobjegnu.Ako pobjegnu, što će se dogoditi? - Crni je znanstvenik ponovno progovorio, a lice mu se naboralo više no ikada. Imao je prilično jasnu zamisao što bi se tada moglo dogoditi.Straker je zastao prije odgovora. Svi su znali odgovor, no svejedno je morao biti izgovoren.- Nisam siguran, gospodine. Možda samo pobjegnu, ne namjeravajući učiniti ništa drugo. Ili možda namjeravaju javnosti otkriti što smo mi planirali učiniti.Netko bi im povjerovao? - upitao je odvjetnik.Neki ljudi, da. Dovoljno ljudi. No, nije važno što se ovdje događa. Iran je važan. Homeini će im povjerovati, Homeini i svi njegovi sljedbenici. Već se čuju pogrebna zvona za taoce. To bi moglo dovesti čak i do rata.U sobi je vladala tišina. Začuo se četvrti glas, glas Johna B. Fitzpatricka, vodećeg stratega Odbora za politiku.

Znači, Randall je opasan. Moramo ga pronaći i zaustaviti.A, ako ga ne možemo zaustaviti, gospodine? - upita Straker.Onda mora biti uklonjen.

39. poglavlje

NEW YORK CITY Subota, 22. prosinca 1979.•Subotnje jutro Fereshteh je provela u iranskom konzulatu kako bi dobila novu putovnicu u zamjenu za »izgubljenu« staru, mnogo je novca prošlo kroz ruke prije nego je neprijazan službenik prihvatio njezin opravdani zahtjev. Ako se u bilo kojem trenutku ukaže potreba da napusti zemlju, moći će to učiniti jednom kad putovnica bude gotova. Službenik joj je rekao da ponovno dođe u ponedjeljak. Ručala je na brzinu blizu konzulata i potom u centru Manhattana kupila odjeću, kovčege i brojne druge stvari koje su im bile potrebne.U deset sati, dok je Fereshteh bila u konzulatu, Randall •*je stigao u zgradu Ismaili Research Foundation na Riverside Driveu, iza koledža Barnard. Bio je umoran. Proteklih nekoliko dana naplatilo je danak, ali je znao da ga puno gore tek čeka, i neće biti vremena za odmor dok ne pronađe i suprotstavi se ljudima koje je tražio. To je bilo kao uspinjanje na planinu u magli, bez puta za povratak, a vrh je skriven i nedostižan. Malo je uporišta, a puno mjesta gdje se može poskliznuti i pasti; povremeno je to i želio. Želio se opustiti, pustiti se i bez napora pasti u ponor.Randall je telefonom u petak poslijepodne ugovorio susret s upraviteljem zaklade. Vrlo je malo rekao preko telefona, objasnivši direktorovoj tajnici samo da mora razgovarati o hitnoj stvari te da mu

je prijeko potreban savjet o jednom aspektu isma-ilitizma. Pitala gaje ime i gdje radi, odgovorio je da se zove dr. James Saunders, nekad je radio na sveučilištu u Teheranu. Mislio je da to neće moći provjeriti.Sastao se osobno s direktorom, visokim prosijedim čovjekom koji je izgledao kao uspješni diplomat ili odvjetnik. Randall je odmah primijetio da je manje znanstvenik nego službenik. Bio je Arapin, vjerojatno Egipćanin ili Sirijac. Crna kosa bila mu je prošarana sivim prugama, pažljivo začešljana unatrag kako bi još više istakla osobu kojoj pripada. Randall je pretpostavljao da ima otprilike četrdeset i pet godina, a ponašanje mu je bilo besprijekorno.Dr. Saunders? - upitao je, ispruživši ruku na pozdrav. Njegove su geste bile dio uglađenog ponašanja, navike samosvjesnog i dotjeranog muškarca. No, Randall mu gotovo od početka nije vjerovao.Molim - nastavio je direktor - izvolite sjesti. Naručit ću nam kavu. Osjećajte se ugodno.Odjednom je Randall prepoznao oksfordsku intonaciju, odgoj koji bogataši iz drugih zemalja još uvijek kupuju u Engleskoj. Kako je teško ovaj čovjek radio da bi postao engleski džentlmen, pitao se? Neće ga biti lako procijeniti, lbar ne u tako kratkom vremenu koje je Randall imao na raspolaganju. Bio je premazan svim mastima, stoga je Randall morao oprezno postupati, otkriti što je manje moguće, istražiti čovjeka i ne znajući može li mu na koncu vjerovati.Randallov dolazak na ovo mjesto nosio je silan rizik. Ako je Rostoworoski bio u pravu, svaki bi član sljedbe ismailita mogao pripadati tajnoj grupi čije je postojanje on pretpostavljao. Nije

bilo načina da unaprijed dozna tko su ili gdje su. Randall je već znao da svugdje imaju oči i uši. Mogao bi ušetati u mišolovku a da niti ne čuje kako se za njim zatvorila. No, sada nije bilo izbora niti vremena za propitkivanja i neizravnu istragu.Direktor se za nekoliko trenutaka vratio obraćajući se Randallu s namještenim osmijehom.- Strašno mi je žao, zaboravio sam se predstaviti. Zovem se Abd al-Latif al-Shidyaq i upravitelj sam zaklade. Morate mi oprostiti, ali dvojim hoću li vam biti od pomoći. To jest, ako je vaš problem povezan s iranskim ismailitima. Naravno, shvatili ste da sam ja Arapin. Dolazim iz Salamiyye, istočno od Harne u Siriji. Većina sirijskih ismailita su iz tog područja; to je bilo naše središte od sredine prošlog stoljeća. Ali, to već znate.Randall nije bio siguran je li al-Shidyaq bio samo ljubazan ili gaje iskušavao. Odmahnuo je glavom.Bojim se da ne znam. Moje znanje o arapskom svijetu vrlo je ograničeno. Dugo sam živio u Iranu, ali sam samo nekoliko puta i to vrlo kratko posjetio neke od zemalja Zaljeva.A la tatakallumu 'l-Arabiyya?Ne, bojim se da ne. Čitam nešto arapski, ali ne govorim ga. - Zašto ga time izneneđuje? Je li to još jedan test? Ili postaje paranoičan, videći zamke i ondje gdje ih nema.Čulo se kucanje na vratima, a zatim je ušla al-Shidyaqova tajnica noseći pliticu s kavom i slatkišima. Djevojka je samosvjesno prošetala prostorijom i spustila pladanj na niski stolić ispred direktorovog stola, između dvojice muškaraca. Randall je zapazio njenu nelagodu, premda nije mogao reći je li to zbog njega ili

zbog direktora. Uspravila se, nervozno nasmiješila Randallu i napustila ured.Al-Shidyaq je natočio kavu iz visokog srebrnog vrča s elegantnim produženim kljunom.Nadam se da će vam se svidjeti kava na autentični arapski način, dr. Saunders - primijetio je direktor. Spretno je rukovao mtfnm šalicama bez ručke. Osmijeh nije silazio s njegova lica. Niti mu je zbog osmijeha lice postajalo prisnije.Mlijeko i šećer upropaste dobru kavu; ja je volim piti kao beduini, nezaslađenu. Ako vam je prejaka, zamolit ću Fatimu da donese mlijeka.Randall je odmahnuo glavom i nasmiješio se, iako je mrzio nezašećerenu tursku kavu. Smatrao je da je prejaka, gorka i gotovo nepitka. Podigao je šalicu i otpio gutljaj. Imala je okus lijeka. Nasmiješio se ponovno i posegnuo za komadićem halve s tanjurića na plitici.- Kako vam mogu pomoći, dr. Saunders?To je bilo pitanje koje je Randall očekivao, no došlo je prije no što je očekivao. Mnogo će toga ovisiti o njegovu odgovoru, o načinu na koji će započeti razgovor. Odakle početi? Kako? Ići centimetar po centimetar, otkrivati malo-pomalo, lagano iskušavati dok ne pronađe otvor. To je bila prva pomisao. No, što onda? Treba li ustrajati ili se povući ako naiđe na otpor? Ako osjeti opasnost, hoće li biti dovoljno vremena i mogućnosti da se povuče?Najprije, dr. al-Shidyaq, želio bih znati nešto o ismailitskoj zajednici ovdje, u New Yorku. Na primjer, u kojem su postotku u njoj zastupljeni Iranci ili oni koji imaju veze s Iranom?Ima ih vrlo malo, dr. Saunders, uistinu vrlo malo. Desetak, dvadesetak možda, koliko je nama poznato. Možda ih ima više, onih koji nisu aktivni vjernici

i... ostalih. - Al-Shidyaq se nasmijao i prinio šalicu ustima.Ostalih? - Randall je odvratio, kratko, ispitujući. Halva se mrvila među njegovim prstima na tanjurić. Al-Shidyaq je okrenuo glavu, spustio šalicu i ponovno natočio kavu.Da, ostalih - potvrdio je. - Kada govorim o nama mislim na nizarije, naravno. Kodže. No, ima drugih ismailitskih grupa osim naših. Postoje mustaliji - oni sebe nazivaju bohore - u Indiji. Imamo malo dodira s njima.Znate li koliko njih su Iranci? - Randall je već osjetio distanciranost svog domaćina, sve veću rezerviranost. Već je dotaknuo živac?Bojim se da vrlo malo znam o tim ljudima, dr. Saunders. No, mislim da među njima ima vrlo malo Iranaca. Mustaliji žive uglavnom u Indiji. Ima ih nešto u istočnoj Africi, a mnogi žive u Jemenu. - Al-Shidyaq je lagano osjećao strah. Zašto je ovaj čovjek došao? Kamo vodi njegovo ispitivanje? - Ako objasnite cilj vašeg ispitivanja, dr. Saunders, možda bih mogao biti od veće pomoći. Vaše je zanimanje usmjereno uglavnom na ismailitsku zajednicu u New Yorku?Randall odloži šalicu. Posegnuo je za dosjeom koji je donio sa sobom. Nije mogao okolišati. Morao je pokazati spise. Oni su bili jedini način da prodre do bitnoga. Ne govoreći, izvadio je papire: plavi list s tajnovitim slovima, potpuni perzijski prijepis i engleski prijevod Rostoworoskog.- Možda će ovo pojednostaviti stvar - rekao je, dodajući list al-Shidyaqu. - Jeste li ikada prije vidjeli nešto slično ovom plavom papiru? Znači li vam on bilo što?Direktorova je reakcija bila nepogrešiva: oštar uzdah, pogled prepoznavanja u očima. Prepoznavanje

i strah treperili su na al-Shidyaqovom licu prije nego ih je zamijenio pogled ravnodušnosti, ispraznost izraza kojom je pokušao sakriti duboki, skriveni nemir. Arapin se bojao. Čega se prestrašio?Al-Shidyaq je pregledao spise kao da ih pomno ispituje, no Randall je znao da su mu misli negdje drugdje, uskovitlane u nastojanju da pronađe objašnjenje i prihvatljive odgovore na pitanja koja će uslijediti. Pola minute polagano je prolazilo u napetoj tišini, a zatim je al-Shidyaq odmahnuo glavom s namještenim oprezom i vratio isprave Amerikancu. Glas kojim je progovorio bio je malo promijenjen, no Randall je u njemu primijetio strah.- Žao mije, dr. Saunders, no ovo mi ništa ne znači. Ne znam perzijski, naravno, no engleski mi je prijevod prilično jasan. Nikada nisam ništa sličnoga pročitao. Niti sam ikada vidio nešto nalik plavom papiru. To zasigurno nije ismailitski dokument. Smijem li pitati gdje ste ga našli ili tko vam gaje dao? - Strah je narastao u gotovo nekontroliran osjećaj panike. Teško je održavao glas u uobičajenom registru. Kako je Amerikanac došao do tog dokumenta? Što znači njegov dolazak ovamo?"Randall je izravno gledao al-Shidyaqa, koji se više nije smiješio. Samouvjereni svjetski čovjek postao je usamljen i uplašen. Nešto je znao. I bojao se.Žao mi je - rekao je Randall. - To ne mogu otkriti. No, pronađeno je u ovoj zemlji. U ovom gradu.Tko ste vi, dr. Saunders? - Al-Shidyaqov je glas postao hladan. Urbana uglađenost i srdačnost nestala je i zamijenjena osornošću koja graniči s

prijetnjom. - Odakle dolazite? Zašto ste došli ovamo?Rekao sam vam - odgovorio je Randall - došao sam po informacije.Nemam informacije koje tražite. Ne znam ni jedan podatak koji bi vam mogao pomoći.- Mislim da imate - Randallov glas bio je ljubazan, ali uporan. Njihov je razgovor sada već bio borba sabljama, a ne otmjeno nadmetanje floretima. - Vjerujem da imate informacije koje tražim.-Vi griješite, dr. Saunders. Griješite i vrijeđate me. Pogrešno ste obaviješteni. Nemam nikakvih informacija te vrste koju tražite. Morat ćete ih potražiti negdje drugdje. Ovdje nema informacija. - Al-Shidyaq je sklopio ruke, a zatim ih čvrsto stisnuo. Završna gesta, precizna i samosvjesna. Ustao je.Randall je kimnuo.- Shvaćam - rekao je. - Zao mi je što sam vas uznemirio, dr. al-Shidyaq. Više vam neću smetati.To je bila laž. Morat će mu ponovno smetati i stvarati poteškoće. Al-Shidyaq je sada bio ključ, mora ga uvjeriti da mu otkrije sve što zna. Ali, ne ovdje. Ne sada.Više ništa nisu rekli. Obojica su znali da je strah koji se rodio među njima, postao spona koja ih je povezivala. Randall će pokušati učvrstiti tu vezu, iskoristiti je kao oružje, sputavajuću, prisilnu snagu koja će pojačati al-Shidyaqov strah i nesigurnost. Ovaj će se pokušati izvući, pobjeći od Randalla i ublažiti svoje strahove. No, činit će pogreške i tada će Randall biti kraj njega, spreman da iskoristi njegove greške. S jednim izuzetkom: nema dovoljno vremena, uopće nema vremena za ovakvo taktiziranje.

Randall je ustao, rukovao se s al-Shidyaqom i krenuo ka vratima. Okrenuo se izlazeći. Direktor je stajao, netremice gledajući Amerikanca, gledajući ga kako odlazi. Randall je primijetio da rukom nervozno dodiruje ovratnik svog besprijekornog sakoa, trljajući mrljicu na mjestu gdje je prolio nekoliko kapi kave. Kava je bila vruća i gorka i Randall je taj okus još uvijek osjećao u ustima.

40. poglavlje

NEW YORK CITY Subota, 22. prosinca 1979.

Randall je čekao iza stabala koja okružuju Riverside Park na drugoj strani ceste preko puta zgrade u kojoj je smještena Zaklada. Ledena gaje hladnoća obavijala poput ogrtača, hladeći ga, prisiljavajući ga da se s vremena na vrijeme kreće kako bi se zagrijao. Dugo je vremena čekao. Al-Shidyaq je napokon izašao poslije jedan i uputio se istočno, prema Broadwayu. Randall je pretpostavljao da ide kući podzemnom željeznicom. Pričekao je pola minute, a zatim krenuo za njim.Doktor je nervozno koračao, neprestano se osvrćući oko sebe kao da se bojao da ga prate. Randall je održavao razmak, ali ga nije ispuštao iz vida. Na Broadwayu se Al-Shidyaq uputio raglio prema najbližoj postaji podzemne željeznice. Vrlo je kratko čekao. Ukrcao se na vlak koji je brzo stigao; išao je u centar Manhattana. Randall je

uskočio u susjedni vagon i sjeo pokraj prozora s kojeg je vidio vrata.Al-Shidyaq je sišao s vlaka na postaji Columbus Circle. Randall je pričekao nekoliko trenutaka, a zatim ponovno krenuo za njim, brinući se da ga ne izgubi u subotnjoj gužvi. Promijenio je liniju i ukrcao se na vlak prema sjeveru, prema Eight Avenue na zapadnoj strani Central Parka, i sišao na slijedećoj stanici. Randall mu je bio za petama. S vremena na vrijeme doktor je pogledao preko ramena, ali je očito bio neiskusan i nije znao trikove kojima može natjerati pratioca da se otkrije. Randall gaje pratio poput sjenke, još uvijek neotkriven.Kada je Al-Shidyaq došao do ugla 72. ulice, uputio se prema Dakoti, golemoj apartmanskoj zgradi dizajniranoj da izgleda kao francuski dvorac. Smješten s pogledom na Central Park, to je bio prvi blok raskošnih stanova sagrađen u New Yorku. Danas, gotovo sto godina poslije, ovi stanovi su još uvijek bili ekskluzivni i skupi. Randall je uzdahnuo. Bit će gotovo nemoguće neopazice ući u zgradu. Da li Arapin ovdje stanuje, pitao se, ili nekome ide u posjet? S obzirom na način na koji gaje čuvar u predvorju pozdravio, Randall je pretpostavljao ono prvo.Pustio je da prođe nekoliko minuta. Al-Shidyaqu će trebati nekoliko minuta da se smjesti, da se osjeća sigurnim. Tko zna je li oženjen. Žena bi mogla stvoriti poteškoće. Ili, bila je tola mogućnost, dati mu prednost. Čekao je. Konačno, bilo je vrijeme. Izvadio je iz džepa svoju službenu iskaznicu. Bit će je rizično pokazati ako čuvar bude inzistirao na provjeri, no mogla bi uštedjeti puno dragocjenog vremena. Ušao je u predvorje.

- Mogu li vam pomoći, gospodine? - Čuvar je bio srdačan, ali oprezan. Randall je pokazao iskaznicu, pomno prstom pokrivši ime. To je bila službena iskaznica; i to je bilo važno.Prije nego je čuvar mogao zatražiti da pogleda iskaznicu izbliza, Randall ju je spremio u džep i započeo razgovor.Želio bih popričati s jednim od vaših stanara, dr. Al-Shidyaqom. Nije u nevolji, no možda ima podatke koji bi nam mogli koristiti.Da, gospodine. Trenutak. Nazvat ću ga. Koje ću prezime reći?Pisalo je na iskaznici. Grant. Agent Grant. - Ako ga tko pita, čovjek će reći daje vidio ime na Randallovoj kartici.Čuvar je otišao do telefona na svom stolu i birao broj. Kratko su izmijenili nekoliko riječi, a zatim se okrenuo Randallu.Dr. Al-Shidyaq bi želio da objasnite o čemu se radi, gospodine.Bojim se da to ne mogu otkriti trećoj strani. Osobno mu moram objasniti.Stanka, opet nekoliko izmijenjenih riječi. Čuvar se okrenuo.- Dobro, gospodine, kaže da će vas primiti. Peti kat, gospodine, stan 511. Dizalo je na lijevoj strani.Al-Shidyaq je čekao ispred vrata svog stana. Sledio se ugledavši Randalla, ali se nije vratio u stan.Tako - rekao je dok se Randall približavao. - To je vaš pravi identitet, dr. Saunders. Mogu li računati daje Grant vaše pravo prezime?Grant će biti dovoljno dobro - odgovorio je Randall. -Uđimo, doktore Al-Shidyaq. Moramo porazgovarati o nekim stvarima.

Kako ste pronašli ovo mjesto? Imate li ovlasti da uđete u moj stan? Molim, najprije to želim vidjeti. U protivnom, morat ću zamoliti vratara da vas isprati. - Al-Shidyaq je dobro blefirao. Ali, bojao se.Randall nije odgovorio. Prišao je Arapinu, uhvatio ga za ruku, gurnuo kroz otvorena vrata u stan i zatvorio ih za njima.- Sjednite - odbrusio je. Postojao je samo jedan način da svlada strah ovog čovjeka, strah koji mu je priječio da ispriča Randallu sve što zna. Morao gaje zastrašiti još više, učiniti svoju prijetnju stvarnijom, neposrednijom, čak iako to nije bila.-Ne možete...- Da, mogu. Sjednite! - Pod svaku je cijenu Randall želio izbjeći silu. Želio je suradnju i znao je da će najbolje učiniti ako najprije prestraši, a zatim smiri svog informanta. Morao je potkopati muškarčevo samopouzdanje do točke u kojoj će trebati Randalla kao oslonac. Jedino ako ništa drugo ne uspije, razmišljat će o nasilju. Sada će sve ovisiti o njegovom glasu i pogledu. Al-Shidyaq mu mora vjerovati, mora biti uvjeren da će Randall učiniti sve što je rekao da će učiniti ako mu ne kaže ono što ga zanima.Iako su mu ljtnja i strah svjetlucali u očima, Al-Shidyaq je sjeo. Ako se bijes poveća, mislio je Randall, poslužit će da izoštri strah.- Ne možete ovo činiti, gospodine Grant.- To upravo činim. Ili niste primijetili? - Randallov je ton bio podsmješljiv.Nemate ovlasti. Ja imam svoja prava.Ništa više nemate. Upravo sam ih dokinuo.Randall je ostao stajati. Ispitivač uvijek mora biti viši od onoga koga podvrgava ispitivanju. To je bila temeljna tehnika.

Ja sam strani državljanin. Imam pravo kontaktirati s konzulatom.Samo izvolite. Sve dok ste sigurni da imate dobre veze s Damaskom, veze na vrlo visokim položajima.Kako to mislite, veze? - Al-Shidyaqova je panika rasla. Osjećao se paralizirano i smeteno. To se ne može događati ovdje, u njegovu vlastitom stanu. Stoje Amerikanac mislio? Što hoće?Mislim na ljude koji sirijskoj obavještajnoj službi mogu objasniti vašu povezanost s CIA-om, koji mogu razjasniti pode-blji dosje koji o vama imamo i posao koji ste za nas obavili kod kuće.Vi griješite. Nema takvog dosjea. Nikada nisam imao veze s CIA-om. Imate pogrešnog čovjeka. - Ovo nije bilo moguće, postojale su granice što mogu činiti. Ovo nije Ba'athist Sirija; ovo je Amerika.Zašto ste tako sigurni, doktore Al-Shidyaq? Što znate? Što vi znate o tome što mi možemo ili ne možemo činiti? Vi ništa ne znate. Vaš se dosje upravo priprema.Ne možete me zastrašiti. Ne mogu vam ništa reći. Vaši zakoni jamče mi određena prava. Vi ste odgovorni, niste iznad zakona. Nitko nije iznad zakona. - Nadao se da Amerikanac blefira, pokušavajući ga prijetnjama natjerati da kaže. Ali, ako progovori, ako mu kaže što zna, bit će gore, puno gore od njegovih prijetnji.Bili biste iznenađeni s onim što smijemo učiniti u interesu državne sigurnosti. Vi ste prijetnja toj sigurnosti. Zakon vam ništa ne jamči. - Randall je zastao, a onda nastavio:Za manje od minute, doktore Al-Shidyaq, počet ćete govoriti. Dat ćete mi informaciju koju sam od vas jutros tražio. Vjerujte mi, hoćete.Ne bojim vas se, gospodine Grant. Vi ste prekoračili svoje ovlasti. Nemam vam što reći. -

Al-Shidyaq se osjećao sigurniji: ovo je bila varka, prava obmana. Da je Amerikanac namjeravao nešto učiniti, već bi to bio učinio; ne bi prijeteći gubio vrijeme. Čak nije podigao ruku na udarac ili nagovijestio prisilu. Ovdje postoji nadzor. Ovo je Amerika. On je siguran.- U tom slučaju, doktore Al-Shidyaq, reći ću vam što će vam se dogoditi. Pažljivo slušajte, neću ponavljati. Podignut ću telefonsku slušalicu i okrenuti određeni broj. Telefon će tri puta zazvoniti, a zatim ću spustiti slušalicu. Za pet minuta pred zgradu će stići automobil. Imat će zatamnjena stakla i nevažeće registarske pločice. Službeno ne postoji. Četiri muškarca će se popeti u ovaj stan. Stražar ih neće zaustaviti: u međuvremenu će i on primiti telefonski poziv. Neće ih čak ni vidjeti. Četvorica će vas otpratiti da automobila i nitko ih neće zaustaviti. Ako pokušate dati znak čuvaru, iznenadit ćete se otkrivši daje oslijepio. Ako ga pokušate zvati, otkrit ćete daje oglušio. Bit ćete odvedeni u kuću negdje izvan New Yorka i zatvoreni unutra. Visoka kuća, siva, bez prozora, posebno debelih zidova. Kao ni automobil, ni ona službeno ne postoji. Ništa se ne čuje kroz te zidove, pogotovo ne bolni krici. Smjestit će vas u sobicu, vrlo skučenu sobu bez prozora i svjetla. U njoj nema ničega, ničega. Nitko neće doći. Nitko vam neće donijeti hranu ni vodu. Nitko neće s vama razgovarati. Ostavit će vas ondje dan, tri dana, tjedan, možda duže. Vama će se činiti puno, puno duže. Kada konačno dođu po vas - a doći će, neće vas zaboraviti - izgubit ćete pojam o vremenu, bit ćete zbunjeni, željni razgovora. Malo će s vama razgovarati. Dat će vam hrane i vode. A zatim će vas ponovno vratiti u praznu, mračnu sobu. To će trajati sve dok im ne

ispričate sve ili dok ne umrete. Jednom kada ondje stignete, to je svejedno. U svakom slučaju, nećete više izaći.U međuvremenu, drugi će ljudi odnijeti vašu putovnicu u drugu zgradu, ovdje, u New Yorku. Sutradan, vaša će putovnica imati izlazni pečat s aerodroma J. F. Kennedy i ulazni pečat u Kairu. Bit će zabilježeno da ste rezervirali izravni let tamo. Bit će zabilježen i vaš odlazak i dolazak. Za tri dana vaša će putovnica biti pronađena na pustom šetalištu u blizini Hotela Hilton. Postojat će trag da ste odsjeli u tom hotelu. Policija u Kairu će krenuti u potragu, ali neće naći tijelo. To nije neobično. Kada se vaši prijatelji počnu o vama raspitivati, bit će im rečeno što se dogodilo. Nakon nekog vremena platit će vam malu osmrtnicu unovinama. Razumijete li me sada, doktore Al-Shidyaq? Razumijete li što mi možemo i što ne možemo učiniti?Al-Shidyaq je problijedio, poput čovjeka koji je u snu vidio vlastitu smrt. Želio je da mu bude zlo, ali je osjetio samo gorak okus straha u ustima. Sjedio je potpuno mirno. Ruke su mu se prestale micati, a oči nisu treptale. U mislima je vidio automobil koji prolazi Damaskom, trojicu muškaraca na stražnjem sjedalu, jednog glave prekrivene bijelom kukuljicom, poput vreće za brašno. Sjećanje na tu sliku iz njegove prošlosti dugo ga je vremena progonilo. Kad je progovorio, bio je to gotovo šapat.-Ne možete to učiniti. To je neljudski. Ne činite to. - No, više ni sam sebi nije vjerovao.Randall je šutio. Uzeo je Al-Shidyaqu posljednje uporište i Arapin se konačno okrenuo za pomoć svom mučitelju. Randall je znao da će to učiniti. Nije

bilo druge mogućnosti. Gdje bi drugdje mogao otići?- Dobro. - Čovjek je govorio tupim i jednoličnim glasom. -Reći cu vam sve što znam. To nije mnogo, no morate se time zadovoljiti. Pođite sa mnom. U radnoj sobi imam dokumente koji će pomoći da vam objasnim neke stvari.Al-Shidyaq je ustao, a Randall ga je slijedio u sobicu ispunjenu arhivom. Upalio je svjetlo, izvadio ključ iz džepa i otvorio metalni ormar za kartoteku pokraj stola. Izvadio je nekoliko dosjea i predao ih Randallu.- Ovdje ćete pronaći neke dokumente, od kojih su neki više-manje isti kao talisman koji ste mi jutros pokazali. Većina tih spisa su pisma čovjeka koji sebe naziva imam Hasan al-Qa'im bi-amr Alah. On je onaj Hasan čiji se potpis nalazi na dnu pisma koje ste donijeli. Primjerci sličnih pisama poslani su ismailitima u Indiji, istočnoj Africi i drugdje - ali bez rezultata. Čak sam čuo daje poslao pisma mustalijima u Indiji i Jemenu, ali njih nisam vidio. Većina je pisama pisana na arapskom, ali Hasan je Iranac, kao i većina njegovih sljedbenika. To ste vjerojatno pretpostavljali. U pismima on poziva ismailitski svijet da ga prizna kao pravog imama, njihovog od Boga izabranog i nadahnutog vođu. Za sada, on je samo na čelu sekte, sljedbe za koju je donedavno znalo teknas nekoliko. Prva su pisma počela stizati 1975. godine. Prošle je godine poslao podužu poslanicu u kojoj iznosi značenje svoje sekte i njezinih vjerovanja. Pronaći ćete primjerak poslanice u drugom dosjeu.Oni sebe nazivaju irshadiji. Čini se da su se osamostalili sredinom prošlog stoljeća. Morat ću vas malo gnjaviti s poviješću, ali obećaj em da ću

biti kratak. Godine 1817. vođa iranskih ismailita bio je Khalil Allah. Te je godine ubijen u tučnjavi u gradu Yazdu. Njegov je nasljednik bio poznat kao aga-kan Mahallati, koji je postao guverner provincije Kerman. Nakon smrti šaha koji gaje postavio na vlast, smijenjen je, zatim se dva puta pobunio pokušavajući ponovno preuzeti vlast u provinciji, no konačno je poražen 1842. godine. Pobjegao je u Indiju s većinom svojih sljedbenika, ponudio usluge Britancima i ubrzo postao vođa tamošnjih ismailita. On je bio prvi aga-kan.Čini se da se nešto zanimljivo dogodilo s nekolicinom ismailita koji su ostali u Kermanu. Jedan je od njih rekao da je aga-kan napustivši Iran, koji je oduvijek bio domovina sekte, izgubio pravo na položaj imama. Taj je čovjek bio Abd al-Husein kan Kermani i za sebe je tvrdio da je pravi imam. Bio je mlad, izrazito pametan, zgodan i vrlo bogat. Upotrijebio je svoj novac i ^svoju moć uvjeravanja da što više proširi utjecaj sljedbe, najčešće se infiltrirajući u druge skupine. Do njegove smrti krajem stoljeća irshadiji su postali prilično moćni, makar je njihovo postojanje bilo poznato tek rijetkimaSada kada je počeo govoriti, Al-Shidyaq je otkrio da je to lakše nego što je mislio. Nije više bilo potrebno da išta skriva. Nastavio je.- Stvari su išle svojim tijekom sve do prije drugog svjetskog rata. Nasljednik Abd al-Huseina kana umro je 1933., a naslijedio ga je njegov sin Hasan, koji je uzeo titulu al-Qaim bi-amr Alah. Hasan je bio novi tip čovjeka, posvećen tradiciji kao i njegov otac i djed, ali i očaran svim mogućnostima dvadesetog stoljeća, osobito modernom znanošću. To stalno otkriva u svojim pismima. Neka od njih otkrivaju veliku simpatiju prema europskom

fašističkom pokretu tridesetih godina - čini se da se divio njihovoj organizaciji i njihovim mesijanskim snovima.Nakon rata neke su irshadijske obitelji investirale mnogo novca u mali industrijski sektor koji se razvijao u Iranu i postale nevjerojatno bogate. Poput mnogih drugih velikih obitelji u tom razdoblju, udružili su svoje resurse i prodali zemljišne posjede izvan grada. Ulagali su novac u sve. Nakon šahove takozvane zemljišne reforme zaradili su velik profit na nekretninama u sjevernom Teheranu, koji je postao ekskluzivno rezidencijalno gradilište, i do sredine sedamdesetih njihovo se zajedničko bogatstvo procjenjivalo na milijarde dolara, uglavnom pohranjene na računima švicarskih banaka, a velik dio novca prenesen je Hasanu da ga potroši kako želi.Bilo kao rezultat ovoga ili ne, 1975. godine Hasan je odlučio javno istupiti i obznaniti se ismailitima u drugim dijelovima. Zatim je 1977. godine otišao čak i dalje. Tvrdio je da će se skroviti Imam, obećani Mahdi čiji dolazak ismailiti iščekuju stoljećima, pojaviti na zemlji. Nije mislio na sebe. Govorio je o nekome po imenu Muhamed ibn Abd Alah, koji će biti istinski Mahdi za cijeli islamski svijet. Kada se on pojavi, Hasan će mu predati vodstvo vjere na zemlji tako da može vladati narodima kao što je proricano. Obznanit će se u Ćabi u Meki i pozvati na sveti rat protiv nemuslimanskog svijeta. U tom će času, rekao je Hasan, islamski narodi ustati kao jedan i osvojiti svijet. Tvrdio je da sve to zna jer posjeduje knjigu proročanstva poznatu kao »Kitab al-irshad«, knjiga uputa. Prema naslovu te knjige irshadiji su dobili ime. Međutim, Hasan nije bio

spreman u potpunosti stvari prepustiti Bogu. Krajem 1977. rekao je daje prije nekoliko godina članove svoje sljedbe uputio da dadu dio svog prihoda za program proizvodnje neke vrste tajnog oružja kojim će Mahdi osvojiti svijet. Nikada nije otkrio prirodu tog oružja niti mjesto na kojem se čuva, zato nisam siguran postoji li uopće. Mislim da je o tome govorio samo zbog poticanja drugih da mu se pridruže.Kada se lažni Mahdi pojavio u Meki prošlog mjeseca, bili smo vrlo uznemireni vjerujući da to ima veze s tim čovjekom, Hasanom, i njegovom skupinom. Ako je on umiješan i ako se pročuje da su ismailiti upleteni, to bi moglo biti pogubno za sve nas. Ljudi nisu kritični: ne uočavaju razlike između jedne i druge skupine. Njima su svi ismailiti isti. Optužili bi nas za pobunu u Meki. Progonili bi nas i ubili. Naše muškarce, žene i djecu.Randall je očarano slušao. Bio je svjestan da prvi put čuje istinu o skupini koju je toliko dugo tražio. Gotovo je s nagađanjima, sa slutnjama: sada zna njihovo ime, njihovu povijest, ciljeve i identitet njihovog vođe. Više nije tražio fantoma, već nešto opipljivo što može slijediti do jazbine i, ako bude mogao, uništiti.To je sve što znam, gospodine Grant - zaključio je Al-Shidyaq. - Naravno, ima još puno pojedinosti. Naći ćete ih u ovim spisima. No, ja sam vam upravo iznio osnovne činjenice. Ništa se ne zna o njihovoj lokaciji, osim da im je stožer još uvijek u Iranu, niti vam mogu što reći o njihovoj organizaciji, čelnicima ili trenutnim aktivnostima. Rekao sam vam sve što znam. Morate mi vjerovati.

Vjerujem vam - rekao je Randall. - Ali, uistinu ne razumijem zašto ste se bojali to ispričati.Al-Shidyaq je ponovno problijedio. Gledao je pokraj Randalla i šutio. Amerikanac ga je gledao. Nije ga brinuo čovjekov s"ah, no morao je znati razlog za nj.- Upoznali ste ih - konačno je rekao Randall. To je bila izjava, ne pitanje. - Ovdje, u New Yorku. Nedavno.Al-Shidyaq je šutio, no Randall osjeti daje u pravu. Nastavio je s pitanjima.- Zašto su došli k vama? Što su htjeli? Zašto su vam se tako otvoreno predstavili?Al-Shidyaq je zadrhtao, a zatim odgovorio tupim i umornim glasom.- Bio je jedan muškarac. Došao je u Zakladu početkom ovog mjeseca i želio me vidjeti. Rekao je da dolazi iz Irana u ime imama Hasana, daje poslan radi interesa irshadija u ovoj zemlji. Rekao je da se američka vlada zainteresirala za poslove njihove sekte, stoga ne žele da im se proslijedi ikakva informacija. Mislio je da će možda netko doći u Zakladu i postavljati pitanja. Ako dođe, ništa im ne smijem govoriti, već poreći svaku spoznaju o takvoj skupini. U suprotnom... Zašutio je.U suprotnom...? - poticao gaje Randall, iako je mogao pretpostaviti odgovor.U suprotnom će me ubiti. I moju obitelj u Siriji. Oni znaju tko sam, gdje me mogu naći. Imaju ljude posvuda. Nema izlaza.- Čovjek koji vas je posjetio bio je Iranac? Al-Shidyaq je kimnuo.Da. Četrdesetogodišnjak, možda stariji. Mula. Bio je odjeven u crno i vidio se batrljak umjesto šake na desnoj ruci. Već je prošlo gotovo mjesec dana,

ali ja još uvijek vidim njegovo lice ako zatvorim oči. Nikada neću zaboraviti to lice.Znam - potvrdio je Randall gotovo nečujnim glasom. -1 ja sam ga vidio.Nastupila je tišina, prekinuta samo laganim otkucajima sata na Al-Shidyaqovom stolu. Trebao je krenuti. Randall je ustao. Uzeo je dosjee i pružio ruku Al-Shidyaqu. Neprijateljstvo među njima, izazvano strahom, nestalo je i ponovno zamijenjeno hladnom formalnošću. Rukovali su se i Randall je otišao. Vrata stana zatvorila su se za njim i čuo je zvuk zaključavanja brave.Randall se spustio stubištem u predvorje, gdje je isti čuvar još bio na dužnosti. Pogledao je na sat i vidio da su uskoro tri sata. Do navečer morao je obaviti još nekoliko stvari. Zamolio je čuvara da pozove taksi. Za nekoliko je minuta radiotaksi tvrtke ABC stigao pred zgradu.Kada se Randall odvezao, zazvonio je telefon na pultu. Čuvar je podigao slušalicu.- Johnsone - rekao je glas na drugom kraju linije - ovdje doktor Al-Shidyaq. Upravo sam primijetio da odlazi taksi. U njemu je bio moj posjetitelj?- Da, gospodine. Prije nekoliko minuta sam ga pozvao.- Hvala, Johnsone. Možete li mi reći o kojoj taksi-kompaniji se radi?-ABC, gospodine. Nešto nije u redu?- Ne, sve je u redu. Imate li slučajno telefonski broj ABC-a?Da, gospodine: 492 - 4444.Hvala, Johnsone. To je sve što sam želio znati.U stanu, Al-Shidyaq je spustio slušalicu. Na trenutak je oklijevao, a zatim je ponovno podigao. Okrenuo je broj, a glas je gotovo odmah odgovorio:

-ABC taksi. Mogu li vam pomoći?- Halo, zovem se Al-Shidyaq, stanujem u zgradi Dakota u 72. ulici. Moj je prijatelj prije nekoliko minuta otišao s jednim od vaših taksija i ja sam upravo shvatio da ne znam kamo je išao. Za nekoliko minuta moram krenuti za njim. Možete li mi, molim vas, reći kamo se uputio? Vaš je vozač već dojavio odredište?Gospodine, nije nam dopušteno davati obavijesti o vožnjama.Shvaćam. U pravu ste, no ovo je užasno važno. Imamo važan sastanak. Mnogo je novca u igri i ne usuđujem se zakasniti. Možete li malo odstupiti od pravila? Imate moje ime i adresu. Možete provjeriti kod čuvara ako želite.Nije potrebno, gospodine. Zapisao sam vaše ime. Vaš je prijatelj zamolio da ga odveze u Hotel Chelsea na West 23rd street.Naravno, sada sam se sjetio! Spomenuo mi je. Hotel Chelsea.

Navečer je Randall preuzeo dokumente od Yaakova. Njemu su se činili savršeni, ali će pravi test biti dolazak u Teheran. Već je rezervirao let za London u deset sati te večeri i planirao je iduće poslijepodne iz Engleske poletjeti za Iran.Kada se vratio u hotel, Fereshteh gaje čekala da se pozdrave, blijeda i povučena; vrlo je malo govorila. Rekao joj je što mu je Al-Shidyaq rekao o imamu Hasanu i njegovoj skupini. Slušala je, no njegove su joj riječi malo značile. Nije mogla mrziti apstrakciju, a oni su, još uvijek, za nju bili upravo to - apstrakcija. Vidjela ih je i pobjegla od njih, no još uvijek nije mogla vjerovati da postoje, čak ni kada joj je Randall otkrio imena i ispričao njihovu povijest.

Razgovarala je s Gormanom i Strakerom i vidjela je Petera Randalla da ubija, jednom u potkrovlju u ulici Wooster, a drugi put na ledu blizu kuće Rostoworoskog. I Straker i Randall, pa i Gorman koji je poginuo na ledu bili su stvarni, mogla je shavtiti događaje povezane s njima. No, ovi drugi bili su tajnoviti, misterija, tek sjene koje je letimice spazila krajičkom oka. Bojala ih se i nije ih više željela susresti, no oni za nju nisu bili stvarni. Bojala se i Randalla, ne u smislu da joj može nauditi, nego jer je bio tako usmjeren, prisiljen na stvari koje ona nije mogla razumjeti. Ono što su za nju bile sjene, njemu je bilo stvarno i strahovala je da će preko njega i njoj postati stvarnije. Osjećala je bojazan zbog njegove mržnje i fanatičnosti, bojazan da će i ona postati dio toga i neće se moći osloboditi. Kada je otišao, dugo je sjedila u svojoj sobi, strahujući za njega i za sebe. Te noći nije spavala.

Sesta faza41. poglavlje

TEHERAN23. prosinca 1979.

Bilo je mračno i prilično hladno kada je Randall stigao u Teheran. Snijeg je gusto prekrio zemlju, a zrak je bio čist i hladan. Na aerodromu Mehrabad kvar na električnoj mreži isključio je grijanje, ali je pomoćni generator održavao osnovnu rasvjetu i komunikacijsku opremu, a prostori za carinsku

kontrolu i kontrolu putovnica bili su slabo osvijetljeni petrolejkama. Unatoč tome, budnost je Revolucionarne garde zadužene za sigurnost bila veća nego inače. Mnogi su Iranci dolazili iz Europe za božične blagdane, iako ovdje u Teheranu nije bio i nikada neće biti Božić.Randall je putovao s irskom putovnicom naslovljenom na Seana Byrnea, fotografa freelancer a iz Dublina. Tjedan dana prije ukradena je u New Yorku. Fereshteh mu je u Willoughbysu na West 32nd Streetu kupila čitav niz impresivne rabljene fotografske opreme - dovoljno da uvjeri slučajan pogled znatiželjnih očiju. Izbor irske putovnice bio je promišljen: Randall je znao da će se isplatiti kada dođe u Iran i platio je Yaakovu da napravi još nekoliko isprava koje će ovdje moći koristiti. Putovnica je imala potpuno vjerodostojnu vizu iz iranskog konzulata u New Yorku; Randall nije znao kako je čovjek do nje došao, ali je znao da je udio vize u konačnoj cijeni bio velik.Randallova je irska putovnica u početku napravila malu zbrku. Nitko od gardista nije ju prije vidio, čak ni znao gdje je Irska. Randall je bio prisiljen s njima govoriti samo engleski - bilo kakva naznaka da zna perzijski odmah bi izazvala sumnju. Znao je kako se misli da CIA šalje agente u Teheran kao europskebiznismene, te je Randall morao uvjeriti izuzetno sumnjičave gardiste daje njegov status stvaran. Laknulo mu je kada je viza prošla provjeru - bila je to prva važna prepreka koja će olakšati sve ostalo. Zatim je pokazao krivotvoreno pismo koje je sam napisao, s »potpisom« Mehdija Ramatollaha, iranskog konzula u New Yorku, uvjeren da neće provjeravati njegovu autentičnost. Njime su

iranski službenici zamoljeni da surađuju s gospodinom Byraeom budući daje došao u Iran zbog vrlo važnog posla.Randall je potom pokazao dokumente za koje je znao da će biti najvažniji i predao ih gardistu čiji je engleski bio najbolji, dvadesetipetogodišnjaku očito školovanom u inozemstvu, vjerojatno u Engleskoj. Prvo je bilo pismo od stožera Sinn Feina u kojem predstavlja Seana Byrnea kao političkog predstavnika Irske republikanske armije ovlaštenog da stupi u pregovore s drugim antiimperijalističkim organizacijama na obostranu korist. Drugo je pismo bilo detaljni primitak NORAID-a, sjevernoameričke organizacije koja je osiguravala financijsku potporu oružanoj borbi u Sjevernoj Irskoj, zapravo potvrda daje Sean Byrne primio i organizirao transfer u Irsku velikog iznosa novca, sakupljenog u irskoj zajednici u New Yorku, zajedno s dvije pošiljke oružja upućenog u Donegal.Kada su Iranci završili s pregledom dokumenata, R^idall je pokušao objasniti daje od svojih šefova dobio ovlasti da ide u Iran kako bi se susreo s vođama revolucije i učvrstio odnose, tako da se dvije strane mogu međusobno pomagati u borbi protiv britanskog imperijalizma. Igrao je na malu vjerojatnost i to je znao. Irska je zapravo bila nepoznata većini Iranaca. Mnogi nisu imali pojma gdje se nalazi Engleska, Francuska ili Njemačka, no za vrijeme protestnih povorki prije revolucije u više se navrata čulo »zende-bad Irland«, »živjela Irska«. Pročulo se da se Irci bore protiv Britanaca za nezavisnost; tako dugo dok budu suborci u borbi protiv svjetskog imperijalizma, Irci, tko god bili, moraju biti prijatelji. Randall je sada igrao na osjećaje, govoreći

gardistu o Uskrsnom ustanku 1916., građanskom ratu, britanskoj podjeli Irske na sjevernu i južnu, protestnim povorkama za građanska prava iz šezdesetih koje su završavale u krvi, ulasku britanskih postrojba i dugom, iscrpljujućem ratu koji je uslijedio. Ovi ljudi, znao je iz iskustva, misle crno-bijelo i stoga je slikao snažnu, dramatičnu sliku s namjerom da osvoji njihove simpatije.Pokazalo se da je gardist kojem se obratio boravio u Engleskoj, što je Randall i pretpostavljao s obzirom na izgovor, na sveučilištu blizu Brightona, i nešto je znao o irskom problemu. Kad je počeo to objašnjavati svojim prijateljima, jedan se od njih nečeg dosjetio. Randall je praveći se da ne razumije pažljivo slušao dok su razgovarali na perzijskom. Čini se da je prije nekoliko godina knjiga »Studija o problemima sjeverne Irske« Liama de Paora prevedena na perzijski jezik i taj ju je čovjek pročitao. I sam Randall sjetio se da ju je vidio u prodaji u Teheranu 1977. i sada se u sebi zahvaljivao prevoditelju knjige.U kaotičnim prilikama koje su bile posljedica revolucije, gardisti su imali velik stupanj autonomije. Kao organizacija često su djelovali neovisno od vlade, čak kao opozicija službenoj politici i nitko ih se nije usudio kritizirati. Gardist s kojim je razgovarao otišao je do telefona i nazvao neki broj u gradu. Randallovo je srce ludo kucalo. Iako je stekao njegovu naklonost, Iranac nije mogao sam preuzeti odgovornost i pustiti ga u zemlju. Znao je kako ovi ljudi razmišljaju: u svim sumnjivim slučajevima za svoj postupak sigurnije je dobiti odobrenje odozgo, nego riskirati poduzevši nešto

što jednako lako može dovesti pred streljački vod kao i do napredovanja. Ako stvari dobro krenu, pretpostavljeni blagonaklono može dopustiti da mu se pripiše dio zasluga; ako ne, riječ upućena pravoj osobi može ga postaviti na mjesto bivšeg zapovjednika.Randall nije trebao brinuti. Nakon petminutnog razgovora s. pretpostavljenim, gardist je spustio slušalicu i nasmiješio se. Vrlo ljubazno je počeo objašnjavati organizaciju »Byrneovog« boravka u Teheranu. Kao predstavnik prijateljske revolucionarne skupine aktivne u borbi protiv jedne od najjačih zapadnih sila, »Byrne« ne smije dugo čekati na aerodromu. Svakako ne cijelu noć. Ako je potrebno, jedan od čuvara otpratit će ga do hotela kao »službena pratnja«. To će biti samo pristojna formalnost ako se radi o pravom čovjeku, ali i osiguranje prismotre za slučaj da je »Byrne« varalica. Stožer će poslati još vojnika koji će čuvati stražu ispred hotela, zapovjednik se s tim složio. Bolje da se detalji osobno razrade ujutro, nego da se povrijedi saveznik, već umoran od dugog leta.Dogovoreno je da vojnik koji govori engleski otprati Randalla u Hotel Keyhan na aveniji Hafez. Zajedno su napustili aerodrom, a vojnik mu je pomogao nositi tešku fotografsku opremu. To je bio idealan način ulaska u zemlju - pod službenom zaštitom - ali Randall će se morati riješiti pratnje čim mu se ukaže prva prilika.Odvezli su se vojnim džipom parkiranim ispred glavnog aerodromskog ulaza, jednim od mnogih koji su »oslobođeni« iz vojarni širom zemlje posljednjih dana prevrata. Vojnik je vozio, pritišćući gas, uživajući u ranojutarnjoj vožnji na otvorenoj cesti, kao i u povlastici da mu je

ustupljen džip. Nitko ih nije zaustavio dok su jurili prema centru grada. Ulice kojima su vozili bile su mračne i puste i Randall je drhtao, ne samo zbog hladnoće.Vojnik, ime mu je bilo Sohrab Qasemlu, slobodno je razgovarao s Randallom, želeći znati nešto više o borbi Iraca protiv Engleza. Amerikanac je gledao filmske novosti i čitao novinske članke o problemima u Irskoj te je bio u stanju uvjerljivo blefirati. Svidio mu se Qasemlu, bio je pametan, za razliku od razbojnika koje je ubio u Yusefabadu mjesecima prije. Kada je konačno progovorio o revoluciji i ulozi koju je on odigrao u tome, Randall se gotovo sramio obmane koju je činio. Qasemlu nije bio ni oportunist ni fanatik, nego mladi intelektualac užasnut šahovim brutalnim režimom koji se sada nadao da će pomoći u izgradnji novog društva. Randall je osjećao ljubomoru zbog njegova optimizma i samopouzdanja. Na njegovom mjestu, i on bi vjerovao i činio isto. No, istovremeno je žalio Qasemlua, jer je znao kako su male šanse da se osigura pravda u novom svijetu ajatolaha.Kada su stigli do hotela bilo je mračno i činilo se prazno, ali je Qasemlu snažno kucao na ulazna vrata sve dok se nije pojavio pospani vratar. Za nekoliko je minuta došao i upravitelj, opravdavajući se, pun poštovanja. Objasnio je daje hotel zapravo zatvoren, budući daje zima i nema turista, osim nekolicine poslovnih ljudi. Soba će biti na raspolaganju odmah, naravno, ako je gospodin voljan podnijeti malu neudobnost do jutra,Randallu je dodijeljena soba na četvrtom katu s pogledom na glavnu ulicu. Lift nije radio, pa ih je upravitelj odveo stubama, ponovno se silno

ispričavajući. Nizak, okrugao muškarac neprekidno je brbljao i mahao svojim blijedim rukama dok su se uspinjali, pokušavajući voditi istovremeno dva razgovora - s vojnikom i s Randallom, nesiguran u to koji je važniji. U ovim vremenima tako je teško sa sigurnošću ocijeniti čovjekov čin ili utjecaj! Uveo je Randalla u sobu, uzaludno pokušavajući odvući mu pozornost dalje od slojeva prašine koja se ondje skupljala mjesecima. Bilo je jako hladno, ali je upravitelj rekao da se u pogledu grijanja ništa ne može učiniti do jutra. Randall se nasmijao i kimnuo. Nije mu bilo važno, budući da je namjeravao do tada već otići iz hotela i biti poprilično daleko.Kada je upravitelj odlazio, Qasemlu gaje zaustavio i nešto mu tihim ali jasnim glasom govorio na perzijskom. Randallovo tobožnje nepoznavanja jezika koje je demonstrirao na aerodromu, jasno je uvjerilo čuvara da pred njim može slobodno govoriti.- Slušajte pozorno - rekao je upravitelju hotela. - Ostatak noći provest ću na hodniku ispred sobe, kako bih bio siguran da naš gost neće pobjeći ili pokušati stupiti s nekim u kontakt. Ne smije telefonirati izvan hotela niti kome slati poruke. Ako vam pokuša dati ikakvu poruku, donesite je meni. Razumjeli ste?Upravitelj je kimnuo, željan udovoljiti, neprekidno ponavljajući »chashm«.- Kada se spustite u prizemlje, izađite ispred hotela. Ondje bi trebala biti još dvojica vojnika iz obližnje vojarne. Vratite se i.izvijestite me ako ih nema. U protivnom ih obavijestite da sam ovdje, da ostajem na ovom katu motriti našeg posjetitelja i da oni ostaju na svojim mjestima do

daljnjih naredbi. Nitko ne smije ni ući ni izaći iz hotela bez moga dopuštenja. Jesam li bio jasan?- Chashm, aga, chashm - mrmljao je čovjek izlazeći iz sobe. Naglo promijenivši ponašanje, Qasemlu se ponovno okrenuoRandallu, smiješeći se i ponašajući poput civila koji se nerado našao u vojnoj odori. Randall se nije ni na trenutak dao prevariti.Qasemlu je služio vojsku neko vrijeme, vjerojatno kao regrut. Znao je naređivati. I znat će držati čovjeka pod prismotrom.- Zamolio sam ga da vam noćas nitko ne smeta - rekao je Qasemlu. - Sigurno ste umorni pa vas više neću zadržavati. Uzet ću stolicu i čekati vani u hodniku sve dok ne bude vrijeme za odlazak u ministarstvo. Ni za što ne brinite. Pobrinut ću se da se odmorite. Laku noć, gospodine Byrne. I, dobro došli u Iran.Stražar se lagano naklonio, a zatim izašao ponijevši jednu od dviju stolica iz sobe. Vrata su se zatvorila i Randall je ostao sam. Dok je Qasemlu razgovarao s upraviteljem, smislio je trik koji će mu omogućiti da pobjegne iz hotela. Bližila se zora i želio je napustiti hotel prije svitanja. Sada je prepakirao svoje osnovne stvari u veliku ručnu torbu koju je imao u avionu. Kada je to završio, uzeo je list papira i napisao poruku na perzijskom jeziku:ZATVORILI SMO IRSKOG SURADNIKA. BIT ĆE PUŠTEN NEOZLIJEĐEN U ZAMJENU ZA USTUPKE SADAŠNJE IRANSKE VLADE. IZBJEGAVANJE UDOVOLJAVANJU NAŠIH ZAHTJEVA REZULTIRAT ĆE OZLJEĐIVANJEM NAŠEG TAOCA I, AKO VLADA USTRAJE, NJEGOVOM SMRĆU. AKO UMRE, NJEGOV ĆE NAROD SMATRATI IRANSKE VLASTI ODGOVORNIMA I AKTIVNO ĆE POTICATI SVOJE SUBOR#E ŠIROM SVIJETA DA

RASKINU SVE VEZE S OVIM REŽIMOM. SUTRA U PODNE ĆEMO VAS IZVIJESTITI O NAŠIM ZAHTJEVIMA.NARODNA MARKSISTIČKA FRONTA

Napisavši tekst, Randall je vidljivo zataknuo papir na okvir zrcala iznad toaletnog ormarića. Zatim je, pazeći da ne stvara buku, po sobi razbacao posteljinu i nekoliko komada namještaja stvarajući dojam da se vodila kratka ali snažna borba. Nakon toga je uzeo britvu iz svoje toaletne torbice, naglo zarezao jagodicu palca, umrljavši krvlju jastuk i plahte, a zatim na ranu stavio flaster. Vratio je britvu u torbicu i povukao patentni zatvarač.Na njegovu je sreću telefonska žica bila dovoljno dugačka da može prenijeti aparat u malu kupaonicu. Otvorio je slavinu na umivaoniku prije nego je podigao slušalicu i okrenuo broj recepcije. Kao što je i očekivao, prošlo je gotovo pet minuta dok se netko javio. To je bio noćni portir, pospan i mrzovoljan.- Baleh! Chi mikha?Govoreći brzo na perzijskom, tihim, no oštrim glasom, Randall se predstavio kao Qasemlu i zahtijevao razgovor s upraviteljem. Portir je znao daje bolje ne protiviti se. Nakon dvije minute začuo se upraviteljev uplašen glas. Randall je svoj zahtjev popratio šturim obrazloženjem.- Ovdje Qasemlu, čuvar s četvrtog kata. Zovem iz Irčeve sobe. Upravo sam stupio u radiovezu sa svojim stožerom i rekli su mi da bi kontrarevolucionari mogli u hotelu stvoriti probleme. Moramo ih otjerati. Želim da vi i prisutno osoblje u zgradi izvedete diverziju. Za točno pet minuta, doći ćete u predvorje s loncima,

tavama, svime što pronađete, i stvoriti što glasniju buku. Razumijete li?Na drugom je kraju linije nastala tišina, da bi upravitelj progovorio napetim i nervoznim glasom.- hi,jenabe ali, morate shvatiti da imamo goste. Ne mogu ih uznemiravati...- Ako ne postupite prema mojim uputama za točno pet minuta, počevši od sada, vaši gosti više nikada neće biti uznemiravani. Bit će mrtvi.Randall je spustio slušalicu i vratio se s telefonom u spavaću sobu. Kao što je i očekivao, upravitelj nije uopće dvojio je li na drugom kraju žice bio Qasemlu. Inozemni gosti koji govore perzijski bili su rijetkost čak i u normalnim vremenima.Minute su polagano prolazile, a tišina se intenzivirala u iščekivanju buke za koju se nadao da će eksplodirati svakog trena. Pet je minuta prošlo, a da se ništa nije dogodilo i počeo se pitati što nije u redu. Iznenada, iz daljine se čuo zveket, a zatim kao da se pakao sručio niz stube. Čulo se glasno praskanje, lupanje, oštri metalni udarci, popraćeni divljim povicima i kricima. Upravitelj je očito uputio svoje osoblje da daju sve od sebe. Radilo se o sekundama kad će buka postići željeni učinak. Randall je čuo kako se otvaraju vrata u hodniku, bijesne i upitne glasove, užurbane korake, zvukove straha i rastuće panike. Bilo je razvidno da je u hotelu smješteno puno više gostiju nego što je prijavljeno. Randall je nesumnjivo znao da će se Qasemlu uputiti direktno prema izvoru buke, ostavljajući prolaz slobodnim, ali je pričekao da gardist dosta odmakne od sobe.Minutu poslije, Randall je otvorio vrata i pogledao u hodnik. Tu i tamo uplašena su lica

buljila u hodnik. Lupanje i vrištanje postalo je glasnije kad je izašao iz sobe. Kao što je očekivao, Qasemlua nije bilo na vidiku. Nitko ga nije ništa pitao niti se pokušao umiješati dok je išao niz hodnik tražeći stražnji izlaz. Nije bilo važno što ga vide. Većina gostiju neće ništa reći, drugi će se vrlo konfuzno sjećati što se događalo. Poruka u sobi neće zavarati gardiste niti SAVAMA-u duže vrijeme, ali će mu omogućiti jedan dan da se prikrije. To je bilo sve što mu je trebalo.Na kraju su hodnika bile stube, iza nezaključanih požarnih vrata. Ne zaustavljajući se, Randall se sjuri niz stube dok su koraci odzvanjali u tami. Na dnu, nevelika drvena vrata zapriječila su mu put. U trenu ih je gurnuo i izašao u prolaz iza hotela, ispunjen tamnim, sivim svjetlom. Brzo je skrenuo lijevo, želeći se udaljiti od hotela i avenije Hafez. Dvije ulice dalje našao je telefonsku govornicu.Sve je svoje nade usmjerio ka ovom jedinom pozivu i nije bilo uzmicanja. Okrenuo je broj i čekao. Prošlf je minuta i on je osjećao nervozu. Upravo kada je već počeo istinski brinuti, netko je na drugoj strani podigao slušalicu i javio se:-Bale, ki-e?Sirus? Jesi li sam?Da. - Stanka. - To si ti, Peter? - Iznenađenje u Rastguovom glasu bilo je neprikriveno.Brzo shvaćaš, Siruse. U Teheranu sam i moram se negdje smjestiti. Kuća u Darbandu je još sigurna?Da, sigurna je. Ali, zašto si se vratio? Mislio sam da sam te se riješio. K vragu, Randalle, zar tako silno želiš da me ubiju?Daj, Siruse, već sam ti oprostio za nokaut, iako moram priznati daje bilo trenutaka kada sam te poželio zadaviti. Ne mogu ti telefonom

objašnjavati razloge povratka, ali znaš da ne bih bio ovdje da nije važno. Jedno ti moram reći - ovdje sam kao slobodni novinar. Pretpostavljam da shvaćaš.Na drugom je kraju linije nastupila tišina, a zatim je Rastgu ponovno progovorio.Shvaćam, Peter. Možeš mi poslije sve objasniti. Gdje si sada?Na Hafezu, ugao Naderija.U redu, pokupit ću te za deset minuta. No, slušaj, gade jedan. Ovaj put snalazi se sam ako bude problema. Imam svojih problema o kojima moram pobrinuti.

Do jutra je Randall uspio uvjeriti Izraelca u ozbiljnost situacije. Rastgu je bio spreman pružiti mu pomoć; ako su Amerikanci dovoljno glupi da žele stvoriti gužvu dogovarajući se s teroristima, njegov narod na to potpuno drugačije gleda. Neometani, irshadski ismailiti mogu pridonijeti katastrofi na Srednjem istoku, dalje destabilizirajući već ionako bremenitu političku situaciju. Od potpisivanja ugovora u Camp Davidu prošle godine, Izraelci su željeli spriječiti sve aktivnosti koje bi mogle dovesti arapski blok do ruba, a Rastgu je shvatio da je to samo mali dio onoga sto irshadiji namjeravaju učiniti.Iduća je tri dana Randall ostao u kući u Darbandu, pripremajući po sjećanju detaljna izvješća o onome što je znao o irshadijima i njihovim aktivnostima. Rastgu ih je kodirao i poslao u Jeruzalem. Sljedeći je dan stiglo službeno odobrenje iz MOS-SAD-ovog stožera da se nastavi s misijom. Washington je već kontaktirao s Izraelcima u početku istrage nakon pokušaja atentata, a sada su mogli sami sastaviti dosje. Veze koje su otkrivene

između irshadija i različitih neofašističkih skupina u Njemačkoj i drugdje uzrokovale su veliku zabrinutost među Izraelcima i pojačali njihovu odluku da ne stoje pasivno po strani.Trećeg dana, dvadeset i šestoga prosinca, Rastgu je stigao u Durband zarumenjen i pomalo uzbuđen.- Peter, uspjeli smo dobiti još neke informacije o njihovim međunarodnim vezama. Naši su se ljudi u Zapadnoj Njemačkoj uspjeli domoći materijala pronađenog nakon racije u stožeruDeutsche Aktiongruppe. Iz papira je vidljivo da su neki članovi te fašističke grupe putovali u Iran između 1975. i 1978. godine; svi su oni boravili u tajnoj bazi, držeći obuku, vježbajući s lakim oružjem i eksplozivima, borbu bez oružja, sabotaže i sam Bog zna što još. Četvorica od njih bili su bivši časnici Bundesw-ehra koji su boravili u Angoli, Nigeriji i drugim afričkim državama kao plaćenici. Jedna je stvar možda važna, ali detalji nisu jasni: zapovjednik baze ima u njihovim dosjeima inicijale F.R. i mislimo da bi mogao biti član Aktiongruppe, ali ne možemo biti sigurni.- Nijemac? - upitao je Randall. - Jeste li sigurni?- Mislimo tako. Naši ljudi još uvijek pregledavaju materijal. Obavijestit ću te čim prikupimo nove informacije.Randall je kimnuo i sa stola uzeo jedan od dosjea iz Al-Shidyaqovog stana u New Yorku, prokrijumčaren u Iran u tajnom pretincu svog kovčega. Iz dosjea izvadi jedan papir.- Siruse, dok te nije bilo, pomnije sam pregledao spise koje sam uzeo od Al-Shidyaqa u New Yorku. Ovo sam našao na kraju jednog dosjea, skriveno u koricama. To je pismo na engleskom, koje je netko iz Teherana uputio osobno Al-

Shidyaqu. Zove se Ibrahim Masoodi i on je ismailit koji je proveo dio prošle godine na sveučilištu Columbia, na tečaju; sve to navodi u pismu. Čini se da se za to vrijeme sprijateljio TAl-Shidyaqom i još nekima iz Zaklade i otkrio daje nekad bio upleten s irshadijima, ovdje u Iranu. No, iz napisanog se čini kao daje požalio i otišao. Pismo je poslano zajedno s velikom svotom novca koji je obećao poslati Zakladi. Može biti opasno, ali moram pronaći Masoodija i porazgovarati s njim. On je karika koju tražimo. Njegova je adresa na pismu. Želio bih sutra ići u grad i posjetiti ga.- Preopasno je. Bolje je da ja odem.- Ne, sada je važnije da se ne otkrije tvoj pravi identitet, a ne možeš s njim razgovarati a da to ne učiniš. Krene li što loše, može dati tvoj opis i obavijestiti vlasti. Ne smiješ toliko riskirati, ne sada. Ako se meni što dogodi, manje je bitno; ti ćeš moći nastaviti sa zadatkom. Bolje je da ja idem.Rastgu se nevoljko složio. Nije smio dopustiti da briga za prijateljevu sigurnost utječe na operaciju ili ugrozi šanse za uspjeh. Više nije samostalno djelovao, već je primao naredbe iz Jeruzalema. Randall je sada bio nebitan i ni Rastgu, niti itko drugi tu nisu mogli ništa učiniti.

Bio je to težak dan za Howarda Strakera. Proveo je jutro u posjetu Gormanovoj udovici, stoje sada požalio. Možda je Boxing Day1 bio loš dan za posjete. Gospođa Gorman nije progutala ni jednu riječ njegove priče i nije uviđavno kimnula na njegovo pozivanje na »naše momke u veleposlanstvu«. Ponekad se pitao je li vrijedno

prolijevati znoj i krv za obranu ljudi koji to izgleda nisu željeli. Nezahvalnih ljudi poput gospođe Gorman.Poslijepodne je dva sata proveo razgovarajući s Rostoworoskim.To je bilo još gore. Starac je odbio promijeniti ijednu riječ svoje apsurdne priče i nakon otprilike sat vremena, prestao je govoriti. Straker je oklijevao s uporabom oštrijih metoda nad starom budalom. No, nije volio tvrdoglavost jednako kao ni nezahvalnost.Baš je namjeravao napustiti ured kada je zazvonio telefon. Pustio ga je da zvoni i otvorio vrata namjeravajući izaći. Telefon je i dalje zvonio. Straker opsuje, zalupi vratima i podigne slušalicu.-Da!Gospodine Straker?Da. Ovdje Howard Straker. Tko zove?- Carl Harper, gospodine. Zamolili ste me da nazovem čim nešto doznamo o Peteru Randallu.Straker se smirio. Danima već čeka ovaj poziv.- Recite, Harpere. Slušam.1 Boxing Day - dan poslije Božića, Sv. Stjepan, kada se daju darovi- Razumijem, gospodine. Posljednjih smo nekoliko dana provjeravali sve letove iz New Yorka. Mislim da smo upravo našli što smo tražili. Netko je s irskom putovnicom na ime Sean Byrne.

NEW YORK26. prosinca 1979.

Božić je bio kao i svi ostali dani. Fereshteh je ostala u svojoj sobi u Chelsea, odsječena od svog svijeta prijatelja i obitelji, daleko od proslava

u kojima je uvijek sudjelovala kao autsajder. Danje prošao i ona se idućeg jutra probudila odlučna da prekine letargiju koja ju je držala na mjestu od ponedjeljka, otkad se vratila iz iranskog konzulata.Umila se i obukla, a zatim sišla i napustila hotel, uputivši se na stanicu podzemne željeznice na križanju 23. i 7. ulice. Ukrcala se na vlak prema sjeveru koji prolazi preko mosta Georgea Washingtona prema 190. ulici. Kada je sišla, krenula je pločnikom koji kroz Fort Tryon Park vodi do samostana. Nepravilna skupina gotičkih i romaničkih zgrada, većina njih izgrađena na prijelazu stoljeća po uzoru na europske, samostane je činila vrlo neobičnim svetištem. Fereshteh je ondje često odlazila u šetnju sjenovitim vrtovima ili bi lunjala sobama s blagom srednjovjekovne umjetnosti. Danas je tu bilo još manje ljudi nego obično i mogla je nesmetano lunjati, sama sa svojim mislima.U vrlo kratkom vremenu njezin je svijet uništen. Do prošlog mjeseca najgora stvar koja joj se ikada dogodila bio je kraj veze s Fernwellom. To se sada činilo trivijalno i jeftino, a tjeskoba uzrokovana raskidom sad je bila gotovo poželjna. Žudila je za nečim što bi zamijenilo strah i mrtvilo. Sama i uplašena, oslonila se na Petera Randalla. On ju je, ipak, spasio od smrti i pomogao joj da smogne snage u tim prvim danima. No, još ga se bojala i nije bila sigurna da mu vjeruje. Morala se boriti protiv straha, jer u protivnom se nikad neće moći vratiti životu koji je vodila prije negoletio British Airwaysom, let 176 u dvadeset i dva sata, za London, u noći 22. prosinca. Isti se putnik ukrcao na let 738 za Teheran u šesnaest i trideset idući dan. Stigao je na Mehrabad u tri

sata u ponedjeljak ujutro. Upravo smo dobili informaciju iz irskog konzulata da je putovnica ukradena prošli tjedan u New Yorku. To bi mogao biti Randall, gospodine. Svi su ostali putnici iz New Yorka za Teheran ovih dana provjereni. To mora biti on.Straker je brzo mislio. Činilo se da se uklapa. Ako je putnik pod imenom Byrne zapravo Randall, on je sada u Teheranu, a ako ga ne pronađu - mogao bi izazvati nevolje, ozbiljne nevolje.Što je s djevojkom? - pitao je Straker. Sjećao se djevojke. Često i bez zadovoljstva.Još ništa, gospodine. Nije bilo žena među putnicima na letovima koje smo provjeravali. Još uvijek tražimo. Mislimo da je možda ostala u New Yorku.To je bilo logično.- Dobro. Obavještavajte me i dalje. Hvala, Harpere. Ponovno me nazovite čim budete imali nove informacije.

Straker je spustio slušalicu, zastao, a zatim je ponovno podigao i okrenuo kratki broj. Odmah je dobio vezu.- Ovdje Straker. Imam stanje pripravnosti stupnja Epsilon Seven. Naš je skriveni agent u Teheranu još vitalan?- Da, jutros od sedam sati, gospodine.- Neka odmah krene u akciju. Pismeni nalog će uslijediti. Izvijestite me čim stupite u kontakt i potvrdite.

42. poglavlje

Kako je sve ovo počelo. Čak i da je otišla u Teheran, to ne bi značilo da trči k njemu kao zaštitniku. Ondje bi se suprostavila svemu što joj prijeti. To bi je moglo uništiti, ali bi bilo bolje od ovog beskrajnog čekanja što ju je iz dana u dan sve više iscrpljivalo.Ručala je u kavani u Fort Tryon Parku. Za vrijeme i nakon obroka, dok je išla prema South Plazi, imala je osjećaj daje netko prati i promatra, ali nije vidjela nikoga, niti jedan letimice upućeni pogled. Podzemnom se željeznicom vratila u grad i otišla ravno u hotel, s vremena na vrijeme se osvrćući. Ako je netko i bio u parku, to je vjerojatno bio voajer.Vrativši se u sobu, upalila je televizor i mijenjala kanale u potrazi za razonodom. Ničega nije bilo osim smeća, stoje upravo i željela. U pet sati emitirane su kratke vijesti. Gledala ih je nezainteresirano. Vladalo je poslijebožićno zatišje. Uslijedio je film o taocima u Teheranu, kako pjevaju božične pjesme i otvaraju darove i čestitke, popraćeno licemjernim komentarima voditelja. Sok je uslijedio na kraju vijesti.- Doktor Abd al-Latif Al-Shidyaq - pročitao je spiker neutralnim profesionalnim tonom - direktor jedne obrazovne zaklade sveučilišta Columbia danas je pronađen mrtav u svom luksuznom stanu u zgradi Dakota, 72. ulica. Policija je pronašla njegovo tijelo svezano za stolicu, nakon poziva stanarke iz stana ispod, koja je primijetila da s njezinog stropa kaplje krv. Policija je potvrdila da je žrtva počela krvariti dok je još bila živa, ali su odbili dati detalje o drugim ozljedama. Još nije jasno kako su ubojica ili ubojice doktora Al-Shidyaqa ušli u stan. Dakota je zgrada s osiguranjem i njezini stanari plaćaju

dvadesetičetverosatnu zaštitu od krađe i napada. Upravitelj je izjavio da je jedini način da ubojica uđe u stan dr. Al-Shidyaqa bio na njegov poziv. Preliminarno izvješće o ubojstvu procjenjuje da se napad dogodio sinoć. Više ćemo o tome znati...Fereshteh je drhtavom rukom isključila televizor. Vidjela je i sliku. Odgovarala je Randallovu opisu Al-Shidyaqa. Nije moglo biti pogreške. Prošla su tri dana, no na kraju su ga ipak uhvatili.Otišla je do prozora, oprezno odmakla zavjese i pogledala van. Na slabom svjetlu mogla je razabrati lik u crnom na suprotnoj strani ulice. Nije bila sigurna, no činilo joj se da gleda prema njezinom prozoru. Ispustila je zavjesu i zakoračila natrag u sobu, a srce joj je divlje tuklo.Donijela je odluku za manje od minute. Uzela je telefon i dala operateru broj u Teheranu. Boreći se da ne izgubi kontrolu, slušala je dok je službenik na centrali pokušavao uspostaviti vezu. Obično, to bi moglo trajati sat ili više vremena. Danas se radilo o desetak minuta. Konačno je telefon na drugom kraju linije zazvonio. Zvonio je cijelu minutu, no bez odgovora. Konačno se javio operater.- Žao mi je, nema odgovora. Želite li da poslije pokušam ponovno? Mogu vas predbilježiti.-Ne. Molim vas, hitno je, moram dobiti vezu. Pokušajte ovaj drugi broj. - Pročitala mu je drugi broj koji joj je dao Randall. Molim te, Bože, mislila je, samo da se netko javi.Operater je glasno uzdahnuo, a zatim birao pozivni broj države i Teherana, i konačno je čula da telefon zvoni. Nakon pola minute, javio se muški glas, oprezan i suzdržan.

-Da, tko je?Želim razgovarati sa Sirusom, molim vas.Ovdje Sirus. Tko zove?

Zovem se Fereshteh Ahmadi. Peter Randall mi je dao ovaj broj. Rekao je da vam se mogu javiti. On je tamo?Da, ovdje je. Rekao je da ćete možda zvati. Nešto nije u redu? Gdje ste? Još ste u New Yorku?Da, u New Yorku sam. I, da, nešto nije u redu. Molim vas, moram razgovarati s Peterom.Na drugom kraju linije čuo se razgovor. Javio se drugi glas. . - Halo. Fereshteh, to si ti? Što se dogodilo?- Radi se o Al-Shidyaqu. Mrtav je. Ubili su ga, Peter. Ubili su ga sinoć.Ne govori mi sada o tome. Poslije. Dobro si?Da, ali...Jesi li primijetila nešto, ili nekoga?- Da, čini mi se. Mislim da me slijede. Čovjek u crnom, onaj bez ruke. Mislim da čeka ispred hotela. Mislim daje Al-Shidyaq otkrio gdje si odsjeo. Vjerojatno im je rekao. Pomozi mi, Peter. Što da učinim?- Nemoj stvarati paniku. Slušaj pažljivo. Brzo se spakiraj i odmah odjavi iz hotela. Nemoj odgađati niti pet minuta. Objasni na recepciji da ti čovjek koji stoji vani dosađuje; oni će organizirati da te taksi čeka na stražnjem ulazu. Idi na aerodrom i ukrcaj se na prvi avion za London. Sutra poslije podne možeš uloviti vezu za Teheran. Sirus će te dočekati na aerodromu. Ne brini, bit će sve u redu. Vidimo se u Teheranu. Odmah spusti slušalicu u slučaju da netko prisluškuje. Zbogom, Fereshteh, čuvaj se.

Telefon je zašutio i Fereshteh je spustila slušalicu. Nije smjela gubiti vrijeme i odmah se počela pakirati.

Na vrijeme je stigla na aerodrom Kennedy da uhvati let TWA u 20.00, koji bi trebao stići na Heathrow sutra ujutro u sedam i pedeset po lokalnom vremenu. Kupila je kartu za Teheran, za let Iranairom u četiri i trideset sutra poslijepodne. U golemom se mnoštvu napokon osjetila sigurnom. Sat vremena poslije, čula je poziv za svoj let i krenula prema izlazu. Uspjela je. Za nekoliko će minuta biti u zrakoplovu, prvoj etapi leta za Teheran. Kad je prošla izlaz, jedna se spodoba izdvojila iz mnoštva uputivši se ka šalteru za informacije. Mul^Vhmad je još bio odjeven u svoju svećeničku odjeću i povremeno je privlačio znatiželjne poglede ljudi. Čak i na međunarodnom aerodromu, lik se iranskog mule isticao, pogotovo ovdje u Sjedinjenim Državama gdje su mediji smatrali šijitsko svećenstvo predstavnicima svega zla u vanjskom svijetu. Obično bi ljudi otvoreno pokazivali neprijateljstvo, možda bi se čak i sukobio s pokojim pretjerano fanatičnim rodoljubom. No, već tjednima mula Ahmad se kretao New Yorkom ne doživljvajući takve reakcije. Oni koji bi mu se možda i suprotstavili, pogledali bi mu u lice i okrenuli glavu. Prijetnja u njegovim je očima ih je odbijala. Kretao se kroz gomilu ljudi na aerodromu J. F. Kennedy i na svakom mu se koraku masa odmicala.S njegove su lijeve strane bile telefonske govornice za međunarodne pozive. Ušao je u jednu kabinu, podigao slušalicu i okrenuo višeznamenkasti broj. Promet je između New Yorka i Teherana bio slab i gotovo je odmah dobio vezu.

Nije dugo morao čekati na odgovor. Minutu poslije izašao je iz govornice i uputio se prema Lufthansinom šalteru za prodaju karata.- Želio bih kartu za vaš sutrašnji kasni let od Frankfurta do Teherana. Noćas letim za Frankfurt, možete li mi rezervirati mjesto?Djevojka je provjerila na svom kompjutoru. Nekoliko sekundi poslije nasmiješila se i pogledala ga. Mulino se lice nije promijenilo i djevojčin je smiješak nestao.Da, gospodine. Mogu vam rezervirati mjesto za direktan Lufthansin let broj 403 u dvadeset ijedan sat i dvadeset minuta. Bit ćete u Frankfurtu sutra u deset i pedeset. To je u redu?Da - rekao je. - To je savršeno.

43. poglavlje

TEHERAN27. prosinca 1979.

Ibrahim Masoodi stanovao je u Dah-Metri Firuzeh na broju 12, maloj ulici pred Kajjem, u zapadnom dijelu Yusefabada. Randall se ondje odvezao volkswagenom koji mu je nabavio Rastgu. Bilo je lako pronaći kuću, budući da je taj relativno novi dio grada bio dobro planiran. Na ulazu su bila instalirana zvonca s imenima; pronašao je Masoodijevo ime pokraj zvonca za stanove na trećem katu, pozvonio i pričekao da se netko javi. Zvučnik je zapucketao i ženski je glas oprezno

pitao tko je. Odgovorio je na perzijskom - nije imalo smisla pretvarati se da ne zna jezik.- Ja sam prijatelj Abd al-Latifa Al-Shidyaqa iz New Yorka. Dao mi je ime Ibrahima Masoodija i zamolio me da ga posjetim dok budem u Teheranu. Ima*f poruku za njega.- Vi ste Amerikanac? - upitala je.Da, ali govorim perzijski jer predajem politiku Srednjeg istoka na sveučilištu Columbia.Za Amerikanca izvrsno govorite perzijski - rekla je, ne mogavši skriti sumnju u glasu.Da - odgovorio je - živio sam ovdje nekoliko godina, do 1977. Još sam u formi.Nakon kratke tišine, ponovno je progovorila.- Ibrahim nije kod kuće. Ja sam njegova supruga. Možda možete ostaviti poruku.Ne, moram ga osobno vidjeti. Kada će se vratiti?Večeras. Sada je u uredu.- Možete li mi reći gdje mu je ured? Nemam mnogo vremena u Teheranu i planirao sam da se danas vidimo, ako je moguće.- Da, u redu. Radi u arhitektonskom poduzeću Sherkat-e Me'mari-ye Sadra. Njihov je ured u ulici Kakh, lijevo ispod Muhtashama. Ne možete promašiti, natpis je na vratima.Randall je zahvalio i otišao. Mislio je da zna gdje se to nalazi: na samom kraju ulice u kojoj je živio dok je bio u Teheranu. Činilo se da je prošlo stoljeće od kada je bio ovdje posljednji put.Vratio se do svog volkswagena, ušao i odvezao se na to mjesto. Ured je bio upravo ondje gdje se sjećao i kada je ušao, pokazali su mu Masoodovu sobu. Arhitekt je bio tridesetogodi-šnjak, snažne, mišićave građe, s opuštenim brkovima koje rado nose iranski intelektualci. Srdačno je primio

Randalla. Žena mu je telefonirala da ga traži. Randall je pitao gdje mogu nesmetano razgovarati. Masoodi se na trenutak zamislio, a zatim rekao:- Slušajte, zašto ne odemo u moj patual To je upravo ovdje iza ugla i u ovo doba dana bit će mirno.Većina iranskih muškaraca ima patuq, vrstu sastajališta gdje se sastaju s prijateljima, ostavljaju i primaju poruke ili održavaju literarne i druge susrete. To je obično mala kavana, poput onih u Francuskoj ili sjevernoj Africi, s atmosferom sličnoj engleskim pubovima, osim što se alkohol rijetko poslužuje.Mjesto je bilo idealno za sastanak. Sjedeći za stolom, neometani od pstalih posjetitelja, Randall je Irancu rekao sve što je mogao. Riskirao je otkrivši mu što zna o irshadijima, ali je znao da mora riskirati. Dok je govorio, Randall je pažljivo promatrao čovjekovo lice, spreman za neki znak upozorenja koji ga može nagnati da krene i pobjegne ako ga Masoodi odluči prijaviti. No, uskoro je shvatio daje početni šok nestao, da se Iranac zainteresirao za ono što mu Randall ima reći i već se pitao kako će on sam u to biti uključen.- Sve što želim - zaključio je Randall - je informacija o skupini. Dr. Al-Shidyaq je rekao da možete pomoći, da možda znate kako ih mogu pronaći i ući u trag središtu iz kojeg djeluju.Masoodi je oštro pogledao Amerikanca.- A što onda? Što ćete učiniti kada ih pronađete? Randallov je odgovor bio brz i kratak.- Uništiti ih - rekao je.Iranac gaje pogledao sa zaprepaštenjem.Uništiti ih? Jeste li ludi? Znate li što govorite? Nitko ih ne može uništiti - ni vi, ni vaša vlada,

ni sve vlade svijeta. Oni su previše snažni, previše pametni.To je moj problem. Od vas želim samo informaciju - informaciju i pomoć.Masoodi je gledao Randalla, ništa ne rekavši. Napokon je trepnuo očima.Zašto bih vam pomogao? Završio sam s njima. Preopasno je; ne želim s tim više imati veze. Moj je život već u opasnosti.Možda postoji nešto što ja zauzvrat mogu vama učiniti -ponudio je Randall. - Ako trebate novca, mogu vam dobro platiti, jako dobro.Ne trebam vaš novac - odbrusio je arhitekt. No, čak dok je i govorio, njegove su misli vrvjele mogućnostima. Tišim je glasom ponovno rekao:Možete li me izvući iz Irana? Mene, moju ženu? Ako ovdje ostanem, poludjet ću. Ova je zemlja poludjela; uništava se sve dobro, sve vrijedno. Želio sam ostati, raditi za revoluciju, uživati u slobodi za kojom silio uvijek čeznuli u vrijeme šahove vladavine. Ali, sada je sve gore: posvuda su mule i njihovi slijepi pristaše, Čuvari revolucije. Možete li me izvući u Europu ili Ameriku? Vrijedi li vam moja informacija toliko?Randall je kimnuo. Znao je da Rastgu to može organizirati.- Da - rekao je - uredit ćemo to. U zamjenu za informaciju i pomoć koju mi možete pružiti. Neću od vas tražiti da se izlažete opasnosti.Masoodi se na trenutak zamislio, zatim nasmiješio i pružio ruku preko stola.- Reći ću vam što znam. Ne znam hoće li vam to pomoći, ali reći ću vam sve što mogu.Teško je znati odakle početi. Rođen sam u ismailitskoj obitelji u Qazvinu, blizu starog asasinskog gnijezda Alamuta. Kažu daje naša

obitelj ondje živjela od vremena Hasana al-Sabbaha, no ja ne znam je li to istina. Kada sam se 1973. godine upisao na studij arhitekture na teheranskom sveučilištu, upoznao sam druge mlade ismailite i mnogo smo vremena provodili zajedno. Neki se od nas i dalje ovdje sastaju - to je naš patuq od studentskih dana. Nitko od nas nije znao ništa o irshadijima, no svi smo čuli glasine da postoji takva skupina. Zatim, godinu dana nakon mog dolaska u Teheran, jedan od mojih prijatelja - on je bio student na prirodoslovnom fakultetu - rekao mi je da zapravo pripada sekti, da se prije četiri godine preobratio u Bamu, jednom od njihovih glavnih centara.Randall je zastao na spomen Bama. To objašnjava zašto su Mo'ini i njegove kolege boravili ondje toliko dugo.- Ondje imaju zapovjedništvo? - upitao je, a puls mu se ubrzao pri pomisli daje tako blizu.-Ne. Prije je bio, ali su ga preselili. Objasnit ću vam. Govorio sam vam o tom prijatelju - on se zvao Azizollah Parchamdust. Kada mije spomenuo članstvo, zainteresirao sam se - samo sam želio znati u što vjeruju i bio sam zaintrigiran tajnovitošću koja je sve okruživala: zakleo sam se da ću čuvati tajnu prije nego mi je išta rekao. Konačno, poveo me na neke njihove sastanke ovdje u Teheranu. Ismailiti ne idu u obične džamije na molitvu, nego u jama 'at-khane. Irshadiji su radili isto to, ali su jrnali običaj odlaziti u džamije kako bi ih smatrali običnim muslimanima. Vi vjerojatno sve znate o taqiyye, sposobnosti skrivanja vlastitih vjerovanja kako bi izbjegli progone. U tome su bili vrlo vješti i nitko nikada nije pretpostavio tko su i što su. Imaju kuću u južnom Teheranu gdje se sastaju sljedbenici koji

žive u gradu i Azizollah me je onamo poveo nekoliko puta. Upoznao sam neke od njihovih vođa, ali nikada nisam vidio samog imama. Nikada na tim sastancima nisam vidio ništa što bih mogao osuditi, a koliko sam mogao uočiti, njihova se uvjerenja nisu znatnije razlikovala od naših. Oni su samo bili zaneseniji u vjeri i to mi se sviđalo. Ipak, želio sam s njima raspravljati zbog tvrdnje daje njihov imam pravi. Želio sam znati kako to mogu posvjedočiti, stoga sam oko godinu dana nastavio odlaziti na sastanke i neke sam od tih ljudi prilično dobro upoznao, ali se nisam približio onome što se može nazvati srž njihove vjere.Dakle, sve se promijenilo prije četiri godine, 1975. Ljetne sam praznike proveo s roditeljima kod kuće u Qazvinu i moj je prijatelj Azizollah došao k nama. Rekli smo mojim roditeljima da je on običan ismailit - napokon, on doista potječe iz ortodoksne obitelji poput naše - i mislim da nikada nisu otkrili istinu. Ipak, dok je bio s nama, tajnoviti posjetitelj iz Bama posjetio ga je i donio mu da pročita neke papire. Ne znam kako to objasniti, no kada ih je te noći pročitao, uistinu se promijenio. Nakon toga sam bio s njim, ali kao da ga nisam poznavao. Čak su i moji roditelji primijetili: mislili su da je primio loše vijesti od doma, ali nije bio tužan - samo drugačiji. Uglavnom, tada mije počeo govoriti0 sljedbi, mnoge stvari o kojima prije nisam čuo. Rekao mi je da se imam odlučio obznaniti ostalim ismailitima i pozvati ih da mu se pridruže. Dao mi je neka imamova pisma i rukopise - prvi put sam ih vidio i moram priznati da su me impresionirali.

Iduće sam ljeto otišao u Kerman k rođacima, što mi je omogućilo da nekoliko puta posjetim Bam, gdje sam upoznao neke od vođa i dva sam puta predstavljen imamu osobno. Čak i sada mislim da su to najznakovitija iskustva u mom životu. Nikada ga neću zaboraviti: način na koji me je gledao, razgovarao sa mnom. Prilično je star^pko osamdeset godina, ali vrlo oštrouman i živahan i ima oči koje prodiru kroz tebe. On ulijeva strah, ali ima auru - kao svetac. Susret s njim me je uistinu preobratio i najesen sam se vratio ovamo kao punopravni član sekte. I dalje sam to tajio od roditelja i prijatelja iako mislim da su nešto posumnjali, budući da sam bio vrlo aktivan i provodio puno vremena na susretima. Prije tri godine imam je najavio Mahdijev dolazak1 rekao nam da se počnemo pripremati da mu pomognemo u svetom ratu koji će izbiti nakon njegova dolaska. Sastanci su postali puni uzbuđenja i sve smo češće čitali Kitab al-irshad, pronalazeći u njemu sve više novih proročanstava. Bilo je glasina - nema načina da ih potvrdim ili opovrgnem - da je nekoliko godina prije u pustinji u blizini Kermana osnovana tajna baza i da je imam uvježbavao irshadijske mladiće u rukovanju oružjem i istovremeno stvarao arsenal za vlastitu upotrebu. To je bio novi stožer; koliko sam ja čuo, imam se iz Bama preselio onamo. Mjesto su nazvali »Novi Alamut« i šaputalo se da će na tom mjestu početi uskrsnuće.Govorilo se također daje imam regrutirao skupinu irshadij-skih znanstvenika koji se prema njegovim uputama obrazuju na Zapadu. Oni su bili angažirani u istraživanjima - neki vjeruju da rade oružje koje će upotrijebiti u svetom ratu; drugi da rade na zaštitnim sredstvima, kako bismo nakon rata

mogli izaći iz skloništa i preuzeti nadzor. Govorilo se da tajnom bazom za obuku upravlja stranac - mislim Šveđanin ili Nijemac.Randall je podigao glavu, sjetivši se podataka koje je jučer dobio od Rastgua.- Znate li ime tog čovjeka? Ima li inicijale F. R.? Masoodi ga je znatiželjno pogledao, a zatim odmahnuoglavom.- Ne, nikada nisam čuo njegovo ime; to je bila strogo čuvana tajna. Samo daje sredovječni Europljanin, s njemačkim ili skandinavskim naglaskom. Žao mije, ništa više od toga nisam čuo.Randall je trenutak šutio.- Znate li štogod o čovjeku bez ruke? Muli u crnoj odjeći? Masoodijevo je lice problijedilo. Kimnuo je.Da, znam ga. On je legenda među irshadijima. Nismo se nikad sreli, no često sam čuo sam da ljudi o njemu govore. Ne puno, okružuje ga veo tajne. Neki govore daje sam sebi odrezao šaku da dokaže imamu svoju vjernost. Čak sam čuo da je imao ženu i djecu, ali se rastao i ostavio obitelj da bi služio svetom cilju. Neki kažu da je ubio ženu, kamenovao je zbog nevjere. Živi u Teheranu, ali često putuje u imamovo ime. To je sve što znam.Za sada je dovoljno. Molim vas, nastavite sa svojom pričom.Dakle, znao sam da se nešto važno događa. Prošla je godina dana od moje diplome i već sam radio za Sherkat-e Sadra, poduzeće u kojem i danas radim. U travnju 1977. pristupio mi je jedan od teheranskih vođa sekte i pitao bih li ostavio posao da radim za imama; trebao im je crtač i ja sam bio dobro kvalificiran za taj posao'. Nije mi rekao pojedinosti, samo da razmislim o prijedlogu. Na

neki sam način znao da nemam izbora. Zatim, dva tjedna poslije, čuo sam daje moj prijatelj Azizollah, koji je živio u Kermanu, ubijen. Razglasili su da je pogubljen po imamovoj naredbi: Azizollah je izrazio sumnju u imamova proročanstva. Objašnjeno je da su takve sumnje pred sam Mahdijev dolazak zapravo izdaja.Očito, pogubljenje i njegova najava trebali su pojačati osjećaj lojalnosti i pokornost vođi, no na mene su ostavili suprotan učinak. Sav taj razgovor o tajnom oružju, privatnoj vojsci, a sada i bezrazložna pogubljenja zaplašili su me. Do tada sam se već oženio djevojkom koju su mi pronašli roditelji, drugom sestričnom iz Qazvina. Uistinu smo bili sretni zajedno i planirali smo proširiti obitelj i mislio sam da ću sve upropastiti ako utonem dublje u ludosti koje imam radi i govori. Prekinuo sam sa sektom; ignorirao sam poruke, izbjegavao mjesta na kojima su me mogli pronaći. Na kraju su me ipak pronašli i zaprijetili mi da ću završiti kao Azizollah ako ne budem surađivao i pomagao »velikoj misiji«. Iskreno, danima sam živio u strahu. Znao sam da su okrutni i ne prijete uzaludno. Život mi je bio u opasnosti i činilo se da ne mogu ništa učiniti. Konačno sam svojoj ženi ispričao sve što se dogodilo i ona je smislila rješenje. Kada su se vratili za tjedan dana, rekao sam im da sam pripremio iscrpno izvješće o njimd*o svemu što znam, i pohranio kopije u sef u Banke Melli, Banke Saderat i u treću, neimenovanu banku. Ostavio sam pismo kod žene, odvjetnika i nekolicine prijatelja, uključujući i jednog policijskog inspektora, s uputama da ih otvore u slučaju mog nestanka ili iznenadne smrti; u tim se pismima daju upute i

ovlasti za otvaranje sefova. Od tada su me ostavili na miru, iako mislim da me motre.Randallovo je srce stalo. Ako prate i ako su ga vidjeli s Masoodijem, obojica su mrtvi.- Sada vas promatraju? - upitao je tihim glasom.- Ne, mislim da ne. Ne motre me stalno, već povremeno provjeravaju. Nastoje da to bude upadljivo da me zaplaše. To je glavni razlog zašto želim pobjeći odavde. Koliko brzo to možete organizirati?- Uskoro, vrlo uskoro, za nekoliko dana, ne duže. Ovo što ste mi ispričali, vrlo mi je korisno. Postoji li način da doznate nešto više o tajnoj bazi ili oružju koje ondje proizvode? Ne želim da se izlažete opasnosti, no možda me možete povezati s nekim tko zna.Masoodi se na trenutak zamislio, namrštio, a zatim mu se lice razvedrilo.Možda neće biti od pomoći, ali upravo sam se sjetio glasina koje sam nedavno čuo od prijatelja, pripadnika Revolucionarne garde. On zna da sam ismailit, no čini se da nas smatra dobrima ako vjerujemo u Proroka i u prve imame. Uglavnom, prije nekoliko mi je tjedana rekao da je čovjek, koji je možda ismailit, uhićen i pogubljen u Teheranu. Boji se da su možda protiv nas započeli progoni, kao što su progonili Židove, i želio me upozoriti. No, kada sam provjerio kod drugih ismailita u gradu, nitko o tome nije ništa znao i na koncu sam zaključio daje moj prijatelj pogriješio. Sada mije sinulo daje čovjek vjerojatno pripadao irshadijima. Ako jest, njegovo je pogubljenje povezano s njihovim djelovanjem. Možda vlasti znaju što se događa. Razgovarat ću s prijateljem i vidjeti može li on što doznati.

Nešto je govorio o pronađenim knjigama i spisima - možda je to nešto što biste mogli iskoristiti.Hvala, to bi moglo biti korisno.Već je znao daje SAVAMA upoznata s postojanjem skupine, a iz onoga što mu je Masoodi upravo rekao, činilo se da i vojska zna za to. Ako mogne doznati što znaju, to bi moglo njemu i Rastguu biti znak da krenu u akciju.Masoodi se ispričao rekavši da se mora vratiti u ured, ali se u ova dva dana može ponovno sresti s Randallom. Dogovorili su vrijeme i mjesto i Iranac je otišao. Randall je gledao kako izlazi iz kafića te pričekao da vidi slijedi li ga tko; nikog nije bilo. Amerikanac je otišao do vrata, stupio na pločnik i promatrao Masoodija koji je išao prema svom uredu. Ljudi su prolazili na obje strane ulice, no koliko je mogao vidjeti, nitko nije slijedio arhitekta. Osjetivši olakšanje, Randall se okrenuo i uputio se u suprotnom smjeru, prema svome automobilu.Te je večeri Rastgu došao vrlo kasno i Randall se ozbiljno zabrinuo da mu se nešto dogodilo. Izgledao je snuždeno, a njegove su inače svijetle oči bile ispunjene dubokom tjeskobom.Sto se dogodilo?- pitao je Randall, svjestan da se radi o nečem ozbiljnom. Izraelac je sjeo i zadržao dah prije nego je odgovorio.Rusi su napali Afganistan - rekao je jedva kontrolirajući glas.- Oh, Bože, kada?Večeras. Znamo da tjednima traje masovno naoružavanje, uglavnom u Bagraneu, Shendalu i Kabulu, a na Badnjak je stiglo šest tisuća pripadnika borbenih postrojbi, pa smo bili u stanju pripravnosti. Večeras su preuzeli nadzor nad Kabulom, javljeno mi je iz Jeruzalema.

Preuzimanje vlasti u Kabulu bio je znak za slanje vojnih postrojbi preko granice; idu dalje prema Heratu, Mazhar-e Sharifu i Kunduz Vallevu - tri šiljka, sva tri nezaustavljiva.Znaš što bi to moglo značiti? - pitao je Randall, iako shvaćajući daje pitanje suvišno.Da, znam. I ako naši ovdašnji prijatelji odluče sada povući idući potez, samo nam Bog može pomoći.

Fereshteh je stigla teg jutra u dva i trideset, a Sirus ju je dočekao na aerodromu kao što je obećao. Kao mjeru opreza nabavila je dugački komad tkanine koji je nosila kao feredžu i jedva ju je prepoznao prema Randallovom opisu. Izgledala je umorno i nervozno. Sirus je znao pod kakvim se pritiskom nalazi i zabrinuo se. Nisu si mogli dopustiti da bude s njima ako joj popuste živci. Morat će nešto drugo organizirati. Nizak čovjek, koji je Sirusu i Fereshteh otvorio vrata kad su napuštali aerodrom, nije imao teškoća s prepoznavanjem. Mula Ahmad je vrlo detaljno opisao njezinu prtljagu. Ponovno je provjerio svoj prijamnik. Odašiljač, koji je stavio iza branika Rastguovog automobila, radio je savršeno.

44. poglavlje

TEHERAN29. prosinca 1979.

Za svoj drugi susret Randall i Masoodi nisu izabrali iranski patvq. Bilo je opasno biti viđen

zajedno dva puta na istom mjestu. Složili su se da nema smisla sastajati se ako Masoodi nema novosti i Randall je predložio način sporazumijevanja. U pet sati poslijepodne došli su pred Banku Melli na početku avenije Ferdowsi. Randall je čekao vani dok je Masoodi ušao u banku, pomno promatrajući prati li ga tko. Koliko je mogao vidjeti, Iranac nije imao »rep«, pa je Randall krenuo za njim kroz masivna brončana vrata u predvorje, a zatim u glavnu šaltersku dvoranu. Masoodi se priključio redu u dnu prostorije; Randall je upao u red s njegove desne strane, registrirajući ostale klijente, tražeći pogledom znakove praćenja i čekajući da Masoodi dođe do blagajne. Naposljetku je arhitekt pristupio blagajniku i glasno zatražio podizanje pet stotina tumana. Randall rukom posegne u džep, pretražujući ga i hineći daje nešto zaboravio. Ispričavajući se čovjeku koji je čekao u redu iza njega, žurno napusti banku. Prema dogovoru, ako Masoodi zatraži da će položiti novac, znači da nema novosti i Randall se treba vratiti idući dan; ako pak podigne novac, to je znak da se trebaju naći na prije dogovorenom mjestu. Izlazeći iz banke, Randall je ponovno pomno promatrao prati li ga tko; možda se netko i skrivao u sjeni, no u tom slučaju Randall se nije mogao nadati da će ga vidjeti.Našli su se poslije pet minuta na ulazu u tursko veleposlanstvo na drugoj strani Ferdowsija. Bilo je mračno i njihov susret i šetnja mogli su ostati nezamijećeni. Masoodi je Randallu predao mali snop papira dok su polagano šetali.Ovo je uzeto iz stana čovjeka kojeg sam vam spominjao. Prema podacima koje sam izvukao od prijatelja, čini se da je čovjek, ime mu je Mehdi Muftizadeh, uhićen 19. studenog i pogubljen u zoru

idućeg dana. Optužba je kao i obično nejasna: »borio se protiv Boga« i bio je »nepošten na zemlji«, ali izvješće revolucionarnog suda također spominje nešto prilično neobično za takve slučajeve: kufr - nevjeru ili herezu. Slučaj je problematičan jer su se pojavile očite nepravilnosti. Revolucionarno je vijeće 15. travnja izdalo proglas u kojem se navodi da svi revolucionarni sudovi trebaju biti sastavljeni od tri člana, a predsjeda im svećenik. Općenito se to pravilo poštivalo, ali čini se ne i u ovom slučaju. Dva su člana ovog suda, suda okruga Yusefabad, obavila cijeli posao bez konzultiranja trećeg člana. Pogubljenje je nadzirao mula Mohammad Šahidi, lokalni svećenik koji vodi molitvu u džamiji Hazrat-e Amir u Amirabadu i on je jedan od dva stalna člana jusefabadskog suda. Ovu je presudu donio ajatolah Sayyid Ali Marvdashti, koji stanuje u južnom dijelu grada i član je nekih sudova u Teheranu.Rekli ste Marvdashti? - pitao je Randall. Već je prije čuo to ime, ali nije bio siguran gdje. Možda povezano s Nava'ijem?Da, Marvdashti. On je bio blizak suradnik imama Homeinija prije njegovog progonstva 1963. Ipak, čini se daje Šahidi dobio informacije o Mhftizadehovim aktivnostima. Prilično čudno, ali čovjek je u to vrijeme živio samo nekoliko ulica dalje od mene, a ja nikada za njega nisam čuo. Nije baš.jasno koje su bile njegove aktivnosti, ali izvješća navode širenje lažnih ideja o Obećanom Imamu, oživljavanje ismailitske hereze i pokušaj podmićivanja članova revolucionarne vojske. Posljednja je optužba možda najvažnija, ali izvješća ne navode pojedinosti. Moj je osjećaj - i moj se prijatelj slaže sa mnom - da su dvojica

mula bili više zabrinuti vjerskim temama i zbog nekog su razloga željeli čovjeka osuditi i pogubiti što prije. Spise koje sam vam dao uzeli su iz Muftizadehovog stana Čuvari revolucije, koji su poslani da ga uhite -moj je prijatelj jedan od njih - no za vrijeme suđenja nisu ih niti pogledali. Nakon toga papiri su vraćeni zapovjedniku gardijske postrojbe koji ih je stavio u dosje i moj ih je prijatelj »posudio« bez ikakvih problema. Tu je bila i kopija izvješća sa suđenja te je uzeo sve što se tiče slučaja. Dao mi je sve spise rano jutros i u vrijeme ručka napravio sam kopije na uredskom fotokopirnom stroju. Nisam imao vremena za pomno proučavanje. Neki dokumenti su očito specifikacija znanstvene opreme, ali moje znanje nije dovoljno da pretpostavim o čemu se radi. Dva ili tri papira su imamova pisma, koja očito potvrđuju daje on irshadi. Postoji jedan vrlo neobičan papir - to je pismo pisano na lošem perzijskom i potpisano latinskim slovima. Vi ćete lakše od mene odgonetnuti ime, no mislim da je potpis »Felix Rascher«. Je li vam poznato to ime?Randalla je obuzeo osjećaj uzbuđenja. Ime je odgovaralo inicijalima F. R.S?mo ime ništa mi ne znači, ali pretpostavljam da je to zapovjednik tajne irshadske baze. Vjerujem da možda pripada njemačkoj fašističkoj skupini poznatoj kao Deutsche Aktion-gruppe. Ipak je čudno što on piše na perzijskom jeziku. Ima li pravopisnih i stilskih grešaka?Očito je da to nije pisao Iranac. No, nije ni početnik. Prilično je jasno pisano i čitljivo. Ne vidim previše smisla u tekstu, no to je stoga što ne razumijem sadržaj. Uključuje puno riječi koje su, čini se, englesko znanstveno nazivlje. Rascher

moli Muftiza-deha da ovdje, u Teheranu, nabavi određene dijelove opreme.

Kada je pismo datirano?Prije mjesec dana. Travanj, mislim.Randall je u ruci prebirao dokumente. Sada je imao važan trag, to je bilo očito - no hoće li biti dovoljno? Njegov je dah bio iznenada osvijetljen kad su ušli u krug ulične svjetiljke. Obratio se Masoodiju tihim glasom.- Ibrahime, što je s kućom u južnom dijelu Teherana o kojoj ste mi govorili, onom koju ste posjećivali? Postoji li mogućnost da uđem u nju? Možda bih pronašao ono što tražim, nešto što bi me dovelo ravno do stožera sekte.Opet su se našli u tami. Randall nije mogao vidjeti sugovornikovo lice dok mu je odgovarao. Nekoliko trenutaka vladala je tišina, a'zatim je Masoodi progovorio.Bit će teško i prilično opasno, no ne vidim razloga zašto ne biste pokušali. Možete onamo otići noću, iako ja zapravo ne znam koliko ljudi sada ondje živi. Čuo sam da stari mula stanuje s nekoliko slugu, ali ga osobno nikada nisam vidio. Vidio sam poslugu - jednog starijeg muškarca, njegovu ženu i dječaka, vjerojatno unuka. Ponekad je bilo i drugih, no ovo je troje stalno ondje.To zvuči razumno sigurno - primijetio je Randall. - Možete li mi nacrtati plan? Koristio bi mi u izviđanju i posjetu kuće sutra navečer.Masoodi je kimnuo.- Mogu vam nacrtati kartu tog područja i plan kuće. Mislim da se još sjećam rasporeda prostorija. Ponekad je korisno biti arhitekt. Nađimo se ispred gradskog kazališta sutra u deset sati ujutro i dat ću vam nacrt.

Rastali su se na trgu Baharestan. Masoodi se taksijem vratio u Yusefabad, a Randall je odšetao do mjesta gdje je ostavio svoj Volkswagen. Želio je što prije pročitati spise dobivene od Maso-odija i kopije preko Rastgua poslati u Jeruzalem.* * *

Iduće se jutro Randall susreo s Masoodijem kao stoje bilo dogovoreno. Petnaestak su minuta proveli diskutirajući o planovima koje je arhitekt napravio protekle noći. Bili su jasni i precizni i Randall je mogao pripremiti relativno jednostavnu rutu. Kuća je bila smještena u srcu bazara, u središtu zamršenog labirinta uličica i prolaza. Randall će morati naučiti put do tamo prije nego se u noći otisne u potragu.Odjeven u radnu odjeću, veći je dio poslijepodneva proveo u polaganoj šetnji sjenovitim prolazima bazara, provjeravajući nekoliko puta put kojim će poći kasno navečer. Ići će sam - bilo bi suludo dovesti obojicu, Rastgua i sebe, u opasnost u tom kritičnom trenutku. Nakon povratka u Darband, večer je proveo u opuštanju, pripremajući se za avanturu koja slijedi u nadi da će ga dovesti bliže rješenju misterija.U dvanaest je sati bio na ulazu u bazar iz smjera Šahove džamije. Ispod jakne je nosio ljestve od konopa koje mu je Rastgu nabavio, a u džepu mali pištolj.Hodajući polagano, krenuo je ravno, dobro osvijetljenom glavnom ulicom, Bazaar-e Bozorg, između niza zatvorenih trgovina, i skrenuo u Hisam-e Lashkar, a zatim u manje uličice u četvrti. Uske i mračne, kamenom popločane uličice bile su puste, poput širokih ulica u gradu mrtvih. Nitko se njima nije kretao, glasovi nisu

odzvanjali iza sumornih zidova s obje strane, čak ni pas nije režao iz tame. Instinktivno je hodao polako, držeći se visokih zidova od blata i opeke, zadržavajući dah. U mraku su ga slijedile čudne sjene. Dvaput se izgubio, ali je konačno pronašao /pravo desno skretanje, prepoznavši znak koji je zapamtio ranije toga dana - ulaz malog sufističkog sastajališta - i pronašao vrata kuće koju je tražio.Visoki, neoštećeni zid s teškim drvenim vratima sezao je od tla do vrha drugog kata. Poput većine kuća izgrađenih u tradicionalnom islamskom stilu, i ova je bila projektirana da bude isključena od vanjskog svijeta; gledala je na malo dvorište u srcu zgrade. Jednom kada se uđe u dvorište, ulaz u kuću trebao bi biti relativno jednostavan. Provjerivši je li uličica još uvijek pusta, prebacio je jedan kraj ljestvi na rub zida. Lagano su pale i odmah se zakačile. Pričekao je još minutu da bude siguran kako se unutra nije ništa čulo, a zatim se popeo i skliznuo na ravni krov. Polagano je podigao ljestve, skupio ih i ponio na drugi kraj krova, koji gleda na dvorište. U kući se nije upalilo svjetlo; sve je izgledalo mirno. Randall je ponovno spustio ljestve i polagano sišao. Kada se našao u dvorištu, znao je kuda krenuti. Na planu Masoodi mu je označio jednu sobu na gornjem katu koja se koristila kao ured. Stube su bile točno nasuprot Randallu, kroz hodnik na suprotnoj strani kuće.Vrata hodnika bila su otvorena. Randall je tiho prošao hodnikom, a zatim krenuo gore uskim stubama. Na vrhu su bile dvije sobe, desno i lijevo. Oprezno je okrenuo kvaku na desnim vratima; otvorila su se i on se ušuljao u sobu. Zatvorio je vrata, upalio džepnu bateriju i

osvijetlio kutke sobe. Kao stoje Masoodi mislio, to je bio ured s knjigama i dosjeima na policama i stolom na jednoj strani. Randall se uputi ka stolu i poče pretraživati papire na vrhu. Nije znao što traži, ali je bio uvjeren da će se nešto zanimljivo pojaviti.Napokon, ispod hrpe ne posebno važnih papira, naišao je na pismo imama Hasana, koga je prepoznao po rukopisu. U zaglavlju je stajalo »Kerman«, s nadnevkom 25. muharema, što je odgovaralo 15. prosinca, a dalje je slijedio tekst:»Sayyide Ali, sretno sam se vratio u Kerman, a za nekoliko dana napuštam grad i odlazim u pustinju. Kao što znaš, ovamo sam se vratio s Izra'ilom i nas dvojica sada imamo vremena razraditi moje planove. On se slaže s njima i vjeruje da mogu biti ostvareni unutar razdoblja koje sam predložio. Početak džihada određen je za Dan Povratka, kao što je predloženo. Poslao sam Izra 'ila u Teheran radi određenih priprema. Molim te, pomozi mu koliko je to u tvojoj moći. Budi siguran da ćeš vidjeti Obećanog i biti sudionikom radosti Njegova dolaska. Još je malo dana, a Njegov je dolazak blizu. Neka je hvala Gospodinu, Gospodaru Svijeta! Mir s tobom. Al-imam Hasan al-Qa 'im bi-amr Alah.«Pročitavši pismo, Randall je načas ostao izgubljen u mislima. Nije znao što znači »Dan Povratka«, ali je vjerovao da se radi o imamovom povratku, danu njegova uskrsnuća i pojavljivanja među ljudima. Irshadiji su možda već točno odredili određeni dan toga događaja na temelju proročanstva iz njihove »Knjige uputa«, Kitab al-irshad. Iz konteksa se čini da je taj dan vrlo blizu. Što se tiče Izra'ila koji se spominje u pismu, nije mogao niti

pretpostaviti o kome se radi: znao je samo daje to ime anđela smrti.Iznenada, bez upozorenja vrata su se otvorila i pojavila se spodoba noseći petrolejku. To je bio stari mula koji je živio u kući. Kretao se tako tiho da ga Randall, utonuo u misli, nije niti čuo. Poput mnogih starih ljudi, mula je trebao malo sna i često je noću dolazio u svoju radnu sobu čitati ili pisati.Obojica su se sledila. Mula, sijede, gotovo bijele brade i u bijeloj odjeći, bio je fantastična i zastrašujuća prikaza na slabom svjetlu trepereće svjetiljke. Randall je prvi progovorio.- Ne boj se, starce. Ne želim ti nauditi. Vrati se u svoju sobu i ja ću otići. Ništa nisam ukrao. Molim te, vrati se.Starije mula bio šokiran, ali nije se dao lako zaplašiti. Iznenađujuće glasnim, glasom koji je krhku tišinu razbio u tisuće komadića, povikao je:- U pomoć! Lopovi! Ubojice! Brzo. Lopov je u kući. U pomoć!Randall je jurnuo prema njemu, boreći se da mu stavi ruku preko usta. Mula je udarao i grebao još uvijek vikom tražeći pomoć. Randall se naglo izmakao udarcima svog protivnika, zgrabio ga za ruku, a svjetiljka je iz starčeve ruke odletjela preko sobe. Razbila se, petrolej se razlio po podu i zapalio, razgarajući plamene jezičke što su se brzo širili po tepihu.Izvana su se čuli povici i koraci. Randall je požurio prema vratima koja vode u dvorište. Brzo je otvorio dvorišna vrata i zakoračio van. Gotovo istovremeno čuo se pucanj i on se bacio unatrag, na pod u hodniku. Grubi je glas vikao.

- Odmah izađi. Ne možeš pobjeći. Mi smo Revolucionarna garda i dobro smo naoružani. Izađi mirno ili ćemo biti prisiljeni pucati.Randall je dopuzao do veže, držeći se sjene. Mogao je razabrati obrise dvojice muškaraca u dvorištu s puškama uperenim prema prolazu vrata u kojem je stajao. Tiho je iz džepa izvukao pištolj i zauzeo stabilan stav u čučnju.Vojnici su napravili dvije osnovne pogreške. Bili su obasjani nejasnim svjetlom sve većeg plamena što je plamtio u sobi na katu i bili su preblizu jedan drugome. Randall je podigao pištolj objema rukama, umirio ga, naciljao i dvaput uzastopce zapucao. Vojnici su gotovo istovremeno pali.Randall je jurnuo u dvorište, kroz drugi hodnik do ulaznih vrata. Na tren je petljao po bravi, a onda izašao u uličicu. Vika i pucnjevi su probudili susjede i čuo je uzbunu s obiju strana. Bez zastajkivanja je potrčao, vijugajući i ne mareći za smjer. Konačno je, a njemu se činilo da trči cijelu vječnost, došao do južnog dijela bazara, u ulicu Mowlavi.Bilo je riskantno ponovno se vratiti u sjeverni dio gdje je parkirao auto. No, morao je brzo nestati prije nego vojska okruži cijelo područje. Držeći se malih ulica, skrivajući se u tamnim vežama kada god bi naišlo kakvo vozilo, uputio se prema svom volkswagenu. U blizini nije bilo nikoga. Ako se mogne vratiti u Durband, a da ga ne zaustave, bit će siguran. Da se uvjeri, pogleda u džep. Još je imao isprave koje su ga identificirale kao Rolfa Malmberga, švedskog liječnika. Vojnici bi lako mogli povjerovati u mogućnost da se liječnik u ovo doba noći nalazi na cesti.

Vozeći tihim ulicama, Randall je duboko razmišljao o problemu koji gaje mučio od prizora u dvorištu. Nije mogao shvatiti što su vojnici radili u kući. Iz pisma je bilo vidljivo da irshadiji i dalje koriste kuću, a čovjek koji ga je iznenadio sigurno je bio stari mula o kojemu je Masoodi govorio. No, ako je tako, kako onda ortodoksna islamistička revolucionarna vojska čuva kuću? Je li to bila varka? Iznenada je shvatio odgovor. Već je vidio lice starog čovjeka, na fotografiji u Nava'ijevom dosjeu u Washingtonu. On je ajatolah Sayyid Ali Marvdashti, svećenik koji je potvrdio Nava'ijev status britanskom veleposlanstvu u Teheranu, i sudac koji je na smrt osudio Mehdija Muftizadeha. Razlozi nepravilnosti u suđenju Muftizadehu sada su bili očiti. Marvdashti je vodio dvostruki život, kao irshadi i kao ortodoksni islamski svećenik. Vjerojatno je Muftizadeh posjedovao dokumente koji bi mogli inkriminirati Marvdashtija. Nakon uhićenja on je brzo osigurao pristup dokumentima pronađenim u Mufti-zadehovom stanu, a zatim je uvidio daje Muftizadeh, a zapravo i cijeli slučaj, zauvijek maknut s puta. No, spoznaja o vjerojatnom slijedu događaja samo je povećala Randallovu uznemirenost. Koliko su se irshadiji uspjeli uvući u ortodoksni vjerski vrh ili, zapravo, u ostale dijelove društva? Kakvu su ulogu, ako su je uopće imali, odigrali u nedavnoj revoluciji? Koliko je od Nava'ijeve priče bilo istinito? Koliku su vlast držali iza scene i koliko će vremena trebati dok ne počnu ostvarivati svoje planove? Trebao je još informacija - i to brzo.

U Washingtonu je bilo pet sati poslijepodne kada je zazvonio sigurni telefon Howarda Strakera.

Odmah je podigao slušalicu: na toj je liniji očekivao samo jedan poziv.Ovdje Složene operacije, gospodine. Imamo Randalla. Sam se otkrio prije sat vremena provalivši u jednu kuću u južnom Teheranu. Naš agent ima veze na visokoj razini u revolucionarnoj vojsci. Traže ga. Što želite da učinim, gospodine?Morate ga pronaći prije nego ga vojska uhvati. Ne smije progovoriti. Ovlastite našeg čovjeka da pronađe Randalla i izvuče ga istog trena. Mora biti uklonjen. Je li to jasno?- Da, gospodine. Odmah ću stupiti u vezu.Straker je spustio slušalicu. Zadrhtao je od neuobičajenog uzbuđenja. Randall mora biti pronađen i ušutkan. Sve o tome ovisi. Sve.

TEHERAN31. prosinca 1979.

Već je davno prošlo dva ujutro kada se Randall vratio u Darband. Bio je siguran da ga nitko nije slijedio. Kuća je bila neosvijetljena i u potpunoj tišini. Upalio je svjetlo u prizemlju. Ono što je vidio, sledilo mu je krv u žilama. Stolice su bile prevrnute, stol također, vaza smrskana. Randall je projurio kroz sve sobe u prizemlju. Ništa. Potrčao je na kat, provjerivši sve spavaće sobe, počevši od Fereshtehine. Bile su prazne. Zvao je i dozivao, no njegov je glas odjekivao bez odgovora. Oboje su nestali.Ponovno je pregledao kuću, ali ništa nije našao. Vrativši se u glavnu sobu, podigao je namještaj pozorno tražeći tragove koji bi mogli ukazati na to tko je bio ovdje, no nije našao ni trunčicu. Rastgu i Fereshteh su oteti. Zašto? Tko ih je oteo? Nije imalo smisla. Ilije onaj tko ih je oteo

očekivao da će i njega pronaći? Vratit će se po njega? Nije namjeravao čekati da to dozna. Morao je odmah i brzo napustiti kuću. Sigurna kuća u Majdiyyeu bit će prikladna dok ne sredi misli i napravi plan. Radeći brzo, skupio je sve dokumente koje su on i Rastgu proučavali. Djelovali su nedirnuto, no to će poslije morati provjeriti.S prvim se danjim svjetlom oprezno iskrao iz kuće, noseći torbu sa spisima u jednoj, a pištolj u drugoj ruci. Tišinu je razbijao samo pjev zimskih ptica. Pokrenuo je auto i izveo se na cestu s dugačkog prilaznog puta. Ako netko misli nešto poduzeti, sada je potpuno ranjiv i izložen. Bio je napet, spreman da zapuca, no cesta je bila prazna. Skrenuvši lijevo uputio se prema jugu.Sretno je stigao do Majdiyyea, parkirao auto u garažu i ušao uz pomoć ključa koji mu je Rastgu dao za slučaj hitnoće. Bio je1 Von Braun — njem. znanstvenik, emigrirao u SAD i bio na čelu tima koji je stvorio atomsku bombu.

45. poglavljeveć jako gladan. Psihička energija potrošena na provalu i sve veća zabrinutost za prijatelje koju je osjećao cijelo jutro uzimali su svoj danak. Znao je da mora jesti i odmoriti se kako bi zadržao snagu, ako im želi pomoći. Bilo bi suludo i opasno bezglavo ih tražiti kada čak ni ne zna odakle bi počeo. Otišao je u kuhinju, našao različite limenke u smočnici i pripremio si krepki doručak.Završio je s obrokom i ponio torbu sa spisima u stražnju sobu te ih počeo pregledavati. Pri kraju

hrpe, naišao je na izvješće s jučerašnjim nadnevkom, napisano na hebrejskom i s pričvršćenim rukom pisanim sažetkom na engleskom koji je Rastgu pripremio. Sigurno gaje Izraelac dobio sinoć i pripremio sažetak dok je Randall provaljivao u kuću na jugu Teherana. Dok gaje čitao, Randall je ponovno doživio isti osjećaj kao kad je slušao Al-Shidyaqov prikaz irshadija. Izvješće je u zaglavlju imalo ime »dr. Felix Rascher«:

S obzirom na neke indicije, uključujući njegovo ime, pretpostavljenu nacionalnost i dob te očitu tehničku stručnost, autora pisma Muftizadehu identificirali smo kao dr. Felixa Raschera, njemačkog znanstvenika prethodno zaposlenog u raketnoj eksperimentalnoj postaji u Peenemündeu na Baltiku. Rascher je rođen 1907. u Berlinu i na tamošnjem je sveučilištu studirao fiziku i kemiju. On i von Braun1 sprijateljili su se kada je von Braun, koji je pet godina mlađi od Raschera, provodio je istraživanja za doktorsku disertaciju na istom sveučilištu. Rascher je doktorirao 1930., prije von Brauna, i iste je godine postao član nacističke stranke. Ubrzo je nakon toga počeo raditi za Rake-tenflug-technische Forschunginstitut, institut za tehničko istraživanje raketa u Trauenu. Kada su von Braun i general Dornberger 1936. osnovali Peenemünde, koji je zamijenio već postojeće eksperimentalne stanice u Reinickendorfu i Kummersdorfu West, Rasher i ostali na Institutu su na različite načine sudjelovali u V-2 pokusima. Kada je Albert Speer 1942. postao ministar za naoružanje i ratnu proizvodnju, projekt Peenemünde, a posebno rad na V-2 na istočnoj strani otoka Usedom,

koji je kontrolirala vojska, značajno je potaknut. Tada je Rascher počeo raditi u stanici kao stalni namještenik. Vjeruje se daje bio uključen u prototipske eksperimente A-9 i A-10, osmišljene za proizvodnju višefaznih raketa s dometom do Sjedinjenih Država.Nakon britanskog bombardiranja Peenemiindea u kolovozu 1943., Rascher je bio među onim znanstvenicima koji su preseljeni u podzemnu tvornicu raketa V-2 na planini Kohnstein blizu Nordhausena, gdje je radio pod nadzorom Albina Sawatzkog. Kontrola projekta V-2 je tada bila povjerena SS-u i vjeruje se daje i säm Rascher postao visoki časnik SS-a odgovoran za sigurnosne aspekte znanstvenog rada u bazi. Ostao je u stalnoj vezi s tvornicom u Peenemünde-East, gdje su von Braun i ostali još uvijek radili.U veljači 1945., kada je Peenemiindeu prijetio sovjetski prodor, mnogi su tehničari evakuirani u novu istraživačku stanicu u Bleicherode, dvadesetak kilometara udaljenu od Kohnsteina, i jasno je da se Rascher ondje pridružio von Braunu, vjerojatno po naredbi SS-a koji su bili zabrinuti za moguće dezertiranje znanstvenika i trebali su nekoga s Rascherovim iskustvom koji će organizirati odgovarajući nadzor. Rascher je bio među petstotinjak znanstvenika koji su radili na projektu V-2 i koje je u travnju posebni vlak Hansa Kammlera odveo u regiju Obe-rammergan, ali nije bio među zatvorenicima koji su odvedeni kada je američka 44. pješačka divizija u svibnju ušla u tu regiju. Svi pokušaji da ga nađu propali su i mislilo se da je iskoristio privilegije SS-a da pobjegne iz regije i sakrije se.Savezničke su ga vlasti željele pronaći, ne samo zbog njegovog rada na V-2 - njegovo je ime bilo na

popisu znanstvenika koje su Amerikanci željeli za svoje vlastite raketne projekte - već zbog toga stoje bio brat zloglasnog dr. Sigmunda Rascher?, čovjeka koji je provodio jezive »ledene eksperimente« i druge oblike medicinskog sadizma u logoru Dachau. U svibnju 1945. SS je uhitio Sigmunda i njegovu suprugu, i on je bio zatočen u Dachau, gdje je vjerojatno pogubljen. Mislilo se da je Felix znao sve o djelovanju svog brata, kojem se izuzetno divio. Sumnja se daje možda čak i pomagao u zlostavljanjima u tehničkom smislu i sve je učinjeno da ga se pronađe zbog poznatog »suđenja liječnicima« nakon Nürnberga. Rascher je bio visoko na popisu traženih bivših nacista.Pročitavši bizarno izvješće, Randall je dugo ostao sjediti. Užas koji je prije osjećao vratio se. Tko su bili ti ljudi? Što će se još dogoditi prije nego ih pronađe?U dokumentima nije bilo ničega što bi ukazivalo na to što se dogodilo Sirusu i Fereshteh. Mogli bi biti tko zna gdje, u rukama irshadija ili Revolucionarne garde ili SAVAMA-e. Trebat će pomoć, a samo se jednom čovjeku može obratiti da mu pomogne, čovjeku kojemu je obećao da ga u to više neće uvlačiti. No, nije imao izbora: morat će prekršiti obećanje. Telefonirao je Masoodiju u ured i objasnio da želi sastanak. Iranac nije bio slobodan prije ručka. Napokon, to će Randallu dati priliku da odspava nekoliko sati.

Našli su se u Arheološkom muzeju. Prostrane, prazne dvorane muzeja bile su izvrsna mjesta za sastanke. Najprije su razgovarali o događajima od prošle noći i Randall je Masoodiju rekao stoje doznao tog jutra. Zatim se, dok su stajali pokraj

škrinje od luri-stanske bronce, okrenuo prema Irancu.- Ibrahime, imam loše vijesti.Boja je nestala iz čovjekovih obraza kad se okrenuo k Randallu.- Stoje? Nešto se dogodilo?- Sinoć dok sam bio odsutan, netko je došao u kuću u kojoj sam živio s prijateljima. Bilo ih je dvoje, djevojka po imenu Fereshteh i muškarac Sirus. Kada sam se vratio, nije ih bilo, oteti su i zatočeni. Možda su mrtvi, no mislim da nisu. Nemam nikakvog traga o tome tko je to učinio. Ne znam tko je mogao otkriti adresu našeg boravišta. Trebam tvoju pomoć da ih pronađem. Možda tvoj prijatelj iz Revolucionarne garde nešto zna, ili ti možeš doznati jesu li ih oteli irshadiji. Ako to ne možeš učiniti, barem mi pomogni da sam istražim. Sam sam ovdje u Teheranu. Nemam nikakvu podršku, nemam kamo otići. Trebam tvoju pomoć.Masoodi je izgledao zbunjen. Odmahnuo je glavom.- Žao mi je što se to dogodilo. No, to me se sada ne tiče. Obećao si da me nećeš dovoditi u opasnosti, da ćeš organizirati ženin i moj odlazak iz zemlje.Randall lagano dohvati Masoodija za ruku.- U, tome i jest stvar, Ibrahime. Sve je dogovoreno da napustite zemlju. No, to je sredio Sirus sa svojim ljudima. On nije Iranac, ali ne mogu ti reći ništa više od toga. Ako ga ne nađem i ne spasim, ne postoji način uspostavljanja veze s njegovom bazom, niti ću moći dovršiti poslove oko tvog izlaska.Masoodijev se smeten pogled pretvorio u uznemirenost.- što je s tvojim ljudima? Zar ne možeš stupiti u vezu s njima?

Randall je odmahnuo glavom.Ne, to ne mogu objasniti, bilo bi previše složeno. No, nemam nikakvog načina da stupim u vezu. Molim te, vjeruj mi. Moraš mi pomoći. To je jedina šansa za nas obojicu.Bilo bi preopasno postavljati mnogo pitanja, bez obzira na to tko je odgovoran za njihovo zarobljavanje. Nemam nikakvih veza s irshadijima i ne želim ih imati. To znaš. Moj bi prijatelj mogao postati sumnjičav ako se budem izravno raspitivao o osumnjičenim agentima druge države. On je dobar prijatelj, ali je isto tako predani revolucionar.- No, nekoliko pomno sročenih pitanja...- Ne znam. Možda. Moram razmisliti o tome. Možda postoji način. No, neće biti jednostavno niti sigurno. Daj mi da razmislim do sutra. Do tada ne mogu ništa učiniti za tebe.Randall se složio kimanjem. Dogovorili su susret sutra rano ujutro i, kako ne bi privukli pozornost, odvojeno su napustili muzej, Masoodi prvi. Pet je minuta poslije Randall kročio na snijegom prekriveni pločnik. Krenuvši na desno u Qavvam al-Saltana, uputio se prema Naderiju; u daljini je ispred njega, oštrih obrisa na čistom siječanjskom zraku, bio snijegom okovan vrh planine Damavand, ugašeni vulkan koji je stražario nad gradom.Dok je prolazio pokraj Tehničkog fakulteta nasuprot križanju s ulicom Furughi, prišla su mu dva muškarca koje je primijetio još ispred muzeja. Muškarac zdesna primio ga je za rame i zamolio da stane. Obojica su bili mladi, dvadesetpetogodišnjaci, visoki i tamnokosi. No, tu je prestajala sva sličnost. Ovaj s desne Ran-dallove strane bio je oprezan i pametan, s uskim licem oštrih crta.

Govorio je školovanim, teheranskim idiomom, ljubazno, glasom naviknutim na zapovijedanje. Njegov je kolega bio čista suprotnost, mrk, gotovo divlji, snažne tjelesne građe i šutljiv. Prvi je ponovno govorio:- Gospodine Byrne - ili da vas oslovljavam s gospodine Randall? - hoćete li, molim vas, poći s nama? Želimo s^ima porazgovarati o nekim stvarima koje su iskrsnule.Randallu je srce stalo kad je čovjek izgovorio njegovo pravo ime.Što želite? Tko ste vi? - prosvjedovao je.Ja sam kapetan Ahmad Shaybani, časnik Revolucionarne garde stacionirane u Yusefabadu. Moram vam postaviti nekoliko pitanja. Hoćete li poći ovuda?Čovjek je bio pristojan, no bilo je jasno da Randall nema izbora. Nije tražio ovlasti od ove dvojice koji su ga uhitili, nije tražio niti da mu pokažu svoje isprave ili nalog za uhićenje. Sigurno gaje Revolucionarna garda intenzivno tražila od sinoć i nije to bilo teško povezati s nestankom Seana Byrnea. Bez obzira na sve, znali su tko je i ne bi imalo svrhe blefirati ili pokušati pobjeći ovdje na ulici. Nije se opirao kada gaje Shaybani pretražio i uzeo mu pištolj iz džepa. Krenuli su prema kombiju parkiranom na uglu Sewom-e Esfand, Randall između njih dvojice koji su ga držali za nadlakticu. Gurnuli su ga na stražnje sjedalo kombija, zalupili vratima i zaključali ih te sjeli naprijed.Tijekom vožnje Randall je očajnički razmišljao o mogućnostima za bijeg. Ni sada pokušaj ne bi imao smisla. Nije imao oružje i čak da i uspije umaknuti svojim zarobiteljima, ne bi daleko stigao: njegov opis sigurno već kruži po svim

jedinicama Garde u gradu. Najbolja je šansa uvjeriti revolucionarnu vojsku da mu vjeruje, dokazati im da u ovom slučaju rade zajedno, na istoj strani, i da irshadska baza u blizini Kermana predstavlja prijetnju objema državama. Ako im uspije otkriti Marvdashtija, možda mu povjeruju. Malo je mario što će s njim biti; u najgoroj varijanti ubit će ga kao špijuna, u najboljoj pridružiti ostalim taocima u američkom veleposlanstvu. No, ako zaustave irshadije, njegova će misija biti uspješna. Kombije vijugao i brzo se kretao labirintom ulica te je Randall često gubio ravnotežu. Vozili su se oko pola sata, a onda se kombi zaustavio i vrata su se otvorila sljedeće sekunde. Zaslijepljen jakom sunčevom svjetlošću, Randall je primijetio samo dvojicu muškarca sa strojnicama prije nego su ga gurnuli kroz vežu u slabo osvijetljen hodnik. Na kraju hodnika, s desne strane, niz kamenih stepenica vodio je dolje do drugih vrata, nezaključanih i otvorenih. Gurnuli su ga unutra.Prostorija je bila mala i vrlo slabo osvijetljena; svjetlo je dopirala tek kroz prljav prozorčić smješten visoko na zidu, tik ispod stropa. Podižući se na noge, pogledom je okrznuo udaljeni kut i iznenadio se vidjevši da nije sam. Trepćući, dok su mu se oči pokušavale priviknuti na slabašno svjetlo, shvatio je da poznaje svog suzatočenika. Ibrahim Masoodi čučao je u kutu, pognutu glavu pridržavajući rukama, očito zaprepašten uhićenjem i pritvorom. Podigao je pogled kad su u sobu gurnuli Randalla.Masoodi je prvi progovorio.-1 tebe su uhvatili.Randall mu priđe i sjedne na pod do svog kompanjona.

- Da. Našli su me. Prvo sam pomislio da je to zbog onoga sinoć, no onda sam se sjetio daje čovjek koji me je uhitio rekao da su stacionirani u Yusefabadu. Čini se da nas je tvoj prijatelj odao.- Moj prijatelj?- Da, tvoj prijatelj iz Revolucionarne garde. Ilije progovorio ili je nekako bio otkriven. Jedino ne razumijem kako znaju moje pravo ime.- No, kakve veze s tim ima Revolucionarna garda?- Muškarci koji su nas uhitili su vojnici iz jusefabadske postrojbe.Masoodi je napeto pogledao Randalla, zatim uzdahnuo i sagnuo glavu. Tupim je glasom rekao:- Volio bih daje to istina. Ali nije. Oni nisu Revolucionarna garda, Peter. Moram li ti reći tko su zapravo oni?

46. poglavlje

31. prosinca 1979.

Sjedili su u tišini mračne ćelije, drhteći od hladnoće. Mrak se brzo spustio. Povremeno bi ustali i toptali po sobi, pokušavajući pokrenuti cirkulaciju, dahom zagrijavajući ruke.Prošlo je već šest ili sedam sati dok su izvana začuli korake. Vrata su se otvorila i blijedo je svijetlo doprlo u sobu. Na izlazu su stajala dvojica čuvara s poluautomatima. Jedan je uzviknuo Masoodijevo ime, pokazujući mu rukom da krene za njima, zatim je vojnik slijeva savio Irančevu ruku

na leđa i grubo ga izvukao iz ćelije. Vrata su se zatvorila i Randall je ponovno ostao u mraku i hladnoći. Njegovi su izvori fizičke i psihičke snage bili potpuno iscrpljeni hladnoćom, gladi i žeđi. Pritiskala gaje beskrajna tama, ispunjavajući ga neizrecivim užasom.Protjecale su minute. Čuo je korake ispred prozora koji je bio upravo iznad razine tla, no koraci su stali i sve je ponovno bilo tiho. Odjednom su pucnji probili tišinu, a svaki živac u Randal-lovu tijelu zaigrao je. Srce mu je tuklo i bilo divlje udaralo, no prisiljavao se da sjedi mirno. Nema ni govora o njegovu izbavljenju odavde. Jedina mu je šansa bio brzi prepad, koristeći tehnike borbe prsa u prsa koje je naučio u Vijetnamu.Vrijeme je prolazilo. Zgrčen u kaputu, postao je pospan i shvatio je da bi, iscrpljen hladnoćom i glađu, mogao vrlo malo učiniti protiv stražara, no mora barem pokušati. Dok je bio u Vijetnamu, često je razmišljao o ovakvoj situaciji i tada je odlučio da će se radije boriti nego biti mučen ili ubijen bez pružanja otpora. Zanimljivo, pomisao na Vijetnam smirila gaje. Konačno su se u hodniku začuli koraci. Vrata su se naglo otvorila i prozvali su ga. Teško je ustao, bolno vukući noge po podu. Čekat će da izađe iz ćelije prije nego se počne boriti za slobodu.Vojnici su ga uhvatili ispod ruke i pomogli mu uz stepenice. Zatim, umjesto da skrenu u hodnik nalijevo kao stoje očekivao, produžili su ravno poprečnim hodnikom, na čijoj su polovici bila zatvorena drvena vrata. Jedan je od stražara pokucao, otvorio vrata i ušao, praćen drugim stražarom koji je još držao Randalla. Kada su ušli, ostavio je Amerikanca svom kolegi i izašao, zatvorivši za sobom vrata. Prostorija je bila

oskudno, ali pristojno namještena, s velikim stolom na drugom kraju sobe i električnom svjetiljkom kao jedinim izvorom sjetlosti. Na zidu je visio crno-bijeli portret Adolfa Hitlera. Fotografija, koju je snimio Henrich Hoffmann sadržavala je osobnu posvetu načrčkanu preko bijelog ovratnika košulje. Pokraj nje je visjela crveno-bijelo-crna tkanina s dvostrukim kukastim križem i natpisom »Deutschland Erwache«, obrubljena resicama - stijeg prve SS-regimente »Julius Schreck«. Za stolom je sjedio stariji muškarac, sjedokos, odjeven u besprijekorno bijelo odijelo. Soba je bila topla, Randallu zagušljiva nakon ledene hladnoće u njegovoj ćeliji. Iako je čovjekova put bila tamna, Randall je jasno vidio da nije Iranac. Neznanac mu je rukom pokazao da sjedne ispred stola i Randall je to učinio. Nije bilo teško pogoditi identitet čovjeka koji mu je sjedio nasuprot. Njegov je perzijski bio izvrstan i u skladu s duhom jezika, dokaz mnogih godina provedenih u Iranu, no tragovi njemačkog naglaska bili su primjetni.- Dobra večer, gospodine Randall. Dopustite mi da se predstavim. Zovem se Felix Rascher, no moja okolina zna me kao Izra'ila - anđela smrti. Žao mije što ste tako dugo čekali u neodgovarajućim uvjetima. Nadam se da vam nije previše hladno. Danas sam bio vrlo zaposlem i ovo je uistinu prvi slobodari trenutak koji imam. Vi i vaš prijatelj Masoodi doveli ste nas u veliku nepriliku. Sve mi je to došlo u vrlo nezgodno vrijeme. Imam puno hitnog i važnog posla. No, vi ste taj posao ugrozili i morali smo vas pronaći i doznati koliko vi i vaši gospodari u Washingtonu znate o nama.Žao mi je zbog onog što se dogodilo vašem prijatelju, gospodinu Masoodiju, no tu nisam mogao

ništa učiniti: pitanje vjerskog zakona, nad kojim čak ni ja nemam kontrolu. Već sam dugo s tim ljudima, no njihove običaje još uvijek smatram pomalo čudnima. U nekom pogledu čine mi se krućima, fanatični] ima od moga naroda. Odmetništvo smatraju najvećim grijehom. Okrenuti leđa imamu, kažu, je isto i kao okrenuti leđa Bogu. To se kažnjava smrću. Ne pretvaram se da razumijem, ali se ne miješam.Ne znam što će se dogoditi s ostalim vašim prijateljima. Možda vam još nisu rekli: i oni su ovdje, muškarac i žena. Ovamo su ih prije nekoliko sati doveli ljudi mule Ahmada. Tako smo vas i pronašli. Mula Ahmad je organizirao praćenje djevojke kada je stigla iz New Yorka. Kada smo uvidjeli koliko vas je upleteno, poslana je ekipa da vas sve uhvati. Nažalost, vi niste bili kod kuće. Sada znamo gdje ste bili i što ste radili. U međuvremenu je gospodin Masoodi napravio pogrešku. Rekao je svojoj ženi da će oboje napustiti Iran. Ona je rekla svojim roditeljima da odlaze u inozemstvo, možda zauvijek, i spomenula da njezin muž ima američkog posjetitelja. Njezina je majka to ispričala svojoj sestri. Ne moram vam ni reći koliko su još uvijek djelotvorne obiteljske glasine i usmena predaja u ovoj zemlji. Sestra je član naše grupe, naravno. Mnoge ismailitske obitelji u Iranu imaju barem jednog irshadskog člana. Zahvaljujući priči, zbrojili smo dva i dva i slijedili Masoodija danas u muzej. I, eto nas.Znači, oni su ovdje. Randallov je mozak brzo radio. Morao je dobiti na vremenu, pustiti Raschera da govori, pokušati ga navesti da otkrije njihovo boravište. Po prvi je put progovorio:- Kakva je vaša veza s tim ljudima, gospodine Rascher? Bit ću iskren. Čini mi se suludim da je

njemački znanstvenik, čak nacistički znanstvenik, upleten sa skupinom poput irshadija. Mislim da niste vjernik, iako je sve moguće, pretpostavljam. Sigurno imate svoje razloge.Rascher se nasmijao.- Čini se da puno znate o meni. No, naravno, imate pravo biti iznenađeni. To što sam ovdje, čudan je splet okolnosti. Objasnit ću vam.(Nijemac je govorio punih dvadesetak minuta, gotovo bez prestanka. Očito je imao potrebu govoriti o sebi nekome tko nije Iranac niti musliman i vjerojatno mu se takve prilike često ne ukazuju.- Pitam se kako bih vam to mogao najbolje objasniti. Možda da počnem od razdoblja prije rata. Nesumnjivo ste čuli za ime Josepha Arthura Comte de Gobineaua1. Ah, vidim da jeste. On je, naravno, bio jedan od najvećih francuskih diplomata devetnaestog stoljeća, istovremeno i poznati pisac. Bio je briljantan čovjek, najpozantiji u nekim krugovima po svom doprinosu teoriji rasne nejednakosti i superiornosti arijske rase. Postao je jedno od najvećih nadahnuća kasnije nacističke filozofije. Wagner je bio njegov obožavatelj i upoznao gaje 1876. Na prijelazu stoljeća u Njemačkoj su djelovala brojna Gobineauova društva. Njegove su knjige bile prevedene na njemački i uvelike su se čitale, posebno Essai sur l'Inégalité des Races Humaines, koji smo svi smatrali njegovim remek-djelom. Nitko ne zna je li Fuhrer ikada čitao Gobineaua, ali vrlo vjerojatno jest, barem dio njegovih djela dok je bio u Beču, a vjerojatno je bilo primjeraka u Wagnerovoj biblioteci u Bayreuthu.Ja sam osobno bio član Gobineauovog društva u Berlinu krajem dvadesetih godina dok sam ondje

studirao, nekoliko godina prije nego što sam se pridružio nacističkoj stranci. Naše su Gobineauovo društvo činili uglavnom studenti i profesori s raznih fakulteta. Mnogi su od nas pripadali političkim grupama desnog krila, kao što su Hugenbergova Njemačka nacionalna stranka i Stahlhelm, a nekoliko članova već su bili nacisti. Proučavali smo većinu umjetnikovih djela, no najviše smo se koncentrirali na Essai - to je za nas bio temeljni kamen njegove teorije. Živo se sjećam kakav su efekt njegove teorije ostavile na meni u to vrijeme: »Rasno pitanje dominira nad svim ostalim problemirna u povijesti... nejednakost rasa činjenica je koja može objasniti čitave sudbine naroda.« To je bilo nadahnuto štivo, posebno odlomci koji govore o arijevskoj nadmoći i plemenitosti njemačkog naroda kao najčišćeg predstavnika arijske rase. Boljem čak i od Francuza!No neki moji bliski prijatelji i ja bili smo zbunjeni jednim drugim aspektom Gobineauove rasne teorije. On je vjerovao da će najčišćeg od svih arijevaca pronaći ondje odakle potječu - iz središnje Azije, posebno iz Irana. Naziv »Iran« znači »zemlja Arijevaca« i čisti su Perzijanci najbliži začetnicima rase. Godine 1855. otišao je u Iran, gdje je postao prvi tajnik, a zatim otpravnik poslova u francuskom poslanstvu. Nakon nekoliko godina premješten je, ali se 1862. vratio, zauzevši mjesto francuskog poslanika u Teheranu do sljedeće godine. Zatim se ponovno vratio u Francusku - pomalo razočaran, jer je shvatio da su Iranci pomiješani s drugim rasama, posebno semitskim Arapima. No, vidio je i čitao o mnogim stvarima koje su ga zaintrigirale i ushitile. Dvije godine nakon njegova povratka u

Pariš 1865., objavio je knjigu pod naslovom Religions etphilosophies dansl'Asie centrale. Kada smo moji prijatelji i ja dobili primjerke njemačkog prijevoda tog djela i pročitah ga, bili smo ispunjeni svježim entuzijazmom.Veći dio knjige posvećen je povijesti religijske sljedbe koja se pojavila u Iranu malo prije Gobineauova prvog posjeta toj zemlji. Godine 1844. babiji1, predvođeni mladim vizionarom iz Shiraza, počeli su propovijedati neku vrstu izmijenjenog fundamentalističkog šijizma, a 1848. taj je čovjek objavio daje Mahdi, spasitelj kojeg muslimani iščekuju. Broj se njegovih sljedbenika vrlo brzo povećao i neki su se latili oružja. Izbile su borbe s državom i do vremena Gobineauova povratka u Teheran, oni su bili uništeni. Naravno, čak iako nisu uspjeli, mi smo u cijeloj toj priči o Babu pronašli osobitu inspiraciju. To je bio Nietzscheov nadčovjek, taj Mahdi koji će doći očistiti svijet i donijeti novo doba. Nietzsche govori o »osobito snažnom čovjeku, obdarenom pameću i voljom. Taj će

1 babizam - nauk perzijske šijitske sljedbe što ju je 1844. utemeljio Mirza Ali Mohammed koji se nazvao Bab (»Vrata«). Osuđuje ropstvo, nasilje feudalaca, mnogoženstvo, prosjačenje i uživanje alkohola.

čovjek i elita oko njega postati gospodarima svijeta«. Kasnije smo svi u duhu tih objava doživjeli Fiihrerova proročanstva. Ali, islamska ideja o Mahdiju je također na svoj način bila nadahnjujuća i mi smo bili zaintrigirani zato što je Gobineau u svojoj knjizi posvetio toliko prostora priči o perzijskom super-heroju.

Tada gaje Randall, frustriran i razočaran Rascherovim predavanjem prekinuo.- žao mi je, no ne vidim kakve to ima veze sa stvarima koje se ovdje događaju. Želim znati kako ste vi došli u Iran, kako ste se povezali s ovim ljudima.Rascher je kimnuo, a zatim nastavio gdje je stao, kao da ništa nije čuo.- Ja sam postao nacist u rujnu 1930., nakon izbora za Reich-stag u kojima je stranka postala druga po veličini u Njemačkoj. 1931. naša je Auslandsorganization u Hamburgu počela osnivati manje ogranke na Istoku. Najprije su se koncentrirali na Daleki istok, ali već se od početka Iran smatrao važnim, uglavnom zbog svog strateškog položaja. U to je vrijeme ondje bilo mnogo Nijemaca - stara Junkersova zrakoplovna koncesija ustupljena je Lufthansi i postala linija Berlin-Kabul preko Teherana, gradilo se brodogradilište i suhi dok u Bandar-Pahlaviju i, naravno, nacionalna željeznička mreža. Šah Reza bio je vrlo pronjemački orijentiran. Dok sam radio u Teheranu, 1937. godine sreo sam neke od svojih starih prijatelja iz Gobineauovog društva. Tada smo već svi bili nacisti i oduševljeni idejom širenja Reicha. Netko je spomenuo naše nekadašnje zanimanje za babizam iz Gobineauove knjige i mi smo nastavili sa širenjem nacističkih ideja u Iranu, ne samo među njemačkom populacijom, već i među domaćim stanovništvom ili barem rasno čistim Irancima. Možda smo čak mogli pronaći neke preživjele babiste i dobiti njihovu podršku. Trojica nas odlučili smo otići u Iran s tim ciljem i nakon razgovora sa Auslandsorganization dogovoreno je da otputujemo. Osim korisnog

povećanja broja lokalnih simpatizera, Abvvehr je mislio da ćemo obaviti poneki špijunski posao.Ostali smo u Iranu dvije godine, uglavnom u Teheranu iIsfahanu. Godine 1938. pomogao sam u osnivanju nacističkog ogranka u Isfahanu, gdje je živjelo sedamdesetak njemačkih tehničara. No, sve sam to vrijeme slijedio Gobineauove ideje. Raspitivao sam se za babiste, ali sam doznao da su nestali. No, početkom 1939. bio sam u Kermanu na susretu s nekim njemačkim inženjerima i tada sam upoznao vođu irshadija. Čovjek koji nas je upoznao bio je član Auslandsorganization koji je proveo neko vrijeme u Hong Kongu i sprijateljio se s nekim irshadijskim obiteljima i od njih dobio savjet da nacistički ogranak stupi u vezu s imamom.Malo sam znao o ismailitima čitajući Gobineauova djela i iznenadio sam se saznavši da oni još postoje u Iranu. Nekoliko sam mjeseci proveo u Kermanu i sprijateljio se s imamom: činilo se da mu se sviđaju mnoge naše ideje. Privlačila ga je ideja o univerzalnom Reichu i smatrao je Fuhrerova razmišljanja kongenijalnim.Ponovno je Randall prekinuo Nijemca.Znači, vi ste ostali i preobratili ga nacističkoj filozofiji! Pretpostavljam da ćete mi reći kako je sve ovo ludost o kojoj je Himmler godinama sanjao. Zar uistinu mislite da ću u to povjerovati?Ne, naravno. Nisam ostao u Iranu, ne tada. S izbijanjem rata 1939. moja nazočnost u Njemačkoj postala je neizbježna - istraživanja u vezi s raketama bila su od posebne važnosti. Poslije rata neko sam se vrijeme krio u Njemačkoj dok mi NERO, nacistička organizacija za bijeg i naseljavanje, nije pomogla. Vjerojatno znate da je znanstvenike iz Peenemundea i drugih mjesta prihvatila

egipatska vlada i kasnije naplatila uslugu angažirajući ih za rad na egipatskim projektilima, s ciljem da unište Židove koji su preuzeli kontrolu nad Palestinom. Tri sam godine proveo u Kairu i dobro upoznao tamošnju iransku populaciju. Razgovarajući s njima, shvatio sam da Iran nudi neobične mogućnosti za naš cilj u poslijeratnom razdoblju. Šah Reza bio je toliko sklon Njemačkoj da su Britanci i Rusi 1941. napali njegovu zemlju i svrgnuli ga. Njihova je nazočnost izazvala ogorčenje - napokon, Britanija i Rusija bile su od devetnaestog stoljeća tradicionalni neprijatelji Irana. A postojao je i inspirativni primjer pronacističkog režima Rashida Alija u Iraku. Bilo je nacističkih simpatizera u cijeloj zemlji, iako su iranski pokušaji da organiziraju fašistički pokret bili potpuno neprikladni. No, naš je najbolji agent u Iranu, čovjek miješanog podrijetla, Ruhi Schneider, uspio osnovati male ćelije pronacistički orijentiranih Iranaca u raznim dijelovima zemlje. O svemu sam tome razgovarao sa svojim vezama iz NERO-a i oni su se složili da bi neke od tih ćelija, ako ih budemo mogli reaktivirati, mogle biti korisne za našu organizaciju, korisne za nastojanje da se uništi Izrael. Odlučeno je da još jednom odem u Iran i 1952. sam otputovao iz Kaira.Otprilike mjesec dana nakon mog povratka u ovu zemlju, otputovao sam u Kerman i obnovio vezu s imamom Hasanom. On je bio užasnut sudbinom Njemačke. Poput većine muslimana, mrzio je Židove i nije volio kukavice koji su vodili lakrdijaške sudske farse u Niirnbergu ili kriminalce koji su dali Palestinu cionistima. Ali, nije bio poput ostalih muslimana. Imao je širu viziju, nešto što me podsjetilo na Fuhrera. Sanjao je o

podčinjavanju ne samo Židova, već svijeta. Njegov je cilj bio džihad, sveti rat, i uspostavljanje neke vrste islamskog Reicha. Naravno, sve je to bilo pomiješano s najbeznadnijim religioznim, besmislenim proročanstvima o Mahdiju, knjigom nazvanom Kitab al-irshad, i sličnim trivijalnostima. No, ja sam u njegovim riječima osjetio nadu u osvetu. Ne samo protiv Židova, nego protiv svakoga tko je bio odgovoran za naš poraz.A tko je to bio? - planuo je Randall. - Zar vas rat nije ničemu naučio? Zar niste shvatili da ne možete pobijediti, da ćemo vas ponovno poraziti, da ćemo vas uvijek pobjeđivati?Ne, naprotiv, moj mladi prijatelju, rat je naše neprijatelje porazio koliko i nas. I kada sam razmislio o svemu, vidio sam put ka našoj konačnoj pobjedi.Sve je to tada bilo neodređeno, no znam da je sljedba imala novca i sredstava za znatnija djela. Znam da su obitelji u Hong Kongu bile u bliskom kontaktu s tamošnjom nacističkom organizacijom i bili su spremni surađivati s neonacističkim skupinama u Europi radi prodaje heroina koji su slali u inozemstvo. Razgovarao sam o svojim idejama s nekim kolegama koje je NERO poslao u Iran nakon mene i složili smo se da trebamo ostati i pomoći imamu. Godinama smo sljedbu savjetovali oko priprema za džihad. Ne mislim reći da su sve ideje došle od nas. Imam Hasan je sjajan čovjek, kao i mnogi njegovi sljedbenici, no mi smo bili zaduženi da njegove ideje provedemo u djelo na najbolji mogući način. Počeli smo podučavati neke od njegovih mladih sljedbenika za inženjere, tehničare i, poslije, znanstvenike. Potkraj šezdesetih, počeli smo projektiranje tajne baze blizu Kermana. U toj je fazi naš projekt bio

izuzetno dugotrajan - nitko od nas nije očekivao da će doživjeti njegovu realizaciju. Naš je plan bio konstruiranje određenog broja nuklearnih naprava koje bismo usmjerili prema važnim gradovima - New York, Jeruzalem, Moskvu, London. Njihova detonacija rezultirala bi holokaustom, općim uništenjem. U isto smo vrijeme počeli koristiti dio baze kao kamp za obuku male vojske mladih irshadijskih muškaraca i žena. Početkom sedamdesetih počeli smo ozbiljno kupovati oružje i nabavili smo pravi arsenal koji bi se rabio u džihadu. No, bio bi koristan i za obranu baze ili druge aktivnosti - a pritom mislim na događaje u Meki.

No, sredinom sedamdesetih neki su događaji nagnali imama da razmisli o prolongiranju planova za cijelo desetljeće. Krajem šezdesetih, kao što znate, Nixon i Kissinger formulirali su takozvanu »Nixonovu doktrinu« - umjesto postrojbi, oružje za narode prijatelje Amerike, da sami organiziraju svoju obranu. Godine 1971. američka trgovačka bilanca s inozemstvom bila je u deficitu - prvi put od 1893.; bilo je pritisaka da se poveća prodaja oružja radi uspostavljanja ravnoteže trgovinske bilance. U svibnju 1972. Nixon i Kissinger složili su se da Iranu prodaju konvencionalno oružje koje je tražio i stoga su Iranci postali najveći pojedinačni kupci američkog oružja na svijetu. Gotovo je polovica od cjelokupne Pentagonove prodaje oružja 1974. išla u Iran. Šah je kupovao svaku moguću vrstu konvencionalnog oružja, uključujući mlazne borbene avione, helikoptere i projektile zrak-zemlja. Manje je poznata, ali jednako važna činjenica da je od 1973. Amerika počela tajno prevoziti uran u

Iran. Cilj je bio da se u ovoj zemlji osigura zaliha Azijskog atomskog materijala za uporabu u slučaju da Sjedinjene Države požele sagraditi ovdje nuklearni arsenal. Velik dio konvencionalnog oružja koje su prodali Irancima može bez problema biti modificirano tako da nosi nuklearne bojne glave. Imam Hasan je 1974. platio velik iznos novca jednom iranskom generalu, Bavanpuru. General je bio djelomice odgovoran za skladištenje urana i tijekom nekoliko mjeseci uspio je izvući oko deset kilograma urana 235 i trideset kilograma urana 238 iz spremišta u podrumu blizu Shiraza. Prebacili smo uran - pažljivo pakiran u male, odvojene kontejnere kako bismo izbjegli opasnost da dosegne kritičnu masu - u naš istraživački kompleks. Iste smo godine dobili nove količine urana iz izvora u Zapadnoj Njemačkoj. Taje pošiljka bila dio one poslane brodom u južnu Afriku - prilično tajno, naravno. Iz Durbana naš je udio poslan članovima sekte u istočnoj Africi, a zatim preko Jemena do Bahreina i Irana.Randall je gledao starca, a u njemu je užas rastao sa svakim novim otkrićem. Nijemac je bio brbljav i hvalisav, no Randall je znao da neće sve otkriti, da će konačnu istinu zatajiti.- Nekako u isto vrijeme, NERO nas je povezao s nekolicinom ljudi koji su osnovali DRASAG, koji je postavio svoje operativne baze u Ugandi. Nakon preliminarnih razgovora, sklopili smo dogovor. DRASAG će nam dopremiti određeni broj raketa spakiranih kao građevinska oprema. Moja će ih ekipa preurediti i dotjerati za naše namjere. Iako smo imali ozbiljan problem zbog nemogućnosti testiranja raketa, članovi naše ekipe su posjetili Ugandu, gdje je DRASAG mogao testirati bazne projektile. Do tada je naš plan bio već uvelike

izmijenjen. Oružje smo namjeravali uporabiti za uništenje svih glavnih naftnih postrojenja u Zaljevu. Napravili smo nekoliko nuklearnih naprava koristeći uran. To su male naprave, no odgovaraju svojoj svrsi. Nuklearna će naprava s pet kilograma urana 235 izazvati eksploziju od otprilike dvadeset kilotona. To je dovoljno da uzrokuje ozbiljna oštećenja u promjeru širem od dva kilometra.Imam Hasan 1975. je prilično neovisno počeo slati naša pisma, proglasivši se duhovnim vođom ismailita širom svijeta.Zatim je, kao što znate, 1977. počeo proricati skori dolazak Mahdija. Rekao sam mu da je sve to malo prerano, da moramo učiniti brojne promjene kako bi naše rakete mogle stići na odredišta. Uspjeli smo povećati domet osnovne DRASAG-ove rakete na oko četiri stotine milja - no neki su naši ciljevi bili udaljeni oko šesto milja.Sada je imam već bio uvjeren u istinitost proročanstava iz svoje knjige. Rekao je da je na hodočašću zimi 1976. u Meki pronašao čovjeka koji će biti Mahdi. Tvrdio je da će se Mahdi pojaviti početkom novog islamskog stoljeća i ništa što učinim ja ili bilo tko drugi neće spriječiti njegov dolazak. Dogurali smo domet na pet stotina milja, no još je nedostajalo da bismo dostigli važne mete. Međutim, imam je sam sve planirao svojevoljno i prošlogodišnja mu je iranska revolucija upravo išla na ruku. Planirao je destabilizirati svjetsku ravnotežu straha, rezultat trke u naoružanju između Amerikanaca i Sovjeta, počinivši atentat na predsjednika Čartera u Washingtonu onog istog dana kada bi se Mahdi pojavio u Meki. Vjerovao je da će, jednom kada se to dogodi, islamske zemlje napasti Ameriku, a

zatim bismo mi upotrijebili naše nuklearne rakete prema nekoliko odabranih ciljeva s namjerom da zaoštrimo situaciju do potpunog nuklearnog konflikta.Kao što znate, stvari se nisu odvijale prema planu. No, to je daleko od kraja priče. Imam vjeruje daje Mahdi još živ i čeka znak da se vrati. Međunarodni su odnosi vrlo nestabilni. Rat svakog časa može izbiti na svjetskoj razini, čak i bez naše intervencije. No, mi se namjeravamo umiješati. U ovom trenutku pripremamo četiri rakete; jedna je usmjerena na Teheran, druga na rafineriju nafte u Abadanu, treća na grad Herat u Afganistanu, a četvrta na američku flotu u Omanskom zaljevu. Moja ekipa obavlja završne pokuse za lansiranje krajem mjeseca. Još treba izgladiti neke probleme, no trebali bismo biti spremni za otprilike tjedan dana. Imam je odredio datum i ništa ga na svijetu neće spriječiti da rakete lansira kao što je planirao.

47. poglavlje

31. prosinca 1979.

Randall je zapanjeno sjedio. Suočio se s bivšim nacistom koji je planirao uništiti svijet uz pomoć perzijske vjerske sljedbe i njenog sna o mileniju, o novom dobu sreće i blagostanja. Njegov se cijeli svijet okrenuo naglavce i pitao se je li možda pod utjecajem nekog čudnog lijeka. Možda su ipak istinite al-Shabbakove priče o uzimanju hašiša.

No, u jedno je bio siguran. Neće ga ostaviti na životu nakon svega što je čuo.- Što vi imate od svega toga? - konačno je upitao Raschera. Nacist se namrštio i zamišljeno pogledao Randalla.- Meni će biti vrlo teško objasniti, a vama još teže shvatiti. Vi niste Nijemac koji je živio u Trećem Reichu, posvećen Ftihreru, gorljivi pristaša vizije novoga poretka kojim će vladajuća arijevska rasa uvesti red i civilizaciju u svijet koji je u kaosu i boli. Vi niste neprekidno radili, kao što sam ja, da biste ostvarili svoj san, podarili bit viziji onog jedinstvenog čovjeka koji je bolje od nas znao značenje našeg sna i naše misije. Vi niste vidjeli uništenje te vizije, Njemačku u ruševinama, podijeljenu, a njezin narod porobljen. Kada sam se vratio u Iran, osjećao sam gorčinu i mržnju prema ljudima koji su okrutno uništili sve u što sam nekoć vjerovao, ali je najjači bio osjećaj poraza i demoralizacije. Ne možete zamisliti kroz kakvu sam agoniju prolazio. Bio sam nemoćan da uzvratim udarac, bespomoćan za osvetu. Godinama sam njegovao te osjećaje, ne videći nadu, nikakav način na koji bih ponovno mogao služiti viziji. I onda sam razgovarao s imamom Hasanom i spoznao njegovu ideju. Nisam je mogao s njim podijeliti, barem ne vjerske elemente - Mahdijev dolazak i pobjedu islama. No, zbog Gobineaua sam to mogao shvatiti. U toj sam viziji vidio oružje osvete, možda čak i način takve promjene svijeta koja će ponovno omogućiti stvaranje njemačkog Reicha. Uz Amerikance, Britance, Francuze i Ruse oslabljene nuklearnim ratom, za obračun bi ostala samo šačica Arapa, Indijaca i ostale sirotinje. Čine li vam ova objašnjenja jasnijim moj stav?

Randall je osjetio da bi se bilo beskorisno raspravljati, pokušati objasniti da bi Zapadna Njemačka bila među prvim zemljama uništenim nuklearnim ratom, da nikakav Reich neće nikada više moći nastati na ruševinama svijeta uništenog strašnim oružjem.- Zašto mi sve to govorite? - pitao je. Rascher se nasmiješio.Doista ne znam. Pretpostavljam zbog taštine. Mi starci jako patimo od taštine. Ne postoji nitko drugi kome mogu reći, nitko s kim mogu razgovarati o osveti. Oni koji su došli nakon mene su mrtvi, sam sam među ovim ljudima. Recimo da ste vi ovdje kao predstavnik svih onih koji su mislili da su pobijedili, koji su vjerovali daje Hitlerov Reich uništen kada je on sam sebi oduzeo život u bunkeru ispod berlinskog ureda kancelara.Sada kada ste mi to ispričali, što ćete učiniti sa mnom?Nisam vas pozvao ovamo samo da vam to ispričam. To je, kao što sam rekao, bila stvar moje osobne taštine. Postoji mnogo ozbiljniji razlog zbog kojeg ste ovdje večeras. Želimo znati koliko vaši ljudi znaju o nama; što su oni sami doznali i što ste im vi od tada uspjeli reći. Želimo znati koje korake planira poduzeti vaša vlada, tako da, ako bude potrebno, možemo uvjeriti imama da promijeni datum lansiranja raketa.Randall je polagano odmahnuo glavom.- Vrlo ste naivni ako mislite da ću vam išta reći. Znamo mnogo - više nego što mislite. No, prepustit ću vama da to doznate na mnogo teži način.-Naprotiv, prijatelju, upravo vi ćete nam to reći na teži način. Nisam baš siguran da ćete sve reći svojevoljno. Ja i neki moji prijatelji večeras smo

se pripremali za vas. Moram vas podsjetiti da ste U Iranu, u zemlji s najneugodnijom reputacijom inventivnosti mučionica. U ovoj zemlji postoji tradicija okrutnosti. Siguran sam da ste čitali o podvizima vladara Il-Khanida i Sefevida. I sigurno znate daje aga Mohammad Shah, osnivač dinastije Qajar-jedan od najvećih sadista u povijesti. Mnogo smo naučili iz njihovih metoda: okrutne su i podrazumijevaju odsijecanje udova ili dijelova udova, no izuzetno su učinkovite. Na primjer - sa stola je uzeo tanki metalni štap - sve do prošlog stoljeća bilo je uobičajeno oslijepiti svog političkog rivala probadajući mu očne jabučice užarenom žicom poput ove. I nedavno ugasla Pahlavijeva dinastija dala je poseban doprinos toj umjetnosti svojom tajnom policijom, SAVAK-om. Behruz, stražar koji stoji upravo iza vas, bio je njen vrlo aktivan član i nije izgubio taj dar. I ja znam neke trikove, koje sam naučio od brata u Dachauu za vrijeme rata. Biti izložen intenzivnoj hladnoći, kao što ste vi bili, jedna je od njegovih tehnika. Najučinkovitija.Zapravo mislim da bismo mogli nastaviti kao što smo činili do sada. Vratit ćemo vas u ćeliju. Žao mi je što vam ne možemo omogućiti grijanje prostorije niti vam ponuditi hranu. Nema sumnje da će vas to iskustvo potaknuti da ujutro budete neobično skloniji suradnji. Možete se utješiti mišlju da niste potpuno sami. Vaši prijatelji, gospodin Rastgu i gospođica Ahmadi, neće biti daleko. Oni su, kao i vi, proveli već nekoliko sati u prilično neugodnim uvjetima. Siguran sam da će nam sutra biti od mnogo veće pomoći. Prekrasno je to što ekstremna hladnoća može učiniti. Znate li da su mnogi od zatočenika mog brata nakon nekog

vremena bili voljni za njega sve učiniti? Njihova je potpuna predanost bila dirljiva.Randall je brzo mislio. Malo se zagrijao u Rascherovom uredu i osjećao se ponovno sposobnim za razmišljanje. Ako ga sada vrate u ledeno hladnu ćeliju da tamo provede još jednu ružnu noć, a hladnoća i prijetnja daljnjeg mučenja otjeraju i pomisao na san, do jutra će izgubiti svaku nadu u ozbiljan pokušaj bijega. Mora to učiniti sada ili nikada.Dok je ustajao, desnim je nožnim palcem zakvačio kabel stolne svjetiljke, koja je pala na pod. Soba je utonula u mrak. Odmjerivši prije udaljenost, Randall se baci preko stola na Raschera, oborivši ga na tlo zajedno sa stolicom. Čuvar se bojao pucati da ne pogodi Nijemca. Randall nije čekao. Brzo je pronašao Rascherovu stolicu, izvukao je dok je starac ležao ječeći i bacio je u prozor, slabo vidljiv u tami. Čuo se glasan tresak kad je stolica razbila staklo;Randall je zgrabio Raschera i podigao ga na noge.- Van! Požurite! - vikao je gurajući ga prema nepravilnom otvoru. Čuli su se koraci dok su čuvari trčali hodnikom. Rascher se počeo otimati. Zbunjeni je čuvar u dnu sobe razabrao njegov lik, no mislio je da se radi o Randallu. Automat je zaštektao i Rascherje pao.Randall je gledao u bljesak strojnice i razaznao Behruza. Dok su čuvari prispjeli do vrata, on je skočio na čovjeka u sobi, oborivši ga na pod. Vrata su se otvorila i ušao je prvi čuvar s puškom spremnom za paljbu, jasno vidljiv na svjetlu koje je dopiralo iz prolaza. Randall je već držao Behruzovo oružje, samo ga je trebao podići i pucati. Kad je prvi čuvar pao, Randall uperi strojnicu prema vratima. Ponovno je zapucao, a

iverje je letjelo na sve strane; dvojica čuvara koja su nahrupila iza prvog, pala su na pod. Slijeva su se začuli koraci. Izjurivši na hodnik, Randall je gađao u svjetlo i ponovno sve utone u mrak.Tiho se udaljavajući od nadirućih koraka, Randall se uputi prema ćeliji. Iza sebe je čuo kako ljudi jure u sobu iz koje je izašao. Umakao im je iz vidokruga i došao do križanja. Zastao je. Ima samo nekoliko sekundi da pronađe Fereshteh i Sirusa. Ovo će mjesto uskoro vrvjeli od naoružanih ljudi. Zakoračivši u slabo osvijetljen hodnik, s pripravnom strojnicom, brzo se osvrnuo lijevo i desno. Koliko je znao, osim ćelije u kojoj je on boravio, nije bilo drugih prostorija.Iznenada je sa svoje lijeve strane začuo glas.- Chi-e? Chi mishe? Što se događa?Zatim se iz neke rupe u hodniku pojavio muškarac. Uzdahnuo je vidjevši Randalla i posegnuo za puškom što mu je visjela preko ramena. No, Amerikanac je već naciljao ravno u prsa, rukom na ustima pokazujući muškarcu da šuti. Čovjek je spustio ruku i nervozno stao dok mu se Randall približavao. U hodniku iz kojeg je Randall upravo izašao čuli su se krici i zvuk koraka koji su pristizali. Brzo je Randall zgrabio čuvara, gurnuvši ga u udubljenje u zidu koje je skrivalo vrata.- Ključ? Gdje je? - prijeteći je prošaptao Randall. Čovjekova se ruka spustila do pojasa i otkopčala malu alku sa šest ključeva. Pipajući, pronašao je pravi.- Otvori vrata! - Randall je čuo da koraci odlaze u suprotnom smjeru, ali je znao da će se vratiti.

Vrata su se otvorila i Randall je ugurao čuvara. Sirus Rastgu čučao je u kutu, čvrsto pripijajući ruke uz tijelo u uzaludnom pokušaju da se zagrije. Nije vidio Fereshteh.- Sirus! - zazvao je Randall.Izraelčeve su se oči otvorile. Vidio je Randalla i čuvara, u trenutku shvatio situaciju i pokušao se nasmiješiti.Možeš li se pomaknuti, Siruse? - pitao je Randall.Da... mislim da mogu. Moje je tijelo ukočeno, ali ću se ugrijati.Gdje je Fereshteh? Moramo je pronaći.Odveli su je negdje drugdje, Peter. Mula koji nas je doveo ovamo rekao je da ona ne zna ništa važno i da nema smisla držati je ovdje. Vratio se prije otprilike sat vremena rekavši daje za nju uredio nešto drugo i da treba poći s njim. Nije rekao kamo.Randall se okrenuo prema stražaru, držeći oružje upereno u njegov trbuh s prstom na okidaču.Kamo su ju odveli? - grubo je upitao tonom koji je upozoravao da neće ponavljati pitanje.Ne znam, jenabe. Mula Ahmad je rekao da djevojku vodi u Teheran, ali ne znam kamo. Ima mnogo mjesta u Teheranu, jenabe. Životom se kunem...Gdje smo sada? - pitao je Randall, a njegova je nervoza rasla kako su glasovi vani postajali jači.Jenabe"?Ova kuća! Gdje je?Blizu Shahbada. Selo je udaljeno dvije milje.U kojem smjeru?Nalijevo, jenabe. Krenite cestom nalijevo.Shahabad je mjesto sjeveroistočno od Teherana. Ako uspiju stići do naselja, još postoji šansa. No, morat će ići pješice. Svaki pokušaj odlaska automobilom ili kombijem odmah će biti otkriven.

Randall je pomakao strojnicu samo nekoliko centimetara. To je bilo dovoljno da stražar shvati znak.Postoji li stražnji izlaz odavde? - upitao je Randall uplašenog čuvara. Čovjek je kimnuo, želeći mu udovoljiti i jedva čekajući da Amerikanac ode.Odvedi nas ondje. Zatim nas povedi u Shahabad. Nemoj ni pomišljati krenuti u pogrešnom smjeru. Ako ne budemo u selu nakon što prijeđemo dvije milje, tvoj će kratki život završiti. Siruse, uzmi njegovu pušku.Izraelac je ustao, bolno pomičući zgrčene udove. Pričekali su zatišje u vici stoje dopirala izvana te oprezno izašli u hodnik predvođeni Randallom. Čuvar je pokazao lijevo i krenuli su polaganim korakom. Potjera je odmaknula na drugu stranu kuće. Očito su čuvari mislili da je Randall pobjegao kroz razbijeni prozor Rascherove sobe. Hodnik je vodio u kratak prolaz na čijem su kraju bila neobojena drvena vrata. Čuvar zatraži ključeve koje je dao Randallu i jednim otključa bravu. Zakoračili su u tamnu i ledenu noć. S desne je strane dopirala jeka glasnih povika i koraka. Čuvar ponovno da znak i krenuli su naprijed, vodeći brigu da izazovu što manje buke.Dok su napredovali u tamu, Randall se osvrnuo i vidio bljeskanje svjetala. Do njegovih je ušiju dopro zvuk automobilskih motora: brujali su cestom u potrazi za njima. Nije imao pojma koliko je ljudi bilo u kući s Rascherom i hoće li se uskoro sjetiti poslati ophodnje van, na polja oko kuće.Njihove su se oči već privikle na tamu koja ih je obavijala i mogli su razabrati glavna obilježja terena kojim su išli. Oko njih je bila samo tišina i Randall je bio sve uvjereniji da su ih njihovi tragači izgubili. Tlo pod njihovim nogama postupno

postajalo je neravno i strmo. Na mjestima je snijeg bio dubok, a tlo nesigurno. Rastgu je dva puta ružno pao pa je hodao polaganije, povremeno koristeći pušku kao oslonac. Ledena se hladnoća počela uvlačiti u Randallove kosti i nadao se da će Rastgu uspjeti.Nakon više od sat vremena Randall je počeo gubiti nadu da će stići u Shahabad. Je li ih čuvar namjerno vodio pogrešnim putem ili je i sam bio izgubljen kao i oni? Rastgu je slabio iz minute u minutu i Randall pomisli da neće moći još dugo hodati. Ako budu prisiljeni stati i provesti noć bez krova nad glavom, do jutra ćeIzraelac umrijeti. Ako temperatura nastavi padati, svi će umrijeti.Iznenada se pojavi svjetlo. Na trenutak ništa, a zatim ponovno: kao da zlato lebdi u tami. Oprezno su se uputili prema svjetlu. Nakon petnaestak su minuta razaznali obrise seljačke kolibice.- To je selo - prošaptao je irshadi. - To je Hadži-agina koliba. Poznajem ga, on nam prodaje jogurt.Ima li kombi? - upitao je Randall.Ne, ali njegov susjed Ali ima volex.Dobro. Probudimo Alija.Prošli su pokraj Hadži-agine kolibe i uskoro su se u tami počeli nazirati obrisi drugih nastambi. »Selo« je bilo skupina koliba, tek s jednom ili dvije starije zgrade, solidnije građene. Bez poteškoća su pronašli Alijevu kolibu i lagano pokucali na vrata. Aliju je trebala minuta da ih otvori, mrmljajući i psujući dok nije vidio dvojicu naoružanih muškaraca.Nije bilo vremena za gubljenje.

- Želimo tvoj kombi - rekao je Randall. - Gdje su ključevi? Uplašeni je seljak ispružio ruku do kuke pokraj dovratnika iskinuo zahrđali kolut žice s dva crna ključa. Drhtavom ih rukom preda Randallu.Dječji je glas zazvao iz kolibe.- Chi-e baba? Tarsidam.- Ništa. - Alijev je glas bio smirujući. - Ne boj se. Vrati se u krevet.Randall uzme ključeve, a zatim posegne u džep hlača i izvadi snop novčanica. Kada su ga uhitili, uzeli su mu samo pištolj; novac nisu dirali.- Evo - rekao j e pruživši Aliju novac. - Ne želimo ukrasti tvoj kombi. No, jako nam je potreban. Uzmi novac i kupi novi.Seljak je šutke stavio novac u džep i kimnuo. Bilo je dovoljno novca da kupi dobar rabljeni kombi, bolji od ovoga koji je imao. Randall se okrenuo irshadiju.- Ostavljam te ovdje s Alijem. Mislim da ti se neće isplatiti dizati uzbunu. Ne do jutra.Čuvar je izgledao nesigurno i zbunjeno.- Ne brini. Ne mogu dići uzbunu. Ne mogu se onamo vratiti.Zašto ne?Ubit će me ako se vratim. Trebao sam vikati i pustiti te da me ubiješ kada sam te opazio. Oni ne opraštaju pogreške, ali ni nedostatak hrabrosti. Ostat ću ovdje s Alijem dok ne bude sigurno.Randall je kimnuo. Morao je krenuti, Rastgu je drhtao i mogao se svaki čas srušiti. Ali gaje pogledao i bez riječi otišao u kolibu, vrativši se noseći jaknu podstavljenu ovčjim krznom. Pružio ju je Rastguu. Izraelac se nasmiješio u znak zahvalnosti, preslab da bi mogao govoriti. Randall

je stisnuo Alijevu ruku, a zatim se okrenuo i pomogao Rastguu da dođe do kombija.* * *

Telefon je zazvonio.Da, ovdje Howard Straker.Ovdje Složene operacije, gospodine. Izgubili smo ga.Što? Kako?Mislimo daje otet, sir. Naš je čovjek pronašao gdje je boravio, kuću u mjestu Darband. Ondje nije bilo nikoga, a nađeni su znakovi borbe. Naš agent misli daje i djevojka bila Ondje, gospodine, kao i još jedan neidentificirani muškarac.-Tko gaje oteo?Još ne znamo, sir. Ima puno...Želite reći da je Randall u rukama policije ili Garde ili SAVAMA-e? To želite reći?-Moguće je, gospodine. S druge strane...Ne želim znati ništa s druge strane. Želim pronaći Randalla. Može li ga vaš čovjek pronaći?Mislim da može, sir.Nemoj misliti. Uspostavi vezu i naredi potragu. Ako treba novca, reci da ćemo mu poslati. I reci mu - nema više pogrešaka.Straker je prekinuo vezu i birao kratko, interni broj.- Sir? Ovdje Straker. Loše vijesti. Izgubili su Randalla, možda je u neprijateljskim rukama. Trebam ovlasti za stvaranje cover-story, sir. Da, sir. Hvala. Večeras ću vam se ponovno javiti.

48. poglavlje

TEHERAN/KERMANUtorak, 1. siječnja-subota, 5. siječnja 1980.

U utorak se Rastgu odmarao u kući u Majdiyyeu. Hrana, toplina i san bili su sve što je trebao. Navečer je ispričao Randallu o napadu na kuću u Darbandu i njihovom uhićenju. Nije imao mnogo toga reći. Šest muškaraca pristiglo je u dva džipa, predvođeni sedmim čovjekom u crnoj odjeći, mula Ahmadom.Sjećam ga se, Peter - rekao je Rastgu. - On je bio vođa grupe koju smo otkrili u zurkhaneu, onaj koji je pobjegao.Da, znam. Fereshteh gaje vidjela u New Yorku. Mislim da je on odgovoran za al-Shidyaqovu smrt. Doznao si tko je on? Masoodi je za njega samo čuo, on je u sekti neka vrsta legende. Zlokobne legende.-Ne. Rekao je vrlo malo. No, primijetio sam da njegovi ljudi prema njemu osjećaju veliko strahopoštovanje. On je šutljiv, no kada govori, svi slušaju. Odveli su nas u neku kuću u gradu i ondje nas ostavili cijelo jutro. Ne znam gdje je to bilo, imali smo povez preko očiju. Neko smo se vrijeme vozili, no mogli smo se dugo voziti naokolo do nekog mjesta koje je prilično blizu. Međutim, siguran sam da je u gradu; čuo sam promet. Nisam vidio mulu Ahmada ponovno dok nas nije došao odvesti na ono mjesto blizu Shahabada.-Vjerojatno je mene tražio. Stoje s Fereshteh, Siruse? Što se s njom dogodilo?Cijeli je dan Randall pokušavao uvjeriti sam sebe da mora zaboraviti Fereshteh, da se mora usredotočiti na pronalaženje i uništavanje glavne

irshadijske baze. No, njegove su se misli stalno vraćale na djevojku. Nije mogao stvoriti jasnu sliku njena lika. Nemogućnost daje vidi samo gaje zabrinula i uznemirila. Bojao se daje mrtva, a taj je strah bivao sve jači zbog spoznaje da bi za nju možda bilo bolje da jest mrtva. Rastgu je odmahnuo glavom.- Ne znam, Peter. Bila je sa mnom u kući u Teheranu i nakon sat vremena na nekom drugom mjestu. Mula Ahmad ju je ponovno nekuda odveo. Tada sam je posljednji put vidio.Randall je želio reći: »Pustimo sve i potražimo je.« Smatrao se odgovornim. Spasio ju je u New Yorku da bi je uvukao još dublje u ovu noćnu moru. No, znao je daje beskorisno. Osjećao je da se sve brzo odvija, da su stvari izmakle kontroli i da će krizni trenutak uskoro doći, sutra ili možda prekosutra. Irshadiji su znali da je on u Teheranu i mogli bi prisiliti Fereshteh da otkrije ono malo što zna o njegovim planovima.U njegovoj su glavi poput udaraca bubnja neprekidno odzvanjale riječi »Dan Povratka«. Što je više o njima mislio, bio je sve sigurniji da se odnose na određeni datum, no nije znao kako bi odredio ili doznao taj datum. Podsvjesno je znao kada će to biti, da će biti uskoro, vrlo uskoro. Nije se mogao osloboditi straha da bi sada, kada je pobjegao znajući sve, oni mogli prijevremeno lansirati projektile. Želio je ostati u Teheranu i potražiti Fereshteh, no znao je da mora krenuti na jug, u Kerman, pronaći bazu u kojoj se pripremaju projektili. Ako nakon toga još bude živ i ako nju nisu ubili, pronaći će Fereshteh.- Siruse - rekao je - mislim da nam nije preostalo mnogo vremena. Moramo ići u Kerman.

Rascher mi je rekao da grade projektile s nuklearnim glavama.Znam, Peter.Ne razumijem. Tek sam sinoć to čuo.- Prije nego što su nas oteli u Darbandu, primio sam još jedno izvješće iz Jeruzalema. Nisam ga imao vremena prevesti. Naši su znanstvenici u Haifa Techniconu napravili privremenu analizu tehničkih dokumenata koje smo im poslali, onih pronađenih u Muftizadehovom stanu. Nisu mogli dati iscrpan komentar, ali su se složili da su ti dokumenti bili specifikacija, nešto poput »sho-ping-popisa« za dijelove od kojih se može izgraditi mala nukleama naprava. Očito grade barem dvije slične jedinice - jednu s uranom 235, a drugu s uranom 238. Bit će mali, no vrlo snažni -posebno model 235. Čini se kao da kompletne produkte nastoje adaptirati u male nuklearne bojne glave. Ovisno o raznim čimbenicima, mogli bi konstruirati tri do pet bojnih glava i sam Bog zna jesu li neke već prije proizveli. Znači da Rascher nije blefirao.- Dakle, riješeno je - rekao je Randall. - Sutra krećemo u Kerman.

Te je noći Randall loše spavao. Odluka da otputuje u Kerman i zanemari Fereshteh, ponovno je izazvala noćnu moru.Bio je u Hueu kada je počela Tet-ofenziva. Bilo je hladno, bez sunca, a kiša je neprekidno padala. Randallov je vod među prvima ušao u Citadelu. Tri dana poslije, vijetkongovci još nisu popuštali, a broj američkih žrtava je rastao. Pred suton trećeg dana, šest ljudi bilo je prikovano snajperskom vatrom ispod zapadnog zida i Randall je bio zadužen da zapovijeda malom spasilačkom jedinicom

koja je trebala pokrivati, štititi njihovo povlačenje.Na polovici puta do zida, iza njihovih leđa pala je granata, ubivši dvojicu i teško ranivši trećega člana spasilačkog voda. Treći je čovjek bio Bob Riley, Randallov najbolji prijatelj u vojsci. Kada mu je Randall prišao, vidio je daje Rileyeva desna noga raznijeta do iznad koljena. Još je bio pri svijesti i vrištao je od stravičnih bolova.Snajperska se vatra pojačavala i čuli su se krici ljudi zarobljenih ispod zida, sada samo nekoliko metara udaljenih od njih. Pokraj Randalla Riley je ležao u znoju, a iz rane mu je curila krv. Njegovi su krici postali nepodnošljivi. Riley je zgrabio Randalla za ruku, pogleda punog straha i boli.- Nemoj me ostaviti, Peter - dahtao je. - Izvuci me odavde, molim te, izvuci me. - Na trenutak, Randall ga je htio podići i odvući u sigurnu zonu. No, zapovijeđeno mu je da spasi onu šestoricu. Pustio je prijateljevu ruku, odvezao znojni šal oko vrata i podvezao Rileyevu nogu iznad koljena. Obećao je da će se vratiti.Zaokružujući snajperski položaj, Randallov je vod otvorio tešku paljbu pokrivajući vojnike ispod zida. No, sunce je zašlo i ubrzo je pala tropska noć. Na slabom je svjetlu trebalo mnogo više vremena nego što su predvidjeli da se šestorica prevedu na sigurno. Dok su se oni povlačili, Randall je otrčao do mjesta gdje je ostavio Rileya. Krici njegovog prijatelja prerasli su u bolne jecaje. Bio je u deliriju, s razdirućom agonijom zbog rane. Randall se s njim borio naslonjen na zid, na mjestu zaštićenom od vatre. Nije prošlo ni pet minuta, a Riley je umro.

Mogli su birati. Prva je varijanta bila otputovati u Kerman kopnenim putem, džipom kroz pustinju kako bi izbjegli da budu otkriveni i možda čak uhićeni. Do sada ih već ne traže samo Irshadi.No, takvo bi putovanje dugo trajalo - dva, tri dana, možda i dužeako se vozila pokvare ili budu imali kakve druge poteškoće. Avrijeme nisu smjeli gubiti. .Druga je mogućnost bila zrakoplov. Putovanje traje jedan sat, a u Kerman će stići rano još istog jutra. No, ako na aerodromu prepoznaju Randalla, ništa ga neće moći spasiti. Rastgu mu je rekao da revolucionarna vojska' provjerava sve unutarnje letove, tražeći antirežimske teroriste ili bivše SAVAK-ove članove. Postojala je još jedna mogućnost, ali ona je bila rizična za obojicu. Rastgu je prije dva mjeseca otpremio svoju ženu u Izrael, preko Turske. No, ona je i dalje bila upisana u njegovoj putovnici, a njezina je osobna iskaznica ostala u Teheranu.Na aerodrom su stigli u šest sati ujutro, sat prije polijetanja aviona. Randall je bio ogrnut teškom feredžom, koju je stezao čvrsto obavijenu oko tijela, ostavljajući vidljive jedino oči iza debelih stakala naočala kakve je nosilo puno revolucionarki. Obuo je velike ženske cipele Rastguove punice, koja ih je ostavila u njegovu stanu prigodom posljednjeg posjeta. Dvojica muškaraca približila su se čuvarima na izlazu prema zrakoplovu. Svaki je putnik detaljno pretražen, a jedan je čovjek zaustavljen i odveden u stranu. U zraku se osjećala nervoza; nitko nije bio potpuno siguran što stražari traže, zašto neke zaustavljaju a druge ne. Čak su se i oni potpuno

nevini bojali: bilo je poznato da zlobni susjedi podnose anonimne prijave.Randall i Rastgu su zajedno došli na nadzorno mjesto i predali svoje isprave. Čuvar pokraj Randalla ispružio je ruku prema čadoru uz riječi:- Molim vas, pokažite mi lice.Čuvareva je pogreška bila što je podigao ruku prije nego je zamolio. Rastgu je bijesno ispružio ruku, gurajući čuvarevu i glasno prosvjedujući.- Stidi se, stidi se! Zar misliš da možeš staviti svoju prljavu ruku na moju ženu? Misliš daje prostitutka? Ovo je sada islamsko društvo; zar te nitko nije podučio svetosti vela?Čuo se žamor odobravanja iz pozadine i čuvar je ustuknuo. Mula, koji je stajao pri kraju reda, povikao je:- Čovjek ima pravo. Samo njezin muž smije joj vidjeti lice. Pustite je da prođe!Prošli su, a srca su im divlje udarala, znajući da su bili nadomak uhićenja i sigurne smrti. Petnaest minuta poslije zrakoplov je poletio za Kerman.Ispod njih, zelene šume Mazandarana brzo su ustupile mjesto širokom smeđem prostranstvu šikare i pustinje centralnog Irana. Neplodna visoravan u unutrašnjosti, istočno od širokog hrpta planina Zagros, uglavnom je pustinja s ponekom oazom. To je najvećim dijelom široka slana pustinja, podijeljena u dvije regije: Dasht-e Kavit na sjeveru i Dasht-e Lut na jugu.Na zapadnom rubu pustinje avion se nakratko zaustavio u Yazdu, poznatom po vjetrenim tornjevima, velikim tankovima i širokim, kružnim »kulama šutnje« na njezinom rubu. To su bili niski tornjevi, sagrađeni od blata i opeke, kojih se Nava'ij sjetio dok se vozio kroz New York prvog dana svoje misije u Americi.

Sto se zrakoplov više približavao Kermanu, krajolik ispod njih sve je više nalikovao fotografijama Mjesečeve površine. Letjeti visoko iznad svega, zatvoren u staklo i metal, rashlađen svježim zrakom avionskog ventilacijskog sustava, Randallu se činilo gotovo svetogrđem, izrugivanjem drevne i moćne sile.Zrakoplov je prizemljio na mali aerodrom zapadno od Ker-mana sedamdeset i pet minuta nakon polijetanja iz Teherana.Taksijem su stigli do središta grada, a odatle pješice do kuće u ulici Ahmadi. Rano ujutro, Rastgu je stupio u vezu sa svojim agentom u Kermanu. Dok je Randall bio uključen u špijunažu gotovo isključivo u Teheranu, Rastguovo je područje djelovanja bilo šire, obuhvaćajući cjelinu Irana i on je vodio ćelije u šest provincijskih središta. Njegova se ćelija u Kermanu sastojala od samo jednog čovjeka, Židova iz Hamadana koji je jednogodišnju obuku prošao u pustinjskom kampu u Negevu. Rastgu je znao da se na njega može potpuno osloniti.Khalil Sohbat je bio pametan četrdesetogodišnjak, koji je gotovo dvadeset godina služio u iranskoj vojsci, doguravši do čina pukovnika; sada je posjedovao tvornicu tepiha nadomak Kermana. Kada su došla dva agenta iz Teherana, srdačno ih je primio i poslao ženu da pripremi hranjiv doručak. Obojica su bili gladni i umorni; prethodnu noć nisu spavali. Dok su jeli, Rastgu je Sohbatu predstavio Randalla, objasnivši kako su počeli raditi zajedno. Nakon obroka, podnio je iscrpno izvješće o irshadskoj grupi. Sohbat je slušao u zaglušujućoj tišini. Pojedinosti i podataka je bilo previše da bi se mogli najednom apsorbirati, no Rastgu je želio što više informirati Sohbata:

ako se nešto dogodi njemu ili Randallu, Sohbat će morati sam dovršiti zadatak. Nema vremena za uvođenje novih ljudi.- Suočeni smo s nekoliko hitnih zahtjeva - rekao je Rastgu. -Prvi je uspostavljanje sigurne veze s izraelskom obavještajnom službom. Vod komandosa i avion stavljeni su u dvadesetčetverosatnu pripravnost, spremni doletjeti ovamo čim lociramo bazu. Moramo djelovati istog trenutka kada se to dogodi.Koliko ljudi? - upitao je Sohbat.Deset - odgovorio je Rastgu.

Deset? Kakav je to broj? Potrebno nam je deset puta više da započnemo napad.Oni ne žele da krenemo u napad. Iranci su trenutno prokleto nervozni, s Rusima koji napadaju Afganistan sjedne strane i američkim političarima koji od predsjednika očekuju da naredi iskrcavanje komandosa u Tehćran s druge strane. Potrebno je još samo otkriti izraelski napad širih razmjera i sverazorni rat možepočeti. Zapravo bismo irshadijima učinili uslugu. Napad će biti . diskretan, planiran maksimalno učinkovito i s minimalnim sukobima. Naš je zadatak na ovom stupnju neutralizirati projektile i pobjeći. Ako je baza manja nego što mislimo, pokušat ćemo učiniti što više štete.- Što misliš, kakve su naše šanse da se izvučemo?- upitao je Sohbat.Rastgu je zastao prije odgovora.Tebi prepuštam procjenu - rekao je napokon. Svi su shvatili stoje time mislio.Naš je drugi cilj - nastavio je Rastgu - locirati bazu, što je lakše reći nego učiniti. Khalil, ti dobro znaš ovo područje. Imaš li ikakvih ideja o

mogućoj lokaciji? Jesi li ikada čuo o čemu sumnjivom u ovom kraju?Sohbat se načas zamislio, zatim otišao do ladice i izvukao nekoliko mapa kermanskog okruga, od kojih su neke uključivale Bam. Najveću je stavio na stol i pozvao Randalla i Rastgua da mu se pridruže.- Nema mnogo detaljnih mapa ovog područja, pogotovo za pustinjska prostranstva. No, ovo će nam dati ideju gdje da tražimo i uštedjeti dragocjeno vrijeme. Predlažem da krenemo od razumne pretpostavke da je ta pustinjska baza negdje istočno od grada. Sjever, zapad i većina južnih područja pregusto su naseljeni da bi to mjesto ostalo tajno, a osim toga to su planinski krajevi. Ako je vaš izvor izričito spomenuo Kerman, mislim da možemo isključiti i rub pustinje oko Zahedana, Tabasa, Bama ili bilo kojeg većeg naselja. Cijeli središnji dio pustinje možemo odbaciti zbog sljedećeg - većina je neistražena, kartografski nepoznata i izuzetno nesigurna. Shvaćam daje to idealno mjesto za tajnu bazu, ali moramo razmisliti o opskrbi i logističkim problemima. Razmjeri operacija potrebnih da se baza za obuku osnuje u srcu pustinje ne bi osigurali tajnost. Zalihe moraju dopremati cestom. Ako krenu od Kermana, moraju prijeći Namakzar, slanu močvaru koja se proteže dvjesto kilometara u smjeru sjever-jug, od Tabasina do blizu Kashita, a njezin prelazak zahtijeva dugo putovanje. Mislim da bi trebalo potražiti u pustinjskoj ravnici istočno od Kermana, od Sar-e Jangala do Pashua ili Kashita. No, predlažem da se ponajprije raspitamo o velikom transportu koji se vida u tom području već nekoliko godina. To mogu prilično lako riješiti. Poznajem ljude u lokalnoj trgovačkoj

komori koji imaju pristup informacijama koje trebamo.- Izvrsno - složio se Rastgu. - Sutra Peter i ja možemo početi istraživati pustinju. No, danas poslijepodne se moramo odmoriti, obojicasmo previše umorni i ne funkcioniramo najbolje. Trebat će nam jedan dobar džip - možete li to srediti? I trebat će nam još jedan kada stigne napadački vod.Sohbat je kimnuo.- Imamo jedan u tvornici; mogu ga posuditi na nekoliko dana. Reći ću da mi se pokvario auto. Drugi možete kupiti u gradu; postoje dva trgovca landroverima.- Stoje s primopredajnikom?Moj ima premalen domet da bi mogao emitirati poruku u Izrael. Koliko će vam dugo trebati?Nekoliko minuta, ako sve ide dobro. Unaprijed smo dogovorili šifrirani signal za početak napada.- U tom slučaju, mogli bismo koristiti odašiljač u lokalnoj vojnoj bazi. Mogu nas uvesti bez puno poteškoća.- To zvuči riskantno - primijeti Randall.-I jest - odgovorio je Sohbat. - No, nemamo alternative.

Idućeg su jutra Randall i Rastgu rano krenuli u potragu. Mijenjajući se za volanom za dva su dana obišli rubove pustinje, ne vidjevši nikoga i ne pronašavši ništa. Svake su se večeri vraćali malodušniji nego dan ranije, umorni, razdražljivi, očiju zaslijepljenih blještavilom pustinjskog pijeska.Ondje nema ničeg - rekao je Randall kada su se druge večeri vratili u Sohbatovu kuću. - Mislim daje baza smještena niže prema Bamu, njihovom izvornom centru.

No, naši dokumenti spominju Kerman. Mora biti negdje okolo. Pogledajmo je li Khalil danas imao više sreće.Dok su oni pretraživali pustinju, Sohbat je dane provodio diskretno se raspitujući u gradu. Nije otkrio ništa sumnjivo, no te su večeri, vrativši se, opazili daje imao sreće.- Siruse, Peter - rekao je čim su ušli - mislim da sam je locirao. Danas sam razgovarao s jednim starim prijateljem, čovjekom koji ovdje u gradu vodi mali prevoznički obrt. Kaže daje od potkraj šezdesetih naručitelj većine teškog transporta neko poduzeće iz Teherana koje se zove Sherkat-e Lust. Svi su lokalni prijevoznici stekli dojam da poduzeće radi na nekom građevinskom projektu na rubu Namakzara, ispod sela Anduhgerd. No, čini se da zapravo nitko nije vidio to mjesto. Poduzeće je iz Teherana dovelo afganistanske radnike; oni redovito dobivaju zamjene iako se nitko ne sjeća da se ijedan radnik zapravo vratio u glavni grad preko Kermana. Očito nitko o tome nije razmišljao -jednostavno su pretpostavljali da se vraćaju u Afganistan cestom koja vodi prema Bamu.Očito je razdoblje najveće aktivnosti bilo od 1968. do 1972.; nakon toga su građevinski radnici prestali dolaziti. No, male su pošiljke opreme u paketima sve do nedavno stizale ovim putem. Većina je ljudi na kraju zaključila da je izvorni projekt propao - što ne bi iznenadilo nikoga tko imalo zna o načinu na koji se posluje u ovoj zemlji. Pretpostavili su da to održava netko iz Teherana i da je cijeli posao obrazac kojim se izbjegava plaćanje poreza. Uglavnom, nitko se nije potrudio proputovati stotine kilometara da provjeri gradilište. Pitao sam nekoliko službenika u gradskoj vijećnici, no naravno, nitko nije ništa

znao. Sigurno je poprilično je bakšiša prošlo kroz nečije ruke.Rastgu je kimanje popratio ironičnim smiješkom.- Kako je to istinito. Uvijek kažu kako je jedini način da se nešto sakrije od činovnika u Iranu da se to pokrije novčanicama. A koliko znamo, naši prijatelji nisu nikada oskudijevali u toj specifičnoj vrsti kamuflaže.Sljedećeg jutra Rastgu i Randall uputili su se u Anduhgerd. Krenuli su jugoistočno, cestom za Mahan, planinama okruženo mjesto s prekrasnom grobnicom šaha Ne'matollaha Valija, mistika iz petnaestog stoljeća, koji je osnovao Ne'mallahijev red derviša. Nekoliko milja prije Mahana skrenuli su lijevo, na usku cestu koja vodi kroz Shah Dad do Ravara i otuda preko Dasht-eLuta do Tabasa ili Ferdowsa, dviju velikih oaza Dasht-e Kavira. Nakon pedeset kilometara vožnje koja im je dobro rastresla kosti, skrenuli su za Anduhgerd, neugledno seoce smješteno u mjesečevu krajoliku, posljednje ljudsko boravište prije bijelog beskraja pustinje. Zaustavili su se ispred niza bijednih nastambi od suhog blata u kojima su živjeli ljudi i zamolili neko dijete da ih odvede kad-khodi, seoskom starješini.Dijete ih je otpratilo do velike kuće u središtu sela. Kad-khoda, slijepi starac po imenu Fayz Ali Khan, sjedio je u društvu »sjedobradih«, seoskih starješina. Poslužen je čaj sa šećerom i gostima su ponudili počasna mjesta u zadimljenoj glavnoj sobi. Morali su puno vremena provesti u ljubaznom razgovoru, potom u općenitoj raspravi o političkoj situaciji. Kada su se uvjerili da Randall i Rastgu nisu ni poreznici ni službenici zaduženi za vojnu regrutaciju, starci su otvoreno govorili o velikom

projektu u Namakzaru. Ovdje su čuli priču drugačiju od one iz Kermana.Irshadiji su bili prepredeni. Predstavili su se kao vladini službenici i opisali građevinu kao tajni projekt koji financira Organizacija za planiranje, odjel odgovoran za provođenje grandioznog šahovog desetogodišnjeg plana, temeljnog kamena njegove Bijele revolucije kralja i naroda. Sumnjičavi prema birokratima i tradicionalno neskloni suradnji sa središnjom - ili bilo kojom vladom, seljaci su ignorirali dolaske i odlaske teretnjaka koji su odlazili još tri ili četiri kilometra prema sjeveru u smjeru Namakzara. Jedan ili dvojica mlađih nuškaraca nadali su se da će se ondje zaposliti, no bili su obeshrabreni kada su trebali podnijeti molbu za zaposlenje. Ljudi su vidjeli nešto od sagrađenih zgrada, no »izvješća« su govorila da se može malo vidjeti.Bilo je gotovo podne kada su se Randall i Rastgu uputili u smjeru koji su im seljaci pokazali. Nosili su dalekozore i planirali se zaustaviti čim ugledaju kakvu građevinu. Dvadesetak kilometara dalje, u daljini su vidjeli obrise - vjerojatno su to bili obrisi mjesta koje traže. Popevši se na krov džipa, usmjerili su dalekozore prema tamnoj masi ispred sebe.Zapanjilo ih je ono što su vidjeli: grede, stupovi, nedovršenizidovi, bačve s naftom, cementni blokovi, željezni potpornji. Nalikovalo je filmskom kadru koji je napušten kada je ponestalo novca. U hrđavim tankovima lešinari su savili gnijezda. Metalne dijelove izgrizlaje sol, prodrijevši u strukturu. Cijela je stvar bila lažna, zavaravanje mještana i lokalne vlasti, potkrepa uvjerenja da se projekt

uistinu ostvaruje na tom mjestu. Baza, gdje god bila, bila je skrivena nečim većim od novčanica.

49. poglavljeKERMANNedjelja, 6. siječnja - utorak, 8. siječnja 1980.

Iduće jutro zateklo je Randalla i Rastgua na malom aerodromu u zapadnom predgrađu Kermana, već ukrcane u avion De Havilland DHC-6 Twin otter, koji je pripadao Sohbatovom dobrom prijatelju. Sohayl Ardekani, vlasnik nekoliko velikih farmi pistacija raštrkanih po širokom prostoru u blizini Rafsenjana, koristio gaje obično za zaprašivanje iz zraka svojih usjeva i nasada. Ardekani je znao samo da dvojica muškaraca iz Teherana traže znakove izgradnje u pustinji; nagoviješteno mu je daje u posao uključen jedan od Sohbatovih poslovnih suparnika. Randall je predstavljen kao zastupnik francuske kompanije zainteresirane za ovo područje.Poletjeli su na istok prema Anduhgerdu u devet i trideset. Kada su preletjeli lažno gradilište, počeli su pomno sa svih strana pretraživati područje od nekoliko kilometara. Nakon sat vremena uzaludnog leta u svim smjerovima i na različitim visinama, krenuli su prema sjeveroistoku uzduž pruge između Namakzara na istoku i dugačkog ruba planina koje poput velikog bedema štite Kerman od otvorene pustinje. Nisu našli ništa osim pustinje, isprekidane seocima Shah Dada, Shafiabada, i, na kraju njihova leta, Sar-e Jangalom. Preletjeli su nekoliko potočića koji teku od planina istočno do

slanih močvara Namakzara. S vremena na vrijeme ispod sebe su vidjeli liniju golemih rupa preko nizine, poput vrhova jazbine glodavaca. Te rupe, odvojene jedna od druge pedesetak metara, označavaju otvore dubokih šahti, uronjenih u zemlju do dugačkih podzemnih kanala poznatih kao qanat, koji dovode vodu iz planina do gradova, sela i farmi u pustinjskimdijelovima Irana. Ravnica oko Kermana je poznata po broju i raširenosti qanata, od kojih se neki protežu čak sto i pedeset milja.U podne su se vratili na aerodrom radi uzimanja goriva i ručka. U dva su sata već ponovno letjeli, ovaj put preko područja od Anduhgerda do Kashita. Dva sata poslije kotači njihova zrakoplova dotakli su asfalt piste dok su posljednji put tog dana slijetali. Nisu pronašli ništa što bi ukazalo na postojanje tajne baze. Svaki protekli dan bili su sve bliže nepoznatom roku. Te su se večeri vratili kući izuzetno malodušni.

Rastgu je predložio da idući dan snimaju iz zraka područje oko mjesta stoje služilo kao mamac, oko napuštenog gradilišta. Fotografije bi poslije na miru mogli proučiti uz pomoć povećala. Sohbat je nabavio fotografsku opremu, uključujući i razvijač, u mjesnoj trgovini. Oprema je bila daleko od idealne, ali će poslužiti.

Ujutro sedmoga dana siječnja ponovno su uzletjeli malim Ardekanijevim avionom, ponijevši kamere opremljene teleskopskim lećama. Cijelo su jutro kružili tamo-ovamo, sistematično pokrivajući područje oko lažnih zgrada. Kasno poslijepodne fotografije su bile razvijene i isprintane. Navečer su sjedili u Sohbatovoj stražnjoj sobi,

pregledavajući više od stotinu crno-bijelih kopija razbacanih po malom, intarzijama ukrašenom stolu.Tragovi koji su se pojavljivali u neposrednoj blizini mjesta, vodili su u svim pravcima i svaki bi nestao nakon nekoliko metara. Ništa nisu propuštali. Rastgu je bio sve sigurniji da je baza smještena ispod kompleksa lažnih zgrada i složili su se da će idućeg dana provjeriti tu mogućnost. Randall je ostao sumnjičav - vidio je da bi ta nadgradnja smetala lansiranju raketa, osim ako je cijeli postav bio sofisticirani)i nego je izgledao, s dijelovima koji se lako mogu zarotirati i ukloniti. Ustrajao je da nastave tražiti.Već je davno prošla ponoć kada je Randall nešto pronašao. Proučavao je seriju fotografija snimljenih od zapada prema istoku zajedno s qanatom koji je vodio prema obrađenom području s malim farmama, nekoliko milja sjevernije od Anduhgerda, upravo ispod lažnih zgrada. Podigao je fotografiju koja je prikazivala nekoliko polja i skupinu seljačkih kuća.- Vidite li nešto čudno na ovoj fotografiji? - upitao je. Rastgu i Sohbat su buljili u sjajni četverokut, okrećući gaispod povećala.Ako misliš na zapuštenost tog područja - rekao je Sohbat -da. Polja su neobrađena godinama i većina je isušena. Čini se da su neke zgrade srušene i okolo uopće nema ljudi. No, to nije neobično. Potok presuši, qanat je uništen, zemljoposjednik bankrotira zbog nekih poslovnih poteza u Teheranu. Naravno, možemo istražiti, no mislim da ništa neobičnog nećemo pronaći.Sada, pogledajte ovaj niz fotografija - rekao je Randall. Pokazao je seriju snimki koje prikazuju

qanat koji se obara s brežuljaka. Ponovno su pomno proučili fotografije, no ni ovaj put nitko nije vidio štogod neobično. Slegnuli su ramenima i vratili snimke Randallu. Sohbat je rekao:- Oprosti, ali ovdje ne vidim ništa čudnoga.- U tome i jest stvar - odgovorio je Randall. - Samo sam želio biti siguran da ćete to reći. Ovi otvori qanata su u odličnom stanju. Područje koje navodnjavaju je očito zapušteno već prilično mnogo godina, ali qanat je u neobično dobrom stanju. U normalnim bi uvjetima otvor qanata, vrlo brzo propao ako se o njemu ne vodi računa: pijesak i zemlja ušli bi u njega, oko njega bi rastao korov i ubrzo bi propao. No, niti jedan od ovih otvora ne pokazuje takve znakove.Randall je zastao i ponovno pokazao fotografije. Dok su ih ostala dvojica proučavala, on je nastavio.- Gledajući ove fotografije i razmislivši o Sirusovoj sugestiji o postojanju stvarne baze ispod lažnog gradilišta, sjetio sam se nečeg o čemu sam davno čitao. Nakon što su Britanci bombardirali Peenemünde, gdje je dr. Rascher radio, Nijemci su ponovno počeli s konstruiranjem V-2 pod zemljom, ostavivši ruševine kao kamuflažu. Gotovo sam siguran daje Rascher ovdje učinio isto. No, on je dodao dodatnu finoću. Jedina pogreška u Sirusovoj' ideji o podzemnoj bazi su bile rakete. Jednostavno nisam mogao shvatiti kako bi ih lansirali. No, mislim da sada znam. Sada mi je jasno da su neki od tih otvora qanata pretvoreni u lansirne cijevi za projektile. Ostali su održavani u dobrom stanju, možda u nadi daljnjeg širenja. Sadašnja će raketna baza biti duboko ispod pustinjske površine negdje duž linije ovog qanata.

Mislim da je potok proveden u vodovodne cijevi koje bazu opskrbljuju vodom. Zalihe se vjerojatno povećavaju ili smanjuju u kanalu koji je upravo izgrađen za tu svrhu. Seoske zgrade i lažne građevine dolje niže vjerojatno prikrivaju druga postrojenja.Sugovornici su kimali u znak odobravanja. To je bilo vrlo vjerojatno - bilo je uistinu moguće. Rastgu se okrenuo prema Sohbatu.- Khalil, mislim da bismo noćas trebali pokušati prodrijeti do radiopostaje u vojnoj bazi. Razradio si plan?Sohbat je slegnuo ramenima.To je plan, ali ništa posebno. Najbolje bi bilo da odem sam i odjenem svoju staru pukovničku uniformu. Izradio sam uvjerljivu propusnicu s potpisom sadašnjeg zapovjednika baze; trebao bih ući ako idem u neko nezgodno vrijeme. Kakvu ću poruku poslati?To je jednostavno. Pošalji koordinate za mjesto slijetanja i dogovorite susret sutra ujutro.- Sutra ujutro? Prije nego budemo imali šanse istražiti? Rastgu je kimnuo.- Moramo djelovati što brže. Možda su nas u subotu ondje vidjeli, a sigurno su jučer i ponovno danas vidjeli avion. Sigurno su shvatili daje netko jako zainteresiran za ovo područje. Da sam ja zapovjednik i daje sve spremno, pomaknuo bih vrijeme lansiranja stoje prije moguće. Zar ne biste i vi?

Bio je utorak, dva sata u noći, kada se Sahbat, u pukovničkoj uniformi s pištoljem za pojasom, dovezao do glavnog ulaza vojne baze Solaimani u predgrađu Kermana. Uzeo je svoj osobni automobil, a oba je džipa ostavio Randallu i Rastguu. U

normalnim uvjetima ne bi mogao neopažen ući u bazu. No, ovdje već dugo nisu vladale normalne okolnosti i osiguranje iranskih vojnih baza bilo je vjerojatno najgore na svijetu. Nakon revolucije redovna vojska, zračne snage i mornarica u nešto manjoj mjeri, bili su reducirani i dovedeni u stanje anarhije. Dezerterstvo velikog broja regruta i redovnih vojnika tijekom zime 1978./79. značajno je prorijedilo vojne snage. Samo se šačica onih koji su bili odsutni za vrijeme revolucije vratila u vojarne nakon što su se stvari počele sređivati. Mnogo ih je više stupilo u Revolucionarnu gardu. Tijekom 1979. revolucionarne su vlasti provele sveopću čistku časnika od generala do poručnika. Stega je oslabila, a vojna učinkovitost i ustroj gotovo da nisu postojali.Tog je jutra stražar na ulazu bio mladić, regrut iz obližnjeg sela koji je želio ostati u gradu nakon revolucije. Budući da je bio na dužnosti od osam sati prethodne večeri, bilo mu je hladno i bio je pospan i pri kraju svoje izdržljivosti. Kada se pojavio pukovnik Sohbat, ljutit i autoritativnog ponašanja, nije se čak ni usudio pitati za propusnicu. Časnici su dolazili i odlazili, mnogo ih je bilo nedavno unaprijeđenih i nije imalo smisla sve ih provjeravati. Uniforma je bila dovoljna.Radioprostorij a j e bila smj eštena u središtu kompleksa. Sohbat je na trenutak zastao na vratima, oslušnuo, a zatim tiho ušao. Unutra je našao dežurnog radiooperatera kako drijema, s nogama podignutim na stol pred sobom. Izvadivši pištolj iz korica, Sohbat ga je uzeo za cijev i snažno udario čovjeka po šiji: skljokao se bez svijesti u stolici. Sohbat se sagnuo da provjeri

da li diše, zatim ga podigao sa stolice i položio na pod; bit će u nesvijesti barem sat vremena - dovoljno da on obavi svoj posao i nestane. Sjeo je za radiopredajnik, pogledao komplicirani niz skala, zatim uključio »prijenos« i počeo okretati gumbe koje je izabrao. Valna dužina koju je dobio trebala je biti sigurna; dok je govorio, molio je da to još uvijek i jest.- Jericho - započeo je - ovdje Sennacherib. Čuješ li me? -Ponovio je pozivni znak tri puta, a zatim uključio »prijam«. Čulo se pucketanje i pauza, a zatim je kroz slušalice slabo čuo glas.- Sennacherib, ovdje Jericho. Čujem te. Reci lozinku! Sohbat je ponovno uključio i pročita pripremljenu šifru, stihiz Knjige Jeremijine:»O, kako li je skršen, razbijen malj cijele zemlje! Kako li Babilon posta strašilo narodima!«Primljeno, Sennacherib. Koja je tvoja poruka?Sastanak danas u 6.00 kao što je dogovoreno. Koordinate: Shin Qaf: Majid, Layl. Shin Lam: Yak, Yak. Donesite opremu za podzemne prolaze.Ponavljam: sastanak danas u 6.00. Koordinate: Shin Qaf: Majid, Layl. Shin Lam: Yak, Yak. Donesite opremu za podzemlje. Sretno, Sennacherib. I hvala.Koordinate točne. Zbogom, Jericho.Sohbat je isključio prijamnik, skinuo slušalice i položio ih na stol. To je učinjeno. Sada, sve što treba učiniti je dočekati komandose, pronaći ulaz u bazu i... Nije želio razmišljati o onome što će uslijediti. Čuo je slab zvuk iza sebe i okrenuo se na stolici posegnuvši za pištoljem.Na vratima je stajao muškarac u poručničkoj uniformi. Cijev pištolja uperio je Sohbatovoj glavi.

- Da sam na tvom mjestu, ne bih dirao taj pištolj - rekao je, posegnuvši za gumbom alarma pokraj vrata. Alarm je počeo glasno i uporno tuliti. Za tren, čut će se užurbani koraci. - Mislim da moraš poći sa mnom. Možda ćeš nam moći objasniti tko je Jericho.

50. poglavlje

OKRUG ANDUHGERD Utorak, 8. siječnja 1980.

Falcon 50 uzletio je s tajne zračne baze u blizini Mrtvog mora u tri sata ujutro. Leteći brzinom od pet stotina milja na sat, kretao se nisko i brzo kroz noć prema istoku i ranoj zori, držeći se kopna kako bi izbjegao radarsku detekciju. Direktna je ruta vodila preko Jordana i Iraka, no pilot je znao da bi, ako otkriju da je njegov zrakoplov povrijedio arapski zračni prostor, to moglo uzrokovati ozbiljan međunarodni incident. No, to mu je bila najmanja briga: prvi znak problema bio bi prekid zvučnog signala iračkog MIG-a 25 njemu za petama. Vjerojatno ne bi ni primijetio projektil koji bi ih raznio u zraku. Deset ljudi koje je prevozio lagano su čavrljali međusobno; svi su bili nervozni i uzbuđeni zbog zadatka, ali su već davno naučili kako kontrolirati i čuvati živce za borbu. Njih petorica su bila u napadu na Entebbe 1976., a ostali su imali borilačkog iskustva iz jomkipurskog rata. Svi su bili dobrovoljci i nitko nije imao iluzije o šansama za preživljavanje.

Randall i Rastgu su do pet sati čekali Sohbata. Njegov nedolazak ih je činio nervoznima. Bilo je jasno da mu se nešto dogodilo, ali nije bilo načina da doznaju je li prije toga uspio poslati poruku. U pet sati odlučili su krenuti na mjesto sastanka, svaki svojim džipom nakrcanim opremom. Zora je svitala, a svjetlo bivalo sve jače dok su vozili do mjesta sastanka, dvije milje zapadno od Anduhgerda. Dršćući na hladnom pustinj skom zraku, u pijesku su označili kratku sletnu stazu, a zatim se vratili do jednog džipa i čekali, ne znajući hoće li itko doći.Malo prije šest čuli su zvuk motora. Randall je usmjerio svoj dalekozor prema zapadnom obzoru ne bi li vidio zrakoplov. Odjednom, avion se pojavio i brzo približavao. Randall je iskočio i uključio signalna svjetla na kraju privremene piste; pilot ih je vidio, potvrdio zamahnuvši krilima i spustio stajni trap. Avion je sletio, podigavši velik oblak pijeska i kamenja. Vrata na trupu odmah su se otvorila i deset je komandosa iskočilo na zemlju. Svi su bili odjeveni u neodređenu civilnu odjeću bez oznaka i nosili su puške i opremu francuske i belgijske proizvodnje. Ni jedan od njih nije imao osobnu metalnu pločicu. Ako nešto loše krene, ništa neće ukazivati na izraelsku ili američku umiješanost u posao; osim Randalla, svi su mogli proći kao Iranci. Nijedan neće dopustiti da bude živ uhvaćen.Avion je trebao ostati na pisti što duže bude moguće, no pilot je imao naredbu da uzleti na prvi znak opasnosti. Ako bude prisiljen to učiniti, vratit će se iduće jutro u isto vrijeme i, ako bude sigurno, sletjet će i pokupiti preživjele. Ako bude preživjelih.

Nakon prekrcaj a opreme u džipove, jeli su i dogovorili planove. Zapovjednik grupe je bio pukovnik Yitzhak Aharoni, žilav čovjek blizu četrdesete, otvrdnuo od vremena, koji je tečno govorio engleski. Objasnio je da ne namjerava svoje ljude uključiti kao samoubilački vod: njihov je posao onesposobiti projektile tako da se lansiranje odgodi za koji tjedan ili mjesec. Sve više od toga treba biti ostavljeno za neku drugu misiju, čiji se detalji mogu razraditi ako se ova grupa vrati s dovoljno informacija.Već je bilo prošlo devet sati kada su konačno krenuli prema gradilištu.Prije nego su uopće vidjeli Anduhgerd, skrenuli su s ceste u pustinju. Kada su prema Randallovoj procjeni bili dvije milje udaljeni od napuštene farme, zaustavili su se i iskrcali. On i Rastgu odjenuli su otrcanu odjeću, kupljenu od dvojice radnika koji su spavali na ulici u blizini Sohbatove kuće. Amerikanac je proteklih nekoliko dana puštao bradu, a jutros je potamnio lice šminkom posuđenom od Sohbatove žene. Odjeveni u dronjke, prljavog lica i kose, i on i Izraelac su mogli proći kao dvojica siromašnih seljaka, iako bi pomnije promatranje otkrilo istinu.Nastavili su pješice, ostavljajući preostalu desetoricu da provjere i pripreme opremu. Ubrzo, gomila se niskih, prizemnih zgrada pojavila na vidiku. Oštar vjetar puhao je s istoka preko slane ravnice, dižući sivo-bijelu prašinu. Kad su bili oko četiristo jarda udaljeni od prve zgrade, netko je izašao iz nje. Visok muškarac, u teškom, crnom kaputu, nosio je razorno oružje. Vikao je.- Hej! Vas dvojica! Kamo idete? Dovoljno vam je već puta rečeno đa se gubite odavde. Znate daje zabranjen pristup ovom području. Lijepo se

okrenite i vratite odakle ste i došli. Ovdje za vas nema ničeg.Izgledajući namrgođeno i utučeno, dvojica su se muškaraca okrenula. Kad su se počeli vraćati, čovjek je ponovno zazvao.- Samo malo, dođite ovamo. Želim s vama popričati. Razmijenivši hitre poglede, ponovno su se okrenuli i krenuliprema stražaru. Randall je prstima napipao mali automatski pištolj koji je nosio u džepu. Kada su došli do stražara, ovaj ih je osorno upitao:- Jeste li vidjeli kakve strance u okolici? Ljude u malom zrakoplovu? Možda džip? Jučer ili prekjučer?Oni su se uzvrpoljili, spuštene glave, s rukama u džepovima, tipični iranski seljaci. Randall je dotakao bradu, zahvalan za seljački običaj brijanja tek svaki drugi, treći dan. Njihova je zapuštena pojava izgledala vjerodostojno. Pustio je Rastgua da govori iznenađujuće dobro oponašajući mukli kermanski naglasak. Činilo se da je stražar Teheranac i vjerojatno nije mogao razlikovati lažni naglasak od pravog.Ne, jenabe. Ništa. Nikoga nismo vidjeli. Nikakve avione. Niti džipove. Molimo vas, mi ne želimo nikome nauditi.Sigurni ste? Jučer i prekjučer ovdje je nadlijetao avion, kružio nešto tražeći. Je li se netko u vašem selu raspitivao?Ne, nitko. Nitko ne dolazi u selo. Ne sada, zimi. Zašto bi došli? Molim vas, moramo se vratiti u selo.Čovjek je kratko kimnuo.- Dobro. Odlazite. Svi ste vi seljaci isti. Odbojni i škrti. No, recite svojim ljudima u selu da će biti problema ako otkrijemo da su pomagali

nekome tko zabada nos u naše poslove. Ozbiljnih problema. Jasno?- Da,jenabe, jasno. Ne daj, Bože, da tako nešto učinimo. Ne daj, Bože.Okrenuli su se i polagano krenuli. Vrativši se do džipa, raspravili su viđeno.- Očito je dio stare farme netaknut i služi kao stražarnica -rekao je Randall. - Nemoguće je reći ima li još stražara, niti koliko ih je. Možemo pretpostaviti da se baza nalazi u ovom području, no ne možemo se približiti a da ne budemo primijećeni već prije nego dođemo u vidokrug. Jednom kada izgubimo element iznenađenja, izgubili smo sve. Ima li netko zamisao kako ćemo to učiniti?Kratku tišinu prekinuo je Rastgu.- Mislim da znam način. Sinoć, nakon što smo locirali qanate, Sohbat nam je objasnio kako ih održavaju. Seljaci silaze u otvore, održavaju i popravljaju svoj dio. Očiste smeće, podupiru stranice i tako dalje. No, glavna je svrha otvora da omogući pristup samom kanalu. Čovjek bez teškoća dolje može puzati. Možda ima manje prostora ako su uveli cijev, no još je uvijek moguće. Da izbjegnemo rizik, mogli bismo u otvore ući dalje, izvan vidokruga farme.O tome su razgovarali s pukovnikom Aharonijem i on se složio. Bilo je malo vjerojatno da se baza proteže tako daleko. Po svoj prilici, samo nekoliko otvora qanata se koristi, a ostali služe kao varke. Ako je tako, plan je izvediv.Ponovno su se ukrcali u dva džipa i krenuli do mjesta dvije milje zapadno uzduž linije qanata. Odavde su se vratili pola milje dok su jedva mogli razaznati zgrade u daljini. Slučajno su odabrali otvor i poslali jednog komandosa u izviđanje. Uže

i oprema su brzo pripremljeni i čovjek se prebacio preko poklopca otvora, a zatim sišao. Nakon pet minuta ponovno se pojavio.- Sve je onako kako smo očekivali, gospodine. Otvor i kanal su netaknuti, a cijev za vodu je uža nego što smo mislili. Struja vode je vjerojatno vrlo slaba, a sam se qanat čini dovoljno širokim da odrastao muškarac ili dijete mogu po njemu puzati i učiniti popravke. Bit će malo tijesno s opremom, ali ne i nemoguće- osim ako netko pati od klaustrofobije.To je bila ozbiljna primjedba. Aharoni je pogledao ljude.- Je li netko klaustrofobičan? Nemojte se pretvarati da niste ako jeste, čak i u blažem obliku. Ne želimo da netko izazove paniku na pola puta i zapne.Nitko nije odgovorio.- Onda u redu, pođimo. Stavite sve u naprtnjače i svežite ih za zglobove. Ja idem prvi i izvijestit ću vas čim stignemo do cilja. Na licu mjesta ću morati odlučiti što dalje; samo čekajte upute i budite spremni izaći iz tunela i pucati ako bude potrebno.Jedan po jedan sišli su u otvor. Bio je dubok više od osamdeset stopa da spriječi isparavanje vode u toplim razdobljima godine. Na dnu je bilo mračno kao u rogu. Orijentirao se, čučnuo i provukao se u tunel, puzeći uz usku metalnu cijev koja je išla po tlu. Oslanjajući se na laktove, brzo je napredovao; iza sebe je čuo šuškanje i disanje svog malog odreda. Randall i Rastgu bili su mu nepoznati i njihova ga je prisutnost brinula. No, znao je da bi mogli biti korisni i nešto mu je govorilo da se na njih može osloniti. Više nego

jednom, život mu je ovisio o vlastitoj procjeni ljudi i nadao se da ni ovaj put nije pogriješio.To je bilo dugotrajno i bolno puzanje. Aharoni se nije usudio upaliti ručnu svjetiljku, budući da nije znao stoje ili tko je ispred njega. Činilo se da ih zemlja pritišće sa svih strana. Svakih otprilike sto i pedeset stopa prolazili su kroz otvor, a svaki je čovjek imao mogućnost ustati minutu ili dvije, podići glavu prema zvijezdama, protegnuti bolne mišiće ruku i nogu. U tišini su nastavljali puzati. Odjednom je Aharoni došao do metalne mreže postavljene na ulazu u tunel gdje se nastavljao još jedan prolaz. Sve je ispod bilo tamno i on je odlučio riskirati i upaliti bateriju.Uperivši svjetlost kroz mrežu, ispred je razabrao još jedan otvor. Međutim, to nije bio običan otvor qanata. U promjeru je bio širi od onih kroz koje su prolazili i pokriven metalnom pločom, vjerojatno čeličnom. Malo iznad otvora, gotovo izvan njegovog vidokruga, bilo je nešto što je izgledalo poput malog dizala. Pretpostavio je da je to otvor za opskrbu. Pod, nekoliko stopa niži od tunela u kojem se nalazio, bio je betonski. Cijev za vodu je prolazila ispod metalne mreže okomito na pod i vjerojatno se nastavljala pod zemljom. Uperivši svjetlost dalje, vidio je hodnik u produžetku qanata, ali puno viši i širi; nije mogao reći koliko je dugačak. Stvari i oprema su vjerojatno dizalom spuštani kroz otvor, iskrcavani i kotrljani po hodniku. To je bio najbolji način da se uđe.Režući rešetke otvora rezačem za žicu, pukovnik je izvijestio ljude o području ispred sebe, a zatim se spustio u otvor. Do tla je bilo samo četiri ili pet stopa. Na samom je kraju pričekao da svi

članovi jedinice izađu iz qanata, a zatim je krenuo niz hodnik. Pod je bio od betona, zidovi od istog materijala sezali su do stropa dovoljno visokog da čovjek može uspravno hodati. Tiho su gumenim džonovima kročili kroz mrak.Prolaz je bio dugačak samo stotinjak stopa. Na kraju prolaza Aharoni je došao do velikih, čvrsto zaključanih čeličnih vrata. Nije bilo načina da dozna što je s druge strane. Muškarci su zaključili da taj prostor vjerojatno služi kao skladište. Izvadili su aparat za rezanje i tehničar je počeo raditi. Trebalo je deset minuta da izreže dio brave i toliko sekundi prije nego je prvi od njih ušao. Aharoni je vidio samo mrak.To je samo po sebi bio dobar znak. Vrata su pokazala da ulaze u glavni dio područja, a mrak je potvrdio da vode u skladište, neosvijetljeno kad se ne kosristi. Pukovnik je ručnom svjetiljkom osvijetlio oko sebe. Stajao je u središnjem prolazu golemog skladišta ispunjenog policama prepunim sanduka, kutija i vreća. Ispred njega je bila visoka metalna konstrukcija, vjerojatno veliki otvor ili dimnjak koji se protezao od poda do stropa, a možda i dalje. Gruba procjena njegove udaljenosti od opskrbnog otvora je pretpostavljala postojanje još jednog otvora iznad zemlje, vjerojatno skrivenog kao i otvor qanata. To bi mogao biti prvi od raketnih otvora koje je očekivao da će pronaći.Na suprotnoj strani otvora mali je odred, ponovno sakupljen u čvrstu jedinicu s puškama na gotovs, pronašao teška standardna vrata. Njihova je »oprema za podzemlje« uključivala sav potreban alat. Ručnom bušilicom je izbušena rupa u visini očiju. U tu je rupu Aharoni ubacio usku cijev opremljenu širokokutnom lećom, sličnu napravi koja

se prodaje za kućno osiguranje, ali s mnogo većim vidnim poljem. Kroz to je razabrao osvijetljeni hodnik s još jednim otvorom. Vidio je dvoja vrata sa svoje lijeve strane i treća s desne. Hodnik je bio prazan. Pozvao je komandosa s alatom za obijanje brave i uputio ga da se pozabavi vratima. Bila su otvorena za trideset sekundi.Trgnuvši sigurnosni zapor na svom automatu, Aharoni uđe u hodnik. Vrata su se za njim zatvorila. S njegove su lijeve strane bila vrata s natpisom »Spremište vode i energije«. Iznutra se čulo brujanje električnog generatora. Na zidu s njegove desne strane bilo je nešto što se nadao pronaći: tlocrt ovog mjesta.Crtež je pokazivao dvije razine, gornju gdje su ušli i donju do koje se stizalo dizalom. Cijelom dužinom iz oba nivoa uzdizala su se četiri raketna otvora, prvi koji su prošli u skladištu, drugi koji se nalazio niže, u hodniku. Donji je dio bio podijeljen u dva nejednako velika prostora: agregat za rakete i skladište direktno povezano s otvorima i glavnom nadzornom sobom. Gornji je nivo bio složeniji. Hodnik u kojem se Aharoni sada nalazio bio je dugačak oko dvjesto pedeset stopa, s dva raketna otvora, jednim u središtu, a drugim na kraju. Nalijevo su bila spremišta za vodu i energiju, laboratorij i upravne prostorije znanstvenog osoblja; nadesno je bio nastavak skladišta, drugi laboratorij i stožer za »Imama i njegove zamjenike«. Iznad prostorija na lijevoj strani hodnika bio je još jedan duži, ali uži hodnik s pet prostorija: poljska bolnica i ambulanta, kupaonice i zahodi, spavaonica, stražarnica i oružarnica. Na kraju hodnika u kojem je Aharoni stajao bila je najveća prostorija, zamišljena kao jama'at-khaneh, ismailitska

džamija. Iza nje su bile dvije manje prostorije, blagovaonica i prostorija za rekreaciju, podijeljene četvrtim raketnim otvorom. Kuhinje su graničile s blagovaonicom. Iza toga, još je jedan dugačak hodnik vodio do otvora za osoblje, koji je odgovarao opskrbnom otvoru na zapadnom dijelu. Četiri dizala, četiri stubišta i jedno veliko teretno dizalo povezivali su te dvije razine.Aharoni se vratio u skladište i svojim prijateljima opisao tlocrt baze.- Očito - rekao je - naš prvenstveni cilj mora biti glavna nadzorna prostorija. Kada je onesposobimo, možemo sabotirati rakete. No, ondje će biti čuvari, a ne znamo koliko ih je. Ima li tko kakav prijedlog, kako bismo se mogli riješiti čuvara prije nego napadnemo kontrolnu sobu?Iz mraka je dopro glas. Rastguov.- Mislim da znam kako bismo to mogli učiniti. Danas počinju svečanosti za šijitski blagdan koje se nazivaju »Povratak Poglavara«. To je spomen na povratak poglavara imama Huseina. Kažete daje džamija najveća prostorija na ovom katu. Znamo da su irshadiji osobito religiozni i to je mjesto glavno okupljalište sljedbe. Oni će sigurno slaviti godišnjicu. Džamija će biti puna za večernju molitvu u vrijeme zalaska sunca. Koliko vrata vodi do tamo?- Samo jedna, nasuprot raketnom otvoru na kraju ovog hodnika - odgovorio je Aharoni.- Izvrsno. To znači da jedan čovjek može držati džamiju dok druga dvojica srede stražarnicu i oružarnicu, a svi bi ostali krenuli na donju razinu.Izrazi lica se nisu mogli vidjeti u mraku, no nekolicina je glasno izrazila odobravanje. Aharoni brzo pogleda na osvijetljeni brojčanik svoga sata.

- Sada su dva sata poslije podne. Još su preostala dva sata do zalaska sunca. Predlažem da do tada ostanemo ovdje odakle vidimo hodnik. Možda ćemo čuti poziv na molitvu, no ne možemo se na to osloniti. Odavde ne vidimo ulaz u džamiju, zato mislim da bismo morali pričekati barem još deset minuta nakon zalaska sunca. Tada se netko može približiti džamiji i potvrditi je li molitva u tijeku. Ako je tako, djelujemo kao što smo dogovorili. -Osvijetlivši ručnom svjetiljkom, po sjećanju je nacrtao okvirni tlocrt, a zatim ponovno prešao kroz sve faze plana koji je zamislio, dok je jedan od komandosa stražario pokraj otvora na vratima.Rastgu se okrenuo Randallu i prepričao mu razgovor vođen na hebrejskom. Amerikanac je kimnuo, složivši se s planom. No, nešto gaje mučilo; nije mogao odrediti što, ali je znao daje na neki način povezano s večerašnjim blagdanom.

51. poglavlje

OKRUG ANDUHGERD Utorak, 8. siječnja 1980.

Toga poslijepodneva u četiri i deset Avram Yerushalmi, Aharonijev zamjenik, oprezno je izašao iz skladišta s pripravnom strojnicom i krenuo niz hodnik, skrivajući se uz raketne otvore. Međutim, nije trebao nastaviti prema drugome otvoru, jer je do njega doprlo šaputanje zajedničke molitve. Jačina zvuka je sugerirala da su vjernici prisutni u velikom broju.

Minutu poslije stajao je na ulazu u džamiju s uperenom puškom. Rastgu i drugi komandosi već su se prišuljali vratima stražarnice i oružarnice. Ostatak jedinice, podijeljen u dvije skupine od po četiri i pet ljudi, pod vodstvom Aharonija stajali su na vrhu stubišta na sjevernoj strani baze koje vodi u stražnji dio glavne kontrolne sobe. Svi su bili naoružani strojnicama, a imali su granate i pištolje.Dvanaest ljudi čekalo je vrijeme za početak napada. Savršeno usklađeni, krenuli su u akciju. Yerushalmi je, ironično oponašajući napad na Veliku džamiju, nogom gurnuo vrata jama 'at-khaneha, zapucao u strop i na arapskom povikao ljudima koji su stajali pred njim okrenuti i pogleda usmjerenih ka Meki. Nastao je pakao kad su shvatili što se događa i vidjeli ga kako zamahuje strojnicom i naređuje im da stanu uza zid. Nijemi od šoka, povukli su se kako im je naređeno. Izraelac se zapitao što će učiniti s njima kada ostali završe.U isti su tren Rastgu i njegov prijatelj krenuli na vrata stražarnice i arsenala. Ovaj je bio prazan, ali je Rastgu iznenadio trojicu stražara. Kada su ga opazili, posegnuli su za puškama, no on ih je presjekao brzim, širokim rafalom. Uletjevši u arsenal, pronašao je još jednog komandosa i rekao mu da pomogne Yerushalmiju u džamiji. On je zgrabio nešto oružja i streljiva te krenuo ka stubama s desne strane. Odozdo je dopirala pucnjava.Jureći niz stubište gotovo se spotakao i pao preko tijela jednog komandosa. Prolaz je do zapovjedne sobe bio čuvan. Tijela dvojice irshadijskih čuvara ležala su s obje strane vrata. Jurnuvši kroz njih, Rastgu je naletio na cijev puške koju je jedan od

Izraelaca uperio u njegovom pravcu. Ostali su bespomoćno stajali u polukrugu oko teških čeličnih vrata, dok je jedan od njih klečao rukujući aparatom za rezanje, polagano paleći rupu u čvrstom metalu. Randall je objasnio da su ih čuvari na vratima stubišta dovoljno dugo zadržali da ovi u kontrolnoj sobi zatvore masivna vrata. Nisu si mogli priuštiti da troše eksploziv na vrata budući da će ga trebati za uništavanje raketa. Rastgu je viknuo:- Upotrijebite eksploziv! Požurite! Ima ga još u arsenalu. Idem donijeti još eksploziva.Krenuo je prema stepenicama i poveo još komandosa za pomoć.Upravo u tom trenutku zakrčalo je iz zvučnika raspoređenih po bazi.- Pozor! Pozor! Sve je osoblje žurno pozvano da se odupre uljezima. Imam i osoblje kontrolne sobe sigurni su, ali se ostatak baze mora obraniti. Svi koji umiru odupirući se neprijatelju, doći će večeras u raj kao mučenici. Odbrojavanje za lansiranje raketa počinje. Sada tri minute do lansiranja.Randall je osjetio mučninu. Shvatio je što ga proganja već više od sat vremena: »Dan Povratka« o kojem se govorilo u Mar-vdashtijevom pismu bio je danas. To je bio dan »Povratka Poglavara« i počeo je u suton.Srce mu je lupalo, dok su Rastgu i njegov kolega navrat-nanos jurili uz stepenice i uletjeli u hodnik nasuprot arsenalu. Dok su trčali u tom smjeru, čuli su povike i vrisak iz džamije.Obavijest je čulo sto i pedeset ljudi prisutnih na molitvi, osoblje koje nije bilo uključeno u lansiranje. Nervozni zbog dviju strojnica uperenih

u njih, počeli su se ipak polagano kretati naprijed prema vratima.- Natrag - viknuo je Yerushalmi, prijeteći oružjem. Bojao se i bio je zbunjen moralnim dvojbama. Ako krenu prema njemu, hoće li moći povući okidač? To su bili vjernici, bili su u džamiji i nenaoružani. Nije bio od onih koji pucaju na nenaoružane ljude. No, ako ga napadnu, ubit će ga i napasti njegove drugove vani. Nije razumio obavijest sa zvučnika, ali je vidio njezin učinak na ljude u sobi i bio je užasnut.Zvučnik je ponovno zatutnjao.- Govori vaš imam, vaš Gospodar. Blizu smo, tako blizu pobjede. Nemojte dopustiti da vas snage zla prevare u onome za što smo se borili. Sada je čas da iskušate svoju vjeru. Ustanite svi i odbijte Sotoninu vojsku. Obećajem vam nagradu vječnoga života.Mnoštvo je jednoglasno vikalo i njihalo se. Oni u pozadini, najmanje izloženi, počeli su se gurati naprijed. Oni naprijed krenuli su prema vratima, a zatim počeli trčati, izvikujući imamovo ime.Yerushalmi i komandos koji mu se pridružio u džamiji otvorili su paljbu. Hici iz automata pljuštali su poput kiše prema masi. Ljudi su vrištali. Krv je šiktala, a tijela padala na hrpu, no mnoštvo je nesmiljeno napredovalo. Slijedio je rafal za rafalom, praćeni kricima, no ljudska gomila nije se mogla zaustaviti. Koristeći mrtva tijela svojih drugova kao štitove, ljudi straga su se gurali naprijed, oborili se na dvojicu komandosa i konačno ih savladali.Od sto i pedeset ljudi, koliko ih je bilo na molitvi, manje od pedesetak preživjelih jurnulo je kroz izlaz. Krenuli su ka arsenalu, dok je emitirana sljedeća obavijest:

- Do lansiranja su preostale dvije minute!Kad su se Rastgu i njegov suborac pojavili iz arsenala noseći kutije eksploziva, naletjeli su na irshadije koji su pobjegli od pokolja u džamiji.- Brzo - viknuo je Rastgu. - Bježi s kutijama koje imaš, ja ću ih zadržati! - Ostavio je kutije koje je nosio, skinuo strojnicu s ramena i pucao u gomilu koja je navirala prema njemu. Predvodnici su pali, a ostali su se povukli u hodnik. Bio je preuzak da nasrnu na njega kao što su učinili ljudima u džamiji.Rastgu je natjerao irshadije do zavoja, ali kad je skrenuo pucajući, dvojica su izašla iz džamije odakle su uzeli puške koje su pripadale Yerushalmiju i njegovom suborcu. Jedan je izbliza pogodio Rastgua u glavu.Komandos koji je bio s Rastguom okrenuo se i vidio ga kako pada, a zatim pojurio prema stepenicama. Nije bilo vremena za gubljenje. Sreo je osmoricu preostalih članova jedinice u dnu stepenica.- Rastgu je pogođen - viknuo je. Primakli su mu se, čučnuli i nekoliko sekundi poslije čula se jaka eksplozija - dinamit je napravio rupu u vratima kontrolne sobe. Kad je praskanje utihnulo, gore na stepenicama čuli su se koraci. Aharoni je s poda zgrabio vreću s granatama i jurnuo prema stepenicama, pucajući. Posegnuo je za granatom iz vreće, povukao osigurač i bacio je visoko u gomilu koja je navirala. Granata je eksplodirala i blje-snula kad je pala među njih. Aharoni potrči, zgrabi drugu granatu i baci je još više u zrak. Stubište je bilo čisto.Randall je vodio preostalu šestoricu prema vratima. Najprije su bacili dvije granate, pričekali da eksplodiraju, a zatim upali pucajući. Čuvari na vratima poginuli su od eksplozije

granate i nitko im se unutra nije suprotstavio. Ubili su tehničare koji su sjedili za brojnim konzolama i pretražili prostoriju. Nije bilo vremena za humanost. Usred sobe bila je centralna lansirna komora, sagrađena od čelika, s prozorima od debelog stakla. Preostali članovi ekipe za lansiranje već su bili unutra. Za kontrolnom je pločom sjedio mula Ahmad, koji se svojom crnom odjećom isticao u bolničkoj bjelini prostorije. Oko njega su sjedili njegovi pomagači odjeveni u bijele ogrtače, deset članova lansirne posade, zaokupljeni konzolama na kojima su žaruljice treperile i osvjetljivale skale. Na zidu, iznad njih, bila su dva sata čije je otkucavanje nemilosrdno označavalo kako vrijeme prolazi. Jedan se od tehničara primaknuo mikrofonu.- Ispaljivanje će biti za trideset sekundi. Započinje završno odbrojavanje. Trideset...Mula Ahmad se okrenuo prema prozoru kontrolne sobe i nasmiješio. Taj je smiješak u Randallu izazvao mučninu.- Dvadeset i osam...Randall je strojnicom pucao u debelo staklo komore, no meci su se odbijali. Mula Ahmad se i dalje smiješio. -Dvadeset i pet...Aharoni je utrčao, obavivši zadatak na stepenicama.- Zašto ne započne ispaljivanje? Rakete su sigurno spremne za lansiranje. Zašto ne pritisne gumb?Randall je pokazao satove na zidu iznad mula Ahmadove glave.Eto zašto. Prvi sat pokazuje kermansko vrijeme, a drugi vrijeme u Meki. Imam je odredio lansiranje točno u vrijeme zalaska sunca u Meki i on neće lansirati oružje ni sekundu prije.

Dvadeset i jedan...Aharoni je ponovno izjurio i vratio se noseći kutiju eksploziva koja je donesena iz arsenala. Dogurao ju je do vrata središnje komore. Randall se sagnuo želeći otvoriti kutiju, no Izraelac gaje odgurnuo.- Nema vremena za paljenje fitilja. Ostavi kutiju i dođi.Potrčali su prema vratima, bacili se na pod i gledali kako Aharoni iz džepa vadi granatu, skida osigurač, baca je prema kutiji i skokom se pokušava skloniti iza vrata. Eksplozija granate se izgubila u buci razbijenog stakla, slomljenog čelika i komprimiranog zraka. Kada se sve sleglo, potrčali su ka komori. Kroz dim su mogli razabrati izobličene obrise prostorije. Provukli su se kroz rupu koju je eksplozija napravila u vratima i dijelu zida.Unutra je sve bilo prekriveno krhotinama stakla i bijelom cementnom prašinom. Osoblje je bilo u nesvijesti ili mrtvo. Mula Ahmad je ležao na podu ispod konzole, a brade i odjeća bili su mu krvavi. Kada mu je Randall prišao, još je disao.Aharoni je prvi progovorio.- Ostavimo ovaj nered i donesimo još eksploziva iz oružarnice. Moramo se pozabaviti raketama, onesposobiti ih.Koračali su po krhotinama stakla. Kad su stigli do vrata, Randall je čuo neki zvuk. Okrenuo se i vidio daje mula Ahmad ustao nekim nadljudskim naporom. Naslonivši se na konzolu, prstom lijeve ruke pritisnuo je gumb s natpisom »Raketa jedan«. U Meki je upravo počinjao zalazak sunca.Čulo se glasno brujanje motora negdje izvan kontrolne sobe. Na lijevoj strani konzole nalazio se red ekrana. Ekran označen brojem »1« uključio

se i na njemu se mogao vidjeti prizor rakete koja se polagano počela dizati iz otvora. Na ekranu koji je prikazivao poklopac otvora osvijetljenog reflektorima, mogli su vidjeti nos rakete, zatim trup koji se polagano pojavljivao. Raketa se bučno podigla, a motori su plamsali poput zmajevog daha u Knjizi Apokalipse.Mula se okrenuo i nasmijao, a užasan je riktus iskrivio krvlju zamrljano lice. Ponovno se okrenuo prema konzoli i stavio prst na plavi gumb označen s »Raketa dva«. Prije nego je prstom dotaknuo gumb Randallov metak pogodio gaje u srce.Randall i njegovi drugovi s užasom su gledali konzolu. Vanjska je kamera automatski pratila raketu kad se vinula u nebo, crveno užarenih motora na crnom noćnom nebu. Nisu znali kamo se uputila. I, nisu je mogli zaustaviti.

Projektil je letio prema jugoistoku unaprijed određenim kursom na visini od pet tisuća stopa, u smjeru američke flote u Omanskom zaljevu. Tog je jutra jedan irshadijski časnik u iranskoj mornarici smještenoj u Bandar Abbasu, u neposrednoj blizini Hormuškog tjesnaca, dostavio najnoviji podatak o poziciji američke flote. Oprema za zračna pretraživanja s američkog nosača zrakoplova Nimitz registrirala je projektil dok se polagano počeo spuštati prema obali nakon makranskih brežuljaka. Brodski detektor Mark 51 osvijetlio je metu, projektil koji se ubrzano približavao floti. Nekoliko sekundi poslije brodski proturaketni sustav lansirao je projektil Sea Sparrow. Raketa s tridesetak kilograma teškog eksploziva u bojevoj glavi približavala se cilju. Bila je laka meta budući da nije imala složeni sustav za zaštitu. Uništena je na udaljenosti od

devet milja od flote, dok je prelazila iz područja iranskih teritorijalnih voda u otvorene vode Zaljeva.

Ekran u kontrolnoj sobi zatreperio je i posivio. Raketa je izašla iz njegova dometa. Randall se okrenuo Aharoniju, s prizvukom očaja u glasu.Imam! Nije bio u kontrolnoj sobi! Negdje je u bazi, moramo ga pronaći.Učinili smo sve što smo mogli, Peter - prosvjedovao je Izraelac. - Izađimo odavde dok još možemo.Ne, ne razumiješ! Dok je imam živ, oni mogu ponovno početi: On je srce svega toga, zar ne razumiješ? Čak je i ovaj čovjek - pokazao je na tijelo mule Ahmada - bio samo njegovo oruđe. Svi su oni njegovo oruđe. Ako pobjegne, naći će način da ponovno počne. Moramo ga pronaći.Aharoni je shvatio što Amerikanac misli. Kimnuo je i pozvao svoje ljude.- Vraćamo se na gornju razinu. Dvojica od vas će ostati i pet minuta držati svakoga tko pokuša ući u ovu sobu. Nakon toga pridružite nam se gore. Za sedam minuta pronaći ćemo način da izađemo.Dvojica muškaraca vratila su se do vrata u stražnjem dijelu kontrolne sobe. Čuli su korake po stepenicama i promukao glas koji je davao naputke.Randall, Aharoni i preostala četiri komandosa pojurili su prema glavnim vratima na lijevoj strani sobe. Aharoni je krenuo prvi držeći pripravnu pušku. Hodnik je vani bio prazan. Pozvao je ostale.- Kojim putem? - viknuo je.- Kroz ova vrata, ravno dolje - rekao je Randall. - Ako postoje dizala u drugom dijelu

baze, koja odgovaraju onima na sjeveru, onda moraju biti u ovom smjeru. Idemo.Iza vrata je bio golem prostor koji se očito koristio kao raketni agregat i skladište. Šestorka je pojurila u prostoriju, a njihovi su koraci muklo odjekivali praznim, čelikom ograđenim prostranstvom. Iza njih se čula paljba iz automata, a zatim i zveket drugog oružja.Na udaljenom kraju baze našli su dizalo. Randall je stigao prvi i pritisnuo gumb. Vrata su se lagano otvorila. Kabina je mogla primiti samo trojicu ljudi.- Brzo - viknuo je Aharoni, pokazujući na trojicu svojih ljudi. - Ti, ti i ti, pođite desno. Ondje mora biti još jedno dizalo. Ostali, unutra.Uskočili su, a vrata su se lagano zatvorila. Randall je pritisnuo gumb s oznakom »gore«, a zatim pripremio oružje. Nitko od njih nije znao što će naći kada se vrata otvore. Sekunde su prolazile dok se lift polagano penjao. Činilo se kao vječnost.Vrata su se počela otvarati i Randall je ugledao čuvara s puškom uperenom u njih. Amerikanac je prvi zapucao i čovjek se srušio na tlo. Randall je iskoračio, spreman da ponovno zapuca, no hodnik je bio prazan. Čuo je korake, no svi su trčali u suprotnom smjeru, ka kontrolnoj sobi u sjevernom dijelu baze. Aharoni i njegovi ljudi su krenuli za Randallom. Pričekali su. Nakon tridesetak sekundi čulo se otvaranje vrata drugog dizala i trojica preostalih komandosa ušli su u hodnik s njihove desne strane udaljen dvadesetak jarda. Dali su znak i svi su zajedno krenuli prema prolazu u hodniku koji se nalazio između dvije grupe.Kad su stigli do prolaza, Randall je bacio pogled na zid. Tamo se nalazio mali smjerokaz. Koliko se

njemu činilo, dizalo kojim su došli on i Aharoni nalazio se na južnom zidu džamije. Prolaz u koji su trebali ući išao je uzduž zapadnog zida džamije, pokraj vrata kroz koja je ušao Yerushalmi. Nasuprot tom zidu, na drugoj strani prolaza, bilo je imamovo sjedište. Vrata su se nalazila na južnoj strani, na udaljenom dijelu prolaza s njihove lijeve strane udaljene pedesetak jarda. To je bio njihov cilj. Bio je dobro čuvan, ali su ga morali zauzeti.Ostavivši jednog čovjeka da im čuva leđa, ostali su u redu po jedan krenuli kroz prolaz. Prolaz koji je vodio do vrata imamovog sjedišta bio je u cijelosti označen jednim od raketnih otvora što je izvirivao nekoliko stopa u hodniku kojim su se oni kretali. Kad su došli na udaljenost od nekoliko jarda od skretanja, Aharoni je Randallu i svojim ljudima brzo prošaptao upute.Zaustavili su se prije skretanja. Randall i još jedan muškarac su istupili, a zatim jurnuli na raketni otvor. Iza ugla čuli su se povici. Randallov je suborac ostao iza otvora dok je on pojurio prema zidu na drugoj strani otvora. Netko je na njega pucao, no on je prošao i našao zaklon za manje od sekunde. Treći je čovjek pojurio kroz kratki prolaz i pridružio se onome iza otvora. Sada su imali četiri povoljne pozicije s kojih su mogli pucati u prolaz. Njihovi su protivnici mogli pucati samo iz dva smjera.Na Aharonijev znak, počeli su pucati u hodnik. Čuvari su uzvratili vatru, no imali su loše pozicije i bili su izloženi. Trojica su pala u prvom prepucavanju. Aharoni je brzo brojao dok je pucao sa svog položaja. Sada, odbivši trojicu pogođenih, viknuo je Randallu:- Petorica!

Randall je odmahnuo glavom. Još su bila dvojica u njegovoj blizini, izvan Aharonijevog vidokruga.- Sedmorica! - viknuo je.Nisu smjeli gubiti vrijeme. Četiri su minute već prošle. Čim se bude čula pucnjava iz imamovog sjedišta, sa svih strana baze će dotrčati imamovi ljudi da mu pomognu. Aharoni je razbio tišinu.- Maske! - Ostali su slijedili njegov primjer i brzo stavili plinske maske koje su ponijeli sa sobom. Sljedećeg trenutka Aharoni je među čuvare bacio plinsku CS granatu. Nekoliko sekundi nakon toga, krenuo je kroz hodnik pokraj čuvara koji su kašljali i gušili se. Dok su dvojica komandosa razoružavala i onesposobila čuvare, Randall, Aharoni i peti član skupine razbili su vrata imamove sobe.Prizor koji su vidjeli bio je toliko zbunjujući koliko i neočekivan. Na podu je klečao starac u bijeloj odjeći. Dok je bitka za bazu bjesnila oko njega, imam je položio svoju molitvenu prostirku na zemlju i okrenuo se licem prema Meki, moleći. Trojica muškaraca na ulazu sledila su se, stala kao začarana jednostavnošću prizora koji su vidjeli. Usred nasilja i smrti oni su naišli na starca koji moli. Činilo se da ih ne vidi i ne čuje, samo sc klanjao i ponovno uspravljao, izgovarajući riječi koje nisu mogli razumjeti. Njihov je ulazak bio upad u nešto sveto, oskvrnuće svetog utočišta.Odjednom su se vrata u stražnjem dijelu sobe otvorila. Randall je podigao pušku, spreman da zapuca. Izašla je jedna osoba, a njegov se kažiprst ukočio na okidaču. Na vratima je, blijeda i širom otvorenih očiju, odjevena u crnu feredžu, stajala Fereshteh, gledajući ga sa strahom i užasom. Spustio je pušku i krenuo prema njoj.

Pomaknula se, a on je shvatio da ga zbog maske ne može prepoznati. Prigušenim je glasom dozvao njezino ime, a zatim joj je rekao tko je. Zastala je na trenutak s nevjericom, a zatim polagano krenula prema njemu.Vani su se čuli povici i trčeći koraci. Fereshteh ih je vratila u javu. Aharoni je stao i uhvatio imama pod ruku, podigavši ga na noge. Starac nije niti pokušao oduprijeti se. Nasmiješio se ustajući, a njegove su tamne oči bile bezbrižne. Aharoni ga je gurnuo naprijed, čvrsto ga držeći za nadlakticu s pištoljem uperenim ravno u starčevu glavu. Odjeven u bijelu odjeću, imam je sada bio njihova jedina nada u bijeg.Predvođeni Aharonijem, koji je čvrsto držao imama, istrčali su iz sobe. U zraku se još osjećao plin, zbog kojeg su se starac i Fereshteh gušili. Za nekoliko sekundi napustili su hodnik i ušli u drugi koji je vodio do dizala. Randall je skinuo masku i okrenuo se prema Fereshteh. Izgledala je umorno i iscrpljeno. Njezin je pogled bio prazan, a obrazi upali; pitao se kako je mogao zaboraviti izgled njezinog lica.- Fereshteh - pitao ju je brzo - kojim putem idemo? Moramo izaći odavde.Prošlo je sedam minuta, a nije bilo nikakvog znaka od ljudi koje su ostavili u kontrolnoj sobi. Pokazala je na hodnik.- Stubište pokraj džamije. Ono vodi van.Okrenuli su se i potrčali natrag putem kojim su došli. Iza njih se čuo povik, a zatim je netko otvorio vatru i dvojica zadnjih iz grupe su pala. Ostali su se bacili na zemlju, nastojeći uzvratiti vatru. No, Aharoni je stajao na nogama i okrenuo se, prisilivši imama da se i on okrene licem prema stražarima. Isti je trenutak oružje zašutjelo.

Četvorica stražara stajala su razrogačenih očiju na sjevernom kraju hodnika, držeći strojnice. Aharoni je bijesno viknuo na arapskom čvrsto držeći pištolj uz imamovu sljepoočnicu.- Izaći ćemo živi ili će on s nama umrijeti. Na vama Je dl odlučite.Irshadiji su bacili oružje. Randall je provjerio dvojicu komandosa koji su pali: obojica su bili mrtvi.- Krenimo - rekao je Aharoni, krenuvši prvi s imamom dok su Randall i preostali komandosi išli iza njih. Još se irshadija pridružilo četvorici na kraju hodnika i svi su bespomoćno stajali, spriječeni da pucaju. Malobrojan ostatak napadačke čete kretao se niz hodnik. Na izlazu su se pridružili komandosu koji im jc čuvao leđa. Hodnik je bio čist.Sada već trčeći, Aharoni je gotovo vukao starca za sobom, a zatim skrenuo lijevo i uputio se prema stepenicama. Na vrhu šestog niza stepenica došli su do teških metalnih vrata koja su se mogla otvoriti pritiskom na šipku. Vrata su se otvorila i Aharoni je najprije ispred sebe ugurao imama i dalje ga čvrsto držeći. Vani su čekali irshadijski stražari spremni za pucnjavu. Kad su §e pojavili imam i Aharoni, spustili su oružje i zbunjeno ustuknuli. Ostatak grupe slijedio je Aharonija. Do sada su već izgubili svaku nadu da će se pojaviti i dvojica komandosa koji su držali kontrolnu sobu.- Vratite se unutra - Aharoni je viknuo stražarima - ili ću vam iznijeti glavu!Kombinacija prijetnje i svetogrđa imala je svoj učinak. Nevoljko, muškarci su se povukli prema drugom ulazu i ušli. Dok su nestajali, Randall je već tražio neko prijevozno sredstvo. Trideset jarda s njihove lijeve strane, izvan traverzi i

opeka lažne tvornice, stajao je prazan velik džip. Potrčali su prema njemu, uskočili, Randall za upravljač, Aharoni i imam na stražnje sjedulo sa dvojicom preživjelih komandosa, Fereshteh naprijed pokruj Randalla.U žurbi čuvari su ostavili ključ u kontaktnoj bravi. Kundull ga je okrenuo, otpustio kvačilo i krenuo u pravcu u/.leliSln. Dok je džip odmicao, vrata baze su se otvorila i ljudi su i/jurili. Uskoro će im biti za petama, čekajući siguran trenutak da napadnu i spase imama.Vožnja do uzletišta, drndajući bijeg kroz mrak preko pijeska,kamenja i grmlja bila je nešto najgore za Randalla. Za vrijeme napada bio je bodren napetošću i naporom akcije. Sada kada su prošli neposrednu opasnost napada i kada je postojao tračak nade, strah i noćne more koje traju već nekoliko mjeseci počele su ga ponovno progoniti. Njegov se osjećaj straha pojačao zbog Fereshteh: sjedila je pokraj njega, pogleda uperenog pred sebe, čvrsto se držeći za sjedalo kako bi održala ravnotežu. Već je izgubio svaku nadu da će je ponovno vidjeti, pomirio se da će živjeti s grižnjom savjesti što ju je napustio. A sada, ona je ponovno bila živa na putu prema životu ili smrti. Kada je pogledao u retrovizor, vidio je da imam sjedi pokraj Aharonija, smirenog izraza, ljuljajući se poput lutke dok je auto poskakivao po neravnom tlu.Iako je već poznavao teren, Randall je gotovo promašio uzletište. Farovi automobila su osvjetljavali gromade i jarke, suhe grmove i slane ravnice, ali ne i prethodno postavljene oznake. Iznenada je bljesnulo s njihove desne strane, a zatim još jednom. Avion je još bio ondje. Vidjeli

su farove njihovog vozila. Randall je oštro okrenuo upravljač i džip je jurnuo kroz pijesak prema zrakoplovu. Sjetio se još jedne potjere u noći i kako je završila. I znao je da će je se i Fereshteh sjećati.Dok su bježali iz džipa i požurili uz stepenice u Falcon koji ih je čekao, u daljini se čuo zvuk motora. Pilot je već pripremio zrakoplov za polijetanje i upalio reflektore na pisti, no izgubili su dragocjene minute dok je njegov kopilot upalio svjetlosni signal i dotrčao natrag do aviona. Motori su brujali kad je uskočio u avion, a pilot je gurnuo naprijed upusni poklopac i avion je punom brzinom zarulao po kratkoj pisti. Uzletio je naglo, gotovo se ugasivši kad se vinuo u nebo, prisilivši sve putnike da čvrsto sjede na svom sjedalu. Konačno se izravnao, a pilot gaje usmjerio prema kući. Nije bilo veselja. Sedam ljudi je nedostajalo u zrakoplovu.Letjeli su prema zapadu. Ispod njih su se nakon široke pustinjske ravnice nazirali vrhovi planina Zagros. Fereshteh je ukratko ispričala Randallu što se dogodilo nakon što ju je mula Ahmad odveo iz kuće blizu Shahabada. Odveli su je u njihovu kuću uTeheranu, gdje je bila zatočena prije nego su je doveli u Kerman prije nekoliko dana. Za to je vrijeme mula Ahmad rijetko s njom razgovarao i ona nije znala zašto ju nije ubio. Pretpostavljala je da su je onamo doveli kako bi sve vidjela vlastitim očima, a zatim bi je možda ponovno poslali u Ameriku ili agi-kanu kao svjedoka imamove moći. No, za vrijeme lansiranja bila je s imamom dok je on molio za uspjeh misije. Rekao joj je da sada može vidjeti njegovu pravu snagu. Kratko je govorila i ubrzo ponovno zašutjela.

Randall je znao da će proći dugo vremena dok se oslobodi noćnih mora koje je proživjela u ovih nekoliko tjedana. A, možda to nikada i neće moći.Nastavili su letjeti u tišini. Imam je nepomično sjedio, zatvorenih očiju, izgubljen u skrivenom svijetu misli u koje nitko oko njega nije mogao prodrijeti. Bio im je nedokučiv, ne mareći za njihovu pobjedu, čuvar životnih tajni, dalek i nepovrediv.Progovorio je, a njegov je glas bio nježan, tek šapat, krhak poput jesenjeg lista; tko bi i mogao pomisliti daje to glas onoga koji je ljude slao u smrt i svijetu prijetio uništenjem?- Qiyamatash zud tnivad.Njegovo će uskrsnuće ubrzo doći.To je bilo sve što je rekao. Riječi mu više nisu bile potrebne. Bez žurbe je ustao i nagnuo se prema trupu aviona. Sljedećeg trenutka rukom je povukao ručicu za izlaz u slučaju opasnosti. Vrata su se naglo bučno otvorila, a avion se oštro nagnuo. Prije nego gaje Aharoni uspio zaustaviti, starac se bacio kroz otvor i utonuo u crnilo i hladnoću koja će ga usmrtiti prije nego dotakne zemlju.Zrakoplov je nastavio ponirati dok je Aharoni pokušavao zatvoriti vrata. Iznenada je uspio i zalupio ih. Boreći se s uređajem za upravljanje, pilot je nastojao vratiti avion u vodoravni položaj jer su jurili prema planinama o koje bi se mogli razbiti. Konačno je ponovno uspostavio nadzor i avion se izravnao prije nego se vratio na početnu visinu.Peter Randall je ponovno disao, no njegovo je srce i dalje divlje kucalo. Jesu li pobijedili oni ili je nakon svega starac pobijedio? Jedan je projektil lansiran. Bit će i to dovoljno, ako

stigne do svog cilja. Što bi on ili itko drugi mogao učiniti protiv snaga koje je imam Hasan pokrenuo? To je bilo drevno carstvo mraka, nastalo na drevnim mjestima; mračne snage koje su postojale i preživjele, a njihova moć nije mogla biti slomljena u konačnici. On i Fereshteh i ljudi poput Aharonija ili Rastgua bili su samo svjetlost koja je treperila na površini te drevne tame. Zlo im se suprotstavilo, a sada se nakratko povukavši s namjerom da se ponovno vrati, nesmanjenom snagom, sjenama koje se zauvijek protežu. Randall je u tami ispružio ruku i dodirnuo Fereshteh.

Epilog

Svjetski je mir bio neizvjestan dok je tog dana Washington čekao vijesti o novim eksplozijama. Prije tri dana izraelska obavještajna služba zaobišla je CIA-u kako bi uspostavila izravan kontakt s Bijelom kućom, objasnivši detaljno što se događalo. Kada je CIA konačno obaviještena i kada je bijesni Predsjednik zatražio objašnjenje, Odbor za politiku mu je detaljno objasnio pogreške u procjeni koje je učinio službenik kojem je povjeren taj zadatak, Howard Straker. U svakom slučaju, Straker se ubio prije dva dana i nije mogao biti pozvan na odgovornost. Odbor je objasnio da su poduzeti svi koraci kako bi se spriječile slične pogreške pojedinaca u budućnosti. Predsjednik im je zahvalio.U nekoliko glavnih gradova Zapada ljudi su nestrpljivo čekali novosti. Odredi USTAF-a, RAF-a i NATO-a stavljeni su u stanje pripravnosti. U

Europi i Americi podzemne raketne baze također su bile u stanju pripravnosti, dok su bombarderi i podmornice naoružani nuklearnim oružjem čekali naredbe na granici s Rusijom. Tog je dana cijeli svijet jedan sat živio odgađajući neizbježnu krizu.

24. travnja 1980. osam je helikoptera RH-53 D Sikorsky poletjelo s nosača zrakoplova Nimitz i uputilo se prema sjeveru leteći nisko iznad južne iranske obale. Nekoliko sati prije, šest transportnih aviona C-130 Hercules poletjelo je s vojnog uzletišta u blizini Kaira, leteći nisko iznad Crvenog mora i ometajući sovjetske radarske veze u Južnom Jemenu i Etiopiji. U Perzijskom su zaljevu ponovno uzeli gorivo prije nego su krenuli preko mora, iranske obale i dalje u srce zemlje. U avionima C-130 bilo je devedeset članova posade i još devedeset komandosa predvođenih pukovnikom Charlesom A. Beckwithom. Svi su komandosipripadali »Blue Light Squadu«, specijalnoj antiterorističkoj jedinici oformljenoj 1977. u američkoj vojnoj bazi Fort Bragg u Sjevernoj Karolini. Jedinicom je zapovijedao general-bojnik James Vaught, koji je vodio operacije s neodređene lokacije negdje na Srednjem istoku.Šest se zrakoplova i helikopteri - čiji je broj smanjen na šest zbog kvara na motorima nastalim za vrijeme pješčane oluje -sastalo u zoni koncentracije u blizini mjesta Posht-e Badama, južno od Tobasa, pustom gradu razorenom prije osamnaest mjeseci u jednom od najjačih potresa koji su zadesili Iran. »Desert One«, kako je bilo službeno ime zone koncentracije, sagradila je CIA neposredno prije revolucije, tristotinjak milja daleko od Teherana.

Zatim su stvari krenule loše. Dok je uzimao gorivo, helikopter Sea Stallion sudario se s jednim od C-130, a njegovi su horizontalni propeleri probili spremište za gorivo zrakoplova. Hercules je eksplodirao. Poginula su trojica članova posade transpotera i petorica iz helikoptera. Preživjeli su se nagurali u ostale avione i ostavili helikopter i brojne dokumente, odustavši od zadatka. U petak do četiri sata ujutro od Herculesa su ostali samo pougljenjeni ostaci, a Sikorsky i tijela osmorice mrtvih Amerikanaca ostavljeni su da ih pronađe iranska vojska.Službena verzija događaja u »Desert One« je svima poznata. Predsjednik Carter je uz podršku vladinih glasnogovornika javno priznao da je on naredio izvršavanje zadatka spašavanja talaca u Teheranu, koji je tragično završio. Njegovo je poniženje bilo potpuno kada su na izborima u studenom Amerikanci u Bijelu kuću doveli Ronalda Reagana.No, kako je drugačije predsjednik Carter mogao objasniti slanje komandosa u iransku pustinju? Zar da ispriča nevjerojatnu priču o mesijanskoj sljedbi, planiranju početka svetog rata koji bi preplavio svijet, o srednjovjekovnoj viziji Apokalipse ostvarenoj u čeliku i uranu nuklearnih projektila? Tko bi vjerovao daje operacija započela kao odgovor na zahtjev jednog američkog terenskog agenta koji je zahtjev izraelska obavještajna služba dostavila izravno u Bijelu kuću? Tko bi prihvatio da pravi cilj fatalne misije nije u dalekom Teheranu, nego manje od dvjesto milja udaljen od točke »Desert One«, u tajnoj raketnoj bazi duboko ispod pijeska Dasht-e Luta, gdje je pohranjeno još dovoljno urana da napuni bojne glave desetaka raketa?

Te je godine 17. rujna irački predsjednik Sadam Husein u obraćanjima Ba'athističkoj narodnoj skupštini u Bagdadu službeno izjavio da se Alžirski ugovor između njegove zemlje i Irana treba proglasiti nevažećim. Nakon pet dana izbio je rat između dvije zemlje. Zaljevski rat je počeo i svjetski je mir opet uzdrman.Iračke su se postrojbe borile za nadzor morskim prolazom Shatt al-Arab, a mali je obalni jedrenjak, dhow, otplovio iz Mina Sauda na Saudijskoj obali, južno od Kuvajta. Zaokupljeni kontrolom međunarodnog prometa i brodova u Zaljevu za vrijeme rata, saudijski i kuvajtski patrolni brodovi ignorirali su dhow dok je klizio pokraj tankera i natovarenih trgovačkih brodova pokušavajući izbjeći iransku obalu. Lagani su ga jesenji vjetrovi odnijeli do obale Hisara, ispod Bandar Dilana. Mladić u bijelom je zakoračio na pijesak i dhow je otplovio na pučinu. Na uzvisini iznad plaže čekao gaje landrover, kao stoje bilo dogovoreno.Dani koje je proveo puzeći u tunelima ispod Velike džamije bili su strašni. On i njegovi borci bili su natjerani sve dublje i dublje u podzemne prolaze, sve dok ih onako jadne i iscrpljene na kraju nije izvukla Narodna garda. Svi su odvedeni, osim jednoga, baš onoga kojeg su tražili. Kada je građen dio džamije u kojem su se pobunjenici skrivali, napravljen je i kanal koji dovodi vodu iz brda. Tijekom stoljeća bio je popravljan i dograđivan, ali je prije nekoliko godina zapušten zbog uvođenja modernih vodoinstalacija. Kad su se iznad njih začuli koraci vojnika koji su se približavali, on se popeo u kanal tražeći način da odvede svoje ljude u slobodu. Ali, dok je puzao

uskim tunelom, čuo je lomljenje cigle dok se urušavao ulaz. Više od jednog dana provlačio je svoje iscrpljeno tijelo kroz tamu, uskim zavojima kanala, ne znajući kada se strop može urušiti i živog ga zakopati. Trebala je golema snaga volje za borbu protiv paničnog osjećaja klaustrofobije i održavanje kontrole mišića i umornog razuma. Nekoliko je putakolabirao od umora i gladi. No, svaki se put oporavio i puzeći nastavio dalje, vođen sudbinom na koju nije imao utjecaja.Na kraju se, prljav i potpuno iscrpljen, uspio dokopati starog izlaza iznad presušenog korita potoka. Bila je noć i mogao je neopazice napustiti tunel. U blizini je čuo žubor potoka i polagano, osjećajući razdiruću bol, krenuo je onamo da se opere i popije malo vode. Ubrzo je izašao mjesec i mogao je odrediti gdje se nalazi. Dvije milje od mjesta na kojem se zatekao bilo je tajno skrovište hrane, odjeće, oružja i novca, jedno od nekoliko pripremljenih prije šest mjeseci za slučaj ovakve potrebe. Polagano se onamo uputio, obasjan mjesečinom.Za tri dana ponovno je započeo svoje putovanje preko pijeska Nafuda, uputivši se prema obali Zaljeva. Sada obrijane brade i govoreći dijalektom istočne provincije Hasa, krenuo je u Rijad gdje je ostao nekoliko mjeseci i slao pisma »poslovnim partnerima« u Teheranu. Krajem rujna je stigao u Mina Saud, stvarajući planove za dhow kojim će se prebaciti u Iran.Sada, dok je sjedio u landroveru, vozeći se prema Bushehru, prvoj etapi svog puta niz obalu do Bandar Abbasa gdje će skrenuti za Kerman, razmišljao je ponovno o planu koji je stvorio nakon bijega iz Meke. Novi će Alamut ponovno biti

izgrađen, možda čak i na mjestu prvobitne tvrđave, visoko u planini na sjeveru Qazvina. Ovo je bilo vrijeme za obnovu, ponovnu izgradnju, vrijeme da on učini sve ono što mora. Ljudi će umrijeti, vođe i vladari prije svih: njegovi će asasini biti posvuda, ali ovaj će put ostati neviđeni i nepoznati dok ne dođe vrijeme za udarac.Već je napravio svoje prve planove. Za početak, dvojica moraju umrijeti: predsjednik Sadat, čija je spremnost da pregovara s Izraelcima zaprijetila stabilizaciji stanja na Srednjem istoku; i novi papa, Ivan Pavao, čije međunarodne aktivnosti očuvanja mira mogu neko vrijeme obuzdati baš one snage koje je Mahdi želio pokrenuti. Ljudi su već izabrani i dane su naredbe, a kada dođe trenutak, njegovi će emisari obznaniti svoje postojanje.Iza njega je sunce na zapadu već zalazilo, obavijeno i nevidljivo, zaklonjeno golemim zastorom dima koji je sukljao iz ratom uništenih i gorućih naftnih rafinerija u Abadanu i Koramšaru. Rat je tek počeo, no već je izazvao goleme štete u regiji. Smiješeći se, samouvjereno, okrenuo se i pogledao holokaust. To je bio Božji znak, nebeski znamen poslan da ga uvjeri kako će ovaj put zavladati zemljom i nebom i svime što leži između zemlje i neba i ispuniti ga vatrom i krvlju. I neće biti kraja njegovoj vladavini.

KRAJ

KIKA

20.11.2009.