Dali je neznanje opravdanje

[ Bosanski ]

ھل الجھل عذر؟ ]البوسنيةاللغة [

Muhammed ibn Salih el Usejmin

بن صالح العثيمينمحمد

: Sead Jasavić Prevod

سعيد ياساويتش:ترجمة

Revisión : Ebu Usama el Džeziri

أبو أسامة الجزيري: مراجعة

Pomoćni ured za dawu - Riyadh

المكتب التعاوني للدعوة وتوعية الجاليات بالربوة بمدينة الرياض

2008 –1429

2

Hvala pripada samo Allahu, Gospodaru svih svjetova, Milostivom,Samilosnom! Neka je mir i blagoslov Bo iji na Muhammeda, njegovuasnu porodicu, i na njegove asne ashabe, i na sve one koji slijede

njegove stope i put do Sudnjega Dana!

Smatram i odgovorno tvrdim da je ejh Muhammed b. Abdul-Wehab rhm. na puno mjesta kroz svoja djela, neznanje (d ehl), isticao ismatrao dovoljnim kao opravdanje (’uzr), izuzev u slu aju kada osobanamjerno izbjegava poduku i u enje kao npr. da uje za rije i istine, alise na njih ne osvr e, niti se na njih obazire, niti im pridaje pa nje, niti otim rije ima razmi lja...

U ovakvom slu aju se doti na osoba ne mo e opravdati neznanjem!

Jedne prilike je Muhamed b. Abdul-Vehhab rhm., upitan o tome tasu razlozi, i koja su to djela, zbog kojih se, protivu njihova po initelja,treba boriti sabljom, i koji su to postupci koji ovjeka izvode iz vjere, paje odgovorio:

“Islam se sastoji od pet sastavnih dijelova (ruknova). Prvidio Islama je o itovanje vjere ( ehadet), a potom slijede ostalaetri dijela Islama (namaz, post, zekat, had ). to se navedenaetri dijela Islama ti e – ako ovjek svojim srcem i jezikom

potvrdi njihovu obaveznost, a ne bude ih svojim udovima(tijelom), obavljao, iz nemara ili lijenosti, mi, i ako budemo takvuosobu osudili na smrtnu kaznu, ne emo je proglasiti nevjernikom,samo zbog toga to neko djelo ne izvr ava ili ne obavlja!

enjaci ehli-sunneta vel-d ema’ata nisu slo ni, niti sujedinstveni u stavu kada je u pitanju status osobe koja potvr ujeobaveznost navedena etri rukna Islama (namaz, post, zekat,had ), i ne negira propisanost istih, ali ih iz lijenosti ili nemaraneobavlja. Zato, mi ne emo progla avati nevjernicima (tekfir), nitiemo pojedinca ili grupu izvoditi iz vjere, sve dok ne urade

(ne)djelo oko kojeg postoji koncenzus (id ma’) me ’ islamskomulemom da takav postupak izvodi svog po initelja iz vjere – kaoto je to slu aj sa ehadetom!

ak i takvu osobu ne emo progla avati nevjernikom sve dokje ne upoznamo sa propisom i stavom po odre enom pitanju.Kada odre ena osoba bude upoznata sa propisom, i podrobno gashvati, pa, i poslije toga, ga ne prihvati i odbije ga, tada e se nanju odnositi propisi tekfira, i tada e se osoba okfalifikovati kaonevjernik (kafir)!

Postoje etri vrste nevjernika:

3

1. Osoba koja sazna i spozna to da je Tevhid (La Ilahe illallah),Allahova vjera, ona koju nam On dostavi preko Svoga poslanika, a u kojusvijet pozivamo; i osoba koja potvrdi i prizna da je krivovjerje poputobo avanja kamena, drveta, ljudi, slika, kipova, grobova... irk,idolopoklonstvo i pagan tina, radi ijeg anuliranja je Muhammed s.a.w.s.bio i poslan, pa makar se i oru jem potpomogao na tome putu, kako bisvo vjerovanje ljudi bilo upu eno na pravu adresu tj. Allahu d ., ali, ipored takve spoznaje, doti na osoba je nemarna prema Tevhidu, niti gastudira, niti ga prihvata, niti ostavlja irk!

Takva osoba je nevjernik protivu kojeg se treba boriti, jer jespoznala vjeru s kojom je do ao Poslanik s.a.w.s., ali je nije prihvatila;spoznala je opasnost irka ali ga se nije manula, pa makar takva osoba ine mrzila vjeru s kojom je Poslanik s.a.w.s. do ao, i makar nevoljela inehvalila irk, i ne bude ga uljep avala svijetu.

2. Osoba koja sve navedeno bude spoznala, ali se ustanovi da takvaosoba vrije a ili psuje poslanikovu vjeru, pa makar tvrdila da se Islamapridr ava. Ako se jo ispostavi da takva osoba voli i hvali one kojiobo avaju Jusufa a.s., ili E kara, ili Ebu Alija, ili Hidra, i da ihpredpostavljaju nad pravim i iskrenim vjernicima (muvehhidima), koji suse spasili irka – takva vrsta ljudi je gora od prvo-spomenute vrste.Slijede i kur’anski ajet nam govori o takvima: „... kada bi spoznali onoto im se objavljuje – uznevjerovali bi u to, pa, neka je Allahovo

prokletstvo nad nevjernicima!“ (el-Bekara:89); „Ako prekr ezakletve svoje, poslije zaklju enja ugovora s njima, i ako vjeruva u budu vrije ali, onda se borite protivu kolovo a nevjerstva(kufra), kako bi se okanili! Za njih doista ne postoje zakletve! (el-Tevba: 12)

3. Osoba koja sazna i spozna Tevhid, zavoli ga i slijedi, i isto takosazna i spozna opasnosti irka, pa ga ostavi i pro e ga se, ali, sa drugestrane, mrzi one koji ulaze u Tevhid, a dragi su mu oni koji ostaju nairku – ovakva osoba i dalje biva nevjernikom. Allah d . ka e: „Onima

koji nevjeruju propast nagovijesti! On djela njihova ne e prihvatiti& zato to ne vole ono to Allah objavljuje! On e djela njihovaponi titi!“ (Muhammed:8-9)

4. Osoba koja bude svega navedenog po te ena, ali pripadnicinjegova mjesta, plemena ili naroda, javno ispoljavaju neprijateljstvoprema vjernicima (muvehhidima), i javno slijede i forsiraju irk, i na svemogu e na ine se bore protivu muslimana. Dakle, osoba koja se budeprihvatila Tevhida i vjere, ali nije u stanju napustiti svoju ku u ili mjestoboravka, to je prouzrokovalo to da stupi u borbu sa stanovnicima svogamjesta protivu muslimana (muvehhida), bilo da je u pitanju borbaimetkom ili ivotom – ovakva osoba je nevjernik (kafir), jer ona, sobzirom na svoju slabost, kada bi joj naredili da ostavi post ne bi postila,ali kada bi ih napustila postila bi; kada bi takvoj osobi naredili da se o eni

4

enom koju je njegov otac enio on bi to uradio, a kada bi ih napustiotakvo to ne bi uradio... Ako su post, ili enjenje o eve ene, dovoljnirazlozi da se takvo mjesto napusti, pa, ta tek da ka emo za to kadabude primoran da stupi u borbu protivu muslimana, a na strani mu rika,koji samo za cilj imaju ukinuti Alahovu vjeru!

Dakle, u estvovanje sa nevjernicima u borbi protivu muslimana jejo te e i te e! Takva osoba je nevjernik! Allah d . ka e: „Vi etenailaziti i na one koji ele da budu bezbjedni, i od vas i od narodasvoga; kada god se pozovu da budu mnogobo ci vrate se unevjerstvo. Ako se oni ne okane protivu vas, i ne ponude vam mir,i ako ne prestanu vojevati protivu vas, vi ih hvatajte i ubijajtegdje god ih stignete. Puno pravo vam protivu njih dajemo! (el-Nisa: 91)

to se ti e la i i neistina koje se, tu i tamo iznose, poput: Mistanovnike nekoga mjesta u kompletu progla avamonevjernicima, iseljenje (hid ru) k nama, smatramo obavezomsvakoga muslimana, ili onaj ko ne smatra nevjernikom one kojesmo mi proglasili nevjernicima – i sam je nevjernik, kao i oni kojise ne bore na Allahovom putu su nevjernici, i ..., i... – sve su toproizvoljne izjave pojedinaca, la i neistina, pomo u kojih se ele ljudiodbiti od Allahove vjere!!!

Ako ne progla avamo nevjernikom osobu koja ini ibadet naAbdul-Kadirovom grobu, ili na grobu Ahmed el-Bedevije, zbogneznanja kojeg pri sebi ima, i zbog nepostojanja osobe koja bi ihna takve postupke upozoravala, pa kako da proglasimonevjernikom osobu koja ne ini irk, samo zato to ne smatranevjernikom onoga koga su pojedinci okarakterisali nevjernikom,ili to nije u inio hid ru k nama, ili to se ne bori, ili..., ili...

Allah d . ka e: „A da nije Allahove dobrote prema vama, imilosti Njegove, i na ovom i na onom svijetu, ve bi vas stiglate ka kazna zbog onoga u ta ste se upustili! & Kada ste tojezicima svojim prepri avati stali, i kada ste na sva usta govoriliono o emu ni ta niste znali, vi ste to sitnicom smatrali, ali je onokod Allaha krupno!!! & Za to niste, im ste uli za to, rekli: Nedolikuje nama da o tome govorimo, hvaljen neka si Ti! To je velikapotvora! & Allah vam nare uje da vi e nikada tako ne to neponovite, ako ste vjernici. & Allah vam propise obja njava. Allahsve zna i mudar je!“ (el-Nur:14-18)

Prethodno spomenute etri vrste ljudi smatra emo nevjernicima zbognjihova otvorena suprostavljanja Allahu i Njegovom Poslaniku s.a.w.s..Neka se Allah smiluje ovjeku koji razmisli malo o sebi, i bude svjestantoga da e se susresti sa Allahom d ., kod kojeg je D ennet, ali i kodkojeg je D ehennem!

5

Dodatak od strane ejha Ibnu ’Usejmina rhm..

Razila enje islamske uleme po pitanju „opravdavanja neznanjem“je kao i sva ostala razila enja fikhsko-id tihadskog tipa. Nekada su tarazila enja samo jezi ko-terminolo kog karaktera. Uvjek moramo imatina umu stanje ili status osobe nad kojom namjeravamo sprovesti nekipropis. Svi islamski u enjaci su slo ni npr. da su neke rije i ili frazenevjerstvo i djelo kufra, ili da je neki postupak djelo kufra, ili da jeneizvr avanje neke obaveze djelo kufra, ali, da li je konkretna osuda,odre enog pojedinca ili grupe ljudi, ispravna ili neispravna, ovisi od togada li su svi neophodni uslovi za dono enje takvog suda ispunjeni, i da lipostoji ikakva prepreka za dono enje date presude.

Na d ahilijetske postupke i nedjela se gleda dvojako:

1. Kada d ahilijetski postupak dolazi od strane osobe koja nepripada sveop em muslimanskom korpusu, ve je sljedbeniknekog drugog pravca ili vjere - mimo Islama, ili pak bude ateista(apsolutni nevjernik), kojoj nikako na um ne pada to da postupakkojeg ini je u suprotnosti sa Istinom i pravom vjerom – prematakvim osobama emo se odnositi onako kako nam Islam nala e.

to se ti e budu eg svijeta (Ahireta), najja e mi ljenje, po pitanjuljudi do kojih nije doprla Bo ija objava ja da e ih Allah isku ati i stavitina ispit na Sudnjemu Danu, onako kako On to bude htio, a Allah d .najbolje zna kako e postupiti!

Isto tako, sigurno znamo i to da e Allah d . u D ehennem bacatiljude samo zbog po injenih grijeha, jer u Kur’anu a. . stoji: „I Knjiga ebiti postavljena, i vidje ete grije nike prestravljene zbog onogato je u njoj. Te ko nama – govori e – kakva je ovo knjiga, ni mali

ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!? I na i ezapisanim ono to su inili. Gospodar tvoj nikome ne e nepravdunanijeti!“ (el-Kehf: 49)

Rekli smo da emo se prema takvim osobama odnositi onako kakonam Islam nala e tj. smatra emo ih nevjernicima (kafirima), zbogtoga to nisu prihvatili Islam, pa se iz tog razloga ne mogu smatratimuslimanima, niti mu’minima.

Spomenuli smo da je ja e mi ljenje da e oni do kojih nije doprlaBo ija objava, biti stavljeni na ispit na Sudnjemu Danu, jer nam o tomegovori veliki broj predaja koje je imam Ibnu Kajjim rhm., naveo u svojempoznatom djelu „Tarikul-Hid retejn“, kada je obra ivao stav Islamaprema statusu mu ri ke djece.

6

2. Kada d ahilijetski postupak do e od strane osobe kojapripada sveop em muslimanskom korpusu, i sljedbenik je Islama,ali kojem tk . nikako ne pada na um to da je, postupak kojeg ini,u suprotnosti sa Istinom i pravom vjerom, ili kojeg niko neupozorava na neistinu, ili ga pak ne poziva istini.

Prema takvim osobama emo se odnositi onako kako nam Islamnala e tj. oni zadr avaju status muslimana, i prema takvima emo seophoditi kako i prema ostalim muslimanima, a to se ti e Ahireta, Allah

. najbolje zna kako e sa njima postupiti! Kao dokaz navedenomenave emo Kur’an i Sunnet, kao i stavove u enjaka ehli-sunneta vel-

ema’ata!

Dokazi iz Kur’ana

„Nijedan grije nik tu e grijehe ne e nositi! Mi nijedan narodnismo kaznili sve dok im poslanika nismo poslali!“ (el-Isra’: 15)

„Koliko smo sela i gradova uni tili, iji su stanovnici u ivotuobijesni bili! Eno domova njihovih, malo ko, poslije njih, navrati unjih – Nama su ostali! & A, Gospodar tvoj nikada nije naseljauni tavao dok u njihov glavni grad poslanika ne bi poslao, koji biim dokaze Na e kazivao. I Mi smo samo onda naselja uni tavali –kada su stanovnici njihovi obijesni bili! (el-Kasas: 58-59)

„O poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, daljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahomimali. Allah je silan i mudar! (el-Nisa’: 165)

„Mi nismo slali poslanika a da nije jezikom naroda svogagovorio, kako bi im objasnio! Allah ostavlja u zabludi onoga kogaOn ho e, a na pravi put ukazuje onome kome On ho e. On je silani mudar!“ (Ibrahim: 4)

„Allah ne e dozvoliti da jedan narod zaluta nakon to ih jena pravi put uputio sve dok im ne pojasni ono ega se trebajuuvati. Allah zaista sve dobro zna!“ (el-Tewba: 115)

„A ova Knjiga koju objavljujemo je blagoslovljena, zato jeslijedite i grijeha se klonite da bi vam se milost ukazala & i zatoda ne ka ete: Knjiga je objavljena dvjema grupama (jevrejima ihri anima) prije nas, ali mi ne znamo itati je kao oni & i da neka ete: da je Knjiga objavljena nama, bolje bismo se od njih dr alipravoga puta. Pa, objavljuje vam se, eto, od Gospodara va egajasan dokaz, uputstvo i milost, i ima li, onda, nepravednijeg odonoga koji Allahove dokaze ne priznaje, i od njih se okre e? Miemo te kom mukom kazniti one koji se od dokaza na ih okre u –

zato to to stalno ine!“ (el-En’am: 155-157)

7

Kur’anski ajeti, po ovom pitanju su mnogobrojni, i svi nam ukazujuna to da e ovjek biti kriv i odgovoran za ono to ini tek onda ako budeznao da je odre eni in u suprotnosti sa onim to je Allahova vjera, pa tajpropis ili stav kasnije namjerno prekr i!

Dokaz iz sunneta

Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.w.s. rekao: „Takomi Onoga u ijoj ruci je Muhammedova du a, niko ne e za meneuti, jevrej bio ili hri anin, a potom umre, nepovjerovav i u moju

misiju, i poslanicu s kojom sam do ao – a da ne bude ba en uvatru!“ (Sahihu Muslim, 1/134)

Dokazi iz pera u enjaka Ehli-Sunneta vel-D ema’ata

ejhul-islam Ibnu Kudame el-Hanbeli el-Makdisi rhm., u svompoznatom fikhskom djelu „El-Mugni“, 8/131, ka e slijede e: „Ako osobane bude poznavala obaveznost nekog propisa, zbog toga to je nova uvjeri, ili je ivjela daleko od islamskih centara, ili u selima i zabitimadaleko od centra grada – islamski u enjaci takve osobe neprogla avajunevjernicima!“

ejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., u svom poznatom djelu„Med mu’atul-Fetava“, 3/229, ka e slijede e: „Ja li no sam, a oni koji sedru e sa mnom to vrlo dobro znaju, oduvjek bio estoki protivnik toga dase odre ena osoba ili grupa iz sveop eg muslimanskog korpusa osudi nanevjerstvo (kufr), ili grijeh (fisk), ili ma’asijet, izuzev u slu aju da se znada je protivu takve osobe uspostavljen dokaz, ali u poslani kom stilu (el-hud e el-risalijje), nakon kojeg osoba ne e imati ikakva opravdanja, itada e njeno protuslovljenje biti razlogom da bude osu ena nanevjerstvo (kufr), ili pak grijeh (fisk). Tvrdim i to da Allah d . ovomeummetu opra ta grijehe, bilo da su jezikom po injeni, ili ostalimdijelovima tijela (oko, uho, ruka, noga...).

Predstavnici selefa su se u mnogo pitanja razilazili, i u mnogopitanja se nisu slo ili, ali sve to nije bilo razlogom da jedni druge osudena kufr, ili fisk, ili ma’asijet! Ve ini je poznat slu aj razila enja koje sedesilo izme u Aj e r.a. i Ashaba u vezi toga da li je Poslanik s.a.w.s. vidioAllaha d ., u no i Mi’rad a, ili ne. Ona je tvrdila slijede e: Ko ka e da jeMuhammed vidio Allaha d . iznio je potvoru i slagao je na Njega!Ne emo sada re i, na osnovu njenog iskaza, da je Ibnu Abbas r.a., koji jetvrdio da je Poslanik s.a.w.s. vidio Allaha d ., taj koji iznosi potvoru i lana Allaha d .!?

8

Ljudima sam uvjek poja njavao to da je istina ono to se prenosi odSelefus-saliha i imama mezheba od propisa ili stavova koji op enitogovore o tome da je to i to djelo – djelo kufra, ali uvjek i obavezno semora razgrani avati izme u uop enosti odre enog propisa ili stava, idovo enja nekog (pojedinca ili grupe) pod okvire toga stava ili propisa.Ovo je pitanje i problematika koja je proizvela prvi razdor me umuslimanima u povijesti!

Ovo pitanje spada u krug kompleksnih i slo enih pitanja, i tekstova„Ve’ida“ – prijetnji i zastra ivanja. Kur’anski tekstovi koji sadr e prijetnjei zastra ivanja su op eniti, poput: „Oni koji bez ikakva prava jedu imetkesiro adi – doista jedu ono to e ih u vatru dovesti; oni e u ognjugoreti!“ (el-Nisa’:10) Svi kur’ansko-hadiski tekstovi koji glase u stilu: Kopo ini to i to - zaslu e to i to - svi su oni op enitog karaktera!

Propis „Tekfira“ (osude na nevjerstvo) spada u oblast „Ve’ida“, jer ikada nai emo na ovjeka koji govori ono ime pori e govor Muhammedas.a.w.s., mo e da se desi da je doti na osoba nova u vjeri, ili da jeodrasla u dalekom selu ili zabiti (badija), pa se zbog tih razloga doti naosoba ne smije proglasiti ili smatrati nevjernikom, pa makar i negiralaobaveznost nekog propisa, sve dok se ne uspostavi dokaz protivu dateosobe, kada vi e ne e imati ikakva opravdanja za takav svoj postupak!

Mo da e osoba po prvi put uti za neki kur’ansko-hadiski tekst(propis), ili ga je ve uo ali nije bio siguran u njegovu ta nost, ili je uoza ne to drugo to ga je odvelo u druga ije tuma enje (te’evil), pa makarbio i pogre an! Kao potporu navedenom, uvjek citiram hadis koji jemuttefekun ’alejh, a koji govori o ovjeku koji je izjavio:

„Kada umrem, spalite me i pepeo moj sakupite, i u rijekubacite. Tako mi Allaha, ako me poslije toga uspije sastaviti, nekame kazni kaznom kakvom nikoga do tada nije kaznio! Sa njimepostupi e onako kako je i oporu io. Kasnije, Allah d . mu re e:

ta te je navelo da tako postupi ? ovjek odgovori: Bojao sam Tese! Tada mu Allah d . oprosti grijeh!“ (Buhari, 3478; Muslim,24/2750)

Ovaj ovjek je posumnjao u mo Bo iju, i u svoje ponovnopro ivljenje; ak je imao ubje enje da nemo e biti pro ivljen. Svi znamoda je takvo ubje enje nevjerstvo, na osnovu koncenzusa svih muslimana,ali, kao d ahil i neznalica nije bio svjestan toga, dok je u potaji biovjernik, koji se pla io Allahove kazne, nakon ega mu je Allah d . grijehoprostio! Stoga osoba koja je mute’evvil (osoba koja ne to pogre notuma i), je osoba koja vr i id tihad (ulaganje napora radi rje avanjaodre enog pitanja), i ona ima za cilj da ne to uradi onako kako vjera skojom je do ao Muhammed s.a.w.s. nala e, a takva osoba je zaslu nijaoprosta Bo ijeg, nego li osoba prethodno spomenuta u hadisu!“

9

ejhul-islam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., u svompoznatom djelu „El-Durer El-Sunnijjeh“, 1/56, ka e sljede e: to se„Tekfira“ (osude na nevjerstvo) ti e, ja nevjernikom smatramsvaku osobu koja, nakon to sazna i upozna poslanikovu vjeru,okrene se od nje i psuje je, ostali svijet od nje odvra a, ineprijateljstvo prema onima koji je praktikuju ispoljava. Takveosobe ja tekfirim (progla avam i smatram nevjernicima)!“

Na stranici 66. stoji slijede e: to se la i i izmi ljotina ti e dami ljude ili narode tekfirimo (progla avamo nevjernicima)uop teno, i da hid ru k nama smatramo obaveznom za svakogmuslimana – sve su to la i i izmi ljotine pomo u kojih pojedinciele odvra ati ljude od Allaha i Njegova Poslanika s.a.w.s.. Ako mi

ne tekfirimo ljude koji idu na Abdul-kadirov kip (turbe), ili na kip(turbe) Ahmed el-Bedevije, uzimaju i u obzir to da ne znaju, i danisu upoznati sa pravim propisom po tom pitanju, i da nema ko daih upozna sa istinom, i da ih odvra a od neistine, pa kako daproglasimo nevjernikom osobu koja ne ini irk Allahu d ., samozbog toga to ne u ini hid ru k nama, ili ne tekfiri ostali svijet, ilise ne bori na Allahovom putu!“

Svi navedeni kur’anski ajeti, hadisi i stavovi uleme ehli-sunneta vel-ema’ata su sama Bo ija mudrost i hikmet, blagost i milost, i upu uju

nas na to da Allah d . ne e ka njavati osobe koje su imale opravdanarazloga za neko svoje nedjelo, jer ljudski umovi sami po sebi ne moguznati ono to je Allah d . naredio, kao ni ono to je Allah d . zabranio,jer kada bi oni bili u stanju takvo to rezonovati ne bi imalo potrebe zaposlanicima, a niti za Bo ijim Knjigama!!!

Dakle, osobe koje pripadaju sveop em muslimanskomkorpusu zadr avaju status muslimana sve dok se erijatskimukazom ne ustvrdi suprotno, dok se ne ispune odre eni uslovi zato (tekfir), i dok odre ene prepreka za dono enje suda tekfira nebudu otklonjene!

Nesmijemo se olahko upu tati u vode „Tekfira“ iz dva razloga, i to:

1. Zbog opasnosti izno enja potvore i la i na Allaha d .,onda kada je u pitanju dono enje Bo ije odluke i suda o ne emu.

2. Zbog opasnosti izno enja potvore i la i na Allaha d .,onda kada je u pitanju opis osobe ili grupe ljudi kojoj se sudi.

to se ti e dono enja suda to je pogre na osuda neke osobe iligrupe ljudi na nevjerstvo (kufr), i to onih ljudi koje Allah d . nijeokvalifikovao nevjernicima, pa e se u tom slu aju takav postupaktretirati kao kada neka osoba ohalali ono to je Allah zabranio!

10

to se ti e neke osobe ili grupe ljudi – esto puta znaju bitiokvalifikovani ili opisani kontra-statusom. Pojedinci e re i: Taj i taj jenevjernik (kafir), ali, u su tini, doti na osoba ne e biti nevjernik (kafir),pa e se tada taj „Tekfir“ vratiti kao bumerang osobi koja je takavpogre an sud donijela, a na osnovu hadisa koje bilje i imam Muslim rhm.od Abdullaha b. Omera r.a., da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kada nekiovjek proglasi nevjernikom svoga brata – u tom slu aju neko od

njih dvojice mora biti nevjernik!“ U drugoj predaji stoji: „...ili e bitikao to je rekao, ili e se kufr vratiti njemu!“

Od Ebu Zerra r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.w.s. rekao: „Akoneka osoba proglasi drugu osobu nevjernikom, ili Allahovimneprijateljem, a ona zapravo to ne bude, takva osuda e se vratitiosobi koja ju je izrekla!! (Muslim)

Dakle ovo je ta druga opasnost tj. povra aj osude nevjerstva osobikoja se me e na polo aj sudije u slu aju da njegov brat ne bude onakvimkakvim je on kao sudija zami ljao! Ovo je te ka i opasna gre ka koja jeveoma kobna po one koji u nju upadnu!

U ve ini slu ajeva, osobe koje vole baviti se „Tekfirom“ muslimana,koje su brzoplete po tom pitanju, i koje ure sa osudom drugih ljudi nanevjerstvo bivaju umi ljene i ohole oslanjaju i se na svoja djela kojaizvr avaju i rade, potcjenjuju i ostali svijet, ali, ta zaljubljenost u svojadjela i ta umi ljenost i samoljublje u koje su upali mo e biti razlogompropadanja svih tih njihovih djela koja su radili, jer je kibur (oholost) onoto d ehennemska vatra mora dota i, kao to to stoji u hadisu kojeg

bilje i imam Ahmed 2/376., i Ebu Davud rhm., Kitabul-Libas, i IbnuMad e, Kitabul-Zuhd, od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.w.s. rekao:„Allah d . ka e: „Uzdizanje je Moj ogrta , a veli anstvenost jeMoj izar; ko Mi se u to dvoje bude mje ao baci u ga u

ehennem!“

Stoga, prije nego li se neko upusti u vode Tekfira, i prije nego lipo ne izvoditi ljude iz Allahove vjere, treba dobro razmisliti o dvjemastvarima:

1. ta odre eni kur’anski ajet, ili poslanikov s.a.w.s. hadis,kojeg namjerava uzeti za dokaz, konkretno zna i, ta mu jepovod objave, na ta ukazuje, na koga se odnosi, kada se na njegaodnosi – kako ne bi iznosio la i i potvoru na Allaha i NjegovaPoslanika s.a.w.s..

2. Da li se to zna enje ajeta ili hadisa konkretno odnosi naosobu ili grupu ljudi koju eli protekfiriti tj. da li je ta osobaispunila sve uslove da bi bila progla ena nevjernikom, i da li suotklonjene sve prepreke po tom pitanju.

11

Od najva nijih uslova da bi neka osoba bila progla ena nevjernikomje to da ovjek zna da djelo kojeg ini je djelo nevjerstva (kufra)! Allah

. ka e: „Onoga koji se suprostavi Poslaniku, a poznat mu jepravi put, pa po e putem koji nije put vjernika, pusti emo da inita ho e, i baci emo ga u D ehennem – a u asno je on boravi te!“

(el-Nisa’:115)

Na osnovu ovog ajeta se da zaklju iti to da bi neka osoba bilaka njena D ehennemom, prethodno mora biti upoznata sa propisomkojeg je prekr ila! Ali, sada se postavlja pitanje: Da li je dovoljno daovjek zna da, ako uradi ili neizvr i neko djelo postaje nevjernikom, ili je

dovoljno da zna da je svojim postupkom prekr io islamski propis pamakar i nepoznavao posljedice svoga (ne)djela?

Odgovor: Dovoljno je da ovjek zna da odre enim postupkom kr iislamski propis, jer je Poslanik s.a.w.s. obaveznim u inio otkup (kefaret),za ovjeka koji je imao odnos sa svojom enom za vrijeme ramazanskogposta. Naime, taj ovjek je znao da je svojim postupkom prekr io propis,i ako nije znao ta ga sljeduje kao kazna! Isto tako, o enjena osoba, kojapo ini blud, koja zna da je blud zabranjen – bi e ka njenakamenovanjem, pa makar i neznala kakva kazna slijedi za in bluda!

Jedna od prepreka „Tekfiru“ je i prisila na neki postupak. Allah d .ka e: „Onoga koji zanije e vjeru u Allaha (kufr u ini), nakon to jeu Njega vjerovao – osim ako bude na to primoran, a srce muostane vrsto u vjeri – eka Bo ija kazna! One kojima senevjerstvo bude mililo sti i e srd ba Allahova, i njih eka patnjavelika!“ (el-Nahl: 106)

Od prepreka „Tekfiru“ je i intelektualna izgubljenost ili neprisebnostneke osobe, kada je u stanju izre i ili uraditi ne to a da pri tome ne znata govori ili radi. Takvo stanje mo e proizvesti prekomjerna radost i

sre a, ili alost, ili srd ba, ili strah, ili... Allah d . ka e: „...nistegrije ni ako u ne emu pogrije ite! Grijeh je ako to namjerno

inite, a, Allah pra ta i samilostan je!“ (el-Ahzab:5)

Imam Muslim rhm. bilje i predaju od Enes b. malika r.a. da jePoslanik s.a.w.s. rekao: „Allah se vi e obraduje tevbi (pokajanju)svoga roba, nego to bi to u inio neko od vas poput ovjeka koji jeputovao na devi kroz pustinju, pa mu ona pobjegne, a na njoj mubude sva hrana i pi e, pa je potom dugo tra io, i izgubiv i svakunadu da e je prona i, legao je u hlad jednog drveta kako bi seodmorio, i u takvom stanju o aja, odjedanput, ugleda svoju devuu neposrednoj blizini, kako mirno stoji, te odmah sko i i uhvati jeza povodac, i od silne radosti, uzviknu: Bo e moj! Ti si moj rob, aja sam tvoj Gospdar – pogre no se izraziv i od silne radosti!“

12

Od prepreka „Tekfiru“ je i da ovjek ima pri sebi neku od „ ubhi“(nejasno a, te’vil), koje ga vode pogre nom tuma enju i shva anjune ega, ali, ono to je specifi no za takve osobe je to da su maksimalnoubje eni da su u pravu! Ovakva osoba nema za cilj kontrirati islamskimpropisima, i nema za cilj injenje grijeha, to ga uvodi u okvir prethodnospomenutih Allahovih d . rije i: „...niste grije ni ako u ne emupogrije ite! Grijeh je ako to namjerno u inite, a, Allah pra ta isamilostan je!“ (el-Ahzab:5)

Takav njegov postupak je odra aj njegovog maksimuma kojeg jebio u stanju posti i, a Allah d . ka e: „Allah nikoga ne optere uje prekomogu nosti njegovih!“ (el-Bekara:286)

ejhul-islam Ibnu Kudame el-Makdisi el-Hanbeli rhm., u djelu„El-Mugni“, 8/131, ka e: „Ako namjerno ohalali i prolije krv nedu nih, iuzme im imetak, bez ikakve dvojbe ili sumnje ( ubha, te’evil) – posta enevjernikom (kafirom), ali ako se to desi zbog te’evila (pogre nogrezonovanja i razumjevanja), kao to je to bio slu aj sa Harid ijama, vesmo spomenuli da je stav ve ine islamske uleme taj da Harid ije nisunevjernici (kafiri), i pored toga to su ohalalili ivote i imetke muslimana,nastoje i se pribli iti Allahu d . takvim postupcima, i nadaju i senagradi od Allaha d .!?

...poznato je da su Harid ije nevjernicima smatrali veliki brojAshaba, kao i brojne muslimane nakon njih, i da su ohalaljivali njihoveivote i imetke, i da su sve te postupke smatrali pribli avanjem

(kurbanom) Allahu d ., ali, i pored svega toga, u enjaci ih nisu proglasilinevjernicima zbog njihova te’evila (pogre nog rezonovanja), koji se tadana ao u njihovim glavama...“

ejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., u djelu „Med mu’ul-Fetava“,13/30, ka e: „Harid ije kao novotarija su proiza li iz pogre nog pristupaKur’anu, i pogre nog razumjevanja njegovih tekstova, i nisu imali za ciljprotuslovljenje Kur’anu! Problem je bio u tome to su ajete razumjevalidruga ije nego li je sami Kur’an svojim tekstovima to htio, to ih jeodvelo tome da nevjernicima proglase osobu koja po ini veliki grijeh!“

Na stranici 210/30, stoji sljede e: „Harid ije su postupile suprotnoSunnetu Muhammeda s.a.w.s., a sami Kur’an nam nare uje da se strogodr imo poslanikovog s.a.w.s. Sunneta! Nevjernicima proglasi e vjernike,za koje im sami Kur’an naredi da prijateljuju s njima! Povedo e se zadvosmislenim i manje jasnim ajetima (mute abih) Kur’ana, kojeneispravno prokomentarisa e, nepoznavaju i njihova prava zna enja, iupusti e se u govor o Allahovoj vjeri bez prethodna studiranja i u enjaiste! Niti slijedi e Poslanikov s.a.w.s. Sunnet, a niti se povedo e za

ema’atom muslimana (ulemom), koji pravilno razumjevaju zna enjakur’anskih ajeta!“

13

Na drugom mjestu, 28/518, ka e:„Imami mezheba su slo ni natome da se Harid ije trebaju kuditi, i progla avati zabludjelim, ali su serazi li po pitanju progla avanja istih nevjernicima, na dva poznatami ljenja.“

Tako er ka e, 7/217: „Me u ashabima nije bilo onih koji sunevjernikom proglasili Aliju b. Ebi Taliba r.a., niti bilo koga drugog odAshaba! Jedni druge su smatrali muslimanima koji zulum jedni drugimananije e, a to nam potvr uju i predaje od njih samih!“

Na mjestu, 28/518, stoji slijede e: „Ovo je ono to se prenosi odimama mezheba, kako Ahmeda, tako i ostalih!“

Na mjestu, 3/282, stoji: „Za Harid ije, koji ispadahu iz vjere kaoto strijela ispada iz luka, Poslanik s.a.w.s. nam je rekao da ih ubijamo.

Ubijao ih je emirul-mu’minin Ali b. Ebi Talib r.a., jedan od pravilnonapu enih halifa (hulefa’ur-ra idun). Svi islamski u enjaci su slo ni potom pitanju tj. da se trebaju borbenom akcijom zaustavljati. Ovo je stavsvih Ashaba, Tabi’ina i generacija poslije njih. Ali b. Ebi Talib r.a. ih nijesmatrao nevjernicima, niti Sa’ad b. Ebi Vekkas r.a., niti ostali Ashabi.Smatrali su ih muslimanima, i pored sukobljavanja i borbi sa njima. Alijar.a. nije kre ao u rat protivu njih sve dok oni ne bi prolili nedu nu krv, ilidok ne bi oplja kali imetak nekog muslimana.

Dakle, protivu njih su se borili kako bi zaustavili zlo i nasilje koje jedolazilo s njima, a ne zbog toga to su nevjernici! Iz tog razloga im enenisu odvo ene u ropstvo, niti im je imetak uziman za Bejtul-mal(islamska kasa)! Zato, ako oni nisu progla avani nevjernicima, poredtoliko jasnih tekstova koji upu uju na to da su stoprocentno u zabludi, ida je po njihovom pitanju uspostavljen koncenzus (Id ma’) ashaba, kakoonda tek treba da se ophodimo sa raznoraznim pravcima ili frakcijamaljudi, kojima se istina pomutila, i to u onim pitanjima u kojima supogrije ili oni koji su bili puno u eniji od njih!

Stoga, nijednome pravcu ili frakciji nije dozvoljeno da one pojedinceili grupe ljudi koji nisu na onome na emu su i oni – progla avajunevjernicima, niti da im smatraju ivote i imetka dozvoljenim za oduzet,pa makar pri sebi imali novotarija, jer kadkada su i „tekfird ije“ novotari,ije novotarije bivaju esto puta te im i gorim od novotarija ostalih

novotara! Sve u svemu, znajmo da su u pitanju d ahili, neznalice i neukeosobe, koje ne poznaju dobro tematiku oko koje se raspravljaju, to bivarazlogom da se kasnije i razi u!

...zato ako musliman ubije, ili nevjernikom proglasi drugogmuslimana zbog te’evila (pogre nog razumjevanja i shva anja tekstova),ne e biti progla en nevjernikom!“

14

Na strani 3/288, ka e slijede e: „Islamski u enjaci se razilaze popitanju toga da li se Allahovo d . obra anje, i obra anje NjegovaPoslanika s.a.w.s., odnosi na ljude i prije dosezanja Bo ije objave njima –na tri mi ljenja u hanbelijskom mezhebu i ostalim mezhebima ... ali onona to upu uje Kur’an je jedino ta no, a to je: „Mi nijedan narod nismokaznili sve dok im Poslanika nismo poslali!“ (el-Isra’:15); „Oposlanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili da ljudiposlije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali.Allah je silan i mudar.“ (el-Nisa:165)

U dva Sahiha stoji da je Poslanik s.a.w.s. rekao: „Opravdanje(’uzr), nije nikome dra e od Allaha. Zbog toga je slao poslanike ivjerovjesnike!“ (Muttefekun ’alejh)

Na kraju, opet napominjemo to da neznalica/d ahil, imaopravdanja za ono to govori ili radi, pa makar bilo ono to govoriili radi djelo kufra (nevjerstva). Takva osoba ima opravdanja zaono to govori ili radi, pa makar bilo ono to govori ili radi djelofiska (grijeh)! Na ovakav zaklju ak su nas navele Allahove d .rije i, Poslanikov s.a.w.s. Sunnet, zdravo promi ljanje i logika,kao i rije i najeminentnijih predstavnika Ehli-Sunneta vel-

emata!

Ve sallallahu ’ala sejjidina Muhammed, ve ’ala alihi, ve sahbihi!

Prijevod s arapskog jezika:Sead ef. Jasavi , Plav, CG

15

Biografija ejha Ibnul-’Usejmina rhm.

Puno ime: Ebu Abdullah, Muhammed ibnu Salih ibnu Muhammedibnu el-’Usejmin el-Vuhejbi el-Temimi el-Ned di rhm.

Dan i mjesto ro enja: Ro en je u gradu ’Unejzi, Saudijska Arabija,smje tenom u oblasti Kasim, u poznatoj islamskoj porodici.27. Ramadana1347.h.g. (1926.g. po ’Isau a.s.).Znanje je sticao kod mnogih istaknutihalima, kao to su:

ejh ’Abdurrahman b. Sulejman Alu Damig (Hifz Kur’ana).ejh Muhammed b. ’Abdul-’Aziz el-Mutavv’a (’Akida, Fikh).ejh ’Abdurrahman b. ’Ali b. ’Avdan (Feraid, Fikh).ejh ’Abdurrahman b. Nasir el-Sa’adi (Tevhid, Tefsir, Hadis,

Fikh, Usulul-fikh, Feraid, Mustalahul-Hadis, Nahv, Sarf).ejh Muhammed el-Emin el- enkiti (Kur’an)ejh ’Abdul-’Aziz b. Baz (Hadis, Fikh).

Postao je hafiz Kur'ana ve u ranom djetinjstvu. Studirao je arapskijezik i islamske nauke, fikh i tefsir Kur'an-a. Po zavr etku studiranjazapo ljava se u glavnoj d amiji u gradu Anira, gdje je bio imam i hatib,nakon smrti ejha Ibn Saadija, rahimehullah, 1376. godine po Hid ri. Uisto vrijeme je bio profesor na Odsjeku za erijat Univerziteta u oblastiKasim. Bio je i profesor na islamskom Univerzitetu "Muhammed ibniSaud".

Dan i mjesto smrti: Desetog januara 2001. godine, nakon ak am-namaza, u bolnici "Kralj Fejsal" u D idi, preselio je jedan od najzna ajnijih

16

islamskih u enjaka ovog doba, imam i fakih, ejh Muhammed ibnUsejmin, Allah mu se smilovao.

Nema dovoljno rije i da se izrazi gubitak ovog velikog i plemenitogalima. Bio je veliki primjer za one koji ive samo za ahiret i ne ude zadunjalukom. Radio je za Islam cijelog ivota, u i ljude radi Allaha.Vodio je veliki broj obrazovnih halki za studente razli itih kategorija.Ve inu svog vremena proveo je dr i javna predavanja u razli itimmjestima Saudijske Arabije. Odigrao je zna ajnu ulogu u detaljnomizlaganju principa islamske akide.

Tuma io Islam bez predrasuda: Izrazito bi se trudio da objasnineke mes'ele u islamskom pravu, tako da ih pojednostavi muslimanimakoji bi dolazili da pitaju o svojoj vjeri. Mnogo se brinuo za dobrobit svojihstudenata, kako u e, kako ive i sli no. Bio je za etnik id tihada (ulaganjenapora alima kako bi, na osnovu erijatskog dokaza, donio odre enipropis) svoga vremena.

Nastavio je putem i stopama ejhul-Islama Ibnu Tejmije,rahimehullah, tako da ga je to u inilo neovisnim o slijepom slije enjuodre enoh mezheba. Tako er je poznat po odgovaranju na pitanja oIslamu, koja su se odnosila na principe islamskog prava i na pitanjavezana za svakodnevni ivot. Imao je jedinstven vlastiti na in izlaganja ituma enja Islama. Bio je me u u enjacima koji su tuma ili Islam bezikakvih predrasuda. Aktivno je u estvovao na mnogim konferencijama isimpozijima ("Da'va i daije", "Islamsko pravo", "Borba protiv opasnihdroga", itd). Vi e od 35 godina dr ao je predavanja u Mesd idul-Haramuu Mekki, koja su bila organizovana od strane odbora "Dva asna Harema",Med lisu- ure te stalnih lanova Ureda za fetve. Predavanja suobuhvatala mnogobrojne teme, a naj e su bila na temu akide, fikha ihadisa. Dr ao je sezonska predavanja svake godine tokom mjesecaramazana, te za vrijeme had a. Prisustvovao je godi njim takmi enjima

a Kur'ana, kojima je predsjedavao guverner oblasti Mekka, princAbdulmed id. Uvijek je izrazito nastojao da podu i ummet pravilimaadaba koji se trebaju posjedovati u halkama tra enja znanja."

Bio je primjer kolovanog u enjaka, asti, humanosti i nesebi nograda na putu za Islam. Tokom ramazana 2001 dr ao je predavanja putemtelefona, iz bolesni ke sobe, a posljednje predavanje je dr ao no prijeRamazanskog-bajrama. Tom prilikom je govorio o metodama, pravilima iuslovima vezanim za isplatu sadekatu-l-fitra, te odgovarao na pitanjavezana za tu temu.

ejhov boravak u bolnici: Posljednjih dvanaest dana ivota ejhIbnu Usejmin, Allah mu se smilovao, boravio je u specijalisti koj bolnici"Kralj Fahd" u D idi. Kada je primljen u bolnicu, stavljen je na listupacijenata koji ne smiju primati lijekove za ja anje funkcije srca, jer je zatakav tretman bilo suvi e kasno. Trpio je izrazitu bol u nekoliko

17

posljednjih dana te zbog toga nije mogao pri ati. Tako er je odbio primatiodre ene hemijske supstance. Potrebno je re i da je jedno vrijemeboravio na lije enju u SAD-u. Me utim, shvataju i da je njegova bolest uposljednjoj fazi, izabrao je da preseli na mjestu bli e Mesd idul-Harama.

ejhov posljednji intervju: Posljednji intervju ejh Ibnu Usejmin,Allah mu se smilovao, dao je za Saudijsku novinsku agenciju "’UKAZ".Nakon to je govorio o svojoj pro losti, upitan je za to je odbio daprihvatiti imenovanje za vrhovnog kadiju erijatskog suda u Al-Ahsi, kojemu je ponudio ejh Muhammed ibni Ibrahim. Odgovorio je: "Tra io samhalala od ejha, ali se nisam mogao toga prihvatiti. On je razumio mojeokolnosti pa je prihvatio moju ispriku." Na pitanje za to nije putovao vansvoje zemlje, odgovorio je: "Nisam putovao van Saudijske Arabije zbogmojih obaveza." Po ejhovom mi ljenju bilo je korisnije ostati u ovojzemlji prihvataju i odgovornosti koje je imao.

ejhova d enaza: D enaza-namaz obavljen je u Mesd idul-Haramuu Mekki, nakon d uma-namaza,sa vi e od 500,000 prisutnih. Pored toga,prisustvovalo je oko 1650 osoba iz slu be obezbje enja. Izme u ostalih,

enazi su prisustvovali: princ Naif ibni Abdulaziz (ministar unutarnjihposlova KSA), princ Memduh ibni Abdulaziz, princ Fejsal ibni Bender ibniAbdulaziz (guverner oblasti Kasim), te guverner oblasti Mekka. KraljFahd, princ Abdullah i princ Sultan ibni Abdulaziz poslali su porukesau a ejhovoj familiji, pokazuju i na taj na in njihovu o alo enost isaosje anje. Cesta koja povezuje Mesd idul-Haram i mezarje "El-Adl" uMekki bila je prepuna o alo enih. D enaza se tako er klanjala uPoslanikovoj, sallallahu alejhi ve selleme, d amiji u Medini kao i u drugim

amijama irom Saudijske Arabije i islamskog svijeta. Zna ajni islamskienjaci dana njice opisali su Ibni Usejminovu smrt kao veliki gubitak za

muslimanski ummet. Nakon d enaze princ Fejsal ibni Bender je izjavio:ejha Usejmina, rahimahullah smatram kao oca i u itelja." Muftija

Saudijske Arabije Abdulaziz Ali ejh izjavio je da povodom ovogdoga aja saosje a sa tugom bra e irom svijeta.

DRAGI ALLAHU, S.V.T., OPROSTI IBNI USEJMINU, NAGRADIGA STEPENOM EHIDA, POVISI NJEGOV POLO AJ ME UUPU ENIMA I IZNAD MNOGIH TVOJIH STVORENJA NASUDNJEM DANU. U INI PROSTRANIM NJEGOV KABUR I

ISPUNI GA NUROM, JER TI SI ONAJ KOJI SVE UJE, KOJI SEODAZIVA NA DOVE I TI SI UVIJEK BLIZU, AMIN.

Intelektualno naslije e: Napisao je vi e od 40 knjiga, me ukojima su:

1. FETHU RABI-L BERIJE BITALHISI-L-HAMEVIJJE,2. ’AKIDETU EHLIS-SUNNETI VEL- D EMA’AH,3. EL-KAVA’ID EL-MUSLA FI SIFATILLAHi VE ESMAIHI-L-HUSNA,

18

4. ERHU USULIL-SELASEH (prev. na bosanski jezik,1998.),5. ERHUL-AKIDEH EL-VASITIJE.6. FIKHUL-’IBADAT ...

Iza ejha je ostalo na desetine hiljada audio kaseta sa njegovimdersovima, od kojih se zna ajan broj nalazi u okviru Mesd idul-Harama uMekki. Za doprinos u radu za Islam nagra en je me unarodnomnagradom "Kralj Fejsal", 8. februara 1994. godine po Isa, a.s..

Neke ejhove fetve vezane za stanje u eniji i Palestini

Rekao je ejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin: "Islamski ummetovih dana do ekuje asni mjesec ramazan, me utim njegova radost jepomije ana sa bolom i tugom zbog estokog i nepravednog nasrtajaruske vojske na na u bra u u eniji. Znate li za to?

Samo zbog toga to su njeni stanovnici po eli propagirati istu iizvornu vjeru Islam bez ikakvog skretanja i zastranjivanja. Nema nikakvesumnje u to da takvim ne im nisu zadovoljni Allahovi neprijatelji bezobzira da li se radilo o komunistima (kao to je to u ovom slu aju),kr anima, idovima ili drugima. To je ne to to ne treba dokazivati.

Prisjetimo se pitanja Isto nog Timora, sastavnog dijela najve emuslimanske dr ave Indonezije. Kada je ova pokrajina, naseljenave inskim kr anskim stanovni tvom, zatra ila otcjepljenje od Indonezije,sav Zapad je stao na njihovu stranu i pripremio je jake snage zaintervenciju u slu aju da im bude uskra eno to "pravo".

Me utim, kada je u pitanju mlada islamska dr ava enija, koja jeispravno shvatila su tinu ovosvjetskog ivota i poku ala uspostaviti ivotna principima istog monoteizma (tevhida) i istog (izvornog) Islama,rekli su za nju da se nepravedno odcjepljuje od matice Rusije i da njomerukovode ekstremno orijentisani mud ahidi.

Vad ib je pomo i enima! Allah, d elle a'nuhu, poru uje: "Kolikoje malih skupina pobijedilo (nadja alo) velike skupine uz Allahovudozvolu" (Prijevod zna enja - El-Bekare, 249.)

Mi ne gubimo nadu u Allahovu milost i pobjedu i sigurni smo da e seRusi vratiti pora eni, kao to se to dogodilo prvi put. Najmanje tomo emo i obavezni smo u initi za na u bra u jeste da molimo Allaha daih izbavi iz okrilja ruske nepravde i da ih pomogne protiv njih, uvremenima kada On posebno prima dovu.

Pad ove islamske dr ave pod rusku vlast donosi sa sobom veliketete kao to su: duhovni podstrek za ruskog vojnika (ju er izlaze

pora eni, a danas se vra aju kao pobjednici), slamanje krila drugimislamskim republikama koje su krenule putem enije i zaustavljanje

19

irenja Islama na tim prostorima. Stvar je izuzetno opasna, samo kada bito muslimani mogli shvatiti i ustati kao pojedinci i grupe protiv Rusije iZapada.

Vad ib je islamskim dr avama da krenu u boj, bili slabi bili jaki, ipomognu svoju bra u u eniji. Pretpostavimo da je najmanje ime immogu pomo i rije istine. Me utim, ako se bude sjedilo skr tenih ruku ipre ivala istina, to je uistinu velika tragedija i nije tragedija u tome toe jedna dr ava drugu poraziti, nego je tragedija u tome to e biti

pora en Islam.

vrsto smo ubije eni da je ovo to se doga a u eniji samoAllahova volja i da je Svemogu i htio desilo bi se druga ije. Allah Svojomneizmjernom mudro u ho e da se muslimani vrate svojoj vjeri, jer onoto se doga a u jednom dijelu islamskog svijeta, kao da se doga a u srcu

bilo kojeg drugog dijela, kao to ka e Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:

"Primjer vjernika u njihovoj me usobnoj ljubavi, samilosti isaosje anju je kao primjer jednog tijela. Kada se jedan njegov diorazboli i ostali dijelovi osje aju groznicu i nesanicu." (preuzeto sakasete "Elemun fi ani" - Bol u eniji.

O Palestini...

Rekao je ejh Ibn Usejmin, nakon to je upitan kako treba gledati napitanje Palestine, sljede e: "Pitanje Palestine je jako bitno za muslimaneuop teno, a za Palestince posebno, koji ve skoro jedan vijek prolaze krozovo gorko isku enje. Negativnom razvoju situacije najvi e su pomogliBritanija,davanjem zelenog svjetla idovima za formiranje dr ave namuslimanskom tlu, i Amerike koja se povukla sa tih prostora 1948. uvrijeme Harija Trumana. Od tada pa do danas Zapad, a pogotovoAmerika, igra ru nu ulogu u borbi protivU muslimana u svim pitanjimavezanim za Palestinu. to se ti e posljednjih doga anja u Palestini, onibez sumnje predstavljaju estoko nasilje idova nad muslimanima, kojemje uveliko pomogla razjedinjenost islamskog ummeta. idovi smatraju dabi ovo mogla biti zavr na faza u po idovljavanju Kudsa, koja e itekakoispitati osje aje islamskog ummeta. Ono to raduje jeste saosje anjevelikog dijela Ummeta sa ovim pitanjem i to saosje anje, in aallah, ne esplasnuti sve do kona nog oslobo enja Palestine. Zadnja intifada(revolucija) e donijeti veliku korist i uspjeh, a to je u skladu saAllahovim obe anjem da e pomo i vjernika. ( asopis "Furkan" br.128,ramazan 1421.- decembar 2000.)

ta su rekli u enjaci o ejhu?

ejh Abdulaziz ibn Abdullah Alu ejh (sada nji muftija SaudijskeArabije), nakon to je upitan o predavanjima (kasetama) ejha IbnUsejmina, ka e sljede e: "U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Smatram

20

da je ejh Muhammed bin Salih el-Usejmin bio od u enjaka koji su u ilimuslimane ispravnom razumijevanju vjere, radili mnogo na njihovomosvje ivanju i upu ivali svim mogu im sredstvima ka istini. Njegovapredavanja (kasete) privla e veliku pa nju i pozornost slu alaca, zbogtoga to se odlikuju istim islamskim nau nim metodom i sadr e u sebikorisne i ciljane savjete. Mo emo ih podijeliti u dvije vrste:

1. Predavanja koja podu avaju islamskom pravu (fikhu) zasnovanomna jasnim erijatskim dokazima. Ovdje mo emo posebno izdvojitipredavanja na kojima je komentarisao (poja njavao) poznatu fikhskuknjigu Zadul-mustakne'. Komentar u sebi sadr i poja njenje autorovihizraza, izno enje dokaza za svako pitanje i precizno nau no razmatranje(diskutovanje) tih pitanja u svjetlu Kur'ana i Sunneta, a sve to na jedanprivla an i jednostavan na in koji omogu ava svakom slu aocu, bezizuzetka, da razumije dato fikhsko pitanje u vrlo kratkom periodu.

Op ta predavanja u kojima ejh tretira veliki broj dru tvenih(socijalnih) problema s kojima se susre e muslimansko dru tvo ipoku ava dati mudra, razumna i precizna rje enja za te probleme.

Ka e uva eni i poznati daija i vaiz Muhammed Salih el-Muned id:"Odlazak islamskih u enjaka je velika nevolja, neda a i ostavlja velikuprazninu na polju islamskog djelovanja. Jako je bitno da to tako ishvatimo, ne zbog toga da bismo naricali i oplakivali, nego da bismoulo ili veliki trud u popunjavanju te praznine i to prije se oporavili od tenevolje i neda e. Ka e Allah, d elle a'nuhu: "Zar oni ne vide da mi zemljinjihovoj prilazimo i da je sa krajeva njenih umanjujemo." (Prijevodzna enja - El-Enbija', 44.) Ibn Abbas r.a. je ovaj ajet komentarisaogubitkom njenih u enjaka i dobrih (pobo nih) ljudi. Ka e pjesnik: "Takomi Allaha, nije nevolja gubitak imetka, ovaca ili deva, istinska nevolja jegubitak u enjaka, jer njihovom smr u umiru mnogi ljudi" (tj. ostaju bezonoga ko e ih izvoditi na pravi put, tako da nalikuju mrtvacima)

Mnoge su knjige napisane i stoje pred nama, me utim, ko je u stanjuda ih razumije i donosi putem njih ispravna fikhska rje enja? Sigurno jeda to nisu u stanju kompjuteri niti ne to drugo, nego ista i iva srca irazumi islamskih u enjaka. Islamski svijet je nedavno pogo en smr unjihovog velikog ejha, alima, mud tehida (samostalnog donosiocapravnih rje enja) i fekiha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina, da mu seAllah smiluje.

Imao sam priliku da se osamim sa njime neposredno pred njegovusmrt i rekao sam mu: "Na uva eni ejhu, ako tvoj ivot jo potraje, to ebiti veliko dobro i korist za nas, a ako otputuje , dobro ti je poznato da naovome svijetu nema ne ega vrijednog za ime bi se tugovalo. HvalaAllahu, za sobom si ostavio veliko znanje." Na to e ejh: "Re i u ti onoto je rekao Omer ibn Abdulaziz u predaji koju je zabilje io Imam

Buharija." Pomislio sam u sebi: " ta li je to rekao Omer ibn Abdulaziz?"rekao je: "Vjerovanje u sebi sadr i farzove, propise, Allahove granice i

21

praksu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Onaj ko ihupotpuni, upotpunio je i svoje vjerovanje, a onaj ko to ne uradi, njegovovjerovanje e ostati manjkavo. Ako me Allah po ivi, pojasni u vam ihkako biste radili po njima, a ako umrem (odem Allahu, d elle a'nuhu),nije mi puno ao to ostavljam va e dru tvo."

ejh je napustio ovaj svijet ne ostaviv i za sobom novac u bankamaniti krasne i rasko ne dvore ( ejh je stanovao u staroj mekanskoj ku i inije prihvatao ponude koje je imao od dr ave), nego je ostavio znanjesabrano u mnogobrojnim djelima i u vidu fetava, a to je upravonaslijedstvo Allahovih poslanika. Njegovoj d ennazi je prisustvovaoogroman broj ljudi, a poznato pravilo kod prvih generacija glasi: Akoho da vidi istinsku razliku izme u nas i njih (tj. novotara koji suodstupili od puta Kur'ana i Sunneta) pogledaj d ennaze jednih i drugih.

Onaj ko je prisustvovao ejhovoj d enazi i vidio koliko je ljudi bilo unjenoj pratnji, sjeti se Allahovih rje i: "One koji vjeruju i rade dobradjela, Milostivi e sigurno voljenim u initi" (Prijevod zna enja -Merjem, 96.); i rije i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ashabimanakon to su pro le pored njih dvije d enaze: "Jednoj od njih jeobavezan D ennet jer ste je pohvalili kada je prolazila, a drugoj jeobavezan D ehennem jer ste je pokudili. Vi ste Allahovi svjedocina Zemlji."

ejhu-l-Islam Ibn Tejmijje rhm. je iz ovoga hadisa izvukao sljede epravilo: Onaj koga pohvale svi muslimani jednog podru ja, bez izuzetka,bit e, in allah, od stanovnika D enneta.

udan prizor kojeg je pro ivljavala Mekka na dan ejhove d enaze,po ev i od zakr enosti ulica pa do kasnog zavr etka sa d enazom(d enaza je po ela poslije ikindije namaza, a zavr ila se neposredno predak amski ezan), dovoljno je svjedo anstvo ovom uva enom ejhu.

S druge strane, nau ili smo jedan veliki ders koji ka e: "Ispuni svojivot dobrom, Allah e u initi da bude spominjan na jezicima muslimana

po dobru."

Salih ibn Humejd (imam i hatib u mekkanskom haremu i stalni lanMed lisa ure), ka e: " ejh je u svome podu avanju, davetu isavjetovanju slijedio put mudrosti, lijepog savjeta i rasprave na najljep imogu i na in, klone i se to je vi e mogao rasprave i zala enja ume usobna prepucavanja i odgovaranja onima koji su ne to napisali irekli. Imao je poseban metod u podu avanju i privla enju pa njestudenata koji se ogleda u preciznim nau nim pitanjima, navo enjemprimjera i uzimanjem propisa iz ve utvr enih erijatskih pravila.

to se fetvi ti e, one se jasno odlikuju olak avanjem i pravedno uuz du no po tovanje onoga koji se s njim razilazio i pa enje na pravila

22

fikhskog razila enja. Posebnu pa nju je posve ivao svojim u enicimaobavezno prate i njihov nivo znanja, to je normalno privukla njihovasrca, dovelo ih pred njega i natjeralo da sjednu pred njim na koljena itra e znanje od njega."

(Biografija ejha Ibnul-’Usejmina rhm. je preuzetaiz islamskog asopisa „Saff“, br. 50., od autoradr. Enesa Halilovi a, i daije Semira Imamovi a).