UVANJE EDNOSTIEl ejh Bekr Abdullah Ebu Zejdlan stalne komisije za fetve____________________________

Prijevod: Emsad Pezi

Izdava: Mektebetu El Gurabae-mail: ehlisu@yahoo.co.uk

Sarajevo April 2006 godine.

Uvod etvrtom izdanju Hvala Allahu Gospodaru svijetova, i neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme. A zatim: Allahovom voljom i blagodati ova knjiga je naila na dobar prijem kod uleme, studenata i svih ljubomornih muslimana, tako da su se daije dobra, poele meusobno natjecati u njenom tampanju i irenju. Otuda je tira ove knjige za dva mjeseca dostigao cifru od petsto hiljada. I dalje je potranja za njenim tampanjem tako da sam u zadnjem izdanju ove knjige (na ar. jeziku) knjizi dodao jo neke naune sadraje. Takoer sam dodao neka miljenja Ibn Kajjima i Ibn Hadera, kao i neka druga miljenja. Takoer sam dodao neka miljenja ejha Ahmeda akira i to na sedam mjesta da bih ukazao kako alim moe da se bori perom protiv zabludjelih poziva u slobodu ene. Bojao sam se da bi me preuivanje ovih navoda moglo svrstati u skupinu onih koji vole da se o vjernicima ire bestidne glasine (shodno Kuranskom ajetu). Ovaj njih h hov rat traje preko stotinu godina. Ustvari ovaj poziv na osloboenje ene, predstavlja poziv na skidanje hidaba i zavjeru protiv ene. To je bitka koja se navodno vodi u ime Vjere. Ova skupina se suprostavila ulemi a uopte nisu struni ni dostojni da u ime Vjere predvode jednu ovakvu kampanju. Ova kampanja je dio borbe koja je jo davno zapoela na zapadu a to je uspostava sekularizma, odnosno odvajanje Vjere od svakodnevnog ivota. Na kraju molimo Allaha, Delleanuhu, da zatiti svoje dobre robove i robinje. Pisac: Bekr Abdullah Ebu ZejdU Taifu: 22/2/1421 h.

UvodU ime Allaha Milostivog, Samilosnog Hvala Allahu Jedinom i neka je salavat i selam na onoga poslije koga nema Poslanika, na njegovu porodicu, drugove i sve one koji ga slijede u dobru do Sudnjeg dana. Izdajem ovu knjigu kako bih uvrstio vjernice na putu njihove ednosti, sjedne strane, i kako bih razotkrio prozapadne propagatore i pozivae u iskvarenost. Naime u ovome vremenu ast i ednost muslimana, koja se temelji na robovanju Uzvienom Allahu, istoti i krijeposti, je doved h dena u opasnost u svakom pogledu. Zaista su mnoge ubhe koje se proturaju meu musd h limane u pogledu ibadeta, ubjeenja kao i bolesti strasti koje se odraavaju na ponaanje, ahlak, i drutveni ivot. Sve to predstavlja najcrnije planove u ratu protiv Islama i to je najzloestija zavjera protiv islamskog Ummeta iza koje stoji tz., novi svjetski poredak. Produkt ovog poredka je mijeanje Istine sa neistinom, dobra i zla, ispravnog i neish h pravnog, Sunneta i novotarija, Kurana sa derogiranim i iskrivljenim knjigama kao to je Tevrat i Indil. Zatim poistovjeivanje damije sa crkvom, vjernika sa nevjernicima, te poistovjeivanje i pribliavanje religija. Ova teorija mijeanja, je ista spletka za topljenje Vjere u duama vjernika i pretvaranje demata muslimana u rasud to stado.

ele da od muslimanskog demata naine ljude koji e utonuti u strasti i prohtjeve, ljude koji e izgubiti dind h ske osjeaje tako da ne mognu razlikovati dobro od zla te da postepeno otpanu od svoje Vjere. Posljedica svih ovih deavanje je zbog zanemarivanja akaidske take koja glad h si ljubav i odricanje u ime Allaha ( eldvela veldbera) te zbog toga to se zabranjuje kompetentnim islamskim linostima da kau i napiu rijei Istine o novonastaloj situd h aciji u svijetu i da tako upozore muslimane na dolazee opasnosti. Istovremeno se oni koji ukazuju na Istinu proglaavaju teroristima, nazadnjacima, fundamentalistima, onima koji odlaze u krajnost, ekstremistima, itd.. Svi pozivi pod imenom prava ene, osloboenje ene, izjednaavanje ene sa mukarcem, i tome slino, dolaze od neprijatelja Islama koji imaju za cilj unijeti i proiriti nemoral meu muslimanima. Oni nastoje da ena otkrije svoje lice, a potom i da u pod tpunosti napusti hidab. Propagiraju mijeanje mukaraca i ena (ihtilat) razgoliavanje i ukraavanje, i tako stvaraju jednu atmosferu u kojoj bi ena rekla: Dobro doli ibahije, tj., vi koji nam sve dozvoljavate. Kao kamen temeljac za svoju zamku su izabrali mjeovita obdanita za djeake i djevojice. Zatim mjeoviti programi na sredstvima ind h formisanja za djeake i djevojice, programi meusobnog upoznavanje djece suprotnih polova na proslavama i zabah h vama. Ovo mogu biti negativni poeci a o emu veina svid h jeta ne vodi rauna. Veina ljudi zaboravlja pogubnost loih poetaka kao to je npr., prakticiranje modnih trendova u pogledu proste odjee a ije se porijeklo ustvari vee za bludnice koje su izgubile svoju ast. Naalost prodavnice4

su krcate ovakvom odjeom a ene se nadmeu u kupovini iste. A kada bi mnoge znale odakle potjee takva odjea nad h pustila bi ih svaka ena u kojoj je ostalo i trun stida. Od zabludjelih poetaka je i navikavanje djece na oblaenje prostake odjee koja razgoliava djecu. Neprijatelji Islama na svaki mogui nain pokuad vaju eni otkriti lice i razgoliiti je. Nekada je indirektno pozivaju na takav in a nekada stupaju direktno u akciju, a nekada opet nastoje proiriti sredstva i uzroke fesada tako da mnogi ljudi ostaju zapanjeni, a iman im esto biva uzd h drman. La havle ve la kuvvet illa billah. I na koncu, mora se kazati rije Istine kako bi se sauvao ugled i poveao rejting vjernica te da se istovred h meno sauvaju od zla orijentalista i prozapadnjaka koji su neprijatelji Vjere i Ummeta. Istovremeno obaveza je opomenuti vjernice na obavezu hidaba i posjetiti ih da je to ibadet putem kojeg oboavaju svog Gospodara, te da je to sredstvo zatite njid h hove asti, morala, stida i ljubomore spram blie rodbine i vjernica uopteno. Nadam se da e ove rijei biti uzrok da Allah, uvrsti one koje hoe od Svojih robova, na putu ouvanja asti svojih porodica, i da ih sauva od pozid h va onih koji se bore protiv ednosti muslimanke. Treba rei da novine i mas mediji pruaju pomo onima koji zagovd h araju razgolienost ene. Zato je na svakom ocu, sinu, bratu i suprugu kao i ostalima kojima je Allah povjerio vilajet nad enama da se boje Allaha, Delleanuhu, i da ne dozvole enama otkrivanje lica i mijeanje sa mukarcima.Delleanuhu,

Neka se ne preputaju dunjalukom naslaivanju jer je pokornost Allahu bolja, a to je bolje i za njihovu ast, a Allah e im za to dati i vrijednu nagradu. Na enama vjernid h cama je da se boje Allaha, Delleanuhu, i da Mu se potpuno pokore, te da se prepuste vostvu Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme, te da se ne obaziru na one koji ih pozivaju u smutnju i nemoral. Onaj ko bude iskrenog imana i vrstog ubjeenja, Allah, Delleanuhu, e ga zatiti i sauvati. Ova knjiga govori o temeljima ednosti i krijeposti, i nainu uvanja iste, te podstie vjernice na ouvanje te vrd h line, a razotkriva pozivae ene u nemoral i iskvarenost. Ovu knjigu sam napisao i njen sadraj izdvojio iz otprilike dvjesto knjiga ako se izuzmu knjige iz tefsira, hadisa, fikha i jo neke. Na kraju molim Allah, Delleanuhu, da ova knjiga bude prihvaena kod italaca, i neka je zahvala Allahu God spodaru svijetova. Pisac: Bekr Abdullah Ebu Zejd1/4/1420 h.g.

Prvo poglavlje Deset temelja u pogledu ouvanja ednosti Prvi temelj: Obaveza vjerovanja u postojanje razlika izmeu ovjeka i ene Drugi temelj: Opti hidab Trei temelj: Posebni hidab etvrti temelj: Boravak u kui Peti temelj: Mijeanje mukaraca i ena je zabranjeno erijatom esti temelj: Otkrivanje i razgoliavanje je zabranjeno erijatom Sedmi temelj: Zabranom zinaluka Allah, Azze ve Delle, je zabranio i uzroke koji vode do njega Osmi temelj: Brak je kruna ednosti Deveti temelj: Obaveza uvanja djece u poetku od zablude Deseti temelj: Obaveza ljubomornosti u pogledu asti blie rodbine i vjernica uopteno

Prva osnova Obaveza vjerovanja u postojanje razliitosti izmeu ovjeka i ene Razlike izmeu ovjeka i ene su tjelesne i mentad lne prirode kao i razlike koje je definisao erijat. One se potvruju kroz erijat, Allahovu odredbu, ula i razum. Objanjenje toga bi bilo, da je Allah, Delleanuhu, stvorio ovjeka i enu kao ljude u paru, te ih uinio mukom i enskom. O tome On kae: I da On par, muko i ensko, stvara. (Nedm, 45) Oni podjednako uestvuju u formiranju ovog svijeta u stvarima za koje su zadueni. Takoer, i ovjek i ena, bez razlika, imaju jednaka zaduenja u pogledu oboavanja Uzvienog, kada su u pitanju opti postulati Vjere kao to je tevhid, akaid, temelji imana, te predanost Allahu, Delleanuhu. Zatim u pogledu nagrade i kazne, obeanja i zastraivanja, te u pogledu ouvanja asti i ednosti. Takoer, podjednako su obuhvaeni erijatskim prod h pisima u pogledu prava i obaveza. Otuda Uzvieni kae: Dinne i ljude nisam stvorio osim da mi ibadet ine. (EzhZarijat, ) I rekao je Allah, Delleanuhu: Onome ko ini dobro, bio mukarac ili ena, a vjernik je, Mi emo dati da proivi lijep ivot. (EndNahl, 97) Takoer je rekao: A onaj ko ini dobro, bio mukarac ili ena, a vjernik je, - ui e u Dennet i nee mu se uiniti ni koliko trun jedan nepravda. (EndNisa, 124)

Pa neka je slavljen Onaj Koji stvara i upravlja, kome pripada vlast i odreivanje propisa. U tom kontekstu Uzvieni Allah kae: Gospodar va je Allah, koji je nebesa i Zemlju u est vremenskih razdoblja stvorio, a onda se uzdigao iznad Ara; On tamom noi prekriva dan, koji ga u stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde se pokoravaju Njegovoj volji. Samo On stvara i upravlja! Uzvien neka je Allah, Gospodar svijetova! (EldEaraf, 54) Mukarci vode brigu o enama zato to je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato to oni troe imetke svoje. Zbog toga su estite ene poslune i za vrijeme muevljeva odsustva vode brigu o onome o emu treba da brigu vode, jer i Allah njih titi. (EndNisa, 34) Pogledaj ta za sobom povlai rije, pod (tahte), u rijeima Uzvienog u suri EtdTahrim: Allah navodi kao pouku onima koji ne vjeruju enu Nuhovu i enu Lutovu: bile su udate za dva estita roba Naa, ali su prema njima licemjerne bile i njih dvojica im nee nita moi kod Allaha pomoi, i rei e se: Ulazite vas dvije u vatru, sa onima koji ulaze! (EtdTahrim, 10) Rijei Uzvienog, pod, (u prijevodu ajeta se spominje: bile su udate) je obznana da one nisu imale vlast nad njima dvojicom ve su oni kao dva mua imali vlast nad njima. ena se nikada ne moe izjednaiti sa ovjekom niti se uzdizati iznad njega. Od tih propisa je i stvar poslanstva i objava. Naime ovo dvoje su uvijek nosili i prenosili ljude za razliku od ena. U tom kontekstu Uzvieni Allah kae:9

A Mi smo i prije tebe samo ljude slali, graane kojima smo objave objavljivali. (Jusuf, 109) U tefsiru ovog ajet mufesiri su rekli:Allah nikada kao Poslanika nije poslao: enu, meleka, dinna niti beduina. Zatim opte starateljstvo i uprava, i oni koji ga zah h mjenjuju, kao to je erijatsko sudstvo i administracija, i drugo pored njih, kao to je starateljstvo u pitanjima braka, nije osim u rukama mukaraca. Mukarci se odlikuju mnogim ibadetima za razliku od ena kao to su npr.: obavezni dihad, dume, prisud stvovanje dematu, uenje ezana i ikameta, i drugo. Zatim, razvod je ostavljen u ruci ovjeka a ne u ruci ene, i djeca se zovu po oevima a ne po enama (shodno Kuranskim upuh h tama). Mukarci imaju duplo vei udio u: nasljedstvu, krvarini, svjedoenju i drugim stvarima. Ovi i drugi prod h pisi sa kojima su odlikovani mukarci odslikavaju znaenje Kuranskih rijei ajeta sure Bekara: One imaju isto toliko prava koliko i dunosti, prema zakonu, - samo, muevi imaju prednost pred njima za jedan stepen. A Allah je Silan i Mudar. Mukarci imaju nad njima jedan stepen a Allah je Sih h lan i Mudar. Ovi propisi, kojima je svakog od njih odlikovao Uzvieni Allah, upuuju na sljedee stvari:

10

Prvo: Vjerovanje i prihvatanje razlika izmeu ovjeka i ene; osjetilnih, moralnih i erijatskih, kako bi svako bio zadovoljan onim to mu je Allah propisao u svome kaderu i erijatu. Te da su ove razlike potpuno pravedne i da se kroz njih ogleda urednost i sklad ljudskog drutva. Drugo: Nije dozvoljeno muslimanu i muslimanki da ude za neim ime je Allah odlikovao jedan pol nad drud h gim od pomenutih razlika jer bi to znailo mrnju i nezadod h voljstvo spram Allahove, Delleanuhu, odredbe i onoga to je propisao i odredio. Na robu je da trai da mu Allah da iz svoje dobrote. Ovo je erijatska etika kojoj nas je poduio Kuran. Na taj nain se otklanja zavist a dua se odgaja da bude zadovoljna sa onim to joj je Allah, Delleanuhu, odreh h dio i propisao. Zabranjujui tako neto Uzvieni je rekao: I ne poelite ono ime je Allah neke od vas odlikovao. Mukarcima pripada nagrada za ono to oni urade, a enama nagrada za ono to one urade. I Allaha iz izoblja Njegova molite. Allah, zaista, sva dobro zna!(EndNisa, 32)

U povodu objave ovog ajeta prenosi se da je Mudahid rekao: Ummu Selema je rekla: O Allahov Poslanie, mukarci ratuju a mi ne ratujemo, a nama pripada pola nasljedstva, pa je tom prilikom objavljeno: Nemojte uditi za onim ime je Allah odlikovao jedne nad drugima. Ovu predaju biljei imam Taberi, Hakim, Ahmed i drugi. Rekao je Ebu Dafer Et-Taberi u pogledu znaenja tog ajeta: Nemojte da vam se svia stvar kojom je Allah odlikovao jedne nad drugima.

Takoer se prenosi da je povod objave pomenutog ajeta to, to su ene htjele da dostignu stepen mukaraca i da im pripadne ono to pripada i njima, pa im je Uzvieni Allah to zabranio, i naredio svojim robovima da se klone neispravnih elja, te im je naredio da Ga mole da im da iz Svoje dobrote. Jer takve elje kod njihovih nosioca uzrokuju zavist i neopravdanu mrnju. Tree: Ako se zna de se ova Kuranska zabrana odnod h si na same elje u pogledu pomenute tematike, ta onda rei za onoga ko nijee postojanje erijatskih razlika izmeu ovjeka i ene, i poziva da se iste dokinu, te zagovara izjednaavanje pod parolom, jednakost ovjeka i ene? Nema sumnje da je to jedna nova teorija koja se sud h prostavlja Allahovoj kosmikoj volji i odredbi kada su u pid h tanju tjelesne i duhovne razlika izmeu ovjeka i ene. Islam i njegov vjerozakon su daleko od toga da i jedh h na trunkica ovakvih shvatanja bude zastupljena u erijatu onoga Koji je od svih najpravedniji. Otuda je ena u Islamu, uivajui plodove erijata, dobila ulogu kraljice kue i mad h jke koja e odgajati budue generacije za ovaj Ummet. Neka se Allah smiluje Mahmudu Muhammedu akiru koji je nadovezujui se na prethodni govor Taberija rekao: Ovo je govor koji se proirio i koji je zaokupio ljude naeg vremenu. Nastala je zbrka u koju su upali i iz koje nema spasa osim sa iskrenim nijjetom i ispravnim razumih h jevanjem i poimanjem stvari u pogledu ljudske prirode. Obaveza je povui razliku izmeu lanih elja koje nemaju osnovu kako bi skinuli omu slijepog slijeenja vladajuih naroda i osloboditi se utjecaja porodica pokvad h

renog drutva koje unosi velike pometnje u druga zdravija drutva. I na Ummet, da ga Allah uputi i popravi njegovo stanje, je krenuo putem zablude te su pomijeali ono to je korisno, nakon to je ponestalo pameti i mudrosti, sa onim to je pokvareno a to im se predstavlja u lijepom svijetlu. I zaista su mnogi u tom pogledu pretjerali od naih savremenika pogotovo oni koji u rukama dre tampu od onih koji ne kriju svoju mrnju prema Islamu. Otuda su mnogi pustili jezike i preokrenuli svijetu pamet te se mnoh h go ljudi povelo za njihovim pozivom tako da smo poeli slijediti put mnogih koji se deklariu kao uenjaci od Vjere a koji su o tome izrekli ono ega se svaki vjernik odrie. Allaha molimo da nas uputi na Pravi put u vremenu kada laljivi jezici govore oni to im pamet ne poima. I neka se pripaze oni koji se suprostavljaju Allahovom nareenju i odredbi u pogledu njih, da ih ne stigne kakva kazna koja bi pobrisala sve njihove tragove na zemlji kao to je to bio sluaj sa onima prije njih. U ovom poglavlju smo potvrdili osjetilne, moralne i erijatske razlike izmeu ovjeka i ene. Oslanjajui se na ovu osnovu spomenut emo sljedee temelje u pogledu rad h zlika izmeu ovjeka i ene koje se odnose na ukraavanje i hidab.

Drugi temelj: Opti hidab Hidab ili zastiranje u optem znaenju znai: zabrad h nu i prekrivanje. On je farz svakom muslimanu, ovjeku i eni, i to, ovjek se zastire od ovjeka, ena od ene, i jedan pol od drugog pola. Mukarcima je vadib da prekriju stidna mjesta najmanje od koljena do pupka bez obzira da li bio pred mukarcima ili enama, osim pred svojim suprugama ili eventualnim robinjama. erijat je zabranio da djeca zajedno spavaju pod jednim pokrivaem u jednom krevetu, i naredio je da se razdvoje njihove postelje kako ne bi dolo do dodirivanja i gledanja u stidna mjesta to opet uzrokuje pobuivanje strasti. Takoer je ovjeku u namazu zabranjeno da klanja u odjei koja mu ne prekriva ramena. I nikome nije dozvoljeno da klanja go, pa makar bio sam po noi na mjestu na kome nema nikoga. Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je zabranio da se hoda golo pa kae: Nemojte hodati goli. Takoer je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, zabranio razgoliavanje i kada je ovjek sam samcat pa kae: Allah je najprei da ga se stidite. Takoer kada ljudi stupaju u obrede hada ihram mukarca se razlikuje od ihrama ene. Takoer je zabranio mukarcima da se ukraavaju ukrasima koji ne dolikuju mukosti kada je u pitanju odjevanje, nakit, govor, i drugo, kako se ne bi poistovjetio sa enama.14

Mukarcima je zabranio da sputaju odjeu ispod lanaka (isbal), dok je eni nareeno da spusti odjeu ispod lanaka i do jednog lakta kako bi pokrila stopala. Vjernicima je naredio da obore poglede kada su u pih h tanju stidna mjesta ili ono to moe pobuditi strasti. Ovo je erijatska etika kada je u pitanju odgoj due na putu njenog uvanja i udaljavanja od harama.Takoer je erijat zabranio osamljivanje sa golobradim mladiem i strastno gledanje u njega iz predostronosti da to ne pobudi strasti. I tako u nedogled mnogo je naina i sredstava sa kojima erijat isti i uva ovjeka od grijeha i prljavtina a to opet povlai za sobom slast imana, prosvijetljenost, i jainu srca, a istovremeno uva stidna mjesta od nemorala i izopaenosti te uva ovjekov stid. U vjerodostojnoj predaji od Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, se prenosi da je rekao: Stid ne dolazi osim sa dobrim.

Trei temelj: Poseban hidab erijatom je nareeno svim enama vjernika da se pridravaju erijatski propisanog hidaba koji prekriva cijelo tijelo, kao i lice i ake. Koji treba da prekrije sve ukrase odjee i nakita, kao i druge, od svakog ovjeka stranca (koji joj nije mahrem). To potkrepljuju mnogi dokazi iz Kurana i Sunneta kao i praktini idma ena vjernica iz vremena Poslanika, sallalh h lahu alejhi ve selleme, pa kroz doba pravednih halifa i prvih odabranih generacija, i tako kroz istoriju sve dok nije rasparana islamska drava na manje dravice polovinom etrnaestog hidretskog vijeka. To dokazuju i vjerodostod h jna predanja i ispravan kijas, te opte pribavljanje koristi i sprjeavanje tete (sa stanovita Usuli fikha). Propisno odijevanje je obavezno za ene ako borave u kui ili u prostoru ograenom zidovima ili kanatima. A ako dolazi u susret sa mukarcima onda joj je obaveza da jo obue i dilbab (abaija, himar), tako da prekrije itavo tijelo sa svim ukrasima. Kuransko hadiski tekstovi ukazuju na to da hidab nije validan i da ne ispunjava erijatske norme ako se ne ispune odreeni artovi ili uslovi. Ovaj hidab je vrhunac ednosti i ouvanja asti, i za sobom povlai ved h liko dobro. Zato je erijat na mnoge naine zatitio hidab i zabranio neodgovornost i poigravanje sa njim. Otuda govor u ovom poglavlju moemo podijeliti u etiri tematske cjeline; Prva cjelina: Definicija hidaba. Druga cjelina: ta podrazumijeva hidab? Trea cjelina: Dokazi obaveznosti hidaba. etvrta cjelina: O vrijednosti hidaba.

Prva cjelina: Definicija hidaba Jeziko znaenje hidaba. Rije hidab je korijen od masdar i u jeziku oznaava zabranu i zastiranje. Hidab ene u terminolokom znaenju erijata. To je prekrivanje cijelog tijela ene sa svim ukrasima kako bi sprijeila da mukarci stranci vide neto od njed nog tijela i ukrasa sa kojima se ukraava. A to zastiranje od pogleda mukaraca ogleda se kroz odijevanje i boravak u kui. to se tie pokrivanja tijela, ono podrazumijeva pokrivanje cijelog tijela, ukljuujui i ake i lice, o emu emo navesti dokaze u treoj tematskoj cjelini ovog poglavlja, inaAllah. to se tie prekrivanja ukrasa, to se odnosi na one ukrase koji se ne veu za njen fiziki izgled i grau. O ovim ukrasima se govori u rijeima Uzvienog: I neka ne pokazuju ukrase svoje. (EndNur, 31) Za ove ukrase se moe rei da su to dodatni ili prid bavljeni ukrasi. Od ovih ukrasa Allah, Delleanuhu, je izdh h vojio: Osim to je ionako spoljanje. Pod tim se misli na dodatni ukras, koji ako bi se pogledalo u njega nee nita otkriti od njenog tijela, kao to su dilbab ili abaija po svojoj vanjtini. Po nekima, pod tim se misli na enski ogrta (elh mulaetu). To je neto to se nuno samo po sebi vidi. Kao na primjer da abaija prekrije miris odjee koja je ispod nje, upravo pod ovim se misli na izuzetak koji se spominje u rijeima Uzvienog: Osim to je ionako spoljanje.

Tj., to se nuno vidi a ne to se vidi po svom izboru, a to je opet u skladu sa rijeima Allaha, Delleanuhu: Allah ovjeka ne optereava preko njegovih mogunosti.(ElhBekara, )

Kada smo govorili o ukrasu, koji ako bi se pogledah h lo u njega nee nita otkriti od eninog tijela, time smo se ogradili od ukrasa kojima se ene inae ukraavaju, a koji za sobom povlai vienje tijela ili jednog njegovog dijela, kao to je surma za oi (ili u naem vremenu minka za oi kao to je npr. kreon, op. p.). Jer vienje surme za sobom povlai vienje lica ili bar jednog njegovog dijela. Isti je sluaj sa kanom ili prstenom. Vienje ovih ukrasa povlai za sod h bom vienje ake. Isti je sluaj sa naunicama, ogrlicom i narukvicama, jer vienje ovih ukrasa za sobom povlai vienje tih dijelova tijela kao to je poznato. Da se u ajetu misli na dodatni ukras a ne na dijelove tijela upuuju dvije stvari: Prvo: Jer rije ukras (ezhzine), u arapskom jeziku oznaava upravo tu vrstu ukrasa. Drugo: Rije ukras u Kuranskoj terminologiji oznah ava vanjski ili dodatni ukras a ne misli se pod tim pojmom na pojedine dijelove tog korjena. Tako da se ovakvim pod h imanjem rijei ukras u suri Nur koji oznaava dodatni ukrd as na eni, s dodatkom onih ukrasa koji su ionako spoljani a koji ne povlae za sobom otkrivanje nekog dijela tijela, ostvaruju ciljevi erijata. A ti ciljevi su obaveznost hidaba, pokrivanje ene, ouvanje ednosti i stida, obaranje pogled h da, uvanje polnih organa, istoa mukih i enskih srca i otklanjanje pohote kod ene, te njenu zatitu od sumnjienja i uzroka koji je vode u iskuenje i iskvarenost.

Druga cjelina: ta podrazumijeva hidab? Vidjeli smo da hidab u optem znaenju nae temad h tike oznaava zastiranje. U terminolokom znaenju to znai zastiranje enskog tijela i dodatnih ukrasa kao to su odjea, nakit i drugo, od mukaraca koji su strani za enu. Prouavanjem dokaza iz Kuransko hadiskih tekstova mod e se rei da se hidab sastoji iz dva dijela: Prvo: Zastiranje u smislu to dueg boravka u kui, jer se na taj nain zaklanja od pogleda mukaraca stranaca (koji joj nisu mahrem) i mijeanja sa njima. Drugo: Zastiranje odjeom ili hidabom koji se sastoji od dilbaba i himara koji se jo naziva abaija i mesfea. Otuda bi se odjevni hidab mogao definisati ovako: hidab je zastiranje cjelokupnog enskog tijela ukljuujui lice, ake i stopala, zatim vanjske dodatne ukrase, kojim sprjeava strane mukarce da vide neto od njenog tijela. Ovako definisan hidab realizuje se pomou dilbaba i himara. Himar je rije koja u arapskom jeziku oznaava jedd h ninu a mnoina bi glasila humur. Njegovo znaenje se svodi na zastiranje i prekrivanje (setr ve tagtije). To je odjevni predd h met kojim ena prekriva glavu, lice, vrat i izrez na koulji sa prednje strane. Svaka stvar koju prekrije ili zastre ustvari si je stavio pod himar. U tom znaenju se prenosi poznati hadis: Prekrijte posude (hammiru anijetekum). Tj., prekrid h jte otvore ili ogrljake posuda.

19

U tom kontekstu Numejri u stihovima kae: Od bogobojaznosti prekrivae (juhammirne) jagodice prstiju, i izioe u nonoj tami u alove zavijene. Himar arapi jo nazivaju maknea, a mnoina te rijei je mekania, od glagola tekannea, to znai zastrid h jeti se. Tako se prenosi u hadisu koji biljei imam Ahmed u Musnedu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kada bi klanjao dva rekata digao ruke tako da bi njima prekrio ( jukanniu) lice i tako bi dovio. Himar se jo naziva i en-nesif. Nabiga u stihu kae: Nesif joj spade a nije namjeravala, zatim ga je dohvatila, a rukom drugom prekri lice. Arapi ga nazivaju jo eldgadafe. Korijen ove rijei upuuje takoer na zastiranje i prekrivanje. Tako arapi kau: Agdafet kanaaha. Tj., prebacila je al preko lica. Nain oblaenja himara. ena ga stavi na glavu zatim spusti niz vrat pa ga onda omota oko njega kruei tako oko lica a onda ostatak prebaci preko lica, prednjeg dijela vrata, i prsa. Na taj nain se prekrije ono to se po obiaju otkriva u kui. Za ispravnost himara se jo uslovljava da ne bude tanak i providan kako se ne bi vidjelo ono to je ispod njega od vrata, kose, lica i prsa. Prenosi se od Ummi Alkame da je rekla: Vidjela sam Hafsu bint Abdurrahman bint Ebi Bekr kada je ula kod Aie, radijallahu anha. Na njoj je bio providan himar ispod kod h20

jeg se vidjelo elo. Aia ga podera na njoj a zatim ree: Zar ne zna ta je Allah, Delleanuhu, objavio u suri Nur? Zad h tim je pozvala da joj se donese jedan himar pa ju je prekrila njime. Biljei ga Ibn Sas i imam Malik u Muvetti. Druga vrsta odjee koja ispunjava uslove hidaba je dilbab. Mnoina bi bila delabib. To je kompaktna jednodjelna odjea kojom se ena pokriva od glave do pete i tako prekriva kompletno tijelo prekrivajui odjeu i ukrase. Ovo se jo naziva elhmulaetu, elhmilhafetu, erhridau, edddisar, i eldkisa. To je dobro poznata abaija koju oblae ene na arapskom poluotoku. Nain oblaenja. Prvo se preko glave stavi himar koji pokriva lice zatim se na glavu stavlja abaija koja se spusti niz itavo tijelo te tako prekrije kompletno tijelo sa svim ukrasima ukljuujui i stopala. Iz ovoga se moe zakljuiti kakva bi abaija trebalo da izgleda. Moemo rei da se za ispravnost abaije uslovljava da prekrije cijelo tijelo ukljuujui odjeu i nakit, i da bude od jakog i gustog materijala a ne od tankog i providnog. Zah h tim da se oblai sa glave a ne sa ramena jer ako bi se oblaila sa ramena onda je to suprotno onome dilbabu koji je Ald h lah, Delleanuhu, propisao enama vjernicama i jer takav dilbab oslikava pojedine dijelove tijela i jer je se u tome nalazi slinost sa mukim ogrtaima i njihovim abaijama. Zatim ova abaija ne bi sama po se bi trebala biti ukraena niti da joj se dodaju vidljivi ukrasi kao to su vezovi. Takoer ovakav dilbab treba da prekriva od vrha glave pa sve do stopala. Postoji vrsta odjee koja se zove

nisfu fede, a koja prekriva do koljena. To se ne moe smatrati erijatski validnim hidabom.

Trea cjelina: Dokazi o obaveznosti hidaba Poznato je da se ova stvar prenosi sa koljena na koljeh h no jo od vremena ashaba, radijallahu anhum, i onih poslije njih. To je samo po sebi erijatski dokaz koji je obaveza prid h hvatiti. Takoer se prenose dokazi u pismenoj formi, te radni idma (amelij) kroz neprekidnu praksu koju su nasljeivad le ene vjernice od prethodnih generacija o obavezi boravka u kui, i izlasku samo u sluaju nude i potrebe. Te, da ne trebaju izlaziti pred mukarce, osim sa hidabom pokrived h nog lica, neotkrivenog i neukraenog tijela. Svi se muslimani slau oko ovog djela koje je u sklad h du sa principima zgrade ednosti, istoe, stida i ljubomore na koju nas podstie Islam u pogledu ena. Zato su zabrad njivali enama izlazak iz kue otkrivena lica, razkolienog tijela, i sa istaknutim ukrasima. Ova dva konsenzusa su poznata i prenose se jo od prvih generacija kao to su ashabi i tabiini, neka je Allah sa njima zadovoljan. Ovakav stav se prenosi od skupine imama kao to su Hafiz Ibn Abdul-Ber, imam Nevevi, Ibn Tejmijje i drugi, Allah im se smilovao. Ovakva praksa u pogledu hidaba je nasd h tavljena sve do polovice etrnaestog hidretskog stoljea prenosei se sa jedne na drugu islamsku dravu.

Hafiz Ibn Hader je rekao u Fethul-bariju, 9/224: Nikada nije prestajao obiaj kod ena, u prolosti i sadanjosti, da prekrivaju lice. Poetak razgoliavanja je bio skidanje himara sa lica u Egiptu, zatim u Turskoj, pa amu i Iraku, a potom se raid rio na zemlje magriba (sjeverna Afrika) i na ostale nearapske sredine. Zatim je ova stvar kulminirala, tako da je otkrivah nje preraslo u potpuno razgoliavanje i skidanje odjee sa cijelog tijela. Inna lillahi ve inna ilejhi radiun. Na Arapskom poluotoku su takoer vidljivi zaeci ovakvog djelovanja. Allaha molimo da uputi zalutale muslimane i da ih zatiti od nesree. Sada emo navesti dokaze. Prvo: Kuranski dokazi Raznovrsni su ajeti u suri Nur i Ahzab o obaveznosti hidaba koji ukazuju na njegovu strogu i vjenu obavezu (farz muebed) za sve ene. Prvi dokaz su rijei Uzvienog: dU kuama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, (AlhAhzab, ) Ovo je govor Allaha, Delleanuhu, koji je upuen enama vjerovjesnika, a ostale ene vjernika su dune da ih slijede u tome. Allah, Delleanuhu, je posebno naglah h sio ene Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, zbog njihovog znaaja i ugleda, zbog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, i jer su one uzor ostalim vjernicama jer su u bliskom srodh h stvu sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve selleme

hO ene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge ene! Ako se Allah bojite, na sebe panju govorom ne skreite, pa da u napast doe onaj ije je srce bolesno, i neusiljeno govorite! (ElhAhzab, ) dU kuama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i molitvu obavaljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova sluajte! Allah eli da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno oisti. (ElhAhzab, ) Poznato je da od njih ne bi potekao nemoral, daleko od toga, ovo je priroda svakog obraanja u Kuranu i Sunnd etu. Naime ovim se obraanjem eli uoptenost imperativa jer su i propisi opti za sve, i jer su pouka i ibret Objave uopteni i ne vae samo za one ijim povodom je objavljed h na, (elhibretu biumumu lafz la bi hususi sebeb), osim ako za to doe dokaz. A po ovom pitanju nema dokaza da je naredba posebna i da se odnosi samo na pojedince. Isti je sluaj sa rijeima Uzvienog: A tebi, i onima prije tebe objavljeno je Otuda je pree da propisi dva pomenuta ajeta i drud h gi njima slini budu uopteni za sve ene vjernika. Slian sluaj je sa zabranom neposlunosti roditeljima izgovarand h jem rijei uf, koja se spominje u rijeima Uzvienog: I ne reci im ni uf! (Isra, ). Ako im je zabranjeno rei uf, onda je pree da se zabrani udariti ih. I ne samo to, u dva pomed h nuta ajeta u suri Ahzab nalazi se pokazatelj koji upuuje da je naredba opteg karaktera, kako za ene vjerovjesnid h ka tako i za druge. A to su rijei Uzvienog: I obavljajte namaz i udjeljujte zekat i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku! Ovo su opte poznati farzovi u Vjeri (kako za ene Poslanika tako i za sve druge vjernice). Isto vai i za pokrivanje lica.24

Kao rezime, moemo rei da ta dva ajeta sadre velid ki broj dokaza o obavezi hidaba i pokrivanja lica uopteno za sve ene vjernice i to na tri naina: Prvo: Zabrana govora kojim se izaziva panja Uzvieni Allah je zabranio majkama vjernika, a ostale vjernice su dune da ih slijede u tome, da na sebe skreu panju govorom a to je blag i njean govor pri razgovoru sa mukarcima. U ovoj zabrani je zatita od onih ija su srca bolesna od pohlepe za zinalukom kao i udaljavanje od uzh h roka koji bi mogli navesti srce da se oda nemoralu. Na eni je da govori onoliko koliko ima potrebu da govori bez oduljivanja i uljepavanja govora, onoliko koh h liko joj je potrebno da rijei svoje potrebe . Pa ako je eni zabranjeno da govorom na sebe skree panju onda je to neoboriv dokaz koji dokazuje da je hidab prei da se obue. A neskretanje panje na sebe prilikom govora je jedan od naina kojim se uvaju stidna mjesta. Voenje rauna o govoru ne moe se ostvariti ako nema stida, ednosti i srameljivosti, a sve to za sobom povlai hidab. Otuda je dola jasna naredba o zastiranju od mukaraca tako to e ene boraviti u svojim kuama. Drugo: Rijei Allaha : U kuama svojim boravite. Ovaj ajet je objavljen u pogledu zastiranja tijela ena od stranaca tako to e boraviti u svojim kuama. Ovo je naredba koja se odnosi na majke vjernika a ostale vjernice su dune da ih slijede u tom propisu jer je to mjesto u kod h jem ena izvrava svoju ivotnu zadau i ne bi trebala da naputa kuu osim u sluaju nude ili potrebe.

Prenosi se od Abdullaha ibn Mesuda da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ena je avret (stidno mjesto), pa im izae iz svoje kue prati je ejtan. ena je najblia milosti svog Gospodara dok je u svojoj kui. ejhuldislam Ibn Tejmijje u Fetvama, 15/297, kae: Zbog toga jer je eni obaveza da se uva, i o sebi vodi rauna, za razliku od ovjeka u tom pogledu. Otuda je ena odlikovana hidabom i zastiranjem te ostavljanjem ukrasa i uljepavanja. Kako bi to ostvarila, eni je obaveza da se zasd h tre odjeom i da boravi u kui to nije obaveza mukarcima. Jer izlazak pred ljude vodi u smutnju a mukarci su ti koji vode brigu o njima. U istoj knjizi, 15/379, ejhulhislam Ibn Tejmijje , kae: Kao to obaranje pogleda ovjeka uva od gledanja u stidna mjesta i gledanja u zabranjene stvari isti uinak se postie sa boravkom u kui. ovjekova kua na svoj nain zastire njegovo tijelo kao to to ini odjea. Otuda je Ald h lah, Delleanuhu, nakon ajeta o traenju dozvole za ulazak u tue kue, spomenuo obaranje pogleda i uvanje pold h nih organa.Tako se moe rei da su kue zastor kao to je odjea na tijelu takoer zastor. Spoj te dvije odjee se nalazi u rijeima Uzvienog: i odjeu koja vas uva od vruine; daje vam i oklope koji vas u borbi tite, (EndNahl, 81) U svah h koj od ove dvije odjee je zatita od uznemiravanja kao to su vruina, sunce, hladnoa zatim ljudsko uznemiravanje oima i rukom. Tree: Rijei Uzvienog: I ljepotu svoju kao u davno pagansko doba ne pokazujte.

Nakon to im je Uzvieni naredio da borave u svod h jim kuama poslije toga im je zabranio da pokazuju svoju ljepotu kao to se to radilo u dahilijetu putem mnogobrod h jnih izlazaka iz kue. Naime ene su u dahilijetu izlazile uljepane, namirisane i otkrivenog lica, otkrivajui ukrase koje im je Allah, Delleanuhu, naredio da ih pokriju. Pokazivanje ljepote (teberrud) vodi korjen od rijei eldberd, to bi moglo znaiti pojaviti se ili pokazati neto. U tom kontekstu i dolazi u ovoj tematici a oznaava pretjed rano isticanje i pokazivanje ukrasa i ljepote kao to je je oth h krivanje glave, lica, vrata, prsa, podlaktica, potkoljenica i drugog, bilo da je od tjelesnih ili dodatnih ukrasa. Poto esti izlasci, a pogotovo izlasci koje prati razgolienost (eshsufur), uzrokuju veliki nered i smutnju na zemlji, Allah, Delleanuhu, je tu stvar okarakterisao kao davno dahilijetsko doba. Pokazivanje ljepote i ukrasa (et-teberrud) sainjavaju stvari koje emo spomenuti u estom temelju ove knjige, inaAllah. Drugi dokaz obaveznosti hidaba je ajet hidaba. Allah, Delleanuhu, kae: dO vjernici, ne ulazite u sobe Vjerovjesnikove, osim ako vam se dopusti radi jela, ali ne da ekate da se ono zgotivi; tek kad budete pozvani, onda uite, i poto jedete, raziite se ne uputajui se jedni sa drugima u razgovor. To smeta Vjerovjesniku, a on se stidi da vam to rekne, a Allah se ne stidi istine. A ako od njih neto traite, traite to od njih iza zastora. To je istije i za vaa i za njihova srca. Vama nije doputeno da Allahova Poslanika uznemirujete

niti da se enama njegovim poslije smrti njegove ikada oenite. To bi, uistinu, kod Allaha, bio velik grijeh!(ElhAhzab, )

dNjima nije grijeh da budu otkrivene pred oevima svojim, i sinovima svojim, i braom svojom, i sinovima brae svoje, i sinovima sestara svojih, i enama vjernicama, i pred onima koje su u vlasnitvu njihovu. I Allaha se bojte, jer Allahu, doista, nije skriveno nita. (ElhAhzab, ) Prvi ajet je poznat kao ajet pod imenom ajet hidaba jer je to prvi ajet koji je sputan po pitanju obaveznosti hidaba majkama vjernika i ostalim vjernicama. Ajet je sputan u mjesecu zulkade pete godine po hidri. Povod objave ovog ajeta je ono to se pouzdano prenoh h si u hadisu Enesa, radijallahu anhu, da je Omer, radijallahu anhu, rekao: Rekao sam o Allahov Poslanie kod tebe ulaze ljudi dobri i pokvareni, kada bi naredio majkama vjernika da se zastru., pa je tim povodom Allah, Delleanuhu, objavio ajet o hidabu. Hadis biljei Ahmed i Buharija u Sahihu.anhu, rezonovanje poklopilo sa Objavom to predstavlja njeh h

Ovo je jedna od stvari u kojoj se Omerovo, radijallahu

govu veliku vrlinu.

Poto je objavljen ovaj ajet Poslanik, alejhissellam, je pokrio svoje ene od stranaca. (koji nisu mahrem eni. op.p.) Ostali muslimani su takoer svoje ene zastrli od mukaraca stranaca, od glave do stopala kao i dodatne ukrase. Tako je hidab postao opti farz za svaku vjernicu vjeno do Sudnjeg dana. Ajeti na raznovrsne naine dokad h zuju ovaj propis i to:

Prvo: Poto je sputan ovaj ajet, Poslanik, sallallahu aleh takoer pokrili svoje ene prekrivajui pri tom lica, ostatak tijela i dodatne ukrase. I to se tako nastavilo kroz istoriju u praksi vjernih h ca. Ovo je praktini konsenzus ili idma koji upuuje na uoptenost propisa pomenutog ajeta za sve ene..jhi ve selleme, je pokrio svoje ene, i ashabi su

Otuda je Ibn Derir, 22/39, u komentaru ajeta: A kada od njih neto traite, traite to iza zastora. rekao: Kada traite neto od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve selleme, ena, i ena ostalih vjernika, koje nisu vae ene, traite to iza zastora, tj., traite to iza pregrade koja se nalazi meu vama. Drugo: U rijeima Uzvienog: To je ie za vaa i njihova srca., je razlog (illet) zbog kojeg je hidab uinjen farzom. U rijeima Uzvienog: Traite to od njih iza zastora., je opaska koja upuuje da je razlog opte prirode za sve. Jer se istoa srca, ljudi i ena, te njihovo uvanje od sumnjivih stvari, trai podjednako za sve muslimane. Otuda je obaveznost hidaba prea za vjernice uopteno nego za majke vjernika jer su one iste i kreposne od svih mahana i poroka, neka je Allah zadovoljan njima. Otuda razaznajemo da je obaveznost hidaba opti propis za sve ene a ne poseban propis za Poslanikove, salh h lallahu alejhi ve selleme, ene. Jer uoptenost razloga propisa je dokaz da je i sam propis opti. Da li ijedan musliman kae: Ovaj razlog (illet) propisa: To je ie za vaa i njihova srca, se ne odnosi ni na jednog vjernika? Ovaj illet nije ostavio nijednu stvar, ni veliku ni malu, koja se vee za obaveznost hidaba, a da je nije obuhvatio.29

Tree: Ibret i poruka erijatskih tekstova se shvata i uzima uopteno a ne vai samo za onoga ijim povodom je objavljen osim u sluaju da se prenosi dokaz koji ukazuje na njihovu posebnost. Veliki broj Kuranskih ajeta su objavljeni nekim povoh h dom pa ako bismo njihove propise ograniili samo na one ijim povodom su objavljeni to bi znailo brisanje erijatd skih propisa. Postavlja se pitanje ta bi u tom sluaju preod h stalo ostalim vjernicima. Ovo je hvala Allahu oigledno. Ovo jo vie pojanjad va pravilo da se neko obraanje (erijatskih tekstova) i propis koji iz njega proizilazi odnosi na itav Ummet, osim ako nije doao dokaz koji upuuje na posebnost i specifinost dotinog propisa koji je onda obaveza prihvatiti. U ovom sluaju ne postoji takav dokaz. Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je prilikom primah nja prisege od ena rekao im sljedee: Ja se ne rukujem sa enama, ono to reknem jednoj eni kao da sam rekao stotinu drugih ena. (Isto se odnosi i na hidab, tj., ako je prod hpisan jednoj eni onda je propisan i svim drugim enama.)

etvrto: Poslanikove, sallallahu alejhi ve selleme, ene su majke svim vjernicima kako nam to govori Kuran: A njegove ene su njihove majke. (ElhAhzab, ) enidba sa njima je vjeno zabranjena kao i sa pravim majkama. O tome Uzvieni kae: I nije vam dozvoljeno da nikada poslije njega oenite njegove ene. (ElhAhzab, ) Ako se zna da je takva situacija sa enama Poslanid h ka, sallallahu alejhi ve selleme, onda nema osnove da se hidab ogranii samo na njih mimo ostalih ena vjernica.30

Otuda moemo zakljuiti da je obaveznost hidaba opti i vjeni propis za sve vjernice do Sudnjeg dana. Tako su i ashabi razumjeli tu meselu i pokrili svoje ene kao to smo to ve spomenuli. Peto: Od indicija (karain) koje upuuju na uoptenost propisa obaveznosti hidaba za sve ene vjernice je zapoinjanje ajeta sljedeim rijeima: O vjernici ne ulazite u Poslanikove kue osim sa doputenjem... Traenje doputenja za ulazak u neiju kuu (istizan) je od opte etike za ulazak u kue svih muslimana i niko nije rekao da se ovaj propis odnosi samo na Poslanikovu, sallalh h lahu alejhi ve selleme, kuu mimo ostalih. Otuda je Ibn Kesir u svome tefsiru, 3/505, rekao: Ovo je upozorenje muminima da ne ulaze u Poslanikove, sallallahu alejhi ve selleme, kue bez doputenja kao to su to radili meusobno u dahilijetu i na poetku Islama. Allah je ljubomoran u pogledu asti ovog Ummeta pa im je to i naredio. To je Allahova poast ovome Ummetu. Otuda je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: uvajte se ulaska meu ene.... Onaj ko bi ustvrdio da se propis hidaba odnosi samo na Poslanikove, sallallahu alejhi ve selleme, ene, morao bi i da propis istizana ogranii a takvo miljenje ne zastupa niko. esto: Na uoptenost propisa ukazuje ajet koji dolazi poslije: Njima nije grijeh da budu otkrivene pred oevima svojim... Nijekanje grijeha u ovom ajetu predstavlja izuzid h manje koje upuuje na uoptenost prethodne osnove a to je obaveza hidaba. A da bi se donio poseban propis iz osd h nove (elhasl) za sobom povlai donoenje posebnog propisa iz ogranka (elhfer). Opte je poznato da nema grijeha da ena izae pred mahrema, kao to je otac, otkrivenog lica i

i aka. A to se tie drugih mimo mahrema, obavezan joj je hidab pred njima. Ibn Kesir u tefsiru ovog ajeta, 3/506, kae: Poto je Allah, Delleanuhu, naredio enama da obuku hidab pred strancima onda je pojasnio da pred ovim roacima nije obavezna da se pokrije. Isto tako ih je izdvojio i u suri Nur rekavi: Neka ne pokazuju ukrase svoje osim pred oevima svojim... (EndNur, 31) Ovaj ajet emo u potpunosti navesti kod spomena etvrtog dokaza. Sedmo: Ono to negira posebnost ovog propisa a doh h kazuje njegovu uoptenost su rijei Uzvienog u 59 ajetu sure Ahzab: i enama vjernika. Ajet u potpunosti glasi: O Vjerovjesnie, reci enama svojim, i kerima svojim, i enama vjernika neka spuste haljine svoje niza se... 1 Iz ovog se jasno vidi uoptenost obaveznosti ovog propisa za sve vjernice vjeno. Trei dokaz: Drugi ajet o hidabu koji nareuje sputanje dilbaba preko lica. dO Vjerovjesnie, reci enama svojim, i kerima svojim, i enama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako e se najlake prepoznati pa nee napastovane biti. A Allah prata i samilostan je. (EldAhzab, 59) U komentaru ovog ajeta Sujuti je rekao: Ovo je ajet hidaba u pogledu ostalih ena u kojem je stroga naredba o pokrivanju glave i lica.

Allah, Delleanuhu, je u ovom ajetu naglasio Poslanikh h ove, sallallahu alejhi ve selleme, ene i keri zbog njihovog ugled h da i asti jer su one njegova rodbina za razliku od ostalih. A Allah, Delleanuhu, kae: dO vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje uvajte od vatre ije e gorivo ljudi i kamenje biti, (EtdTahrim, 6) Zatim Allah, Delleanuhu, jasno uoptava propis na sve ene vjernika. Ovaj ajet je jasan i nedvosmislen,kao i prvi ajet, da je na svim enama obaveza da zastru i pokriju svoje lice, itavo tijelo i dodatne ukrase od stranih mukaraca a to se izvodi pomou dilbaba koji prekriva njihova tijela i lica kao i dodatne ukrase, i to ih razlikuje od ena dahilijeta. Na taj nain su zatiene od uznemiravanja kao i onih koji za njima nezakonito ude a ija su srca bolesna. Ovaj ajet na vie naina dokazuje da su ene obavezne pokriti svoje lice i to: Prvo: Znaenje rijei dilbab u Lisanul arab je sljedee: To je iroka odjea koja prekriva cijelo tijelo. Spominje se kao eldmulaetu i abaetu tj. abaija. ene ga oblae preko odjee sa vrha glave prekrivajui njime lice i ostale dijelove tijela te dodatne ukrase na njoj tako sve do stopala prekrivajui ih. Na ovaj nain je potvreno i jeziki i terminoloki da dilbab pokriva lice kao i ostale dijelove tijela. Drugo: Pod dilbab ulazi i pokrivanje lica. To je njed h govo prvo znaenje koje se trai. Jer ono to su otkrivale neke ene u dahilijetu je lice. Otuda je Allah, Delleanuhu, naredio svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme, i enama ostalih vjernika da pokriju lice. To pokrivanje se izvodi sa

sputanjem dilbaba preko njega. Jer ovo sputanje (idna) dolazi poslije sa rijeicom na (ala). Sputanje neega ne moe biti osim sa neega iz visine a to je u ovom sluaju sputanje sa glave preko lica i itavog tijela. Tree: Prekrivanje lica sa dilbabom zatim itavog tijela sa odjeom ddodatnim ukrasomd je stvar koju su tako razumjele ene ashaba, radijallahu anhum. Prenosi Abdurrezak u Musannefu od Ummi Seleme, radijallahu anha, da je rekla: Poto je sputen ovaj ajet: Neka spuste niza se svoje dilbabe., izale su ene ensarija kao da su im na glavama vrane od smirenosti, a na sebi su nosile crnu odjeu. Prenosi se od Aie, radijallahu anha, da je rekla: Neka se Allah smiluje ensarijkama, kada je sputan Kuranski ajet: O Vjerovjesnie, reci svojim enama i svojim kerima..., pocjepale su svoje ogrtae i sa njima se pokrile pa su klanjale za Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, kao da su im na glavama vrane. Hadis biljei Ibn Merdevije. Od Aie, radijallahu anha, se takoer prenosi da je rekd h la: Neka se Allah smiluje prvim muhadirkama, kada su objavljene rijei Uzvienog: I neka vela svoja spuste na grudi svoje..., pocjepale su svoje ogrtae i njima se pokrile. Biljei ga Buharija u svime Sahihu. Itidar znai isto to i ihtimar tj., pokrivanje lica. Prenosi se od Ummi Atije da je rekla: Naredio nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, da izvedemo na ramazanh h ski i kurbanski bajram, punoljetne robinje, ene sa menstrud h acijom i djevojke. to se tie ena sa menstruacijom, ne bi34

klanjale ali bi uestvovale u dobru i dovi muslimana. Red kla sam: O Allahov Poslanie ta ako neke od nas nemaju dilbaba? Neka posudi i obue dilbab svoje sestre. ree Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme. Hadis biljee Buharija i Muslim. Ovo je jasan dokaz koji zabranjuje eni da izlazi pred strance bez dilbaba. A Allah najbolje zna. etvrto: U ajetu je indicija koja upuuje na ovakvo poimanje dilbaba i na ovakav oblik prakse kojoj su prisd h tupile ensarijke i muhadirke u pogledu noenja dilbaba, tj., prekrivanje lica i putanje dilbaba preko njega. U ajetu se spominje obaveza pokrivanja Poslanikovih, sallallahu alejhi ve selleme, ena sa pokrivanjem lica ali se isto to nareuje i njegovim kerima i enama ostalih vjernika. Ovo jasno ukad h zuje na obavezu pokrivanja lica oblaenjem dilbaba i to vai za sve vjernice. Peto: Spominjanje razloga propisa u rijeima Uzvid enog: Tako e se najlake prepoznati pa nee napastovane biti., se vee sa rijeima ..i neka spuste.... To je prvobitni propis za pokrivanje lica jer je pokrivanje lica znak ednosti, to ih titi od napastovanja i uznemiravad nja iskvarenih mukaraca. Kada ena pokrije lice onaj ko je bolesnog srca nee uditi da ga vidi ili otkrije ostali dio njenog tijela i glavne avrete (stidna mjesta). Otuda ovaj razlog (izbjegavanje ezijeta i uznemiravanja) ukazuje na obaveznost hidaba sa pokrivanjem cijelog tijela i dodatnih ukrasa dilbabom. To je znak njihove ednosti i krijeposti, i na taj nain uvaju sebe da ne padnu u smutnju ali i druge da zbog njih ne upadnu u grijehe, te da ne budu napastvovane i uznemiravane.

Opte poznato je da ena koja se potpuno pokrije nee doi u iskuenje da je napadnu ljudi bolesnog srca niti da je gledaju oi iskvarenih ljudi za razliku od one koja se razgolii ili otkrije lice, kao takva moe postati predmetom poude. Znaj da zastiranje dilbabom, a to je je odjea kreposd h nih ena, biva sa glave a ne sa ramena. Kod njega se jo uslovljava da abaija ne bude sama po sebi ukras niti da joj se dodaju ukrasi kao to su ipke ili vezovi, ili neto drugo to privlai pogled ljudi. U protivnom to bi se onda suprosd h tavljalo cilju zbog kojeg je Zakonodavac propisao dilbab, a to je zastiranje tijela i ukrasa ene od oiju stranaca. I neka muslimanke ne dozvole da ih zavedu i zah h varaju one koje izlaze razgoliene i koje uivaju u tome to ih mukarci promatraju, i to su predmet naslaivanja njid h hovih pogleda. Vjernica se naslauje time to robuje svome Gospodaru, to je svjetiljka u svojoj kui i to je ista, pobona, kreposna, dobra i asna. Allaha molim da uvrsti ene vjernice na putu ednosti i uzrocima koji vode istoj. etvrti dokaz: Dva ajeta iz sure Nur dReci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uisitinu, zna ono to oni rade. (EndNur, 30) dA reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi ita osim onoga to je ionako spoljanje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje;

neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muevima svojim,...,i neka ne udaraju nogama svojim da bi se uo zveket nakita njihova koji pokrivaju. (EndNur, 31) Mnogobrojni su dokazi u ova dva plemenita ajeta o obaveznosti hidaba i prekrivanju lica, i to na etiri meusobno povezana naina. Prvo: Naredba o obaranju pogleda i uvanju stidnih mjesta podjednako za ene i mukarce u prvom ajetu i na poetku drugog ajeta. Razlog ove naredbe je zbog veliine grijeha zinaluka. Obaranje pogleda i uvanje stidnih mjesta je ie i bolje vjernicima kako na dunjaluku tako i na ahired h tu, i udaljava ih od upadanja u takav grijeh. uvanje stidnih mjesta se ne moe postii osim uz upotrebu uzroka koji dovode do zatite i spokoja u tom pogledu. Niko pametan ne sumnja da je otkrivanje lica uzd h rok koji dovodi do gledanja i naslaivanja sa istim. Oi ine blud a njihov blud je gledanje. Propis za sredstva povlai isti propis ciljeva neeg. Drugo: Jasna i nedvosmislena naredba o hidabu u rijeima Uzvienog: I neka ne otkrivaju ukrase svoje osim onoga to je ionako spoljanje. Tj., neka nita od svojih ukrasa i ljepote ne pokazuju strancima (mukarcima koji joj nisu mahrem) namjerno osim onoga to je ionako spoljanje jer je to opet nuno a ne svojevoljno. A to je ono to je nemogue sakriti kao to su dilbab ili abaija sami po sebi, koje ena oblai preko svoje odjee i preko himara. A to je opet odjea koja ako bi se u nju pogledalo ne dozvoljava vienje nekog dijela tijela ene strankinje (koju je haram gledati). Pogled u tako obuenu enu se prata.

Ovdje moemo uoiti jednu od Kuranskih mudrosti u rijeima Uzvienog: I neka ne otkrivaju ukrase svoje..., a to je upotreba glagola u enskom rodu u sadanjem vred h menu (fil mudaria) u odrinom obliku, da ne otkrivaju svoje ukrase namjerno. Poznato je da ako zabrana doe u sadanjem vremenu oznaava potvrdu i pojaanje te zabrane to je jasan dokaz o obaveznosti hidaba za itavo tijelo ukljuujui i dodatne ukrase. A lice i ake su onda jo prei da se pokriju. Dok u rijeima Uzvienog: Osim to je ionako spoljanje, koje predstavljaju izuzimanje (istisna) glagol nije doao u enskom rodu i ne prenosi se rijeicom poslije njega, ve dolazi u direktnom obliku. to bi znailo da je eni nareeno da sve ukrase uopteno prekrije i nema prad h vo izbora da otkrije bilo ta od njega. I nije joj dozvoljeno da ita otkrije namjerno osim onoga to je nuno ionako spoljanje, i u tom sluaju nije grijena kao to nije grijena ako bi joj nekim sluajem vjetar otkrio dio tijela. Ili ako bi otkrila dio tijela zbog potrebe lijeenja ili ako je u pitanju neka druga nuda. Otuda ovo izuzimanje dolazi u smislu otklanjanja potekoe kao to je i znaenje rijei Uzvienog: Allah nikoga ne optereuje preko mogunosti njegovih,(ElhBekara, )

Tree: Rijei Uzvienog: I neka vela svoja spuste na grudi svoje... Poto je Allah, Delleanuhu, strogo naredio vjernicah ma pokrivanje tijela i ukrasa u dva pomenuta ajeta, te da ne otkrivaju nita od svojih ukrasa osim to je ionako spoljah nje, te da e ono to se otkrije nenamjerno biti oproteno, onda je radi potpunosti pokrivanja spomenuo da u ukrase koje je zabranjeno pokazivati ulazi itavo tijelo.

Poto koulje na prednjem dijelu obino imaju prod h reze koji otkrivaju dijelove vrata i prsa, Uzvieni je pojasnio obavezu pokrivanja i zastiranja tog dijela tijela sputanjem dilbaba d vela na taj dio koji ne prekriva koulja. Izraz u ajetu ed-darb moe znaiti stvavljanje neeg na neto tj., prekrivanje neega. Tako na drugom mjestu kae Uzvieni: Pa ih je prekrilo (snalo) ponienje. (Ali Imran, ) Prekrilo ih je ponienje kao to ator prekrije onoga po kome padne. Rije humur je mnoina od himar, a korijen rijei je eldhamr, to znai zastiranje i pokrivanje. Zbog toga je alkohol dobio naziv hamr jer prekriva i zastire pamet i rad h zum. Hafiz ibn Hader u Fethul bariju, 8/489, kae: Zbog toga je himar ene dobio to ime jer zastire njeno lice. U arapskom jeziku se kae, ihtemeret il-meretu ve tehammeret, tj., ena je prekrila i zastrla lice. Izraz eld dujub je mnoina te rijei a jednina je dejb. To je razrez na koulji koji pada po vratu. Otuda znaenje rijei Uzvienog: I neka vela svoja spuste na grudi svoje..., dolazi u kond h tekstu Allahove naredbe vjernicama da himarom prekriju otkrivene dijelove tijela (koje obina haljina nije prekrila) kao to su glava, lice, vrat i prsa. To se realizuje tako to ena omota himar koji stavi na glavu a zatim ga sa desne strane prebaci na lijevo rame. Ovo se jo na arapskom jeziku nah h ziva etdtekanuu. Nasuprot ovome ene su u dahilijetu putale himar od pozadi a otkrivale su prednji dio tako da je sa dolaskom Islama nareeno da to pokriju. Na ovakvo znaenje i poimanje himara upuuje arad pski jezik, a tako su to pitanje razumjele i ashabijke, radijalh h39

lahu anhunne,

i po tome radile. Otuda je i Buharija u svome Sahihu naveo poglavlje pod nazivom Poglavlje: I neka svoja vela spusta na grudi svoje. Zatim je naveo hadis sa njegovim senedom od Aie, radijallahu anha, da je rekla: Neka se Allah smiluje prvim muhadirkama, poto je sputan ajet: Neka vela svoja spuste na grudi svoje.., pocjepale su svoje ogrtae i pokrile se sa njima. Hafiz ibn Hader u Fethul-bariju, 8/489, je rekao: Znaenje rijei fe ihtemerne, u ovom hadisu je, da su prekrile svoje lice. Zatim je spomenuo opis toga kao to smo to ve naveli. Onome ko se ne slae sa ovim miljenjem i smatra da ena moe otkriti lice, jer Allah, Delleanuhu, ovdje to nije spomenuo odgovorit emo: Allah, Delleanuhu, ovdje nije spomenuo glavu, vrat, prsa, nadlakticu, podlakticu i dlah h nove, pa da li je eni dozvoljeno otkriti te dijelove? Pa ako rekne ne, odgovorit emo mu, isti je sluaj sa licem, I jo je pree da se ne otkriva lice jer je ono izvor ljepote i smutnje. Pa kako to da erijat naredi pokrivanje glave, prsa, vrata, podlaktica i aka, a da ne naredi pokrivanje i zastiranje lica koje je najvei izvor smutnje (fitne) i najvie ostavlja traga na onog ko gleda, kao i na onoga ko je predmet gledanja. Takoer ih moemo zapitati: ta je va odgovor na injenicu da su ene ashaba, radijallahu anhum, pourile da prekriju lica nakon to je objavljen ovaj ajet? etvrto: Rijei Uzvienog: I neka ne udaraju nogama svojim da bi se uo zveket nakita njihova koji pokrivaju... Poto je Allah, Delleanuhu, naredio prekrivanje ukrasa, nain oblaenja himara te njegovo sputanje na lice, grudi, vrat i ostalo, Allah, Subhanehu ve Teala, je radi upotpunjavanja40

i savrenosti pokrivanja, kao i zbog otklanjanja svih uzroh ka od enskog zavoenja, vjernicama naredio da ne udad h raju svojim nogama u hodu kako se ne bi uo zveket njid h hova nakita kao to su halke i slino tome. Jer bi na taj nain obznanile svoje ukrase to bi mogao biti uzrok smutnje a to je ejtanski posao. Iz ovog dijela ajeta se mogu izvui tri dokaza. Prvo: enama je zabranjeno udarati svojim nogama kako bi se uo zveket nakita koji ih prekriva. Drugo: Na eni je obaveza da prekrije noge i eventud h alni nakit koji se na njima nalazi. Tree: Allah, Delleanuhu, je enama zabranio sve ono to vodi u smutnju. Ako je nareeno pokrivanje stod h pala i skrivanje ukrasa na nogama onda je pree da joj bude zabranjeno razgoliavanje i otkrivanje lica pred strancih h ma jer je otkrivanje lica najvei pokreta smutnje, zato je ponajpree da se pokrije a ne da se otkriva pred stranim mukarcima i u to ne sumnja niko pametan. Sada moemo uvidjeti kakav je redoslijed napravljen u ovom ajetu u pogledu pokrivanja ene, od glave do stod h pala i kako su sprjeeni svi uzroci koji vode namjernom otd h krivanju nekog dijela tijela ili ukrasa u strahu od smutnje. Neka je slavljen Onaj koji je mudro odredio ove propise. Peti dokaz: Olakica (ruhsa) za stare ene koje ne ude za udajom da mogu odloiti svoje ogrtae, a da ostanu kred h posne to im je bolje. Uzvieni kae: dA starim enama koje vie ne ude za udajom nije grijeh da odloe ogrtae svoje, ali ne pokazujui ona mjesta na kojima se ukrasi nose; a bolje im je da budu kreposne. Allah sve uje i zna. (EndNur, 60)41

Allah, Delleanuhu, je starim enama koje vie ne ude za udajom propisao olakicu. To su one ene koje su ule u pozne godine, koje su odavno izgubile hajz i mogunost trudnoe. Njima je dozvoljeno ako hoe da odloe dilbab i himar koji je Uzvieni spomenuo u ajetu o hidabu za ene vjernice. Njima je dozvoljeno da otkriju lice i dlanove, i u tome ne snose grijeh i odgovornost ali pod dva uslova. Prvi uslov: Da su od onih na kojima nije ostalo ukrasa ili mjesta koja pokreu strasti. To su one koje koje ne ude i ne ele da se udaju, niti neko drugi udi da ih oeni. Jer su one starice koje to ne ele niti bi ih neko poelio. A to se tie onih koje su ostale lijepe i koje svojim fizikim izgledom mogu uzburkati strasti, takvima nije dozvoljeno da odloe svoje ogrtae. Drugi uslov: Da ne pokazuju ona mjesta na kojima se nose ukrasi (shodno Kuranskom ajetu). Ovo podrazumijeva dvije stvari: Prvo, da ne oblae namjerno ukraenu odjeu koja razgoliava. Drugo, da ne upotrebljavaju ukrase poput nakita, surme, boje i uljepavanje odjeom kao i drugim ukrasima kojima bi mogle izazvati smutnju. Na vjernicama je da ne pretjeruju u pogledu ove olakice tako da se deklariu kao starice a one to nisu, i da kao takve pokazuju neke od svojih ukrasa. Zatim je Allah, Delleanuhu, rekao: A da budu kreposne to im je bolje. Ovo je podsticaj Uzvienoga starim enama da uvad ju ednost, te da je to bolje i efdalnije (vrijednije).42

Ovaj ajet upuuje na obaveznost pokrivanja lica ena kao i ostatka tijela ukljuujui i ukrase. A pomenuta olakid ca vai za ene koje su ostarile i kao takve nije ih mogue potvoriti jer su toliko ostarile. Ako se poslue ovom olakicom nisu grijene. Olakica (ruhsa) u erijatu dolazi u stvarima koje su strogo nareene i propisane. U ovom sluaju stvar koja je strogo nareena je hidab o kojem smo govorili u prethodnim ajetima. injenica da je za stare ene bolje i kreposnije da ne koriste ovu olakicu te da ne odlau svoje ogrtae sa lica i aka, ukazuje na obaved h zu pokrivanja onih ena koje nisu dostigle tu starosnu dob. Mladim enama je najpree da se potpuno pokriju, to ih uva i udaljuje od smutnje i nemorala, a ako bi to prekrile bile bi grijene. Kao rezime moemo rei da je ovaj ajet najjai dokaz o obaveznosti pokrivanja lica i aka, te ostatka tijela sa ukrasima, i to dilbabom i himarom. Drugo: Dokazi iz vjerodostojnog Sunneta Mnogobrojni su dokazi iz vjerodostojnog Sunneta koji na razliite naine jasno ukazuju na pomenuti propis. Ponekad na obavezu pokrivanja lica, ponekad da ne izlaze iz kue bez dilbaba, a ponekad u vidu naredbe sputanja haljine kako bi pokrila stopala. Ponekad u kontekstu upozorenja da je ena sva avret (stidno mjesto) te da je obavezna da se sva pokrije, ponekad u vidu zabrane osamljivanja sa enama i ulaskom meu njih.43

Ponekad se spominje olakica u tom pogledu kod pronje kada joj je dozvoljeno da otkrije lice kako bi je proh h sac vidio. I tako na razne naine Sunnet titi vjernice i podstie ih na ednost, krepost, stid, ljubomoru i pokrivanje. U tom kontekstu preneeno je mnotvo hadisa od Poh h slanika, sallallahu alejhi ve selleme. Neki od njih su:. Prenosi se od majke vjernika, Aie, radijallahu anha, da je rekla: Dok smo bile u ihramima pored nas bi nailazili putnici. Kada bi prolazili pored neke od nas, ona bi prebacila svoj dilbab preko glave i lica, pa kada bi nas proli ona bi lice opet otkrivala. Hadis biljei Ahmed, Ebu Davud, Ibn Made, Darekutni i Bejheki.

Ovo je jasan dokaz koji prenosi Aia, radijallahu anha, o ashabijkama koje su bile muhrime (pod ihramom) sa Poslah nikom, sallallahu alejhi ve selleme. Ovdje se spominju dva vadiba (obaveza) koji su u situaciji da se jedan drugom suprostavljaju. Prvi vadib je pokrivanje lica, a drugi je njegovo otkrivanje u situaciji kada su muhrime (obredi hada). U takvoj situaciji one su pri prolasku mukaraca stranaca primjenjivale osnovu propisa a to je obaveza pokrivanja lica, a kada u njihovom prisustvu nije bilo stranaca primjenjivale su osnov propisa za muhrime a to je otkrivanje lica. Ovo je jasan dokaz, hvala Allahu, Delleanuhu, o obavezi pokrivanja itavog tijela za sve ene vjernice. U korist uoptenosti propisa kao to smo to spomih njali u tefsiru ajeta sure Ahzab, je i sljedei hadis:44

. Prenosi se od Esme bint Ebu Bekr, radijallahu anha, da je rekla: Pokrivale smo naa lica od mukaraca, i eljale smo se prije toga, dok smo bile u ihramima. Biljei ga Ibn Huzejme i Hakim. Hadis je sahih po artovima Buharije i Muslima, a Zehebi se sa tim sloio. . Prenosi se od Aie, radijallahu anha, da je rekla: Neka se Allah smiluje prvim muhadirkama. Kada je objavljeno: I neka vela svoja spuste na grudi svoje. Pocjepale su svoje ogrtae i prekrile se njima. Hadis biljei Buharija, Ebu Davud, Ibn Derir u svome tefsiru, Hakim, Bejheki, i drugi.

Hafiz ibn Hader u Fethul bariju, 8/490, kae: Rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ihtemerne, znae da su prekrile svoja lica. Na uvaeni ejh Muhammed El-Emin E-enkiti u Edvaul-bejanu, 6/594d595, kae: Ovaj vjerodostojni hadis jasno ukazuje da su pomenute ashabijke iz rijei Uzvienog: I neka vela svoja spuste na grudi svoje, razumjele obah vezu pokrivanja lica, te da su tom prilikom pocjepale svoje ogrtae i prekrile lica pokoravajui se Allahovoj naredbi iz pomenutog ajeta. E-enkiti nastavlja: Zastiranje ena od mukaraca i prekrivanje lica je potvreno u vjerodostojnom Sunnetu, a Sunnet tefsiri Allahovu Knjigu kao to je poznato. Otuda je Aia pohvalila pomenute ene jer su pourile da sprovedu naredbu sadranu u pomenutom ajetu. Opte poznato je da one same nisu mogle to razumjeti iz rijei Uzvienog: I neka vela svoja spuste na grudi svoje., ve da im je to protumaio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Jer je Poslanik, bio prisutan meu njima a one su ga pitale o45

svim propisima Vjere koji im eventualno nisu bili jasni. U tom kontekstu Allah, Delleanuhu, kae: Mi smo ti objavili opomenu (Kuran) kako bi objanjavao ljudima ono to smo im spustili. Nemogue je da su ashabijke same po sebi protumad ile ovaj ajet. Hafiz ibn Hader u Fethul-bariju, navodi drugu predaju od Ibn Ebi Hatima od Safije, koja pojanjava ovu predaju. Predaja je preneena u sljedeem obliku: Kod Aie smo spomenuli ene Kurejijke i njihovu vrijednost pa je rekla: Zaista su Kurejike dobre ali tako mi Allaha nisam vidjela boljih ena od ensarijki i nisam vidjela ena da su iskrenije i vre prihvatile Allahovu Knjigu. Kada su objavljene rijei Uzvienog: I neka vela svoja spuste na grudi svoje., tada su im doli njihovi ljudi uei ono to je sputeno po pitanju njih. Nije ni jedna ostala a da nije uzela svoj ogrta. Tako pokrivene su klanjale sabah za Posland h ikom kao da su im na glavama vrane. Ovaj dogaaj je takoer pojanjen u predaji kod Buharije koju smo malo prije spomenuli. Shodno svom znah nju, bogobojaznosti i razumjevanju Vjere, Aia, radijallahu anha, je donijela na pomenute ashabijke ovu veliku pohvalu i jasno izrekla da su one ene koje su najiskrenije i najvre prihvatile Objavu. Ovo je jasan i neporeciv dokaz da su ashabijke rijei Uzvienog: I neka vela svoja spuste na grudi svoje., shvatile kao naredbu o pokrivanju lica. Ovo je takoer dokaz da prekrivanje lica predstavlja iskreno vjerovanje u Allahovu Objavu i iskreno prihvatanje iste.

46

Zato je veliko udo, da pojedinci koji se deklariu kao ulema, govore kako nije doao nijedan dokaz u Kuranu i Sunnetu o pokrivanju lica ene pred mukarcima. Iako se zna da su ashabijke to radile pokoravajui se Allahu, Delleanuhu, i iskreno vjerujui u Njegovu Objavu. Iako se to jasno vidi iz vjerodostojnih predaja, kao to smo vidjeli predaju koju prenosi Buharija, to predstavlja jedan od najveih i najjasnijih dokaza o obaveznosti hidaba (pokrivanju lica) za sve ene.4. Hadis Aie, radijallahu anha, u sluaju potvore na nju. U njemu se prenosi sljedee: Safvan me je vidio prije hidaba, pa sam se probudila dok se vraao nakon to me je prepoznao, pa sam prekrila svoje lice od njega sa svojim dilbabom. Hadis biljee Buharija i Muslim.

A kao to smo ve objasnili u komentaru ajeta sure Ahzab da je hidab farz kako za majke vjernika tako i za ostale vjernice. po mlijeku a to je Eflah, brat Ebu EldKajsa, koji je doao kod nje i traio dozvolu za ulazak nakon to je sputan propis o hidabu. Poto ga je odbila, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je dozvolio jer je on bio njen amida po mlijeku. Hadis biljee Buharija i Muslim. Hafiz ibn Hader u Fethul-bariju, 9/152, kae: U hadisu je dokaz obaveznosti zastiranja ene pred mukarcima strancima (koji joj nisu mahrem). Hafiz Ibn Hader je miljenja da je hidab uopten za sve ene i to je istina.47 . Hadis Aie, radijallahu anha, u prii o njenom amidi

. Prenosi se od Aie, radijallahu anha, da je rekla: ene vjernice su za Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, klanjale sabah umotane u svoje ogrtae. Zatim su odlazile svojim kuama nakon zavrenog namaza i niko ih ne bi prepoznao od crnila. Hadis biljee Buharija i Muslim. . Hadis Ummu Atije, radijallahu anha. Naime u njemu se spominje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio enama da iziu na musalu za vrijeme bajram namaza, pa su rekle: O Allahov Poslanie neke od nas nemaju dilbaba? Pa im je odgovorio: Neka obue dilbab svoje sestre. Hadis biljee Buharija i Muslim.

Poenta lei u tome to je znaenje hadisa shodnjo njed h govom vanjskom znaenju, a to je, da eni nije dozvoljeno da iz svoje kue izlazi, osim pokrivena dilbabom koji bi prekrio itavo tijelo i to je bila praksa vjernica u vrijeme Pod h slanika, sallallahu alejhi ve sellem.alejhi ve sellem,

rekao: Onaj ko bude pustio da mu se odjea vue iz uobraenosti, Allah, Delleanuhu, ga nee pogledati na Sudnjem danu. Pa je Ummu Seleme rekla: Kako da postupe ene sa dijelom haljina koji se vue po zemlji ( zuh h julihinne)? Neka ih spuste jedan pedalj. ree Poslanik. A ako im to bude otkrivalo stopala, ponovo priupita? Neka ih spuste za jedan lakat i neka na to ne dodaju vie. odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Hadsi biljei Ahmed i vlash h nici Sunena i drugi, a Tirmizi kae da je hasenun sahih. Dokazivanje u ovom hadisu se ogleda u dvije stvari: Prvo: ena je za stranog mukarca sva avret (stidno mjesto) jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio enad ma da pokriju svoja stopala u duini od jednog lakta.48

. Prenosi se od Ibn Omera da je Poslanik, sallallahu

Drugo: U njemu je dokaz o obaveznosti hidaba na itavo tijelo. Analogno tome, pree je da bude pokriveno lice koje je izvor smutnje. Mudrost Sveznajueg i o svemu dobro obavjetenog odbija da naredi pokrivanje neega to je manje vano od onoga to je vie vano i to predstavlja vei izvor smutnje.9. Prenosi se od Ibn Mesuda, radijallahu anhu, da je Poh h slanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ena je avret (stidno mjesto) pa kada izae iz kue prati je ejtan. ena je

najblia milosti svoga Gospodara dok je u svojoj kui. Hadis biljei Tirmizi, Ibn Hiban, i Taberani.

Poenta hadisa je u tome, ako je ena avret onda joj je obaveza da pokrije sve ono to obuhvata rije avret, i da ga zastre. U predaji Ebu Taliba kod imama Ahmeda se kae: Nokat ene je avret pa kada izie iz kue neka joj se nita ne vidi osim papua. Od njega se takoer prenosi predaja: Kod nje je svaki dio avret pa ak i nokat. ejhuldislam ibn Tejmijje dodaje: To je i Malikovo miljenje.jallahu anhu,

da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: uvajte se ulaska meu ene. Neki ovjek od ensarija ree:O boiji Poslanie ta misli o eldhamwu? dEldhamw je smrt. ree Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Hadis biljee Buharija i Muslim. Ovaj hadis upuuje na obaveznost hidaba jer je Pod h slanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio na opasnost ulaska meu ene, te je uporedio blinje roaka od eninog sud h pruga (eldhamw) sa smru.49

10. Prenosi se od Ukbeta ibn Amira Duhenija, radih h

Ovakav nain izraavanja upuuje na to da se radi o velikoj opasnosti. Pa ako je mukarcima zabranjeno da ulaze meu ene, a jo je pree da bude zabranjeno osamd h ljivanje sa njima kao to se to navodi u drugim predajama. Otuda je nareeno da, ako se neto trai od njih da to bude iza zastora. A onaj ko ue meu njih taj je ve pocjepao taj zastor. Ovo je opta naredba u pogledu svih ena. Otuda su i rijei Uzvienog: ...traite to od njih iza zastora., uoptene za sve ene.. Hadis koji dozvoljava olakicu otkrivanja lica kako bi prosac vidio djevojku. Hadisi u tom kontekstu su mnogobrojni i prenosi ih skupina ashaba, radijallahu anhum. Od njih su Ebu Hurejre, Dabir, Mugire, Muhammed ibn Mesleme i Ebu Humejd, radijallahu anhum.

Zadovoljit emo se hadisom koji prenosi Dabir, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Kada neko od vas prosi eni pa ako moe da vidi ono to e mu omiliti enidbu neka to i uradi. Tako sam zaprod sio djevojku pa sam kriom traio priliku da je vidim dok nisam ugledao ono to mi je omililo enidbu sa njom pa sam je i oenio, pria Dabir. Hadis biljei Ahmed, Ebu Davud i Hakim i kae da je vjerodostojan po artovima Muslima.radijallahu anhu,

Dokazi iz ovog hadisa su sljedei: Prvo: Osnova je da su ene dune da se pokriju i zad stru od mukaraca. Drugo: Olakica koja je propisana proscu ukazuje da je prije toga postojala neka obaveza a to je obaveza hidaba na osnovu koje je propisana pomenuta olakica. Da su ene bile otkrivenih lica ne bi bilo potrebe za ovom olakicom niti potrebe da se ovaj hadis spominje uopte.50

Tree: Prikradanje Dabira kako bi vidio kod svoje prosidbenice ono to e mu omiliti brak sa njom (ljepotu njeh h na lica) ukazuje na pokrivanje lica. A da je bila otkrivenog lica ne bi imao potrebe za prikradanjem kako bi vidio svoju buduu enu. A Allah, Delleanuhu, najbolje zna. Kae ejh Ahmed akir u recenziji Musneda, 14/236, u hadisu Ebi Hurejre, radijallahu anhu, koji govori o vienju prosidbenice: Ovaj hadis kao i drugi hadisi koji se prenose u ovom znaenju o dozvoli vienja prosidbenice zloupotrjebili su pokvarenjaci i bezbonici u naem vremenu. To su oni koji robuju Evropi, enama i strastima. Sa ovim hadisom dokazuju neto to se njime ne eli rei i izvru njegovo pravo islamsko znaenje. Pa su tako dozvolili vienje ene u potpunosti, i jo su dozvolili vienje onoga to nije nikako dozvoljeno gledati. I ne samo to, dozvolili su osamljivanje sa enom to je zabranjeno. ak su dozvolili meusobno prijateljstvo i ivot, i u tome ne vide nita loe. Neka ih Allah osramoti njih i njihove ene, i one koji su zadovoljni njima. Najvei grjenici meu njima su oni koji se deklariu kao ljudi od Vjere, a Vjera je od njih ista. Neka nam Allah, Delleanuhu, oprosti i neka nas uputi na Pravi put. Trei dokaz: Ispravan kijas ili analogija (kijasdelijj muttarid)

Kao to ajeti i hadisi upuuju na obaveznost hidab u potpunosti sa prekrivanjem lica i aka, kao i ostatka tijela i ukrasa, te na zabranu otkrivanja bilo ta od toga, tako i kijas muttarid upuuje na obavezu pokrivanja lica i aka zajedno sa ostatkom tijela i ukrasima. Na to upuuju i erijatska pravila koja zatvaraju vrata smutnje, kako ene ne bi bile zavedene, i kako ne bi druge zavodile.

erijat takoer nastoji da ostvari uzviene ciljeve u tom pogledu i da sauva najbolje etike vrijednosti a to je ouvanje ednosti, istoe ,stida, ljubomore, te pokrivanje. A istovremeno nastoji da ovjeka udalji od nekulture, bed stidnosti, usmrivanja ljubomore, neozbiljnosti, razgoliad vanja, i mijeanja mukaraca i ena. Jedno od tih pravila je, Pribavljanje koristi i otkland h janje tete. (delbuldmesalih ve deruldmefasid). Zatim pravih h lo, Prihvatanje manje tete kako bi se izbjegla vea teta. Zatim pravilo, Ostavljanja mubah d dozvoljenih stvari ako to vodi vjerskoj teti. Od primjera kijasa muttarid moemo navesti sljedee: d Naredba o obaranju pogleda i uvanja stidnih mjesd h ta. Analogno tome moemo rei da je otkrivanje lica najvei izazov za pogled i neuvanje stidnog mjesta. d Zabrana udaranja nogama za ene kako ne bi ukad h zivale na svoje ukrase. Analogno tome moemo rei da je otkrivanje lica vei izazov i poziva u smutnju od udaranja nogama. d Zabrana uljepavanja govora. Otkrivanje lica je vei poziva u smutnju od toga. d Naredba pokrivanja stopala, podlaktica, vrata, kose i glave, kroz erijatske tekstove oko ega postoji konsenzus (idma). Analogno tome moemo rei da je lice vei poziva u smutnju i nered od navedenih stvari. I mnogobrojni su drugi sluajevi kijasa koji potvrud ju ono to smo spomenuli. Otuda analogija pokrivanja lica i aka je prea da se sprovede a to se u (usulskoj) terminologih h ji naziva kijas delij. Ovo je hvala Allahu jasno i upeatljivo.

Iz onoga to smo spomenuli vidljivo je svakome onh h ome kome je Allah osvijetlio pamet da je hidab obavezan vjernicama za itavo tijelo ukljuujui i dodatne ukrase na to ukazuju jasni Kuransko hadiski dokazi, vjerodostojan kijas, opta erijatska pravila, i na koncu to je bila praksa ena vjernica od vremena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, do dananjeg dana na Arabijskom poluotoku ali i u ostalim muslimanskim zemljama. Otkrivanje lica ene koje je primjetno danas predstad vlja poetak otkrivanja ostalih dijelova tijela i ukrasa to opet vodi u potpunu razgolienost, ukraavanje i uljepavanje pred strancima. Ovaj belaj koji je zadesio na Ummet nije bio prisutan do poetka etrnestog hidretskog stoljea. Ovu smutnju su zapoeli arapski krani i prozapadno ord h jentisani muslimani kao i oni koji su prihvatili kranstvo od njih nakon to su bili muslimani kao to je to objanjeno u drugom poglavlju. Zbog toga je obaveza vjernicima, onima ije je ene navratio ejtan da se otkriju i razgolie, da se boje Allaha, Delleanuhu, te da pokriju svoje ene onako kako je Allah naredio da se obue dilbab, abaija i himar, te da povedu rauna o uzrocima koji e ih uvrstiti u nonji hidaba. Ald h lah, Delleanuhu, je naredio mukarcima da vode brigu o enama a osnova toga je islamska ljubomora i vjerska prisd h trasnost. Zato je obaveza vjernicama da se odazovu i vrate hidabu, i da obuku abaije i himare pokoravajui se tako Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Neka im uzor budu majke vjernika i Poslanikove ene, a Allah je zatitnik dobrih ljudi i ena. A to se tie napomene i upozorenja treba rei da je obaveza svakom vjerniku i vjernici da se uvaju raznih

poziva njihovih neprijatelja bilo onih iz njihovih redova ili onih vanjskih koji su skloni zapadnim idejama i nainu ivota. To su oni koji pozivaju na ostavljanje hidaba koji je kruna ednosti i tit od otkrivanja i razgoliavanja. Oni pozivaju da ena izlazi razgoliena pred mukarce i da se mijea sa njima. I nemojte nasjesti na neka az miljenja koja gaze i ne respektuju tekstove Kurana i hadisa, i koja bukvalno rue vjerske osnove, i koja se suprostavljaju ciljevima erijata u pogledu ouvanja asti i ednosti a zabranjuje razgoliad vanje i ukraavanje ene, i mjeanja sa mukarcima koje su ohalalili u svojim zemljama. I kaemo svakom vjerniku i vjernici: Poznato je da u asnom erijatu, i na tom su stanovitu valorizatori, ne pod stoji vjerodostojan i jasan dokaz za pozivae u razgolied nost niti postoji konstantna praksa od vremena Poslanih h ka, sallallahu alejhi ve sellem, po tom pitanju sve do poetka etrnaestog hidretskog stoljea. Veina dokaza onih koji pozivaju u otkrivanje lica i aka ne izlazi iz tri okvira: Prvo: Da se radi o tanom i jasnom dokazu koji je derogiran ajetom o obaveznosti hidaba kao to se moe potvrditi kada se provjeri istorijski slijed dogaaja. Tj., ti dokazi se odnose na vrijeme prije pete hidretske godine ili se odnose na stare ene koje vie ne ude za udajom ili na djecu koja jo ne znaju koja su stidna mjesta ena. Drugo: Postojanje tanog dokaza koji nije jasan i ija se jaina ne moe porediti sa jainom kategorikih dokaza iz Kurana i Sunneta o obaveznosti pokrivanja lica i aka,54

kao i ostalog dijela tijela i ukrasa. A Kuranski princip glasi da oni koji su dobro upueni u nauku manje jasne dokaze ostavljaju i pridravaju se onih koji su jasni. Tree: Postojanje jasnog ali ne i tanog dokaza koji ne moe posluiti kao dokaz. Nije se dozvoljeno njime suprosd h taviti jasnim i tanim Kuransko hadiskim tekstovima kao i dugogodinjoj konstantnoj praksi u pogledu pokrivanja koje je obuhvatalo i lice i ake. A treba znati i da niko od velikih islamskih autoriteta nije dozvolio otkrivanje lica i aka u vremenu smutnje, iskvarenosti i slabosti Vjere. Naprotiv, svi su sloni oko pokrivanja lica i aka, kao to to prenosi veliki broj uenjaka. Iskvarenost vremena u kojem ivimo obavezuje na pokrivanje lica i aka, kada ne bi postojao nikakav drugi dokaz. Podmuklo je u ovom vremenu pozivati i govoriti uopteno a ne ogranieno o otkrivanju lica i aka, imajui u vidu slabost Vjere kod ljudi te nered (fesad) koji je se rairio u zemljama muslimana. Osnova je pokrivanje tijela ene sa svim dodatnim ukrasima i nije joj dozvoljeno da neto od toga namjerno otkriva pred stranim mukarcima pokoravajui se tako Uzvienom Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a na takvoj su praksi bili ashabi i njihove ene, te osd h tali muslimani kroz etrnaest uzastopnih vijekova. Pa neka je hvala Allahu Gospodaru svijetova.

etvrta cjelina: O vrijednosti hidaba Na enama vjernicama je da oboavaju Allaha, Ded kroz prakticiranje hidaba koji e prekriti cijelo tijelo i ukrase pred stranim mukarcima. Za taj vid ibadeta e biti nagraene, a ako ostave hidab bie kanjene.lleanuhu,

Otuda ostavljanje hidaba predstavlja jedan od ved h likih upropatavajuih grijeha koji za sobom povlai druge velike grijehe kao to je namjerno otkrivanje nekog dijela tijela ili ukrasa koje nose ene. Zatim ostavljanje hidaba za sobom povlai mijeanje sa mukarcima i druge vidove smutnje koja za sobom povlai naputanje hidaba. Na vjernicama je obaveza da se odazovu onome to im je naredio Allah, Delleanuhu, u pogledu hidaba, zastiranja, ednosti i stida pokoravajui se tako Allahu, Delleanuhu, i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Allah, Delleanuhu, kae: dKada Allah i Poslanik Njegov neto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahoenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne poslua, taj je sigurno skrenuo s Pravog puta. (ElhAhzab, ) A kako i ne bi kada se iza propisa hidaba nalaze mnoge mudrosti i tajne, pohvalna etika, te uzvieni i dobri ciljevi kao to su: za ouvanje asti i uklanjanje uzroka koji vode ka smutnji, sumnjienju i neredu (fesadu). . uvanje asti. Hidab predstavlja brigu erijata

. istoa srca. Hidab poziva i vodi ka istoi srca vjernika i vjernica. On je tvrava bogobojaznosti. On je sredstvo velianja i ouvanja svetinja. Rekao je Uzvieni: To je ie za vaa i njihova srca. . Lijep ahlak. Hidab je nain da se stekne lijep odgoj

i ahlak, kao to je pokrivanje, ednost, stid i ljubomora, a s druge strane on je titi od pokvarenosti, nemorala i nereda. je erijatski simbol slobodnih, potenih i asnih ena. On ih titi od svih potvora, prljavtina i sumnjienja. Otuda Uzvieni kae: ...tako e se najlake prepoznati pa nee napastvovane biti. Treba znati da ako je ovjekova vanjtina dobra onda je to dokaz da je i njegova unutranjost dobra. Zaista je ednost enina kruna. I nema nijedne kue u kojoj vlada ednost i krijepost a da nije ispunjena prijatnou. Od bogobojaznosti prekrivae (juhammirne) jagodice prstiju, i izaoe u nonoj tami u alove zavijene polom. Hidab je drutvena zatita od uznemiravanja i ezid h jeta, te bolesti srca ljudi i ena. Hidab sasjeca pokvarene i bezobrazne poude. On je zatita od pogleda iskvarenih oiju i otklanja ezijet od ovjeka i ene u pogledu njihove asti. On je takoer zatita od potvore udatih ena za zid h naluk kao i od runih govorkanja, sumnjienja i ostalih ejtanskih spletki i opasnosti.. Presjecanje ejtanskih spletki i udnje za drugim 4. Hidab je simbol kreposnih i asnih ena. Hidab

Otuda je neki pjesnik za kreposne ene rekao: One su kao hurije slobodne, nikada nisu ni pomislile na nemoral, kao to su Mekkanske gazele, iji je lov zabranjen. uvanje stida. Rije stid (elhhajau) vodi porijeklo od rijei ivot (elhhajat) tako da nema pravog ivota bez stida.

Stid predstavlja ahlak koji Allah usadi u due ljudi koje eli oplemeniti. Otuda je stid odlika ednosti a bestid je odlika iskvarenosti. On je osobina kojom se odlikuje insan, on je uroeno svojstvo i odlika je islamskog bontona. Stid je ogranak od ogranaka imana. On je pohvalna osobina kojom su se odlikovali arapi i prije Islama a koju je Islam potvrdio i u koju poziva. Stid odvraa i kori duu da ne upadne u ono to je runo i pokvareno. ukraavanjem i mijeanjem ena sa mukarciam u islamd skom drutvu. i raskalaenosti. Tako da ena pod hidabom ne moe bit posuda sa vodom koju bi svako nalokao. avret a to predstavlja bogobojaznost. Otuda Uzvieni kae: .. odjea estitosti, to je ono najbolje. (ElhEaraf, ). Hidab je zatita od zinaluka i vanbranog ivota . Hidab sprjeava poude za razgoliavanjem i

9. ena je avret (stidno mjesto). Hidab prekriva taj

Abdurrahman ibn Eslem u komentaru ovog ajeta kah e: Poboji se Allaha pa pokrije svoje stidno mjesto. Eto, to je odjea bogobojaznosti.

U predaji od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se kae: Allahu moj, pokrij moje avrete (sramote) i sauvaj me od straha. Hadis biljei Ebu Davud i drugi. Allahu na sauvaj nae avrete i avrete naih ena.10. Njegovanje i ouvanje ljubomore. O tome emo opirnije govoriti u desetom temelju ove knjige.

etvrti temelj: Boravak u kui Boravak ene u kui je erijatska obaveza a izlazak iz nje je olakica koja se upranajva shodno veliini potrebe Vjerska osnova po ovom pitanju je da ena boravi u kui jer Allah, Delleanuhu, kae: I boravite u vaim kuama. To je erijatska obaveza ena i nije im dozvoljed h no tek tako izlaziti iz kue bez nude ili potrebe, a odmah poslije toga nastavlja pa kae: I ljepotu svoju kao u davno pagansko doba ne pokazujte. Tj., nemojte izlaziti iz kua uljepane i namirisane kao to je to bio obiaj u dahilijjetu. Naredba da borave u svojim kuama je svojevrstan hidab jer su zatiene u svojim kuama i sobama od pogleda stranih mukaraca kao i mjeanja sa njima. A kada dou u situaciju da izau pred mukarce obaveza im je da obuku odjeu koja e prekriti cijelo tijelo i dodatne ukrase. Onaj ko bolje prostudira asni Kuran vidjet e da se kue na tri mjesta pripisuju enama iako kue u osnovi prid h padaju njihovim muevima ili njihovim skrbnicima.59

Ovo pripisivanje je izvreno zbog toga to ene najvei dio svoga vremena upravo provode u kui, a Ald h lah najbolje zna. To je pripisivanje stanovanja, boravka a ne istinskog posjedovanja jer Uzvieni kae: I boravite u svojim kuama. (ElhAhzab, ), h I pamtite Allahove ajete i mudrost, koja se kazuje u domovima vaim. (EldAhzab, 34) uvanjem i pridravanjem ove osnove ostvaruju se sljedei erijatski ciljevi:. Postupanje i raspodjela poslova shodno ljudskoj prirodi koju je odredio i propisao Gospodar svijetova, a to je da ena obavlja poslove u kui a ovjek poslove van kue. . Postupanje po onom to je odredio erijat u pogled h

du drutvenog ivota mukarca i ene unutar islamskog drutva. To je drutvo odvojenosti a ne mjeanja spolova. nom slubom i zadaom. Boravei u kui ona obnaa funkcid h je: supruge, majke, uvara suprugova stana, i odgaja budue generacije. U hadisu koji prenosi Ibn Omer se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: ena je pastir u ovjekovoj kui i odgovorna je za svoje stado. Hadis biljee Buharija i Muslim. druge obaveze. Njoj nije obaveza prisustvovati dematu i dumi za razliku od mukarca. Takoer je od mogunosti koje se uslovljavaju eni za obavljanje hada prisustvo mahrema. Prenosi se od Ebu Vakida da je Poslanik, sallalh h lahu alejhi ve sellem, rekao svojim enama za vrijeme hada: Nakon ovoga na vama je obaveza da boravite u kuama.60 4. Boravei u kui ena izvrava obavezu namaza i . enin boravak u kui je u skladu sa njenom ivotd

Biljei ga Ahmed i Ebu Davud. Ibn Kesir u komentaru ove predaje kae: To znai boravite u svojim kuama i nemojte izlaziti. ejh Ahmed akir u komentaru ove predaje u knjizi Umdetu tefsir, 3/11, kae: Ako se ovaka zabrana odnosi za odlazak na had, nakon to je neka ena obavila obavezd h ni had, iako se zna da je had jedan od najveih ibaded h ta, ta onda rei za izlaske ena u naem vremenu koje se deklariu kao muslimanke, koje putuju iz mjesta u mjesta otkrivene i razgoliene? Mnoge od njih tako putuju u zemlje nevjernika same i bez mahrema kao da ih i nema. Gdje su ljudi? Gdje su mukarci? Allah, Delleanuhu, je sa ene skinuo obavezu dihada zbog toga Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, i halife poslije njega nikada nisu dali bajrak eni na polju dihada. ena nije u stanju da podnese teret i odgovornost rata. Naprod h tiv potpomaganje sa enama i njihova brojnost na bojnom polju su dokaz slabosti jednog naroda. Prenosi se od Ummi Seleme da je rekla: O Allahov Poslanie, ljudi ratuju a mi ne ratujemo, a nama pripada pola miraza? Pa je Allah, Delleanuhu, tim povodom obh h javio: Nemojte eljeti ono ime je Allah odlikovao jedne nad drugima. Hadsi biljee Ahmed, Hakim i drugi. ejh Ahmed akir u komentaru ovog hadisa, 3/157, kae: Ovaj hadis je dokaz protiv laaca koji u naem vred h menu ele da izvedu enu iz kue skidajui joj hidab i zad govaraju vojnu mobilizaciju ene gdje ena dolazi u situacd h iju da otkriva svoje ruke, noge, i od njih prave grjenice. Na taj nain se poistovjeuju sa prokletnicima idovima koje je Allah prokleo do Sudnjeg dana.

. Realizacija onoga to joj je asni erijat dodjelio od posla u kui i ouvanja njenog ponosa i ugleda. Ako bi ena izala iz kue onda bi sa ovjekom uestvovala u onome sa ime je on odlikovan. Na taj nain bi se poremetili ciljevi erijata a ena bi postala konkurent ovjeku u njegovoj slubi i tako bi blokirala njagovu zadau brige o eni koju mu je Allah, Delleanuhu, dodjelio. Na taj nain dolo bi do ruenja prava ovjeka. Naime ovjek bi bio obavezan da djeluje u dva svijeta ili na dva polja. Svijet traenja nafake i opskrbe, dihada i pribavljanja svega to je potrebno za ivot. Ovo je ono to se vee za vankune djelatnosti. Drugi svijet bi bio svijet odmora i smiraja a to je unutar kue. Ako bi ena napustila kuu onda bi nastao poremeaj u ovjekovom unutranjem svijetu te u kui ne bi mogao nai smiraj. Time bi dolo do problema izmeu ovjeka i ene to bi na koncu rezultiralo unitenjem porod h dice i kue. Otuda se prenosi poslovica: ovjek donosi a ena gradi. I iza svega ovoga treba znati da mijeanje ene sa mukarcima na nju ostavlja posljedice.

Islam je vjera u skladu sa prirodnim sklonostima ovjeka. Opta korist se poklapa sa ljudskom prirodom i potpomae je. Otuda nije eni dozvoljeno da radi poslove koji nisu u skladu sa njenom prirodom i udoreem. Jer je ena ustvari supruga koja nosi djecu zatim ih raa i doji. Ona je kraljica kue. Ona predstavlja naruje za djecu. Ona je odgajatelj generacija u njihovoj prvoj koli. Poto je jasno da ene trebaju boraviti u kuama tred h ba znati da je Allah, Subhanehu ve Teala, kue uinio svetim i sauvao ih od svake sumnje i sumnjienja. On je zbog toga zabranio otkrivanje avreta kue. Zato je propisao traenje dozvole (istizan) za ulazak u kuu, kako ljudi ne bi vidjeli neto to je avret te kue.

Otuda Uzvieni kae: O vjernici, u tue kue ne ulazite dok doputenje ne dobijete i dok ukuane ne pozdravite; to vam je bolje, pouite se! (EndNur, 27) Izraz u ajetu testenisu znai testezinu, tj., dok ne zatraite doputenje za ulazak. I dok ne poselamite pa vam se onda odvrati selam i dopusti ulazak. Preneene su mnogobrojne predaje koje ukazuju da je dozvoljeno iskopati oko onom ko ue ili pogleda u kuu nekoga bez njegove dozvole. Od edeba je da onaj ko trai dozvolu za ulazak ne staje ispred vrata nego desno ili lijevo od vrata. Zatim od edeba je da pokuca blago bez pretjeh rivanja i da nazove selam. Ima pravo tri puta da trai dod zvolu. Sve ovo je propisano kako bi se zatitili avreti i srah h mote muslimana. Pa ta nakon ovoga rei za onoga ko poziva da ene napuste kue razgoliene i ukraene, i da se mjeaju sa mukarcima. Zato se o Allahovi robovi drite onoga to vam je nareeno. Kada se proiri izlazak ena iz njihovih kua bez nude ili potrebe, a to je znak slabe brige o njima ili potd h puno gubljenje tog osjeaja, savjetujem onima koji su na enidbu da se potrude oko svog izbora. Neka se dobro priuvaju onih koje esto i bezrazlod no naputaju kuu. Onih koje e iskoristiti njegovo odsud stvo i zaposlenost da korziraju i etkaju se po putevima. A to se moe primjetiti po prirodi njene porodice i njenih drugarica.

Peti temelj: Mijeanje mukaraca i ena (ihtilat) je zabranjeno erijatom ednost je hidab, koju unitava mijeanje mukaraca i ena (ihtilat). Zbog toga je Islam uzeo princip razdvajah h nja i udaljavanja ene od stranog mukarca. Kao to smo spomenuli islamsko drutvo je drutvo odvojenih polova a ne drutvo mjeanja. Ljudi imaju svoje drutvo, mjesta i nain okupljanja a ene svoje. ena ne ulazi u krug mukog drutva osim u nudi ili potrebi opet shodno erijatskim odredbama. Sve ovo predstavlja uvanje asti, porijekla i ouvanje ednosti. A s druge strane uva od sumnjienja i pokvarenosti te da se ena ne optereti drugim obavezama na utrb njenog osnovnog zanimanja u kui. Zbog toga je mijeanje mukaraca i ena (ihtilat) zabranjeno svejedno da li su u pitanju obrazovanje, posao, simpoziji ili udruenja, opta ili posebna okupljanja jer to za sobom povlai skrnavljenje asti i bolesti srca, opasnost za due, pretvaranje ena u