FRÉDÉRICDESTENDHAL:CRVENOICRNO

FRANCUSKIROMANu10knjiga

IzabraodrIvoHergešić

IzdajeSveučilišnanakladaLiber

FRÉDÉRICDESTENDHAL

CRVENOICRNOKronikaXIX.stoljeća

PrevelaAnaSmokvinaIbler

Zagreb1977

NaslovoriginalaFrédéricdeStendhal

LEROUGEETLENOIR(1831)

LikovnaopremaAlfredPal

TehničkiurednikKateZorzut

Skeniranjeiobrada:WbravetheheartWBalkanDownload.org

SADRŽAJ:PRVIDIOI.II.III.IV.V.VI.VII.VIII.IX.X.XI.XII.XIII.XIV.XV.XVI.XVII.XVIII.XIX.XX.XXI.XXII.XXIII.XXIV.XXV.XXVI.XXVII.XXVIII.XXIX.XXX.

DRUGIDIOI.

II.III.IV.V.VI.VII.VIII.IX.X.XI.XII.XIII.XIV.XV.XVI.XVII.XVIII.XIX.XX.XXI.XXII.XXIII.XXIV.XXV.XXVI.XXVII.XXVIII.XXIX.XXX.XXXI.XXXII.XXXIII.XXXIV.XXXV.XXXVI.

XXXVII.XXXVIII.XXXIX.XL.XLI.XLII.XLIII.XLIV.XLV.

Pogovor

PRVIDIO

Istina,gorkaistinaDANTON

I.

MALIGRADIĆ

PutthousandstogetherLessbad,

Butthecagelessgay1

HOBBESGradićVerrièresmože se smatrati jednim od najljepših u Franche-Comtéu. Njegove bijele kuće sa

šiljastimkrovovimaodcrnihopekaporedalesusenapadinibrežuljkanakojemusuinajmanjekrivineobilježeneskupinamagolemihkestenova.Doubs tečenanekolikostotinakoraka ispodnjegovihutvrda,kojesunekoćsagradiliŠpanjolciakojesusadaruševine.Verrières je sa sjevera zaštićen visokom planinom, jednim ogrankom Jure. Izlomljeni vrhunciVerra

pokrivaju se snijegom već za prvih hladnih dana u listopadu. Gorski potok, koji se ruši niz planinu,protječekrozVerrièresprijeutokauDoubsipokrećevelikbrojpilana.Tojevrlojednostavnaindustrijai ona donosi stanovito blagostanje većini stanovnika, koji su više seljaci nego građani. Ali nisupilane obogatile taj gradić, nego je tvornica šarenog platna, zvanogMulhouse, izvor općeg bogatstva,kojejenakonNapoleonovapadaobnovilopročeljagotovosvihkućauVerrièresu.Tek što čovjek uđe u gradić, zagluši ga lupa nekoga bučnog i naoko strašnog stroja. Kolo, tjerano

brzicom, pokreće dvadeset teških čekića, koji se dižu i spuštaju uz tutnjavu od koje se pločnik trese.Svaki od tih čekića proizvodi dnevno tko zna koliko tisuća čavala. Mlade djevojke, svježe i lijepe,podmećupodudarcetihgolemihčekićakomadićeželjeza,kojisezačaspretvoreučavle.Tajrad,naokotako težak, jedan je od onih kojima se najviše čudi putnik koji prvi put dolazi u ta brda što dijeleFrancuskuodŠvicarske.Akoputnik,ulazećiuVerrières,zapitakomepripada ta lijepa tvornicačavalašto zaglušuje ljudekoji prolazeglavnomulicom,odgovorit ćemu razvučenimnaglaskom: -Eh,ona jenačelnikova.Paakoputnikzačaszastaneu tojglavnojuliciVerrièresa,koja seuspinjeodobaleDoubsadovrha

brežuljka,možesekladiti sastoprema jedandaćeugledatinekogvisokogčovjeka,važna izaposlenaizgleda.Kad se on pojavi, svi brzo skidaju šešire. Kosamu je prosjeda i odjeven je u sivo. Ima nekoliko

odlikovanja,čelomujevisoko,nosorlovski,aliceucjelinipriličnopravilno;čaktisenaprvipogledčini da se na njemu dostojanstvo gradonačelnika sjedinjuje s onom vrstom ljepote koja se još možesusrestikodčovjekaodčetrdesetiosamilipedesetgodina.Nopariškogćeseputnikauskoroneugodnodojmitinjegovizrazsamozadovoljstvaiuobraženostipomiješansnečimograničenimitupim.Osjetitćeda se darovitost toga čovjeka ograničava na to da vrlo točno naplaćuje štomu drugi duguju, a da štokasnijeplationoštojesamdužan.TakavjenačelnikVerrièresa,gospodindeRênal.Kadteškimkoracimaprijeđeulicu,onulaziuzgradu

općineinestaneputnikusočiju.Aliakoputniknastavisvojušetnju,opazitćestokorakadaljepriličnolijepu kuću, i, kroz željezne rešetke tik uz nju, divne vrtove. Za njima se pruža crta horizonta kojuocrtavajuburgonjskibrežuljci,akojaizgledakaodajestvorenadaugodiočima.Predtimvidikomputnikzaboravljasredinuzaraženusitnimnovčaniminteresimakojagapočinjegušiti.

OndoznajedatakućapripadagospodinudeRênalu.Tajlijepidomodklesanakamena,kojiseupravodovršuje,načelnikVerrièresadugujeprihoduodsvojeveliketvornicečavala.Kažudajenjegovaobiteljstaraidaješpanjolskogporijekla;navodnoježivjelauonomkrajujošmnogoprijenoštogajeosvojioLujXIV.Odgodine1815.onsestidištojetvorničar;godina1815.učinilagajenačelnikomVerrièresa.Izidovi

koji,stvarajućiterase,podupiruraznedijelovetogaprekrasnogvrta,štosestepenastospuštadoDoubsa,takođersunagradazavještinugospodinadeRênalautrgoviniželjezom.NemojteočekivatidaćeteuFrancuskojnaćioneslikovitevrtovekojiuNjemačkojokružujutvorničke

gradoveLeipzig,Frankfurt,Nürnberg,itd.UpokrajiniFranche-Comtéštočovjekgradivišezidovaištovišenačičkasvojposjedkamenjemkojejeposlagaojednonadrugo,tovišestječepravodaganjegovisusjedipoštuju.VrtovimagospodinadeRênala,kojisupunizidova,divesejošivišezbogtogaštojeonkupiosuhimzlatomnekemaledijelovezemljištanakojimaseoniprostiru.Takoje,naprimjer,onapilana-kojavas je,kadsteulaziliuVerrières, svojimneobičnimpoložajemnaobaliDoubsaSorel ispisanogolemim slovima na jednoj dasci na vrhu krova - još prije šest godina zauzimala prostor na kojemseupravosadapodižezidčetvrteteraseuvrtovimagospodinadeRênala.UsprkossvomponosumoraojegospodinnačelnikmnogonagovaratistarogSorela,krutaitvrdoglava

seljaka,imoraomuizbrojitimnogelujdorekakobigaskloniodasvojupilanupremjestidrugamo.Štosetičejavnogpotokakojipokrećepilanu,gospodindeRênalje,zahvaljujućiutjecajuštogaimauParizu,isposlovaodamusepromijenitok.TajemilostukazanagospodinudeRênalunakonizbora182...OnjeSoreludao,petstotinakorakaniže,naobaliDoubsa,četirijutrazemljezajednonjegovojutro.I

premda je taj položaj biomnogopovoljniji zanjegovu trgovinu jelovimdaskama, čičaSorel, kakogazovuotkadseobogatio,znaoje izmamitisusjedovojnestrpljivosti istrastizaposjedom još i svotuod6.000franaka.Istina je da su tu pogodbu osuđivale mudre glave toga mjesta. Jedne nedjelje prije četiri godine

gospodindeRênal,vraćajućiseunačelničkojodoriizcrkve,primijetiojeizdalekakakosestariSorel,okružen trojicom svojih sinova, smiješi gledajući ga. Taj je smiješak probudio u duši gospodinanačelnikakobandojam;otadaonmislidajemogaojeftinijepolučitionuzamjenu.DabiseuVerrièresustekaougledujavnosti,osnovnojedačovjek,sveakoigradimnogezidove,ne

usvojikakavplanštogaizItalijedonoseonizidarikojiuproljeće,nasvomputuuPariz,prolazekrozklance Jure. Takva bi novotarija nerazboritom graditelju pribavila za vječna vremena glas lakoumnačovjeka,ionbizauvijekbioizgubljenuočimaonihrazboritihiumjerenihljudikojiupokrajiniFranche-Comtépodjeljujuugled.Ustvari ti razboriti ljudivršeovdjenajnesnosnijidespotizam;zbog te ružneriječiboravakumalim

gradovimanepodnošljivjesvakomutkoježiviouvelikojrepublicikojuzovuPariz.Tiranijanazora-itokakvih nazora! - isto je tako glupa u malim francuskim gradovima kao i u Sjedinjenim AmeričkimDržavama.

II.

NAČELNIK

Ugled!Zartonijeništa,gospodine?Poštovanjebudala,udivljenjedjece,

zavistbogataša,prezirmudraca.BARNAVE

ZaugledgospodinadeRênalakaoupravnikabilajesretnaokolnostštojebiopotrebangolempotporni

zidnajavnomšetalištukojeseprostiredužbrežuljka,stotinjakstopaiznadDoubsa.Šetalištedugujetomdivnom položaju jedan od najslikovitijih vidika u Francuskoj. Međutim, kiše bi svakog proljećaizbrazdalešetalište,izdubilejarugeiučinileganeprohodnim.Tanezgoda,kojususviosjećali,stavilajegospodinadeRênalaupoložajsretnenuždedasvojuupravuovjekovječizidomvisokimdvadesetstopaidugimtrideset-četrdesethvati.Ogradatogazida,zbogkojegajegospodindeRênalmoraotriputaputovatiuPariz,jersepretprošli

ministarunutrašnjihposlovapokazaosmrtnimneprijateljemšetalištauVerrièresu, izdiže se sadačetiristopeiznadzemlje.I,kaouprkossvimsadašnjimibivšimministrima,sadatuograduukrašavajupločamaodklesanakamena.KolikolijeputamojpogledponiraoudoliniDoubsadoksam,naslonjengrudimanatevelikekamene

pločelijepesivebojekojaseprelijevaumodro,mislionapariškeplesovekojesamdanprijenapustio!Na drugoj strani, na lijevoj obali, vijuga se pet-šest dolina na čijem dnu pogled točno razabiremalepotočiće.Rušećiseizslapauslap,onisenakrajuulijevajuuDoubs.Suncejeutimbrdimavrložarko;kadonookomitosja,prekrasneplatanezaštićujusanjarenjeputnikanatojterasi.Svojnaglirastisvojelijepo gotovo modrikasto zelenilo te platane duguju dovezenoj zemlji koju je gospodin načelnik daonasipati iza svog golemog potpornog zida, jer on je, usprkos protivljenju gradskog vijeća, proširiošetalištezavišeodšeststopa(zbogčegagahvalim,premdajeonrojalist,ajaliberal),izbogčegaseponjegovu mišljenju i po mišljenju gospodina Valenoda, sretnog upravitelja ubožnice u Verrièresu, taterasamožeusporeditisterasomuSaint-Germain-en-Layeu.Štosemenetiče,jabihsamojednustvarzamjeriotomšetalištuvjernosti-tajseslužbeninazivčitana

petnaest do dvadeset mjesta na mramornim pločama koje su gospodinu de Rênalu donijele još jednoodlikovanje-prigovoriobihbarbarskomnačinunakojivlastdajeklaštritiipodrezivatidosržitesnažneplatane.Umjestodasvojimniskim,okruglimispljoštenimkrošnjamaličenanajobičnijepovrće,onebipoprimileonajprekrasnioblikkakav imajuuEngleskoj, kadbi ih samopustili da slobodno rastu.Novolja gospodina načelnika je despotska, i sva se stabla koja pripadaju općini dva puta godišnjenemilosrdno potkresuju.Mjesni liberali tvrde da je ruka službenog vrtlara postala još stroža otkad jevikarMaslonuobičajiodasebiprisvajaplodovetogaklaštrenja,alionipretjeruju.Taj jemladi svećenik prije nekoliko godina poslan iz Besançona da nadzire župnika Chélana i još

nekolikožupnikauokolini.Nekistarikirurg-majortalijanskearmije2,kojisebiopovukaouVerrièresikojije,pomišljenjugospodinanačelnika,bioistovremenoijakobinacibonapartist,usudiomusejednogdanapotužitizbogperiodičnogsakaćenjatihlijepihstabala.-Javolimhlad-odgovorigospodindeRênalmalosvisoka,kakotoipriličikadčovjekgovorisnekim

kirurgom, članom Legije časti; - ja volim hlad, pa dajem sjeći svoja stabla tako da daju sjenu, i ne

smatramdabistablobilostvorenozaneštodrugo,pogotovukadnedonosiprihodakaokorisniorah.TojeonavelikariječkojauVerrièresuosvemuodlučuje:donosiprihoda.Samatariječpredstavlja

uobičajeninačinmišljenjavišeodtričetvrtinestanovnika.Donositi prihoda, to je razlog koji o svemu odlučuje u tom gradiću što vam se učinio tako lijep.

Stranac koji dolazi oduševljen ljepotom svježih i dubokih dolina što ga okružuju,misli u prvi čas danjegovi stanovnici imaju smisla za lijepo; oni odviše često govore o ljepoti svoga kraja.Nemože seporećidasenjomeponose,no to jezatoštoonaprivlačipokojegstranca, tenjegovnovacobogaćujegostioničare,atoprekopristojbidonosigraduprihoda.JednoglijepogjesenjegdanagospodindeRênalšetaojeŠetalištemvjernostivodećiispodrukesvoju

ženu. Gospođa de Rênal slušala je muža, koji joj je nešto ozbiljno govorio, i istodobno pratilauznemirenimpogledompokretetrojicemalihdječaka.Najstariji,kojemujemoglobitijedanaestgodina,čestosepribližavaoogradi ipokušavaosenanjupopeti.Tadabiblagiglas izgovorio imeAdolphe, idijete bi odustalo od svoje častoljubive namjere. Gospođa de Rênal bila je, kako se činilo, ženatridesetihgodina,alijošpriličnolijepa.-MogaobisezbogtogajošipokajatitajgospodičićizPariza-rečegospodindeRênaluvrijeđeno,a

obrazisumubilibljeđinegoobično.-Imamijanekolikoprijateljanadvoru...No, iako vam želim govoriti o provinciji na dvije stotine stranica, neću biti toliko okrutan da vas

mučimduljinomivještimvođenjemjednogprovincijskograzgovora.TajgospodičićizPariza,tolikomrzaknačelnikuVerrièresa,nijebionitkodruginegogospodinAppert,

koji je dva dana prije našao puta i načina da pregleda ne samo verrierski zatvor i ubožnicu, nego ibolnicu,kojomsubesplatnoupravljalinačelnikiglavniposjednicitogamjesta.-Pakakobivammogaonaškoditi tajgospodin izPariza,kadvisirotinjskomimovinomupravljates

najvećomsavjesnošću?-primijetibojažljivogospođadeRênal.-Ondolazisamozatodanaszaspeprijekorima,azatimćeobjavitičlankeuliberalnimnovinama.-Viihnikadainečitate,dragimoj.-Aliljudinamgovoreotimjakobinskimčlancima,atonassmetaisprečavanasdačinimodobro.Što

semenetiče,nikadatonećuoprostitižupniku.

III.

IMOVINASIROMAHA

Župnikkojijekrepostanikojinijespletkarprovidnostjezaselo.

FLEURYTreba znati da je župnik u Verrièresu, kojemu je bilo već osamdeset godina, ali u kojega je,

zahvaljujućizrakutamošnjihbrda,biločeličnozdravljeikarakter,imaopravodausvakodobaposjetizatvor,bolnicu,paiubožnicu.GospodinAppert,kojijeizParizabiopreporučenžupniku,biojetolikomudardastigneutajradoznaligradićtočnoušestsatiujutro.Odmahjeotišaoužupnidvor.ČitajućipismokojemujepisaomarkizdeLaMole,perFrancuskeinajbogatijiposjedniktepokrajine,

župnikChélansezamislio.-Starsamivolemeovdje- rečekonačnopoluglasnosamsebi -pasenećeusuditi! -Okrenuvšise

odmahgospodinuizParizaspogledomkojijeusprkosgodinamaplamtioonomsvetomvatromkojaodajezadovoljstvočovjekaštoćeučinitinekodobroipomaloopasnodjelo,reče:- Dođite sa mnom, gospodine, ali u nazočnosti tamničara, a osobito nadzornika ubožnice, nemojte

nipoštoizražavatisvojemišljenjeoonomeštoćemovidjeti.-GospodinAppertjerazumiodaimaposlashrabrim čovjekom; slijedio je časnog župnika, pregledao zatvor, bolnicu i ubožnicu, postavio mnogapitanja,aliusprkosčudnovatimodgovorima,nijepokazaoninajmanjiznaknegodovanja.Tajjepregledtrajaonekolikosati.ŽupnikjepozvaogospodinaAppertanaručak,aliovajnijehtioda

jošvišekompromitirasvogaplemenitogpratioca,izatojerekaodamoranapisatinekolikopisama.Okotrisatatasugospodadovršilapregledubožnicetesezatimvratilauzatvor.Ovdjesupredvratimanašlitamničara,krivonogadivaodšeststopa;njegovojeružnoliceodsilnastrahapostaloodurno.-Ah,gospodine- rečeonžupnikučimga jespazio-nije ligospodinkojegavidimuzvasgospodin

Appert?-Štoakojest?-odvratižupnik.-Jučermijegospodinprefektpooružnikukojijecijelunoćmoraojahatiposlaonajstrožunaredbuda

gospodinaAppertanepustimuzatvor.-Izjavljujemvam,gospodineNoiroud-rečežupnik-dajeovajputnikštosenalaziuzamegospodin

Appert.Priznajetelidajaimampravoućiuzatvorusvakodobadanainoći,itoupratnjionogakogajahoću?-Da, gospodine župniče - odgovori tamničar tiho, spustivši glavu kao buldog koji sluša samo zbog

strahaodbatina.-Ali,gospodinežupniče,jaimamženuidjecuiakomeprijave,bitćuotpušten,aosimsvojeslužbenemamništaodčegabihživio.-Imenibibilovrložaodaizgubimsvojuslužbu-odgovoridobrižupniksveuzbuđenijimglasom.-Kojelirazlike!-živoćetamničar.-Svatkozna,gospodinežupniče,daviimaterentuod800livra,

lijepposjed...Tosučinjenicekojesu,pretresaneiuveličavanenadvadesetakrazličitihnačina,posljednjadvadana

podjarivalesvezlestrastigradićaVerrièresa.Uovomsučasuonebilepredmetkratkograzgovoraizmeđugospodina de Rênala i njegove žene. Ujutro je on u pratnji gospodina Valenoda, ravnatelja ubožnice,otišaokžupnikudamuizrazisvojedubokonezadovoljstvo.GospodinaChélananijenitkoštitio,ionje

osjetiosavzamašajnjihovihriječi.-Padobro,gospodo,bitćutrećižupnikuovomkrajukogaćeotpustitiustarostiodosamdesetgodina.

Već sampedeset i šest godinaovdje; krstio samgotovo sve stanovnikeovogagrada, koji je biomalotrgovišteuvrijemekad samdošaoovamo.Svakidanženimmladićekojimasamnekoćženiodjedove.Verrièresjemojaobitelj,alikadsamvidioonogstranca,rekaosamsebi:»Moždajetajčovjekkojijedošao iz Pariza zaista liberal, ta ima ih i previše; ali kakvo zlomože on nanijeti našim siromasima inašimzatvorenicima?«PredbacivanjagospodinadeRênala,aosobitogospodinaValenoda,ravnateljaubožnice,postajalasu

svežešća.-Dobro,gospodo,otpustiteme -povikao je stari župnikdrhtavimglasom. - Ja ću svejednoostatiu

ovomkraju. Poznato je da samprije četrdeset i osamgodina naslijedio zemljište kojemi donosi 800livra;živjetćuodtogprihoda.Jaseuovojslužbinebogatim,gospodo,pasemoždabašistoganeplašimtolikodajeizgubim.Gospodin de Rênal slagao se inače vrlo dobro sa svojom ženom, ali kako sada nije znao što da

odgovorinamisaokojumujeonabojažljivoponavljala:»KojezlomožetajgospodinizParizananijetizatvorenicima?«htiosevećozbiljnonaljutiti,kadlionavrisne.Njezinsesrednjisinbiopopeonaograduod terase i trčaoponjoj, iakoseziddizaovišeoddvadesetakstopanadvinogradomkojimu jebiosdrugestrane.Bojazandaneprestrašisina,tedaonnepadne,priječilajujedaviknenanjega.Napokondijete, koje se smijalo svom pothvatu, pogledavši majku, vidje njezino bi jedilo, skoči na šetalište idotrčiknjoj.Strogogaizgrdiše.Tajjemalidogađajpromijeniotokrazgovora.-HoćusvakakodauzmemksebiSorela,sinavlasnikapilane-rečegospodindeRênal.-Onćenam

nadgledatidjecu,kojapostajuodvišenestašnazanas.To jenekimladisvećenik ili takvonešto,dobarlatinac, idjecaćeuznjegamnogonaučiti, jer je,kako rečežupnik,čvrstakaraktera.Davatćumu300franakaihranu.Malosamsumnjaounjegovmoraljerjebioljubimaconogstarogkirurga,članaLegiječasti,kojije,podizlikomdajenjihovrođak,došaokSorelovimanastanihranu.Tajječovjekustvarivrlolakomogaobititajniagentliberala;govoriojedamuzbogastmedobročinizraknašihbrda,alitonipoštonijedokazano.SudjelovaojeusvimBuonapartinimpohodimauItaliju, ičakse,kažu,usvojevrijeme izjasnio protiv carstva. Taj je liberal poučavao Sorelova sina u latinskom i ostavio mu sveonemnogeknjigekojejedonio.Janikadanebihnipomisliodauzmemtesarovasinaknašojdjeci,alimiježupnik,upravouočidogađajakojinasjezauvijekposvadio,rekaodatajSorelvećtrigodinestudirateologijusnamjeromdauđeusjemenište.On,dakle,nijeliberalilatinacje.-Tobimiodgovaraloizvišerazloga-nastavigospodindeRênalgledajućisvojuženusdiplomatskim

izrazomlica.-Valenodjevrloponosannadvanormandijskakonjaštoihjekupiozasvojukočiju.Alikućnogučiteljazasvojudjecunema.-Mogaobinamovogapreoteti.-Ti,dakle,odobravašmojunamjeru?-zapitagospodindeRênalzahvaljujućisvojojženismiješkomza

izvrsnumisaokojujeupravoizrekla.-Znači,stvarjeodlučena.-Ah!dobribože,kakotibrzostvarašodluke,dragiprijatelju!- To je zato što imam karaktera, a to je uvidio i župnik. Nemojmo se zavaravati, okruženi smo

liberalima.Svitrgovciplatnomzavidemi,toznamsigurno.Dvojica-trojicapostalisubogatuni.E,neka!DragomiještoćevidjetikakodjecagospodinadeRênalaodlazeušetnjuupratnjisvogaodgojitelja.Toće imulijevatipoštovanje.Našnam jedjedčestopričaoda jeumladosti imaokućnogučitelja.Tobimemoglostajati istotinuškuda,ali to trebauvrstitimeđuizdatkekojisupotrebnizaodržavanjenašegdostojanstva.

GospođadeRênal se zbog te iznenadneodlukedubokozamislila.Bila je to stasita i lijepograđenažena,ljepoticasvogakraja,kakosetoutimbrdimakaže.Posjedovalajestanovitujednostavnostineštomladenačko u hodu, njezin naivni čar, pun nevinosti i živahnosti, bio bi čak mogao navesti kakvaParižaninanamislionježnojčulnosti.Da jegospođadeRênalznalaza tuvrstusvogauspjeha,onabisezbognjegavrlostidjela.Nikoketerijaniafektacijanikadasenisudotaklenjezinasrca.Govorilosedajoj je udvarao gospodin Valenod, bogati upravitelj ubožnice, ali da nije imao uspjeha, što je davaloizvanredan sjaj njezinoj vrlini, jer taj gospodin Valenod, visok, mlad čovjek, snažan, rumena lica svelikimcrnimzaliscima,biojejedanodonihdrskihibučnihgrubijanakojeuprovincijismatrajulijepimmuškarcima.Gospođu deRênal, koja je bila vrlo plašljiva i naoko vrlo promjenjljive ćudi, osobito je odbijala

neprestana živahnost i gromovit glas gospodina Valenoda. Zbog svoga zaziranja od onoga što se uVerrièresuzoveveseljesteklajeglasženekojajeponosnanasvojeporijeklo.Onanatonijenimislila,alijebilavrlozadovoljnakadjeopaziladajestanovnicigradamanjeposjećuju.Nećemokritidajeuočimanjihovih gospođa bila glupa, jer se nije služila nikakvompolitikomprema svomemužu i jer jepropuštalanajljepšeprilikedamuizmamikakavlijepšeširizParizailiBesançona.Samonekajepuštajudasamalutasvojimlijepimvrtom,onasenikadanebitužila.Bila je to naivnaduša, koja se nikadanije vinula čakni dotle daosudi svogamuža i da sama sebi

priznadajojjedosadan.Onajepretpostavljala,adatonikadanijesamasebirekla,daizmeđumužaižene ne postoje nježniji odnosi. Osobito je voljela gospodina deRênala kad joj je govorio o svojimplanovimazasinove,odkojihjejedanponjegovojodlucitrebaopostativojnik,drugičinovnik,atrećisvećenik.Sveusvemu,ona jesmatralada jegospodindeRênalmnogomanjedosadannegosviostalimuškarcikojejepoznavala.Takav je sud o mužu bio razborit. Načelnik Verrièresa uživao je glas duhovita i, osobito, dobro

odgojena čovjeka zahvaljujući malom broju šala koje je naslijedio od nekog strica. Stari kapetan deRênalslužiojeprijeRevolucijeupješačkojpukovnijivojvodeodOrleansa,ikadbidošaouPariz,imaoje pristup u prinčeve salone. Tamo je vidio gospođu de Montesson, glasovitu gospođu de Genlis,gospodinaDucresta,izumiteljaPalais-Rovala.TesuseličnostiodvišečestopojavljivaleuanegdotamagospodinaRênala.Alimalopomalosjećanjenastvarikojesutakoosjetljivezapripovijedanjepostalojezanjegatežakposao,tejeonodnekogvremenasamouosobitimprilikamaponavljaoanegdotekojeseodnosenakućuOrleans.Kakoje,uostalom,biovrlouglađen,osimkadsegovoriloonovcu,tosugasrazlogomsmatralinajaristokratskijomosobomuVerrièresu.

IV.

OTACISIN

Esaramiacolpa,

Secosie?3

MACHIAVELLI»Mojaježenazaistavrlopametna!«misliojenačelnikVerrièresakadasesutradanušestsatiizjutra

spuštaopremapilaničičeSorela.»Premdasamjojonorekaodasačuvamnadmoćnostkojamipripada,nisamni pomislio dabi, ako ja neuzmemonogmalogbogoslovaSorela - koji, kažu, zna latinski kaoanđeo - upravitelj ubožnice, taj nemirni duh,mogao doći na istu pomisao kao i ja i preotetimi ga. Skojomlibinadutošćuongovoriooodgojiteljusvojedjece!...Ahoćelitajodgojitelj,kadbudeumojojkući,nositimantiju?«GospodindeRênalbiojeposvezaokupljentomdvoumicom,kadizdalekaopaziseljakavisokogoko

šest stopa, koji je, čini se, od rane zore bio zaposlenmjerenjem drva što su ležala na putu uz obaluDoubsa. Seljak kao da se nije baš mnogo obradovao kad je vidio da dolazi gospodin načelnik, jernjegovasudrvazakrčivalaputibilaondjenaslaganausprkoszabrani.ČičaSorel,jertojebioon,vrloseiznenadioajošvišeobradovaoneobičnomprijedlogugospodinade

RênalauvezisnjegovimsinomJulienom.Nozatojeipak,dokgajeslušao,zadržaoizrazonezlovoljnesjete i ravnodušnosti kojima se tako dobro prikriva prepređenost stanovnika tih planina. U vrijemešpanjolskoggospodstvabilisurobovi,pasujošisadsačuvalifizionomijeegipatskihfelaha.Sorelovseodgovornajprijesastojaoudugomnizusvihizrazapoštovanjaštoihjeznaonapamet.Dok

jeonponavljao teprazneriječiuznamještensmiješak,koji jepovećavao izražajneiskrenosti igotovolopovštineprirođenenjegovulicu,živahnijeduhstarogseljakanastojaootkritirazlogekojiovogatakouglednogčovjekanavodedauzmeksebinjegovanevaljalogsina.BiojevrlonezadovoljanJulienom,aupravomuzanjega, eto,gospodindeRênalnudineočekivanuplaćuod300 franakanagodinu, iuz tohranu, pa čak i odijelo. I na taj posljednji zahtjev, koji je čiča Sorel iznenada vrlo vješto postavio,gospodindeRênaljetakođerpristao.Tajjezahtjeviznenadionačelnika.»BudućidaSorelnijenadasveoduševljenmojimprijedlogom,kako

bitoprirodnomoralobiti,jasnoje«,govoriojeonsamsebi,»dajedobioponudesdrugestrane.AodkogabionemogledoćiakoneodValenoda?«SvanastojanjagospodinadeRênaladanatjeraSoreladasmjestasklopipogodbubilasuuzaludna:lukavstvosestarogseljakatometvrdoglavoprotivilo.Htiobise,govorio je,dogovoriti sasvojimsinom.Kaodaseuprovincijibogatotacdoista,anesamoformeradi,dogovarasasinomkojinemaništa.Pilananavodenipogonsastojiseodšupenaobalinekogpotoka.Krovpočivanagredamakojedrže

četirivelikadrvenastupa.Usredinišupe,namjestupovišenomzaosamdodesetstopa,vidisepilakojasedižeispušta,doknekavrlojednostavnanapravaguradrvopodtupilu.Kolo,kojetjerapotok,pokrećetajdvostrukimehanizam:ionajkojidižeispuštapilu,ionajkojilaganoguradrvopremapilištogarežeudaske.Približavajućisesvojojpilani,čičaSorelgromkimglasompozoveJuliena;nitkoseneodazove.Vidio

je samo svoje starije sinove, goleme poput divova, koji su, naoružani teškim sjekirama, tesali jelova

debladaihzatimodnesuupilanu.Potpunozaokupljenitimedatočnoslijedecrnucrtupovučenunadeblu,oni su svakimudarcemsjekireodvaljivali goleme ivere.Nisu čuli očevglas.On seuputi prema šupi.Ušavšiunju,uzaludjetražioJulienapokrajpile,namjestunakojembisemoraonalaziti.Ongaopazi,pet-šest stopa iznad togamjesta, kako jaše na jednoj gredi krovišta. Umjesto da pažljivo nadzire radcijelogmehanizma, Julien je čitao.Ništanije staromSorelubilomrže;onbi Julienumožda ioprostionjegovnježnistas,neprikladanzateškeposloveitolikorazličitodstasanjegovihstarijihsinova,alitamujestrastzačitanjembilamrska:onsamnijeznaočitati.Uzaludjedva-triputazovnuoJuliena.Pažnjaskojomjemladićčitaoknjigupriječilagaje,višenego

bukapile,dačujestrašanglassvogaoca.Napokon,usprkossvojojstarosti,Sorelskočiokretnonadeblokoje jedolazilopodpilu, aodandenapoprečnugredukoja jepodupiralakrov.Od snažnog jeudarcaknjigakojujeJuliendržaoodletjelaupotok;drugiudarac,istotakosnažan,bilajećuškakojujedobiopoglavi,takodajeizgubioravnotežu.Biobipaodvanaestdopetnaeststopanižemeđupolugestrojakojijeupravobioupokretu,ionebigabilezdrobile,aligajeotaclijevomrukomzadržaoupadu.-Takozar,lijenčino!Zarćešvječnočitatitesvojeprokleteknjigekadtrebadapazišnapilu?Čitajih

uvečer,kadgubišvrijemekodžupnika!Julien,premdajebioomamljensnagomudarcaisavukrvi,približioseopetsvomslužbenommjestu

krajpile.Imaojepuneočisuza,netolikozbogtjelesneboli,kolikozboggubitkaknjigekojujeobožavao.»Siđi,životinjo,dagovorimstobom!«BukastrojaspriječilajeJulienadačujeituzapovijed.Njegov

otac,kojijebiosišao,nijesehtiotruditiiponovnopenjatinanapravu,negopotražijednudugumotkuzabranjeorahaiudriganjomeporamenu.TekštoseJulienspustionatlo,starigajeSorel,gonećigagruboispred sebe, stao gurati prema kući. »Bog zna šta ćemi učiniti!« pomisli mladić. U prolazu pogledažalosnopotokukoji jepalanjegovaknjiga; to jebilaonakoju jeod svihnajviševolio:»Dnevnik saSveteHelene«.Obrazisumubilirumeni,aočioborene.Biojetomalenmladićodosamnaestilidevetnaestgodina,

naokoslab,nepravilnih,alinježnihcrtalicaiorlovskognosa.Velikecrneoči,kojesuučasovimamiraodavalemisaonostižar,plamtjelesuutomtrenutkužestokommržnjom.Tamnokestenjastakosa,kojajeraslavrlonisko,činilamuječelomalenim,aučasovimabijesadavalamupakostanizražaj.Unebrojenojraznolikosti ljudskih fizionomija ne postoji možda ni jedna koja bi se isticala uzbudljivijomosobitošću. Vitak i skladan stas nagovještavao je više gipkost nego snagu. Već u najranijoj mladostinjegovneobičnozamišljeniizrazlicaivelikabljedoćanavelisunjegovaocanamisaodaonnećeostatina životu ili da će biti samo teret za obitelj. U kući su ga svi prezirali, a on jemrzio svoju braću ioca;nedjeljomjeuigramanatrgubiouvijekporažen.Tekmujeuposljednjihgodinudananjegovoljepuškasto licebilopočelopribavljatineštosimpatija

međumladimdjevojkama.Preziranod svihkao slabić, Julien jeobožavaoonog starogmajora-kirurgakojisejednogdanabiousudiogovoritinačelnikuoplatanama.StaribikirurgkojiputčičiSoreluplationadnicuzanjegovasinategapoučavaolatinskiipovijest,to

jestonoštojeonodpovijestiznao,naime,pohodnaItalijugodine1796.NasamrtimujeostaviosvojkrižLegiječasti,zaostaleobrokesvojemirovinei tridesetdočetrdesetknjiga,odkojihjenajvrjednijaupravoodletjelauonajjavnipotokkojijepromijeniosvojtokzahvaljujućiugledugospodinanačelnika.Tekštojeušaoukuću,Julienjenaramenuosjetiosnažnurukusvogaoca;drhtaojeočekujućiudarce.-Odgovarajmi bez laganja! - vikaomu je u uši surovi glas starog seljaka dok ga je njegova ruka

okretalakaoštodječja rukaokrećevojnikaodolova. Julienovevelike,crneočipunesuzanašlesusenasuprotmalim,sivimočimastarogtesara,kojije,kakosečinilo,htioprodrijetidodnanjegoveduše.

V.

PREGOVORI

Cunctandorestituitrem.4

ENNIUS-Odgovarajmibezlaganja,akomožeš,tipsetoštobuljišsamouknjige:odaklepoznaješgospođude

Rênal?Kadsisnjomgovorio?-Nikadnisamsnjomgovorio-odgovoriJulien.-Tusamgospođuvidiosamoucrkvi.-Alivaljdasijegledao,gadebezobrazni?-Nikada!Viznatedaucrkvinevidimnikogadoliboga-dodaJuliensmalimprizvukomlicemjerstva,

kojeje,ponjegovumišljenju,najboljemoglospriječitinovećuške.- Ima tu ipak nešto - odgovori lukavi seljak te načas zašuti - no od tebe to neću doznati, prokleti

licemjeru.Uostalom,samćuteseriješitiimojaćepilanatakoboljeraditi.Pridobiosizasebegospodinažupnika ili nekogdrugog i taj ti je pribavio lijepo zaposlenje. Pripremi svoj zavežljaj, odvest ću te kgospodinudeRênalu,bitćešodgojiteljnjegovedjece.-Štaćudobitizato?-Hranu,odijeloitristotinefranakaplaće.-Nećudabudemsluga.-Životinjo,tkotikažedabudešsluga?Zarbihjahtiodamisinbudesluga?-Askimćujesti?TojepitanjezbunilostarogSorela;osjetiojedabi,akoneštokaže,mogaopočinitinekunesmotrenost;

planuojenaJuliena,obasuogapsovkama,optužiogadajeizbiračtegaostaviodabiseposavjetovaosostalimsinovima.Julienihuskorozatimspazikakovijećaju,naslonjeninasvojesjekire.Nakonštoihjedugogledaoi

uvidiodanemoženištaodgonetnuti,postavisesdrugestranepiledaganebiiznenadili.Htiojemislitiotojneočekivanojponudikojamijenjanjegovusudbinu,aliseosjećaonesposobandasredimisli;njegovajemaštabilaposvezaokupljenazamišljanjemonogaštoćevidjetiulijepojkućigospodinadeRênala.»Trebaseradijeodrećisvegatoga«,rečesamsebi,»negodasetolikoponizimdajedemsaslužinčadi.

Mojćemeotacnatosiliti;radijećuumrijeti.Imamušteđenihpetnaestfranakaiosamsua;jošćunoćaspobjeći.Zadvaćudanapoprečnimputovima,nakojimnetrebadasebojimoružnika,stićiuBesançon.Ondje ću stupiti uvojsku, i, bude li potrebno, prijeći ćuuŠvicarsku.Ali onda zbogomnapredovanje,zbogomambicijeilijeposvećeničkozvanjekojimsesvepostiže.«UžasodpomislidajedesaslužinčadinijekodJulienabioprirodan:dabidošaodouspjeha,učiniobi

onimnogomučnijestvari.TujeodbojnostcrpaoizRousseauovih»Ispovijesti«.Bilajetojedinaknjigapomoćukoje jenjegovamaštazamišljalasvijet.»Zbirka izvještajavelikearmije« i»DnevniksaSveteHelene«upotpunjavalesunjegovkoran.Zatabisetridjelabiodaoubiti.Nikadauživotunijevjerovaoniujednodrugodjelo.Izriječistarogmajora-kirurgabiojezaključiodasusvedrugeknjigenasvijetulažneidasuihnapisalevaralicekakobiodnjihimalenekukorist.Uz plamenu dušu Julien je posjedovao i ono čudesno pamćenje koje je inače tako često vezano s

glupošću.Da bi osvojio starog župnikaChélana, o kojemu je - kako je dobro vidio - ovisila njegova

sudbina, naučio je napamet Novi zavjet na latinskom jeziku; znao je također i »Knjigu o papi« odgospodinadeMaistra,novjerovaonijenijednojnidrugoj.Kao po nekom uzajamnom sporazumu, Sorel i njegov sin izbjegavali su da razgovaraju toga dana.

Podvečer ode Julien k župniku na pouku iz teologije, ali je smatrao pametnim damu ništa ne kaže očudnovatomprijedlogu koji je stavljen njegovu ocu. »Možda je to neka zamka«,mišljaše on; treba seponašatikaodasamnatozaboravio.«SutradangospodindeRênalvećranoujutropošaljepostarogSorela.Ovajnajprijepustidagačekaju

sat-dva a onda napokon dođe i već s praga izgovori stotinu isprika pomiješanih s isto toliko izrazapoštovanja. Služeći se svakojakim primjedbama, Sorel dozna da će njegov sin jesti s gospodarom igospodaricom kuće, a u dane kad bude gostiju, sam s djecom u posebnoj sobi. Što je više opažaoočitu žurbu gospodina načelnika, to je izmišljao više teškoća - uostalom, pun nepovjerenja i čuđenja,zatražiojedavidisobuukojojćespavatinjegovsin.Bilajetovelika,vrlolijeponamještenasoba,ivećsuunjuprenosilikrevetezatrojedjece.Ta je okolnost dovela starog seljaka na novumisao: odmahodlučno zatraži da vidi odijelo koje će

dobitinjegovsin.GospodindeRênalotvorisvojpisaćistoliizvadistofranaka.SovimćenovcemvašsinotićikgospodinuDurandu,trgovcusuknom,ikupitijednocrnoodijelo.-Akadbihgauzeoodvas-rečeseljak,kojijeodjednomzaboravionasvojesmjernodržanje-bili

mutocrnoodijeloostalo?-Svakako.-Padobro!-rečeSorelotegnutimglasom.-Ostajenam,dakle,jošsamodasesporazumimoojednoj

stvari:onovcukojićetemudavati.-Kako! - ozlojeđeno poviče gospodin deRênal. - Pami smo se već jučer sporazumjeli: dajem tri

stotinefranaka;mislimdajetomnogo,moždaipreviše.- To je bila vaša ponuda, ja to nipošto ne poričem - reče stari Sorel govoreći još polaganije i, s

pronicavošću kojoj će se začudili samo oni koji ne poznaju seljake Franche-Comtéa, doda gledajućiupornogospodinadeRênala-drugdjebismovišedobili.Te su riječi očito uzbudile načelnika. On se međutim svlada i nakon puna dva sata vješto vođena

razgovora,ukojemunijednariječnijebilanasumcerečena,seljakovajelukavostpobijedilalukavstvobogataša, kojemu ono nije potrebno za život. Sve mnogobrojne odredbe koje su imale urediti noviJulienovživotbilesuutvrđene;nesamodajebiloodređenodaćenjegovaplaćaiznositičetiristotinefranaka,negomusemoralaunaprijedisplaćivatisvakogprvogumjesecu.-Padobro,davatćumutridesetipetfranaka-rečegospodindeRênal.-Dabisvotabilaokrugla,dobarćeiplemenitčovjek,kakavjenašgospodinnačelnik,davatitrideseti

šestfranaka-rečeseljakumiljatimglasom.-Nekabude-rečegospodindeRênal-alitimejesvršeno!Utomječasugnjevdaoodlučnostnjegovuglasu.Seljakuvidjedasemorazaustaviti.Tadagospodin

deRênalprijeđeuprotunapad.OdbidaplatitridesetišestfranakazaprvimjesecstaromSorelu,kojijesvakako nastojao da ih primi u sinovo ime. Gospodin de Rênal se sjetio da će morati svojoj ženiispripovjeditiulogukojujeodigraoutimpregovorima.-Vratitemionihstofranakakojesamvamdao-rečeljutito.-GospodinDurandmineštoduguje,paću

jaotićisvašimsinomdauzmemcrnosukno.NakontogaodlučnogistupaSorelserazboritovratisvojimizrazimapoštovanja;tojepotrajalodobru

četvrt sata.Konačno, vidjevši da zaista više ništa neće postići, oprosti se. Svoju je posljednju izjavupoštovanjazavršioovimriječima:-Poslatćusvogasinaudvorac.

Takosumještaninazivalikućugospodinanačelnikakadsuhtjelidamusedodvore.Vrativšiseusvojupilanu,Soreljeuzaludtražiosina.Bojećiseonogaštobisemoglodogoditi,Julien

jebiootišaousrednoći.HtiojespremitinasigurnomjestosvojeknjigeisvojkrižLegiječasti.Svejetopreniomladomtrgovcudrvom,svomprijatelju,kojisezvaoFouquéikojijestanovaovisokouplaniniiznadVerrièresa.Kadsevratio,rečemuotac:-Bogzna,prokletalijenčino,hoćešiiikadabititolikopoštendamivratiš

trošak za hranu koju ti već toliko godina predujmljujem. Uzmi svoje prnje i nosi se k gospodinunačelniku!Julien,začuđenštonijedobiobatina,požurisedaode.Notekštojeizmaknuopogledusvogastrašnog

oca,usporikorak.Smatraojedabinjegovulicemjerjukoristilodasvratiucrkvu.Zarsečuditetojriječi?Prijenoštojedušamladogseljakadošladotestrašneriječi,imalajeprevaliti

velikput.UnajranijemdjetinjstvubiojevidiodraguneŠestedragunskepukovnije5udugimbijelimogrtačimai

kacigamasdugimcrnimrepovima,kojisusenapovratkuizItalijezaustaviliondjeivezalisvojekonjezarešetkenaprozorimanjegove roditeljskekuće; taj jeprizorprobudiounjemusilnuželju zavojničkimzvanjem.KasnijejesazanosomslušaoopisebitakanamostukodLodija,kodArcole,kodRivolija,kojemujepripovijedaostarimajor-kirurg.Opaziojeplamenepogledekojimajestaracpogledaosvojkriž.Nokad jeJulienubiločetrnaestgodina,počeli suuVerrièresugraditicrkvukojabi seza takomali

gradić mogla nazvati i veličanstvenom. Juliena su osobito zabliještila četiri mramorna stupa. Ti sustupovipostalislavniutomkrajuzbogsmrtnemržnještosujeizazvaliizmeđusucaimladogvikarakojijebioposlanizBesançonaizakojegasegovorilodajeuhodakongregacije.Sudacumalonijeizgubioslužbu, barem se tako općenitomislilo.Ta nije li se on usudio suprotstaviti svećeniku, koji je gotovosvakadvatjednaodlaziouBesançon,gdjeje,kakosegovorilo,viđaopreuzvišenoggospodinabiskupa?Međutim je sudac,otacbrojneobitelji, izrekaonekolikoosudakoje su se činilenepravedne; sve su

bileupereneprotivonihstanovnikakojisučitali»Constitutionnel«.Dobrajestvarpobijedila.Radilose,istina,samoo iznosimaod tridopet franaka,ali jednuod tihmalihgloba trebao jeplatitinekikovač,Julienov rođak.Usvomjegnjevu tajčovjekpovikao: -Koje lipromjene!Amismovišeoddvadesetgodinasmatralisucatakopoštenimčovjekom!-Major-kirurg,Julienovprijatelj,biojemrtav.NajednomjeJulienprestaogovoritioNapoleonu;najaviojedakanipostatisvećenik,tesugauvijek

viđali u očevoj pilani kako uči naizust latinsku bibliju koju mu je župnik posudio. Taj dobri starac,zadivljennjegovimnapretkom,provodiojecijelevečeripoučavajućigauteologiji.Julienjeprednjimočitovao samo osjećaje pobožnosti. Tko bi mogao pogoditi da se pod tim licem kao u djevojke,takoblijedimitakoblagim,krijenepokolebljivaodlukadaseradijetisućuputaizložismrtinegodanepostigneuspjeh?ZaJulienajepostićiuspjehuprvomreduznačilootićiizVerrièresa;mrziojesvojzavičaj.Sveštoje

ovdjevidiosputavalojenjegovumaštu.Od najranijeg je djetinjstva doživljavao časove zanosa. Tada bi s nasladom sanjao o tome kako će

jednogdanabiti predstavljen lijepimženamaPariza; on će znati privući njihovupažnjunekim sjajnimdjelom.Zaštoganebiljubilajednaodnjih,kaoštojeBonapartu,kojijetadajošbiosiromašan,voljeladivna madame de Beauharnais? Već godinama Julien je gotovo svakog sata sebi ponavljao da jeBonaparte,nepoznatisiromašanporučnik,svojimmačempostaogospodarsvijeta.Tagajemisaotješilaunjegovimjadima,kojejesmatraovelikima,akadjebioradostan,onabipodvostručilanjegovuradost.Gradnjacrkveisučeveosudenajednomsumuotvorileoči;jednamisaoštomujedošlanapametčinila

ga jenekolikodanagotovo ludim inapokon jeovladalanjime svomonomsnagomkojommisaomožeovladatistrastvenimbićemkojevjerujedajeonoprvotumisaospoznalo.

»KadjeBonapartepostaoslavan,Francuskasebojalainvazije;vojničkesuzaslugebilepotrebneibilesuumodi.Danasvidimosvećenikeodčetrdesetgodinakojiimajuprihododstotisućafranaka,tojest,triputa toliko koliko su imali slavni Napoleonovi divizijski generali. Potrebni su im ljudi koji će ihpomagati.Eto, taj sudac, takopametan, takopoštendosada, tako star, obeščastio se iz strahada senezamjerimladomvikaruodtridesetgodina.Trebabitisvećenik.«Jednom, u jeku njegove nove pobožnosti, kad je već dvije godine učio teologiju, Juliena je odala

iznenadnaprovalaplamenakojijeproždiraonjegovudušu.BilojetokodvelečasnogChélana;najednomručkusvećenika,nakojemuga jedobrižupnikpredstaviokaočudoznanja,dogodilomusedavatrenohvaliNapoleona.Nakontogaprivezaojedesnurukunagruditvrdećidajujeiščašiokadjeprevrtaonekojelovodeblo,iutomjujeneugodnompoložajunosiodvamjeseca.Nakontetjelesnekazneoprostiojesebi.Eto, takav jebio tajdevetnaestogodišnjimladić,naoko slab, takodamunitkonebidaovišeodsedamnaestgodina,kojije,nosećipodrukommalizavežljaj,ušaouveličanstvenucrkvuuVerrièresu.Zatekaojujetamnuipustu.Zbognekogsublagdanasviprozoribilizastrtigrimiznomtkaninomitako

susunčanezrakeproizvodileblistavusvjetlostkojajesvemudavalanadasveveličanstvenoireligioznoobilježje.Julienzadrhta.Biojesamucrkvi,teodaberenajljepšuklupu.NanjojjebiogrbgospodinadeRênala.Naklecaluopazikomadićštampanapapirakojijetubioraširenkaozačitanje.Onpogledaipročita:»PojedinostiopogubljenjuiposljednjimčasovimaLouisaJenrela,smaknutoguBesançonu,dana...«Papirjebiopoderan.Sdrugesusestranemoglepročitatiprvedvijeriječijednogretka:»Prvikorak«.»Tkojemogaostaviti tajpapirovamo?«pomisliJulien.»Jadnik!«dodaonsuzdahom.»Njegovose

imesvršavakaoimoje...«izgužvapapir.Kadjeizlazio,pričiniseJulienudakrajškropionicevidikrv:bilajetoblagoslovljenavodakojuje

netkoprolio;odrazcrvenihzastoračiniojedaizgledakaokrv.KonačnoseJulienzastidisvogapotajnogstraha.-Zarsamjakukavica?-rečesamsebi.-Naoružje!Tariječ,takočestoponavljanauopisimabitakastarogkirurga,bilajezaJulienaherojska.Onustanei

brzopođepremakućigospodinadeRênala.No usprkos tim lijepim odlukama, čim je spazi na dvadesetak koraka pred sobom, zahvali ga neka

nesavladivaplašljivost.Željeznasuvratabilaotvorena;činilasumusetakoveličanstvena.Valjalojeućikroznjih.Julienni jebiojedinaosobakojoj jesrcebilouzbuđenozbognjegovadolaskautukuću.Krajnjase

plašljivost gospođe de Rênal usplahirila pri pomisli na tog stranca koji će se po svojoj dužnostineprestano nalaziti između nje i njezine djece. Bila je navikla da joj sinovi spavaju u njezinoj sobi.Mnogo je suza prolila toga jutra kad je vidjela kako prenose njihove krevetiće u sobu određenu zaučitelja.UzaludjemolilamužadasekrevetStanislasa-Xaviera,najmlađegsina,donesenatragunjezinusobu.Ženska je tankoćutnost bila u gospođe de Rênal razvijena do pretjeranosti. Ona je stvarala sebi

najneugodnijupredodžbuonekomgrubominepočešljanombićuovlaštenomdagrdinjezinudjecu, i tojedinozatoštoznalatinski,tajbarbarskijezikzbogkojegaćešibatinjezinesinove.

VI.

DOSADA

Nonsopiucosason,

Cosafacio6

MOZART.FIGAROSaživahnošćuidražešću,kojesujojbilesvojstvenekadjebiladalekoodmuškihpogleda,gospođade

Rênal izlazila je kroz staklena vrata salona što su vodila u vrt, kadli spazi pred ulazom lice mladaseljaka,gotovojošdjeteta,neobičnoblijedoizaplakano.Biojeukošuljibijelojkaosnijeg,apodrukomjedržaovrločistkaputodgrubaljubičastasukna.Tajjemaliseljakbiotakobijeleputi,njegovesuočibiletakoblagedaseuponeštoromantičnomduhu

gospođedeRênaluprvimahpojavimisaodabitomoglabitikakvaprerušenadjevojkakojajedošladamolinekumilostugospodinanačelnika.Sažalilojojsetojadnobićekojesezaustavilonavratimaiočitoseneusuđujedapodignerukudozvonca.GospođadeRênalsepribliži,smetnuvšinačassumagorkužalostzbogučiteljevadolaska.Julienje,okrenutpremavratima,nijevidiodasepribližuje.Onselecnekadmunekiblagiglasposveblizuuhareče:-Štobisteželjeli,dijetemoje?Julien se naglo okrenu i, iznenađen blagimpogledomgospođe deRênal, zaboravi djelomično svoju

sramežljivost.Uskoro,zapanjennjezinomljepotom,zaboravisve,paitozbogčegajedošao.GospođadeRênalponovisvojepitanje.-Dolazimdabudemodgojitelj,gospođo-rečeonnapokon,stidećisesvojihsuza,kojejebrisaokako

jenajboljeznao.GospođadeRênalostadebezriječi;stajalisuposveblizujednouzdrugoigledalise.Julienjošnikada

nijebiovidionekogatakolijepoodjevena,pogotovuneženutakodivneputikojabisnjimerazgovaralablagim glasom. Gospođa de Rênal gledala je krupne suze koje su se zaustavile na obrazima mladogseljaka, najprije tako blijedima, a sada tako rumenima. Onda se stade smijati neobuzdanimsmijehommlade djevojke; smijala se samoj sebi i nije mogla shvatiti svu svoju sreću. Zar je to tajodgojitelj koga je zamišljala kao prljava i loše odjevena svećenika koji dolazi da grdi i šiba njezinudjecu!-Što,gospodine-rečemuonanapokon-viznatelatinski?Riječ»gospodine«tolikojeiznenadilaJulienadajenačasostaozamišljen.-Da,gospođo-rečeonbojažljivo.GospođadeRênalbilajetolikosretnadaseusudilarećiJulienu:-Vinećete,zarne,odvišegrditijadnudjecu?-Jadaihgrdim?-rečeJulienzačuđeno.-Azašto?-Zarne,gospodine-dodaonanakonmalešutnjeglasomkojijebivaosveuzbuđeniji-vićeteimbiti

dobri,vimitoobećavate?Čutidagaponovnoitoposveozbiljno,nazivagospodinomtakolijepoodjevenagospođa,premašivalo

jesvaJulienovaočekivanja.Niujednojodkulauoblacimaštoihjegradiousvojojmladostinijemogaozamisliti da će se ikoja prava dama udostojiti da govori s njim dok ne bude imao lijepu uniformu.A

gospođadeRênal,sasvojestrane,bilajepotpunoobmanutaljepotomJulienoveputi,njegovimvelikimcrnimočimainjegovomlijepomkosom,koja jebilakovrčavijanego inače, jer jemaloprije,dabi jeosvježio,zaronioglavuubazen javnogzdenca.Nasvojuveliku radost,nalazila je stidljiv izrazmladedjevojke na tom kobnom odgojitelju čije se strogosti i surovosti prema djeci toliko bojala. Oprekaizmeđu njezinih bojazni i onoga što je vidjela bila je za blagu dušu gospođe deRênal velik događaj.Napokon se oporavila od iznenađenja. Bila je začuđena što se nalazi na vratima svoje kuće s timmladićemkojijegotovoukošuljiištojetakoblizunjega.-Uđimo,gospodine!-rečeonapriličnozbunjeno.JošnikaduživotunijegospođudeRênalosjećajpotpuneugodnostitakodubokouzbudilo;jošnikada

nije nakon jače bojazni i nemira ugledala tako umiljatu pojavu. Njezina lijepa djeca, koju ona tolikotetoši,neće,dakle,pastiušakenekomprljavomizlovoljnomsvećeniku.Tekštojeušlaupredvorje,onase okrenu Julienu, koji ju je bojažljivo slijedio. Videći tako lijepu kuću, njegovo je lice izražavalodivljenje,a tomujeuočimagospođedeRênaldavalo jošvišečara.Onanijemoglavjerovatisvojimočima;činilojojsedaprijesvegaodgojiteljtrebabitiobučenucrnoodijelo.-Zarvi,gospodine, zaista znate latinski? - rečeonazaustavivši seponovnou smrtnomstrah"da se

moždanevara,tolikojujenjezinovjerovanječinilosretnom.TesuriječipovrijedileJulienovponosiraspršilemilinuukojojježivioposljednjučetvrtsata.-Da, gospođo - reče on nastojeći da govori hladno - znam latinski isto tako dobro kao i gospodin

župnik,čakjeonnekadtolikodobartekažedaznamboljeodnjega.GospođideRênalseučinilodajesadaJulienovizrazlicazao;zaustaviosedvakorakaisprednje.Ona

sepribližiirečemutihimglasom:-Zarne,prvihdananećetešibatimojudjecu,sveakoinebuduznalazadaću?Slušajućitajtakoblagiigotovousrdniglasjednetolikolijepegospođe,Juliennajednomzaboravišto

dugujesvomugledulatinca.LicegospođedeRênalbilojepokrajnjegova,osjetiojemirisljetneženskeodjeće,a to jebiloneštovrločudnozasiromašnaseljaka.Juliensnažnopocrveni terečeuzdahnuvši iklonulaglasa:-Nebojteseništa,gospođo,slušatćuvasusvemu.Tek se u tom času, kad je nemir zbognjezine djece bio posve uklonjen, gospođa deRênal zadivila

izvanrednojJulienovojljepoti.Gotovoženskanježnostnjegovihcrtalicainjegovzbunjeniizražajnisuseženi,kojajeisamabilanadasveplašljiva,činilinimalosmiješni.Muževanizraz,kojiseopćenitosmatrapotrebnimzamuškuljepotu,ulijevaobijojstrah.-Kolikovamjegodina,gospodine?-upitaonaJuliena.-Uskoroćemibitidevetnaest.-Mojemnajstarijemsinuimajedanaestgodina-prihvatigospođadeRênalposveumirena-bitćevam

gotovokaodrug,moćićetesnjimrazboritogovoriti.Jednomgajeotachtioistući,idijetejebilobolesnocijelitjedan,iakogaotacnijegotovonidodirnuo.»Kakvelirazlikeizmeđunjegaimene!«pomisliJulien.»Tajošjučermemojotactukao.Kakolisu

sretnitibogatiljudi!«GospođadeRênaljedržaladavećzapažainajneznatnijenijanseonogaštosezbivauodgojiteljevoj

duši;onajetajizražajžalostismatralabojažljivošću,tegahtjedeohrabriti.-Kakosezovete,gospodine?-upitagasnaglaskomisblagošćukojimajeJulienosjetiosavčarada

samtoganijebiosvjestan.-ZovemseJulienSorel,gospođo;dršćemulazećiprviputuživotuustranukuću.Potrebnamijevaša

zaštitaimoratćetemiprvihdanamnogotogaoprostiti.Nikadanisamišaougimnaziju,biosamodvišesiromašan;nikadanisamgovoriosdrugimljudimaosimsasvojimrođakommajorom-kirurgom,članom

Legiječasti,isgospodinomžupnikomChélanom.Onćevamdatidobrusvjedodžbuomeni.Mojasumebraća uvijek tukla; ne vjerujte im ako vam o meni budu ružno govorili; praštajte mi moje pogreške,gospođo,nikadanećuimatizlenamjere.Julien se za vrijeme toga dugoggovora smirivao; promatrao je gospođudeRênal.Takona čovjeka

djeluje savršena ljupkost kad je prirodna i, osobito kad osoba koju ona krasi nemisli na to da budeljupka.Julien,kojisevrlodobrorazumijevaouženskuljepotu,biobisetajčaszakleodajojnemavišeod dvadeset godina. Odmahmu dođe smionamisao da joj poljubi ruku. Prestraši se temisli, ali časposlije reče sam sebi: »Kukavno je odmene što nisam izvršio djelo kojemimože koristiti i umanjitiprezir štogaova lijepagospođavjerojatnoosjećaza siromašna radnikakoga su tekodvukliodpile.«Možda je Julien bio ponešto ohrabren time što je već šestmjeseci nedjeljom slušao kako nekemladedjevojkeponavljajudajeonlijepmladić.ZavrijemetogaunutarnjegraspravljanjadavalamujegospođadeRênaluputeonačinunakojićepristupitinjezinojdjeci.Odnaporakojimsesvladavao,Julienpostadeponovnovrloblijedirečeusiljenimglasom:-Nikada,gospođo,nećutućivašudjecu;zaklinjemvamsepredbogom.-Irekavšiteriječiusudise

uhvatiti ruku gospođe de Rênal i prinijeti je k svojim usnama. Nju je ta gesta iznenadila, pa čak iuvrijedilakadjemalorazmislila.Kakojebilojakovruće,njezinajerukapodmaramombilaposvegola,aJulienovajujekretnja,kadjujeprinosiokustima,posveotkrila.Zanekolikočasakaprekorionasamusebe;učinilojojsedanijedovoljnobrzopokazalanegodovanje.Gospodin de Rênal, koji je čuo da se vani govori, iziđe iz radne sobe i s istim dostojanstvenim i

očinskimizrazomlicaskojimjeobavljaovjenčanjeuopćinirečeJulienu:-Potrebnojedasvamagovorimprijenegovasdjecavide.On odvede Juliena u neku sobu i zadrža ženu, koja je htjela da ih ostavi nasamo. Zatvorivši vrata,

gospodindeRênaldostojanstvenosjedne.-Gospodin župnikmi je rekao da ste čestitmladić. Svi će se ovdje s poštovanjem odnositi prema

vama, i ako budem zadovoljan, pomoći ću vam da osigurate svoju budućnost. Ne želim da se višesastajeteni s rođacimani s prijateljima.Njihovoponašanjenemožebiti probitačnomojoj djeci.Evovamtridesetišestfranakazaprvimjesec,alimoratemiobećatidanisuaodtognovcanećetedatisvomocu.GospodindeRênalbiojeljutnastarcakojijeutomposlubiolukavijiodnjega.-Sada,gospodine-jerpomojemćevasnalogusviovdjezvatigospodinom,ivićeteosjetitiprednost

ulaskaujednuotmjenukuću-sada,gospodine,nijezgodnodavasdjecavideukratkomkaputiću.Jeligavidiotkogododslužinčadi?-upitagospodindeRênalsvojuženu.-Ne,prijateljumoj-odgovoriona,dubokozamišljena.- To bolje. Navucite ovo - reče on iznenađenommladiću pružajući mu neki svoj salonski kaput. -

PođimosadagospodinuDurandu,trgovcusuknom.Višeodjednogsatakasnije,kadsegospodindeRênalvratiosnovimodgojiteljemodjevenimposveu

crno, našao je svoju ženu kako sjedi na istom mjestu. Osjećala se umirena Julienovom prisutnošću:promatrajućiga,onajezaboraviladagaseboji.Juliennijenimislionanju;usprkossvemunepovjerenjuusudbinuiuljude,njegovajedušautajčasbiladjetinjasta;činilomusedajeproživiogodineodčasakadje,prijetrisata,drhtaoucrkvi.OpaziojeledeniizrazgospođedeRênal,tejerazumiodaseonaljutištoseusudiodajojpoljubiruku.Aliosjećajponosakojijeunjemubudiododirodijelatakorazličitogodonogakojejebionavikaonosititolikogajeusplahirio,ionjetolikonastojaodaprikrijesvojuradost,da sumu sve kretnje bile nekako nagle i neobuzdane.Gospođa deRênal promatrala ga je začuđenimočima.-Samoozbiljno,gospodine,akoželitedavaspoštujumojadjecaimojaslužinčad-rečemugospodin

deRênal.-Gospodine-odgovoriJulien-osjećamsenekakosapetutomnovomodijelu;kaosiromašanseljak

nosiosamuvijeksamokratakkaputić;akodopustite,zatvoritćuseusvojusobu.-Štodržišotojnovojtekovini?-upitagospodindeRênalsvojuženu.Nekigotovoinstinktivniosjećaj,kojegaočitonisamanijebilasvjesna,ponukaojegospođudeRênal

dazatajimužuistinu.-Timmalimseljakomnisamtolikooduševljenakaovi.Vašaćegasusretljivostučinitidrskim,ibitćete

prisiljenidagaotpustiteprijenegoprođemjesecdana.-Padobro,otpustitćemoga!Toćemestajatinajvišestotinufranaka,aVerrièresćesenaviknutida

gleda djecu gospodina de Rênala s odgojiteljem. Taj cilj nipošto ne bi bio postignut da sam ostavioJulienaodjevenakao radnika.Akogaotpustim, zadržat ću, razumije se, crnoodijelokoje samupravonaručiokodsuknara.Ostatćemusamoonokojesamnašaogotovokodkrojačaiukojesamgaobukao.Gospođi de Rênal se sat koji je Julien proveo u svojoj sobi učinio kao trenutak. Djeca, kojoj su

najavilinovogučitelja,saletješemajkupitanjima.KonačnosepojaviJulien.Biojetodrugičovjek.Nebibilodovoljno rećida jebioozbiljan:bio jeutjelovljenaozbiljnost.Predstavili sugadjeci, ion im jegovorionačinomkojijezačudioisamoggospodinadeRênala.-Jasamovdje,gospodo-rečeonzavršavajućisvojgovor-davasučimlatinski.Viznateštoznači

odgovaratinaučenuzadaću.EvoSvetogpisma - rečeonpokazujući imsveščić formatamalečetvrtine,crno ukoričen. - To je zapravo povijest gospodina našega IsusaKrista, onaj dio koji nazivajuNovimzavjetom.Čestoćuodvastražitidaodgovaratelekcije,hajdedaijavamakažemsvoju.Adolphe,najstarijidječak,uzeknjigu.-Otvoriteknjigusvejednogdje-nastaviJulien-irecitemiprvuriječjednogstava.Govoritćuvam

napametriječisveteknjige,kojajepraviloponašanjazasvenas,dokmenezaustavite.Adolpheotvoriknjiguipročitajednuriječ,aJulienizgovorinapametcijelustranicusistomlakoćom

kaodagovorifrancuski.GospodindeRênalpobjedonosnojegledaosvojuženu.Videćičuđenjesvojihroditelja, djeca razrogačiše oči. Jedan se sluga pojavi na vratima salona, a Julien nastavi govoritilatinski. Sluga najprije osta kao ukopan, a zatim nestade. Uskoro dođoše do vrata sobarica ikuharica.DotlejeAdolphevećbiootvorioknjigunaosammjesta,aJulienjeneprestanosistomlakoćomgovorionapamet.- Ah, bože moj, lijepog li malog svećenika! - reče posve glasno kuharica, dobra i vrlo pobožna

djevojka.Samoljublje segospodinadeRênalauznemiri;umjestoda ispitujeodgojitelja,bio je savzaokupljen

timedapronađeusvomsjećanjunekoliko latinskihriječi;konačno jeuspiokazatinekiHoracijevstih.JuliennijeznaoništalatinskiosimSvetogpisma.Namrštivšiobrvereče:-Svetozvanjekojemseposvećujembranimidačitamtakobezbožnapjesnika.GospodindeRênalizgovoridostavelikbrojtobožnjihHoracijevihstihovaiprotumačidjecitkojebio

Horacije;alidjeca,punadivljenja,nisuobraćalapažnjunaonoštoongovori.GledalasuJuliena.Služinčadjejošuvijekbilanavratima,tejeJulienmisliodamoraprodužitiispit:- Treba da mi i gospodin Stanislas-Xavier označi jedno mjesto iz svete knjige - reče najmlađem

djetetu.MaliStanislas, savponosan, pročita sričući prvu riječ nekog stava, i Julien izgovori cijelu stranicu

napamet. Da bi trijumf gospodina de Rênala bio potpun, za vrijeme dok je Julien recitirao dođošegospodin Valenod, vlasnik lijepih normandijskih konja, i gospodin Charcot de Maugiron, potprefektokruga.Ta je scenaosigurala Julienunaslovgospodina; ni sama se služinčadnije usuđivala damugauskrati.

UvečercioVerrièresnagrnukgospodinudeRênaludavidičudo.Julienjesvimaodgovaraosmrkimizrazomlicakojijestvaraodistanciju.Njegovaseslavatakobrzoproširilagradomdamujemalodananakon toga gospodin deRênal, bojeći se damu ga ne preotmu, predložio da potpišu ugovor na dvijegodine.-Ne,gospodine-odgovorihladnoJulien-kadbistevizaželjelidameotpustite,jabihbioprisiljen

otići.Ugovorkojivezujesamomene,avasninaštoneobvezuje,nijeravnopravan,ijagaodbijam.Julien seznao takoponašatidaga je zamanjeodmjesecdananakonnjegovadolaskaukuću i sam

gospodindeRênalpoštovao.Kako je župnikbioposvađen sgospodinomdeRênalom i sgospodinomValenodom, nitko nije mogao odati nekadanje Julienovo oduševljenje za Napoleona, o kojem je sadagovoriosamosgnušanjem.

VII.

SRODNOSTPOIZBORU

Znajudiratisrcejedinovrijeđajućiga.

NEKISUVREMENIPISACDjecasugaobožavala,alionnjihnijevolio;njegovesumislibiledrugdje.Štogodtidječacičinili,on

senikadanijeuzrujavao.Hladan,pravedan, ravnodušan, a ipakvoljen - jer jenjegovdolazaknanekinačinotjeraoizkućedosadu-biojedobaručitelj.Štosenjegatiče,osjećaojesamomržnjuiodvratnostpremavisokomdruštvuukojejebiopripušten,nosamonadnustola,štomoždaiobjašnjavatumržnjuiodvratnost.Bilo jenekihsvečanihručkovanakojimaje teškommukomobuzdavaosvojumržnjupremasvemu što ga je okruživalo. Jednom, na dan svetog Ljudevita, kad je u razgovoru kod gospodina deRênala gospodin Valenod vodio glavnu riječ, Julien umalo da se nije izdao; pobjegao je u vrt podizgovoromdaideprigledatidjecu.»Punisupohvalapoštenju«,uzvikneon,»reklobisedajetojedinavrlina,ameđutimiskazujupoštovanjeipodloseudvarajučovjekukojijeočitoudvostručioiutrostručiosvoj imetakotkadupravlja imovinomsiromaha!Kladiobih seda zarađuje čak i na fondovimakoji sunamijenjeninahočadi,tojsirotinjikojejebijedajošsvetijanegobijedadrugihsiromaha!Ah,čudovišta,čudovišta.Aijasamtakođerkaonekinahod;mrzimeotac,braćaicijelamojaobitelj.«Nekoliko dana prije svetogLjudevita Julien je, šetajući sam i čitajući svoj brevijar umaloj šumici

zvanojBelvedere,kojasenalazilaiznadŠetalištavjernosti,uzaludnastojaoizbjećisvojadvabrata,kojejeizdalekavidiokakodolazepustomstazom.Lijepocrnoodijelo,izvanrednočistizglednjihovabratainjegov iskreniprezirzanjih izazvalisu tolikuzavistkod tihsurovihradnikadasuga tako istukli te jeostao onesviješten i sav krvav. Gospođa de Rênal, koja je šetala s gospodinom Valenodom ipotprefektom,slučajnojenaišlautušumicu;onaopaziJulienaispruženanazemljiipomislidajemrtav.NjezinojeuzbuđenjebilotolikodajegospodinValenodpostaoljubomoran.Noonsepreranouznemirio.JulienjegospođudeRênalsmatraovrlolijepom,ali jujezbognjezine

ljepotemrzio; to je bila prvaopasnost kadradaupropasti njegovu sreću.On je s njomgovorio što jemanjebilomoguće,dabizaboravilazanoskojigajeprvogdananaveodajojpoljubiruku.Eliza, sobaricagospođedeRênal,odmahsezaljubilaumladogučitelja i često jeonjemugovorila

svojojgospodarici.LjubavgospođiceElizepribavilajeJulienumržnjujednogodslugu.JednogajedanačuokakotajčovjekkažeElizi:-Otkadjetajprljaviodgojiteljdošaoukuću,vinećetevišedasamnomrazgovarate. - Julien nije zavrijedio tu uvredu, ali je po nagonu lijepa mladića udvostručio brigu zasvojuosobu.MržnjagospodinaValenodatakođerseudvostručila.Javnojerekaodatolikokicošenjenepriličimladusvećeniku.Julienje,naime,bioodjevenkaosvećenik,samoštonijenosiomantiju.GospođadeRênalopazidaonsgospođicomElizomgovoričešćenegoobično;doznalajedajeuzrok

timrazgovorimavelikaoskudicaJulienoveodjeće.Imaoje takomalorubljadaga jevrločestomoraodavatinapranjeizvankuće,izatemujemaleuslugeElizabilaodpomoći.Tokrajnjesiromaštvo,kojenije ni slutila, dirnulo je gospođu de Rênal, zaželjela je darivati ga, ali se nije usudila; taj unutarnjiotpor bio je prvi mučni osjećaj koji joj je Julien prouzročio. Julienovo ime i osjećaji čiste i posveduševneradostibilisudotadazanjusinonimi.MučenamišljunaJulienovosiromaštvo,gospođadeRênalpredložisvomemužudamudarujeneštorublja.

-Kojelizablude!-odgovorion.-Što!-Darivatičovjekakojimsmopotpunozadovoljni ikojinamdobrosluži?Tobismomoraliučinitijedinouslučajukadbionpopustio,pabibilopotrebnopotaknutinjegovmar.GospođadeRênalseosjetiponižena takvimnačinomgledanja,kojiprijeJulienovadolaskanebini

zapazila. Svaki put kad bi vidjela kako je odjeća mladog svećenika, uostalom vrlo skromna,besprijekornočista,pomislilabi:»Jadnimladić,kakomutosamopolazizarukom?«Malopomalo,umjestodabudepovrijeđenazbogsvegaonogaštojeJulienunedostajalo,onajepočela

osjećatisamilost.GospođadeRênalbila je jednaodonihprovincijalkikoječovjekuprvimtjednimapoznanstvavrlo

lakomožesmatratiglupima.Nijeimalanikakvaživotnogiskustvainijejojbilodotogadagovori.Imalajedušuosjetljivuiponosnu,anagonzasrećom,prirođensvimbićima,opominjaojujedaseuglavnomneobzirenapostupkesurovihljudimeđukojejujeslučajbacio.Dajebilaimaloobrazovana,bilabizapaženazbogsvogaprirodnogiživahnogduha;ali,kaobogata

baštinica, bila je odgojena kod redovnica, strastvenih obožavateljica svetog srca Isusova, prožetihsnažnommržnjomnaFrancuze,neprijateljejezuita.GospođadeRênalbilajedovoljnorazumnadauvidikako je besmisleno sve ono što je naučila u samostanu, i da to uskoro zaboravi, ali kako to nijeničim zamijenila, najposlije nije znala ništa. Prerana laskanja kojima je bila izvrgnuta kao baštinicavelika imetka i istinskasklonostpremadubokojpobožnostidoveli su jedopotpunounutrašnjegnačinaživota.Usprkosnjezinojnaokosavršenojpopustljivosti izatomljivanjuvlastitevolje - štosumuževiuVerrièresusvojimženamastavljalikaoprimjeričimesegospodindeRênalponosio-njezinojestalnoduševnoraspoloženjebilozapravoposljedicanadasveponositećudi.Čakikakvaprinceza,glasovitasasvojeoholosti,posvećujemnogovišepažnjeonomeštonjezinidvoraniokonječinenošto je tažena,naoko takoblaga i takoskromna,pazilanaonoštonjezinmužgovori iličini.DoJulienova jedolaskazaistaposvećivalapažnjusamosvojojdjeci.Njihovemalebolesti,njihovibolovi,njihovesitneradostizaokupljalesusvuosjećajnosttedušekojausvomživotunijeobožavalanikogadobogauvrijemekadjebilausamostanu»SvetogsrcaIsusova«uBesançonu.Iako senikomenijeudostojila to reći,groznicakojegaodnjezinih sinovabacilabi jegotovou isto

takvo duševno stanje kao da je dijete umrlo. Kad bi je u prvim godinama njihova braka potreba zaizljevima srca i za povjeravanjem takvih briga natjerala da se obratimužu, uvijek bi je dočekaogrubsmijeh i slijeganje ramenima popraćeno nekom otrcanom mudrom izrekom na račun ženske ludosti.Takve šale, osobito kad se radilo o bolestima njezine djece, bile su udarac nožemu srce gospođe deRênal. Eto što je nalazila namjesto udvornih i sladunjavih laskanja jezuitskog samostana u kojemu jeprovelamladost.Bol jebilanjezinodgojitelj.Kakojebilaodvišeponosnadao takvimjadimagovoričakisvojojprijateljici,gospođiDerville,zamišljalajedasusvimuškarcipoputnjezinamuža,gospodinaValenoda i potprefektaCharcotadeMaugirona.Njihovu surovost i najgrubljuneosjetljivost za sve štonijenekinovčaniinteres,nekiprobitakilinekoodlikovanje,islijepumržnjunasvakomišljenjekojebiimsmetalosmatralajeistotakoprirodnomzamuškarcekaonošenječizamaipustenogšešira.NinakonmnogogodinagospođadeRênalnijesejošbilanaviklanateljudekojimajenovacsve,a

međukojimajemoralaživjeti.To je bio razlog uspjehu seljačića Juliena.U simpatiji prema toj plemenitoj i ponosnoj duši ona je

nalazilaslatkouživanje,nadasvedivnozbogcaranovine.Uskoromujeoprostilakrajnjeneznanje,kojejepovećavalo njegovu dražest, i neuglađenost njegova ponašanja, koju je ona s uspjehom ispravljala.Smatralajedajevrijednoslušatiga,paiondakadpričaonajobičnijimstvarimailikadgovoriokakvubijednupsetukojesupregazilaseljačkakolicadokjeprelaziloprekoceste.Tajbimučniprizornagnaonjezinamužaugrohotansmijeh,dokjeuJulienaizazivaobolnomrštenjenjegovihcrnihilijeposvedenih

obrva.Njoj se svevišečinilodaplemenitost,otmjenostduše, čovječnostpostoje samokod togmalogsvećenika.Samojezanjegaosjećalasvesimpatije,pačakidivljenještogatevrlinebudeuplemenitimdušama.U Parizu bi se Julienov položaj prema gospođi de Rênal vrlo brzo pojednostavnio; ali ljubav je u

Parizu dijete romana.Mladi učitelj i njegova sramežljiva gospodarica našli bi u tri-četiri romana i ucoupletimaGymnasea7objašnjenjesvogapoložaja.Romanibiimoznačiliulogukojutrebadaodigrajuipokazali imuzornakoji trebadaseugledaju, i taštinabiJulienaprije iliposlijeprisililadasezatimuzorompovede,makaribezikakvauživanja.Podžarkimpodnebljem,unekommalomgradićuAvevronailiPireneja,inajmanjibidogađajpostao

odlučan.Podnašimtmurnijimnebom,siromašanmladić,ambiciozansamostogaštonjegovonježnosrceosjeća potrebu za nekim uživanjima koja daje novac, susreće dnevice ženu od trideset godina koja jedoistačestitaizaokupljenasvojomdjecomikojanipoštonetražiuromanimauzoresvomuponašanju.Uprovincijisesverazvijapolagano,sveseodvijapomalo,svejeprirodnije.Mislećinasiromaštvomladogodgojitelja,gospođadeRênalbisečestoganuladosuza.Jednogjuje

danaJulieniznenadiosvuzaplakanu.-Zarvamsedogodilakakvanesreća,gospođo?-Nije,prijateljumoj-odgovoriona.-Zovnitedjecu,idemoušetnju.OnagaprimipodrukuinaslonisenanačinkojiseJulienuučiniočudnovat.Bilojetoprviputdagaje

nazvala»prijateljumoj«.PrikrajušetnjeJulienprimijetidajejakopocrvenjela.Onausporikorak.-Pričalisuvamjamačno-rečenegledajućiga-dasamjedinabaštinicavrlobogatetetkekojaživiu

Besançonu.Onameobasipadarovima...Mojisinovinapreduju...takoizvanredno...dabihvasmolilada primite malen dar kao znak moje zahvalnosti. Radi se samo o nekoliko zlatnika da se opskrbiterubljem.Ali...-dodaonacrvenećisejošvišeiprestanegovoriti.-Štokažete,gospođo?-rečeJulien.-Nebitrebalo-nastavionaoborivšiglavu-govoritiotomemomemužu.-Jasammalen,gospođo,alinisamnizak-odgovoriJulienizastane;očisumusijevaleodbijesa,aon

seuspraviousvojojpunojvisini-nisteotomedovoljnorazmislili.BiobihmanjeodslugekadbihdošaoupoložajdagospodinudeRênalusakrivambiloštouvezismojimnovcem.GospođadeRênalbilajeporažena.-Gospodinnačelnikmi je daopet putapo trideset i šest franakaotkada stanujemunjegovojkući -

nastaviJulien.-SpremansampokazatisvojuknjiguizdatakagospodinudeRênaluilibilokomedrugome,čakigospodinuValenodu,kojimemrzi.PosljedicajetoganeočekivanogodgovorabiladajegospođadeRênaldrhtalaibilablijeda,išetnja

se završila a da ni jedno od njih nije moglo pronaći izlike pod kojom bi nastavili razgovor. OholoJulienovosrcesvejemanjebilosklonoljubitigospođudeRênal.Štosenjetiče,onagajepoštovalaidivilamuse;taonjujeizgrdio.Podizgovoromdamoraizgladitinehotičnuuvredukojumujenanijela,usudilamuseiskazivatinajnježnijupažnju.NovinatakvihpostupakausrećivalajetjedandanagospođudeRênal,aposljedicaimjebiladjelomičnostišavanjeJulienovabijesa;biojedalekoodtogadautojpažnjividibiloštonaliknaosobnunaklonjenost.»Eto, kakvi su ti bogati ljudi«,mislio je; »vrijeđaju te a zatimmisle damogu sve popraviti nekim

kreveljenjem!«SrcegospođedeRênalbilojeprepunoijošodvišenedužnodabiusprkossvojojodlucimoglamužu

prešutjetiponudukojujeučinilaJulienuinačinnakojijebilaodbijena.- Kako ste mogli dopustiti da vam to odbije jedan sluga? - odgovori gospodin de Rênal duboko

povrijeđen.AkadjegospođadeRênalustalaprotivteriječi,onnastavi:-Govorim,gospođo,kaopokojniprincdeCondekadajesvojojmladojženipredstavljaokomornike:

»Svisuliljudinašesluge«,rekaojojjeon.ČitaosamvamtajodlomakizBesenvalovihuspomena,vrlovažanzapravanaprvenstvo.Tkonijeplemić,aživikodnas iprimaplaću,naš jesluga.Rećiću lomgospodinuJulienunekolikoriječiidatćumustofranaka.-Ah!prijateljumoj-rečegospođadeRênaldršćući-nekatobaremnebudepredposlugom!-Da,moglibibitiljubomorni,itosrazlogom-rečenjezinmužudaljujućiseirazmišljajućiovisini

svote.GospođadeRênalpadena jednu stolicugotovoonesviještenaodboli. »Onćeponiziti Juliena, i to

mojomkrivnjom!«Osjetilajegnušanjepremasvomemužuisakrilalicerukama.Čvrstojeodlučiladamusenikadavišenećepovjeravati.Kad je opet ugledala Juliena, sva se tresla; tako ju je steglo u grudima da nije mogla ni riječi

progovoriti.Usvojojzbunjenostiuhvatinjegoverukeistisneih.-Dakle,prijatelju-rečenapokon-jestelizadovoljnimojimmužem?-Kakonebihbiozadovoljan?-odgovoriJulienuzgorkismiješak.-Daomijestofranaka.GospođadeRênalgapogledaunedoumici.-Dajtedavasprimimpodruku!-rečenapokonhrabrimglasomkojiJulienjošnikadnijebiočuo.Usudilaseotićidoverrierskogknjižarausprkostomeštojeonbionazluglasuzbogsvogliberalizma.

Tamojezadesetzlatnikaizabralaknjiga,kojejedalasvojimsinovima.AlitosubileknjigezakojejeznaladaihJulienželi.Zahtijevalajedavećtu,uknjižari,svakodijetenapišesvojeimenaoneknjigekoje sumupripale.Dok jegospođadeRênalbila sva sretnazbogzadovoljštinekoju seodvažiladatiJulienu,onjebioiznenađenmnožinomknjigakojejevidiokodknjižara.Nikadasenebibiousudioućiuneko takoprofanomjesto; srcemu je snažno lupalo.Dalekood togadaodgoneta što sedogađau srcugospođedeRênal,on jedubokorazmišljaoonačinunakojibimladistudent teologijemogaonabavitinekeodtihknjiga.NapokonmudođenapametdabimogaolukavouvjeritigospodinadeRênalakakojepotrebnodanjegovimsinovimazadajezazadaćupovijestslavnihplemićarođenihutojpokrajini.Nakonjednomjesečnihnastojanja tajemisaouspjela, i to tolikodasekratkovrijemenakontogaJulienmogaoodvažiti da u razgovoru s gospodinomRênalom spomene čin koji će za plemenitog načelnika biti jošmnogoneugodniji;naimedapretplatomkodknjižarapridonesebogaćenjujednogliberala.GospodindeRênal je svakako uviđao da bi bilo pametno dati njegovu najstarijem sinu pojam de visu o mnogimdjelimakojaće,kadbudeuvojnojškoli,čutidasespominjuurazgovoru;aliJulienjevidiodagospodinnačelnikupornoostajenatomeineidedalje.Naslućivaojenekitajniuzrok,aliganijemogaootkriti.-Mislim,gospodine-rečemuonjednogadana-dabibilonadasvenepriličnokadbiseimečestita

plemića,kaoštojegospodindeRênal,pojavilonaprljavompopisutogaknjižara.-ČelogospodinadeRênala se razvedri. - Bila bi također slaba ocjena za siromašnog studenta teologije - nastavi Julienponiznijimglasom-kadbise jednomotkrilodajenjegovoimenapopisuknjižara,posuđivačaknjiga.Liberalibimemoglioptužitidasamtražionajbesramnijeknjige;tkoznanebiličakišlidotledaizamogimenanapišunaslovetihrazvratnihknjiga.Ali Julien se udaljio s pravog puta. Vidio je da lice gospodina načelnika dobiva opet izražaj

zbunjenostiizlovolje.Julienušuti.»Ipaksamgaprogledao«,pomisli.NekolikodanazatimnajstarijisedječakuprisutnostigospodinadeRênalastaoraspitivatikodJuliena

onekojknjizioglašenoju»Quotidiennu«:-Dasejakobinskojpartijioduzmesvakamogućnostdatrijumfira-rečemladiučitelj-adasemeni

ipakomogućidaodgovorimgospodinuAdolpheu,moglibismoposljednjegodvašihslugupretplatitikod

knjižara.-Tonijelošamisao-rečegospodindeRênal,očitovrloveseo.- Ali trebalo bi istaknuti - reče Julien s onim ozbiljnim i gotovo nesretnim licem koje tako dobro

pristajestanovitimljudimakadvidedauspijevaonoštosudugoželjeli-dasluganesmijeuzetinijedanroman.Akouđuukuću,tebiopasneknjigemoglepokvaritigospođineslužavke,paisamogslugu.- Vi zaboravljate političke pamflete - doda gospodin de Rênal ohola lica. Htio je prikriti svoje

divljenjezbogvještasrednjegputaštogajepronašaoodgojiteljnjegovedjece.TakoseJulienovživotsastojaoodnizasitnihmanevara;anjihovgajeuspjehmnogovišezaokupljao

nego osjećaj izrazite naklonosti gospođe deRênal, koji je, samoda je htio,mogao pročitati u njezinusrcu.Moralnipoložajukojemusenalaziočitavog svogživotaponovio se iukućiverrierskognačelnika.

Ovdje,kaoinapilanisvogaoca,onjedubokopreziraoljudeskojimaježivio,aonisuopetnjegamrzili.Izrazgovorapotprefekta,gospodinaValenodaidrugihprijateljakućeostvarimakojesusezbivaleprednjihovimočimasvakogjedanaopažaokolikosenjihovinazorirazlikujuodstvarnosti.Kadmusenekodjeločinilodivno,bilojesigurnodaćebašonoizazvatinegodovanjeljudikojigaokruživahu.Uvijekbinjegovunutrašnjiodgovorglasio:»Kojihličudovišta«ili»kojihliglupana!«Najsmješnijejebilotodauzasvusvojuoholostčestonijeamabašništarazumijevaoodonogaočemusugovorili.Jošnikaduživotunijeniskimgovorioiskrenoosimsastarimmajorom-kirurgom,ionomaloidejašto

ih je imao odnosile su se na Bonapartine pohode u Italiji ili na kirurgiju. Julienovoj su se mladojhrabrostisviđalipotankiopisinajbolnijihoperacija;govoriojesebi:»Janebihniokomtrepnuo.«Kad je gospođadeRênal prvi put pokušala povesti s njim razgovor koji nije imaoveze s odgojem

djece,staojojjepričatiokirurškimoperacijama;onajeproblijedilaizamolilagadaprestane.IzvantogaJuliennijeznaoništa.IpremdajeprovodioživotuzgospođudeRênal,međunjimabionoga

časakadbiostalisamizavladaonekičudnovatitajac.Usalonu,kolikogodnjegovodržanjebiloponizno,onajenalazilaunjegovimočimaizrazduševnenadmoćipremasvimakojisudolaziliknjoj.Aliakobisenačasnašlasnjimenasamo,vidjelajedajeočitozbunjen.Bilajezbogtogauznemirena,jerjojjenjezinženskinagongovoriodatazbunjenostnipoštonepotječeizljubavi.Naosnovitkobiznaokakvanazora,uzetogiznekogpričanjastarogmajora-kirurgaovisokomdruštvu

kakogajeonvidio,Julienseosjećaoponiženčimbiseušutjelonegdjegdjesenalaziosnekomženom,kaoda jebašonkriv tojšutnji.Učetirioka taj jeosjećajbio jošstoputaneugodniji.Njegovamašta,puna najluđih, najpretjeranijih pojmova o onome što bimuškarac trebao reći kad je nasamo s nekomženom,pružalamujeunjegovuuzbuđenjusamoneprihvatljivemisli.Dušamujebilauoblacima,anijemogao prekinuti tišinu punu poniženja.Tako je njegovo strogo držanje za dugih šetnja s gospođomdeRênal i s djecom bilo još povećano strašnimmukama. Strahovito je prezirao sebe.Ako bi se pak nanesrećuprisiliodagovori,događalomusedakaženajsmješnijestvari.Dabijedabudepotpuna,uviđaojesvoju ludost i još ju jepreuveličavao;alionnijevidio izrazsvojihočiju,kojesubile tako lijepe iodavaletakožarkudušudasu,poputdobrihglumaca,davalekojiputkrasansmisaoinečemuštoganijeimalo.GospođadeRênaljezapaziladajojon,kadjesnjomesam,nikadanekazujeništalijepo,osimkad je rastresenzbognekognepredviđenogdogađaja ikadnemislina toda sekićeno izrazi.Kako jenjihovi kućni prijatelji nisumnogo razmazili novim i sjajnimmislima, ona je silno uživala u blijeskuJulienovaduha.Od padaNapoleonova sve što podsjeća na galantnost strogo je isključeno iz provincijskih običaja.

Ljudi strahuju da ne izgube službu. Prepredenjaci traže oslon u kongregaciji, a licemjerstvo je silnonapredovalo,čakiuliberalnimkrugovima.Dosadaseudvostručila.Jedinozadovoljstvokojepreostajeljudimajestčitanjeipoljoprivreda.

GospođadeRênal,bogatabaštinicabogobojazne tetke,udana sa šesnaestgodinazačestitaplemića,nije u svom životu osjetila ni vidjela ništa što bi bilo i najmanje nalik na ljubav. Samo joj je njezinispovjednik, dobri župnik Chélan, govorio o ljubavi kad joj je počeo udvarati gospodin Valenod, iprikazaojetakoodvratnomdajetariječzanjupredstavljalasamonajgnusnijirazvrat.Ljubavkakvujenašlauvrlomalombrojuromanašto joj ih jeslučajstaviourukesmatrala je izuzetkom,iličaknečimčegaustvarnostinema.Zahvaljujućitomneznanju,gospođadeRênal,savršenosretnaizaokupljenabezprestankaJulienom,bilajedalekoodtogadasebezbogičegaprekorava.

VIII.

SITNIDOGAĐAJI

Thenthereweresighs,thedeeperforsuppression,

Andstolenglances,sweeterforthetheft,

Andburningblushes,thoughfor

notransgression.8

DONJUAN,c.I.st.74Anđeoska blagost gospođe deRênal, koju je ona dugovala svomkarakteru i svojoj sadašnjoj sreći,

malo bi se pomutila samo onda kad bi pomislila na svoju sobaricuElizu.Ta je djevojka dobila nekubaštinu;pošlajenaispovijedžupnikuChélanuipriznalamusvojunamjerudaseudazaJuliena.Župniksesilnoobradovaosrećisvogaprijatelja,ali jebiovrlo iznenađenkadmu jeJulienodlučnorekaodamuponudagospođiceElizeneodgovara.-Pripazite,sinko,naonoštosezbivauvašemsrcu-rečežupniknamrštivšiobrve.-Čestitamvamna

snazivašegpoziva,akostesamozbognjegaprezreliimetakkojibivambiovišenegodovoljanzaživot.ImapedesetišestgodinaštosamžupnikuVerrièresu,paipakću,kakoseposvemučinibitiotpušten.Tomežalosti,premdaimamosamstotinalivrarente.Saopćavamvamtozatodanebistesebistvaraliiluzijeoonomeštovasočekujeusvećeničkomstaležu.Akosekanitedodvoravatimoćnimljudima,sigurnavamje vječna propast. Možete tako steći bogatstvo, ali ćete morati oštetiti sirotinju, laskati potprefektu,načelniku, uvaženim ljudima i služiti njihovim strastima; takvo ponašanje, koje se u društvu nazivauglađenim,nemorazasvjetovnjakabitinespojivosaspasenjem,aliunašemsestaležuvaljaopredijeliti:ili čovjek traži sreću na ovome svijetu ili na onome, sredine nema. Idite, dragi prijatelju, razmisliteidođitezatridanadamidatekonačanodgovor.Sbolomnaziremudubinivašegkarakteranekimračniplamen koji mi ne nagovješćuje umjerenost i potpuno odricanje od zemaljskih dobara, koje je tolikopotrebnosvećeniku;vašummnogocijenim,ali,dopustitemidavamtokažem-dodadobrižupniksuznihočiju-kaduđeteusvećeničkistalež,strepitćuzavašespasenje.Juliensestidiosvogauzbuđenja;prviputuživotuosjetio jedaganetkovoli;plakaojeodganuća i

otišaojedasakrijesvojesuzeuvelikojšumiiznadVerrièresa.»Odakleovostanjeukojemsenalazim?«pomislionkonačno.»Osjećamdabihstotinuputadaosvoj

životzatogdobrogžupnikaChélana,aonmije,eto,upravodokazaodasambudala.Najvažnijebibilodanjegazavaram,aonmeprozreo.Tajtajniplamenokojemmijegovorio,tojemojciljdaseobogatim.Smatra me nedostojnim da budem svećenik, i to baš u času kad sammislio da ću žrtvujući rentu odpedesetzlatnikaizazvatiunjemunajboljidojamosvojojpobožnostiisklonostizasvećeničkipoziv.«»Ubuduće«,nastaviJulienusebi,»oslonitćusesamonaonestranesvogkarakterakojesamiskušao.

Tkobirekaodaćunaćizadovoljstvoutomedalijemsuze,daćuvoljetionogatkomidokazujedasambudala!«TridanaposlijeJulienjenašaoizgovorkojimsevećprvidanmoraonaoružati;tajjeizgovorkleveta,

alištozato?Priznaoježupnikusmnogokrzmanjadagajeodnamjeravanevezeodmahodvratiorazlogkojimunemoženavestijerbitoškodilonekojtrećojosobi.TimejeosudioElizinoponašanje.Gospodin

Chélanjeunjegovudržanjunašaopotpunosvjetovanžar,vrlorazličitodonogakojibitrebaoraspaljivatimladasvećenika.-Prijateljumoj-rečemuonopet-buditeradijedobargrađanin,poštovaniobrazovan,negosvećenik

bezpoziva.Na te nove opomene Julien odgovori vrlo dobro, što se riječi tiče: pronašao je izraze koje bi

upotrijebiomlad,gorljivseminarist;alitonkojimihjeizgovaraoilošeprikrivenižarkojijesijevaoiznjegovihočijuuznemirežupnikaChélana.NevaljapodcjenjivatiJuliena;točnojepronalazioriječiprepredenogiopreznoglicemjerstva.Tonije

loše za njegove godine. Što se tiče tona i kretnja, živio jemeđu seljacima i nije imaoprilike da vidivelikeuzore.Aliposlije,tekštomujebilodanodasepribližitojgospodi,izvještioseukretnjamakaoiuriječima.GospođadeRênalsečudiladanovobogatstvonjezinesobaricenijedjevojkuučinilosretnijom;viđala

ju je kako neprestano ide k župniku i kako se vraća zaplakana.Napokon jojEliza progovori o svojojudaji.GospođideRênalsečinilodajeoboljela:nekavrstagrozniceoduzimalajojjesan;oživjelabisamo

kadjeimalapredočimasvojusobaricuiliJuliena.Moglajemislitisamonanjihinasrećukojućeoninaćiusvombraku.Siromaštvotekućice,gdjebisemoraloživjetispedesetzlatnikarente,ukazivalojojse u zamamnim bojama. Julien bi lakomogao postati odvjetnik u Brayu na potprefekturi, dvije miljeodVerrièresa;utombigaslučajukatkadaviđala.GospođadeRênaljeiskrenomisliladaćepoludjeti;onajetoreklasvomemužuinajposlijejezaista

oboljela.Istevečeri,kadjujenjezinasobaricadvorila,opazilajedadjevojkaplače.UtajčasjemrzilaElizu,i izgrdije,azatimjezamolidajojoprosti.Elizastanejošjačeplakatiirečedaćegospodariciispričatisvojunesrećuakojojonatodopusti.-Govorite-odvratigospođadeRênal.-Ah,gospođo,onmeneće;zlisumuljudiružnoomenigovorili,aontovjeruje.-Tkovasneće?-upitagospođadeRênaljedvadišući.-GospodinJulien,gospođo,tatkodrugi-odgovorisobaricajecajući.-Gospodinžupniknijemogao

svladati njegov otpor; gospodin župnik naime smatra da on ne bi smio odbiti čestitu djevojku podizgovoromda je bila sobarica.Uostalom, i otac gospodina Juliena je samo tesar; a i on sam, kako jezarađivaosvojkruhprijenegoštojestupiouslužbukodgospođe?GospođadeRênalnijevišeslušala;pretjeranajojsrećaumalonijepomutilapamet.Nekolikojeputa

tražiladajojElizaponovikakojujeJuliendoistaposveodlučnoodbioidamusadavišenijemogućedasepredomisli.- Ja ću učiniti još jedan posljednji pokušaj - reče ona svojoj sobarici - govorit ću s gospodinom

Julienom.SutradannakondoručkapredadesegospođadeRênaldivnojnasladidazastupastvarsvojesuparnicei

dacijelijedansatneprestanoslušakakoJulienodbijaElizinurukuiimetak.MalopomaloJulienprestadeodgovaratiukočenoiodmjereno,tejenakoncuduhovitoodgovaraona

razborita razlaganjagospođedeRênal.Onanijemoglaodoljeti bujici srećekoja jenakon tolikodanaočajapreplavilanjezinudušu.Bilajeposvebolesna.Kadseoporavilaiugodnosmjestilausvojojsobi,zahtijevalajedasvioduidajeostavesamu.Bilajedubokozačuđena.-LjubimlijaJuliena?-zapitalasekonačno.Tootkriće,kojebiusvakodrugovrijemeizazvalounjojgrižnjusavjestiiduboknemir,bilojesadaza

nju samonekačudnovata ali i nekako ravnodušnapredodžba.Njezinaduša, iscrpena svimonimšto jeupravoiskušala,nijebilaosjetljivazastrasti.

GospođadeRênalhtjela jeraditi,apala jeuduboksan;kadseprobudila,nijese tolikoprestrašilakolikobimorala.Bilajeodvišesretnaadabiištamoglasmatratizlim.Tadobraprovincijalka,naivnainevina,nikadanijemučila svojudušupokušavajući joj iznuditimaloosjetljivosti zakojunovunijansuosjećajailinesreće.PrijeJulienovadolaskabilajepotpunozaokupljenaonimmnoštvomposlovakojisu,daleko od Pariza, sudbina dobre kućanice, i mislila je o strastima onako kako mi mislimo o lutriji:sigurnaprijevaraisrećakojutraželuđaci.Zazvoni zvonokoje jepozivalona ručak; čuvšiglas Juliena,koji jevodiodjecu,gospođadeRênal

jakopocrvenje.Kakojesada,otkadjeljubila,bilaneštospretnija,potužisenastrašnuglavoboljudabitakoobjasnilasvojerumenilo.-Eto,takosusvežene-odgovorijojgospodindeRênalnasmijavšiseglasno.-Timstrojevimauvijek

trebanekakvihpopravaka!Premdajebilanaviklanatuvrstuduhovitosti,tonnjegovaglasapovrijediojegospođudeRênal.Dabi

serastresla,promatralajeJulienovolice;dajeonbioinajružnijimuškarac,utombijojsečasusvidio.KakojegospodindeRênalvrlopomnooponašaoplemićkenavike,onsevećzaprvihlijepihproljetnih

dananastaniouVergyju; to je seocepostalo slavnopo tragičnojGabrijelinojpustolovini.Nanekolikostotina koraka od slikovitih ruševina negdašnje gotske crkve gospodin de Rênal je posjedovao staridvorac s četiri tornja i vrt, sličan onome u Tuilerijama, s mnogim šimširovim živicama i alejamakestenova potkresivanima dva puta na godinu. Susjedno zemljište, zasađeno jabukama, služilo je kaošetalište.Osamdo deset veličanstvenih oraha nalazilo se na rubu voćnjaka; njihovo se golemogrmljedizalomoždaiosamdesetstopavisoko.-Svakiodtihprokletihoraha-govoriojegospodindeRênalkadimsenjegovaženadivila-stojime

žetveodpolajutra;žitonemožerastipodnjihovomsjenom.Izgled ladanjačiniosegospođideRênalnov;njezino jedivljenje išlodozanosa.Osjećajkoji ju je

ispunjavaodavaojojjeduhaiodlučnosti.VećsutradannakondolaskauVergy,kadsegospodindeRênalvratiougradzbogposlovauopćini,gospođadeRênaljeuzelaradnikenasvojtrošak.Julienjujebionaveo namisao da se načinimala staza posuta pijeskom koja bi prolazila voćnjakom i ispod velikihoraha,tebidjecavećujutromoglašetatiadaimrosanekvasicipele.Nisuprošlanidvadesetčetirisataotkakosetamisaorodila,aonajujevećstalaprovoditiudjelo.GospođadeRênaljeveseloproveladansaJulienomdajućiradnicimaupute.Kadseverrierskinačelnikvratioizgrada,biojevrloiznenađennašavšivećdovršenustazu.Ainjegov

je dolazak iznenadio gospođu deRênal; zaboravila je da on postoji.Cijela je dvamjeseca govorio osmjelostiskojomseizvršilatakovažnastvar,adanjeganitkonijepitaozamišljenje;samogajedonekletješiloštojegospođadeRênaltoizvelanasvojtrošak.Onajeprovodiladanetrčećisasvojomdjecompovoćnjakuilovećileptire.Napravilisuvelikemreže

odsvijetleprozirnetkaninekojimasuhvatalijadnelepidoptere.TajjebarbarskinazivgospođadeRênalnaučilaodJuliena.Onaje,naime,naručilaizBesançonalijepodjelogospodinaGodartaiJulienjoj jepripovijedaoočudnovatimobičajimatihjadnihživotinja.Bezmilosrđasuihnabadalinavelikikarton,kojijetakođerpripravioJulien.I tako se napokon našao predmet za razgovor između gospođe de Rênal i Juliena; on više nije bio

izloženstrašnimmukamakojesumuzadavaličasovišutnje.Razgovarali suneprestano i s najvećimzanimanjem,premdauvijekoposvenedužnim stvarima.Taj

aktivni,puniiveseliživotgodiojesvimaosimgospođiciElizi,kojajesmatraladajezatrpanaposlom.-Nikada,nizavrijemekarnevala-govorila jeona-kadjeuVerrièresuples,gospođanijeposvećivalatolikopažnjesvomodijevanju;onadva-triputanadanmijenjahaljine.Kakojenašanamjeradanikomenelaskamo,nećemoporicatidajegospođadeRênal,kojajeimala

divnuput,nosilahaljinekojesujojostavljaledobranootkrivenerukeigrudi.Bilajevrlolijepograđenaitajjojjenačinodijevanjaizvrsnopristajao.-Nikadanistebilitakomladi,gospođo-govorilisujojnjeziniprijateljiizVerrièresakojisudolazili

uVergynaručak.(Takosetouonomkrajukaže).Bilo je čudnovato, i teško ćemo to vjerovati, ali gospođa de Rênal je bez neke svjesne namjere

posvećivalatolikopažnjesvojojvanjštini.Onajeutomenalazilazadovoljstvo,pabi,inemislećiništa,cijelo vrijeme koje nije provodila s djecom i sa Julienom u lovu na leptire šivala s Elizom haljine.Razlog jedinomnjezinomodlasku uVerrières bila je želja da kupi nove ljetne haljine koje su upravostigleizMulhousa.DovelajesasobomuVergynekumladuženu,svojurođaku.Otkadseudala,gospođadeRênalsemalo

pomalosprijateljilasgospođomDerville,kojajenekadbilanjezinadrugaricausamostanu»SvetogsrcaIsusova«.GospođaDervillesemnogosmijalanjezinimluckastimidejama,kakoihjeonazvala.-Samanikadna

to ne bih pomislila - govorila je ona. Gospođa de Rênal se pred svojim mužem stidjela, kao nekegluposti, svojih neobičnih ideja, koje bi u Parizu nazivali duhovitima, ali prisutnost gospođeDervillečinila ju je hrabrom. Najprije bi joj plašljivim glasom saopćavala svoje misli, no kad bi bile duljenasamo, oživio bi duh gospođe deRênal, te bi jedno dugo i samotno dopodne začas prošlo i obje biprijateljicepostalevrlovesele.OvajputserazboritojgospođiDervilleučinilodajojjerođakamnogomanjevesela,alimnogosretnija.ŠtosetičeJuliena,onjeodsvogdolaskanaladanježiviokaopravodijete,teje,kaoinjegoviđaci,

bio sretan štomože trčati za leptirima.Nakon toliko usiljavanja i spretnih lukavština, sam, daleko odljudskihpogleda,osjećajućiinstinktivnodasenetrebabojatigospođedeRênal,onseusrednajljepšihplaninanasvijetupredavaoužitkudapostoji,kojijeutimgodinamatakojak.OdčasakadjegospođaDervillestiglaJulienusečinilodamujeonaprijatelj;požurisedajojpokaže

vidikskrajanovealejepodvelikimorasima;tajvidikzaistanimalonezaostajezanajdivnijimvidicimana talijanskim jezerima i u Švicarskoj. Ako se čovjek popne strminom koja počinje nekoliko korakaodande, brzo će stići do velikih provalija obrubljenih hrastovom šumom koja seže gotovo do rijeke.Na vrhove tih vrletnih stijena vodio je Julien dvije prijateljice, sretan, slobodan, čak i više od toga,gospodarkuće,uživajućištoseonedivetimveličanstvenimvidicima.-ZamenejeovokaoMozartovaglazba-govorilajegospođaDerville.Okolica Verrièresa bila je omrznula Julienu zbog zavisti njegove braće i zbog despotskog i

mrzovoljnog oca. U Vergyju nije nalazio nikakvih gorkih uspomena; prvi put u životu nije vidioneprijatelja! Kad je gospodin de Rênal bio u gradu, što se često događalo, usudio se čitali; uskoro,umjestodanoćučitaidapodizvrnutomvazomzacvijećesakrivasvjetiljku,mogaosepredatisnu;danju,kadbiprekinuopoučavanjedjece,dolaziojemeđutestijenesknjigom,jedinimuzoromsvogaponašanjaijedinimpredmetomsvogazanosa.Utrenucimamalodušnostinalaziojeunjojuistimahsreću,zanosiutjehu.NekestvarikojejeNapoleonrekaooženamainekolikoraspravaovrijednostiromanakojisubiliu

modizanjegovavladanja izazvalisusadauJulienuprviputnekemislikojebidrugimladićinjegovihgodinavećodavnoimali.Nastadoševelikevrućine.Uobičajili suprovoditivečeripodgolemomlipomnanekolikokorakaod

kuće.Tu je bio dubokmrak. Jedne je večeri Julien živo govorio i s nasladomuživao u tome što takodobrogovori?itomladimženama;gestikulirajućidotaknerukugospođedeRênal,kojajebilaispruženananaslonujedneobojenevrtnestolice.Rukasebrzopovukla,aliJulienpomislikakomujedužnostpostićidasetatukanepovlačikadjeon

dotakne.Pomisaonadužnostkojuvaljaispunitiinaosjećajvlastitesmiješnosti,iliboljereći,naosjećajmanje vrijednosti koji bi ovladao njime u slučaju neuspjeha, smjesta odagna svako zadovoljstvo iznjegovasrca.

IX.

VEČERNALADANJU

GuérinovaDidona-kojelidivneskice!

STROMBECKNjegovjepogledsutradan,kadjeopetugledaogospođudeRênal,biočudnovat;gledaojujekaonekog

neprijatelja s kojim će trebati da se bori. Ti pogledi, toliko različiti od sinoćnjih, bili su uzrok da jegospođadeRênalizgubilapamet.Tabilajedobrapremanjemu,aonjeizgledaouvrijeđen.Nijemoglaodvratitipogledodnjegovihočiju.NazočnostgospođeDervilledopuštalajeJulienudamanjegovoriadasevišebavionimštomujeu

glavi.Jedinimujeposaocijelogtogdanabiodasejačačitajućizanosnuknjigukojamuječeličiladušu.Poučavanjedjeceznatnojeskratio,azatim,kadgajenazočnostgospođedeRênalopetpodsjetilanato

da semora brinuti za svoju čast, odlučio je da večeras svakako postigne da ona ostavi svoju ruku unjegovoj.Kadjesuncezašloiodlučnisečaspribližio,Julienovojesrcestaločudnovatotući.Došlajenoć.S

veseljem,kojemujeskinulotežakteretsasrca,opaziondaćetanoćbitivrlotamna.Nebo,punoteškihoblaka gonjenih vrlo vrućim vjetrom, kao da je nagoviještalo oluju.Obje su se prijateljice vrlo dugošetale.Sve što su tevečeri činile izgledalo je Julienučudnovato.One suuživaleu tomvremenu,kojekaodanekimnježnimdušamauvećavaužitakljubavi.Napokonsjednu:gospođadeRênaluzJuliena,agospođaDervillepokrajsvojeprijateljice.Juliennije

znaoočemudagovori;odvišejebiozaokupljenonimštoćepokušati.Razgovorjejenjavao.»Zar ću i na prvom dvoboju tako drhtati i biti nesretan?« upitao se Julien. Ta on je bio odviše

nepovjerljivipremasebiipremadrugimaadanebividiosvojeduševnostanje.Uonojsmrtnojtjeskobisvebimudrugeopasnostibilemilije.Kolikolijeputazaželiodasedogodi

neštozbogčegabigospođadeRênalmoralaućiukućuinapustitivrt!SnagakojomseJuliensvladavaobilajetolikadamuseglasposveizmijenio;uskoroiglasgospođedeRênalstanedrhtati,aliJulientonijeopazio.Strašnaborbakojujeunjemudužnostvodilaprotivbojažljivostibilajeodvišemučnaadabionbiokadaropažati išta izvansebe.Satnadvorcuizbijedevetsati i tričetvrt,aonse jošnijebiousudioištapoduzeti.Ozlojeđensvojimkukavičlukom,Juliensezarekne:»Točnoučasukadizbijedesetizvestćuonoštosamcijelidansebiobećavaodaćuvečerasučiniti,ilićuotićiusvojusobuiustrijelitise.«Nakonposljednjihčasovaočekivanjaitjeskobe,ukojimajeJulienbiokaoizvansebeodpretjeranog

uzbuđenja,nauri, koja jebila iznadnjegoveglave, stane izbijatideset sati.Svakiudarac togakobnogzvonaodzvanjaojeunjegovimgrudimaikaodajeunjimauzrokovaonekifizičkipokret.Napokon,dokjeposljednjiudaracjošbrujao,onispružirukuiuhvatirukugospođedeRênal,kojase

odmah povuče. Ne znajući što radi, Julien je ponovno uhvati. Iako je sam bio vrlo uzbuđen, bio jezapanjenledenomhladnoćomrukekojujeprimio;stegnejegrčevitomsnagom;gospođadeRênalučiniposljednjinapordamujeotme,alinakrajunjezinarukaostaneunjegovoj.Njegovajedušabilapresretna,nezbogtogaštobiljubiogospođudeRênal,negozatoštojeprestalo

tostrašnomučenje.SmatraojedamoragovoritikakogospođaDervillenebištogodopazila;njegovje

glas sadabiozvučan i jak.GlasgospođedeRênalodavao je,naprotiv, tolikouzbuđenjeda jenjezinaprijateljica pomislila da joj je pozlilo i predložila da uđu u kuću. Julien je osjetio opasnost.»AkogospođadeRênalodeusalon,pastćuponovnoustrašanpoložajukojemusamproveodan.Ovusamrukudržaoodvišekratkovrijemeadabisetomoglosmatratiuspjehomkojimijeosiguran.«UčasukadjegospođaDervilleponovilasvojprijedlogdapođuusalon,Juliensnažnostegnurukukoja

mujebilaprepuštena.GospođadeRênal,kojajevećustajala,ponovnosjednegovorećiiznemoglimglasom:-Zaistaseosjećammalobolesna,alisvježimizrakgodi.TesuriječiučvrstileJulienovusreću,kojajeutomčasubilagolema:govoriojezaboravljajućidase

pretvaraiučiniosedvjemaprijateljicamakojesugaslušalenajljubaznijimčovjekom.Međutim,podtomiznenadnomrječitošćujošsekriloponeštoplašljivosti.SmrtnosebojaodagospođaDerville,izmorenavjetromkojisestaodizatiikojijeprethodiooluji,neodlučidasesamavratiusalon.Tadabionostaonasamo s gospođom de Rênal. Gotovo slučajno bio je smogao dovoljno slijepe hrabrosti da neštopoduzme,alijeosjećaodanebiimaosnagedakažegospođideRênalinajjednostavnijuriječ.Kolikobigodnjezinapredbacivanjabilablaga,onbibiopotučen,auspjehkojijeupravopostigaobiobiuništen.Srećomzanjega,tesusevečerinjegovedirljiveizanosneriječisvidjelegospođiDerville,kojojse

vrločestočiniloda jeonnespretankaodijete inimalozabavan.Štose tičegospođedeRênal,ona jeostavljalarukunaJulienovojruci ininaštonijemislila;prepuštalaseživotu.Satiprovedenipod tomvelikomlipom,zakojumjesnapredajakažedajujezasadioKarloSmjeli,bilisuzanjučasovisreće.Snasladomjeslušalastenjanjevjetraugustojkrošnjilipeišumnekolikorijetkihkapljikojesustalepadatinanajniželišće.Juliennijeniprimijetioneštoštobigavrloohrabrilo;gospođadeRênal,kojajebilaprisiljenaizvućisvojurukuiznjegovejerjeustalaipomoglasvojojrođakidapodignevazuscvijećemkojujevjetarsrušioibaciodonjihovihnogu,tekštojeopetsjela,vratilamujesvojurukugotovobezustručavanja,kaodajetomeđunjimavećuobičajeno.Ponoć je odavno izbila; trebalo je napokon ostaviti vrt.Rastadoše se.Gospođa deRênal, zanesena

srećomštoljubi,bilajetolikoneiskusnadasegotovonijeniprekoravala.Nijemoglazaspatiodsreće.Julien,smrtnoizmorenborbomizmeđubojažljivosti iponosa,kojajeciodanbjesnjelaunjegovusrcu,padeuduboksan.Sutradangaprobudišeupetsati;onjedvaipomislinagospođudeRênal,štobizanju,dajeznala,bio

težakudarac.Onjeučiniosvojudužnost,itoherojskudužnost.Punsrećezbogtogosjećaja,zaključaoseusvojusobuispotpunonovimosjećajemzadovoljstvapredaosečitanjujunačkihpothvatasvogaheroja.Kad jezvononajavilodoručak,on ječitajući izvještajeVelikearmadebiozaboraviosvojesinoćnje

uspjehe.Silazećiusalonpomislilakoumno:»Trebadatojženikažemdajeljubim.«Ali, umjesto pogleda punihmiline koje je očekivao da će sresti, našao je strogo lice gospodina de

Rênala,kojijeprijedvasatastigaoizVerrièresainijeprikrivaosvoganezadovoljstvazbogtogaštoseJulien cijelo jutro nije bavio djecom. Ništa nije bilo ružnije od tog uobraženog čovjeka koji je biozlovoljanimisliodasvojuzlovoljumožeipokazati.Svaka oštra riječ njezinogmuža probadala je srce gospođe deRênal. Što se tiče Juliena, on je bio

tolikoutonuouzanosizaokupljenvelikimstvarimaštosuseuproteklimsatimaodvijaleprednjegovimočimadajeupočetkujedvamogaospustitisvojupažnjudotogadaslušastrogeriječikojemujegovoriogospodindeRênal.Napokonmudostaosornoreče:-Biosambolestan.Tontogaodgovorapozlijediobiičovjekamanjeosjetljivanoštojetobioverrierskinačelnik;uprvi

jemahpomislioda Julienuodgovori smjestagaotpuštajući.Od togaga jezadržalo jedinoononačelokojejesamsebipostavio:daseuposlovimanikadaneprenagljuje.

»Tajemlada budala stvorila sebi umojoj kući stanovit ugled; mogao bi ga uzeti Valenod ili bi semogaooženitiElizom,auobabimiseslučajamogaoudnusrcanarugati«-pomislizatim.Usprkosrazboritosti tihrazmišljanjanezadovoljstvogospodinadeRênalaprovalilojeunizusurovih

riječi,kojesumalopomalostalerazdraživatiJuliena.GospođadeRênalumalonijezaplakala.Tekštosuustaliodstola,onapozvaJulienadapođuušetnjuiprimigapodrukuprijateljskisenaslanjajućinanj.NasveštomujegospođadeRênalgovorila,Julienjemogaosamopoluglasnoodgovarati:-Eto,takvisubogatiljudi!GospodindeRênalkoračaoje tikuznjih;njegovajenazočnostuvećavalaJulienovgnjev.Odgojitelj

najednomopazidasegospođadeRênalupadljivonaslonilananjegovumišku;takretnjapobudiunjemuužas,onježestokoodgurneioslobodisvojuruku.Srećom,gospodindeRênalnijevidiotunovudrskost;opazilajujesamogospođaDerville;njezinoj

prijateljicinavriješesuzenaoči.UtajčasgospodindeRênalstadekamenjemgonitinekumaluseljankukojajepošlazabranjenomstazomiprolazilajednimdijelomvoćnjaka.- Gospodine Juliene, svladajte se, zaboga; pomislite da smo svi katkad neraspoloženi! - reče brzo

gospođaDerville.Julienjehladnopogledaočimaukojimaseodražavaonajdubljiprezir.TajpogledzačudigospođuDerville,ijošbisevišebilaiznenadiladamujeotkrilapraviznačaj;ona

bitadapročitalaunjemunekuneodređenunadunanajokrutnijuosvetu.TakvisubezsumnjeonitrenuciponiženjakojisustvoriliRobespierre.-VašJulienjevrložestok,jagasebojim-rečegospođaDervilleposvetihosvojojprijateljici.-Imairazlogadabudeljut-odgovorijojona.-Nakonizvanrednognapretkaštosugadjecauznjega

postigla,nijevažnodalićeihjednojutropoučavatiilineće;trebapriznatidasumuškarcivrlokruti.Prvi put u životu gospođa de Rênal je prema svomemužu osjetila neku želju za osvetom. Krajnja

Julienovamržnjaprotivbogatašaumalonijeprovalila.Srećom,gospodindeRênalpozovesvogavrtlaraizadrži se s njim zagrađujući trnovitim šibama zabranjenu stazu kroz voćnjak. Julien nije ni riječiodgovorio na susretljivost koju su mu do kraja šetnje iskazivali. Tek što se gospodin de Rênaludaljio,objesugaprijateljice,podizgovoromdasuumorne,primilepodruku.Julienova ponosna bljedoća i njegov sumoran i odlučan izraz lica bili su u čudnovatoj opreci s

izgledomdviju žena izmeđukojih jekoračaoakojima jekrajnjauzbuđenostprekrila lice rumenilom izabunom.Preziraojeteženeisvenježneosjećaje.»Štonemambarempet stotina franaka renteda završimškolovanje.Ah,kakobihga tadaposlaodo

vraga!«govoriojesebi.Kako je bio zaokupljen tim ozbiljnimmislima, nijemu se svidjelo onomalo ljubaznih riječi dviju

prijateljicakojeseudostojiočuti,jersumusečinilebesmislene,glupe,slabe,ženske.Govorećitektolikodaneštokažeinastojećidarazgovoruzdržinaživotu,gospođadeRênalrečedaje

njezin muž došao iz Verrièresa jer je od nekog svog zakupnika kupio kukuruzovine. (U tom se krajuslamnjačepunekukuruzovinom.)-Mojmužnećedoćizanama -dodagospođadeRênal -onće sa sobarom ivrtlaromobnoviti sve

slamnjačeukući.Jutrosjenapuniokukuruzovinomsvekrevetenaprvomkatu,asadajenadrugom.Boja se Julienova licapromijeni; onnekakočudnopogledagospođudeRênal i odmah jepovedeu

stranuubrzavšikorak.GospođaDervilleihpustidaseudalje.-Spasitemiživot - rečeJuliengospođideRênal -samovi tomožete!Viznatedamesobarsmrtno

mrzi. Treba da vam priznam, gospođo, da posjedujem jednu sliku; sakrio sam je u slamnjaču svogakreveta.NateriječigospođadeRênalproblijedi.

-Jedinovi,gospođo,možeteuovomčasuućiumojusobu;prekopajteneprimjetnoslamnjačuuonomuglukojijenajbližiprozoru,inaćićetemalukutijuodcrnaglatkakartona.-Aunjojjeslika?-upitagospođadeRênaldržećisejedvananogama.Julienopazinjezinumalodušnost,tejeodmahiskoristi.-Molimvaszajošjednumilost,gospođo:preklinjemvasdanepogledatetusliku,tojemojatajna!-Tojetajna!-ponovigospođadeRênaliznemoglimglasom.Ali,premdajebilaodgojenameđuljudimaponosnimnasvojebogatstvoiosjetljivimajedinoupitanju

novca,ljubavjevećbilaunijelaplemenitostunjezinudušu.Iakodubokopozlijeđena,gospođadeRênalsizrazom najjednostavnije požrtvovnosti postavi Julienu potrebna pitanja kako bi mogla dobro izvršitinjegovnalog.-Dakle-rečemuonaudaljujućise-malaokruglakutijaodcrnogglatkogkartona.-Da,gospođo-odgovoriJulienonimtvrdimglasomštogaopasnostdajemuškarcima.Popelasenadrugikatdvorca,blijedakaodaideusmrt.Dabinevoljabila jošveća,osjetikakoje

hvatanesvjestica;alipotrebadaJulienuučiniusluguvratijojsnagu.»Trebadasedomognemtekutije«,mislilajeubrzavajućikorak.ČulajekakonjezinmužgovorisasobarombašuJulienovojsobi.Srećom,oniprijeđošeudječjusobu.

Onapridignestrunjačuiturirukuuslamnjačutolikomsnagomdajeoderalakožunaprstima.Ali,premdajeinačebilavrloosjetljivanamalebolitevrste,oveuopćenijebilasvjesnajerjegotovouistovrijemeosjetilaglatkoćukartonskekutije.Onajezgrabiinestade.Tek što seoslobodila strahada jemužne iznenadi, gotovo sedoistaonesvijesti odužasakoji je ta

kutijaizazivalaunjoj.»Julienje,dakle,zaljubljen,iovdjejeslikaženekojuonvoli.«Sjedeći na stolici u predsoblju tih odaja, gospođa de Rênal bila je izvrgnuta svim strahotama

ljubomore.Njezinokrajnjeneiskustvobilojojjeutomčasuodkoristi;čuđenjejeublaživalobol.Juliensepojavi,zgrabikutijuinezahvalivšise,bezijedneriječi,otrčausvojusobu,pripalitamovatruiodmahspali kutiju. Bio je blijed, iznemogao; sam je pred sobom pretjerivao veličinu opasnosti kojoj jeizbjegao.»Napoleonovu sliku«, reče sebimašućiglavom,»dapronađu sakrivenukodčovjekakoji ispovijeda

tolikumržnjupremauzurpatoru!NaopakodajujepronašaogospodindeRênal,kojijetakorojalističkinastrojenitakorazjaren!Akaovrhunacneopreznosti,nabijelojpoleđinislikebilisureciispisanimojomrukom,kojinedopuštajunikakvesumnjeomomprevelikomdivljenju!Isvakiodtihmojihzanosaljubavidatiranje.Imaihiodprekjučer!«»Savbimojugledbiooboreniuništenujednomčasu!«misliojeJuliengledajućikakokutijagori.»A

mojugledjesvemojeimanje,jasamoodnjegaživim...ijoškakvimživotom,božemoj!«Sat poslije raznježio ga umor i samilost prema samome sebi. Susrevši gospođu de Rênal, dohvati

njezinu ruku i poljubi je s više iskrenosti nego ikada.Ona pocrvenje od sreće i gotovo u istom časuodgurnuJulienauljubomornojsrdžbi.Julienovponos,koji je tekmaloprijebiopovrijeđen,učinigautom trenutku budalom.Vidio je u gospođi deRênal samobogatu ženu; s prezirom ispusti njezinu rukuiudaljise.Zamišljenodeuvrtdašeće;uskorosenanjegovimusnamapojavigoraksmiješak.»Jaovdjemirnošećemkaočovjekkojijegospodarsvogavremena!Nebavimsedjecom,izlažemse

uvredljivimriječimagospodinadeRênala,ionćebitiupravu«.Onotrčaudječjusobu.Milovanjenajmlađegdječaka,kojegajevrlovolio,malojeumirilonjegovujetkubol.»Ovomedijetejošneprezire«,pomisliJulien.Aliodmahprekorisamsebeštotakoumanjujesvoju

bol, kao da je i to slabost. »Ova me djeca miluju kao što bi milovala lovačko pseto koje je jučerkupljeno.«

X.

VELIKOSRCEIMALOBOGATSTVO

Butpassionmostdissembles,yetbetravs,Evenbyitsdarkness;astheblackestsky

Foretellstheheaviesttempest.9

DONJUAN,c.I,st.75GospodindeRênal,kojijeobilaziosvesobedvorca,svratiiudječjusobuzajednosaslugamakojisu

unosilislamnjače.IznenadniulazaktogačovjekabiojeJulienuonakapvodezbogkojesečašaprelije.Bljeđiimračnijinegoobično,onpoletipremanjemu.GospodindeRênalsezaustaviipogledasvoje

sluge.-Gospodine - rečemu Julien -mislite li vi da bi djeca bilo s kojimučiteljemnapredovala kao sa

mnom?Akosmatratedanebi-nastaviJulienneostavljajućigospodinudeRênaluvremenadagovori-kakomiseondausuđujeteprigovaratidaihzapuštam?Jedvaseoporavivšiodstraha,gospodindeRênalzaključiponeobičnomponašanjutogamalogseljaka

daovajimaudžepunekupovoljnuponuduidaćeganapustiti.Julienovjebijesrastaodokjegovorio.-Moguživjetiibezvas,gospodine-dodaon.-Zaistamiježaoštovasvidimtakouzbuđena-odvratigospodindeRênalmalomucajući.Slugesubilinadesetkorakaodnjihinamještalikrevete.-Nijemenidovašegžaljenja,gospodine-prihvatiJulienizvansebe;-pomislitenauvredljiveriječi

kojestemiizgovorili,itojošpredženama!GospodindeRênaljeodvišedobrorazumioštoJulientražiimučnamujeborbarazdiraladušu.Julien,

potpunoludodsrdžbe,slučajnovikne:-Znamkamoćuotići,gospodine,kadodemodvas.NatejeriječigospodindeRênalvećvidioJulienaukućigospodinaValenoda.-Dobro,gospodine-rečeonnapokonsuzdahomiizrazomlicaskojimbipozvaokirurgadaizvede

najbolnijuoperaciju-pristajemnavašumolbu.Odpreksutra,atojeupravoprviumjesecu,dajemvampedesetfranakanamjesec.Juliensehtjedenasmijatiiostadepreneražen:savgajegnjevnapustio.»Nisam tu životinju dovoljno prezirao«, pomisli. »To je bez sumnje najveća zadovoljština koju je

kadradatitakoniskaduša.«Djeca,kojasuotvorenihustagledalatajprizor,otrčašeuvrtdakažumajcikakojegospodinJulienbio

vrloljut,alićeodsadadobivatipedesetfranakanamjesec.JulieniznavikepođezanjimainepogledavšigospodinadeRênala,kojijebiovrlorazdražen.»Eto, tajmeValenodstojistošezdeset iosamfranaka«,pomislinačelnik.»Svakako,morammureći

nekolikoodlučnihriječionjegovimnabavkamazanahodište.«ČasposlijeJulienseopetnađelicemulicesgospodinomdeRênalom.-TrebadaojednompitanjusavjestigovorimsvelečasnimChélanom;častmijeobavijestitivasdaću

bitiodsutannekolikosati.-Ah,dragimojJuliene- rečegospodindeRênalsmijućisesnajneiskrenijimizrazomlica-možete

izbivati iciodan,paiciosutrašnjidanakoželite,dragiprijatelju!UzmitevrtlarovakonjaiodjašiteuVerrières!»Eto«,pomisligospodindeRênal,»idedaodgovoriValenodu;nijeminištaobećao,alitrebapustitida

seglavatogamladićarashladi.«Julienbrzoode ipopeseuvelikešumekojimase izVergyjamože ićiuVerrières.Nijehtioodviše

brzostićikvelečasnomChélanu.Neželećiseizložitinovomlicemjerstvu,osjećaojepotrebudajasnozagledausvojudušuidaispitamnoštvoosjećajakojijeuzbuđuju.»Dobio sam jednu bitku«, reče sebi čim se našao u šumi, daleko od ljudskih pogleda, »dobio sam,

dakle,bitku!«Tesumuriječiprikazalenjegovpoložajulijepimbojamaivratiledoneklemirnjegovojduši.»Eto,imampedesetfranakamjesečneplaće;moradasegospodindeRênalnečegajakouplašio.Samo,

čega?«Razmišljanjeotomeštojemoglozadatistrahtomsretnomimoćnomčovjekuprotivkojegajejošprije

jedansatkipioodsrdžbedokrajajerazvedriloJulienovudušu.Načasjegotovoosjetioičarobnuljepotušumeposredkojejeprolazio.Golemesusegromadegologstijenjaodronileodnekudasplanineipaleusredšume.Velikesebukvedizahugotovoistotakovisokokaoistijene,kojesusvojomsjenomstvaraledivanhladnatrikorakaodonihmjestanakojimabizbogžarasunčanihzrakabilonemogućezadržavatise.Juliennačaspredahneu sjeni tihvelikih stijena, a zatimsenastavipenjati.Penjući seuskom, jedva

označenomstazomkojomseslužesamokozari,uskorostiženagolemustijenu,gdjejebioposvesiguranda jedalekoodsvih ljudi.Osmjehnuse tomsvomfizičkompoložaju, jermu jeonpredočivaopoložajkojiježarkoželiopostićiumoralnompogledu.Čistizraktihvisokihplaninaulijevaojevedrine,pačakiradostiunjegovudušu.Verrierskijenačelnikunjegovimočimainadaljebiopredstavniksvihbogatašaisvihdrznikaovoga svijeta, ali Julien jeosjećaodaumržnji,kojaga je jošmalopodjarivala,usprkosžestininemaništaosobno.KadbiprestaoviđatigospodinadeRênala,zaosamdanabizaboravioinjegainjegovdvorac,injegovepse,injegovudjecu,icijelunjegovuobitelj.»Jasamga,nisamneznamkako,prisilio na najveću žrtvu.Što, više odpedeset škudagodišnje!A tek čas prije toga izvukao sam se iznajvećeopasnosti.Eto,dvijepobjedeujedandan;drugajebezmojezasluge;trebalobiotkritikakosetozbilo.Aliostavimotateškaistraživanjazasutra!«Julien je stajao na svojoj velikoj stijeni i gledao nebo u žaru ljetnog sunca. U polju ispod stijene

cvrčalisucvrčci;kadbizamukli,svudanaokolozavladalabitišina.Podsobomjevidiokrajnadaljinuod dvadeset milja. Od vremena do vremena opazio bi kopca koji je poletio s visokih stijena iznadnjegove glave kako u tišini opisuje goleme krugove. Julienov je pogled nesvjesno pratio tu pticugrabilicu.Njezinemirneisnažnekretnjeučinišenanjegajakdojam;zavidiojetojsnazi,zavidiojetojsamoći.TojebilaNapoleonovasudbina;hoćelijednogadanabitiinjegova?

XI.

JEDNAVEČER

YetJulia’sverycoldnessstillwaskind,AndtremulouslygentlehersmallhandWilhdrewilselffromhis,butleflbehindAlittlepressur,thrilling,andsobland

Andslight,soveryslightthat,tothemind,

T’wasbutadoubt10

DONJUAN,c.I.st.71TrebalojeipakdasepojaviuVerrièresu.SretanjeslučajhtiodajeJuliennaizlaskuizžupnogdvora

sreogospodinaValenoda,kojemubrzoispričapovišenjesvojeplaće.Vrativši seuVergy, Julien je sišaouvrt tekkad jevećbilamrklanoć.Dušamu jebilaumornaod

mnogobrojnih snažnih uzbuđenja koja su ga toga dana potresala. »Što da im kažem?« upita se onuznemireno,mislećinagospođe.Nijevidiodajenjegovadušaupravonaonojrazinisitnihdogađajakojiobičnoispunjavajucijelozanimanježena.ČestojeJulienbionerazumljivgospođiDerville,painjezinojprijateljici,aonjeopetsamonapolashvaćaoonoštosumuonegovorile.Takvojebilodjelovanjesnagei,akosmijemreći,veličinestrastvenihporivakojisuispunjavalitogaslavoljubivogmladića.Utomječudnovatombićugotovosvakidanbjesnjelaoluja.Došavši te večeri u vrt, Julien je bio raspoložen da se bavimislima lijepih rođakinja.One su ga s

nestrpljenjemočekivale.Zauzeo je svoje uobičajenomjesto pokraj gospođedeRênal.Uskoro je tamapostala duboka. Htio je uhvatiti bijelu ruku koju je već dugo vidio pokraj sebe ispruženu na naslonustolice.Ona jemalo kolebala, ali je konačnopovukla ruku na način koji je odavao ljutnju. Julienu seupravosvidjelodatouzmenaznanjeidaveselonastavirazgovor,kadlizačugospodinadeRênalakojisepribližavao.Julienu su još i sada brujale u ušima njegove jutrošnje grube riječi. »Ne bi li to bio«, pomisli on,

»načindasenarugamtomčovjekukojijetolikoobasutsvimprednostimabogatstva,kadbihrukunjegoveženeuhvatiobašunjegovojnazočnosti?Toćuučiniti,ja,premakomejepokazaotolikoprezira!«Od tog je časamir, koji je bio tako tuđ Julienovojnaravi, brzonestao; nesposobandamisli na išta

drugo,želioje,savpunstrepnje,dagospođadeRênalpristanedaostavisvojurukuunjegovoj.Gospodin de Rênal je ljutito govorio o politici: dva-tri tvorničara u Verrièresu postali su zaista

bogatijiodnjegatesumusehtjelioprijetinaizborima.GospođaDervillegajeslušala.Julien,razdražentimizlaganjem,približisvojustolicugospođideRênal.Tamajesakrivalasvekretnje.Usudiosepoložitisvojurukuposveblizulijepegolemiškekojajevirilaizhaljine.Biojesmeten,nijeviševladaosvojimmislima:približiobraztojlijepojruciidrznesedananjupritisnesvojeusne.GospođadeRênalzadrhta.Njezinjemužsjedionačetirikorakaodnje;onabrzopružiJulienurukui

istodobnogamaloodgurne.Dok jegospodindeRênalnastavljaogrditinikogoviće i jakobincekoji seobogaćuju,Julienjerukukojamujebilaprepuštenaobasuostrastvenimpoljupcima,ilisebaremgospođideRênalčinilodasutakvi.Aipakjetajadnaženatogistogkobnogdanaimaladokazdamuškarackogaonaobožava,premdatosamasebinećedaprizna,ljubinekudrugu!ZacijelovrijemeJulienovaizbivanjastrašnojujemučilanekaprevelikanesreća,kojajujepotaklanarazmišljanje.

»Zar ja ljubim?«mislila je ona. »Zar sam se zaljubila? Ja, udana žena, pa da sam zaljubljena?AlinikadanisamzasvogamužaosjećalatonerazumljivoludilozbogkojeganemoguodvratitisvojemisliodJuliena.On jezapravosamodijetepunopoštovanjapremameni!Taće ludostbitikratkotrajna.Što semogamužatičuosjećajikojegajimzatogmladića?GospodinudeRênalubilisudosadnirazgovorikojesaJulienomvodimostvarimamašte.Onmislisamonasvojeposlove.JanjemuništaneoduzimamdabihtodalaJulienu.«Čistoćutenaivnedušezavedenestrašćukojujošnikadanijeosjetilanijekvarilonikakvolicemjerstvo.

Bila jeprevarenabez svogaznanja, pa ipak seunjojuznemirionekinagonzavrlinom.Takve subileborbekojesujepotresalekadjeJuliendošaouvrt.Čulagajekakogovori;gotovouistomčasuvidjelajekakosjedapokrajnje.Njezinajedušabilakaozanesenaonomčarobnomsrećomkojajujevećdvatjednavišeiznenađivalanoštojujezavodila.Svejezanjubiloneočekivano.Nekolikotrenutakazatimpomisli:»Julienovajenazočnost,dakle,dovoljnadaizbrišesvenjegovekrivice?«Onaseprestrašiiutommučasuistrgneruku.Poljupcipunistrasti,kakvejošnikadanijebilaprimila,učinilisutejezaboraviladaonmoždavoli

nekudruguženu.Uskoroonunjezinimočimanijevišebiokriv.Prestanakljutebolikoja jeposljedicasumnjeisrećaokojojnikadaniječaknisanjalapobudišeunjojzanoseljubaviiluderadosti.Tajevečerbilakrasnazasveosimzaverrierskognačelnika,kojinijemogaozaboravitioneobogaćenetvorničare.Julienvišenijemislionasvojesumornoslavoljubljeninaplanovekojisetakoteškoostvaruju.Prvigajeputuživotuzanijelamoć ljepote.Predavšisenekomneodređenomiblagomsanjarenju, tolikostranomnjegovukarakteru,stišćućilaganoturukukojamusesviđalajerjebilasavršenolijepa,napolajeslušaošuštanjelipovališćakojejenjihaolakinoćnivjetrićipseumlinunaDoubsu,kojisulajaliudaljini.Notajjeosjećajbiozadovoljstvo,aneljubav.Vrativšiseusvojusobu,misliojesamonajednusreću,

naimenatodaseopetprihvatisvojeomiljeleknjige.Udobioddvadesetgodinapomisaonasvijetinauspjehekojisemoguunjemupostićiprevladavasve.Ipak,uskoroostaviknjigu.RazmišljajućioNapoleonovimpobjedama,opaziojeneštonovousvojoj

pobjedi. »Da, dobio sam bitku«, pomisli, »ali treba i iskoristiti tu pobjedu, treba slomiti ponos togaohologplemićadokseonjošpovlači.TakobiučinioNapoleon.TrebadazatražimdopustodtridanadabihposjetiosvogprijateljaFouquéa.Akomitoodbije,možemoseirazići.Alionćepopustiti.«Gospođa de Rênal nije mogla usnuti. Činilo joj se da do tog časa uopće nije živjela. Nije mogla

odagnatimisaoosrećikojujeosjetilakadjojjeJulienobasuorukuvatrenimpoljupcima.Najednom se pojavi strašna riječ preljub. Njezinoj se mašti ukaže sve ono odvratno što najružniji

razvratmožepodatipojmučulneljubavi.TemislikaodasuhtjeleokaljatinježnuibožanskupredodžbuštojujeimalaoJulienuiosrećidagavoli.Budućnostjojseprikazivalaunajcrnjimbojama.Vidjelajesebekaopropaluženu.Tajječasbiostrašan;njezinajedušadospjelaunekinepoznatisvijet.Sinoćjeosjetilasrećukakvujoš

nikadnijebilaiskusila,asadasenajednomnašlausredgroznenesreće.Nijenislutiladapostojetakvepatnje;onejojpomutišerazum.NačaspomislidapovjerimužukakosebojidajezaljubljenauJuliena.Barembimoglaonjemugovoriti.Alitadasesrećomsjetisavjetakojijojjenekada,uočivjenčanja,dalanjezina tetka. Ova ju je bila upozorila na opasnost od toga da se povjerava mužu, koji joj je ipakgospodar.Usvojojprevelikojbolikršilajeruke.Protuslovneibolnepredodžbeovladašenjome.Čassebojaladajeonnevoli,časjujeopetmučila

strašnapomisaonazločin,kaodaće sutrabiti izloženana stup sramotena javnom trguuVerrièresu snatpisomkojićesvjetiniobjavitinjezinpreljub.Gospođa de Rênal nije imala nikakva životnog iskustva; čak ni potpuno budna i s punim naponom

svogarazumanebibilavidjelanikakverazlikeizmeđuonogatkojekrivpredbogomionogatkojejavno

obasutznacimaopćegprezira.Kadbijojstrašnapomisaonapreljubinasvusramotukoju,ponjezinumišljenju,tajzločinzasobom

povlači,ostavilačasakodmoraikadjemoglasanjaritioslastidaživisaJulienomnedužnokaoidosada,obuzelabijeužasnamisaodaonljubinekudruguženu.Jošjeisadvidjelakakojeproblijediokadseprepaodaćeizgubitinjezinuslikuilijekompromitiratiakotkovidinjezinportret.Prvijeputtadanatommirnomiplemenitomlicuopazilastrah.Nikadaseonnijetolikouzbudiozbognjeilizbognjezinedjece.To je povećalo njezinu bol, ko ja je dostigla svu snagu nesreće što je ljudska duša može podnijeti.GospođadeRênaljenesvjesnokriknulaiprobudilatimesvojusobaricu.NajednomopazipokrajsvogakrevetasvjetlostsvijećeiprepoznaBlizu.-Ljubilionvas?-povičeonausvomludilu.Sobarica, iznenađena strašnim bunilom u kojem je zatekla svoju gospodaricu, srećom nije tim

čudnovatim riječima obratila nikakvu pozornost.Gospođa deRênal shvati svoju nesmotrenost: »Imamgroznicu«, reče,»imislimdamalobuncam;ostaniteuzmene.«Kako ju jenuždadasesvladapotpunorazbudila,bilajemanjenesretna;razumjeponovnopreuzeovlastkojumujepolusanbiooteo.Dabiseoslobodilaodupornapogledasobarice,naredijojdačitanovine,iuzjednoličanglastedjevojke,kojajojječitalanekidugičlanakiz»Quotidienna«,gospođadeRênaldonesekreposnuodlukudaćesepremaJulienu,kadgaopetugleda,držatipotpunohladno.

XII.

PUTOVANJE

UParizućetenaćielegantnogsvijeta,auprovincijimožetenaići

naljudeodkaraktera.SIEYES

Sutradan, većupet sati, prije nego segospođadeRênal pokazala, Julien je odnjezinamužadobio

dopustodtridana.Isamtimeiznenađen,zaželidajevidi,mislećinanjezinutakolijepuruku.Siđeuvrt;dugoječekaogospođudeRênal.Ali,dajujeljubio,opaziobiizanapolazatvorenihkapakanaprvomkatučeloprislonjenonaprozor.Onagajegledala.Napokon,usprkossvojimodlukama,nakanisićiuvrt.Njezina je obična bljedoća ustuknula pred najživljim bojama. Ta toliko naivna žena bila je očitouzbuđena; neki osjećaj usiljenosti, pa čak i srdžbe, kvario je onaj izražaj savršenevedrine i kaonekeuzvišenostinadsvimniskiminteresimaživota,kojijeinačedavaotolikodražestitombožanskomlicu.Julienjojsebrzopribliži;diviosenjezinimkrasnimrukama,kojesusevidjelepodšalomprebačenim

nabrzinu.Svježinajutarnjegzrakakaodajepovećavalasjajputi,kojujenoćašnjeuzbuđenječinilojošosjetljivijomza svedojmove.Ta skromna i dirljiva, a ipakmisaona ljepota, kakva senemoženaći unižim slojevima,kaoda je Julienuotkrivala jedno svojstvonjegovedušekojenikadanijebioosjetio.Posve se predavši udivljenju za te draži koje je njegov požudan pogled upijao, nije ni mislio naprijateljskidočekkojijeočekivao.Biojetovišeiznenađenledenomhladnoćomkojumujeonanastojalapokazati,aukojojjeončaknaziraonamjerudagapozovenared.Snjegovihusananestadezadovoljnogsmiješka;sjetiosepoložajaštogazauzimaudruštvu,osobitou

očima jedne plemkinje i bogate baštinice. Začas je njegovo lice odavalo još samo ponos i srdžbu nasamoga sebe. Osjeti žestok jad što je za više od jedan sat odgodio odlazak da bi dočekao takoponižavajućiprijem.»Samoseglupanljutinadruge«,pomisli.»Kamenpadajerjetežak.Zarćuuvijekbitidijete?Kadaću

konačnostećidobrunavikuda timljudimadajemodsvojeduše točnoonolikokolikomiplaćaju?Akoželimdamecijeneidasamsebecijenim,moramimpokazatidasamomojesiromaštvodolaziudodirsnjihovimbogatstvom,alidajemojesrceudaljenotisućemiljaodnjihovenadutostiidaonoživiujednojsferikojunemogudosegnutineznatniznacinjihovaprezirailinaklonosti.«Dok su se ti osjećaji gomilali u duši mladog učitelja, njegovo je lice poprimilo izraz povrijeđena

ponosa i okrutnosti. To je potpuno smelo gospođu de Rênal. Kreposnu hladnoću kojom ga je kaniladočekati zamijenio je izraz zanimanja, i to zanimanja koje je bilo potaknuto živim iznenađenjem zbogpromjene koju je opazila. Prazne riječi o zdravlju i o lijepom vremenu, koje ljudi ujutro običavajuizmjenjivati, presahle su ujedanput i kod nje i kod njega. Julienovo rasuđivanje nije bilo pomućenonikakvomstrašću,tejeonvrlobrzopronašaonačindagospođideRênalpokažekakoonnesmatradajesnjomuprijateljskimodnosima;ništajojnerečeokratkomputovanjunakojepolazi,pozdravijeiode.Dok jegledalazanjim,shrvanamrkomohološćunjegovapogleda,koji je sinoćbio toliko ljubazan,

njezinnajstarijisindotrčiizvrtatejoj,poljubivšije,reče:-Nemamoobuke,gospodinJulienodlazinaput.NateriječigospođudeRênalobuzesmrtnahladnoća;bilajenesretnazbogsvojekrepostiajošviše

zbogsvojeslabosti.Taj je novi događaj zaokupio svu njezinumaštu; bila je sada daleko odmudrih odluka stvorenih u

strašnoprovedenojnoći.Pitanjevišenijebiloutomedaseodupretomtolikoljubljenomčovjeku,negoutomedabigamoglazauvijekizgubiti.Trebalojedaodenadoručak.Dabinjezinabolbilajošveća,gospodindeRênaligospođaDerville

razgovarali su samoo Julienovuodlasku.Verrierski jenačelnikbioopazionešto čudnovatou čvrstomglasukojimjeJulienzatražiodopust.-Tajmaliseljaksvakakoimaudžepunečijuponudu.Alitajnetko,pabiotoigospodinValenod,malo

jeustuknuopred svotomod600 franaka,kolikobiga to sada stajalonagodinu. Jučer suuVerrièresutražili trodnevni rok za razmišljanje, a jutros, dami ne bimorao odgovoriti,mladi gospodin odlazi uplanine.Prisiljenismoračunatis jednimkukavnimradnikomkoji jedrzakpremanama.Eto,doklesmodospjeli!»Kadmojmuž,kojineznakakojedubokouvrijedioJuliena,držidaćenasonnapustiti,štodaondaja

mislim?«upitasegospođadeRênal.»Ah,svejevećodlučeno!«DabimoglabaremslobodnoplakatiidanemoraodgovaratinapitanjagospođeDerville,rečedaje

strahovitoboliglavailegneupostelju.-Evo,kakvesužene-ponavljaojegospodindeRênal-uvijekjeneštopokvarenonatimzamršenim

strojevima.-Ionodesmješkajućisepodrugljivo.DoksugospođudeRênalrazdiralemukestrašnestrastiukojujujeslučajgurnuo,Julienjeveseloišao

svojim putem posred najljepših vidika na koje čovjek u planinama nailazi. Morao je prijeći velikiplaninskilanacsjevernoodVergyja.Stazakojomjeišao,penjućiselaganoizmeđuvelikihbukava,vijugase u beskonačnim zavojima na padini visoke planine što sa sjevera omeđuje dolinu Doubsa. Uskorosupoglediputnika,klizećiprekonižihbrežuljakakojisjugaobrubljujutokDoubsa,sezalisvedoplodnihravnicaBourgogneiBeaujolaisa.Kolikojegoddušatogaslavoljubivogmladićabilaneosjetljivazatuvrstuljepote,ipaksemoraoodvremenadovremenazaustavitidapogledatakosilanilakodivanprizor.Napokonstižedovrhaplanine,pokrajkojegajemoraoproćidabipoprečnimputemdošaouosamljenu

dolinugdjejestanovaonjegovprijateljFouqué,mladitrgovacdrvom.Julienseniježuriodagavidi,ninjega ni bilo koje drugo ljudsko biće. Skriven kao ptica grabilica usred golih stijena što krune velikuplaninu,mogaojeizdalekaopazitisvakogčovjekakojibimusepribližio.Otkriojemaluspiljuugotovookomitojstranijednestijene.Pođetamoismjestiseutomskloništu.»Ovdjemi«,rečeon,aočimusesjajile od radosti, »ljudi nemogu nanijeti nikakvo zlo.«Dođemu na umda se preda zadovoljstvu dazabilježi svoje misli, što je svagdje drugdje bilo za njega tako opasno. Jedan mu četvrtasti kamenposlužio kao stol. Njegovo je pero letjelo, nije vidio ništa od onoga što ga je okruživalo. NapokonprimijetidasuncezalazizadalekabrdaBeaujolaisa.»Zaštonebihovdjeproveonoć?«pomislion.»Imamkruhaislobodansam!«Nazvuktevelikeriječi

njegovasedušazanese.ZbogsvoglicemjerstvačaknikodFouquéanebibioslobodan.Podbočivšiglavurukama,Julienjeutojspiljibiosretnijinegoikadauživotutesepredaosanjarenjuiblaženstvuslobode.Vidio je kako se u sumraku gasi jedna sunčana zraka za drugom, ali on nije o tomemislio. Usred tebeskrajnetamenjegovasedušagubilaupredodžbamaoonomeštoćejednogdananaćiuParizu.Toće,ponajprije,bitižena,mnogoljepšaimnogouzvišenijegaduhaodsvihkojejeikadavidiouprovinciji.Onćejestrastvenoljubitiibitćeljubljen.Akosezakojičasodnjeodijeli,bitćetosamozatodabistekaoslavuizaslužiodabudejošvišeljubljen.Mladićaodraslausredžalosnestvarnostipariškogdruštva,svekadbiiposjedovaoJulienovumaštu,

naovombimjestunjegovaromanarazbudilahladnaironija;velikabidjelanestalazajednosnadomdaihpostigne,dabidalamjestotolikopoznatojkrilatici:»Akoostavišsvojuljubavnicu,izlažešse,nažalost,

opasnostidabudešdva-triputanadanprevaren.«Tajmladiseljaknijeizmeđusebeinajherojskijihdjelavidioništaosimnedostatakaprilike.Nomrklajenoćzamijeniladan,aonjemoraoprevalitijošdvijemiljedabisespustiouzaselak,gdje

je stanovaoFouqué.Prijenegoćenapustitimalu spilju, Julienzapali vatru i brižljivo spali sve što jenapisao.Njegovseprijateljzačudiokadjeonujedansatposlijeponoćipokucaonanjegovavrata.Našaoje

Fouquéagdjesređuje račune.Bio je tovisok,mladčovjek,prilično ružnograđen,velikih i tvrdihcrtalica,vrloduganosa,nopodtomodbojnomvanjštinombilojeskrivenomnogodobroćudnosti.-JesiliseposvadiosasvojimgospodinomdeRênalom,damidolazištakoiznenada?Julienmuispričadogađajejučerašnjegdana,ahonakokakosenjemusvidjelo.-Ostani samnom - rečemuFouqué. -Vidimda poznaš gospodina deRênala, gospodinaValenoda,

potprefektaMaugirona,župnikaChélana;shvatiosisvelukavstvotihljudi,pabimogaoićinadražbe.Tiznašboljeodmeneračunati,voditćešmiknjige;jamnogozarađujemuovojtrgovini.Nemogućnostdasvesamučinimistrahdaučovjekukogabihuzeozaortakanenaiđemnalopovasprečavamesvakogdanadapoduzmemizvrsneposlove.NematomenimjesecdanaštosamMichauduizSaint-Amanda,koganisamvidiovećšestgodinaikogasamslučajnosreonasječišumeuPontarlieru,omogućiodazaradišesttisućafranaka.Zaštotinebizaradiotihšesttisuća,ihbaremtritisućefranaka?Jer,dasitogadanabiosamnom,biobihučiniovećuponuduzatodrvoisvibimigabrzoprepustih.Budimojortak!TaponudaozlovoljiJuliena;onajesmetalanjegovuludomzanosu.Zavrijemevečere,kojusutadva

prijatelja,kaoHomerovijunaci,samipripremili,jerjeFouquéživiosam,onjepokazivaoJulienuračunei dokazivaomukoliko njegova trgovina drvetomdonosi dobitka. Fouqué je imao najboljemišljenje oJulienovimsposobnostimaikarakteru.Kad je Julien napokon ostao sam umaloj sobici od jelovih greda, razmišljao je ovako: »Istina je,

mogao bih ovdje zaraditi koju tisuću franaka, a zatim se ponovno prihvatiti vojničkog ih svećeničkogzvanja,većpremamodikojaćetadavladatiuFrancuskoj.Malaušteđevinakojubihskupiooslobodilabime od svih sitnih teškoća. Živeći osamljen u brdima, smanjio bih malo svoje strašno neznanje umnogimstvarimakojezaokupljajusvetesalonskeljude.AliFouquénećedaseženi,aponavljamidagasamoćačininesretnim.Očitoje,akouzimaortakakojinemagotovinedajeuložiuposao,ondatočiniunadidaćetimestećidrugakojiganikadnećenapustiti.«»Zardaprevarimprijatelja?«povičeJulienljutito.Tobićekojemujelicemjerstvoiodsutnostsvake

sućutibiloobičnosredstvoborbezasrećunijeovajputmoglopodnijetipomisaonanajmanjuneobzirnostpremačovjekukojigajevolio.AlinajednomseJulienrazvedri;našaojerazlogdaodbijeponudu.»Što,izgubitikukavičkisedamili

osamgodina! Imaobih tada dvadeset i osamgodina.Ta u tim je godinamaBonaparte već bio izvršiosvojenajvećepothvate!Kadbih takoposvenepoznat i zaradioneštonovacaobilazeći te sječe šuma istekaonaklonostnekolicinepodčinjenihlopova,tkomikažedabihnakontogajošposjedovaoonajsvetiplamenkojimčovjekstvarasebiime?«Sutradan ujutro Julien posve hladnokrvno odgovori dobrom Fouquéu, koji je njihovo udruživanje

smatraovećgotovomstvari,damunjegovpozivzasvetomslužbompredoltaromnedopuštadaprihvatiponudu.Fouquéjeostaozapanjen.-Alijesilirazmislio-ponavljaomujeon-datejauzimamzaortaka,ili,akotijemilije,datidajem

četiritisućefranakagodišnje?AtihoćešdasevratišsvomgospodinudeRênalu,kojiteprezirekaoblatona svojim cipelama! Kad budeš posjedovao dvije stotine zlatnika, što će te spriječiti da uđeš ubogosloviju?Rećićutiiviše.Obvezujemsedatipribaviminajboljužupuuzemlji.Jer-dodaFouquétišim glasom - ja pribavljam gorivo drvo gospodinu ... gospodinu ... i gospodinu ... Ja im dobavljam

prvorazrednohrastovodrvo,kojemioniplaćajukaomekodrvo,alijetoipakvrlodobrouložennovac.NištanijemoglosvladatiJulienovusklonostzasvećeničkozvanje.Fouquéjekonačnostekaouvjerenje

dajeonmalolud.TrećegdanauranuzoruJuliennapustisvogaprijateljadabiproveodanusredstijenauplanini.Našaojesvojumaluspilju,alinijevišeimaoduševnogmira;oduzelesumugaponudenjegovaprijatelja. Kao Herkul, našao se i on, ne između poroka i vrline, nego između osrednjosti koju pratiosigurano blagostanje i svih herojskih snova svoga djetinjstva. »Ja, dakle, ne posjedujem pravečvrstine«,rečesamsebiitagajesumnjanajvišezaboljela.»Nisamodonematerijeodkojesusazdanivelikiljudi,kadsebojimdamiosamgodina,štobihihproveozarađujućikruh,neoduzmeonuuzvišenuenergijukojomsestvarajuizvanrednadjela.«

XIII.

PROZIRNEČARAPE

Roman,tojeogledalokojepisacpronosidužjednogputa.

SAINT-REALKadjeJulienspazioslikoviterazvalinestarecrkveuVergyju,sjetisedaodprekjučernijedanjedini

putnijepomislionagospođudeRênal.»Nekidan,kadsamodlazio,tameženapodsjetilananeizmjernuudaljenostkojanasrazdvaja:postupalajesamnomkaosradničkimsinom.Bezsumnjemijehtjelajasnopokazatisvoježaljenjezbogtogaštomijevečerprijetogaprepustilasvojuruku...Ipak,kakojelijepataruka!Kojelidražesti!Kojeliplemenitostiupogledimatežene!«MogućnostdasFouquéomstekneimetakdalajestanovitulakoćuJulienovurazmišljanju;višeganije

takočestokvarilarazdraženostisnažanosjećajnjegovasiromaštvauočimasvijeta.Kaodastojinanekojuzvisini,mogaojerasuđivatiiuzdignutise,takoreći,iznadkrajnjegsiromaštvaiblagostanja,kojejejošuvijek nazivao bogatstvom. Bio je daleko od toga da svoj položaj filozofski prosuđuje, ali jebiodovoljnopronicavdaosjetikakosenakontogamalogputovanjauplaninupromijenio.Udarilo mu je u oči živo uzbuđenje s kojim je gospođa de Rênal saslušala kratak opis njegova

putovanjazakojigajezamolila.Fouquémujebiopričaodasekanioženiti,alijedoživiorazočaranje.Razgovoridvojiceprijateljabili

suispunjenidugimpovjeravanjimaotompredmetu.Nakonštojeodvišebrzobiouslišen,Fouquéjebiospoznaodanjegovaodabranicaneljubisamonjega.SvetepričeiznenadilesuJuliena;mnogojenovognaučio.Njegov usamljenički život, sav odmašte i nepovjerenja, bio ga je udaljio od svega što bi gamoglopoučiti.Za njegova izbivanja život je za gospođu de Rênal bio samo niz različitih muka, koje su sve bile

nepodnošljive;zaistajeoboljela.-Prijesvega-rečejojgospođaDervillekadjevidjeladajeJulienstigao-tiselošeosjećaš,tenećeš

večerasićiuvrt,jerbivlažanzraksamojošpogoršaotvojestanje.GospođaDervillejesačuđenjemgledalakakonjezinaprijateljica,kojujegospodindeRênaluvijek

prekoravao zbog pretjerane jednostavnosti njezinih haljina, uzima prozirne čarape i dražesne cipelicekoje su stigle izPariza. Jedina zabavagospođedeRênal uposljednja tri danabila je da skroji ljetnuhaljinu od lijepe i vrlomoderne tkanine i da traži odElize da je u velikoj žurbi sašije.Ta je haljinabila dovršena tek nekoliko časaka nakon Julienova dolaska, i gospođa de Rênal ju je odmah obukla.Njezina prijateljica više nije sumnjala. »Ona ljubi, nesretnica!« pomisli gospođa Derville. Sad jerazumjelasvečudnovatepojavenjezinebolesti.Vidjela ju jegdje razgovara sa Julienom.Bljedoća se smjenjivala saživim rumenilom.Njezineoči,

kojenijeodvraćalaodočijumladogučitelja,odavalesustrepnju.GospođadeRênaljesvakogtrenutkaočekivaladaćeseonizjasnitiisaopćitijojdaliodlaziodnjihiliostaje.AliJuliennijenačinjaotutemunitijeuopćemislionanju.Nakonstrašnihborba,gospođadeRênalsekonačnousudikazatimudrhtavimglasomukojemseosjećalasvanjezinastrast:-Hoćetelinapustitisvojeđakeiuzetikakvudruguslužbu?JulienjebiozapanjennesigurnimglasomipogledomgospođedeRênal.»Ovameženaljubi«,pomisli

on; »ali čim prođe taj trenutak slabosti, zbog koje je njezin ponos prekorava, i čim više ne budestrahovaladaćuotići,ponovnoćejeobuzetinjezinagordost.«TaspoznajanjihovauzajamnogpoložajabilajekodJulienabrzakaomunja;onodgovorioklijevajući:-Bilobimivrloteškoostavitidjecutakomiluiiztakodobreobitelji,alimoždaćetobitipotrebno.

Čovjekimadužnostiipremasebi.Dok je izgovarao riječi iz tako dobre obitelji (bila je to jedna od onih otmjenih fraza koje je tek

nedavnonaučio),obuzimaogajesnažanosjećajantipatije.»Uočimaoveženejanisamizdobreobitelji«,mislioje.Slušajućiga,gospođadeRênalsedivilanjegovuduhuinjegovojljepoti,azbogmogućnostidaode,

kojujojjedaonaslutiti,njezinojesrcekrvarilo.SvinjeziniprijateljiizVerrièresakojisuzaJulienovaizbivanja bili na ručku uVergyju kao da su se natjecali da joj čestitaju na sjajnom čovjeku kojega jenjezinmuž imao sreću da pronađe.Nisu joj čestitali zato što bi shvatili koliko su djeca napredovala.Nego,činjenicadanetkoznanapametBibliju,itojošnalatinskom,izazvalajekodstanovnikaVerrièresadivljenjekojećemoždapotrajatiicijelostoljeće.Julien, koji ni s kim nije govorio, nije o tome ništa znao.Da je gospođa deRênal bila i najmanje

hladnokrvna,bilabimučestitalazbogugledakojijestekao;timebiumirilaJulienovponos,ionbipremanjojbiomioiljubazan,tovišeštomusenjezinanovahaljinačiniladražesna.GospođadeRênal,takođerzadovoljna svojom lijepom haljinom i onim što joj je o njoj rekao Julien, htjela se prošetativrtom.Uskoropriznadanijekadrahodati.Uhvatilajeputnikaispodruke,alidodirnjegoverukenesamodajojnijeuvećaosnagu,negojojjeoduzeoionomalosnageštojeimala.Bilajenoć;tekštosusjeli,Julienseposlužisvojomstarompovlasticomiusudiseuhvatitirukusvoje

lijepe susjede i približiti joj svoje usne.Mislio je na smjelost kojom se Fouqué služio prema svojimljubavnicama,anenagospođudeRênal.Riječiizdobreobiteljiležalesumujoškaomoranasrcu.Onamujestiskalaruku,štomuniječinilonikakvozadovoljstvo.DalekoodtogadabudeponosanilibaremzahvalanzaosjećajkojimujegospođadeRênal,vrloočitimznacima,tevečeriiskazivala,biojegotovoneosjetljivzanjezinuljepotu,otmjenostisvježinu.Čistoćadušeiodsutnostsvakogosjećajamržnjebezsumnjeprodužujutrajanjemladosti.Jerkodvećinelijepihženanajprijeostarifizionomija.Julienjecijelevečeribiozlovoljan.Dosadseuvijekljutiosamonaslučajinadruštvo;aliotkakomu

jeFouquéponudionizaknačindadođedoblagostanja,ljutiosenasamogasebe.Iakobigospođamaodvremenadovremenarekaopokojuriječ,biojepotpunoutonuousvojemisli,tejekonačnoispustiorukugospođedeRênaladatonijeniopazio.Tajekretnjapotresladušutejadnežene;onajeunjojvidjelasvojusudbinu.DajebilasigurnauJulienovuljubav,njezinabivrlinamoždapronašlasnagedamuseodupre.Nokako

jestrepiladaganeizgubizauvijek,njezinajujestrasttolikosmutiladajesamauhvatilaJulienovuruku,koju je on u svojoj rastresenosti položio na naslon stolice. Ta njezina kretnja razbudi slavoljubivogmladića;biobivoliodasujojsvjedocisvionioholiplemićikojisuga,dokbisdjecomsjedionadnustola,gledalistakopokroviteljskimsmiješkom.»Tameženavišenemožeprezirati«,pomislion.»Utomslučajutrebadabudemosjetljivpremanjezinojljepoti;dužnostmijepremasamomesebidajojbudemljubavnik.«Prijenaivnihpovjeravanjanjegovaprijateljatakvamumisaonebibilapalanapamet.Nagla odluka koju je upravo stvorio predstavljala je za nj ugodnu razonodu.Govorio je sam sebi:

»Jednaodtihdvijuženatrebabitimoja.«OsjetidabimnogoviševolioudvaratigospođiDerville.Nezbog toga što bi bila ugodnija, nego zato što ga je ona upoznala već kao odgojitelja cijenjena zbogsvojegaznanja,anekaotesarskogradnikaskratkimhaljetkomodprostasuknapodpazuhom,kakosebiopojaviopredgospođomdeRênal.AgospođadeRênalgajenajradijezamišljalabaškaomladaradnikakojijepocrveniodoušijuistoji

predkućnimvratimaneusuđujućisepozvoniti.Razmatrajućidaljesvojpoložaj,JulienuvididanetrebanipomišljatinaosvajanjegospođeDerville,

kojavjerojatnoopažanaklonostgospođedeRênalpremanjemu.Biojestogaprisiljenvratitiseknjoj.»Štoznamokarakterutežene?«upitaseJulien.»Samoovo:prijesvogputovanjaprimiosamjezaruku,aonaju jepovukla;danas japovlačimruku,aona jehvata istišće.Divne liprilikeda jojuzvratimsavprezirkojijepokazalapremameni.Bogznakolikojeimalaljubavnika!Moždaseodlučilazamenesamozatoštosemožemolakosastajati.«Takva je,nažalost,nesrećapretjeranecivilizacije!Dušamladićaoddvadesetgodinakojiposjeduje

nekoobrazovanjeudaljena je tisućumiljaodneusiljenosti iprirodnosti,bezkoje je ljubavčestosamonajdosadnijadužnost.»Tovišedugujemsebidauspijemkod težene,štoćuovako,ako ikadauspijemuživotu,paakomi

netkoprigovorizbogniskogučiteljskogpoložaja,moćiodgovoritidame ljubavnatjeraladauzmem tomjesto«,nastavisitnaJulienovataština.JulienponovnoodmaknerukuodrukegospođedeRênal,azatimjeopetuhvati istisne.Kadsuoko

ponoćiulaziliusalon,gospođadeRênalgatihozapita:-Vinasnapuštate,viodlazite?Julienodgovoriuzdahnuvši:-Moramotićijervasstrastvenoljubim;tojegrijeh...itekakavgrijehzamladasvećenika!-Gospođa

deRênalsetakonaslonilananjegovurukuibilamujetakoblizudajenasvomobrazuosjetilatoplinuJulienovaobraza.Noćitihdvajubićabilesuvrlorazličite.GospođadeRênalbilajesvauzanosunajuzvišenijeduševne

sladostrasti.Mladakoketnadjevojkakoja rano ljubi privikne sena ljubavnauzbuđenja; kaddođedobpravestrasti,ovavišenemazanjučarnovine.GospođadeRênalnikadaniječitalaromane,tesuzanjusve nijanse njezine sreće bile nove. Nije bilo nikakve žalosne istine da je prestravi, pa ni avetibudućnosti.Vidjelajesebezadesetgodinajednakosretnukaoiuovomčasu.Čakseimisaonakrepostina zakletvu vjernosti gospodinu de Rênalu, koja ju je nekoliko dana prije uznemirivala, sada uzaludpojavljivala;onajujetjeralaodsebekaonametljivagosta.»NikadanećuJulienuništadopustiti«,mislilajegospođadeRênal.»Živjetćemoiubudućekaoštoživimoovihmjesecdana.Bitćemisamoprijatelj.«

XIV.

ENGLESKEŠKARICE

Nekašesnaestogodišnjadjevojkaimalajeputkaoruža,astavljala

jerumenilanaobraze.POLIDORI

FouquéovajeponudazaistapomutilaJulienovusreću;nijesemogaoodlučiti.»Ah,moždasamslabakaraktera;biobih lošNapoleonovvojnik.Baremćemepotajno ljubakanje s

gospodaricomkućemalorastresti«,dodaon.Na njegovu sreću, čak ni u tommalom događaju stanje njegove duše nije bilo u skladu s njegovim

bahatimriječima.PlašiosegospođedeRênalzbognjezine takolijepehaljine.TajehaljinaunjegovimočimabilaprethodnicaPariza.Njegovataštinanehtjedeništaprepustitislučajuičasovitomnadahnuću.NaosnoviFouquéovih povjeravanja i onomalo znanja o ljubavi što ga je bio stekao čitajućiBibliju,načinionvrlorazrađenratniplan.Kakojebiovrlouzbuđen,štosamsebinijehtiopriznati,onjetajplaninapisao.SutradanujutrogospođadeRênalostadenačassamasnjimusalonu.-NematelivinikakvodrugoimedoliJulien?-upitagaona.Natolaskavopitanjenašjunaknijeznaoštodaodgovori.Taokolnostnijebilapredviđenaunjegovu

planu.Danijeučiniotuglupostdasastaviplan,njegovbimuživahniduhpomogao,aiznenadnostbisamopovećalasnagunjegovihprimjedaba.Ispaojenespretanismatraosejošnespretnijimnoštojebio.GospođadeRênalmutoodmahoprosti.

Onajeutomevidjelaznaknekedražesnebezazlenosti.Aupravojebezazlenostbilaonoštojeunjezinimočimanedostajalotomtakodarovitomčovjeku.-Tvojmaliučiteljpobuđujeumenivelikonepovjerenje-reklabijojkojiputgospođaDerville.-Čini

misedauvijekrazmišljaidaništanečinibeznekenamjere.Onjepodmukao.NoJulienajedubokoponizilanesrećaštonijeznaoodgovoritigospođideRênal.»Čovjekkaoštosamjadužanjeispravititajneuspjeh.«Iskoristivšičasdasuprelaziliizjednesobeu

drugu,smatraojesvojomdužnošćudapoljubigospođudeRênal.Nijemogaoučinitiništaneumjesnije,ništaneugodnijeiništaneopreznijezasebeizanju.Samoštoih

nisuopazili.GospođadeRênaljepomisliladajelud.Bilajeprestrašenainadasvepovrijeđena.TajujeglupostpodsjetilanagospodinaValenoda.»Štobimisetekdogodilodasamsnjimnasamo?«upitaseona.Svajojsekrepostpovratila,jerje

ljubavpopustila.Odsadjeuvijekgledaladajednoodnjezinedjecebudeuznju.TajjedanzaJulienabiodosadan;proveogajenespretnoizvodećisvojplanzavođenja.Nijednomnije

pogledaogospođudeRênaladatonijeimalonekusvrhu;alionnijebiotolikoglupdanebiopažaokakomunepolazizarukomdabudeljubazan,ajošmanjezavodljiv.GospođadeRênalnijesemoglanačuditištojeontakonespretaniistovremenotakoodvažan.»Toje

bojažljivostmisaonogčovjekakadsezaljubi«,pomislionanapokonsneopisivomradošću.»Jelimogućedagamojasuparnicanikadanijeljubila!«

NakondoručkasegospođadeRênalvratiusalondaprimiposjetugospodinaCharcotadeMaugirona,potprefektaizBrava.Onajevezlazanekimmalimrazbojemkojijebiovrlovisokopostavljen.GospođaDervillejebilauznju.Utakvupoložaju,ipobijelomedanu,našjunakjesmatraozazgodnodaispružisvoju čizmu i pritisne lijepu nogu gospođe deRênal, čije su prozirne čarape i lijepe pariške cipeliceočitoprivlačilepogledegalantnogpotprefekta.GospođadeRênalsestrahovitoprestraši;onaispustiškare,klupkovunei iglu, takodaseJulienova

kretnjamoglasmatratinespretnimpokušajemdazadržiškare,kojejevidiokakoklize.SrećomsuseteškariceodengleskogčelikaslomileigospođadeRênalstadesejadatištojojJuliennijebiobliže.-Visteprijemeneopazilidaškarepadaju,moglistetospriječiti,umjestodamiusvojojrevnostizadatetakojakudaracnogom.Svejetoprevarilopotprefekta,alinijegospođuDerville.»Tajselijepimladićvrloglupoponaša!«pomisliona.Praviladobraponašanjauprovincijskomgradu

nedopuštajutuvrstupogrešaka.GospođadeRênalnađeprilikudašapneJulienu:-Buditerazboriti,javamtonaređujem!Julienjeisamuviđaosvojunespretnost;biojeozlojeđen.Dugojeraspravljaousebidalitrebadase

naljutizbogriječi:Javamtonaređujem.Biojedovoljnoglupdamisli:»Moglabimirećinaređujem,ako se radi o bilo čemu što je uvezi s odgojemdjece, ali uzvraćajućimi ljubav trebadapretpostavijednakost.Nemožeseljubitibezjednakosti...«injegovduhseizgubiuopćenitimmislimaojednakosti.SgnjevomjeponavljaoCorneillovstihkojijenekolikodanaprijebiočuoodgospođeDerville:

».................LjubavStvarajednakost,alijenetraži.«

UpornoizigravajućiDonJuana,premdajošnikaduživotunijeimaoljubavnice,Julienjecijelogdana

biostrahovitoglup.Samomujejednamisaobilajasna.SitsamogasebeigospođedeRênal,sastrahomje gledao kako se približava večer, kad će umraku sjediti pokraj nje u vrtu. Zato reče gospodinu deRênaludaideuVerrièresposjetitižupnika;odenakonručkaivratiseteknoću.U Verrièresu je našao velečasnog Chélana zaokupljenog selidbom; konačno je bio otpušten; vikar

Maslon je došao na njegovo mjesto. Julien pomogne dobrom župniku da se preseli i smisli da pišeFouquéu da ga je neodoljiv poziv koji osjeća za sveto zvanje isprva spriječio da prihvati njegovuljubaznuponudu,alida jeupravovidio jedantakavprimjernepravdetebizanjegovospasenjemoždabiloboljedanestupiusvećeničkistalež.Julienjebiovrlozadovoljanlukavstvomkojimjeiskoristiootpuštanjeverrierskogžupnikadabisebi

ostaviootvorenumogućnostdasevratitrgoviniakounjegovuduhukukavnarazboritostprevladavanadheroizmom.

XV.

PJEVPIJETLA

Amourenlatinfaictamor;Ordoneprovientd’amourlamort,

Et,paravant,soulevquimord,

Deuil,plours,pieges,forfaitz,remord.11

BLASOND’AMOURDajeuJulienabilosamomaloonespretnostikojujesebitakobezrazložnopripisivao,biobimogao

sebisutradančestitatizbogučinkaštogajeizazvaonjegovputuVerrières.Njegovojeizbivanjebacilouzaborav njegove nespretnosti. Toga je dana bio opet prilično mrzovoljan; uvečer mu pade na pametsmiješnamisao,ionjesneobičnomneustrašivošćusaopćigospođideRênal.Tekštosuposjedaliuvrtu,Julienje,inepričekavšidasedovoljnosmrači,primaknuosvojaustauhu

gospođedeRênaltejojuzopasnostdajestrahovitokompromitirareče:-Gospođo,noćasudvasatadoćićukvamausobu,moramvamneštokazati.Strepio je da ona ne prihvati njegovumolbu; uloga zavodnika bilamu je takomučna da bi se bio

najradije-samodajemogao-povukaonanekolikodanausvojusobudanevidigospođe.Razumiojedajesvojimjučerašnjimizvještačenimpostupkompokvariosvedobreizgledeprethodnogdanainijeznaokakodaseponaša.NaJulienovudrsku izjavugospođadeRênalodgovori istinskiminimalopretjeranimnegodovanjem.

Njemuseučinidaunjezinukratkomodgovoruopažaprezir.Sigurnojedajetajodgovor,kojijeonavrlotiho izgovorila, sadržavao i riječi stidite se. Pod izgovorom damora nešto kazati djeci, Julien ode unjihovu sobu; vrativši se, sjede uz gospođu Derville, vrlo daleko od gospođe de Rênal. Tako jesebi oduzeo svakumogućnost da je uhvati za ruku.Razgovor je bio ozbiljan, i Julien se dobro držao,izuzevši nekoliko trenutaka potpunogmuka, za koje je vrijeme napinjao svoj mozak. »Zašto ne moguizmisliti neku spretnu doskočicu«, govorio je sebi, »koja bi gospođu deRênal prisilila dami da onenesumnjivedokazenježnostizbogkojihsamprijetridanavećbiopovjerovaodajemoja!«Biojevrlozbunjengotovoočajnimstanjemukoje jedoveosvojustvar.Paipak,ništaganebibilo

višesmelonegouspjeh.Kad su se u ponoć razišli, vjerovao je u svom pesimizmu da ga gospođa Derville prezire i da

vjerojatnonijemnogoboljenisgospođomdeRênal.Jakozlovoljanivrloponižen,nijemogaousnuti.Biojenatisućemiljaudaljenodpomislidaodustane

odsvakevarke i svakogplana idaživibezbrižnouzgospođudeRênal,zadovoljavajući sekaodijetesrećomkojusvakidansasobomdonosi.Napinjaojemozaksmišljajućivještemanevre;časposlijeuvidiobikakosubesmisleni.Ukratko,bio

jevrlonesretanučasukadsunatornjudvorcaizbiladvasata.Tajgazvukrazbudi,kaoštojepjevpijetlarazbudiosvetogPetra.Osjetidajekucnuočasnajmučnijeg

događaja.Odtrenutkakadjebioizrekaoonajsvojdrskiprijedlognijevišenimislionanj;tabiojetakološeprimljen.»Rekao sam jojdaćuudva satadoćiknjoj«, rečeustajući.»Mogubitineiskusan igrub,kako to i

pristajeseljačkomsinu;gospođaDervillemijetovećdovoljnopokazala,alibaremnećubitislab.«

Julien je imao razloga da se pohvali zbog svoje hrabrosti; još nikad nije bio prisilio sebe da učinineštoštobigastajalovišemuke.Otvorivšivratasvojesobe,tolikojedrhtaodasumukoljenaklecala,tejebioprisiljendasenasloninazid.Bio jebos.OdedaprisluškujenavratimagospodinadeRênala ičugakakohrče.Bio jezbog toga

očajan.Nema,dakle,višenikakvaizgovoradaneodeknjoj.Ali,božedragi,štoćeonondje?Nijeimaonikakavplan,adagajeiimao,osjećaosetolikozbunjendaganebibiokadarizvršiti.Napokon,trpećitisućuputavišenegodaideusmrt,uđeumalihodnikkojijevodiodosobegospođe

deRênal.Drhtavomrukomotvorivrata,kojasustrahovitozaškripila.Usobijebilosvijetlo,podkaminomjegorjelanoćnasvjetiljka;tunovunesrećunijeočekivao.Videći

gagdjeulazi,gospođadeRênalskočiizkreveta.-Nesretniče!-vikneona.Nastademalazabuna.Julienzaboravisvojetašteplanoveivratisesvojojprirodnojulozi;nesvidjetisetakodražesnojženičinilomusenajvećomnesrećom.Nanjezineprijekoreodgovorisamobacivšijojseprednogeiobujmivšinjezinakoljena.Kakojeonavrlostrogogovorila,onbrižneuplač.Nekolikosatikasnije,kadjeJulienizlazioizsobegospođedeRênal,moglose,ustiluromana,rećida

više nije imao što željeti. Zaista, on je tu pobjedu, do koje ga ne bi dovelo sve njegovo nespretnolukavstvo,dugovaoljubavikojujepobudioinepredviđenomutiskukojisunanjegaizvršilezavodljivečari.Ali,obuzetsvojimsmiješnimponosom,onjeiunajslađimčasovimahtioigratiulogumuškarcakojije

navikao da savladava žene. Činio je nevjerojatne napore da pokvari ono što ga je činilo dostojnimljubavi.Umjestodaobraćapažnjunazanoskojijepobuđivaoinagrižnjusavjestikojajejošpojačavalažar tog zanosa, njemu je neprestano lebdjela pred očima misao na njegovu dužnost. Bojao sestrašnegrižnjesavjestiivječnogosjećajasmiješnostiakoseudaljiodidealnoguzorakojegaseodlučiodržati.Ukratko,upravoonoštogaječinilonadmoćnim,priječilojeJulienadauživasrećukojaseprednjim nalazila. Bio je kao šesnaestogodišnja djevojka koja ima ružičaste obraze, a toliko je ludadaodlazećinaplesnarumenilice.GospođudeRênal,nasmrtprestrašenuJulienovimdolaskom,počelesuodmahmučitistrašnebojazni.

Julienovplačiočajposvesujesmeli.Čakiondakadmuvećništanijeimalauskratiti,siskrenimjeogorčenjemguralaJulienaodsebe,dabi

musezatimodmahbacilaunaručaj.Usvemtomnjezinuponašanjunijebilonikakvesmišljenenamjere.Bila jeuvjerenada jezauvijekprokleta, te jenastojaladamisaonapakaoodagnaodsebe timešto jeJulienaobasipalanajstrastvenijimmilovanjem.Jednomriječju,ništanebinedostajalosrećinašegjunaka,čaknivatrenastrastženekojujeosvojio,dajeutomeznaouživati.SaJulienovimodlaskomnijeprestaozanoskojijujeiprotivnjezinevoljeuzbuđivao,aliniborbesgrižnjomsavjestikojesujerazdirale.»Božemoj,bitisretan,bitiljubljen,zarjetosamoovo?«TojebilaprvaJulienovamisaokadsevratio

u svoju sobu.Nalazio seuonomstanjučuđenja inemirnoguzbuđenjaukojepadadušakad jeupravopostiglaono što je odavno željela a jošnemauspomena.Kaovojnikkoji sevraća s parade, Julien jepažljivo ispitivao sve pojedinosti svog ponašanja. »Nisam li propustio nešto od onoga što dugujemsamomsebi?Jesamlidobroodigraosvojuulogu?«Itokakvuulogu?Ulogučovjekakojijenavikaonasjajneuspjehekodžena.

XVI.

SUTRADAN

Heturnd’dhisliptohers,andwithhishand

Call’dbackthetanglesofher

wanderinghair.12

BLASOND’AMOURZaJulienovujeslavubilasrećaštojegospođadeRênalbilaodvišeuzbuđena,odvišezačuđenaadabi

opazila glupost čovjeka koji je u jednom trenu postao za nju sve na svijetu. Videći da sviće, ona gazamolidaodeireče:-Ah,božemoj,akojemojmužčuobuku,jasamizgubljena.Julien,kojijeimaovremenadasmišljafraze,sjetiosedajepita:-Bisteližalilizaživotom?-Ah,uovomtrenutkumnogo!Alinebihžalilaštosamvasupoznala.Julienjesmatraopitanjemčastidasevratipobijelomdanuineoprezno.Neprestana pažnja kojom jemotrio i najmanje svoje postupke u ludoj želji da stvori dojam iskusna

čovjeka donijela je samo jednu korist: kad se s gospođom de Rênal sreo kod doručka, njegovo jeponašanjebiloremek-djelorazboritosti.Štosenjetiče,onaničaskanijemoglaizdržatidaganegleda,anijegamoglapogledatiadapritom

ne pocrveni do ušiju. Opažala je svoju smetenost i trudila se da je prikrije, ali ju je time samopovećavala. Julien ju je pogledao jedan jedini put. Najprije se gospođa de Rênal divila njegovojrazboritosti.Uskoro,videćidase tajnjegovjedinipogledneponavlja,onaseuplaši:»Zarmevišeneljubi«?pomisli.»Ah,zanjegasamjaodvišestara;desetsamgodinastarijaodnjega!«Izlazeći izblagovaoniceuvrt, stisne Julienovu ruku. Iznenađen timneobičnimznakom ljubavi,on je

strastveno pogleda jer mu se pri doručku učinila vrlo lijepa, te je, oborena pogleda doduše, točnopromatrao svepojedinostinjezinedraži.Taj jepogledutješiogospođudeRênal;nije jeoslobodioodsvihnjezinihnemira,alisujetinemirigotovoposveoslobodiliodgrižnjesavjestipremamužu.Zadoručkommužnijeništaprimijetio; ali je zato tovišeprimijetila gospođaDerville, koja je bila

uvjerenadaćegospođadeRênaluskoropodleći.Uporna iodlučnaprijateljicacijelidanniještedjelaaluzija,kojimajebilasvrhadajojnaslikanajcrnjimbojamaopasnostukojusrlja.Gospođa deRênal je vruće željela ostati nasamo sa Julienom; htjela ga je pitati da li je još ljubi.

Usprkos postojanoj blagosti svoga karaktera, umalo nije više puta rekla svojoj prijateljici koliko jedosadna.UvečerjeuvrtugospođaDervilletakospretnoudesiladasenašlaizmeđugospođedeRênaliJuliena.

GospođadeRênal,kojajevećunaprijedzamišljalakakoćebitidivnodastisneJulienovurukuidajeprineseusnama,nijemučakmoglaupravitinijednejedineriječi.Tajenezgodauvećalanjezinouzbuđenje,amučilajujeigrižnjasavjesti.TolikojebilaizgrdilaJuliena

zbogneopreznostikojujepočiniodošavšiprošlenoćiknjoj,dasebojaladaovenoćinećedoći.Ranonapusti vrt i povuče se u svoju sobu. Ali, ne mogavši svladati nestrpljivost, ode da prisloni uho naJulienova vrata. Usprkos neizvjesnosti i strasti, koje su je proždirale, nije se usudila ući. Taj bi joj

sekorakučinionajgorompokvarenošću,jersespominjeiujednojprovincijskojmudrojizreci.Poslugajošnijebilasvalegla;opreznostjenapokonprisilidasevratiusvojusobu.Dvasatačekanja

bilasudvastoljećamuka.NoJulienjebioodviševjeranonomeštojenazivaosvojomdužnošćuadanebitočkupotočkuizvršio

onoštojeodlučio.Kad je izbio jedan sat, on se iskrao iz svoje sobe i, uvjerivši se da gospodar kuće duboko spava,

pojaviosekodgospođedeRênal.Ovajputnašaojeuzsvojuprijateljicuvišesreće,jernijetakoupornomislionaulogukojutrebaigrati.Imaojeočidavidiiušidačuje.OnoštomujegospođadeRênalreklaosvojimgodinamauvećavalojenjegovusigurnost.-Ah,jasamdesetgodinastarijaodvas!Kakomemožeteljubiti?-ponavljalajeonaneproračunatojer

jujetamisaomučila.Julien nije pojmio tu nesreću, ali je vidio da ona zbilja postoji i gotovo je posve zaboravio svoju

bojazandanebudesmiješan.Glupamisaodabionazbognjegovaniskogporijeklamoglananjegagledatikaonanekogpodređenog

ljubavnikatakođerjenestala.AkakojeJulienovzanosumirivaonjegovuplašljivuljubavnicu,lakojeiona bivala sretnija i sposobnija da prosuđuje svoga ljubavnika. Srećom on ovaj put nije bio gotovonimalo izvještačen, što mu je na prošlom sastanku donijelo pobjedu, ali ne i uživanje. Da je onaopazilanjegovunamjerudaigranekuulogu,tobijojbolnootkrićezauvijekoduzelosvakusreću.Onabiutomevidjelažalosnuposljedicunerazmjeranjihovihgodina.Gospođa de Rênal doduše nikada nije razmišljala o teorijama ljubavi, ali u provinciji je razlika u

godinama,nakonrazlikeuimetku,glavnipredmetšalakadjeriječoljubavi.ZanekolikojedanaJulien,kojiseprepustiožarusvojihgodina,biosilnozaljubljen.»Treba priznati«, govorio je sebi, »da je u nje anđeoska duša i da je tako lijepa da ne može biti

ljepša.«Gotovo jeposvezaboravioulogukoju treba igrati.U jednomčasuzaboravapriznao joj ječak isve

svojebojazni.Tojepriznanjedovelodovrhuncastrastkojujeunjojpobudio.»Ja,dakle,uopćenisamimalasretnesuparnice!«snasladomjepomislilagospođadeRênal.Usudiseupitatigačijajeonoslikadokojemujetolikoslalo;Julienjojsezakledajetoslikanekogmuškarca.KadjegospođadeRênalbiladovoljnohladnokrvnadarazmišlja,nijesemoglanačuditidatakvasreća

postojiadatoonanikadnijenislutila.»Ah«,mislilajeona,»dasambaremJulienaupoznalaprijedesetgodina,kadsejošmoglorećidasam

lijepa!«Julienjebiovrlodalekoodtakvihmisli.Isamanjegovaljubavbilaječastoljublje;bilajeradostšto

on, nesretan i toliko prezren siromah, posjeduje tako otmjenu i tako lijepu ženu.Njegovo obožavanje,zanosskojimjegledaodražisvojeprijateljice,konačnosumalostišalinjezinubojazanzbograzlikeugodinama.Da je imala imaloonog iskustvakojim seunajciviliziranijimzemljamavećodavnokoristiženatridesetihgodina,onabistrepilazbogtrajanjateljubavikojakaodaježivjelajedinoodiznenađenjaiodushićenogsamoljublja.U časovima kad bi zaboravljao svoje častoljublje, Julien se s oduševljenjemdivio čak i šeširima i

haljinamagospođedeRênal.Nijesemogaozasititizadovoljstvadaudišenjihovmiris.Otvoriobinjezinormarsazrcalomicijelebisesatedivioljepotiiukususvegaštojetuvidio.Njegovabigaprijateljica,naslonjena na nj, motrila dok je on razgledavao nakit i tkanine koje se uoči svadbe stavljaju usvadbenukošaru.»Zatakvasamsečovjekamoglaudati!«pomislilabikojiputgospođadeRênal.»Kojelivatreneduše!

Kakobiživotuznjegabiodivan!«

ŠtosetičeJuliena,onsejošnikadanijebionašaoutakvojblizinistrahovitogženskogoružja.»Nijemoguće«,mislio je, »da u Parizu postoji nešto ljepše!« I on tada nije nalazio prigovora svojoj sreći.Čestobizbogiskrenogdivljenjaizanosasvojeprijateljicezaboravljaosvojulažnuteoriju,kojagajeuprvimčasovimanjihoveveze činila takousiljenim i gotovo smiješnim.Bilo je časovakadbi usprkossvojim licemjernimnavikamanalazio pravu slast u tomeda toj velikoj dami kojamu se divila priznasvoje nepoznavanjemnoštva sitnih pravila ponašanja. Činilomu se da ga položaj njegove ljubavniceuzdiže iznadnjega samoga.AgospođadeRênal je, sa svoje strane, nalazila najslađi duševni užitak utomedapoučiumnoštvositnicatogadarovitogmladićakojemususviproricalivelikubudućnost.ČaknipotprefektigospodinValenodnisumoglidamusenedive,tesujojsestogačinilimanjeglupi.ŠtosetičegospođeDerville,onajebiladalekoodtogadabimoglaizrazitiisteosjećaje.Očajnazbogonogašto joj se činilo da je prozrela, i videći da su njezine mudre opomene postale mrske ženi koja je,doslovce,izgubilapamet,onanapustiVergynedajućizatoobjašnjenja,koje,uostalom,nitkoinijetražioodnje.GospođadeRênalprolizbogtoganekolikosuza,aliuskorojojsečinilodasenjezinoblaženstvoudvostručilo.Uslijedprijateljičinaodlaskaostajalajegotovocijeledanesamasasvojimljubavnikom.JuliensetovišepredavaougodnomdruštvusvojeprijateljiceštogajeFouquéovkobniprijedlogjoši

sad uznemirivao svaki pul kad bi odviše dugo bio sam. U prvim danima toga novog života bilo jetrenutakakad jeon,kojinikadanije ljubio,kojeganikadanitkonijevolio,nalazio takodivanužitakutome da bude iskren da zamalo nije gospođi de Rênal priznao slavoljublje koje je dotada bilo savsmisaonjegovaživota.HtiosesnjomposavjetovatiiočudnovatojnapastiukojugajedoveoFouquéovprijedlog,alijejedanneznatandogađajspriječiosvakuiskrenost.

XVII.

PODNAČELNIK

O,howthisspringofloveresemblethTheuncertaingloryofanAprilday;

Whichnowshowsalithebeautyofthesun

Andbyandbyacloudtakesallaway!13

SHAKESPEAREJedne je večeri pri zalasku sunca, sjedeći pokraj svoje prijateljice u dnu voćnjaka, daleko od svih

nametljivaca,utonuousanjarenja.»Hoćelioviugodničasovivječnotrajati?«pitaose.Njegovjeduhbiosav zaokupljen teškoćom da stupi u neki stalež; žalio je zbog te velike nesreće kojom se završavadjetinjstvoikojakvariprvegodinesiromašnijemladeži.-Ah!-uzviknuon.-NapoleonajesambogposlaomladimFrancuzima!Tkoćeganadomjestiti?Štoće

beznjegaučinitioninesretnici,čakibogatijiodmene,kojiimajutočnoonolikoškudakolikojepotrebnodasteknudobarodgoj,alinemajudovoljnonovcadausvojojdvadesetojgodinikupesebizamjenikazavojskuidaseprogurajudonekogpoložaja!Štogodčinili, taćenaskobnapomisaouvijekpriječitidabudemosretni!-dodadeuzdahnuvšiduboko.NajednomopazikakosegospođadeRênalnamrštila;njezinolicepoprimilojehladaniprezrivizraz;

činilojojsedatakavnačinmišljenjadolikujesamojednomsluzi.Odgojenauuvjerenjudajevrlobogata,smatralajezanaravnodaiJulientobude.Onagajevoljela tisućuputavišeodsvogaživota,anovacuopćenijecijenila.Julienjebiodalekoodtogadapogodinjezinemisli.Toštoseonanamrštiladozvalogajeustvarnost.

Imaojedovoljnoprisutnostiduhadasmislištoćerećiidaplemenitojgospođi,kojajesjedilanavrtnojklupi tako blizu njega, objasni da je riječi što ih je upravo izgovorio čuo od svog prijatelja, trgovcadrvom,kadgajenedavnoposjetio.Takomislebezbožnici.-Panemojte se više družiti s tim ljudima! - rečegospođadeRênal zadržavši jošmaloonaj ledeni

izražajkojijenajednomzamijenioizraznajtoplijenježnosti.To njezinomrštenje, ili, točnije, kajanje zbog vlastite neopreznosti, zada prvi udarac iluziji koja je

zanijelaJuliena.Govoriojesebi:»Onajedobraiblaga,njezinajesklonostpremameniduboka,alionajeodgojenauneprijateljskomtaboru.Onisemorajuosobitobojationeklasesrčanihljudikoji,stekavšivaljanoobrazovanje,nemajudovoljnonovcadadođudopoložaja.Štobibiloodtihplemićakadbinambilo moguće da se borimo protiv njih jednakim oružjem! Kako bih, na primjer, ja, da sam načelnikVerrièresa,dobronamjeranipoštenkaoštojetoubitigospodindeRênal,brzoobračunaosvikarom,sgospodinom Valenodom i sa svim njegovim lopovštinama! Kako bi pravda pobijedila u Verrièresu!Njihovesposobnostinebizamebilenikakvazapreka!Taonineprestanotapkajuumraku!«TogadanaJulienovasrećaumalonijepostalatrajnom.Alinašsejunaknijeusudiobitiiskren.Trebalo

jeimatidovoljnoodvažnostidaseuputiubitku,itosmjesta.GospođadeRênalsezačudilaJulienovimriječima,jersuljudiiznjezinadruštvauvijekgovorilidajeRobespierreovpovratakmogućosobitozbogonihmladihljudiiznižihslojevakojisustekliodvišedobroobrazovanje.HladanizrazlicagospođedeRênalpotrajaojedostadugoiJulienusečinilodagaonahotimicepojačava.Ustvari,negodovanjezbognjegovihsumnjivihriječizamijenilajeodmahunjojbojazandamunijeindirektnoreklaneštoneugodno.

Tajseosjećajnesrećeživoodražavaonanjezinimcrtamalica,kojesubiletakočisteinaivnekadjebilasretnaidalekooddosadnihljudi.Juliensenijevišeusuđivaodaseslobodnopredasanjarenju.Smireniji,alimanjezaljubljen,smatrao

jedajeneopreznoposjećivatigospođudeRênalunjezinojsobi.Boljejedaonadolaziknjemu;akobijetkogododslužinčadividiokakohodapokući,našlobisedvadesetakkojekakvihizlikakojebitomogleopravdati.No i to je imalo svojih nezgodnih strana. Julien je od Fouquéa bio dobio neke knjige koje on kao

studentteologijenebinikadamogaouknjižarizahtijevati.Samosenoćuusuđivaočitatiih.Čestobimubilougodnijedagau tomenije smetaoposjet čijabiganajava jošuočionogprizorauvoćnjakubilatolikouzbudiladauopćenebibiokadarčitati.Onjesadamnogoboljerazumijevaoknjige,atojedugovaogospođideRênal.Usudiosezapitkivatio

mnoštvusitnicakojihnepoznavanjevrloskučavainteligencijumladićarođenogizvandruštvenogživota,kakogodinačebioodprirodenadaren.Tajljubavniodgoj,štomugajedalapotpunoneukažena,biojezanjegasreća.Julienjeneposredno

upoznaodruštvokakvojeonodanas.Njegov duh nije bio nimalo zasjenjen pričama o tome kakvo je ono bilo nekada, prije dvije tisuće

godina,ilisamopriješezdesetgodina,uvrijemeVoltaireaiLujaXV.Nanjegovuneizrecivuradost,kaodamujekoprenapalasočiju;napokonjerazumiostvarikojesedogađajuuVerrièresu.Uprvomredu,prozreojevrlozamršenespletkekojesusevećdvijegodinekovalekodbesançonskog

prefektaakojesupodupiralapismaizPariza,pismavrlouglednihosoba.Svrhatihpisamaispletakabilajedanajpobožnijičovjektogakraja,gospodindeMoirod,postaneprvi,anedrugipomoćniknačelnikauVerrièresu.Suparnikmu jebionekivrlobogati tvorničar,kojega je svakako trebaloodgurnutinamjestodrugog

podnačelnika.Julienjenapokonrazumiokojekakvealuzijekojejenačuokadjevisokodruštvotogakrajaručalokod

gospodina deRênala.To je povlašteno društvo bilo posve zaokupljeno izboromprvog podnačelnika inastojalo je progurati kandidata na kojega ostali građani, osobito liberali, nisu ni pomišljali. Tom jeizboru pridavalo važnost to što se, kako svatko zna, istočna strana glavne ulice u Verrièresutrebalaproširitizavišeoddevetstopajerjepostalakraljevskomcestom.AkadbigospodindeMoirod,vlasnik trijukućakojebi trebalomaknuti,postaoprvipodnačelnik,a

zatiminačelnikuslučajudagospodindeRênalpostanenarodnizastupnik,onbizažmirionajednooko,pabisenaonimkućamakojestršenajavnucestumogliizvršitimalineprimjetnipopravci,ionebitakomoglestajatistotinugodina.UsprkosvelikojpobožnostiipriznatompoštenjugospodinadeMoirodabilojesigurnodaćeonbitikulantanjerjeimaomnogodjece.Međukućamakojejetrebalomaknutidevetihjepripadaloprvimverrierskimobiteljima.UJulienovimjeočimataspletkabilamnogovažnijanegopovijestbitkekodFontenova,kojojjeime

prviputsusreoujednojodknjigaštomuihjeposlaoFouqué.BilojestvarikojimaseJulienčudiovećpetgodina,otkakojepočeouvečerodlazitižupniku.Alikakosušutljivostismjernostduhaglavneodlikestudenatateologije,nikadanijemogaopostavljatipitanja.JednogjedanagospođadeRênalneštozapovijedilasobarusvogamuža,Julienovuneprijatelju.-Ali,gospođo,danasjeposljednjipetakumjesecu-odgovorionnanekičudnovatnačin.-Idite!-rečemugospođadeRênal.-Onćesadaotićiuspremištezasijenokojejenekadabilocrkvaanedavnojevraćenobogoslužju.Ali

štoćeonlamo?Tojejednaodtajnakojenikadnisammogaoprozreti-rečeJulien.-Tojenekavrlokorisna,aliivrločudnovataustanova-odgovorigospođadeRênal.-Ženamanije

dopuštenpristup;sveštoznamjest toda tamosvi jedandrugomegovore ti.Ovajćesluga,naprimjer,tamo sresti gospodinaValenoda, i taj se oholi i glupi čovjek neće ljutiti kad čuje kako ga Saint-Jeanoslovljuje sa ti i odgovorit ćemu na isti način.Ako vam je stalo da saznate što ondje rade, pitat ćupojedinostiotomegospodinadeMaugironaigospodinaValenoda.Miplaćamodvadesetfranakaposluzidanasjednogdananebizadavili.Vrijemejeletjelo.PomisaonadražinjegoveljubavniceraspršivalajeJulienovomračnočastoljublje.

Potrebada jojnegovoriožalosnimiozbiljnimstvarima,budućidanjihdvojepripadajuprotivničkimtaborima,uvećavalaje,adaontonijenislutio,srećukojumujeonadavalaivlastkojujestjecalanadnjim.Učasovimakadbiihnazočnostodvišepametnedjeceprisililadagovoresamojezikomhladnarazuma,

Julien je sa savršenomposlušnošću,gledajući jeočimakoje su sek riješileod ljubavi, slušaonjezinatumačenjaosvijetuonakvomkakav jest.Čestobi seusredpričanjaokakvojvještojprijevariuvezi snekimputomilinekomnabavkomduhgospođedeRênalnajednompretjeranozanio.Julienbi jemoraoizgrditijerbiseusudilaupotrijebitipremanjemuistionajintimninačinkaopremasvojojdjeci.Bilojedanakad jojsečinilodagavolikaosvojedijete.Tanije lineprekidnomoralaodgovaratinanjegovanaivnapitanjaostotinujednostavnihstvarikojedijeteizdobreobiteljiznavećspetnaestgodina?Časposlijeonabimusedivilakaosvomuučitelju.Njegovjujeduhčakiplašio;bilajeuvjerenadautommladomsvećenikusvejasnijenazirebudućegvelikogčovjeka.Vidjelagajekaopapu,vidjelagajekaoprvogministra,poputRichelieua.-Hoćulidoživjetidatevidimslavna?-pitalajeJuliena.-Mjestozavelikogčovjekapostoji,trebajugaimonarhijaireligija.

XVIII.

KRALJUVERRIÈRESU

Zarvinistenizaštodragonegodabudetebačeni,bezduše,kaolešnekognarodaučijimžilamaviše

netečekrv?BISKUPOVGOVOR

Trećegrujnaudesetsatiuvečer jedanjeoružnik,projahavšiugalopuglavnomulicom,probudiocio

Verrières.DoniojevijestdaćeNjegovoVeličanstvokralj***stićiidućenedjelje,abiojevećutorak.Prefektjedopustio,zapravoodredio,dasesastavipočasnagarda;trebalojerazvitištovećisjaj.OdmahjeodaslanglasnikuVergy.GospodindeRênalstignenoćuinađeciogradićuuzbuđenju.Svatkosehtioistaknuti;onikojisuimalinajmanjeposlaiznajmljivalisubalkonedabimoglividjetikraljevdolazak.Tko će zapovijedati počasnom gardom?Gospodin deRênal je odmah uvidio koliko je važno, zbog

kućakojesuimalebitimaknute,dazapovjedništvopreuzmegospodindeMoirod.Tobimumoglopomoćiidasteknepoložajprvogpodnačelnika.PobožnostigospodinadeMoirodanijesemogloništaprigovoritiniti joj jebiloravne,alionjošnikadanijeuzjahaokonja.Bioje točovjekodtrideset išestgodina,usvakompogleduplašljiv,ijednakosebojaodanepadnekaoidanebudesmiješan.Načelnikjeposlaoponjegaupetsatiujutro.-Vidite,gospodine,datražimvašsavjetkaodavećzauzimatepoložajnakojemubiželjelidavasvide

svi pošteni ljudi. U ovom nesretnom gradiću tvorničari se bogate, liberali postaju milijunaši, teže zavlašću i znat će sve iskoristiti. Ispitajmo što je u interesu kralja,monarhije, i, prije svega, naše svetevjere.Komemislite,gospodine,dabisemoglopovjeritizapovjedništvopočasnegarde?Premdasestrahovitoplašiokonja,gospodindeMoirodnakoncuprihvatitučastkaonekomučeništvo.

-Znatćuvećpogoditipravi ton- rečeonnačelniku.Jedvajeostalovremenadasedotjerajuuniformekojesubileposlužileprijesedamgodina,kadjeproputovaonekiprinckraljevskekrvi.U sedam je sati stigla izVergyja gospođa deRênal sa Julienom i djecom.Našla je svoj salon pun

liberalnihgospođa,kojesuzagovaraleujedinjenjestranakaizaklinjalejedakodsvogamužaishodizanjihovesuprugemjestoupočasnojgardi.Jednaodnjihtvrdilajedaćenjezinmuž,akonebudeizabran,pasti od tuge pod stečaj. Gospođa de Rênal ih je sve brzo otpravila. Činilo se da je nečimvrlozaokupljena.Juliensečudio,ijošvišeljutio,štomuonatajizbogčegajeuzbuđena.»Jasamtopredvidio«,pomisli

ongorko,»njezinaljubavnestajekadjeuizgledusrećadapodsvojkrovprimijednogkralja.Svajetagrajaopsjenjuje.Onaćemeopetvoljetikadjojnazorinjezinekastenebuduvišesmućivalimozak.«Štojenajčudnije,onjujezbogtogajošvišeljubio.Tapetarisuispunilikuću;onjeuzaluddugovrebaoprilikudajojkažekojuriječ.Napokonjenađegdje

izlaziiznjihovesobenosećijednoodnjegovihodijela.Bilisusami.Htiojegovoritisnjom.Pobjeglajeodbivši da ga sluša. »Baš sam glup što volim takvu ženu; častoljublje je čini isto toliko ludom kao injezinamuža.«Noonajebilajošiluđa.Jednaodnjezinihnajvećihželja,kojunikadnijeodalaJulienuizstrahadaga

nepovrijedi,bilajedaonmakarnajedanjedinidanskinesvojetužnocrnoodijelo.Saspretnošću,kojoj

sekod takoprirodneženezaista trebadiviti, ona je isposlovalanajprijekodgospodinadeMoirodaazatim kod potprefekta gospodina Maugirona da Julien bude uvršten u počasnu gardu i da mu se daprednostpredpet-šestmladića,sinovavrloimućnihtvorničara,odkojihsunajmanjedvojicabiliuzornopobožni.GospodinValenod,kojijesvojukočijunamjeravaoposuditinajljepšimženamaugradudabisesvidivili njegovimnormandijskimkonjima,pristao je ipakda jednogaodnjihdade Julienu, stvorenjukoje je najvišemrzio.Ali svi su gardisti imali lijepe odore, vlastite ili posuđene, plavekaonebo, sasrebrnimpukovničkimepoletama,kojesublistaleprijesedamgodina.GospođadeRênaljehtjelanovuodoru, a ostala su još samo četiri dana da pošalje u Besançon i odanle dobije uniformu, zajedno soružjem i svim ostalim što je počasnom gardistu potrebno. Najsmješnije je bilo to da je smatralanerazboritimnaručitiodoruzaJulienauVerrièresu.Htjelagajeiznenaditi,njegaiciograd.Svršivši posao u vezi s počasnom gardom i s javnim raspoloženjem, načelnik semorao pozabaviti

velikomvjerskomsvečanošću:kralj***nijehtioproćikrozVerrièresadaneposjetiglasovitemoćisv.Klementa, koje se čuvaju u mjestancu Bray-le-Haut na nepunu milju od tog gradića. Željeli su dasvećenstvobudemnogobrojno,a to jebilo težeudesiti;gospodinMaslon,novižupnik,htio jesvakakospriječitidavelečasniChélanpribivasvečanosti.UzaludmujegospodindeRênalobjašnjavaodabitobilonerazborito.MarkizdeLaMoleimaojepratitikralja,anjegovisuprecivrlodugobiliguverneritepokrajine. On već trideset godina poznaje župnika Chélana i sigurno bi se, kad stigne u Verrières,propitkivao za njega; kad bi vidio da je u nemilosti, bio bi kadar zajedno s cijelom pratnjom kojomraspolažepoćiponjegadokućiceukojusepovukao.Kojelićuške!-BitćuosramoćeniovdjeiuBesançonu-odgovorižupnikMaslon-akoseonpojavimeđumojim

svećenstvom.Jedanjansenist,velikibože!-Štogodvirekli,dragimojžupniče-odgovorigospodindeRênal-janećuupravuVerrièresaizložiti

opasnosti da je napadne gospodin de LaMole.Vi ga ne poznajete; na dvoru se on čuva, ali ovdje upokrajinionjezlobanšaljivacipodrugljivackojinastojidovestiljudeunepriliku.Onnasjekadarpredliberalimaučinitismiješnima,samozatodabisezabavljao.Takojeunoćiodsubotenanedjelju,nakontrodnevnihpregovora,oholostžupnikaMaslonapopustila

prednačelnikovimstrahomkojisepretvoriouodlučnost.TrebalojenapisativrloslatkopismožupnikuChélanuizamolitigadapribivasvečanostikodsvetihmoćiuBray-le-Hautu,akomutovisokastarostizdravlje dopuštaju.GospodinChélan zatraži i dobije pozivnicu za Juliena, koji ga je imao pratiti kaopodđakon.Unedjeljuvećranoujutrotisućeseljakakojisusespustiliizokolnihbrdapreplaviševerrierskeulice.

Sjalojepredivnosunce.Konačnoseokotrisatasvatagomilauskomeša;najednojseklisuri,udaljenojdvije milje od Verrièresa, vidio velik oganj. Taj je znak javljao da je kralj prispio na područjedepartmana. Odmah je zvonjava svih zvona i neprekidna pucnjava starog španjolskog topa koji jepripadaoVerrièresu objavila radost grada zbog velikog događaja. Polovina se stanovništva popela nakrovove.Svesuženebilenabalkonima.Počasnagardapočedefilirati.Svisusedivilisjajnimodorama,svatko je prepoznavao nekog rođaka ili prijatelja. Rugali su se strahu gospodina de Moiroda, čijajeopreznarukabilasvakičasspremnaprihvatitisezaglavinunasedlu.Alinajednomopazeneštozbogčegasusveostalozaboravili:prvijahačudevetomredubiojenekivrlolijepivrlovitakmladić,kojegauprvimahnitkonijeprepoznao.Noodmahjepoviknegodovanjajednihimukiznenađenjadrugihnajavioopćeuzbuđenje.UmladićukojijejahaojednogodnormandijskihkonjagospodinaValenodaprepoznašemladogSorela,tesarovasina.Svisujednodušnogrdilinačelnika,osobitoliberali.-Što!Zarseon,zatoštojetajbijedniradnikprerušenusvećenikaodgojiteljnjegovihsinova,drznuoimenovatigapočasnimgardistom,itonaštetugospodeteite,bogatihtvorničara?Aženanekogbankaragovorilaje:-Trebalobidatagospodadajudobrulekcijutomemalombezobraznikurođenomublatu.-Onjepodmuklicai ima

sablju-odgovorijojnjezinsusjed-biobiihkadarposjećipolicu.Ogovaranjaotmjenogdruštvabila su jošopasnija.Gospođe sepitahuda li je tavelikaneumjesnost

potekla jedino od načelnika. Većina je sumnjala u to, jer je bilo poznato da on prezire ljude niskaporijekla.Dotle je Julien, koji je bio povod tolikom ogovaranju, bio najsretniji čovjek na svijetu. Po naravi

smion,držaosenakonjuboljenegovećinamladićatogabrdskoggrada.Vidiojeuočimaženadagovoreonjemu.Njegove su epolete bile najblistavije jer su bile nove. Konj mu se svaki čas propinjao; bio je na

vrhuncuradosti.Njegovoj sreći nije bilo kraja kadmu je, prolazeći uz stari bedem, konj zbog tutnjavemalog topa

iskočio iz reda. Samo pukim slučajem nije pao; od tog se časa osjećao herojem. Činilomu se da jeNapoleonovađutantidajurišanajednubateriju.Jednajeosobabilajošsretnijaodnjega.Najprijegajesprozoravijećnicevidjelakakoprolazi;zatim

sebrzopovezlakočijomi,učinivšivelikiluk,stiglapravodobnodaprotrnekadjenjegovkonjiskočioizreda.Konačno je njezina kočija u trku izišla na jedna druga gradska vrata, i ona je dospjela na cestukojom jekraljmoraoproći te jemoglanaudaljenostoddvadesetkoraka,uoblakuplemeniteprašine,slijeditipočasnugardu.Desettisućaseljakapovikaše:»Živiokralj!«kadjenačelnikimaočastpozdravitiNjegovoVeličanstvo.Satposlije,nakonštojesaslušaosvegovore,kraljjekrenuougrad,dokjemalitopponovno i ubrzano staopucati.Ali se dogodila jednanezgoda, ne topnicima, koji subili iskušani kodLeipziga iMontmiraila,negobudućemprvompodnačelniku,gospodinudeMoirodu.Njegovga jekonjbacio umlaku na glavnoj cesti, što je izazvalo strku, jer su gamorali odanle izvlačiti da bi kraljevakolamoglaproći.Njegovo je Veličanstvo sišlo kod lijepe nove crkve, koja je toga dana bila ukrašena svim svojim

grimiznim zastorima. Kralj je imao ručati i odmah zatim poći da se pokloni znamenitim moćima sv.Klementa.Tekštojekraljprispioucrkvu,JulienodjašeutrkupremakućigospodinadeRênala.Tuje,uzdahnuvši,skinuosvojelijepoodijelo,modrokaonebo,svojusabljuiepolete,dabiponovnoobukaosvojeneugledno,otrcanocrnoodijelo.UzjahaopetkonjaizačasjebiouBrav-le-Hautu,mjestancukojeleži na vrhu vrlo lijepa brežuljka. »Oduševljenje kao da umnožava te seljake«, pomisli Julien. »UVerrièresu se nemožeš od njihmaknuti, a ovdje ih imaviše od deset tisuća oko stare opatije.«Tu jeopatijurevolucionarnivandalizamnapolarazorio,alijenakonRestauracijeveličanstvenoobnovljena,tesečakpočelogovoritiočudesima.JulienpođekžupnikuChélanu,kojigadobroizgrdi,azatimmudadereverenduimisničkukošulju.OnsebrzoodjeneipođezavelečasnimChélanom,kojiseuputiokmladombiskupu izAgdea.Bio je tonećakgospodinadeLaMolea,koji je teknedavnobio imenovan ikoji jeimaokraljupokazatisvetemoći.Alitogabiskupanigdjenisumoglinaći.Svećenstvo se uznemirilo. Čekalo je svoga poglavara u mračnom gotskom samostanu nekadanje

opatije.Bila su se sakupiladvadeset i četiri župnikadapredstavljajunekadanji kaptolBrav-le-Hauta,koji se prije 1879. sastojao od dvadeset i četiri kanonika. Nakon što su se tri četvrt sata tužili nabiskupovumladost,župniciodlučedaćebitinajboljedanjihovdoajenpođekmonsinjoruiupozorigadaćekraljuskorodoćiidajevrijemedapođuucrkvu.Zbogsvojevisokestarosti,velečasniChélanbiojeizabran za doajena. Usprkos zlovolji koju je pokazivao prema Julienu, onmu dade znak da ga prati.Misnička je košulja Julienu vrlo dobro stajala. Upotrijebivši tko bi znao koje sredstvo svećeničketoilette, bio je posve zagladio svoju lijepukovrčavukosu, ali sumuzbogzaboravljivosti, koja je jošpovećalasrdžbuvelečasnogChélana,ispoddugačkihnaboramantijevirileostrugepočasnegarde.Stigavšipredbiskupoveodaje,zatekošestasitelakajesveukrašenegajtanima,kojisejedvaudostojiše

odgovoriti starom župniku da monsinjor ne prima. Narugaše mu se kad im je htio razložiti da on u

svojstvudoajenaplemenitogkaptolauBray-le-Hautu imapovlasticudausvakodobadođedobiskupakojitrebaslužitimisu.Julienovaoholanaravbilajepovrijeđenadrskošćutihslugu.Stadeobilazitispavaonicestareopatije

pokušavajućiotvoritisvavratanakojajenailazio.Jednavrlomalavratapopustiše,ionsenađeunekojćeliji među monsinjorovim sobarima u crnim odijelima s lancima oko vrata. Sudeći po njegovuužurbanomdržanju,tasugospodapomisliladagajebiskuppozvao,tegapropustiše.Učiniojenekolikokoraka i našao se u golemoj, vrlomračnoj gotskoj dvorani, posveobloženoj tamnomhrastovinom; svigotski prozori, osim jednog jedinog, bili su zazidani opekama.Ništa nije prikrivalo te grube zidarskeradoveionisužalosnoodudaraliodstarinskeraskošidrvenarije.Dvijevećestranetedvorane,slavnemeđu burgundskim starinama, koju je kao pokoru za neki grijeh dao sagraditi Karlo Smjeli okogodine 1470., bile su ukrašene drvenim sjedalima, bogato izrezbarenima.Na njima su u raznobojnomdrvetubiliprikazanisvimisterijiApokalipse.Ta turobnaveličanstvenost,nagrđenagolimopekama i jošposvebijelimvapnom,dirnula jeJuliena.

Onzastadešutke.Nadrugomkrajudvorane,pokrajjedinogprozorakrozkojijedopiralasvjetlost,ugledapomičnozrcaloodmahagonija.Mladićuljubičastojhaljiimisnojkošuljiodčipaka,aligologlav,stajaojenatrikorakaodogledala.Tajsepredmetčudnovatodoimaonatomemjestu;bezsumnjesugaonamodonijeli iz grada. Julienu se činilo da je mladić zlovoljan. Desnom je rukom ozbiljno blagosiljaookrenuvšisepremaogledalu.»Što to trebada znači?«pomisli Julien. »Obavlja li tajmladi svećeniknekuprethodnuceremoniju?

Moždajetobiskupovtajnik...Bitćedrzakkaoisluge...Alištomari.Pokušajmo!«Pa pođe naprijed i prilično polagano prijeđe dvoranu neprestano upirući pogled u jedini prozor i

gledajućimladića,kojijenastavljaoneprekidnoblagosiljati,polaganoineodmarajućiseničasa.Štosevišepribližavao,tojeboljerazabiraonjegovoljutitolice.Bogatstvomisničkekošuljeukrašene

čipkama zaustavi Juliena na nekoliko koraka od divnog zrcala. »Dužnost mi je govoriti«, pomisli onnapokon.Aliljepotadvoranegajeuzbudilaivećjeunaprijedbiopovrijeđenzboggrubihriječikojećesigurnočuti.Mladićgaspaziuzrcalu,okreneseinagloserazvedrivšiulicu,rečemunajblažimglasom:-No,gospodine,jelikonačnouređena?Julienjebiopreneražen.Kakosemladićokrenuopremanjemu,Julienjenanjegovimgrudimaspazio

križ.Bio je tobiskupodAgdea.»Takomlad«,pomisli Julien;»najvišešestdoosamgodinastarijiodmene...«Izastidisesvojihostruga.-Monsinjore-odgovorionbojažljivo-poslaomedoajenkaptola,velečasniChélan.- Ah! Onmi je osobito preporučen - reče biskup uljudnim glasom, koji je podvostručio Julienovo

divljenje. -Ali ja vasmolimdamioprostite, smatrao samda stevi onaosobakojami trebadonijetimitru.Loše su je upakirali u Parizu; srebrno joj je platno premavrhu strahovito oštećeno.To će vrloružnoizgledati-dodamladibiskupžalosnalica-aosimtogamoramjošičekatinanju.-Monsinjore,akovašaPreuzvišenostdopušta,idemjapomitru.Julienovelijepeočiučinilesudobardojam.- Idite,gospodine -odvratibiskup s ljupkomuljudnošću. -Trebam je smjesta.Nesretan samštome

kaptolskagospodamorajučekati.Kadjedošaodosredinedvorane,Julienseokrenepremabiskupuividjedajeovajopetstaodijeliti

blagoslove.»Štotomožebiti?«pitaoseJulien.»Jamačnonekacrkvenapriprema,potrebnazaobredkojiće se obaviti.« Stigavši u ćeliju gdje su se nalazili sluge, vidio je mitru u njihovim rukama. PredJulienovimzapovjedničkimpogledomtasumugospodaiprotivsvojevoljeizručilamonsinjorovumitru.

Bio jeponosanšto jenosi:prolazećidvoranomišao je lagano;držao ju je spoštovanjem.Našao jebiskupa kako sjedi pred ogledalom; njegova desna ruka, iako umorna, još je od vremena do vremenablagosiljala.Julienmupomognedastavimitru.Biskupstreseglavom.-Ah,stajatće!-rečeonJulienuzadovoljnimglasom.-Molimvas,uklonitesemalo.Tadabiskupodevrlobrzodosredinedvorane,azatimsepolaganimkoracimapribližizrcaluponovno

zlovoljnalicaiozbiljnoblagosiljajući.Julienjebiokaoukopanodčuda.Dolaziojeunapastdashvati,alisenijeusudioshvatiti.Biskupse

zaustaviigledajućigasizrazomkojijeodmahizgubioozbiljnost,reče:-Štoveliteomojojmitri,gospodine,pristajelimidobro?-Vrlodobro,monsinjore.-Nijeliprevišezaturena?Tobiizgledalonekakoglupo,alijenetrebanavlačitininaočikaooficirsku

kapu.-Činimisedaizvrsnostoji.-Kralj***jenavikaonadostojanstvenoibezsumnjevrloozbiljnosvećenstvo.Janebihhtio,osobito

zbogsvojihgodina,daizgledamodvišeneozbiljan.Ibiskupponovnostanekoračatiiblagosiljati.»Jasnoje«,pomisliJulien,usuđujućisekonačnodashvati,»onsevježbaublagosiljanju.«Nakonnekolikočasakarečebiskup:-Spremansam.Idite,gospodine,iobavijestitegospodinadoajenaikaptolskugospodu.Uskoro velečasni Chélan u pratnji dvojice najstarijih župnika uđe kroz jedna vrlo velika i divno

izdjelanavrata,kojaJuliennijebioopazio.Ovajputje,posvompoložaju,ostaoposljednji,tejemogaobiskupavidjetisamoprekoramenasvećenika,kojiseugomiligurkahuktimvratima.Biskup je polagano prošao dvoranom.Kad je stigao na prag, župnici se svrstaše u povorku.Nakon

časkaneredapovorkaseuzpjevanjepsalmastadekretati.Biskupjeišaozadnji,izmeđuChélanaijednogdrugogvrlostarogžupnika.Julienseproguraoposveblizudomonsinjora,kaopratilacžupnikaChélana.Išli su dugim hodnicima opatije Bray-le-Hauta, koji su usprkos jarkom suncu bili mračni ivlažni.Napokonstigošeutrijemopatije.Juliense,zapanjen,diviolijepojceremoniji.Unjegovusesrcusukobiše ambicija probuđena biskupovommladošću i divljenje za tankoćutnost i izvanrednu uljudnosttogaprelata.TajeuljudnostbilaneštoposvedrugonegouljudnostgospodinadeRênala,čakiondakadje bio najbolje volje. »Što se čovjek više uzdiže prema vrhovima društva«, pomisli Julien, »to češćenalazitakvoljupkoponašanje.«Ušli su u crkvu na pobočna vrata; najednom pod starinskim svodovima odjeknu strahovita tutnjava;

Julienuseučinilodaseruše.Tojebioopetonajmalitop;upravogajedovukloosamkonjautrku,ičimjepostavljenleipziškisutopnicistaliispaljivatipethitacanaminutu,kaodasuprednjimaPrusi.Ali ta seveličanstvenabukavišenijedoimala Juliena.VišenijemislionaNapoleona inavojničku

slavu. »Takomlad, pa biskup uAgdeu!«mislio je on. »Ali gdje je tajAgde?Koliko to nosi?Moždadvije-tritisućefranaka?«Monsinjoroviseslugepojavišesveličanstvenimbaldahinom;župnikChélanprihvatijedanodstupova,

alizapravogajenosioJulien.Biskupstupipodbaldahin.Zaistamujepošlozarukomizgledatistarije;divljenjunašegjunakanijebilogranica.»Štolisesvespretnošćunemožepostići!«pomislion.Kraljuđe.Julienjeimaosrećuvidjetigaposveizbliza.Biskupgausrdnooslovinezaboravljajućida

izvelikeuljudnostipremaNjegovuVeličanstvubudemalozbunjen.NećemoponavljatiopisceremonijauBrav-le-Hautu, taonesupetnaestdanaispunjavalestupcesvih

novinadepartmana.JulienjeizbiskupovagovoradoznaodakraljvučelozuodKarlaSmjelog.

PoslijejeJulienimaodužnostispitatiračuneotroškovimazatusvečanost.GospodindeLaMole,kojijesvomnećakupribaviobiskupiju,htiomujeučinitiusluguipodmiritisvetroškove.SamaceremonijauBrav-le-Hautustajalajetritisućeiosamstotinafranaka.Nakonbiskupovagovora ikraljevaodgovoraNjegovo jeVeličanstvo stupilopodbaldahin; zatim je

vrloponiznokleklonajastukpokrajoltara.Naokolokorabilasucrkvenasjedalanapoduuzdignutomzadvije stepenice. Julien sjedne na posljednju od tih stepenica, do nogu velečasnog Chélana, otprilikeonakokaoštoskutonošasjedauzsvogakardinalauSikstinskojkapeliuRimu.ZaoriseTeDeum;svejebiloobavijenooblacimatamjana.Zatimzaredašesalveizmusketaitopa;seljacisubilipijaniodsrećeipobožnosti.Takavdanneutraliziradjelovanjestotinebrojevajakobinskihnovina.Julien jebiona šestkorakaodkralja,koji je zaistausrdnomolio.Prvi jeput sadazapaziočovjeka

niska rasta i duhovita pogleda, u odijelu koje je bilo gotovo bez ikakvih ukrasa. Ali na toj vrlojednostavnoj odjeći plavila se vrpca boje neba. Taj je čovjek stajao bliže kralju nego mnogadrugagospodakojimasuodijelabila toliko izvezenazlatomdaseodzlatanijevidjelosukno,kakoseJulien u sebi izrazio. Nekoliko časaka poslije doznao je da je to gospodin de LaMole. Njegovo sedržanjeJulienučinilooholo,čakidrsko.»Tajmarkiz,nebibiotakouljudankaomojlijepibiskup«,pomislion.»Ah,crkvenisjajčiničovjeka

blagim i mudrim. Ali kralj je došao da se pokloni moćima, a ja ih nigdje ne vidim. Gdje je svetiKlement?«Njegov ga susjed, neki mladi klerik, pouči da se svete moći nalaze gore u zgradi, u posvećenoj

kapelici.»Štojetoposvećenakapelica?«pitaoseJulien.Alinijehtiotražitiobjašnjenja.Njegovasepozornostpodvostručila.U slučaju vladarskog posjeta etiketa određuje da kanonici prate biskupa. No monsinjor od Agdea,

polazećiuposvećenukapelu,pozvažupnikaChélana;Julienseusudipratitiga.Kadsuseuspelidugimstubištem,stignudonekihvratakojasubilavrlomalena,alikojimajegotski

okvirbioprekrasnopozlaćen.Činilosekaodasutekjučerizrađena.Pred vratima su klečale dvadeset i četiri djevojke iz najboljih verrierskih obitelji. Prije no što će

otvoritivrata,biskupkleknemeđutedjevojke,kojesusvebilelijepe.Dokjeglasnomolio,onese,činilose,nisumogledovoljnonadivitilijepimčipkama,njegovojljupkostiinjegovutakomladomitakoblagomlicu.Taj jeprizoroduzeonašemjunaku ionomalorazumaštomuje jošbiloostalo.Utombisečasubioboriozainkviziciju,itosvesrdno.Vratasenajednomotvoriše.Malakapelakaodajesvagorjelaodsvjetlosti.Naoltarusevidjelovišeodtisućusvijećauosamredovaodijeljenihjedanoddrugogakitamacvijeća.Ugodanmirisnajčistijegtamjanaizvijaosekrozvratasvetišta.Kapela,nanovopozlaćena,bilajevrlomalena,alivrlovisoka.Julienjeopaziodanaoltarustojesvijećevisokeprekopetnaeststopa.Djevojke nisu mogle suspregnuti uzvik divljenja. U malo predvorje kapele bile su pripuštene samodvadesetičetiridjevojke,obažupnikaiJulien.UskorojestigaokraljjedinoupratnjigospodinadeLaMoleaisvogadvorskogkomornika.Itjelesna

jestražaostalavaniklečećiidržećipuškenapočast.NjegovoseVeličanstvonijebacilo,negoseupravosurvalonaklecalo.TektadaJulien,naslonjenna

pozlaćenavrata,provirivšiispodgolerukejednemladedjevojke,ugledadivnikipsvetogKlementa.Onjeuodorimladogrimskogvojnika ležaopodnooltara.Navratu je imaovelikuranu, izkojekaoda jetekla krv. Umjetnik je natkrilio samoga sebe; svečeve su samrtne oči, pune blagosti, bilenapolazaklopljene.Tekizniklibrčićiukrašavalisutadivnausta,kojasu,napolazatvorena,izgledalakaodajošmole.Videćikip,djevojkakojesenalazilauzJulienazaplačeiskrenimsuzama;jednajeodtihsuzakapnulanaJulienovuruku.

Nakonnekolikotrenutakamolitveunajdubljojtišini,kojujenarušavalajedinodalekazvonjavazvonaizsvihseladesetmiljauokrug,biskupodAgdeazamolikraljazadopuštenjedagovori.Svojmalivrlodirljivigovorzavršiojejednostavnimriječima,alijenjihovuspjehbiotosigurniji.-Nezaboravitenikad,mladekršćanke,dastevidjelejednogodnajmoćnijihkraljevanasvijetukako

klečipredslugamasvemogućegistrašnogboga.Njegovislabisluge,progonjeniiubijaninazemlji,kakotoviditeporanisvetogKlementa,kojajoškrvari,trijumfirajunanebu.Zarne,mojemladekršćanke,vićeteseuvijeksjećatiovogdanaipreziratćetebezboštvo?Vićete,zarne,uvijekbitivjernevelikomistrašnom,aipaktakodobrombogu?Nakontihriječibiskupsedostojanstvenouspravi.-Vimitoobećajete?-rečeonnadahnuto,ispruživširuku.-Obećajemo-odgovoredjevojkebriznuvšiuplač.-Uimestrašnogbogaprihvaćamvašeobećanje!Čak je ikraljplakao.Tek jemnogoposlije Julienbio tolikohladnokrvandazapitagdje susvečeve

kosti, poslane iz Rima burgundskom vojvodi FilipuDobrom. Saznao je da se nalaze u onom lijepomvoštanomkipu.NjegovoseVeličanstvoudostojilodopustitigospođicamakojesugapratileukapeludanosecrventrak

nakojemsubileizvezeneoveriječi:»Mržnjapremabezbožništvu,vječnapobožnost.«GospodindeLaMolezapovjedidaseseljacimarazdijelidesettisućabocavina.Uvečersuseliberali

osjetiliponukanimadastoputaboljeosvijetlesvojekućenegorojalisti.PrijesvogaodlaskakraljjejošposjetiogospodinadeMoiroda.

XIX.

RAZMIŠLJANJEDONOSIBOL

Grotesknastranasvakodnevnihdogađajasprečavačovjekadavidi

pravunesrećustrasti.BARNAVE

VraćajućinaprijašnjemjestoobičannamještajusobikojujezauzimaogospodindeLaMole,Julienje

našaolistvrločvrstapapira,savijennačetvero.Pridnuprvestranepročita:»NjegovojpreuzvišenostigospodinumarkizudeLaMoleu,peruFrancuske,vitezukraljevskihordena,

itd.,itd.«Bilajetomolbanapisanarukopisomkaoukuharice.»GospodineMarkiže,Cio sam se život pridržavaovjerskih načela.Bio sam izloženbombamauLyonu za vrijemeopsade

godine93.,prokletajojuspomena.Pričešćujemseisvakenedjeljepribivammisiužupnojcrkvi.Nikadanisamzanemariouskršnjihdužnosti, čakni strašnegodine93.,prokleta jojuspomena.Mojakuharica -prijerevolucijeimaosamslužinčad-kuhapetkomposnajela.UVerrièresumesvipoštuju,iusuđujemsereći da to i zaslužujem.U procesijama stupampod baldahinompokraj gospodina župnika i gospodinanačelnika.Usvečanimprilikamanosimvelikusvijeću,kojukupujemvlastitimnovcem.PotvrdeosvemutomenalazeseuParizuuMinistarstvufinancija.MolimgospodinamarkizadamisedodijeliposlovnicazaprodajusrećakauVerrièresu.Toćemjestoionakouskorobitiupražnjenojerjesadašnjikorisnikteškobolestani,uostalom,onnaizborimanepoćudnoglasa,itd.

DeCholin.«Narubutemolbenalazilasepreporukapotpisanasa»DeMoirod«,kojajepočinjalaovako:»ImaosamčastdaVamvećgovorimodobrompodanikukojipodnosiovumolbu,itd.«»TakomičakitajglupanCholinpokazujeputkojimtrebapoći«,pomisliJulien.Osam dana nakon kraljeva pohoda Verrièresu, od svih nebrojenih laži, glupih tumačenja, smiješnih

prepiraka, itd.,kojimasu redombilipredmetkralj,biskupodAgdea,markizdeLaMole,deset tisućabocavinaijadniMoirod,kojije,unadidaćebitiodlikovan,izašaoizkućetekmjesecdananakonsvogpadaskonja,preostalo je još jedinonegodovanjezbogkrajnjeneumjesnostikojomjeupočasnugarduiznebuha bio ubačen Julien Sorel, sin jednog tesara. Trebalo je čuti što su o tome govorili bogatitvorničari šarenog platna, koji su inače u kavani jutrom i večerom do promuklosti propovijedalijednakost.Onaponositažena,gospođadeRênal,bilajezačetniktesablazni.Arazlog?LijepeočiisvježiobrazimalogsvećenikaSoreladovoljnosuodavalitajrazlog.MaloposlijepovratkauVergynajmlađidječak,Stanislas-Xavier,dobijegroznicu.GospođudeRênal

odjednomspopadne strašnagrižnja savjesti.Prviput stadeona sebedosljednoprekoravati zbog svojeljubavi; činilo se da je, kao nekim čudom, shvatila u kakav je strašan grijeh zapala. Premda je biladubokopobožna,onadotogačasanijepomišljalanaveličinusvogazločinaubožjimočima.Nekada,usamostanu»SvetogsrcaIsusova«,onajestrastvenoljubilaboga;sadgaseistotolikobojala.

Borbekojesurazdiralenjezinudušubilesutoužasniještojenjezinstrahbioposvenerazuman.Julienje

uvidiodajesvakorazumnodokazivanjeuzrujavaumjestodajesmiri;onajeunjemučulariječipakla.Međutim,kakojeJulienisammnogovoliomalogStanislasa,činilomusezgodnijedagovorionjegovojbolesti, koja je uskoro postala vrlo ozbiljna. Tada neprekidna grižnja savjesti oduzme gospođi deRênalčakisan;nijevišaizlazilaiznekedivlješutnje;dajeotvorilausta,učinilabitosamozatodaboguiljudimapriznasvojzločin.-Zaklinjemvas-govoriojojjeJulienčimbisenašlinasamo-negovoriteniskim;nekajabudem

jedinikojemupovjeravatesvojepatnje.Akomejošvolite,nemojtegovoriti;vašeriječinemogunašegStanislasaosloboditiodgroznice.Ali njegoveutjehenisu imalenikakvauspjeha; onnije znaoda je gospođadeRênal uvrtjela sebi u

glavudajezastišavanjesrdžbeljubomornogbogapotrebnodazamrziJuliena,ilićejojumrijetisin.Pakakojeosjećaladanemožemrzitisvogaljubavnika,bilajetakonesretna.-Bježiteodmene!-rečeonajednogdanaJulienu.-Zaimebožje,napustiteovukuću!Vašanazočnost

ubijamogasina.-Bogmekažnjava-dodatišimglasom-onjepravedan;obožavamnjegovupravednost;mojzločinje

strašan, a ja samživjelabezgrižnje savjesti!Bio je toprvi znakdamebognapustio; trebadabudemdvostrukokažnjena.Julienjebiodubokopotresen.Unjezinimriječimanijemogaootkritinilicemjerstvanipretjerivanja.

»Onajeuvjerenadaubijasvogasinaakomeneljubi,ameđutimmenesretnicavolivišenegosvogasina.Eto,toje,nemoguutosumnjati,onagrižnjasavjestikojajeubija.Kojeliveličineosjećaja!Alikakosamjamogaopobuditiunjojtakvuljubav,ja,kojisamtakosiromašan,takoneodgojen,takvaneznalica,akatkadaitakoneotesanusvomponašanju?«Jednejenoćidjetetubilovrlozlo.OkodvasataizjutradošaojegospodindeRênaldagavidi.Dijete,

iscrpenogroznicom, bilo je posve crveno i nije prepoznalo oca.Najednom se gospođadeRênal baciprednogesvomemužu;Julienuvididaćeonasvereći,daćesezauvijekupropastiti.SrećomjetaneobičnakretnjabilagospodinudeRênalunesnosna.-Zbogom!Zbogom!-rečeonpolazeći.-Ne,slušajme!-povičeženaklečećiprednjiminastojećigazadržati.-Čujcijeluistinu.Jaubijam

svogasina.Jasammudalaživotijamugaoduzimam.Nebomekažnjava;ubožjimsamočimapočinilaumorstvo.Trebadasesamaupropastimiponizim:moždaćetažrtvaublažitiSvevišnjega.DajeugospodinadeRênalabiloimalomašte,shvatiobisve.-Romantičneideje!-povikaongurajućiodsebeženu,kojamujenastojalaobujmitikoljena.-Svesu

toromantičneideje!Julien,pošaljitepoliječnika,čimsvanedan.-Ionodespavati.GospođadeRênalpadenakoljena,napolaonesviještena,odgurnuvšigrčevitomkretnjomJuliena,kojijojjehtiopomoći.Julienjeostaozapanjen.»To je, dakle, preljub!« reče on sebi. »Zar jemoguće da ti svećenici, koji su toliki nitkovi, imaju

pravo?Zar da oni, koji toliko griješe, imaju povlasticu da spoznaju pravu teoriju grijeha?Kako je točudnovato!...«JošdvadesetčasakanakonštosegospodindeRênalpovukao,Julienjegledaoljubljenuženugdjestoji

naslonivšiglavunadječjikrevetić,nepomična igotovobezsvijesti.»Evoženeuzvišenaduha,kojasenalazinavrhuncunesrećezbogtogaštojemeneupoznala«,pomislion.Vrijemejebrzoprolazilo.»Štomoguučinitizanju?Valjaseodlučiti.Neradisetuvišeomeni.Štome

se tiču ljudi i njihova bljutava prenemaganja? Štomogu učiniti za nju? ... Da je napustim? Ali ja jeostavljamsamu, izvrgnutunajstrašnijojboli.Tajmužbezosjećajaviše joj škodinegokoristi.Kako jesurov,možejojrećikojugruburiječ;onabimoglapoludjetiibacitisekrozprozor.Akojenapustim,akoprestanemnadnjombdjeti,onaćemusvepriznati.Itkozna,moždaćeonpodići

buku usprkos nasljedstvu koje ona treba da donese. Onamože sve reći - sačuvaj bože! - onom gadužupnikuMaslonu,kojibolestšestogodišnjegdjetetaiskorišćujezatodasevišeinemičeizovekuće,anečiniontobeznekenamjere.Usvojojboliistrahupredbogomonazaboravljasveštootomčovjekuzna:onaunjemuvidisamosvećenika.«-Odlazi!-rečemunajednomgospođadeRênalotvorivšioči.-Tisućubihputadaosvojživotdasaznamštobitibilokorisnije-odvratijojJulien.-Nikadatenisam

takovolio,anđelemoj,izapravotetekovogačasapočinjemobožavationakokakotitozaslužuješ.Štobibilo samnom, daleko od tebe, kad bimemučila svijest da si zbogmene nesretna!Ali pustimomojepatnje!Jaćuotići,otićiću,ljubavimoja.Aliakoteostavim,akoprestanembdjetinadtobom,akovišenebudemneprestanoizmeđutebeitvogamuža,tićešseupropastiti.Pomislidaćeteonuzvelikusramotupotjerati izkuće;cioćeVerrières,cioBesançongovoritio toj sablazni.Sviće teosuđivati;nikadasenećešoporavitiodtesramote.-Tobašihoću!-vikneonauspravivšise.-Trpjetću,tobolje!-Alitomćešgadnomsablazniunesrećitiimuža!-Alićusamusebeponiziti,bacitićuseublatoitimeću,možda,spasitisvogasina.Takvoponižavanje

predsvima,toje,možda,javnapokora.Nijelito,kolikosamjasvojimslabimsnagamakadraprosuditi,najvećažrtvakojumoguprinijetibogu...Moždaćeseudostojitidaprimimojeponiženjeidamiostavisina?Ukažiminekudrugu,težužrtvu,odmahćujeizvršiti.-Pustimedaijasebekaznim.Ijasamkriv.Hoćešlidaodemusamostantrapista?Strogosttogaživota

možeublažititvogaboga...Ah,nebesa,zaštonemogujabitibolestanumjestoStanislasa!...-Ah,tigavoliš!-rečegospođadeRênal,ustaneibaciseunjegovnaručaj.Jošgaistogčasasužasomodgurnu.-Vjerujemti,vjerujemti-nastavionabacivšiseopetnakoljena.-O,jedinimojprijatelju!Zaštonisi

tiStanislasovotac!Ondanebibiotakostrašangrijehštovišeljubimtebenegotvogasina...-Hoćešlimidopustitidaostanemuzateidateodsadavolimsamokaobrat?Tojejedinorazumno

ispaštanje,onomožeublažitiSvevišnjega.-Aja-povičeona,ustaneiuhvatiJulienovuglavuobjemarukama,držećijepredsvojimočima-hoću

liijatebevoljetikaobrata?Jeliumojojmoćidatevolimkaobrata?Julienbrižnuuplač.-Slušatćute!-rečeonkleknuvšiprednjezinenoge.-Slušatćuštomigodnarediš, tojesveštomi

preostaje.Duhmi je zamračen; ne znam što da odlučim.Ako te napustim, reći ćeš sve svomemužu iupropastit ćeš i sebe i njega. Nikada on nakon takve sramote neće biti izabran za zastupnika. Akoostanem, bit ćeš uvjerena da sam ja kriv za smrt tvoga sina, i umrijet ćeš od boli. Hoćeš li iskušatiposljedicemogaodlaska?Akoželiš,kaznitćusamsebezbognašegagrijehainapustitćutenaosamdana.Otićićudaihprovedemuosami,gdjetihoćeš.UopatijiBray-le-Haut,naprimjer.Alimisezakunidazamogaizbivanjanećešmužuništapriznati.Mislinatodasevišenemoguvratitiakobudešgovorila.Onaobeća,ionode,alivećzadvadanadobipozivdasevrati.-Beztebemijenemogućeizdržatizakletvu.Progovoritćupredmužemakotinebudešneprestanouz

menedamisvojimpogledimazapovijedašdašutim.Svakimisesatovoganesnosnogživotačinikaociodan.Napokonsenebosmilovalotojnesretnojmajci.Stanislasjemalopomaloizmicaoopasnosti.Noledje

bio probijen; njezin je um spoznao veličinu grijeha, te se više nijemogla smiriti. Grižnja savjesti jeostalaibilatakosnažnakakomožebitisamoujednomtakoiskrenomsrcu.Njezinježivotbioineboipakao:pakaokadnebividjelaJuliena,nebokadbibilapodnonjegovihnogu. -Nemamvišenikakvihiluzija -govorilamu jeona,čak iučasovimakadbi seusudilaposvepredati svojoj ljubavi - ja sam

prokleta,neopozivoprokleta.Tisimlad,tisipodlegaomojemzavođenju,nebotimožeoprostiti;alija,jasamprokleta.Znamtopojednomsigurnomznaku.Bojimse.Tkosenebibojaopakla?Aliustvari,jasenekajem.Jabihnanovopočinilasvojgrijeh,kadbigatrebaloponoviti.Nekamesamonebonekaznivećnaovomesvijetuinamojojdjeci,paćuimatiivišenegoštozaslužujem.Aliti,mojJuliene-povikalabionaudrugimtrenucima-jesilibaremtisretan?Smatrašlidatedostavolim?Julienovonepovjerenjeiosjetljivponos,kojemujeprijesvegatrebalapožrtvovnaljubav,nisumogli

odoljeti tako velikoj i nesumnjivoj žrtvi koja se svaki čas opetovala. On je sada gospođu de Rênalobožavao.»Iakojeonaplemkinja,ajaradničkisin,onameljubi...Jazanjunisamnekisobarkojemujenametnuladužnostljubavnika.«Odbacivšistrah,Juliensepotpunoprepustioljubavnomludiluinjegovojsamrtnojneizvjesnosti.-Kadbihbaremmoglatebeusrećitizaovihnekolikodanakojećemojošzajednoprovesti!-usklikne

onavidjevšidaseonbojizanjezinuljubav.-Požurimose:sutravećmoždanećubititvoja.Akomenebokazninamojojdjeci,uzaludćunastojatiživjetisamozatodatebevolim,uzaludćunastojatinevidjetidaih moj zločin ubija. Taj udarac ne bih mogla preživjeti. Sve kad bih i htjela, ne bih mogla, jabihpoludjela.-Ah,kadbihmoglaitvojgrijehuzetinasebe,onakokakositiplemenitoželiopreuzetiStanislasovu

groznicu!Ta je velikamoralna kriza izmijenila prirodu osjećaja koji su spajali Juliena i njegovu ljubavnicu.

Njegovaljubavnijevišebilasamodivljenjenjezinojljepotinegoiponosštojeposjeduje.Njihovajesrećaodsadabilasrećanekemnogoviševrste;plamenkojiihjeproždiraobiojesnažniji.

Njihovisuzanosibilipuniludila.Njihovabisesrećauočimasvijetačinilasadamnogoveća.Alioninisu više nalazili onu divnu vedrinu, ono blaženstvo bez oblaka, onu prijatnu sreću prvih dana svojeljubavi,kadjejedinabrigagospođedeRênalbiladalijeJuliendovoljnoljubi.Njihovajesrećasadakojiputnaličilanazločin.Unajsretnijim i naokonajmirnijimčasovimagospođadeRênal bi najednomuzviknula: -Ah, veliki

bože,vidimpakao!-ipritomebigrčevitomkretnjomstiskalaJulienovuruku.-Kojelistrahovitekazne!Ajasamjeizaslužila!-Čvrstogajedržalaiprivijalaseuz.njegakaobršljanuzazid.Julienjeuzaludnastojaoumiritituuznemirenudušu.Onabiuzelanjegovurukuiobasulajepoljupcima.

Zatimbipalaumračnosanjarenje:-Pakao-govorilabiona-pakaobizamenebiomilost; imalabihbaremjoškojidandaprovedemsnjimenazemlji,alipakaonaovomsvijetu,smrtmojedjece!...Zatubimicijenumojgrijehmoždaipakbiooprošten...Ah,velikibože,nedajmitumilostuz.tucijenu!Tatesiromašnadjecaničimnisuuvrijedila;ja,samosamjakriva:ljubimčovjekakojiminijemuž.JulienbizatimvidiokakosegospođadeRênalnaokosmiruje.Nastojalajevladatisobom;nijehtjela

zagorčavatiživotčovjekukogaljubi.Usred tih promjena ljubavnih osjećaja, grižnje savjesti i uživanja, dani su prolazili munjevitom

brzinom.Julienseodvikaoodtogadarazmišlja.Gospođica Eliza ode u to vrijeme u Verrières zbog neke male parnice. Tamo zateče gospodina

ValenodapunapizmenaJuliena.Onajebilazamrzilaodgojiteljatemuječestogovorilaonjemu.-Vi bisteme upropastili, gospodine, kad bih vam rekla istinu!... - reče ona jednog dana gospodinu

Valenodu. -Gospoda su u važnim stvarimauvijek složna ... Stanovita se priznanja bijednoj služinčadinikadanepraštaju...Nakontihuobičajenihfraza,kojejenestrpljivaradoznalostgospodinaValenodaumjelaskratiti,doznao

jeonstvarikojesubilevrlobolnezanjegovosamoljublje.Tažena,najotmjenijaunjihovukraju,kojojjeonšestgodinaposvećivaotolikupažnju,itonažalost

javnoipredsvima,taponosnaženauzelajezaljubavnikabijednogradnikapreodjevenauodgojitelja.I

daništanebinedostajalomucigospodinaupraviteljaubožnice,gospođadeRênalobožavala je svogaljubavnika. A gospodin Julien se nije nimalo trudio da bi je osvojio, on prema gospođi nikadanijenapuštaosvojuuobičajenuhladnoću-dodalajesobaricauzdahnuvši.Elizaseutouvjerilateknaladanju,alijedržaladajetatajnaljubavpočelavećmnogoprije.-Bez

sumnjejetobiorazlog-dodalajeonagnjevno-štojeonusvojevrijemeodbiodameuzmezaženu.Ajasamse,budala,savjetovalasgospođomdeRênalimolilajedagovorisodgojiteljem.IstejevečerigospodindeRênalprimioizgrada,zajednosnovinama,dugoanonimnopismokojegaje

usvimpojedinostimaobavještavalooonomeštosekodnjegadogađa.Julienjevidiokakojeon,čitajućitopismonapisanonaplavkastompapiru,problijedioi ljutitogapogledao.Gospodinnačelniksecijeluvečernijeoporaviooduzbuđenja.Julienmuseuzalududvoravaomolećigazaobavještenjaugenealogijinajboljihburgundskihobitelji.

XX.

ANONIMNAPISMA

DonotgivedallianceToomuchreinthestrongestoathsarestraw

Tothefirei’theblood.14

SHAKESPEARE,THETEMPESTKadsuuponoćnapuštalisalon,Julienjedospiorećisvojojprijateljici:-Nemojmosenoćassastati,vašmužneštosumnja;zakleobihsedajeonodugopismo,štogaječitao

uzdišući,biloanonimno.SrećomseJulienzaključaousvojusobu.GospođadeRênaljedošlanaludumisaodajetoupozorenje

samoizlikadasenebimoraosastatisnjom.Potpunojeizgubilaglavuiuuobičajenojevrijemedošlaprednjegovavrata.Julienječuošumuhodnikutejeodmahugasiosvjetiljku.Netkojenastojaootvoritinjegovavrata;jelitobilagospođadeRênalililjubomornimuž?Sutradanvrloranoizjutrakuharica,kojagajezaštićivala,doneseJulienuknjigukojojjenakoricama

pročitaoovetalijanskeriječi:Guardatealtapagina130.15

Julienzadrhtazbogteneopreznosti,potražistranu130,inađetamoiglompričvršćenopismo,napisanoužurbiinatopljenosuzama,kojeosimtoganijevodiloračunaopravilimaortografije.InačejegospođadeRênalvrlodobrovladalaortografijom,tejetomsitnicombiodirnutimalojezaboravionastrahovituopasnost.»Zarmeovenoćinisihtioprimiti?Imačasovakadmisečinidanikadanisamčitaladodnatvojeduše.

Tvojimepoglediplaše.Bojimtese.Velikibože!Moždamenikadanisini ljubio?Utomslučajunekamojmužotkrijenašuljubavinekamezatvoriuvječnizatvor,naselu,dalekoodmojedjece!Moždabogtakohoće.Jaćuuskoroumrijeti;alilisičudovište.Zar me ne ljubiš? Jesi li umoran odmojih ludosti, odmojih kajanja, bezbožniče? Hoćeš li da me

upropastiš?Dajemtizatojednolakosredstvo.IdiipokažiovopismocijelomVerrièresu,ili,jošbolje,pokažigasamogospodinuValenodu.Recimudateljubim,aline,nerecimutakvosvetogrđe;recimudateobožavam,daježivotzamenezapočeotekonogadanakadsamtebeugledala,daunajluđimdanimasvojemladostinikadanisamnisanjalatakvusrećukakvutebidugujem,dasamtižrtvovalasvojživot,datižrtvujemsvojudušu.Tiznašdatižrtvujemimnogoviše.Ali,znalitajčovjekštosužrtve?Recimu,recimu,dagarazdražiš,dajaprkosimsvimzlobnicimai

dazamenepostojisamojednanesrećanasvijetu,atajedavidimkakomenapuštajediničovjekzbogkojegaživim.Koje li sreće zameda izgubimživot, daga žrtvujem idavišene strahujemzbog svojedjece!Budisiguran,dragiprijatelju,akopostojinekoanonimnopismo,onodolaziodonogmrskogstvorenja

kojemešestgodinaprogonilosvojimgrubimglasom,svojimpričanjemojahačkimpothvatima,svojomuobraženošćuibeskrajnimnabrajanjemsvihsvojihprednosti.Postojilinekoanonimnopismo?Eto,olomesam,nevaljalče,htjelastobomrazgovarati.Aline,tisi

dobro učinio. Stežući te u svom zagrljaju, možda posljednji put, nikako ne bih mogla o tome hladnorazmišljatikaoštotočinimkadsamsama.Odsadanašasrećavišenećebititakolakoostvariva.Hoćeli

tozatebebitineugodno?Hoće,uonedanekadodgospodinaFouquéaneprimiškojuzanimljivuknjigu.Žrtva jeprinesena;sutra,bez.obzirana toda liopetdođenekoanonimnopismo iline, rećićusvomemužudasamprimilaanonimnopismo,da tiodmahmoramodatinovca,naćinekizgodanizgovor ibezodlaganjaposlatitenatragtvojimroditeljima.Ah,dragiprijatelju,bitćemoodvojenidvatjedna,moždaimjesecdana!Priznajemdaćešititrpjeti

kaoi ja.Ali toje,konačno,jedininačindaseumanjiučinaktogaanonimnogpisma;tonijeprvotakvopismokojejemojmužprimio,itouvezisamnom.Ah,kolikosamimsesmijala!Jedini se cilj moga pothvata sastoji u tome da uvjerim muža kako to pismo dolazi od gospodina

Valenoda; ja zaista i ne sumnjam da ga je on napisao. Ako napustiš ovu kuću, svakako se smjesti uVerrièresu. Udesit ću tako da će i mojmuž provesti ondje dva tjedna, da bi budalama dokazao kakoizmeđunjegaimenenemanesuglasica.KadbudešuVerrièresu,sprijateljisesasvima,čakisliberalima.Znamodaćetesvedamehtjetiprimati.Nemoj se posvaditi s gospodinom Valenodom i nemoj mu odsjeći uši, kako si neki dan govorio;

naprotiv,budipremanjemuljubazan!GlavnojedaseuVerrièresupovjerujedaćešsetiprihvatitiodgojadjecekodValenodailikodbilokogadrugoga.To moj muž nikada ne bi dopustio. No ako se ipak budeš morao na to odlučiti, bit ćeš barem u

Verrièresu,paćutekojiputvidjeti;mojaćetedjeca,kojatetakovole,posjećivati.Velikibože,osjećamdasvojudjecuviševolimzatoštoonatebevole!Kojeligrižnjesavjesti!Kakolićesesvetosvršiti?...Štojatočinim?...Uostalom,tirazumiješkakosemorašponašati.Budiblagiuljudan,nemojpreziratitesuroveljude,molimtezatonakoljenima;jertićeljudibitisucinašesudbine.Ničaskanesumnjajutodaćesemojmužprematebiponašationakokakomuodredijavnomnijenje.Ovomianonimnopismotimorašpomoćisastaviti,naoružajsestrpljenjemiškarama.Izrežiizjedne

knjigeriječikojećešovdjevidjeti,prilijepiihzatimnalistplavkastogpapirakojiti,evo,šaljem,imamga od gospodina Valenoda. Budi spreman na pretres i spali one strane knjige koje si izrezivanjempokvario. Ako ne nađeš gotovih riječi, budi strpljiv pa ih složi slovo po slovo. Da ti uštedim trud,sastavilasamvrlokratkoanonimnopismo.Alijao,akomevišeneljubiš,kaoštosebojim,kakoćetiseovomojepismočinitidugo!«

ANONIMNOPISMO

»Gospođo!Svesuvašesilnespletkeotkrivene;osobekojimajeuinteresudaihsuzbiju,obaviještenesu.Uimenekogostatkaprijateljstva

štogapremaVamaosjećam,pozivamVasdasepotpunoodreknetesvogmalogseljaka.Akostedovoljnopametnida toučinite,Vašćemužvjerovatidajeobavijestkojujeprimiolažna,iostavitćemogaunjegovojzabludi.Mislitenatodaznamvašutajnu;dršćite,nesretnice,sadatrebadapazitekakoćetesepremameniponašati.«»Čim izlijepiš riječi od kojih se sastoji to pismo (jesi li u njemu prepoznao upraviteljev način

izražavanja?),iziđiizkuće,jaćutesusresti.Otići ćuu selo i vratiti se zbunjena lica, a i bit ćuvrlo zbunjena.Velikibože, što ja tu stavljamna

kocku,asvetosamozatoštosi tinaslutiodapostojinekoanonimnopismo.Napokonćuzaprepaštenalicadatisvomemužupismokojemije,rećiću,uručionekineznanac.Tiotiđisdjecomušetnjukrozšumuivratisetekzaručak.Svrhastijenamožešvidjetitoranjgolubinjaka.Akostvarpođedobro,izvjesitćuondjebijelirubac;u

protivnomslučajunećetamobitiništa.Hoćelitetvojesrce,nezahvalniče,ponukatidapronađešnačinkakoćešmi,prijenegoodešušetnju,

kazatidameljubiš?Štogodsedogodilo,ujednobudisiguran:naškonačnirastanaknebihpreživjelanizajedandan.Ah,lošelimajke!Teriječikojesamupravonapisalapraznesuriječi,dragiJuliene.Jaih

neosjećam;uovomčasumogumisliti samona tebe;napisalasamihsamozatodame tinebiosudio.Sada,utrenutkukadmislimdabihtemoglaizgubiti,čemudasepretvaram?Nekatisemojadušačiniokrutna, ali ja neću lagati čovjeku koga obožavam!Već sam u svom životu previše varala. Znaj da tiopraštamakomevišene ljubiš.Nemamvremenadaponovnopročitamovopismo.Umojim jeočimamala cijena platiti životom one sretne dane koje sam provela u tvom zagrljaju. Ti znaš da ćeme onivišestajati.«

XXI.

RAZGOVORSGOSPODAROM

Alas,ourfrailtyisthecause,notwe:

Forsuchaswearemadeof,suchwebe.16

TWELFTHNIGHTJulienjesdjetinjimveseljemciosatskupljaoriječi.Kadjeizašaoizsobe,sreojesvojeđakeinjihovu

majku;uzelajepismotakojednostavnoihrabrodagajetajmirprestrašio.-Jeliljepilodovoljnoosušeno?-upitagaona.»Zar je to taženakojaumalonijepoludjelaodkajanja?«pomislion.»Kojesuuovomčasunjezine

namjere?«Biojeodvišeponosandajeupita,alimuse,možda,nikadanijesviđalavišenegosada.-Akomitoneuspije-dodaonasistomhladnokrvnošću-oduzetćemisve.Zakopajteovonegdjeu

planini;toćemimoždajednogdanabiticijeliimetak.Onamupredastaklenukutijupresvučenucrvenimsafijanom,punuzlatainekolikodragihkamena.-Iditesad!-rečemuona.Onapoljubidjecu,anajmlađegidvaputa.Julienjestajaonepomičan.Onaseudaljibrzimkorakomi

nepogledavšiga.Odčasakadjeotvorioanonimnopismo,životgospodinadeRênalabio jeužasan.Takouzrujannije

bio jošod1816.,kad je trebalodasepobijeudvoboju, i,dabudemopremanjemupravedni,ondagamogućnostdadobijetaneuglavunijeučinilatakonesretnimkaoštojetobiosada.Ispitaojepismonasvemogućenačine.»Nijelitoženskirukopis?«pitaose.»Aakojest,kojagaježenapisala?«Zamišljaoje redom sve žene koje je poznavao uVerrièresu, ali nijemogao ni jednoj sa sigurnošću pripisati topismo.»Jelimuškaracdiktiraotopismo?Kojijetomuškarac?«Itoopetistaneizvjesnost.Bezsumnjemuvećinaonihkojepoznajezavidiimrziga.»Trebadaseposavjetujemsasvojomženom«,pomislionponavici,digavšiseiznaslonjačaukojisebiozavalio.-Velikibože!-uskliknetekštojeustao,lupivšisepočelu-tabašprednjomtrebadasečuvam;onaje

uovomčasumojneprijatelj!-Iodbijesamudođošesuzenaoči.Bilajepravednanagradazabešćutnostnjegovasrca,ukojojsesastojisvaprovincijskamudrost,štose

utomčasugospodindeRênalnajvišebojaoupravosvojihdvajunajboljihprijatelja.»Osimnjihimammoždajošdesetakprijatelja«,ionumislimaocijenikolikubiutjehumogaonaćiu

svakome od njih. »Svima bi, svima«, poviče u bijesu, »moj strašni doživljaj učinio najvećezadovoljstvo!«Nasrećujebiouvjerendamunezavidebezrazloga.Osimsvojedivnekućeugradu,kojujekralj***zauvijekodlikovaoprespavavšiunjoj,onjevrlolijepourediodvoracuVergyju.Pročeljejebilobijelooličeno,aprozoriukrašenilijepimzelenimkapcima.Misaonatukrasotunačasgajeutješila.Činjenica je da se taj dvoracmogao opaziti već iz daljine od tri do četirimilje, na veliku štetu svihljetnikovacailitakozvanihdvoracaususjedstvu,kojisubilisačuvalisvojuneuglednusivubojuštosujesvremenomstekli.GospodindeRênalmogaojeračunatinasamilostisuzejednogodsvojihprijatelja,starješinežupne

crkve,ali to jebilanekabudala,koja jezbogsvegaplakala.Pa ipak, taj ječovjekbionjegovojedinoutočište.

-Kojasenesrećamožeusporeditismojom?-uzvikneonbijesno.-Kakosamosamljen.»Jelimoguće«,govoriojesebitajzaistasažaljenjavrijedančovjek,»jelimogućedausvojojnesreći

nemamnijednogprijateljadagazapitamzasavjet?Jermojseumpomutio,jatoosjećam!Ah,Falcoz!Ah,Ducros!«viknuojesgorčinom.Bilasutoimenadvojicenjegovihprijateljaizdjetinjstvakojejeon1814. svojom nadutošću udaljio od sebe. Oni nisu bili plemići, i on je htio promijeniti onaj odnosjednakostiukojemusuživjelioddjetinjstva.Jedanodnjih,Falcoz, čovjekduha i srca, trgovacpapiromuVerrièresu,kupio je tiskaruuglavnom

gradu toga departmana i osnovao jedne novine.Kongregacija je odlučila da ga upropasti.Njegove sunovinezabranjeneioduzetamujetiskarskadozvola.Utimžalosnimprilikamapisaojeon,prviputnakondeset godina, gospodinudeRênalu.NačelnikgradaVerrièresa smatrao je svojomdužnošćuodgovoritipoput starogRimljanina: -Kadbimi kraljevministar iskazao čast damepita zamišljenje, rekao bihmu:»Upropastitebezsmilovanjasveprovincijsketiskareistaviteihpodmonopol,jednakokaoiduhan.«Toga se pisma dobrom prijatelju, pisma kojemu se u svoje vrijeme divio cio Verrières, gospodin deRênal sjetio s užasom. »Tko bi bio mislio da ću usprkos svom položaju, bogatstvu i odlikovanjimajednoga dana požaliti zbog tog pisma?« U tom gnjevnom raspoloženju, čas protiv samoga sebe, časprotivsvegaštogaokružuje,proveojejednustrašnunoć;alimu,srećom,nijepalonaumdauhodisvojuženu.»NavikaosamnaLouisu«,misliojeon,»onaznasvemojeposlove;kadbihsesutramoraoženiti,ne

bihnašaodrugekojabijemoglazamijeniti.«Iuvjeravaojesamogsebekakomuježenanedužna.Tajgajenačingledanjaoslobađaodužnostidapokažeodlučnostimnogomujeboljeodgovarao.»Takolikojevećženaoklevetano!«»Ališto«,povikneonnajednomushodavšiseposobi.»Zarćutrpjetidamiseonasmijezajednosa

svojim ljubavnikom, kaoda samprosjak, nitko i ništa?Zar da cioVerrières pravi šale na računmojedobroćudnosti?ŠtosvenisugovorilioCharmieru?«(Biojetonekičovjekzakojegasusviznalidagaženavara.)Nije linasvačijimusnamasmiješakčimsespomenenjegovo ime?On jevaljanodvjetnik,a tko ikadagovorionjegovugovorničkomdaru?’Ah,Charmier’,kažu, ’BernardovCharmier’, takoganazivajuimenomonogakojigajeosramotio.«»Hvalanebesima«,pomisligospodindeRênalčasposlije,»janemamkćeri,inačinnakojićukazniti

majku, neće nimalo nauditi budućnostimoje djece.Mogao bih zateći tog seljačića sa svojom ženom ioboje ih ubiti; možda bi u tom slučaju tragika oduzela tom događaju smiješnost.« Ta mu se misaosvidjela; razradio ju je do u najmanje pojedinosti. »Kazneni je zakon na mojoj strani, i što god sedogodilo,spasitćemenašakongregacijaimojiprijateljiizporote.«Pogledaojesvojlovačkinož,kojijebiovrlooštar,nopomisaonakrvzadavalamujestrah.»Mogao bih izmlatiti tog drskog odgojitelja i istjerati ga; ali kojeg li skandala uVerrièresu, pa i u

cijelomdepartmanu!KadjenakonzabraneFolcozovihnovinaglavniurednikizišaoizzatvora,pridoniosam tomeda on izgubi službu, kojamu je nosila šest stotina franaka.Kažuda se to piskaralo usuđujepojavljivatiuBesançonu;mogaobimespretnoiznijetinaglas,itonatakavnačindabigabilonemogućedovestipredsud.Dovestigapredsud!...Tajćebezobrazniknatisućunačinadokazivatidagovoriistinu.Čovjeka iz dobre obitelji, koji ima položaj kao ja, mrze svi plebejci. Našao bih se u onim strašnimpariškimnovinama.Oh,božemoj,kojelipropasti!VidjetikakostaroimedeRênaltoneublatorugla...Akoikadabudemputovao,moratćupromijenitiime.Što!Napustitiimekojejemojaslavaisnaga!Tojevrhunacnesreće!Akoneubijemsvojuženuiakojesramotnootjeram,imaonauBesançonutetku,kojaćejojodmahdati

urukesavsvojimetak.MojaćeženaotićiuParizdatamoživisJulienom;toćeseuVerrièresuznatitećemeiopetsmatratiprevarenombudalom.«

Napokon je tajnesretnikpobljedilusvojesvjetiljkeopaziodase rađadan.Onodeuvrtdaudahnemalosvježegzraka.Utajčasbiojegotovoodlučiodanečiniskandala,osobitozbogtogaštobiskandalispunioradošćunjegovedobreprijateljeuVerrièresu.Šetnja vrtommalo ga umiri. »Ne«, uzvikne on, »nipošto se neću odreći svoje žene, onami odviše

vrijedi!« S užasom je zamišljao kakva bi bila njegova kuća bez takve žene; sva mu je rodbina bilamarkizadeR....stara,glupaizla.Pademunaumjednaizvrsnamisao,alibinjezinoizvođenjezahtijevalomnogovećusnagukaraktera

noštojujeimaotajbijedničovjek.»Akozadržimsvojuženu«,govoriojesebi,»jaćujoj-kolikosebepoznam-jednogdana,kadmibudedosađivala,predbacitinjezingrijeh.Onajeponosna, imićemoseposvađati,itoprijenegonaslijeditetku.Akakoćemisetektadasvirugati!Mojaženavolisvojudjecu,paćenakoncusvenjimapripasti.Alija,jaćubitipredmetsmijehauVerrièresu.’Što’,rećićesvi,nijese svojoj ženi znaoni osvetiti!’Nije li bolje da samo sumnjam i daništa neprovjeravam?Time sebivežemrukeinemogujoj,prematome,ništapredbacivati.«ČasposlijeponovnosejavilaugospodinudeRênalupovrijeđenataština,ionsesmukomsjećaosvih

dokazanihsredstavakojebinavodilikodbiljarau»Kasinu«iliu»Plemićkomklubu«uVerrièresu,kadbikojibrbljavacprekinuoigrudasenašalinaračunnekogprevarenogmuža.Kakosumusesada tešalečinileokrutne!»Bože, da mi je barem žena mrtva! Tada mi se ne bi mogli rugati. Što nisam udovac! Otišao bih

provestišestmjeseciunajboljimpariškimdruštvima.«Nakon časka zadovoljstva kojemu je priredila pomisaonamogućnost da ostane udovac njegova se

maštavratilaispitivanjusredstavakojimabimogaoutvrditiistinu.Biliuponoć,kadsvibuduspavali,posuotanakslojpijeskapredvrataJulienovesobe?Sutradan,ranoizjutra,vidiobiotiskestopa.»Tosredstvonevrijediništa!«povikneonbijesno.»OnanevaljalkaElizaopazilabitoiuskorobiseu

kućiznalodasamljubomoran.«Ujednojdrugojpričiiz»Kasina«nekisemužuvjeriousvojunesrećupričvrstivšismalovoskavlas,

takodajepoputpečatazatvaralavrataženineiljubavnikovesobe.Nakon toliko sati neodlučnosti to mu se sredstvo za otkrivanje njegova slučaja učinilo svakako

najbolje, ionodlučidasenjimeposluži,kadlinazavojima jednealeje sretneženukoju jemaloprijepoželiovidjetimrtvu.Vraćalaseizsela.BilajenamisiuVergyju.Predaja,kojajeposudutrijeznihfilozofavrlonesigurna,

alikojojjeonavjerovala,tvrdilajedajemalacrkvakojomsedanassluženekoćbiladvorskakapelicagospodara od Vergyja. Ta je misao mučila gospođu de Rênal cijelo vrijeme koje je u toj crkvinamjeravalaprovestiumolitvi.Neprestano jezamišljalasvogamužakakou lovuubijaJuliena, toboženesretnimslučajem,azatimjeuvečersilidapojedenjegovosrce.»Mojasudbina«,rečeonasebi,»ovisiotomeštoćeonmislitislušajućime.Nakonteodsudnečetvrti

satanećemoždavišebitiprilikedasnjimegovorim.Onnijemudarčovjekinjimeneupravljarazum.Moglabih, dakle, svojomslabompamećupredvidjeti što ćeonučiniti ili reći.Onćeodlučiti onašojzajedničkojsudbini,onimavlast.Alitasudbinaovisiomojojspretnosti,ovještinidaupravljammislimatog mušičavog čovjeka kojega srdžba čini slijepim i sprečava da vidi polovicu stvari. Veliki bože,potrebnamijevještina,hladnokrvnost!Odakledaihuzmem?«Čim je ušla u vrt i izdaleka ugledala svoga muža, njome, kao nekim čudom, ovlada mir. Njegova

nepočešljanakosaineurednoodijeloodavalisudanijespavao.Onamupruži otvoreno, ali nanovo složenopismo.On je, ne rastvorivši ga, gledaou nju bezumnim

pogledom.- To je neka gnusoba - reče ona - kojumi je, kad sam prolazila iza bilježnikova vrta, predao neki

čovjeksumnjivaizgleda,kojitvrdidavaspoznajeidavamdugujezahvalnost.Zahtijevamodvasjedno,atojedaonoggospodinaJulienabezodlaganjaotpravitenjegovimroditeljima.-GospođadeRênalsemožda malo odviše požurila i izgovorila te riječi i prije nego je trebalo, samo da bi se što prijeoslobodilaodstrašnogzadatkadaihmorareći.Obuzela ju je radostkad jevidjelaveselještoga je izazvalakodsvogamuža.Poupornostipogleda

koji jeunjuupro,ona jeshvatilada je Juliendobropogodio.Umjestodase ražalinad tom istinskomnesrećom, ona pomisli: »Kakav genij, kakva savršena pronicavost, i to kod mladića koji je još beziskustva!Doklelićeonjednomdotjerati?Ah,tadaćenjegoviuspjesibiliuzrokdamezaboravi!«Tajmaličasakdivljenjazačovjekakojegajeobožavalapotpunojeuklonionjezinuzbunjenost.Bila je vrlo zadovoljna svojim držanjem. »Nisam bila nedostojna Juliena«, pomisli ona s blagom i

iskrenomslašću.Ne rekavši ni riječi iz straha da se ne bi na što obvezao, gospodin de Rênal je ispitivao drugo

anonimno pismo, koje je, ako se čitalac sjeća, bilo sastavljeno od štampanih riječi nalijepljenih naplavkastipapir.»Rugajumisenasvenačine«,pomisligospodindeRênal,srvanumorom.»Opet nove uvrede koje treba ispitati, i opet zbogmoje žene!«Umalo nije na nju sasuo najgrublje

pogrde i samoga je pomisaonanasljedstvouBesançonunekako zadržala. Izjedanpotrebomda se nanečemuiskali,zgužvadrugoanonimnopismoistadehodativelikimkoracima;osjećaojepotrebudaseudaljiodsvoježene.Nekolikosečasakazatimvratiknjoj,malosmireniji.-TrebadaseodlučimoidaotpustimoJuliena- rečemuonaodmah.-Nakrajukrajeva,on jesamo

radničkisin.Vićetegaodštetitisnekolikoškuda;uostalom,onjeučen,paćelakonaćidruguslužbu,naprimjerkodgospodinaValenodailikodpotprefektaMaugirona,kojiimajudjecu.Takonećebitinašteti...-Govoritekaopravaglupača!-povičegospodindeRênalstrašnimglasom.-Alimoželiseodženai

očekivatizdravrazum?Nikadanepridajetepažnjeonomeštojerazumno;kakobisteneštoznale?Vašanebriga,vašalijenostdajevamsnagesamozalovnaleptire.Bašsmonesretni,štomoramoimatiusvojojobiteljitakobijednastvorenja!...GospođadeRênalgajepustiladagovori,ionjedugogovorio;iskaljivaojesvojgnjev,kakosekažeu

onomkraju.-Gospodine-odvratimuonanapokon-govorimkaoženapovrijeđenausvojojčasti,tojestuonome

štojojjenajdragocjenije.GospođadeRênaljesačuvalanepokolebljivuhladnokrvnostzasvevrijemetogamučnograzgovorao

kojemu je ovisila mogućnost da još poživi pod istim krovom sa Julienom. Tražila je misli koje jesmatrala najprikladnijima da pomoću njih vodi slijepu srdžbu svogamuža.Bila je neosjetljiva za sveuvredljive riječi koje je on izgovorio, nije ih ni slušala, mislila je tada na Juliena. »Hoće li bitizadovoljansamnom?«pitalase.-Tajseljačićkogasmoobasipalisusretljivošću,paidarovima,možebitiinedužan-rečeonanapokon

-alion je ipakpovodzaprvuuvredukojami jenanesena ...Gospodine,kad sampročitala tognusnopismo,odlučilasamdaćeizvašekućeotićiilionilija.-Hoćetelidaučinitesablazan,daobeščastiteimeneisebe?TimebistemnogimauVerrièresuučinili

velikozadovoljstvo.-Istina,većinaljudiondjezavidiblagostanjuukojejevašamudraupravaumjeladovestiivas,ivašu

obitelj,igrad...Padobro,nagovoritćuJulienadavaszamolizadopustidaodenamjesecdanakonomtrgovcudrvomuplanini,dostojnomprijateljutogamladogradnika.-Dasenisteusudiliništapoduzeti!-rečegospodindeRênalpriličnomirno.-Prijesveganećunikako

davi s njimgovorite.Ražestili biste se i posvadili bistemene snjim, ta znatekako je taj gospodičićosjetljiv.

- Taj mladić nema ni najmanje takta - prihvati gospođa de Rênal. - Možda je učen, to vi boljerazumijete,alionjeubitipraviseljak.Štosemenetiče,jasamizgubilasvakodobromišljenjeonjemuotkadjeodbiodaseoženiElizom.Mogaojesebitakoosiguratibudućnost,aodbiojujesamozatoštoonatobožekojiputpotajnoodlazikgospodinuValenodu.-Ah!-rečegospodindeRênalpodigavšiobrvepretjeranovisoko.-ZarvamjetoJulienrekao?-Ne izričito; onmi jeuvijekgovorioo svompozivu za svećeničko zvanje, ali, vjerujtemi, prvi je

poziv za te sitne ljude da sebi osiguraju koru kruha. Ipak mi je natuknuo da mu ti tajni posjeti nisunepoznati.-Aja,jatonisamznao!-poviknegospodindeRênalponovnounajvećembijesu,naglašavajućisvaku

riječ.-Podmojimsekrovomzbivajustvarizakojejaneznam...Što,zarjebiloneštoizmeđuElizeiValenoda?-Ah,tojestarapriča,dragiprijatelju!-rečegospođadeRênalsmijućise.-Amoždainijebiloništa

zlo.BilojetouvrijemekadsevašdobriprijateljValenodnebibioljutiodaseuVerrièresumislilokakoizmeđunjegaimenepostojimala,posveplatonskaljubav.-Imaosamjednomtajdojam!-uzviknegospodindeRênalčinećijednootkrićezadrugimilupajućise

bijesnopoglavi.-Avimiotomenisteništarekli?- Zar je zbog jedne beznačajne, prolazne taštine našeg dragog upravitelja trebalo zavaditi dva

prijatelja?Nemažene iznašegdruštvakojojonnijeuputionekolikovrloduhovitih,pačak igalantnihpisama.-Jelivamapisao?-Onmnogopiše.-Smjestamipokažitetapisma,naređujemvam-igospodindeRênalseuspraviusvojsvojojvisini.-Nepadamininaum-odgovorimuonablago,gotovoravnodušno.-Pokazatćuvamihjednogadana

kadbudeterazboritiji.-Smjestamiihpokažite,tristamu!-poviknegospodindeRênal,ludodbijesa,aipaksretnijinoštoje

bioposljednjihdvanaestsati.- Zakunite mi se da se nikad nećete posvaditi s upraviteljem ubožnice zbog tih pisama! - zatraži

gospođadeRênalvrloozbiljno.-Posvađalisemiiline,nahodištemusvakakomoguoduzeti.Nego-nastavionbijesno-hoćutapisma

ovogčasa!Gdjesu?-Ujednojladicimogapisaćegstola,alivamnikakonećudatiključ.-Obitćuje-povičeontrčećipremasobisvoježene.On zaista željeznom šipkom obije vrlo skupocjen pisaći stol od kvrgava mahagonija koji je bio

dobavioizParizaikojiječesto,kadmusečinilodananjemuvidikojumrlju,trljaokrajemsvogkaputa.Gospođa de Rênal uspe se trkom uza sto i dvadeset stepenica golubinjaka i pričvrsti ugao jednog

bijelogrupcazarešetkuprozorčića.Utomčasubilajenajsretnijaženanasvijetu.Suznihjeočijugledalapremavelikimšumamauplanini.»PodjednomodtihkrošnjatihbukavaJulienzacijelovrebatajsretniznak«,pomisliona.Dugojeosluškivala,zatimjeproklelajednoličnocvrčanjecvrčakaipjevptica.»Danematebuke,mogaobiodvelikihstijenasvedovdedoprijetiradosniusklik.«Željnim jepogledompromatralavelikupadinu tamnogzelenila, ravnogpoput livade, štosugačinili

vršcistabala.»Kakosenijesjetio«,pomislionaožalostivšise,»pronaćinekiznakkojimbimijaviodajenjegovasrećaravnamojoj?Nijesilazilasgolubinjakasvedoksenijepobojaladaćejenjezinmužpotražiti.Zateklaga jebijesna.GutaojebezazlenefrazegospodinaValenoda,koje jošnikadnitkoniječitaos

tolikimuzbuđenjem.

Uhvativšičaskadsujojuzvicinjezinamužadopustilidadođedoriječi,onareče:-Neprestanosevraćamnasvojumisao:najboljejedaJulienotputujenanekovrijeme.Kakavgoddar

pokazivaozalatinski,onjeipaksamoseljak,čestoneotesanibeztakta;svakogmidana,uuvjerenjudajeuljudan,izražavapretjeraneineukusnekomplimente,kojevaljdaučinapametiznekogromana.-Onnikadanečitaromane-poviknegospodindeRênal-otomesamseosvjedočio.Mislitelivida

samjagospodarkućekojijeslijepikojineznaštosekodnjegadogađa?-Padobro!Akotesmiješnekomplimentenigdjenečita,onihizmišlja,štojezanjegajošigore.Bitće

da je na taj način govorio omeni i uVerrièresu ... i, da ne tražimo daleko - reče gospođa deRênalpravećisekaodajeneštootkrila-bitćedajetakogovoriopredElizom,štojegotovoistokaodajegovoriopredgospodinomValenodom.-Ah!-poviknegospodindeRênalpotresavšistolisobujednimodnajjačihudaracašakomkojimje

ikada itko udario po stolu - anonimno pismo složeno pomoću štampanih slova i Valenodova pismanapisanasunajednakompapiru!»Konačno!«...pomisligospođadeRênal.Pretvaralasekaodajujeotkrićeporazilo,i,kakonijeimala

hrabrostidagapopratimaijednomjedinomriječju,odedasjednedalekonadivanudnusalona.Odtogječaskabitkabiladobivena;gospođadeRênalsemoralamnogoljutitikakobispriječilasvoga

mužadaseodeobjašnjavatistobožnjimpiscemanonimnogpisma.-KakoneosjećatedabibilanajvećanespretnostnapastigospodinaValenodabezdovoljnodokaza?

Zavide vam, gospodine. Što je tome razlog: Vaše sposobnosti. Vaša mudra uprava, vaše vrlo ukusnegrađevine,mirazkojisamvamdonijelai,iznadsvega,znatnonasljeđekojemusemožemonadatiodmojedobretetke,nasljeđekojemubeskrajnopretjerujuveličinu,svesutorazlozidastevisadaprvaličnostuVerrièresu.-Zaboravilistemojeporijeklo-rečegospodindeRênalmaloseosmjehnuvši.-Vistejedanodnajodličnijihplemićaovepokrajine-nastavigovorljivogospođadeRênal.-Kadbi

kraljbioslobodančinitištohoćeikadbimogaoodatipriznanjeporijeklu,vibistebezsumnjebiličlangornjegadoma.Iviutakosjajnupoložajuhoćetedatizavistiprilikudavasocrnjuje!Govoriti gospodinuValenoduonjegovu anonimnompismuznači objaviti cijelomVerrièresu, ah, što

kažem, cijelom Besançonu, cijeloj pokrajini, da je taj sitni građanin, kojemu je jedan Rênal moždanesmotreno iskazivaoprijateljstvo,našaonačinadagavrijeđa.Kadbi tapisma,kojasteupravonašli,dokazivala da sam ja uzvraćala ljubav gospodinu Valenodu, vi biste me morali ubiti, ja bih to stoputazavrijedila,alimunikakonebistesmjelipokazatisvojgnjev.Nezaboravljajtedasvivašisusjedijedva čekaju povod da vam se osvete za vašu nadmoć; pomislite da ste 1816. pridonijeli stanovitimhapšenjima.Onajčovjekkojisesklonionasvojkrov...-Mislim da vi premameni nemate ni obzira ni prijateljstva! - poviče gospodin de Rênal sa svom

gorčinomkojuizazivatakvosjećanje.-Ajanisampostaoper!...-Držim,prijatelju-prihvatismiješećisegospođadeRênal-daćujabitibogatijaodvas,dasamvaša

drugaricavećdvanaestgodinaidaizsvihtihrazlogatrebadaijaimamriječ,osobitouovojdanašnjojstvari.AkovamaviševrijedijedangospodinJuliennegoja-dodaonasaslaboprikrivenimgnjevom-spremnasamzimuprovestikodsvojetetke.Tesuriječibilesretnoupotrijebljene.Bilojeunjimaodlučnostikojajenastojalabitipunauljudnosti.

OnesupridonijeleodlucigospodinadeRênala.Alionjepoprovincijskomobičajujošdugogovorioiponavljaosvesvojerazloge.Ženagajepustiladagovorijerjeunjegovuglasujošbilosrdžbe.Napokonjedvosatnonepotrebnobrbljanjeiscrpiosnagučovjekakojijecijelujednunoćdrhtaoodgnjeva.OdlučiojekakoćeseponašatipremagospodinuValenodu,Julienu,pačakipremaElizi.Za vrijeme toga velikog objašnjavanja gospođa de Rênal umalo nije jedanput-dvaput osjetila neku

simpatijuzatutolikustvarnunesrećučovjekakojijojjedvanaestgodinabioprijatelj.Alipravesustrastisebične.Osimtoga,svakiječasočekivaladaćeonspomenutianonimnopismoštogajedanprijeprimio,aliontonijeučinio.GospođadeRênalsenijeosjećalasigurna,jernijepoznavalamislikojejemoždanetkonatuknuočovjekuokojemujeovisilanjezinasudbina.Jeruprovincijimuževisugospodarijavnogmnijenja. Muž koji se žali postaje smiješan, što u Francuskoj svaki dan biva sve manje opasno; alinjegovažena,akojojonnedanovca,postajeradnicasdnevnicomodpetnaestsua,ijošsedobredušenećkajudajuuposle.Odaliskauharemumože svakako ljubiti sultana;on je svemoćan, i onanemanimalonadedabimu

kojekakvimmalimlukavstvimamoglaotetiautoritet.Gospodarovajeosvetastrašna,krvava,alivojničkaiplemenita:udaracbodežomdovršavasve.UXIX.stoljećumužubijaženuizlažućisejavnompreziruizatvarajućijojvratasvihsalona.Osjećajopasnostioživio jekodgospođedeRênalkadsevratilau svoju sobu;nemilo je sedojmio

neredukojemjujenašla.Ključanicesvihnjezinihlijepihškrinjicabilesurazbijene;nekolikojedaščicaparketa bilo istrgnuto. »On ne bi imao smilovanja zame!« pomisli ona. »Tako pokvariti ovaj pod odraznobojnogdrvetakojitolikovoli!Kadkojeoddjeceuđeovamouvlažnimcipelama,onpocrveniodbijesa.Asadjetajpodzauvijekpokvaren!«Poglednatonasiljeraspršiojesmjestaiposljednjugrižnjusavjestizbognjezinebrzepobjede.Juliensesdjecomvrationeštoprijenegojezazvonilonaručak.Prisvršetkuručka,kadseslužinčad

povukla,gospođadeRênalmurečevrlohladnimglasom:-VistemiizraziliželjudaprovedetedvatjednauVerrièresu.GospodindeRênalpristajedavamdade

dopust.Možeteotićikadgodželite.Alidadjecanebigubilavrijeme,slatćemovamsvakidannjihovezadaćedaihispravite.-Javamnikakonećuodobritivišeodtjedandana-dodagospodindeRênalvrloneugodnimglasom.

Julienopazinanjegovulicuuznemirenostčovjekakojijevrloizmučen.-Jošseninaštonijeodlučio-rečeJuliensvojojprijateljicikadsunačasostalisamiusalonu.GospođadeRênalmubrzoispričasveštojeodjutradotadaučinila.-Noćasćeščutipojedinosti-dodaonasmijućise.»Eto ženske pokvarenosti!« pomisli Julien. »Kakvo ih zadovoljstvo, kakav nagon potiče da nas

varaju?«-Držimdavasjeljubavuistimahiprosvijetlilaizaslijepila-rečejojonhladno.-Vašejedanašnje

ponašanje divno, samo je li razborito da se večeras pokušamo sastati?Ova je kuća puna neprijatelja;mislitenaElizinustrastvenumržnjupremameni.-Tamržnjamnogoličinastrastvenuravnodušnostkojuvipokazujetepremameni.-Svedasamiravnodušan,dužansamvasizbavitiizopasnostiukojusamvasgurnuo.Akoseslučajno

dogodidagospodindeRênalrazgovarasElizom,onamujednomriječjumožesveotkriti.Zarseonnebimogaodobronaoružansakritipokrajmojesobe...-Što!Čaknihrabrinisteviše!-rečegospođadeRênalsasvomohološćuplemićkekćeri.-Nikadasenebihtakoniskospustiodagovorimosvojojhrabrosti-rečeJulienhladno-tojebijedno.

Nekasvijetsudipodjelima!Ali-dodaonuzimajućijezaruku-viineslutitekolikosamvamodanikolikoseradujemštosemogusvamaoprostitiprijenegoodemnatajneugodnidopust.

XXII.

KAKOSEPOSTUPALOGODINE1830.

Čovjekujedanariječdabimogaosakritisvojumisao.R.P.MALAGRIDA

TekštojestigaouVerrières,Juliensestadeprekoravatizbogsvojenepravednostipremagospođide

Rênal. »Da jeona iz slabosti podbacilau sceni s gospodinomRênalom,preziraobih jekao ženskicu.Ovako,onaseizvuklakaokakavdiplomat,ajasuosjećamsporaženim,kojijemojneprijatelj.Umomedržanju ima buržujske uskogrudnosti;moja je taština povrijeđena jer je gospodin de Rênalmuškarac!Sjajnoglivelikogdruštvakojemuimamčastpripadati!Bašsamglupan.«Župnik Chélan bio je odbio sve stanove koje su mu najodličniji liberali onoga kraja, natječući se

međusobno, ponudili kad je morao napustiti župni dvor. Dvije sobe koje je unajmio bile su zatrpanenjegovim knjigama. Julien, htijući pokazatiVerrièresu što je svećenik, ode k svom ocu po dvanaestakjelovih dasaka, koje je sam na leđima pronio cijelom glavnom ulicom.Od jednog svog bivšeg drugaposudiojealatiubrzoizgradiopolice,nakojejeposlagaoknjigevelečasnogChélana.-Mislio sam da te svjetska taština pokvarila - reče mu starac plačući od radosti. - Eto, ovime si

popravio onu djetinjariju što si navukao sjajnu odoru počasne garde, koja ti je pribavila tolikoneprijatelja.GospodindeRênalnarediojeJulienudastanujeunjegovojkući.Nitkonijenislutioštosedogodilo.

Treći dan nakon svog dolaska Julien vidje kako u njegovu sobu ulazi nitko manji nego gospodinpotprefekt de Maugiron. Tek nakon puna dva sata dosadna razgovora i beskrajnih jadikovanja nadljudskom zlobom, nad slabim poštenjem onih koji upravljaju javnom imovinom, nad opasnostimakojeprijetejadnojFrancuskoj,itd.,itd.,Juliennapokonpočenaziratirazlogtogaposjeta.Bilisuvećnastubištu,isiromašniodgojitelj,kojijebionapolaunemilosti,ispraćaojesdužnimpoštovanjembudućegprefekta nekog sretnog departmana, kad je ovaj izvolio pozabaviti se Julienovom sudbinom, pohvalitinjegovu umjerenost u stvarima osobne koristi, itd., itd. Napokon ga gospodin de Maugiron zagrlikaorođeniotac,predložimudanapustigospodinadeRênalaidastupiuslužbukodjednogčinovnikasdjecomkojuvaljaodgojiti,akoji,kaokraljFilip,zahvaljujenebu,netolikozatoštomuihjedalo,negozatoštosuserodilaublizinigospodinaJuliena.Njihovćeodgojitelj imatiosamstotinafranakaplaće,kojamuseneće isplaćivati svakimjesec, jer tonijeotmjeno, rečegospodindeMaugiron,nego svakatrimjeseca,itouvijekunaprijed.SadjebiorednaJulienu,kojijevećsatiposdosadomčekaodadođedoriječi.Njegovjeodgovor

biosavršen i,prijesvega,dugkaopastirskaposlanica;sve jeu tomodgovorubilonatuknuto,aliništajasno rečeno. U njemu je istovremeno bilo izraženo poštovanje prema gospodinu de Rênalu, dubokoštovanjeverrierskejavnostiipriznanjeslavnompotprefektu.Začuđenštojenaišaonajošvećegjezuitanoštojesam,potprefektjeuzaludnastojaoizmamitinekiodređenodgovor.Julienje,ushićen,iskoristioprilikudasevježba,tejeiznovapočeosvojgovor,alidrugimriječima.Nikadarječitministarkojihoćedaiskoristikrajsjednice,kadsečinidaćeseskupštinaprobuditi,nijesvišeriječimanjerekao.Tekštoje gospodin de Maugiron otišao, Julien se stade smijati kao lud. Da iskoristi svoj jezuitski polet,napišegospodinudeRênalupismooddevetstranicaukojemugaizvještavaosvemuštomujerečenoi

poniznogamolizasavjet.»Tajmilupežipaknijerekaoimeosobekojajestavilaponudu!BitćedajetogospodinValenod,kojiumomizgnanstvuuVerrièresvidiposljedicusvogaanonimnogpisma.«Odaslavšipismo,Julien-zadovoljanpoputlovcakojijednoglijepogjesenjegdanaušestsatiizjutra

izbijeodjednomnaravnicupunudivljači-iziđedaposjetižupnikaChélanaidagazamolizasavjet.Aliprije no što je stigao do dobrog župnika, nebo kao damu hoće pribaviti što više užitaka, dovedemuususretgospodinaValenoda.Juliennijetajioodnjegabrigeštomurazdirusrce.Siromašanmladićkaošto je on, reče, treba da se sav posveti pozivu kojimu je nebousadilo u srce, ali na ovomžalosnomsvijetu nije sve u pozivu.Da bi čovjek u vinogradu gospodnjem dostojno radio i da ne bi bio posvenevrijedantolikihučenihsuradnika,potrebnomujeobrazovanje;trebalobidaprovededvijevrloskupegodineubogoslovijiuBesançonu.Stogajeprijekopotrebnodaštedi,atomožemnogolakšesplaćomodosamstotinafranaka,kojebiprimaočetiriputanagodinu,negošeststotinafranaka,kojisepotrošeodmjesecadomjeseca.Ali sdrugestrane,nije limunebo, smjestivšigakoddjecedeRênala,aosobitopobudivšiunjemuposebnusklonostpremanjima,donekleinagovijestilodanijepravonapustitinjihovodgojradinekogdrugog?Julienjedostigaotakavstupanjsavršenstvautojvrstirječitosti,kojajenadomjestilabrzinuakcijeiz

dobacarstva,damujenapokonisamomedosadiozvukvlastitihriječi.Vrativšisekući,zatekaoje jednogslugugospodinaValenoda,usvečanoj livreji,kojigaje tražiopo

cijelomgraduspozivomdajošistogdanadođenaručak.NikadaJuliennijebiokodtogčovjeka;jošprijenekolikodanamisliojesamonatokakobigaizmlatio

batinomadanedođeu sukob s redarstvom. I premda je ručakbio zakazan tek za jedan sat, Julien jesmatraopristojnimdasevećudvanaestipopojaviuradnojsobigospodinaupraviteljaubožnice.Našaogajekakoseusredgomilespisarazmećesvojomvažnošću.Njegovivelikicrnizalisci,njegovaneobičnogusta kosa, grčka kapica naherena na vrhu glave, golema lula, izvezene papuče, veliki zlatni lanci nanjegovim prsima isprepleteni u svim pravcima - sav taj sjaj provincijskog novčara, koji sebe smatraljubimcem žena, nimalo se nije dojmio Juliena; samo je još više mislio na udarce batinom koje muduguje.ZamoliojezačastdabudepredstavljengospođiValenod;noonaseupravoodijevala,paganijemogla

primiti.Zato je smio prisustvovati odijevanju gospodina upravitelja ubožnice.Nakon toga su pošli dogospođe Valenod, koja mu je sa suzama u očima predstavila svoju djecu. Ta gospođa, jedna odnajuglednijih u Verrièresu, imala je grubomuškaračko lice, koje je za tu svečanu priliku narumenila.Pokazujućimudjecu,onajerazvilasavsvojmaterinskipatos.JulienpomislinagospođudeRênal.Zbogsvoganepovjerenjabiojeosjetljivsamozauspomenekoje

suizazvanesuprotnostima,alibigaoneznaledubokodirnuti.Tosenjegovoraspoloženjejošipojačalokadjevidiokućuupraviteljaubožnice,kojomsugaproveli.Svejetubilosjajnoinovo,izasvakisumupredmetnamještaja rekli cijenu.Alina Juliena jekućadjelovalaprostački; činilomu sedaonaodišeukradenimnovcem.Svedoposljednjegsluge,svisuseunjojdržalikaodasebraneodprezira.Prvi dođoše poreznik, carinik, oružnički zapovjednik i dva-tri druga činovnika zajedno sa svojim

ženama. Zatim je stiglo nekoliko bogatih liberala. Započe ručak. Julien, koji je već bio vrlo lošeraspoložen,pomislidasesdrugestranezidaoveblagovaonicenalazebijednikažnjenicikojima,možda,zakidajuobrokemesadabiplatilisvutuneukusnuraskoškojomgaželezabljesnuti.»Onisumoždauovomčasugladni«,govoriojesebi;grlomusesteglo,inijemogaojesti,azamaloni

govoriti.Četvrtsataposlijebilojejošmnogogore;tuitamočulisusezvucinekepučkei,valjapriznati,ponešto prostačke pjesme, koju je pjevao neki od kažnjenika. Gospodin Valenod pogleda jednog odsvojih svečano odjevenih slugu, koji nestade. Začas je pjevanje zamuklo. U tom je času jedanslugaponudioJulienurajnskovinouzelenojčaši,agospođaValenodsepobrinuladagaupozorikakoto

vino stoji devet franaka poboci, i to kodproizvođača. Julien je, držeći zelenu čašu, rekaogospodinuValenodu:-Nečujesevišeonaružnapjesma.-Dabome!Ijamislim-pobjedonosnoodvratiupravitelj-narediosamonomlupežudaumukne.TojebiloprevišezaJuliena;onje,naime,većbiopoprimioponašanjesvogastaleža,alijošnijebio

stekao njegovu bešćutnost.Usprkos licemjerju, kojim se tako često služio, osjeti kakomukrupna suzaklizinizobraz.Pokušao je zelenom čašom sakriti tu suzu, ali mu je bilo posve nemoguće da ispije rajnsko vino.

»Spriječitigadapjeva!«misliojeon.»Božemoj,ititodopuštaš!«Srećomnitkonijeopazionjegovoneumjesnoganuće.Poreznikzapjevanekurojalističkupjesmu.Dok

susvizajednobučnopjevalipripjev,Julienujesavjestgovorila:»Evoprljavogbogatstvadokojegćešseuspeti iukojemćešuživatina istinačin iu istomdruštvu! Imatćeš,možda, službukojaće tidonositidvadesettisućafranaka,alijezatopotrebnoda,doksesamgušišumesu,priječišbijednogzatvorenikada pjeva; priređivat ćeš gozbe novcemkoji si ukrao od njegova bijednog obroka, a on će za vrijemetvogaručkabitijošnesretniji!O,Napoleone!Kakojebiloslatkoutvojevrijemeuspetisedobogatstvakrozopasnostiunekojbitki!Akakojekukavnouvećavatibolbijednika!«PriznajemdasamzbogslabostikojujeJulienpokazaoutommonologustekaoonjemuslabomišljenje!

Biobidostojandrugonimzavjerenicimaužutimrukavicamakojiželeiztemeljaizmijenitiporedaknekevelikezemlje,aprezajuodtogadaseuprljajuzadavšinekomeinajmanjuogrebotinu.Julienauskorogrubopodsjetišenanjegovuulogu.Nijeonbiopozvannaručakutakodobromdruštvu

zatodabisanjarioišutio.Neki bivši tvorničar šarenog platna, dopisni član akademije u Besançonu i Uzèsu, obrati mu se s

drugog kraja i zapita ga da li je istina ono što se općenito govori o njegovu izvanrednom napretku uproučavanju»Novogzavjeta«.Najednom zavlada duboka tišina. Kao nekim čudom našao se u rukama toga učenog člana dviju

akademija»Novizavjet«nalatinskomjeziku.NaJulienovzahtjev,netkonasumcepročitapočetaknovelatinskerečenice.Ovajjedovršiinastavirecitirati;pamćenjeganijeizdalo,itomsusečududivilisasvom bučnom energijom koja se stvara pri svršetku ručka. Julien je gledao zažarena lica gospođa;nekeodnjihnisubileružne.Osobitojezapazioženuporeznikakojijelijepopjevao.-Zaistamejestidpredgospođamatakodugogovoritilatinski-rečeongledajućije.-Akobigospodin

Rubigneau(tojebiočlandvijuakademija)biotakodobardanasumcepročitakojulatinskurečenicu,jabih,umjestodadaljerecitiramlatinskitekst,pokušaodagaodmahprevodim.Tajdrugipokusdovedegadovrhuncaslave.Biloje tunekolikobogatašaliberala,alisretnihočevadjecekojabimogladobitistipendije,kojisu

zbog toga nakon posljednje misije nenadano promijenili svoje uvjerenje. Usprkos tom znaku lukavepolitike, gospodin de Rênal ih nikada nije htio primiti u svoju kuću. Ti dobri ljudi, koji su Julienapoznavali samoponjegovudobruglasu ipo tomeštosuganadandolaskakralja***vidjelinakonju,najbučnijesumusedivili.»Kadćesetiglupanizamoritidaslušajuovajbiblijskistil,odkojegništanerazumiju?« pomisli on.Međutim, njih je taj stil zabavljao svojom neobičnošću, smijali sumu se.AliJulienudojadi.Kadjeizbilošestsati,onozbiljnoustadeipočegovoritiojednompoglavljuLigorijevenoveteologije

kojemoranaučitiisutradanganaizustgovoritipredžupnikomChélanom.-Jermojejezanimanje-dodaonšaljivo-dadrugimazadajemzadaćeidaihsamučimnapamet.Mnogo su se smijali i divilimu se; takve se izjave smatraju duhovitima uVerrièresu. Julien je već

ustaoisvisedigošeunatočdruštvenimpropisima;tolikajemoćgenija.GospođaValenodgazadržajoš

četvrtsata;moraojesaslušatikakodjecanaizustgovorekatekizam;napravilisunajsmješnijuzbrku,kojujejedinoonopažao.Alionnijehtiodajeotkrije.»Kojeglineznanjaosnovnihvjerskihnačela!«mislioje. Napokon je pozdravio i nadao se da će moći izmaknuti, no morao je još podnijeti jednu LaFontaineovubasnu.-Tajjepisacvrlonemoralan-rečeJuliengospođiValenod.-Ujednojbasniomilostivomgospodinu

Jeanu Chouartu drznuo se izvrgavati ruglu ono što zaslužuje najveće poštovanje. I najbolji su gakomentatorioštroosudili.-Prijenoštojeotišao,primioječetiriilipetpozivanaručak.-Tajjemladićdikanašegdepartmana-povikašeu ističassvivrlo razveseljenigosti.Pošlisučak takodalekodasugovoriliopomoćiizopćinskihsredstavadabimuseomogućionastavakškolovanjauParizu.Dok je ta nesmotrenamisao odzvanjala u blagovaonici, Julien je brzo stigao do kućnih vrata. »Ah,

fukara,fukara!«uzviknuontri-četiriputatihimglasomudišućisužitkomsvježzrak.U tom se času osjećao kao pravi aristokrat, on, kojega je dugo vremena toliko vrijeđao prezirni

smiješakioholanadmoćštojujenalazioubitisvihpristojnostikojesumuiskazivaliukućigospodinadeRênala.Nijemogaoneosjetitigolemurazliku.»Zaboravimočakito«,misliojeonodlazeći,»daseradionovcuukradenomsiromašnimkažnjenicima,kojimajošzabranjujuipjevati:AlibiligospodinudeRênaluikadapalonaumdasvojimgostimakažecijenusvakebocevinakojomihnudi?AtajgospodinValenod,kadnabrajasvojimetak,naštoseneprestanovraća,nemože,akomuježenanazočna,govoritiosvojojkući,osvomposjetu,itd.,adanekažetvojakuća,tvojposjed.«Tagospođa,kojajeočitovrlouživalauvlasništvu,upravojezaručkomstrahovitoizgrdilaslugukoji

je razbio jednu vinsku čašu i tako raspario jedno od tuceta njezinih čaša, a sluga joj je odgovorio snajvećomdrskošću.»Divnog li društva!«mislio je Julien: »Ni kad bimi dali polovicu svega što pokradu, ne bih htio

uživati s njima. Jednog bih se dana izdao!Ne bih semogao uzdržati i ne pokazati prezir koji umenipobuđuju.«MeđutimjeponalogugospođedeRênalmoraosudjelovatikodnekolikotakvihobjeda.Julienjedošao

umodu; oprostili sumu odoru počasne garde, ili točnije, taje nerazboritost bila pravi uzrok njegovihuspjeha.UskoroseuVerrièresunijegovoriloniočemudrugomedoliotometkoćepobijeditiutojborbii za sebe predobiti učenog mladića, da li gospodin de Rênal ili upravitelj ubožnice. Ta sugospodazajednosgospodinomMaslonomsačinjavalatrijumvirat,kojijevećgodinamatiraniziraograd.Načelnikususvizavidjeli,a liberali su imali i razlogadasenanjegapotuže;aliuzasve toon jebioplemićistvorendabudeiznaddrugih,dokgospodinuValenoduotacnijebioostavionišeststotinalivararente.Samilost,kojusupremanjemuosjećalizboglošegzelenogodijelaukojemsugasvipoznavalidokjebiomlad,pretvorilasesvremenomuzavistzbognjegovihnormandijskihkonja,zlatnihlanaca,odijelaštoihjenaručivaoizParizaicijelognjegovasadašnjegimetka.Julien je držao da je u tommnoštvu ljudi, za njega novih, otkrio jednog čestitog čovjeka; bio je to

geometarimenomGroš,kojegasusmatrali jakobincem.Julien,kojisezavjetovaodaćeuvijekgovoritisamoonoštosenjemusamomečinineistinito,moraosepremagospodinuGrosudržativrlooprezno.IzVergyja je primio velike pošiljke zadaća. Savjetovali su mu da često posjećuje svoga oca a on sepokoravaotojtužnojpotrebi.Jednomriječju,priličnojevećbiopopraviosvojglas,kadligajednogjutraprobudedvijerukekojesumuzaklapaleoči.Bila je to gospođa de Rênal, koja je doputovala u grad i koja je, preskačući po četiri stepenice i

ostavljajući svoju djecu da se bave najmilijim kunićem, što su ga ponijela sa sobom na put, stiglanekolikočasakaprijenjihuJulienovusobu.Tajječasakbiodivan,alivrlokratak:gospođadeRênaljenestalakadsudjecaušlaskunićem,kojegasuhtjelapokazatisvomprijatelju.Julienihsvelijepodočeka,čakikunića.Činilomusedajeponovnonašaosvojuobitelj;osjećaojedavoli tudjecuidamugodi

brbljatisnjima.Čudiosenjihovimnježnimglasovima,jednostavnostiiplemenitostinjihovaponašanja;osjećaojepotrebudasvojumaštuopereodsvihprostačkihpostupakaiodsvihneugodnihmislikojimajebiookruženuVerrièresu.Uvijeksamovječnistrahdaseneštonepromašiivječnaborbaizmeđuraskošiibijede! Ljudi kod kojih je objedovao povjeravali su u vezi sa svojom pečenkom stvari koje su njihponižavale,akojesusemoralezgaditislušaču.-Viplemićiimaterazlogadabudeteponosni-rečeJuliengospođideRênal.Ipripovijedaojojjeo

ručkovimakojejemoraopodnijeti.-Viste,dakle,sada,umodi!-rečegospođadeRênalsmijućiseodsrcapripomislinarumenilokoje

jegospođaValenodsmatraladamorastaviti svakiputkad jeočekivalaJuliena. -Činiseda imanekeljubavnenamjerepremavama-dodaona.Doručak je bio divan. Premda se činilo da im nazočnost djece smeta, ona je zapravo uvećavala

zajedničkusreću.Jadnadjecanisuznalakakobi iskazalasvojuradostštoopetvideJuliena.Služinčadnije propustila da im ispriča da je Julienu ponuđeno dvije stotine franaka više za odgoj Valenodovedjece.UsreddoručkaStanislas-Xavier, jošuvijekblijedod teškebolestikoju jeprebolio,najednomzapita

majkukolikovrijedinjegovsrebrnipriboričašaizkojepije.-Zaštopitaš?-HoćudaihprodamidademnovacgospodinuJulienu,danebudebudalazatoštoostajesnama.Julien ga suznih očiju poljubi.Njegova jemajka doista plakala, a Julienmu je, uzevši ga na krilo,

tumačiokakone trebadaseslužiriječjubudala jer jeu tomsmisluupotrebljavajusamosluge.VidećizadovoljstvokojetimečinigospođideRênal,nastojaojeslikovitimprimjerima,kojidjecuzabavljaju,protumačitištotoznačibitibudala.-Razumijem-rečeStanislas-tojegavranštojetakoglupdaispuštasir,kojiuzimalisicakojamuje

laskala.GospođadeRênal,ludaodradosti,obasipalajedjecupoljupcima,štonijemoglaučinitiadasemalo

nenasloninaJuliena.Najednomseotvoriševrata;biojetogospodindeRênal.Njegovostrogoizlovoljnolicečudnovatoje

odudaraloodblageradostikojujenjegovanazočnostotjerala.GospođadeRênalproblijedi;osjećalasenesposobnomdaištaporekne.Julienuzeriječi,govorećivrloglasno,ispričagospodinunačelnikukakojeStanislashtioprodatisvojusrebrnučašu.Biojesigurandaćetapričabitilošeprimljena.NajprijesegospodindeRênalnamrštio,štojebionjegovobičajčimbičuoriječsrebro.-Spominjanjetekovine-govoriojeon-uvijekjeuvodunekinapadajnamojukesu.Ali ovdje se radilo o nečem važnijem no što je srebro: bilo je u tome nešto zbog čega je njegova

sumnja porasla. Sreća koja je ispunjavala njegovu obitelj kad on nije bio nazočan nije moglaudobrovoljiti čovjeka kojim je ovladala tako osjetljiva taština. Kad mu je njegova žena stalahvalitinačin,punljubaznostiiduhovitosti,kojimJuliensvojimđacimaizlaženovemisli,rečeon:-Da, da, ja to znam!Zbog njega ću ja svojoj djeci omrznuti.Lako njemuda bude s njima sto puta

ljubaznijinegoja,kojisam,zapravo,gospodar.Uovomstoljećusveidezatimdazakonituvlastučiniomraženom.JadneliFrancuske!GospođadeRênalsenimalonijeobaziralananijansenačinakojimjujenjezinmuždočekao.Nazrela

jemogućnost da provede dvanaest sati sa Julienom. Imala je koješta nabaviti u gradu, te izjavi da ćesvakakoručatiugostionici,ipremdasenjezinmužtomežestokoprotivio,ostadeprisvojojnakani.Djecasubilaoduševljenasamomriječjugostionica,kojusuvremenatobožnjakreposttakovoliizgovarati.GospodindeRênalostavisvojuženuuprvompomodnomdućanuukoji jeušla iodedaobavineke

posjete. Vratio se jošmrzovoljniji no što je bio ujutro; bio je uvjeren da se cijeli grad bavi njime i

Julienom.Azapravomujošnitkonijebiodaodanaslutionoštojeugovorkanjujavnostibilozanjegauvredljivo.JeronoštosugospodinunačelnikukazaliodnosiloseisključivonatohoćeliJulienostatikodnjega za plaću od šest stotina franaka, ili će prihvatiti osam stotina franaka koje mu nudi upraviteljubožnice.UpraviteljjesreogospodinadeRênalaudruštvuibiojepremanjemuleden.Takvojeponašanjebilo

donekleopravdano;uprovinciji imamalo lakoumnosti, a senzacije su tako rijetkeda ih ljudidokrajaiskorištavaju.Gospodin Valenod bio je ono što stotinu milja daleko od Pariza nazivaju faraud; to je neka vrsta

grubijanaibezobraznika.Njegoviuspjesisveodgodine1815.učvrstilisunjegovelijepesklonosti.Onje,datakokažemo,vladaouVerrièresupodokriljemgospodinadeRênala;alionjebiomnogoaktivniji,nijesestidioničega,miješaoseusve,neprestanojehodao,govorio,pisao,zaboravljaoponiženja,nijebio uobražen, te je konačno kod crkvenih vlasti stekao jednako povjerenje kao i načelnik. GospodinValenod je sitničarima govorio otprilike ovako: - Dajte mi dvojicu koji su među vama najgluplji! -Sucimabirekao:-Pokažitemidvijenajvećeneznalice!-Liječnicima:-Nađitemidvanajvećašarlatana!-Paskupivšinajdrzovitijeizsvakogzanimanja,onimjerekao:-Vladajmo,zajedno!Način tih ljudivrijeđao jegospodinadeRênala.Valenodovusurovost,naprotiv,ništanijevrijeđalo,

čaknitodagajemaližupnikMaslonznaojavnonatjeratiulaž.AliusredtogblagostanjaosjećaojegospodinValenodpotrebudasesitnimineznatnimdrzovitostima

osiguraprotivkrupnihistinazakojejetočnoznaodamuihsvakispravommožekazati.Bojaznikojejeunjemu pobudio posjet gospodina Apperta udvostručile su njegovu djelatnost. Tri puta je odlazio uBesançon;svakomjepoštomslaoponekolikopisama,aostalajeslaoponepoznatimosobamakojesuknjemudolazilepomraku.Možda jepogriješiošto je tražiodaseotpusti starižupnikChélan, jersugazbog tog osvetničkog čina mnoge pobožne žene iz plemićkih obitelji smatrale vrlo zlim čovjekom.Uostalom,tagajeulogadovelaupotpunuovisnostovelikomvikarudeFrilairu,odkojegajedobivaočudnovatezadatke.Takojestajalosnjegovompolitikomučasukadsesazadovoljstvomupustioutodanapišeanonimnopismo.Daneprilikabudejošveća,njegovaježenaizjaviladaželiimatiukućiJuliena;smatralajetopitanjemčasti.U takvu je položaju gospodin Valenod predviđao odlučan obračun sa svojim starim saveznikom

gospodinom de Rênalom. Očekivao je da će doći do žestokih riječi, što ga nije mnogo diralo, aligospodindeRênalbimogaopisatiuBesançon,iličakuPariz.NekibiserođakkakvogministramogaonajednomstvoritiuVerrièresuioduzetimuubožnicu.GospodinValenodjepomišljaonatodasepribližiliberalima; to je i bio razlog što ih je nekolicinu pozvao na ručak na kojemu je bio Julien.Oni bi gasnažno poduprli protiv načelnika. Ali mogli su doći izbori, a bilo je odviše očito da su ubožnica iglasanje za opoziciju nespojivi. Tu je politiku gospođa de Rênal, koja ju je dobro prozrela, opisalaJulienu,itozavrijemedokjepodrukusnjimišlaizdućanaudućan;utomsuserazgovorunapokonnašlinaŠetalištuvjernosti,gdjesuprovelinekolikosatigotovoistoonakomimokaoiuVergyju.Za to je vrijemegospodinValenodpokušavaoodgoditi obračun sa svojimnekadašnjimgospodarom

držećisedrskopremanjemu.Togajedanatimsistemomuspio,alijetopovećalonačelnikovuzlovolju.Nikada taština, u borbi s onim što je u niskoj ljubavi prema novcu najsurovije i najkukavnije, nije

nekogadovelaubjednijestanjeodonogaukojemusenalaziogospodindeRênalulazećiugostionicu.Anjegovadjeca,naprotiv,nikadanisubilaveselija.Tagajesuprotnostdokrajapovrijedila.-Kakovidim-rečeonulazeći,glasomkojimjehtioulitištovanje-jasamusvojojobiteljisuvišan!Umjestosvakogodgovora,njegovagaježenapovuklaustranuireklamudajepotrebnodaseJulien

udalji. Sati sreće koje je upravoprovela vratili su joj lakoću i odlučnost potrebnudaprovedeplanokojemujevećdva tjednarazmišljala.Onošto jepotpunosmutilo jadnogverrierskognačelnika,bila je

svijest da se u gradu javno rugaju njegovoj privrženosti novcu. Gospodin Valenod bio je darežljivkao kradljivac, a on se pokazao više oprezan nego izdašan prilikom posljednjih pet-šest kolekta zabratovštinusvetogJosipa,zakongregacijublaženeDjevice,zakongregacijuPresvetogSakramenta,itd.ImegospodinadeRênalanašlosevišenegojednomnaposljednjemmjestumeđuimenimaladanjskih

plemića uVerrièresu i okolici, koji su u listama braće sakupljača bili svrstani točno po visini svojihpriloga.Uzaludseonbraniodaništanezarađuje.Svećenstvoutakvimstvarimaneznazašalu.

XXIII.

BRIGEJEDNOGFUNKCIONARA

IlpiaceredialzarlatestatuttoI’annoébenpagatodacertiquarti

d’orachebisognapassar.17

CASTIAliprepustimotogasićušnogčovjekanjegovimsitnimbojaznima.Zaštojeuzeoukućusrčanačovjeka,

kadmujetrebalasluganskaduša?Zaštoneznabiratisvojeljude?UXIX.stoljećuredovitajepojavadakadmoćaniugledančovjeknaiđenasrčanačovjeka,ongaubija,

progoni,zatvarailivrijeđatakodaovajučinigluposttezbogtogaumireodtuge.Ovdje,slučajno,nijesrčančovjekonajkojitrpi.VelikanesrećamalihgradovauFrancuskojiizbornihvlada,poputoneuNewYorku, sastoji seu tomedanemoguzaboravitidana svijetupostoje stvorenjakao što jegospodindeRênal.Ugraduoddvadesetaktisućastanovnikatakviljudistvarajujavnomnijenje,auzemljikojaimaustavjavnojemnijenjestrašno.Čovjekotmjeneiplemenitedušekojibibiovašprijatelj,alikojiživistomilja od vas, sudi o vama na osnovi javnog mnijenja vašega grada, koje stvaraju glupani što su seslučajnorodilikaoplemići,bogatašiiumjereni.Jaoonometkoseističe!OdmahnakonručkagospodinigospođadeRênalkrenušenatraguVergy;alivećzadvadanacijelase

obiteljvratilauVerrières.Nijeprošaonijedansat,aJulienjenasvojevelikozačuđenjeotkriodagospođadeRênalneštotajiod

njega.Čimbisepojavio,prekidalajerazgovorsasvojimmužemigotovojeizgledalodaželidaseonudalji.Julienanijetrebalodvaputanatoupozoriti.Postaojehladanisuzdržljiv.GospođadeRênaljetoopazila,alinijetražilaobjašnjenja.»Hoćelimiuzetinasljednika?«pitaoseJulien.»Jošprekjučerjebilasamnomtakoiskrena!Alikažudavelikedamebaštakopostupaju.Onesukaokraljevi:najsusretljivijisupremaministrukoji,došavšikući,nalaziobavijestdajepaounemilost.«Julien je opazio da se u tim razgovorima, koji su se naglo prekidali kad bi se on približio, često

spominje velika, stara, ali prostrana i udobna kuća, vlasništvo verrierske općine, koja se nalazilanasuprot crkvi, u onomdijelu grada gdje je bila najživlja trgovina. »Kakve veze ima ta kuća s nekimnovimljubavnikom?«pitaoseJulien.UsvomjejaduponavljaoonelijepestihoveFranjeI.,kojisumusečinilinovijernijeprošaonimjesecdanakakoihjenaučioodgospođedeRênal.Skolikojezakletvi,skolikomilovanjaonatadaporicalasvakiodtihstihova!

»Ženaječestoprevrtljiva,Ibašjelud,tkojojvjeruje.«

GospodindeRênaljepoštanskimkolimaotputovaouBesançon.Natajseputodlučiourokuoddva

sata;izgledaojevrlouzrujan.Vrativšise,baciojenastolvelikzavežljajzamotanusivpapir.-Evotebudalaštine-rečeonsvojojženi.SatposlijeJulienjevidiokakoječovjekkojilijepioglaseodniotajzavežljaj;pošaojebrzozanjim.

»Naprvomćuugludoznatitajnu«,mislioje.Nestrpljivo je čekao pokraj toga čovjeka, koji je svojim velikim kistom premazivao stražnju stranu

oglasa.Čimjeoglasbioprilijepljen,Julienovajeradoznalostugledalavrlopotankuobjavuotomedaseputem javnedražbedajepod zakuponavelika i starakućakoju su tako često spominjali gospodindeRênal i njegova žena. Dražba tog zakupa bila je najavljena za sutradan u dva sata u općinskojdvorani,kadadogoritrećasvijeća.Julienjebiovrloiznenađen;smatraojedajerokneštokratak.»Kakodadotadasvinatjecateljibuduobaviješteni?«Tajoglas,kojije,uostalom,nosiodatumodprijepetnaestdanaikojijeonucijelostipročitaonatrirazličitamjesta,nijemuništaobjašnjavao.Odedapogledakućušto sedajepodzakup.Vratar,kojinijevidioda seonpribližava, tajnovito je

govorionekomsusjedu;-Koješta,koješta,svejetouzaludantrud!GospodinMaslonmujeobećaodaćejedobitizatristotine

franaka;akakosenačelnikopirao,pozvaogajevelikivikar,gospodindeFrilair,ubiskupskidvor.Julienovjedolazak,činise,mnogosmeotadvaprijatelja,tenisuvišerekliniriječi.Juliennijepropustiodoćinadražbu.Uslaboosvijetljenojdvoraninalazilosemnoštvoljudi;alisvisu

oninekakočudnovatomjerilijedandrugoga.Svesuočibileuprteujedanstol,nakojemujeJulienopaziotri krajička zapaljenih svijeća u kositrenoj zdjelici. Ovrhovoditelj je vikao; »Tri stotine franaka,gospodo!«-Tristotinefranaka!Tojenečuveno!-rečenekičovjektihosvomsusjedu.Juliensenalazioizmeđute

dvojice.-Onavrijedivišeodosamstotina;ponuditćuviše.- To ti je isto kao da pljuješ u vjetar. Koja ti korist od toga da se zamjeriš gospodinu Maslonu,

gospodinuValenodu,biskupu,njegovugroznomvelikomvikarudeFrilairu,isvojtojkliki.-Tristotine idvadeset franaka! -povikneonajprvi. -Blesane! -dobacimususjed. -Aevoupravo

pokrajnasjednognačelnikovašpijuna-dodapokazujućinaJuliena.Juliensenaglookrenedaodgovorina te riječi,ali sedvojicaseljakanisunanjegavišeniosvrtali.

Njihovahladnokrvnost smiri i njega.U taj se časposljednji krajičak svijećeutrnuo i ovrhovoditelj jeotegnutim glasom dosudio kuću na devet godina gospodinu de Saint-Giraudu, predstojniku ureda naprefekturiu***,itozatristotineitridesetfranaka.Čimjenačelniknapustiodvoranu,započelojeogovaranje.-Eto-rekaojejedan.-Grogeotovaglupostdonosisadaopćinitridesetfranaka.-AligospodindeSaint-GiraudćeseosvetitiGrogeotu.Vidjetćeon!-odgovorinetko.-Koje li sramote! - rečenekikrupančovjek lijevood Juliena. -Kuća zakojubih jabiodaoosam

stotinafranakadaunjusmjestimtvornicu,ijošbihučiniodobarposao.- Što ćete? - odgovorimu nekimladi tvorničar, liberal. - Zar gospodin deSaint-Giraud ne pripada

kongregaciji?Nemaličetveronjegovedjecestipendije?Siromahčovjek!Verrierskaopćinatrebadamunaplaćudadejošdodatakodpetstotinafranaka,eto,toje.-Idatonačelniknijemogaospriječiti!-primijetitreći.-Onje,istinabog,ultramontanac,alinekrade.-Nekrade?-prihvatinekidrugi.-Ne,togolubkrade.Svetoulaziuvelikuzajedničkublagajnuisve

setodijelinakoncugodine.AlievomalogSorela;hajdemo!Juliensevratiološevolje;našaojegospođudeRênalvrložalosnu.-Dolazitelisdražbe?-upitaona.-Da,gospođo,iimaosamčastdameondjesmatrajušpijunomgospodinanačelnika.-Dajemeneposlušao,biobiotišaonaput.U tomsečasupojavigospodindeRênal;bio jevrlomrk.Ručak jeprošaobez riječi.Gospodinde

RênalzapovjediJulienudaionodesdjecomuVergy.Putovanjejebiložalosno.GospođadeRênaljetješilamuža.-Vistesenatovećmoralipriviknuti,prijatelju.Uvečer su šutke sjedili okokućnogognjišta; praskanje užarenihbukovih cjepanicabila im je jedina

razonoda.Bio je to jedanodonihčasova tugekojenalazimo iunajsložnijimobiteljima.Uto jednooddjeceveselopoviče:-Netkozvoni,netkozvoni!-Dođavola!AkotogospodindeSaint-Giraud,podizgovoromdamisehoćezahvalitidolaziopetda

midosađuje,rećićumuštogaide;tojevećpreviše!-povičenačelnik.-ZahvalnostdugujegospodinuValenodu,ajasamsekompromitirao.Štoćuakooneprokletejakobinskenovinedoznajuzatajdogađajiakomeuzmunanišan?Utajčasizaslugeuđevrlolijepčovjeksvelikimcrnimzaliscima.-Gospodinenačelniče, ja samsignorGeronimo.Evopismakojemi jeprimomdolaskudaozavas

gospodinvitezdeBeauvaissis,članambasadeuNapulju,nematomenidevetdana-dodaveselosignorGeronimo, gledajući gospođu de Rênal. - Signor de Beauvaissis, vaš rođak i moj dobar prijatelj,gospođo,rekaomijedagovoritetalijanski!Dobroraspoloženje togNapolitancapretvorilo ježalosnuvečeruvrloveselu.GospođadeRênal je

svakakohtjeladamupriredivečeru.Pokrenula jecijelukuću;nasvaki jenačinhtjela rastrestiJulienakakobismetnuosumariječšpijun,kojujenjegovouhotogadanadvaputačulo.SignorGeronimobiojeslavanpjevač,izdobradruštvaaipakvrloveseo;svojstvakojauFrancuskojvišenisuspojiva.Nakonvečere je s gospođomdeRênal pjevaomali duet. Pričao je zabavne priče.U jedan sat ujutro, kad jeJulienpredložiodjecidapođuspavati,onasuseusprotivila.-Jošsamoovupriču-rečenajstariji.-Tojepovijestmogživota,signorino-prihvatisignorGeronimo.-Prijeosamgodinabiosam,kaovi,

mlad đak konzervatorija uNapulju; to jest, bio samvaših godina, ali nisam imao sreću da budem sinslavnognačelnikalijepoggradaVerrièresa.NatejeriječigospodindeRênaluzdahnuoipogledaosvojuženu.-SignorZingarelli-nastavimladipjevačpretjerujućimalosvojnaglasak,kojemsusedjecaodsrca

smijala - signorZingarelli bio je pretjerano strog učitelj.Nisu ga voljeli naKonzervatoriju; ali on jezahtijevaodasesvidržekaodagavole.IzlaziosamizKonzervatorijakadgodsammogao;odlaziosamumalo kazalište San-Carlino, gdje sam slušao božansku glazbu. Ali, o bože, kako da sakupim osamsua,kolikojestajaoulazuparter?Golemasvota!-rečeongledajućidjecu,adjecaprasnuusmijeh.-SignorGiovannone, upravitelj San-Carlina, čuome kako pjevam.Bilomi je šesnaest godina. »Taj jedječakpravoblago«,rečeon.»Hoćešlidatenamjestim,dragiprijatelju?«predložimi.»Akolikoćetemidati?«»Četrdeset dukata na mjesec«. - Gospodo, to je sto i šezdeset franaka.Mislio sam da mi se nebo

otvorilo.»AlikakodaodstrogogZingarellijaishodimdamepusti?«zapitahjaGiovannona.»Lasciafareame.«-Prepustitevitomeni!-povičenajstarijedijete.-Točno,mladimojgospodine.SignorGiovannonemijerekao:»Caro,najprijemaliugovor.«Potpisao

sam.Daomijetridukata.Nikadanisambiovidiotolikonovaca.Zatimmijerekaoštotrebadaradim.SutradanzatražimaudijencijukodstrašnogsignoraZingarellija.Njegovmestarisobaruvede.»Štohoćešodmene,nevaljalče?«upitaZingarelli.»Maestro«, nato ću ja, »kajem se zbog svojih pogrešaka; nikad više neću izlaziti izKonzervatorija

preskačućiprekoželjezneograde.Podvostručitćusvojumarljivost.«»Kadsenebihbojaodaćupokvaritinajljepšibaskojisamčuo,staviobihtenadvatjednauzatvor,o

kruhuivodi,nevaljalče.«

»Maestro«, prihvatih ja, »bit ću uzor cijeloj školi, credete ame.18 Ali ako netko dođe da traži dapjevamizvanKonzervatorija,javasmolimzamilostdatoodbijete.Smilujtese,recitedatonemožetedopustiti.«»A koji će vrag tražiti takvog nevaljalog obješenjaka kakav si ti? Zar bih ja ikada dopustio da ti

napustišKonzervatorij?Hoćešlidamiserugaš?Tornjajsevan«,rečeonpokušavajućimeudaritinogomus...ilisečuvajsuhogkruhaivode!«SatposlijestigaojesignorGiovannonekupravitelju.»Dolazimdavaszamolim«,rečeon,»dameučinitebogatim.DajtemiGeronima!Nekapjevaumom

kazalištu,iovezimeudatćusvojukćer.«»Štoćešstomništarijom?«rečemuZingarelli.-»Janeću,nedamtiga;uostalom,kadbihipristao,on

nikadanebihtionapustitiKonzervatorij,upravomisenatozakleo.«»Ako se radi samo o njegovoj volji«, reče ozbiljnoGiovannone izvukavši iz džepa ugovor,»carta

canta!19Evonjegovapotpisa.«Zingarelli, bijesan, odmah pozvoni. »Istjerajte Geronima iz Konzervatorija«, poviče on kipeći od

bijesa. Istjerali sume,dakle, a ja sampucaood smijeha. Iste samvečeripjevaoarijudelMoltiplico.Pulcinellahoćeda seženi, te računanaprste štoćemusve trebatiukućanstvu i svaki sečasu svomračunubuni.-Ah,gospodine,hoćetelinamzapjevatituariju!-zamoligospođadeRênal.Geronimozapjeva i svimaod silnogsmijehapotekusuze.SignorGeronimo je tekudva sata izjutra

pošao spavati, ostavivši cijelu obitelj oduševljenu svojim dobrim ponašanjem, svojom ljubaznošću iveselošću.SutradanmugospodinigospođadeRênaldadošepismakojasumubilapotrebnanafrancuskomdvoru.»Dakle,svagdjesamolicemjerstvo«,pomisliJulien.»EtotogsignoraGeronima,kojiideuLondons

plaćomodšezdesettisućafranaka.BezsnalažljivostiupraviteljaSan-Carlinanjegovbibožanskiglasbiomoždapoznatislavljentekdesetgodinaposlije...Bogami,višebihvoliobitiGeronimonegoRênal.Nijetakopoštovanudruštvu,alimubaremnezadajubrigadražbekaoonadanas,injegovježivotveseo.«JednajestvarčudilaJuliena:samotnitjedniprovedeniuVerrièresu,ukućigospodinadeRênala,bili

suzanjegadobasreće.Gnušanjeitužnemislidolazilesumusamozavrijemeobjeda.Zarnijemogaoutojosamljenojkućinesmetanočitati,pisati, razmišljati?Ondjeganijesvakičasodvlačilaodnjegovihsjajnihsnovaokrutnanuždadaproučavanamjerenekeniskedušeidajeosimtogajošivaralicemjernimpostupcimailiriječima.»Zarmijesrećatakoblizu?...Troškovizatakavživotsumaleni;mogaobihse,kadbihhtio,oženiti

gospođicomElizomilipostatiFouquéovortak.«Aliputnikkojiseupravopopeonastrmuplaninusjedanavrhunacinalazipotpunozadovoljstvoutomedaseodmara.Bilionbiosretankadbibioprisiljendaseuvijekodmara?Gospođi deRênal nametale su se kobnemisli.Usprkos svojim odlukama, priznala je Julienu cijeli

skandalokoonedražbe.»Onćemejošnavestidazaboravimsvesvojezakletve!«pomisliona.Ona bi bila bez krzmanja žrtvovala svoj život da spasi život svoga muža kad bi vidjela da je u

opasnosti.Bilajetojednaodonihplemenitihiromantičnihduša,koje,kadopazemogućnostzaplemenitčin, a ne učine ga, trpe od grižnje savjesti gotovo jednako kao da su počinile zločin. Ipak je bilo inesretnihdana,kadnijemoglaotjeratislikuprevelikesrećekojubidoživjelakadbinajednompostalaudovicaimoglaseudatizaJuliena.Onjenjezinesinovevoliomnogovišenegonjihovotac;usprkosnjegovojstrogojpravednostionisuga

obožavali.Dobrojeznaladabi,udavšisezaJuliena,moralanapustititajVergyčijesujojsjenovitealeje

takodrage.VidjelasegdježiviuParizuiomogućujesvojimsinovimadaljeobrazovanje,kojemusesvidive.Njezinadjeca,ona,Julien-svibibilisavršenosretni.Kako je čudnovato djelovanje braka, onakva kakvim ga je učinilo devetnaesto stoljeće! Dosada

bračnogživotasigurnoubijaljubav,akojeprijebrakabiloljubavi.Paipak,rekaobikakavfilozof,brakkodljudikojisudovoljnobogatidanemorajuraditiuskorodovodidotogadaimtemeljitodosadesvimirniužici.Ijedinouonihženakojimajedušaneosjetljivatadosadaneizazivaspremnostdasezaljube.Razmišljanje tog filozofa opravdava gospođu de Rênal u mojim očima, ali u Verrièresu joj nisu

praštali,icijelisegrad,adatoonanijenislutila,bavioisključivonjezinimljubavnimskandalom.Zbogtogakrupnogdogađajanisusetejeseniondjetolikodosađivalikaoobično.Jesen i jedan dio zime prohujali su. Valjalo je ostaviti šume Vergyja. Verriersko se dobro društvo

počeloljutitištosunjegoveanatemetakoslabodjelovalenagospodinadeRênala.Ozbiljneosobekojesezasvojuuobičajenuozbiljnostodštećujuzadovoljstvomdaispunjavajuzadatketakvevrste,pobudilesuzanepunihosamdanaunjemunajokrutnijesumnjeslužećisepritomenajumjerenijimriječima.GospodinValenod,kojijeigraovrlooprezno,smjestiojeElizuujednuplemićkuivrlouglednuobitelj,

gdjejebilopetžena.Bojećisedaprekozimeneostanebezslužbe,kakojegovorila,Elizajetražilaodteobiteljisamodvijetrećineodplaćekojujedobivalakodgospodinanačelnika.TajedjevojkasamaodsebedošlanaizvrsnumisaodaseodeispovjeditikbivšemžupnikuChélanu,aistovremenoiknovomžupniku,dabiobojiciispričalapojedinostiJulienoveljubavi.SutradanizaJulienovadolaskauVerrièresžupnikChélanjevećušestsatiizjutraposlaoponjega.-Ništa vas ne pitam - reče on. - Ja vasmolim, a ako je potrebno, ja vam i naređujem da ništa ne

govorite, i zahtijevam da u roku od tri dana otputujete u sjemenište u Besançon ili k svom prijateljuFouquéu,kojijejošuvijekspremandavamstvoridivnubudućnost.Svesampredvidio,sveuredio,trebasamodaodeteidasegodinudananevraćateuVerrières.Juliennijeništaodgovorio;razmišljaojebilisemoraosmatratipovrijeđenimusvojojčastizbogbrige

štomujeukazuježupnikChélan,koji,uostalom,nijenjegovotac.-Bitćemičastdavassutrauistovrijemeopetposjetim-rečeonnapokonžupniku.Velečasni Chélan, koji je bio uvjeren da će nad tako mladim čovjekom izvojevati punu pobjedu,

govoriojemnogo.Julienovojeponašanjeilicebilonajponiznije,alinijeprogovorioniriječi.NapokonjeizišaoiotrčaodaobavijestigospođudeRênal.Zatekaojujeočajnu.Njezinjemužmalo

prijepriličnootvorenosnjomrazgovarao.Njegovslabkarakter,kaoinadananasljedstvouBesançonu,naveli su ga da je smatra posve nevinom. Upravo joj je priznao kako je čudne glasine zatekao uVerrièresu.-Javnostnemapravo,zavelisujezavidnici,ali,konačno,štodaseradi?GospođadeRênaljenačaspomisliladabiJulienmogaoprihvatitiponudugospodinaValenodaiostati

uVerrièresu.Alitonijevišebilaonajednostavnaibojažljivaženaodprošlegodine;njezinakobnastrastikajanjeprosvijetlilisuje.Idokjeslušalasvogamuža,sbolomjesebidokazivaladajerastanak,makari kratak, postao prijeko potreban. »Daleko odmene Julien će se opet prepustiti svojim slavoljubivimplanovima,kojisutakoprirodnikadčovjekništaneposjeduje.Ajasam,božemoj,takobogata!Notojezamojusrećubezikakvekoristi.Onćemezaboraviti.Ovakodostojanljubavi,bitćeljubljenisamćeljubiti.Ah,nesretnice!...Naštosemogupotužiti?Nebojepravedno;janemamzaslugedasamprekinulatajzločinisadmionooduzimasposobnostrasuđivanja.MoglasamElizupredobitinovcem,ništalakšeodtoga.Nitrenutaksenisampotrudiladaotomerazmišljam,ludaljubavnamaštanjaispunjavalasusvemojevrijeme.Zatopropadam.«JulienjebioiznenađenštosegospođadeRênal,doznavšistrašnuvijestonjegovuodlasku,nijetome

suprotstavilanijednomegoističnomprimjedbom.Vidjelosedasmukomsuzdržavasuze.-Moramobitičvrsti,prijatelju.

Odrezalajepramensvojekose.-Neznamštoćuučiniti - rečemuona -aliakoumrem,obećajmidanikadanećešzaboravitimoju

djecu.Izdalekailiizblizanastojučinitiodnjihčestiteljude!Akodođedonoverevolucije,svićeplemićibitipogubljeni:otacće immoždanapustitizemljuzbogonogseljakakoji jeubijennakrovu.Bdijnadmojomobitelju!...Dajmi ruku!Zbogom, prijateljumoj!Ovo su naši posljednji časovi.Kad ta velikažrtvabudeprinesena,nadamsedaćusmoćihrabrostidamislimnasvojdobarglas.Julienjeočekivaoočajanje.Jednostavnosttogarastankapotreslagaje.-Ne,nećudasetakoodvasrastanem.Otićiću;onitohoće,ivisamitoželite.Alitridananakonsvog

odlaskadoćićunoćudavasposjetim.ŽivotsezagospođudeRênalsavizmijenio.Julienjedakledoistaljubi,kadjesamdošaonapomisao

dajeposjeti!Njezinasestrahovitabolpretvoriunajživljuradostkojujeikadauživotuosjetila.Svejojjepostalo lako.Sigurnostda ćeopetvidjeti svogaprijateljaoduzela je timposljednjimčasovima svunjihovu težinu. Od toga časa ponašanje kao i lice gospođe de Rênal bili su plemeniti, odlučni ibesprijekorni.UskorosevratiogospodindeRênal;biojeizvansebe.Konačnojesvojojženiprogovorioopismušto

gajeprimioprijedvamjeseca.-OdnijetćugauKasinoisvimaćupokazatidajeodonogpodlogValenoda,kojemusampomogaoda

od prosjaka postane jedan od najbogatijih građana uVerrièresu.Osramotit ću ga javno a zatim ću gaizazvatinadvoboj.Jertojeipakpreviše!»Božemoj,moglabihpostatiudovica!«pomisligospođadeRênal.Aligotovou istomtrenutkureče

sebi:»Akonespriječimtajdvoboj,ajagasvakakomoguspriječiti,bitćuubojicasvogamuža.«Nikadanijestolikospretnostiiskoristilanjegovutaštinu.Zanepunadvasatauvjerilagaje,itouvijek

razlozima koje je on sam pronalazio, kako treba da prema gospodinu Valenodu pokazuje većeprijateljstvonegoikada,pačakidaElizuopetuzmeukuću.GospođideRênalbilajepotrebnahrabrostdaseodlučidaponovnoviđatudjevojkukojajeuzroksvihnjezinihnesreća.AlitajemisaopotjecalaodJuliena.Konačno jegospodindeRênal,nakonštoga jeona tri-četiriputadovelanapraviput,potpunosam

došaonamisao,kojamujeunovčanompogledubilavrlonemila,dabizanjegabilonajneugodnijekadbi Julien, usred te uzbuđenosti i govorkanja cijelog Verrièresa, ipak ondje ostao kao odgojiteljValenodovedjece. Julienu je, očito, u interesuda prihvati ponuduupravitelja ubožnice.Međutim, častgospodinadeRênalazahtijevadaJuliennapustiVerrièresidauđeusjemeništeuBesançonuiliuDijonu.Alikakoganatosklonitiiodčegadaondježivi?Videćiopasnostnovčanežrtve,gospodindeRênalbiojeočajnijiodsvoježene.Štosenjetiče,onaje

nakon tog razgovora bila u položaju srčana čovjeka koji je, umoran od života, uzeo dozu stramonija;takav čovjek radi još samo automatski i ništa ga više ne zanima. Tako je bilo i s LujemXIV. kad jeumirućirekao:»Kadsambiokralj.«Divnihliriječi!SutradanranoizjutradobiojegospodindeRênalanonimnopismo.Bilojenapisanonanajuvredljiviji

način.Najnepristojnijeriječikojesusedaleprimijenitinanjegovslučajnalazilesuseusvakomretku.To je pismo bilo djelo nekog podređenog zavidljivca. Ono ga ponovno navede na misao da izazovegospodinaValenodanadvoboj.Uskoro se tolikozagrija tepoželje tunakanu smjestaprovestiudjelo.Iziđesamiodekoružarudanabavipištolje,kojedadenapuniti.»Zaista«, pomisli on, »sve da se i vrati stroga uprava cara Napoleona, ja ne bih morao sebi

predbacivati lopovština ni za jedan su. Najviše ako sam katkada zatvarao oči, ali ja imam u svompisaćemstolupismakojamenatoovlašćuju.«

GospođadeRênalseprepalahladnogbijesasvogmuža;tojujeopetnavelonakobnumisaonjezinaudovištva,kojujestolikomukeotklanjalaodsebe.Zatvorilasesnjimusobu.Nekolikomujesatiuzaludgovorila;novoga jeanonimnopismonatjeralodaseodluči.Napokon joj ipakpođeza rukomnjegovuodvažnost da ćušnegospodinaValenodapretvoriti u hrabrost da Julienuponudi šest stotina franaka zagodinudanaopskrbeusjemeništu.GospodindeRênalje,proklinjućitisućuputadankadmujepalanaumnesretnamisaodauzmeukućuodgojitelja,zaboravionaanonimnopismo.Jednagajemisaodonekletješila,alijenijesaopćiosvojojženi.Onse,naime,nadaodaće,snešto

vještine i iskoristivši romantične ideje tog mladića, polučiti da on i za manju svotu odbije ponudugospodinaValenoda.Gospođu deRênal stajalo jemnogo višemuke da Julienu dokaže kako on, žrtvujući ugledu njezina

mužamjestosplaćomodosamstotinafranaka,kojemujavnonudiupraviteljubožnice,možebezstidaprimitinekuodštetu.-Alijanikada,čakninačasnisamimaonakanuprihvatititeponude-neprestanojegovorioJulien.-Vi

stemeodvišenaviklinaotmjenživot;prostaštvotihljudibimeubilo.OkrutnajenuždagvozdenomrukomslomilaJulienovuvolju.Nonjegovgajeponosnaveodasamsebe

zavarava kako svotu koju mu nudi verrierski načelnik prima samo kao zajam i da mu za nju dadeobveznicudaćemuzapetgodinavratitinovaczajednoskamatama.GospođadeRênalimalajejošuvijeknekolikotisućafranakasakrivenihumalojspiljiuplanini.Ponudilamuihjedršćućijerjeznaladaćeonljutitoodbiti.-Hoćeteli-rečejojJulien-dauspomenunanašuljubavučiniteodvratnom?Napokon je JuliennapustioVerrières.GospodindeRênal bio je vrlo sretan. Julienu je uodsudnom

času,kadjetrebalodapriminovac,tažrtvabilaodvišeteška.Odlučnojeotklonio.GospodindeRênalgajesasuznimočimazagrlio,akadgajeJulienzamoliozasvjedodžbuodobromponašanju,nijeusvomoduševljenju našao dovoljno pohvalnih izraza kojima bi veličao njegovo vladanje.Naš je junak imaoušteđenihpetzlatnika,akaniojeistotolikozamolitiodFouquéa.Bio je vrlo uzbuđen.Ali već na jednumilju odVerrièresa, gdje je ostavio toliko ljubavi,mislio je

samonasrećudavidiglavnigrad,velikivojničkigradkakavjeBesançon.Za njegova kratkog trodnevnog izbivanja gospođa de Rênal se zavaravala jednom od najokrutnijih

ljubavnih obmana. Njezin je život bio snošljiv jer se između tog života i krajnje nesreće nalazioposljednjisastanakštogajetrebalaimatisaJulienom.Brojilajesateiminutekojisujedijeliliodtogčasa.Konačno,noću trećegdana, čula jeveć izdalekaugovoreni znak.Prošavši kroz tisućuopasnosti,Juliensestvorioprednjom.Odtogjetrenutkaovladalanjomesamojednamisao:»Tojeposljednjiputštogavidim.«Nesamoda

nijemoglaodgovoritinažarsvogprijatelja,negojebilakaonapolamrtva.Kadbiseprisililadamukažedagaljubi,izgovaralajetotakonespretnotesečinilodagovorineistinu.Ništajenijemoglootrgnutiodokrutnemislinavječnirastanak.SumnjičavijeJulienjednogčasapomisliodagajevećzaboravila.Nanjegove zajedljive riječi odgovarala je ona samo krupnim suzama koje su tiho tekle i gotovogrčevitimstiskomruke.- Ali, veliki bože, kako hoćete da vam vjerujem? - odvraćao je Julien na hladno poricanje svoje

prijateljice; - vi biste sto puta više iskrenog prijateljstva pokazali prema gospođi Derville, svojojobičnojznanici.GospođadeRênal,skamenjena,nijeznalaštodaodgovori.-Nijemogućeda je itkonesretnijiodmene ...Nadamsedaćuumrijeti...Osjećamkakomi se srce

ledi...Takvisubilinajdubljiodgovorikojejedobivao.

Kad jepredzorudošaočas rastanka,suzegospođedeRênalsuposvepresušile.Neuzvraćajućimupoljupceinegovorećiniriječi,gledalagajekakozaprozorpričvršćujeužesuzlovima.UzaludjojjeJuliengovorio:-Evonasupoložajukoji ste tolikoželjeli.Odsadaćeteživjetibezgrižnjesavjesti.Nećetevišepri

najbezazlenijojbolestividjetisvojudjecuugrobu.-ŽaomiještonemožetepoljubitiStanislasa-rečemuonahladno.HladnipoljupcitogaživoglešadubokosusedojmiliJuliena,ionnekolikomiljanijemogaomislitini

na što drugo. Bio je potresen do dna duše, i prije nego je prešao planinu, sve dok je mogao vidjetiverrierskizvonik,onsečestookretao.

XXIV.

GLAVNIGRAD

Kolikobuke,kolikozaposlenihljudi!Kolikomisliobudućnostiuglavi

dvadesetogodišnjegmladića!Kakolisvetoodvraćaodljubavi!

BARNAVEKonačnojenanekomudaljenombrijeguopaziotamnezidine:bilajetobesançonskatvrđava.»Kakobi

tobiloposvedrugačijekadbihdolazioutajplemenitivojničkigraddabudempotporučnikujednojodpukovnijakojegabrane!«BesançonnijesamojedanodnajljepšihgradovaFrancuske,onobilujeihrabrimiduhovitimljudima.

AliJulienjebiosamomaliseljačićinijeimaonikakvihmogućnostidasepribližiodlučnimljudima.Od Fouquéa je bio uzeo građansko odijelo, i u njemu je prešao lančanemostove.Kako je bio pun

znanja o povijesti opsade toga grada godine 1674, htio je, prije nego se zatvori u sjemenište, vidjetibedemenjegovetvrđave.Umalogadva-triputanijeuhapsilastraža,jerjedošaodoonihmjestanakojajevojskaopćinstvuzabranilapristup,dabisvakegodinemoglaprodatizadvanaestdopetnaestfranakasijena.Visina zida, dubina jaraka i strašan izgled topova zaokupljali su ga nekoliko sati, dok nije prošao

pokraj velike kavane na bulevaru. Od udivljenja je stao kao ukopan; uzalud je čitao riječ »kavana«ispisanu velikim slovima iznad dvojih vrata, nije mogao vjerovati svojim očima. Svladao je svojuplašljivost,osmjeliosedauđeinašaoseudvoranidugojtridesetdočetrdesetstopa,kojojjestropbionajmanjedvadesetstopavisok.Togagajedanasveoduševljavalo.Upravosuseigraledvijepartijebiljara;konobarisuizvikivalibodove;igračisutrčaliokobiljarskih

stolova,kojisubiliopkoljenigledaocima.Talasiduhanskogdimaizvijalisuseizsvihusta iobavijalisve u plavkast oblak. Visok stas tih ljudi, njihova zaobljena ramena, težak hod, veliki zalisci, dugisalonskikaputi,svejetoprivlačiloJulienovupažnju.TaplemenitadjecastarogBisontiumagovorilasutakoglasnokaodaviču;htjelisuizgledatipoputstrašnihratnika.Juliensekaoukopandivio;misliojenaveličinuidivotuglavnoggradakaoštojeBesançon.Nijesenikakomogaoodvažitidajednogaodonenadutegospodekojisuizvikivalibodovekodbiljarazamolizašalicukave.Aligospođicakojajesjedilazablagajnomspazila jekrasnolicetogamladogprovincijalca,koji je,

stojećinatrikorakaodpećiidržećisvojmalizavežljajpodrukom,promatraokraljevopoprsjeodlijepebijelesadre.TagospođicaizFranche-Comtéa,visoka,vrlostasitaidobroodjevena,kakosetopriličiutakvoj kavani, već ga je nekoliko puta pozvala tihim glasom da bi je mogao čuti samo Julien:»Gospodine,gospodine!«Juliensusretneblagipoglednjezinihvelikihočijuishvatidatonjemugovori.Brzosepribližiblagajniilijepojdjevojcikaodapristupakneprijatelju.Kakoseprebrzookrenuo,pao

mujezavežljaj.Kakvubisamilostnašprovincijalac izazvaokodpariškihsrednjoškolaca,kojivećspetnaestgodina

znaju vrlo otmjeno ući u kavanu! Ali ta djeca, koja su s petnaest godina tako uglađena, s osamnaestpostajuposveobična. Strasnuplahost koju susrećemouprovinciji nekimladići uspiju savladati i onatada razvijaunjimaodlučnuvolju.Približujući se toj lijepojdjevojcikoja seudostojiladagaoslovi,

Julien,kojijepobijedivšiplahostpostaohrabar,pomisli:»Trebadajojkažemistinu.«-Gospođo,prviputuživotudolazimuBesançon;želiobih,zanovac,komadkruhaišalicukave.Gospođicasemaloosmjehneazatimporumeni:strahovalajedasenatoglijepogmladićaneosvrnu

svojimironičnimprimjedbamaišalamaigračibiljara.Onbisepoplašioinebivišedošao.- Smjestite se ovdje, blizu mene - reče mu ona pokazujući mramorni stol gotovo posve sakriven

golemomblagajnomodmahagonija,kojajebilaisturenaudvoranu.Gospođicasenagnulaizvanblagajne,takodajojsepružilaprilikadapokažesvojdivanstas.Julienje

to opazio; sve su mu se misli poremetile. Lijepa je gospođica postavila pored njega šalicu, šećer ižemičku.SkanjivalasedapozovekonobarainaručikavujerskonobarovimdolaskomnebivišebilasaJulienomnasamo.Julienje,zamišljen,uspoređivaotuplavuiveseluljepotususpomenamakojesugačestouzbuđivale.

Pomisaonaljubavkojujedoživiogotovogajeposveoslobodilaodbojažljivosti.Lijepojjegospođicisamočasakbiodovoljan,čitalajeunjegovimpogledima.-Ovajvasdimizlulatjeranakašalj,sutradođitenadoručakprijeosamujutro;tadasamgotovoposve

sama.-Kakovamjeime?-upitaJuliensljupkimsmiješkomblaženebojažljivosti.-AmandaBinet.-Bistelimidopustilidavamzajedansatpošaljemzavežljaj,velikkaoovaj?LijepajeAmandamalorazmišljala.-Nadzirume.Toštovitražite,moglobimeizvrgnutineugodnosti,alićuvamnapisatisvojuadresuna

kartu,kojućetepričvrstitinazavežljaj.Pošaljitemigabezbojazni.-ZovemseJulienSorel-rečemladić.-UBesançonunemamnirođakaniznanaca.-Ah,razumijem-rečeonaveselo-vistedošlistudiratipravo?-Nažalost,ne!-odgovoriJulien.-Šaljumeusjemenište.NaAmandinu se licu odrazilo najveće razočaranje. Pozvala je konobara; sada se usudila.Konobar

natočiJulienukavuinepogledavšiga.Amanda je na blagajni primala novac; Julien je bio ponosan što se usudio govoriti. Kod jednog

biljarskogstolaizbisvađa.Poviciipobijanjeigračaorilisusetomgolemomdvoranomistvaralibuku,kojojseJulienčudio.Amandasezamislilaioborilapogled.-Akoželite,gospođice-rečeoniznenadaisasigurnošću-rećićudasamvašrođak.TajponeštosamosvjesninačinsvidiseAmandi.»Nijetokakavgodčovjek«,pomisliona.Odgovori

mubrzoinegledajućiga,jerjepazilanepribližujelisetkoblagajni.-JasamizGenlisapokrajDijona;recitedasteiviizGenlisaidasterođakmojemajke.-Svakakoćutakoučiniti.-Ljetisvakogčetvrtkaupetsatigospodabogosloviprolazeovdjeispredkavane.-Akomislitename,držiteurucikituljubicakadbudemovudaprolazio.Amandaga začuđenopogleda; taj jepogledpretvorio Julienovuhrabrostupreveliku smionost; ipak

jakoporumenirekavšijoj:-Osjećamdavasvolimnajsnažnijomljubavlju.-Govoritetiše!-rečemuonaustrašeno.Juliensenastojaoprisjetitirečeniceizjednognepotpunogsveska»NoveHeloïse«kojijebionašaou

Vergyju. Pamćenje ga nije izdalo, i on je deset časaka gospođici Amandi napamet govorio »NovuHeloïsu«,aonagajeslušalaushićena;biojesretanzbogtesvojemajstorskeizvedbe,kadlisenajednomlijepoj gospođici iz Franche-Comtéa sledi lice. Jedan od njezinih ljubavnika pojavio se na vratimakavane.

OnsefićukajućiimičućiuhoduramenimapribližiblagajniipogledaJuliena.UJulienovojmašti,kojajeuvijekbilasklonakrajnostima,smjestaiskrsnemisaonadvoboj.Onsavproblijedi,odgurnešalicuistadesasamosvjesnim izrazom licavrlopozornomjeriti svogasuparnika.Kako je taj suparniksagnuoglavu, i,kaoda jeusvojojkući,natočiosebinablagajničašicu rakije,Amanda jepogledomnaredilaJulienudaoborioči.Onposlušaidvijejeminuteposvemirnosjedionasvommjestu,blijed,odlučanimislećisamonaonoštoćesedogoditi;utomjetrenutkuzaistabiolijep.SuparniksezačudioJulienovupogledu; ispivšinadušakčašicurakije, rečeneštoAmandi, turi rukeudžepovesvogavelikogkaputa ipribližisejednombiljarskomstolufićukajućiigledajućiJuliena.Ovaj,savbijesan,ustade,alinijeznaokakobiseponašaodabudebezobrazan.Ostavisvojzavežljajisnajnehajnijimizrazomlicaikretnjamapođepremabiljarskomstolu.Uzaludmu je razbor govorio: »Pobiti se u dvoboju tek što si stigao u Besançon, znači upropastiti

svećeničkukarijeru.«»Svejedno!Baremnitkonećemoćirećidasamsepovukaopredjednimdrznikom.«Amanda jeopazilanjegovuodlučnost,koja jebilau lijepojopreci snjegovimnaivnimponašanjem;

načas joj se više sviđao nego onaj veliki mladić u salonskom kaputu. Ustala je i, držeći se kao dapogledompratinekogatkoprolaziulicom,postavilaseizmeđunjegaibiljarskogstola.-Dasenisteusudilipoprijekogledationoggospodina,onjemojšurjak!-Štomesetiče?Onmepogledaoizazovno.-Hoćetelidazbogvasbudemnesretna?Svakako,onvasjegledao,moždaćečakdoćiidagovoris

vama.ReklasammudasterođakmojemajkeidastedošliizGenlisa.OnjeizpokrajineFranche-ComtéinikadanijebiodaljeodDolanacestipremaBourgognei,recitedakleštogodhoćete,ništasenebojte.Julienjejošoklijevao;onabrzonastavi,jerjujemaštakavanskeblagajniceuizobiljuopskrbljivala

lažima.-Bezsumnje,gledaovasje,ali to jebiloučasukadmepitaotkostevi;onjepremasvakometako

neotesan,nijevashtiouvrijediti.Julien je pogledom pratio tobožnjeg šurjaka; vidio je kako je platio ulog za igru u najudaljenijem

biljarskomstolu.Čuojenjegovgrubiglaskojijeprijetećivikao:-Japočinjem!-BrzopromaknepokrajgospođiceAmandeizakoračipremabiljarskomstolu.Amandagazgrabizaruku:-Najprijemiplatite!-rečemuona.»Takojepravo«,pomisliJulien,»onasebojidabihmogaootićineplativši.«Amandajebilajednako

uzrujanakaoionivrlocrvena;vraćalamujesitannovacštojepolaganijemogla,ponavljajućimutihimglasom:-Smjestaiziđiteizkavaneilivasvišenećuvoljeti;ajavasjakovolim.Julien je zaista izišao, ali polagano. »Nije limoja dužnost«, ponavljao je sebi, »da sada ja odem i

promjerimonoggrubijana.«Tagajeneizvjesnostdržalaciosatnabulevaruispredkavane:gledaojedalićetajčovjekizići.Alionsenijepojavio,iJulienseudalji.Bio jeuBesançonu teknekoliko sati, avećga jeobuzelagrižnja savjesti.Starimu jemajor-kirurg,

usprkossvojojkostobolji,biodaonekolikolekcijaizmačevanja;tojebilosveznanjekojejestajalonaraspolaganjuJulienovubijesu.Alitonebibilanikakvazapreka,samodajeznaokakodaizazovesukobadanećušnesuparnika;jerkadbidošlodošakanja,njegovbigaprotivnik,onakvaljudeskara,izmlatioiostavioosramoćena.»Zabijednikakakavsamja«,misliojeJulien,»bezzaštitnikaibeznovca,nemavelikerazlikeizmeđu

sjemeništaizatvora;trebadaovograđanskoodijeloostavimunekojgostionici,gdjećuopetobućisvojecrnoodijelo.Akokada iziđemnakojisat izsjemeništa,moćićuvrlo lakousvomgrađanskomodijeluposjetiti gospođicu Amandu.« Takvo je razmišljanje bilo vrlo lijepo, ali Julien se, prolazeći

pokrajmnogihgostionica,nijeusudioućiniujednu.Napokon,kadjeopetprošaopokrajhotela»Ambasador«,njegovsenemirnipogledsreospogledom

neke debele, još priličnomlade rumene žene sretna i vesela lica. Približio joj se i ispričao joj svojslučaj.- Svakako, lijepi moj popiću - reče mu vlasnica »Ambasadora«. - Čuvat ću vam vaše građansko

odijelo, štoviše, često ću dati da ga ispraše. U ovo doba nije dobro da se sukneno odijelo ostavljanetaknuto. - Ona uze ključ i sama ga odvede u jednu sobu, preporučivši mu da zapiše sve što će tupohraniti.-Božemoj,kakostelijepiovako,velečasnigospodineSorele!-rečemudebelaženakadjesišaou

kuhinju. - Naručit ću vam dobar ručak; stajat će vas samo dvadeset sua umjesto pedeset, koliko sviplaćaju-dometnutiho-jervaljaštedjetivašumršavukesu.-Jaimamdesetzlatnika-odvratiJuliensastanovitimponosom.- Ah, bože moj - odgovori uplašeno dobra gostioničarka - nemojte tako glasno govoriti! Ima u

Besançonumnogo zlih ljudi. Začas bi vam to ukrali. A osobito, nemojte nikada ići u kavane, one suprepunelopova.-Zaista!-rečeJulien,kogasuteriječiponukaledarazmišlja.-Dođite uvijek samo kmeni, kuhat ću vamkavu. Sjetite se da ćete ovdje uvijek naći prijateljicu i

dobarručakzadvadesetsua;bitćetezadovoljni,nadamse.Sjeditesadazastol,samaćuvaspodvoriti.-Nemogujesti-rečejojJulien-previšesamuzbuđen;odvasodlazimravnousjemenište.-Dobramu

ženanijedopustiladaodedokmunijedžepovenatrpalahranom.NapokonseJulienuputioprema tomstrašnommjestu;gostioničarkamujesvratapokazalaput.

XXV.

SJEMENIŠTE

Tristatridesetišestručkovapo85santima,tristatridesetišestvečerapo38santima,čokoladeonomekojinanjuimapravo;

kolikosetumožezaraditinapokornosti?BESANÇONSKIVALENOD

Već izdaleka je spazio pozlaćeni željezni križ na vratima; polagano se približavao; koljena su mu

klecala»Evo,dakle,togpaklanazemlji,izkojeganećumoćiizaći!«Konačnoseodlučiopozvoniti.Zvukzvonaodjeknekaodajetusvepusto.Nakondesetčasakadođedamuotvorinekiblijedi,ucrnoodjeveničovjek.Juliengapogledaiodmahoborioči.Tajjevratarimaočudnovatufizionomiju.Zeleneiizduljenezjenicenjegovihočiju bile suokrugle kaoumačke; nepomični obrisi vjeđanagovještavali suda je tuisključensvakiosjećajsimpatije;njegovesutankeusnečinilepolukružnicenadzubimakojistrše.Alitolice nije bilo zločinačko, nego je ono prije pokazivalo onu savršenu bešćutnost kojamladim ljudimaulijeva mnogo više straha. Jedini osjećaj koji je Julienov brzi pogled mogao otkriti na tom dugom,pobožnomlicu,biojedubokprezirzasveštobimunetkohtioreći,akotonemavezesnebom.Julien s naporom podigne pogled i, glasom koji je drhtao od snažnog lupanja srca, objasni da želi

govoritisgospodinomPirardom,ravnateljemsjemeništa.Nerekavšiniriječi,crnimučovjekdadeznakdagaslijedi.Uspešesenadrugikatširokimstubištemsdrvenomogradom;iskrivljenestepeniceposvesu senagnulenaprotivnu stranuodzida, te sečinilodaće se svakogčasa srušiti.Malavratašca,nadkojimajevisioveliknadgrobnikrižodmekogdrva,crnooličen,smukomsuseotvorila;vratargauvedeumračnu i nisku sobu, gdje sunabijelookrečenimzidovimavisjeledvije slikepocrnjeleod starosti.Ovdje Julien ostade sam; bio je satrven, srce mu je žestoko lupalo; najradije bi bio zaplakao da seusudio.Ucijelojjekućivladalagrobnatišina.Nakončetvrtsata,štomuseučinilokaocijelavječnost,vratarzloslutnalicaopetsepojavionanekim

vratimanadrugomkrajusobei,neudostojivšiseprogovoriti,dademuznakdadođe.Julienuđeuvrloslaboosvijetljenusobu,jošvećuodprve.Zidovisutakođerbiliokrečeni,alinamještajanijebilo.Samoje u jednom kutu pokraj vrata Julien opazio krevet od mekog drva, dvije slamnate stolice i jedanmalinaslonjačodjelovihdasakabezjastuka.Nadrugomkrajusobe,pokrajmalogprozoraspožutjelimstaklima, koji je bio ukrašen prljavim loncima cvijeća, opazi za jednim stolom čovjeka u otrcanojreverendi;izgledaojevrloljutiuzimaojeizjednehrpejedanzadrugimmalečetverouglastepapire,kojejeslagaopostolunakonštobinanjimazapisaonekolikoriječi.NijeopažaoJulienovunazočnost:ovajjenepomičnostajaousredsobe,tamogdjegajeostaviovratar,kojijeizišaozatvorivšivrata.Tako je prošlo deset časaka; čovjek u pohabanom odijelu neprestano je pisao. Julien je bio tako

uzbuđen iuplašen temu se činiloda će se srušiti.Nekibi filozof,možda ivarajući se, rekao:»To jesnažandojamružnoganadušustvorenudavolionoštojelijepo.«Čovjekkojijepisaopodižeglavu;Julienjetoopaziotekčasakposlije,alijeidaljeostaonepomičan

kaoda jesmrtnopogođenstrašnimpogledomonogakojiga jemotrio.Julienovezbunjeneoči jedvasurazabirale dugačko lice, posve pokriveno crvenim pjegama, izuzevši na čelu, koje je bilo mrtvačkiblijedo.Izmeđutihcrvenihobrazaiblijedogčelasjajilasusedvamalacrnaoka,stvorenadaustrašei

najhrabrijegčovjeka.Širokočelobilojeobrubljenogustomkosom,glatkomicrnomkaosmola.-Hoćeteliprići,dailine?-napokonćetajčovjeknestrpljivo.Julienpođenaprijednesigurnimkorakom ikonačno se,gotovoda se sruši iblijedkako jošnikadu

svomživotunijebio,zaustavitrikorakapredmalimstolomodmekogdrvaprekrivenimčetverouglastimpapirićima.-Jošbliže!-rečečovjek.Julienpriđejošbližepružajućirukukaodahoćedasezaneštoprimi.-Vašeime?-JulienSorel.-Uvelikomstezakašnjenju-rečemuonajčovjekuprijevšiopetunjegasvojstrašnipogled.Juliennijemogaopodnijeti taj pogled i, ispruživši rukukaoda će se zadržati, sruši se na tlo svom

svojomdužinom.Čovjekpozvoni.Juliennije izgubiosvijest,samonijemogaootvoritiočinimicatise;čuo jekorake

kojisusepribližavali.Podigošegaismjestišeumalinaslonjačodjelovine.Čuojestrašnogčovjekakakogovorivrataru:-Posvojprilicibolujeodpadavice.Samobinamjoštotrebalo!Kad je Julien opet otvorio oči, vidio je čovjeka crvenog lica kako i dalje piše; vratar je nestao.

»Morambitihrabar«,misliojenašjunak,»aprijesvega,moramskrivationoštoosjećam.«Bilomujestrašnomučno.»Akomiseštodogodi,bogznaštoćeomenimisliti.«NapokončovjekprestanepisatiigledajućiJulienapostrance,reče:-Jestelisposobnidamiodgovarate?-Jesam,gospodine-odgovoriJulienoslabljenimglasom.-Tojedobro.Čovjekucrnomnapolaseuspravioinestrpljivotražiojednopismouladicisvogajelovogstola,koja

se škripećiotvorila.Nađega,polakosjedne iponovnogledajući Julienakaodamuhoće iščupationomaloživotaštomujejošpreostalo,reče:- Preporučio vas je župnik Chélan; on je bio najbolji župnik u biskupiji, čovjek neobično bogat

vrlinamaimojprijateljvećtridesetgodina.-Ah,patojaimamčastgovoritisvelečasnimPirardom!-rečeJuliensamrtnimglasom.-Činise-odgovoriravnateljsjemeništagledajućigaljutito.Njegovemaleočijačezabliješteamišićiukutovimaustanehoticemuzadršću.Izgledaojepoputtigra

kojiunaprijeduživauzadovoljstvuštoćeproždrijetisvojužrtvu.-Chélanovojepismokratko-rečeonkaodagovorisamsebi.-Intelligentipauca20;dandanasčovjek

nemožepisatidovoljnokratko.-Čitaojenaglas:»Šaljem vam Juliena Sorela, iz ove župe, kojega sam krstio prije dvadesetak godina; sin je bogata

tesara,alimuotacništanedaje.Julienćebitivrijedanradnikuvinogradugospodnjem.Unjegajedobropamćenjeiinteligencijaiznaderazmišljati.Hoćelinjegovpozivbititrajan?Dalijeiskren?«-Iskren?-ponoviopatPirardzačuđeno,gledajućiJuliena;alisadaopatovpogledvišenijebiolišen

svakečovječnosti.-Iskren!-ponoviontišimglasominastavičitati:»Molim Vas da Julienu Sorelu dodijelite stipendiju; on će je zavrijediti položivši potrebne ispite.

Neštosamgapoučavaou teologiji,uonojstaroj idobroj teologijinašegBossueta,Arnaulta,Fleuryja.Akovamtajmladićneodgovara,vratitemiga;upraviteljubožnice,kojegavidobropoznajete,nudimuosam stotina franaka ako prihvatimjesto odgojitelja njegove djece. -Moja je duša, hvala budi bogu,smirena.Privikavamsenastrašanudarac.Valeetmeama.21

OpatPirard,usporavajućiglasdokječitaopotpis,izgovorisuzdahomriječChélan.-Njegovajedušasmirena-rečeon.-Zaistajenjegovavrlinazaslužilatunagradu.Želiobihdajebog

imenidodijelikadbudezatovrijeme!Onpogledauneboiprekrižise.Videćitajsvetiznak,Julienosjetikakoganapuštaonajdubokiužasod

kojegaseslediočimjeušaoutukuću.- Imamovdje tristotinedvadeset i jednogkandidatazanajsvetijezvanje- rečenapokonopatPirard

strogimalinezlimglasom.-SamosumisedmoricuiliosmoricuodnjihpreporučilitakviljudikakavježupnikChélan;takoćeteviodtristotinedvadesetijednogkandidatabitideveti.Alimojazaštitaneznačininaklonostnislabost,onajesamopojačanjebrigeistrogostiprotivporoka.Zaključajteonavrata!Julienajestajalomukedazakorači,aliuspiojedasenesruši.Opaziojedajedanmaliprozorblizu

ulaznih vrata gleda na otvoreno polje.Gledao je stabla; tajmu je vidik godio kao da je opazio stareprijatelje.-Loquerisnelinguamlatinam?(Govorišlilatinski?)-upitagaopatPirardkadsevratio.-Ita,pateroptime(Da,časnioče)-odgovoriJulien,komususepolakovraćalesnage.Bezsumnjemu

sejošnikadanijedančovjekniječiniomanječastannegouposljednjihpolasataopatPirard.Razgovor se nastavio latinski. Izražaj opatovih očiju ublažavao se; Julien je opet stekao nešto

hladnokrvnosti.»Kakosamslabkadadopuštamdamesedojmiovakavprividvrline«,pomislion.»TajječovjekmoždaobičnalopužapoputžupnikaMaslona«,iJulienseobraduještojegotovosavsvojnovacsakrioučizme.OpatPirardjeJulienaispitivaoteologiju;iznenadioseopsegunjegovaznanja.Njegovoječuđenjejoš

poraslo kad ga je posebno ispitivao Sveto pismo.Ali kad je došao do pitanja o učenju svetih otaca,opazio je da Julien o tome gotovo ništa ne zna i da je jedva čuo za imena svetog Jeronima, svetogAugustina,svetogBonaventure,svetogBazilija,itd.»Doista«,pomisliopatPirard,»tusevidionanesretnasklonostzaprotestantizamkojusamChélanu

uvijekpredbacivao:dubokoipredubokopoznavanjeSvetogpisma.«(Julienmujeupravo,adagaonnijenipitao,govoriootomeukojejevrijemezaistanapisanaGeneza,

Petoknjižje,itd.)»Kuda vode ta beskonačna razglabanja Svetog pisma«, mislio je opat Pirard, »ako ne osobnom

provjeravanju, a to znači najstrašnijem protestantizmu? A uz takvo neoprezno učenje, ništa o svetimočima,čimebisetaopasnostmoglasmanjiti.«AličuđenjuravnateljasjemeništanijebilogranicakadjeJulienapitaoopapinskojvlastiiočekivaoda

ćečutinačelastaregalikanskecrkve,amladićmustaonaizustgovoriticijeluknjigudeMaistrea.»ČudanliječovjektajChélan«,misliojeopatPirard;»jelimutuknjigupokazaokakobigaponukao

dajojseruga?«IspitujućiJuliena,uzaludjenastojaodoznatidalionozbiljnovjerujeudeMaistreovunauku.Mladićse

odgovarajući služio samo svojimpamćenjem.Od tog se časa Julienvrlo dobroosjećao, opažao je davlada sobom.Nakonvrloduga ispitivanjaučinilomuseda je strogostopataPirardapremanjemu jošsamohinjena.Zaista,danijevećprijepetnaestgodinasamsebinametnuonačelastrogeozbiljnostipremasvojimučenicimateologije,ravnateljsjemeništabiuimelogikebiozagrlioJuliena,tolikojeunjegovimodgovorimanalaziobistrine,točnostiijasnoće.»Eto,tojesmionizdravduh«,govoriojesebi,»alicorpusdebile(tijelojeslabo).«-Padatelivičestoonako?-upitaonJulienafrancuskipokazujućimuprstompod.-Tojeprviputumomživotu.Vratarovomelicezastrašilo-dodaJulienpocrvenjevšikaodijete.OpatPirardsegotovonasmiješi.-To jeposljedica taštogsjajaovogasvijeta;vi steočitonaviklinanasmijana lica,pravepozornice

laži.Istinajeozbiljna,gospodine.Anisuliinašedužnostinaovomsvijetuozbiljne?Moratepripazitidasevašasavjestčuvaoveslabosti:Suvišneosjetljivostizavaravečarivanjskogsvijeta.-Daministepreporučeni-rečeopatPirardprešavšiopetsočitimzadovoljstvomnalatinski-dami

nistepreporučeniodtakvačovjekakakavjeChélan,govoriobihvamispraznimjezikomovogasvijeta,nakojiste,kakosečini,odvišenavikli.Rekaobihvamdajedobitipunustipendiju,kakovitoželite,najtežastvarnasvijetu.AližupnikChélanbizapedesetišestgodinasvogaapostolskogradavrlomalozaslužiokadnebimogaoraspolagatijednomstipendijomusjemeništu.NakontihriječiopatPirardpreporučiJulienudabeznjegoveprivolenestupiniukojedruštvoilitajnu

kongregaciju.-Dajemvamčasnuriječ-rečeJuliensazanosompoštenačovjeka.Ravnateljsjemeništaseprviputnasmiješi.-Teriječinisuovdjenamjestu-rečemuon-oneodvišepodsjećajunaispraznučastsvjetskihljudi,

koja ihvodido tolikihpogrešaka, a često idozločina.Vimidugujeteposlušnostnaosnoviparagrafasedamnaestog bule »UnamEcclesiam« pape PijaV. Ja sam vaš crkveni starješina.U ovoj kući, dragisinko,čutiznačiistoštoiposlušati.Kolikoimatenovca?»Etotiga«,pomisliJulien,»zatosammubiodragisinko.«-Tridesetipetfranaka,oče.-Brižnobilježitenaštotrošitenovac,moratćetemipoložitiračun.Tomučnoispitivanjepotrajalojetrisata.Julienpozovevratara.-SmjestiteJulienaSorelaućelijubroj103-rečeopatPirardvrataru.DodijeliojeJulienuzasebnusobu,štojebilovelikoodlikovanje.-Odnesiteonamoinjegovkovčeg-dodaon.Julien spusti pogled i točno nasuprot sebi opazi svoj kovčeg, u koji je tri sata gledao a da ga nije

prepoznao.Stigavšiućelijubroj103,malusobicuosamstopaduguiosamstopaširoku,unajgornjemkatuzgrade,

Julienopazidaonagledanabedeme,aizanjihsevidilijeparavnicakojuDoubsdijeliodgrada.-Divnoglividika!-usklikneJulienineznajućištotimriječimaizražava.Tolika snažnauzbuđenjakoja jedoživiouovokratkovrijemešto senalaziuBesançonupotpunosu

iscrpilanjegovesnage.Sjeojepokrajprozoranajedinudrvenustolicukojasenalazilaunjegovojćelijiiodmah je usnuo dubokim snom. Nije čuo zvono koje je pozivalo na večeru ni ono koje je zvalo namolitvu;zaboravilisuga.Kadsugasutradanprobudileprvesunčanezrake,našaosegdjeležinapodu.

XXVI.

SVIJET,ILIONOŠTONEDOSTAJEBOGATAŠU

Samsamnasvijetu;nitkonameinemisli.Svionikojevidimdauspijevajuuživotu

drzovitisuiimajutvrdosrce,kakvojanikakonemam.Mrzemezbogmojeprirodnedobrote!

Ah!Uskoroćuumrijetibiloodgladibiloodjadaštosuljuditakobešćutni.

YOUNGPožurio sedaočetka svojeodijelo i da siđe; zakasnio je.Nadzornikga strogoukori; umjestoda se

pokušaopravdati,Julienprekrižirukenaprsimairečepokajničkimglasom:-Peccavi,pateroptime(Zgriješiosam,časnioče).Tajnjegovpočetakimaojevelikuspjeh.Lukavijibogoslovividješeodmahdaimajuposlasčovjekom

kojiutomzanatunijepočetnik.Kadjedošlovrijemeodmora,Julienprimijetidajepostaopredmetopćeradoznalosti.Alionsepokazaokrajnjeuzdržljivišutljiv.Držećisenačelakojajesebipostavio,smatraoje tri stotine dvadeset i jednog druga svojimneprijateljima; najopasniji je u njegovimočima bio opatPirard.NekolikodanaposlijeJulienjemoraoizabratiispovjednika;uručilisumupopis.»Ah,božemoj!Zakogalimesmatraju?«rečeonsebi.»Zarmisledajanerazumijemštotoznači?«i

izabereopataPirarda.Tajjekorakbioodsudan,aliontonijenislutio.Nekiposvemladibogoslov,rodomizVerrièresa,koji

seodprvogdanaizjasnionjegovimprijateljem,poučiogajedabimoždapametnijeučiniodajeizabraoopataCastanèdea,podravnateljasjemeništa.OpatCastanède je neprijatelj Pirardov, kojeg sumnjiče zbog jansenizma - dodao jemali seminarist

nagnuvšisepremaJulienovuuhu.Sviprvikoracinašegjunaka,kojijesamsebesmatraotakomudrim,bilisu,kaoiizborispovjednika,

samebudalaštine.Smućensvimmogućimpretpostavkamačovjekabujnemašte,smatraojesvojenamjeregotovimdjelomibio jeuvjerenda jesavršen licemjer.Usvojoj ludosti išao je takodalekodasečakprekoravaozboguspjehautojvještinislabosti.»Nažalost, to jemojejedinooružje«,govoriojesebi.»Daživimunekodrugodoba,zarađivaobih

svojkruhrječitimdjelimalicemulicesneprijateljem.«Zadovoljansvojimponašanjem,gledaojeokosebe;svudajenalazioprividnajčistijekreposti.OsmoricailidevetoricabogoslovauživalisuglassvetostiiimalisupriviđenjakaosvetaTerezaikao

svetiFranjo,kadjenabrduVerniauApeninimaprimioznakoveranaIsusovih.Alitojebilavelikatajna,njihovisujeprijateljikrili.Ti jadnimladićispriviđenjimaležalisugotovouvijekubolesničkojsobi.Stotinjak drugih sjedinjavalo je u sebi čvrstu vjeru s neumornommarljivošću. Radili su toliko da sugotovooboljeli,alinisubašmnogonaučili.Dvojica-trojicaodlikovalasusepravomdarovitošću,međunjimainekiChazel;aliJulienjezaziraoodnjih,aoniodnjega.Ostalisubilisurovastvorenja,kojanisubilaposvesigurnadarazumijulatinskeriječištosuihcijeli

dan ponavljali. Gotovo svi su bili seljačka djeca i više su voljeli zarađivati kruh recitirajući nekelatinske riječinegokopajući zemlju.Ta suzapažanjavećodprvogdanauvjerila Julienadaćepostići

brze uspjehe. »U svakoj su službi potrebni pametni ljudi jer, konačno, treba da se obavi neki posao«,mislio je Julien. »Pod Napoleonom bio bih zapovjednik, među tim ću budućim župnicima biti velikivikar.«»Svisutibijednici«,nastavljaojeonumislima,»težacioddjetinjstvaihranilisusedosvogdolaska

ovamokiselimmlijekomicrnimkruhom.Usvojimsukolibama jelimesosamopet-šestputagodišnje.Kaoštosurimskivojniciratsmatraliodmorom,takosuiovigrubiseljaciushićenidivotamasjemeništa.«UnjihovimtupimočimaJuliennijenikadamogaopročitatiništadrugodoliodrazzadovoljenetjelesne

potrebenakonručkaiočekivanjatjelesnogzadovoljstvaprijeobroka.Takvisubililjudimeđukojimajetrebalodaseistakne.AliJuliennijeznaonešto,aonisusečuvalidamutokažu,naime,dajebitiprviurazličitimpredmetimakojiseučeusjemeništu,udogmi,crkvenojpovijesti,itd.,unjihovimočimasamosjajan grijeh. Od Voltaireova vremena, od vremena vlade dvaju domova - što je zapravo samo znaknepovjerenja iosobnogprovjeravanja i što duhnarodapotiče na lošunavikuda sumnja -Crkva je uFrancuskoj,činise,shvatiladasuknjigenjezinipravineprijatelji.Pokornostsrca,tojeunjezinimočimanajvažnije. Uspjeh u naukama, čak i svetima, njoj je sumnjiv, i to s razlogom. Tko će nadmoćan duhspriječiti da ne prijeđe na drugu stranu, kaoSieyes iliGrégoire!Crkva, koja strepi, drži se pape kaojedinemogućnostispasa.Jedinopapamožepokušatizapriječitiosobnoprovjeravanjei,pobožnimsjajemsvečanostisvogadvora,utjecatinaumorniibolesniduhljudiizvisokogdruštva.Kad je Julien napola prozreo sve te istine, koje, uostalom, svaka riječ izgovorena u sjemeništu

neprestanopobija, pao je udubokumelankoliju.Mnogo je radio i brzo je uspionaučiti stvari koje susvećeniku vrlo korisne, ali koje su u njegovim očima bile lažne i koje sumu se činile nezanimljive.Smatraojedanemaštodrugoraditi.»Zarme cijeli svijet zaboravio?«pitao seon.Nije znaoda je opatPirardprimio i spalionekoliko

pisamasažigomizDijona,ukojimaseusprkosnajdoličnijemstiluosjećalanajdubljastrast.Činilosekaodasevelikagrižnjasavjestiboriprotivteljubavi.»Tobolje«,misliojeopatPirard,»ženakojujetajmladićljubiobaremnijebezbožna.«Jednoga je dana opat Pirard otvorio pismo napola izbrisano suzama. Bio je to oproštaj zauvijek.

»Napokonmeje«,stajalojeutompismu,»neboobdarilomilošćudamogumrziti,itoneuzročnikasvogagrijeha,jeronćeuvijekostationoštomijenajmilijenasvijetu,negosamsvojgrijeh.Žrtvajeprinesena,prijateljumoj.Kakovidite,tonijeišlobezsuza.Spasenjebićakojimatrebadaseposvetim,akojastevitoliko voljeli, nadvladalo je. Pravedni, ali strašni bog neće se više na njima osvećivati zbog zločinanjihovemajke.ZbogomJuliene,buditepravednipremaljudima!«Krajpismabijašegotovoposvenečitljiv.BilajenavedenanekaadresauDijonu,alijeusprkostome

bilaizrečenanadadaJuliennikadanećeodgovoriti,ilibaremdaćeseslužitiriječimaštobiihženakojasevratilanaputkrepostimoglačutiadanepocrveni.Julienovajemelankolija,povećanaslabomhranomkojomihjeza83santimapoobrokuopskrbljivao

opskrbljivačsjemeništa,počelautjecatinanjegovozdravlje,kadsejednogjutraFouquéiznenadapojaviunjegovojsobi.-Napokonmi jeuspjeloući.Nećuda tiprigovaram,alivećsampetputadolaziouBesançonda te

posjetim. Svaki sam se put našao pred zatvorenim vratima. Postavio sam nekoga da stražari predsjemeništem;dođavola,zartinikadaneizlaziš?-Tusamkušnjusamsebinametnuo.-Činimisedasisemnogoizmijenio.Alikonačnoteopetvidim.Dvazlatnikapopetfranakapoučila

sumedasambioglupštoihnisamvećkodprvogdolaskaponudio.Razgovorudvojiceprijateljanijebilonikrajanikonca.JulienjepocrveniokadmujeFouquérekao:-Uostalom,znašlidasemajkatvojihučenikapredalanajdubljojpobožnosti?

Govorio je o tome na onaj neusiljen način koji se tako neobično doima strastvene duše kadasugovornik,ineslutećiništa,diraunjezinenajživljeosjećaje.-Da,prijatelju,upravopretjeranojpobožnosti.Kažudaodlazinahodočašća.Ali,navječnusramotu

župnikaMaslona,kojijetakodugouhodioonogjadnogChélana,gospođadeRênalganikakonijehtjelazaispovjednika.OdlazinaispovijeduDijoniliuBesançon?- Ona dolazi u Besançon? - reče Julien, a čelo mu pocrveni - Prilično često - začuđeno odgovori

Fouqué.-Imašliprisebikojibroj»Constitutionnela«?-Štokažeš?-upitaFouqué.-Pitamteimašiikojibroj»Constitutionnela«-ponoviJuliennajmirnijimglasom.-Ovdjeseprodaje

po30suabroj.-Što!Zarčakiusjemeništuimaliberala!-povičeFouqué.-JadnaFrancuska!-dodaonoponašajući

licemjerniglasiblagitonžupnikaMaslona.Ovaj bi posjet ostavio vrlo dubok dojam na našeg junaka da ga već sutradan riječi onog malog

bogoslovaizVerrièresa,kojegajesmatraotakodjetinjastim,nisunavelenavrlovažnaotkrića.Otkadjebiousjemeništu,Julienovojeponašanjebilosamonizpogrešnihpostupaka.Gorkosenarugaosamomesebi.Istina,važnepothvateusvomživotupametno jevodio,ali senijebrinuozasitnice,aprepredeni su

bogoslovigledalibašsamonasitnice. Ivećsuganjegovidrugovismatralikritičnimduhom.Odao semnoštvomsitnihpostupaka.Unjihovimočima,onjebiopočiniogolemgrijehdamisli;onjesamostalnorasuđivaoumjestodase

slijepodržiautoritetaiprimjera.OpatPirardmunijebioniodkakvepomoći;nijedanjediniputnijemuupravioriječ,osimuispovjedaonici,aiondjejevišeslušaonegogovorio.BilobiposvedrugačijedajeizabraoopataCastanèdea.Od časa kad je postao svjestan svoje ludosti, Julien nije više gubio vrijeme. Htio je spoznati svu

zamašnostzla,tejestogamalopopustiouoholojiupornojšutnjikojomjedotadaodbijaosvojedrugove.Nosadsumuseoniosvećivali.Njegovesupokušajedočekalispreziromkojijeprelaziouismijavanje.Spoznaojedaodnjegovadolaskausjemeništenijebilojednogsata,osobitozavrijemeodmora,kojinebiimaoposljedica,povoljnihilinepovoljnihzanjega,kojinebiuvećaobrojnjegovihneprijateljailimupribaviosklonostkojegazaistakreposnogilineštomanjesurovogbogoslovanoštosuostali.Zlokojejetrebalo ispravitibilo jegolemo,zadatak jebiovrlo težak.Odsada je Julienbioneprestanonaoprezu;trebalojedaseprikažekaoposvedrugačijičovjek.Imaojemnogomuke,naprimjer,davladasvojimpogledima.Nijetobezrazlogaštonatimmjestima

ljudi iduoborenihočiju.»Što li sam ja sebiutvaraouVerrièresu!«govorio je Julien.»Mislio samdaživim,asamosamsepripremaozaživot.Evomenapokonusvijetuukojemućuživjetidokoncasvojeuloge, okružen pravim neprijateljima. Kakva je strašna muka ovo neprekidno licemjerstvo! Herkulovposao nije ništa prema tome! Herkul modernog doba je Siksto V, što je svojom smjernošću petnaestgodinavaraočetrdesetkardinalakojisugazacijelenjegovemladostiznalikaovatrenaioholačovjeka.«»Znanje,dakle,ovdjeništanevrijedi!«govoriojeonbijesno.»Samoseprividnocijeninapredovanje

udogmatici,ucrkvenojpovijestiiuostalimpredmetima.Sveštoseovdjeotomegovori,govorisesamozatodabiselude,kaoštosamja,uhvatileuzamku.Mojasejedinazasluga,nažalost,sastojalaumombrzomnapretku,umojojsposobnostidaovladamsvimtimglupostima.Tkoznadaliihoni,ustvari,necijene prema njihovoj pravoj vrijednosti i nemisle o njima kao i ja?A ja sambio toliko glup da seponosimtimznanjem!Najboljeocjene,kojeuvijekdobivam,samosumistvorileogorčeneneprijatelje.Chazel,koji imavišeznanjanego ja,uvijekumećeusvojesastavkenekubudalaštinu,kojagabacana

pedeseto mjesto; ako dođe na prvo mjesto, to je iz rastresenosti. Ah, kako bi mi jedna riječ, jednajedinariječopataPirardabilapomogla!Od časa kad je Julien uvidio svoju zabludu duge vježbe u asketskoj pobožnosti, kao što je moliti

krunicu pet puta na tjedan, pjevati presvetom srcu Isusovu i slično, koje su mu se prije činilenepodnošljivo dosadne, postale su sada za njega najzanimljiviji časovi rada. Razmišljajući strogoosamomesebiipazećiosobitodaneprecijenisvojesnage,Julienuprvimahnijetežiozatimda,kaoonibogoslovikojislužezauzordrugima,svakogčasaučininekoznačajnodjelo,tojestdapokaženekuvrstukršćanskog savršenstva. U sjemeništu postoji stanovit način jedenja meko kuhanog jaja koji odajenapredakubogobojaznomživotu.Nekasečitalac,kojisemoždasmiješi,udostojisjetitisvihpogrešakaštoihjejedućijajepočinioopat

DelillekadjebiopozvannaručakknekojvelikojdaminadvoruLujaXVI.Julienjenajprijenastojaodostićistupanjnonculpa, stanjeukojemumladibogoslovsvojimhodom,

kretnjama ruku, pogledima, itd., ne odaje zaista ništa svjetovno, ali još ne pokazuje da je zaokupljenjedinomišljunadrugisvijetinapukoništavihovoga.Julienjeneprestanonazidovimahodnikanalaziougljenombojomispisanerečenicepoputove:»Štoje

šezdesetgodinakušnjepremavječnostinebeskihslastiilipremavječnostivreloguljaupaklu!«Nijeihvišeprezirao;shvatiojedaterečenicevaljaneprestanodržatinaumu.»Štoćujaraditicijelogživota?«pitaose.»Prodavatćuvjernicimamjestounebu.Akakoćuimtomjestoučinitividljivim?Razlikomuvanjštiniizmeđumeneilaika.«Premda je Juliennekolikomjeseci neprestanona sebepazio, još je uvijek izgledaokao čovjekkoji

misli. Način kako je otvarao i zatvarao oči i micao ustima još ni sada nije pokazivao slijepu vjeruspremnudasveprihvati i svepodnese,pačak imučeništvo. Julien jebiobijesanvidećikakosugautomepretekliinajgrubljiseljaci.Nokodnjihjepostojalovišerazlogadaneizgledajukaomislioci.Kolikoliseontrudiodabistekaotufizionomijuslijepeigorljivevjere,pripravnedasvevjerujeisve

izdrži,kojutakočestonalazimoutalijanskimsamostanima,aokojojjenamalaicimaGuerchinostaviotakosavršeneuzorenasvojimcrkvenimslikama.22

Navelikesublagdanebogoslovidobivalikobasiceskiselimkupusom.Julienovisususjedikodstolaopazili da je on neosjetljiv za tu sreću.To je bio jedanod njegovih prvih grijeha.U tome su njegovidrugovividjeliružanznaknajglupljeglicemjerstva;tomujepribavilonajvišeneprijatelja.»Gledajtetogburžuja, gledajte njegov prezir«, govorili su oni, »pretvara se kao da uopće ne cijeni mesnu hranu,kobasiceskiselimkupusom!Pi!Gad,oholica,prokletnik!«»Ah«,uzdahnuobiJulienučasovimaočaja,»neznanjetihseoskihmladića,mojihdrugova,golemaje

prednost za njih!Kad su došli u bogosloviju, profesori ih nisumorali oslobađati od onog strahovitogmnoštvasvjetovnihnazorakojesamjadoniosasobomikojemičitajunalicuštogodjaučinio!«Julienjespomnjom,kojanijebiladalekoodzavisti,proučavaonajgrubljemeđutimseljačićimaštosu

dolaziliusjemenište.Učasukadsuimskidalikaputodgrubasuknadagazamijenecrnomhaljom,savnjihovodgojbiojegolemoibeskrajnopoštovanjezvečećegitekućegnovca,kakosetokažeupokrajiniFranche-Comté.Tojeposvećeniherojskinačinkojimseizražavauzvišenpojamogotovunovcu.Zabogoslove,kaoizajunakeVoltaireovihromana,srećasesastojiprijesvegaudobrujelu.Julienje

gotovo kod svih otkrio prirođeno poštovanje prema čovjeku koji nosi odijelo od skupog sukna. Tajosjećajcijenidistributivnupravdukakvunamdijelenašisudovionolikokolikovrijedi,čakimanjenegoštovrijedi.-Kakvatikorist-čestosuponavljaliizmeđusebe-akoseparničišskakvimkrupnim?TojeriječkojomseudolinamaJureoznačujebogatčovjek.Zamislitesadanjihovopoštovanjeprema

najvećemodsvihbogataša-premavladi!

Ne nasmiješiti se s poštovanjem pri samom spomenu imena gospodina prefekta smatraju seljacipokrajineFranche-Comténerazboritim;anerazboritostsekodsiromahabrzokažnjavanedostatkomkruha.Nakon što ga je prvo vrijeme, tako reći, gušio osjećaj prezira, Julien je konačno osjetio samilost;

očevimavećinenjegovihdrugovačestosedogađaloda,vrativšisezimiusvojekolibe,nenađunikruha,nikestena,nikrumpira.»Zarjeondačudo«,misliojeJulien,»dajeunjihovimočimasretančovjekonajkoji je dobro ručao, a zatim onaj koji posjeduje dobro odijelo! Moji drugovi osjećajunepokolebljivpoziv,štoznačidaoniusvećeničkomzvanjuvidedugotrajanjeovesreće:dobroručatiiimatizimitoploodijelo.«Julienječuonekogmladogbogoslovabujnemaštekakogovorisvomedrugu:-ZaštojanebihpostaopapakaoSikstoV,kojiječuvaosvinje?- SamoTalijani postaju pape - odgovorimu prijatelj. -Ali sigurno će neki od nas biti izabrani na

položajevelikihvikara,amoždaibiskupa.GospodinP...,biskupuChâlonsu,sinjebačvara.Imojotacjebačvar.JednogadanausredsatadogmatikeopatPirardpozoveJuliena.Jadnimladićbiojepresretanštomože

načasnapustitifizičkuimoralnuokolinuukojujeutonuo.Kodgospodinaravnateljabiprimljennaistionajnačinkojigajenadannjegovaulaskausjemenište

takoprestrašio.-Objasnitemišto jenapisanonaovoj igraćojkarti - rečeopatgledajućigakaodagahoćesatrtiu

prah.Julienpročita:»AmandaBinet,kavana»KodŽirafe«,prijeosamsati.TrebarećidasteizGenlisaidasterođakmoje

majke.«Julienjeshvatiosvuveličinuopasnosti.PolicijaopataCastanèdeaukralamujetuadresu.-Onogdanakadsamstigaoovamobiosamvrlozastrašen-odgovoriongledajućiučeloopataPirarda

jer nije mogao podnijeti njegov strašni pogled. - Gospodin Chélan mi je kazao da ovdje vrvidenuncijacijamaipakostimasvakevrste idase tupotičeuhođenje ipotkazivanjemeđudrugovima.Totako hoće nebesa da bi mladim svećenicima pokazala život onakav kakav jest i pobudila u njimaodvratnostpremasvijetuinjegovimužicima.-Zarmenigovoritetefraze!-bijesnorečeopatPirard.-Lupežunijedan!-UVerrièresusumebraćatuklakadsuimalarazlogadamibuduzavidna...-nastavihladnoJulien.-Nastvar!Nastvar!-vikneopatPirardgotovoizvansebe.Julien,ninajmanjezastrašen,nastavisvojepričanje:NadandolaskauBesançon,okopodne,biosamgladan,tesamušaoujednukavanu.Srcemijebilo

punoodvratnostiprema takobezbožnumjestu,ali sammisliodaće tumojdoručakbiti jeftinijinegougostionici. Neka gospođa, koja je izgledala kao vlasnica, smilovala se videći da sam novajlija. »Besançonjepunzlihljudi,strahmezavas,gospodine«,reklamije.»Akovassnađekakvozlo,obratitesemeni,pošaljitepomeneprijeosamsati.Akovamvratarsjemeništaodbijetuuslugu,recitedastemojrođakidasterodomizGenlisa...«-Svećetebrbljarijebitiprovjerene-povičeopatPirard,kojinijemogaoostatimiran,negoješetao

posobi.-Vratiteseusvojućeliju!OpatjeslijedioJulienaizaključaoga,aovajjeodmahstaopregledavatisvojkovčeg,nadnukojegaje

biobrižnosakrioonukobnucedulju.Ukovčeguništanijemanjkalo,alijemnogotogabilopobrkano.Aonjeuvijekimaoključuzase.»Kojelisreće«,pomisliJulien,»štouvrijemesvojezaslijepljenostinikadnisamiskoristiodozvoludaiziđem,štomijegospodinCastanèdetakočestonudiosdobrohotnošćukoju

sadarazumijem.Moždanebihodolio iskušenjudasepresvučemipohodimlijepuAmandu,a tadabihstradao. Kad su izgubili nadu da će na taj način iskoristiti onaj podatak, upotrijebili su ga zadenuncijaciju,danebipropao.«Dvasataposlijebiojepozvankravnatelju.-Niste lagali - rečemuopatsblažimpogledom-aličuvati takvuadresuneopreznost jekojojvine

možetedokučitiposljedica.Nesretnodijete!Izadesetgodinatoćevamjošmoždaškoditi.

XXVII.

PRVOŽIVOTNOISKUSTVO

Sadašnjost,velikibože,tojekovčegzavjetni;jaoonometkounjudirne!

DIDEROTNeka nam čitalac dopusti da o ovom razdoblju Julienova života iznesemo vrlomalen broj jasnih i

točnihpodataka.Nezbog toga što ihnebismo imali, bašnaprotiv, ali bimoždaono što jeonvidiousjemeništubiloodvišecrnozaumjerenebojekoježelimosačuvatinaovimstranicama.Suvremenicikojitrpezbogstanovitihstvarimogunanjihmislitisamosužasom,kojiimonemogućavasvakouživanje,paionodačitajujednupriču.Julienususlabopolazilizarukompokušajidausvojimkretnjamabudelicemjeran;biloječasovakad

ga je obuzimalo gnušanje, pa i potpuna malodušnost. Nije imao uspjeha, i to u tako gadnoj karijeri.Najmanjapomoć izvanabilabidovoljnadagaohrabri, teškoćakoju jevaljalo svladati nijebila takovelika.Ali on je bio samkao barka napuštena usred oceana. »Pa da i uspijem«,mislio je on, »predamnomjecioživotkojimoramprovestiutakološemdruštvu!Proždrljivoj,kojimislesamonaprženajajasaslaninomštoćeihproždrijetizaručak,iliopatikakavjeCastanède,kojimanijedanzločinnijeodvišecrn!Onićedoćidovlasti,aliuzkojucijenu,velikibože!«»Čovjekovavoljajemoćna,svudatočitam,alijelidovoljnadasvladatakvuodvratnost?Zadatakje

velikihljudibiolak;kakogodstrašnabilaopasnost,onisujesmatralidivnom.Atko,osimmene,možerazumjetirugobuonogaštomeokružuje?«Biojetočasnajvećekušnjeunjegovuživotu.Takobimubilolakostupitiujednuodlijepihpukovnija

posadeuBesançonu!Mogaobipostatiučiteljlatinskogjezika;takomumalotrebazaopstanak!Alitadane bi više bilo karijere, u njegovoj mašti ne bi više bilo budućnosti: to bi značilo umrijeti. Evopojedinostijednogaodnjegovihtužnihdana.»U svojoj uobraženosti tako sam se često radovao što se razlikujem od ostalih seoskih mladića!«

mislio je on jednog jutra. »A eto, sad sam iskusio kako razlika rađamržnju«.Tumu je veliku istinuotkrio jedanodnjegovihnajbolnijihneuspjeha.Osamsedananastojaoumiliti jednomđakukoji jebiopoznatsasvojesvetosti.Šetaojesnjimedvorištem,pokornoslušajućiglupostiodkojihbičovjekstojećizaspao.Najednomsevrijemepromijenilo,nastadeoluja,gromzatutnji,asvetiučenikpovičeodgurnuvšigruboJuliena:-Slušajte:naovomsvijetusvatkočuvasvojuglavu,janećudamojumunjaspali.Bogbivasmogao

ubitigromomjerstebezbožnikkaoVoltaire.Sa stisnutim zubima od bijesa i s pogledom uprtim u nebo izbrazdano munjama, Julien uskliknu:

»Zavrijediobihdaseutopimakousnemdokolujatraje!Pokušajmopredobitinekudrugubudalu!«ZvonojenajavljivalopredavanjeopataCastanèdeaizcrkvenepovijesti.Tim je mladim seljacima, koje je mučan rad i siromaštvo njihovih otaca toliko zaplašilo, opat

Castanèdetogadanatumačiodaonakoja je takostrašnaunjihovimočima, to jestvlada, imastvarnuizakonituvlastsamoondaakojujedobilaodpape,božjegnamjesnikanazemlji.- Pokažite se dostojni papine dobrote svetošću svoga života i poslušnošću. Budite kao batina u

njegovimrukama-dodaojeon-paćetedobitidivnomjesto,gdjećetesamostalnozapovijedati,daleko

odsvakognadzora,doživotnomjesto,zakojevladadajetrećinuplaćeadvijeostaletrećinedajuvjernicikojevisvojimpropovijedimaodgajate.NakonpredavanjaopatCastanèdesezaustavioudvorištu.-Zažupnikasesvakakomožereći:kolikovrijedičovjektolikovrijediimjesto-tumačiojeonđacima

koji su ga okružili. - Ja sam poznavao župe u brdima gdje su uzgredni prihodi vrijedili više nego umnogimgradskimžupama.Nosilesuistotolikonovcaadaseinebrojedebelikopuni,jaja,svježimaslaci tisuću sitnih darova. A tamo je župnik svakako prvi: nema dobra ručka na koji ne bi bio pozvan,svečanodočekan,itd.TekštojeopatCastanèdeotišaousvojusobu,đacisepodijelišeudvijeskupine.Juliennijepripadao

nijednoj:ostavišegapostranikaošugavuovcu.Usvakojjeskupinividiopojednogađakakakouzrakbacapojedansu;akobiuigripismo-glavapogodio,njegovibidrugovizaključilidaćeonuskorodobitijednuodonihžupasbogatimuzgrednimprihodima.Zatimsudošlena redanegdote.Taj i tajmladi svećenik, zaređen tekprijegodinudana,darovao je

gazdarici nekog starog župnika pripitomljena kunića, i zato ga je župnik tražio za kapelana. Nekolikomjesecinakon toga župnik jeumro, imladi svećenikga jenaslijediou toj dobroj župi.Neki jedrugi,opet, uspio da bude postavljen za nasljednika u župi nekog vrlo bogatog trgovišta zato što jeprisustvovaosvimobrocimastaroguzetogžupnikaipredanomurezaopiletinu.Bogoslovisu,kaoimladićiusvimdrugimzanimanjima,precjenjivaliučinaktihsitnihsredstavakoja

suimsečinilaneobičnaiuzbuđivalanjihovumaštu.»Treba«, pomisli Julien, »da se naviknemna te razgovore.«Kad se nije govorilo o kobasicama i o

dobrim župama, razgovarali su o svjetovnoj strani crkvenih doktrina, o razmiricama između biskupa iprefekta, između načelnika i župnika. Julien je opažao kako se pojavljuje ideja jednog drugog boga,kojegasevaljamnogovišebojatiikojijemoćnijiodprvoga;tajdrugibogbiojepapa.Govorilisu,ališapćućiisamoondakadsubiliposvesigurnidaihnečujeopatPirard,kakopapasamozatonedajesebitrudada imenujesveprefekte i svenačelnikeuFrancuskojšto je tubriguprepustio francuskomkralju,imenovavšiganajstarijimsinomcrkve.U to je vrijeme Julien pomislio da bi »Knjigu o papi« gospodina deMaistreamogao iskoristiti da

povećasvojugled.Izaista,zapanjiojesvojedrugove;aliitojebilanesreća.Izlažućiimnjihovevlastitemisliboljeodnjihsamih,onihjeozlovoljio.ŽupnikChélanbiojeneoprezanzaJulienakaoštojetobioizasebe.Nakonštogajenavikaodaispravnosudiidasenezadovoljavapraznimriječima,propustiomujerećikakojezanesmotreneljudetakvanavikazločin:jersvakoispravnorasuđivanjevrijeđa.Julienovosuvješto izražavanjesmatrali,dakle,novimzločinom.Njegovisudrugovi,razmišljajućio

njemu, pronašli konačno jednu jedinu riječ da izraze sav užas koji im je ulijevao: nazvaše gaMartinLuther.»Osobito«,govorilibi,»zbogtepaklenelogikekojomsetolikoponosi.«Mnogi su bogoslovi imali svježiju boju lica imogli su se smatrati ljepšimmladićimano što je bio

Julien;alijeonimaobijelerukeinijemogaoprikritistanovitenavikeprofinjenečistoće.Tonipoštonijebila prednost u žalosnoj kući u koju ga je sudbina bila bacila. Prljavi seljaci među kojima je živioizjavljivali su da je on vrlo raspuštenamorala.Ali, bojimo se da ćemo zamoriti čitaoca nabrajanjemtisuću nezgoda našega junaka. Na primjer, najjači među njegovim drugovima htjeli su ga tući; bio jeprisiljen naoružati se željeznim šestarom i dati im na znanje, ali samo kretnjama, da će se njime iposlužiti.Kretnje,naime,uhodausvompotkazivanjunemožetakoiskoristitikaoriječi.

XXVIII.

PROCESIJA

Svasusrcabilaganuta.Činilosedajesambogsišaouteuske,gotskeulicekojesubrigomvjernikabileukrašenesagovima

iposutepijeskom.YOUNG

Uzalud se Julien upinjao da se prikaže skromnim i glupim; nije se mogao svidjeti jer se previše

razlikovaoodostalih.»Međutim«,misliojeon,»svisutiprofesorivrlopronicaviljudi,odabraniizmeđutisuća;kakotodanevolemojupokornost?«Činilomusedasamojedaniskorišćujenjegovuspremnostdasvevjerujeidatobožesvemunasjeda.BiojetoopatChas-Bernard,ravnateljceremonijeukatedrali,gdjesumuvećpetnaestgodinaobećavalimjestokanonika;čekajućitomjesto,poučavaojeusjemeništucrkveno govorništvo.U vrijeme dok je Julien bio zaslijepljen njegov je predmet bio jedan od onih ukojima jeonobičnobionajbolji.To jebio razlog štomu jeopatChas iskazivaoprijateljstvo inakonpredavanjaradobigauzimaopodrukudasnjimmaloprošetavrtom.»Štoon timenamjerava?«pitaoseJulien.Sačuđenjemjeslušaoopata,kojimujesatimagovorioo

svečanimcrkvenimornatimašto ihkatedralaposjeduje.Osimžalobnihornata imala jeonasedamnaestukrašenih misnih odjeća. Mnogo se još očekivalo od stare predsjednice de Rubempré; ta gospođa,devedesetogodišnja starica, čuva već najmanje sedamdeset godina svoje vjenčane haljine oddivnog lyonskog sukna protkanog zlatom. - Zamislite, prijatelju - govorio je opat Chas zaustavivši senagloirazrogačivšioči-tehaljinestojeuspravno,tolikojeunjimazlata.UBesançonuseopćenitomislidaćeseoporukompredsjedniceriznicakatedraleobogatitizavišeoddesetmisnihodjeća,neračunajućitučetiridopetplaštevazavelikesvetkovine.Ajaočekujemjošiviše-dodaopatChastišimglasom-israzlogommislimdaćenampredsjednicaostavitiosamveličanstvenihsvijećnjakaodpozlaćenasrebra,zakojekažudaihjekupiouItalijivojvodaburgundskiKarloSmjeli,kojemujejedanodnjezinihpredakabionajmilijiministar.»Štolismjeratajčovjeksasvimtimstarudijama?«pitaoseJulien.»Tevještepripremetrajuvećcijelu

vječnost,aništasejošnevidi.Moradabašnemapovjerenjaumene!Mnogojespretnijiodsvihostalih,kojimačovjekzadvatjednatočnoprozretajneciljeve.Alitojerazumljivo;njegovočastoljubljetrpivećpetnaestgodina!«Jednevečeri,usred,poukeumačevanju,opatPirardpozoveJulienairečemu:-SutrajeblagdanCorpusDomini(Tijelovo).GospodinopatChas-Bernardtrebavasdamupomognete

ukrasitikatedralu.Iditeislušajtega!OpatPirardgazovnedasevratiisizrazomsažaljenjanadometne:-Navamajedaodlučitehoćeteliiskoristitituprilikudaprođetegradom.-Incedoperignes-odgovoriJulien.(Imampotajnihneprijatelja).Sutradan,ranomzorom,Julienodeoborenihočijuukatedralu.Godiomujepoglednauliceiživotkoji

se budio u gradu. Svuda su radi procesije ukrašavali kućna pročelja. Sve vrijeme koje je proveo usjemeništuučinilomusesamokaotrenutak.NjegovesumislibileuVergyjuikodlijepeAmandeBinet,kojujemogaosusrestijernjezinakavananijebiladaleko.VećjeizdalekaopazioopataChas-Bernardana

vratimanjegovedragekatedrale;bio je tokrupančovjekvesela iotvorena lica.Toga jedana izgledaopobjedonosno.-Čekaosamvas,dragisinko-povikaojevećizdalekačimjespazioJuliena.-Dobromidošli!Posaoćedanasbitidugotrajaninaporan,okrijepimoseprvimdoručkom,drugićebitiudesetsatizavrijemevelikemise.-Želim- rečemuJulienozbiljnimglasom-danebudemničasasam; izvoliteprimijetiti -dodaon

pokazujućinasatiznadnjihovihglava-dasamstigaojednuminutuprijepetsati.-Ah,bojiteseonihmladihzlobnikaizsjemeništa!Oninezaslužujudananjihmislite-rečeopatChas.

-Zarjenekastazamanjelijepazatoštouživiciuzputimatrnja?Putniciidudaljeiostavljajuzlotrnjedačaminasvomemjestu.Uostalom,dragiprijatelju,naposao,naposao!OpatChasjeimaopravokadjerekaodaćeposaobitinaporan.Uočitogadanabilajeukatedralineka

velikaposmrtnasvečanost,teseništanijemoglopripraviti.Valjaloje,dakle,ujednojedinodopodnesvegotskestupove,kojisustvaralitrilađe,presvućinekomvrstomprevlakeodcrvenesvilekojajesezalatridesetstopauvisinu.GospodinbiskupbiojenaručioizParizačetiritapetara,alioninisumoglisamiobaviti sav posao i još su svojim podrugivanjem povećali nespretnost svojih besançonskih drugovaumjestodajeumanje.Julienjevidiodasesammorapopetinaljestve;njegovamujeokretnostmnogokoristila.Preuzeoje

dužnostdanadgledamjesnetapetare.OpatChasgajerazdraganogledaokakoskačesljestavanaljestve.Kadsusvistupovibilipresvučenisvilom,trebalojepetgolemihperjanicapričvrstitinavelikibaldahiniznadglavnogoltara.Bogatakrunaodpozlaćenadrvapočivalajenaosamvelikihstupovaodtalijanskogmramora. No, da bi se dospjelo do središta baldahina, iznad tabernakula, moralo se hodati pojednomstaromdrvenomvijencu,moždaicrvotočnom,navisiniodčetrdesetstopa.Poglednatajteškiputraspršiojeblistavuveselostpariškihtapetara;promatralisugaodozdo,mnogo

suraspravljali,alisenisuuspinjali.Juliendohvatiteperjaniceipotrčapoljestvama.Perjanicejevrlolijeposmjestionaukrasuuoblikukrune,usredinibaldahina.Kadjesišaosljestava,opatChas-Bernardgajezagrlio.-Optime!-povikaojedobrisvećenik.-Pripovijedatćutomonsinjoru.Doručakudesetsatiprovelisuvrloveselo.NikadaopatChasnijesvojucrkvuvidiotakodivnu.-Dragiučeniče-rečeonJulienu-mojajemajkauovojčasnojbaziliciiznajmljivalastolice,takoda

sam ja othranjen u ovoj velikoj zgradi.Robespierreov nas je teror upropastio, ali ja sam s već osamgodina, kolikomi je tadabilo,ministriraopokućama, i togabih danadobivao ručak.Nitkonije znaomisnu odjeću složiti bolje od mene, nikada joj nisam polomio trake. Otkad je Napoleon obnoviobogoslužje,imamsrećudauovojčasnojcrkviupravljamsvimposlovima.Mojejeočigledajupetputagodišnjeurešenuovimlijepimukrasima,alijošnikadanijebilatakodivna,nikadaovaširokasvilanijebilatakodobropričvršćenakaodanasnitijeikadatakoprianjalauzastupove.»Sadćemi,napokon,odatisvojutajnu«,misliojeJulien.»Eto,govorimiosebi,otvoritćemisvoje

srce.«Alitomočitoushićenomčovjekunijeumakloništaneoprezno.»Paipak«,misliojeJulien»onjemnogoradio;sretanje,dobrosevinoniještedjelo.Kakvogličovjeka!Kojegliprimjerazamene!Bašjesila!(Tajjeizraznaučioodstarogkirurga.)Kad je za velikemise zazvonio sanctus, Julien je htio obućimisničku košulju i ići za biskupom u

veličanstvenojprocesiji.-Akradljivci,prijatelju,akradljivci?-povičeopatChas.-Zarnemislitenanjih?Procesijaćeizićiiz

crkve, ami ćemo ovdje paziti, vi i ja.Bit ćemo vrlo sretni ako nambude nedostajalo samo nekolikoaršinaovelijepevrpcekojomjeopasandonjidiostupova.I to je takođerdargospođedeRubempréipotječeodnjezinapradjeda, slavnogagrofa;od suhog je zlata, dragimojprijatelju, ništanije lažno! -dodao je opat šapćući mu u uho, očito zanesen. - Vama povjeravam da pazite na sjeverno krilo, ne

ostavljajtega,jaćupazitinajužnokriloinaglavnulađu.Pazitenaispovjedaonice!Odanleuhode,ženekradljivaca,vrebajučaskadimokrenemoleđa.Dokjetogovorio,izbijalojejedanaestsatiitričetvrt;odmahseoglasiloivelikozvono.Zvonilojeiz

svesnage,atizvuci,takopuniisvečani,dirnulisuJuliena.Njegovajemaštanapustilazemlju.Miristamjanairužinihlatica,kojesumaladjeca,odjevenapoputsvetogIvana,prosipalapredsvetim

sakramentom,potpunogajezanio.DubokizvucitogazvonabilibismjeliprobuditiuJulienusamomisaonaraddvadesetoriceljudi,od

kojih je svakome plaćeno po pedeset santima, i kojima je pomagalo petnaest do dvadeset vjernika.Trebalojedamislinatodaseužeigredetroše,daprijetiopasnostodsamogzvona,kojesesvakadvastoljećasruši,darazmišljakakobisemoglasmanjitiplaćazvonarimailikakobiseonimoglinamiritinekimoprostomilikojomdrugommilošćuizcrkveneriznicekojanebinaškodilanjezinojkesi.Umjestodasepredatimrazboritimrazmišljanjima,Julienovajeduša,ponesenatimsnažnimipunim

zvucima,bludilaucarstvusnova.Nikadaonnećebitinidobarsvećeniknidobarčinovnik.Dušekojesetakouzbuđujunajvišeakomogučovjekaučinitiumjetnikom.OvdjesepotpunojasnoočitovalaJulienovataština. Pedesetak njegovih drugova bogoslova, upozoreni na životnu stvarnost općom mržnjom ijakobinstvom,zakojeimgovoredaizasvakogplotavrebajuuzasjedi,pomišljalibislušajućizvukovevelikogzvonakatedralesamonaplaćezvonara.OnibisBareâmeovomgenijalnošću ispitivalida li jeganuće vjernika u razmjeru s novcem koji su dobili zvonari. Da je Julien htio misliti na materijalneinteresekatedrale,njegovabimašta,vinuvšiseiznadcilja,tražilanačinkakodacrkvenojimoviniuštedičetrdesetfranaka,apropustilabiprilikudaizbjegneizdatakoddvadesetipetsantima.Dok je procesija po najdivnijem vremenu polagano prolazila Besançonom i zaustavljala se kod

blistavihžrtvenikaštosuihvlastipodiglenatječućiseizmeđusebe,crkvajeostalaudubokojtišini.Unjojjevladalapolutamaiugodnasvježina;bilajejošpunamirisacvijećaitamjana.Tišina,dubokasamoća,svježinadugihlađa,svejetopovećavalomilinuJulienovasanjarenja.Nijese

bojao da će ga smetati opat Chas, koji je boravio u drugom dijelu crkve. Njegova je duša gotovonapustilasvojsmrtniomotač,štosešetaolaganimkoracimaposjevernomkrilu,kojejebilopovjerenonjegovu nadzoru. Bio je to mirniji što se uvjerio da se u ispovjedaonicama nalazi samo nekolikopobožnihžena;očisumugledale,alinisuništazamjećivale.Njegovejerastresenosti,međutim,napolanestalokadjespaziodvijevrlolijepoodjeveneženekojesu

klečale, jednauispovjedaoniciadruganaklecalutikdonje.Gledaojeadanijevidio.Međutim,bilozato što je ipak bio nekako neodređeno svjestan svoje dužnosti, bilo zato što se divio otmjenoj ijednostavnojodjeći tihgospođa,opazio jedau ispovjedaonicinemasvećenika.»Čudnovato«,pomislion,»datelijepegospođeneklečevanipredkojimoltarom,akosupobožne,ilisenenalazenanekombalkonu, u prvom redu, da ih svi vide, ako pripadaju otmjenom društvu. Kako je ta haljina dobroskrojena!Kojelidražesti!«Usporiojekorakdabiihpromatrao.Ona koja je klečala u ispovjedaonici, čuvši usred te velike tišine šum Julienovih koraka, malo je

okrenulaglavu.Najednomvrisnuionesvijestise.Izgubivšisvijest,onajegospođapalanatraške.Njezinaprijateljica,kojajebilablizunje,priskočida

joj pomogne.U isti čas Julien spazi ramena gospođe koja je pala natraške.Udarimu u oči ogrlica skrupnim upredenim biserima, koju je dobro poznavao. A kako mu je tek bilo kad je prepoznao kosugospođedeRênal!Bilajetoona.Gospođakojajenastojaladajojpridržiglavuispriječidaposvenepadne bila je gospođaDerville. Julien, izvan sebe, priskoči; pad gospođe de Rênal bio bimožda zasobompovukaoinjezinuprijateljicudaihJuliennijezadržao.VidiojeglavugospođedeRênal,blijedu,potpunobezsvijesti,kakosenjišenaramenu.PomogaojegospođiDervilledatudražesnuglavupoložinanaslonjedneslamnatestolice.Onjeklečao.

GospođaDervilleseokrenulaiprepoznalaga.-Bježite,gospodine,bježite!-rečemuonagnjevnimglasom.-Ipogotovu,davasonanevidiponovno.

Vaša jojpojavazaistamoraulijevatiužas, tabila jeprije takosretna!Vašpostupak jegrozan.Bježite,udaljitese,akovamjejošpreostaloneštostida!Tesuriječibileizrečenestolikoodlučnosti,aJulienjeutomčasubiotakoslabdaseudaljio.»Uvijek

memrzila«,govoriojesebimislećinagospođuDerville.U isti je čas odjeknuo u crkvi unjkav pjev prvih svećenika u procesiji; ona se vraćala.OpatChas-

BernardjevišeputazovnuoJuliena,kojiganajprijeniječuo;napokongauhvatizarukuizajednogstupa,gdjeseJulien,polumrtav,biosklonio.Htiogajepredstavitibiskupu.-Vama nije dobro, dijetemoje - rečemu opat opazivši da je blijed i da gotovo nemože hodati. -

Previšesteradili. -Opatgauzeispodruke.-Dođite,sjednitenaovuklupicuizamene,nakojoj inačesjedi čovjek koji dijeli blagoslovljenu vodu; ja ću vas sakriti. -Nalazili su se pokraj velikih vrata. -Umirite se,proćiće jošdobrihdvadesetčasakadoksebiskuppojavi.Nastojte seoporaviti;kadbudeprolazio,jaćuvaspoduprijeti;jerjasamusprkossvojimgodinamajakisnažan.Nokadjebiskupprolazio,JulienjetolikodrhtaodajeopatChasodustaoodzamislidagapredstavi.-Nemojteseprevišežalostiti-rečemuon-jaćuvećnaćiprilikudavaspredstavim.Uvečerjeposlaoukapelicusjemeništadesetfuntasvijeća,kojesu,reče,ušteđeneJulienovombrigomi

brzinomkojomihjepogasio.Utomenijebilonitrunaistine.Siromašnijemladićsambiougašen;otkadjevidiogospođudeRênal,biojebezijednemisli.

XXIX.

PRVOUNAPREĐENJE

Upoznaojesvojestoljeće,upoznaojesvojdepartmanibogatjeLEPRECURSEUR

Julien se još nije povratio iz dubokog sanjarenja u koje ga je bacio doživljaj u katedrali, kadli ga

jednogjutrastrogiopatPirardpozvaksebi.-EvomigospodinopatChas-Bernardpiševrlopohvalnoovama.Uglavnomsampriličnozadovoljan

vašim ponašanjem. Krajnje ste neoprezni, pa i lakoumni, iako se to ne opaža; međutim, srce vam jedosadadobro, čakplemenito; duhvam je izvanredan.Sveu svemu,vidimuvama jednu iskrukojunevaljazapustiti.Nakon petnaestogodišnjeg rada ja napuštam ovu kuću: moja je krivica u tome što sam bogoslove

prepustioslobodnomrasuđivanju ištonisamnizaštićivaonipobijaoonotajnodruštvookojemstemigovoriliuispovjedaonici.Prijenegoodem,želimneštoučinitizavas.Danijebiloonekleveteosnovanena adresi Amande Binet, koju su kod vas pronašli, bio bih to učinio već prije dva mjeseca, jer vitozaslužujete.ImenujemvasrepetitoromzaNoviiStarizavjet.Julienje,ponesenzahvalnošću,pomisliodapadnenakoljenaidazahvalibogu,alijepopustiojednoj

iskrenijojpobudi.PristupiojeocuPirardu,dohvationjegovurukuipoljubioje.-Štojetosada?-vikneravnateljljutito.AliJulienovjepogledgovorioivišenegonjegovakretnja.OpatPirardgazačuđenopogleda,kaočovjekkojisevećodavnaodvikaosusretatinježnauzbuđenja.

Tajepažnjaizdalaravnatelja;njegovseglaspromijenio.-Da,dijetemoje,jasamtisklon.Nebesaznajudajetoprotivmojevolje.Moraobihbitipravedanine

bih smio ni prema kome osjećati nimržnju ni ljubav. Tvoj će put biti težak.Opažam u tebi nešto štoprosječan čovjek ne voli. Pratit će te zavist i kleveta. Kamo god te Providnost smjestila, tvoji će tedrugoviuvijekgledatismržnjom,aakobuduhinilidatevole,bitćetozatodabiteštosigurnijemogliizdati.Tomeimasamojedanlijek:obraćajsesamobogu,koji,dabitekazniozbogtvojetaštine,svakakohoće da te mrze; neka tvoje ponašanje bude ispravno; jedino u tome vidim tvoj spas. Akonepokolebljivomupornošćuustraješuzistinu,tvojićeneprijateljiprijeiliposlijebitiporaženi.Julienveć takodugonijebiočuoprijateljsku riječdamuvaljaoprostiti jednuslabost:briznuo jeu

plač.OpatPirardgazagrli;tajjetrenutakbiovrlosladakzaobojicu.Julienjebio ludodsreće; to jebilonjegovoprvounapređenje;prednostikoje je timedobiobilesu

goleme. Da bi ih shvatio, čovjek mora biti osuđen da provede mjesece i mjesece bez ijednog časkasamoće,uneposrednomdodirusdrugovimakojisuunajmanjurukuneugodni,avećinomnepodnošljivi.Isami njihovi povici dostajali bi da uznemire neko nježnije biće. Bučna veselost tih dobro hranjenih idobroodjevenihseljakanijeznalauživatisamazasebeismatralasepotpunomsamoondakadjesvomsnagomvikala.Sada je Julien ručao sam, ili gotovo sam, sat kasnije negoostali bogoslovi. Imao je ključodvrta i

mogaosešetatikadunjemunijebilonikoga.Nasvojevelikočudo,opaziojedagamanjemrze;onje,naprotiv,očekivaodaćesenjihovamržnja

udvostručiti. Potajna želja da ga nitko ne oslovljava, koja je bila previše očita i pribavilamu tolike

neprilike,nijevišebilaznaksmiješneoholosti.Uočimasurovihstvorenjakojasugaokruživalabiojetoopravdan osjećaj vlastitog dostojanstva. Mržnja se osjetno smanjila, osobito među njegovimnajmlađimdrugovima,kojisupostalinjegoviđaciipremakojimaseodnosiosmnogouljudnosti.Malopomalostekaoječakipristaša;postalojeneumjesnimnazivatigaMartinLuther.Aličemuspominjatinjegoveprijateljeinjegoveneprijatelje?Svejetogadno,togadniještojeslika

vjernija.A ipak su oni jedini učiteljimorala koje narod ima, i što bi on kad njih ne bi bilo?Hoće linovineikadamoćizamijenitižupnika?OtkadjeJulienzauzeosvojnovipoložaj,ravnateljsjemeništajenastojaodanikadasnjimnegovori

bez svjedoka. Bilo je u takvu postupku opreznosti i za učitelja i za učenika; ali je prije svega biloiskušenjaNepromjenljivojenačelostrogogjansenistaPirardabilo:»Akotisenekičovjekčinidarovit,stavljajzaprekesvimnjegovimželjama,svimnjegovimpothvatima.Akojezaistadarovit,onćeumjetioboritiiliuklonititezapreke.«Bilo jevrijemelova.Fouquéu jepalonapametdakaodarJulienovihroditeljapošaljeusjemenište

jednogjelenaijednogvepra.Ubijenesuživotinjebileobješeneuprolazuizmeđukuhinjeiblagovaonice.Tusuihsvibogoslovi,idućinaručak,vidjeli.Bilesupredmetvelikeradoznalosti.Najmlađisuseplašilivepra,iakojebiomrtav;diralisunjegovekljove.Osamdananijeseniočemudrugomgovorilo.Tajdar,kojijeJulienovuobiteljsvrstaouonajdiodruštvakojivaljapoštovati,zadaojesmrtanudarac

zavisti.Njegovajenadmoćbilapotvrđenabogatstvom.Chazelinajuglednijibogoslovipostadošepremanjemuvrlosusretljiviiumalomusenisupotužilištoihnijeupozorionabogatstvosvojihroditeljaitakoskriviodasupropustiliiskazatipoštovanjenovcu.Provodilo se novačenje, od kojega je Julien kao bogoslov bio izuzet. Ta ga je okolnost duboko

uzbudila.»Eto,izgubiose,dakle,unepovrattrenutakukojemubi,prijedvadesetgodina,biozapočeozameneherojskiživot!«Šetajućisamvrtomsjemeništa,čuojerazgovorzidarakojisuradilinaziduograde.-Evonamnovognovačenja,trebaići.-Uvrijemeonogdrugogbilajetosreća!Zidarjemogaopostatioficir,paigeneral;bilojetoga.-Avidikakojesada!Samosiromašniodlaze.Onikojiimajučimeostajukodkuće.-Tkoserodiokaosiromah,tajiostajesiromah,eto,totije.-Ah,jelizbiljaistinaštogovore,dajeonajmrtav?-upitatrećiradnik.-Togovorebogataši,znaš.Onisusenjegabojali.- Kakva razlika! Koliko se samo u njegovo vrijeme gradilo! I kad čovjek pomisli da su ga izdali

njegovimaršali!Kakonetkomožebititakvaizdajica?!TajjerazgovormaloutješioJuliena.Udaljujućise,ponavljaojesuzdahom:»Jedinikraljkojemujenarodsačuvaouspomenu!«Došlo je vrijeme ispita. Julien je sjajno odgovarao; opazio je da i samChazel nastoji pokazati sve

svojeznanje.Prvog su se dana ispitivači, koje je imenovao glasoviti veliki vikar de Frilair, vrlo ljutili što su

neprestanomoralistavljatinaprvoilibaremnadrugomjestosvogapopisatogJulienaSorela,abilisuupozorenidajeonljubimacopataPirarda.UsjemeništususenekikladilidaćeJulienbitiprvinapopisucjelokupnogispita,štosasobomdonosičastdaseručakodbiskupa.Ali,prikoncujednogispitivanja,kad je bila riječ o crkvenim očima, jedan je spretan ispitivač, nakon što je Juliena pitao o svetomJeronimu i njegovoj ljubavi prema Ciceronu, stao govoriti o Horaciju, Vergiliju i drugim svjetovnimpiscima.Julienje,adatonjegovidrugovinisuniznali,naizustnaučiomnogamjestaizdjelatihpisaca.Zanesensvojimuspjesima,zaboraviojegdjesenalazitejenaopetovanapitanjatogaispitivačasažaromrecitirao i tumačio nekoliko Horacijevih oda. Nakon što ga je pustio dvadesetak časaka da se tako

zalijeće,ispitivačjenajednompromijenioizrazlicaisogorčenjemmupredbacioštojegubiovrijemenatesvjetovnenaukeinapuniosebiglavubeskorisnimigrešnimmislima.-Jasambudala,gospodine,aviimatepravo-rečeJulienskromno,spoznavšispretnuvarkukojojje

paožrtvom.Čakseiusjemeništulukavstvotogaispitivačasmatraloružnim,štonijespriječiloopatadeFrilaira-

togaspretnogčovjeka,kojijetakosmišljenoorganiziraomrežubesançonskekongregacijeikojijesvojimbrzojavimauPariztjeraostrahukostisucima,prefektu,paivišimoficirimaposade-dasvojommoćnomrukom stavi pokraj Julienova imena broj 198. Radovao se što na taj način može poniziti svoganeprijatelja,jansenistaPirarda.VećmujedesetgodinaglavnabrigabiladaPirarduoduzmeupravusjemeništa.Tajopat,kojiseisam

držaoonihnačelaštoihjepreporučioJulienu,biojeiskren,pobožan,revanusvojimdužnostimainijespletkario.Alisumunebesausvomgnjevudalažučljivućud,kojajedubokoosjećalanepravduimržnju.Nijednaoduvredakojesumunanosilinijepromašilatuvatrenudušu.Većbistotinuputadaoostavku,alije smatrao da je koristan na mjestu na koje ga je Providnost smjestila. »Sprečavam napredovanjejezuitimaiidolopoklonstva«,govoriojesebi.UdobaispitavećkojadvamjesecanijebioprogovorioniriječisaJulienom,aipakjebioosamdana

bolestankad jeu službenom izvještajuouspjehupokraj imenađakakojega je smatraoponosomsvoješkolevidiobrojku198.TomčovjekustrogakarakterabilajejedinautjehadausredotočinaJulienasvasvoja sredstva nadzora. S ushićenjem je otkrio da u njega nema ni srdžbe, ni planova za osvetu, nimalodušnosti.NekolikotjedanaposlijeJulienjezadrhtaoprimivšinekopismo;nanjemujebiopariškižig.»Napokon

segospođadeRênalsjetilasvojihobećanja«,pomislion.Nekigospodin,kojisepotpisaokaoPaulSorelinaveodajenjegovrođak,slaomujenovčanomuputnicompetstotinafranaka.DodavaojedaćeJulien,akosuspjehomnastaviproučavatidobrelatinskepisce,primatisvakegodinetolikusvotu.»To je ona, to je njezina dobrota!« raznježeno pomisli Julien. »Hoće da me utješi; ali zašlo nema

nijedneprijateljskeriječi?«Varaoseupogledutogapisma.GospođadeRênal,kojomjeupravljalanjezinaprijateljica,gospođa

Derville,posvesepredalasvomdubokomkajanju.Iprotivsvojevolječestojemislilanaonočudnovatostvorenjekojejeposveizmijenilonjezinživot,alisečuvaladamupiše.Kadbismogovorilijezikomsjemeništa,moglibismoutojpošiljciodpetstotinafranakavidjetineko

čudoirećidaseneboposlužilosamimopatomdeFrilairomdabiJulienuposlalotajdar.DvanaestgodinaprijeopatdeFrilairbiojedošaouBesançonsposvemalomputnomtorbom,kojaje,

po navodima kronike, sadržavala sav njegov imetak. Sada je bio jedan od najbogatijih posjednika udepartmanu. U vrijeme svoga bogaćenja kupio je polovicu jednog posjeda kojega je druga polovicanasljeđempripalagospodinudeLaMoleu.Zbogtogajemeđunjimadošlodovelikeparnice.UsprkossvomsjajnompoložajuuParizu idužnostimakoje jevršionadvoru,markizdeLaMole je

osjetio da je opasno boriti se u Besançonu protiv jednog velikog vikara za kojega se smatralo dapostavlja i svrgava prefekte.Umjesto da traži naknadu od pedeset tisuća franaka, prikrivenu pod bilokojim imenom što ga budžet dopušta, i da opatu Frilairu prepusti taj mršavi proces od pedesettisućafranaka,markizsetvrdoglavio.Smatraojedaimapravo;kaodajetonekirazlog.-Ali-akosmijemtakoreći-gdjejetajsudackojinemasinailibaremnekogrođakakojegabihtio

proguratiuvisokodruštvo?Daotvoriočiionimakojisupotpunoslijepi,osamdananakonprvesudskepresudeopatdeFrilairuze

kočiju preuzvišenog biskupa i odveze se k svom odvjetniku da mu osobno preda križ Legije časti.GospodindeLaMole,poneštozbunjenprisutnošćuprotivničkestrankeiosjećajućidaodlučnostnjegovih

odvjetnikaslabi,zamolizasavjetžupnikaChélana,kojigastaviuvezusopatomPirardom.Tesuvezeuvrijemenašihdogađaja trajalevećnekolikogodina.OpatPirardjeu tuborbuuniosvu

svoju strastvenućud.Neprestanoudodiru smarkiževimodvjetnicima,proučavao jenjegovpredmet i,smatrajućidajepravedan,otvorenosestavionastranumarkizadeLaMoleaaprotivsvemoćnogvelikogvikara.Tajjebiorazjarentakvomdrskošću,itodrskošćujednogmalogjansenista!-Vidite likakvo je todvorskoplemstvo,kojesmatrada je takomoćno!-govorio jeopatdeFrilair

svojim prisnim prijateljima. - Gospodin de La Mole ne samo da svom zastupniku u Besançonu nijepribavionijednojedincatoodlikovanje,negoćečakidopustitidaganaprostosvrgnu.Pišumi,međutim,datajotmjenipernepropuštanijednogtjednaotićiusalonministrapravosuđa,bezobziratkotobio,daserazmećesvojimodlikovanjemsmodromlentom.UsprkossvimnastojanjimaopataPirarda,ipremdajegospodindeLaMoleuvijekbiouprijateljstvus

ministrom pravosuđa, a osobito s njegovim osobljem, ipak se sve što je postigao nakon šest godinazalaganjasastojaloutomedanijeposveizgubioparnicu.KakoseneprestanodopisivaosopatomPirardomostvarikojusuobojicapratilasastrašću,markizje

napokon zavolio načinmišljenja opataPirarda.Malopomalonjihovo je dopisivanje, usprkosgolemojrazliciudruštvenompoložaju,poprimiloprijateljskiton.OpatPirardjesaopćiomarkizudagauvredamahoćeprisilitidapredaostavku.UsrdžbikojujeunjemuizazvalopodlolukavstvoupotrijebljenoprotivJuliena,kakoonreče,ispričaojemarkizunjegovupovijest.Tajvelikaš,premdavrlobogat,nijebionimaloškrt.NikadjošnijebiouspioprivolitiopataPirardada

primimakarsamonaknaduzapoštansketroškoveprouzročeneparnicom.Itakojedošaonapomisaodanjegovunajmilijemđakupošalje pet stotina franaka.GospodindeLaMole se sampotrudiodanapišepopratnopismo;pritomejemislionaopata.Jednogadanadobijeovajpisamcekojimjebiozamoljendabezodlaganja,uhitnojstvari,dođeuneku

gostionicuupredgrađuBesançona.TamojenašaoupraviteljaimanjagospodinadeLaMolea.-Gospodinmarkizmijenarediodavamdovezemnjegovukočiju-rečemutajčovjek.-Onsenadada

ćete,kadpročitateovopismo,pristatidazačetiri ilipetdanaotputujeteuPariz.JaćuvrijemekojeviizvoliteodreditiiskoristitizatodapregledamimanjagospodinamarkizakojaležeupokrajiniFranche-Comté.NakontogaotputovatćemouParizonogadanakojivamaodgovara.Pismojebilokratko.»Oslobodite se, dragimojgospodine, svihprovincijskih zanovijetanja i dođite uPariz daodahnete.

ŠaljemVam svoju kočiju, koja će četiri dana čekati naVaše odredbe. Ja sam čekamVas u Parizu doutorka.PotrebanjesamopristanaksVašestrane,gospodine,dauVašeimeprihvatimjednuodnajboljihžupaupariškojokolici.VašnajbogatijibudućižupljaninnijeVasnikadavidio,aliVamjeodanijinoštomislite;tojemarkizdeLaMole.«Strogi je opat Pirard, a da toga nije bio svjestan, volio sjemenište, u kojem je imao neprijatelja i

kojemujepetnaestgodinaposvećivaosvesvojemisli.PismogospodinadeLaMoleabilojezanjegaistoštoidolazakkirurgakojitrebaizvršitiokrutnuipotrebnuoperaciju.Alibilojeposvesigurnodaćebitiotpušten.Ugovoriojesupraviteljemimanjasastanakzatridana.Četrdeset i osam sati mučila ga je groznica neizvjesnosti. Konačno je odgovorio gospodinu de La

Moleu i sastavio za biskupa pismo, remek-djelo crkvenog stila, ali nešto predugo. Bilo bi teško naćiizrazekojibibilibesprjekornijiikojibiodavatiiskrenijepoštovanje.Aipakjetopismo,kojemujebilasvrha da gospodinu de Frilairu pripremi jedan neugodan sat kod njegova poglavara, točno izlagalosvepredmeteozbiljnihžalbaiiznosiločakimaleprljavepodvalekojejeopatPirardstrpljivopodnosiošestgodinaakojegasadasiledanapustibiskupiju.Kralisumudrvaizdrvarnice,otrovalimupsa,itd.Dovršivšitopismo,dadeprobuditiJuliena,kojijeuosamsatinavečervećspavaokaoisvibogoslovi.

- Vi znate gdje se nalazi biskupski dvor? - upita ga on lijepom latinštinom. - Odnesite to pismomonsinjoru!Ne tajim vam da vas šaljemmeđu vukove. Sav se pretvorite u oko i uho.Neka u vašimodgovorimanebudelaži,alimislitenatodaćeonajkojivasispitujeosjetitimoždavelikozadovoljstvoakovambudemogaonaškoditi.Vrlomijedrago,dijetemoje,štovasmoguobogatititimiskustvomprijenegovasnapustim,jernećuvamtozatajiti,pismokojenositesadržimojuostavku.Julienjestajaokaoukopan;voliojeopataPirarda.Razummujeuzaludgovorio:»Nakon odlaska toga poštenog čovjeka stranka Presvetog srca Isusova svrgnut će me možda i

protjerati.«Nijemogaomislitinasebe.Zadavalamujemukejednarečenicakojujehtioizrazitinavrlouljudan

način,anikakoganijebiokadarsmisliti.-Štoje,prijatelju,zaštoneodlazite?-Kažu,gospodine-rečebojažljivoJulien-davizasvogadugogslužbovanjanisteništazaštedjeli.Ja

imamšeststotinafranaka.Suzesugaspriječiledanastavi.-Itoćesepamtiti-rečehladnobivširavnateljsjemeništa.-Iditesadaubiskupskupalaču,kasnoje.SlučajjehtiodatevečeriopatdeFrilairbudeuslužbiusalonubiskupije;biskupjebionavečeriu

prefekturi.Julienje,dakle,predaopismosamomgospodinudeFrilairu,alionganijepoznavao.Učudujegledaokakotajopatodlučnootvarapismonaslovljenonabiskupa.Nalijepomlicuvelikog

vikarauskorosepojaviloiznenađenjepomiješanosaživimzadovoljstvom,aliseodmahzatimuozbiljilo.Dokjeončitao,Julienje,iznenađennjegovomljepotom,imaovremenapromatratiga.Tobilicebilojošdostojanstvenijedaseunekimcrtamanijeočitovalakrajnjaprepredenost,kojabiodavalačakilažljivostda je vlasnik toga lijepog lica samo načas prestao misliti na njega. Vrlo isturen nos tvorio je jednusavršeno ravnu crtu i davao na nesreću njegovu profilu, inače vrlo otmjenu, nepopravljivu sličnost sfizionomijom lisice.Uostalom, taj opat, koji je izgledaovrlo zaokupljenPirardovomostavkom,bio jeodjeven s elegancijom koja se Julienu vrlo sviđala i koju nije nikada bio zapazio ni kod jednogsvećenika.JulienjetekposlijedoznaoučemusesastojiposebnitalentopatadeFrilaira.Znaojezabavljatisvoga

biskupa,ljubaznogstarca,kojijebiostvorendaživiuParizuikojijesvojboravakuBesançonusmatraoprogonstvom.Biskupjebiovrloslabavida,astrastvenojevolioribe.OpatdeFrilairjespretnovadiokostiizribakojesubiskupuservirali.Julienješutećipromatraoopata,kojijeponovnočitaoostavku,kadsenajednomvratabučnootvoriše.

Lakaj,bogatoodjeven,brzoprođe,iJuliensejedvadospiookrenutipremavratima;opaziojemalastarcas križem na prsima. Smjerno se poklonio.Biskupmu se dobrohotno nasmiješi i prođe. Lijepi je opatpošaozanjim,iJulienjeostaosamusalonu,tesepovoljimogaodivitinjegovojpobožnojuzvišenosti.Besançonskombiskupu,čovjekukomejedugabijedaprogonstvastaviladuhnateškukušnju,aliganije

skršila,bilojevišeodsedamdesetipetgodinainijeseamabašništauznemirivaozbogonogaštoćebitizadesetgodina.-Tkojeonajbogoslovoštroumnapogledakojegasam,činimise,opaziouprolazu?-upitabiskup.-

Nemorajulioni,pomojojodredbi,uovajsatvećspavati?-Ovajjevrlobudan,monsinjore,jamčimvam,idonosivelikuvijest:ostavkujedinogjansenistakojije

ostaouvašojbiskupiji.OnajstrašniopatPirardkonačnojerazumioštoseodnjegahoće.-Epa, kladim se - reče biskup smijući se - da ga nećetemoći zamijeniti čovjekomkoji bimubio

ravan.Idavampokažemvrijednostitogačovjeka,pozivamgasutranaručak.Velikijevikarhtioubacitinekolikoriječioizborunjegovanasljednika.Aliprelatnijebioraspoložen

zarazgovoroposlovima,tereče:

-Prijenegopozovemodrugoga,doznajmoneštootomekakoovajodlazi.Uveditetogbogoslova,istinajeudječjimustima.PozvašeJuliena.»Naćićuseizmeđudvainkvizitora«,pomislion.Nikadasenijeosjećaohrabrijim.U času kad je ušao, monsinjora su svlačila dva sobara, ljepše odjevena i od samoga gospodina

Valenoda. Prije nego povede razgovor o opatu Pirardu, prelat je smatrao da mora Juliena zapitati onjegovuučenju.Govoriojemaloodogmama,izačudiose.Uskorosuprešlinahumaniste,naVergilija,Horacija, Cicerona. »Ta su mi imena«, pomisli Julien, »pribavila brojku 198. Nemam što izgubiti,pokušatćuseproslaviti.«Uspioje:prelat,isamizvrstanhumanist,biojeoduševljen.Navečeriuprefekturinekadjevojka,spravomznamenita,bijašerecitiralapjesmuoMagdaleni.Bioje

raspoložendagovorioknjiževnostitejeuskorozaboravioiopataPirardaisveposloveraspravljajućisbogoslovomotomedalijeHoracijebiobogatilisiromašan.Prelatjecitiraonekolikooda,aličimbiganjegovo pamćenje iznevjerilo, odmah bi Julien skromno dovršio cijelu odu.Biskupa je iznenadilo štoJuliensvetogovoritonomkaodarazgovara:izgovoriojedvadeset-tridesetlatinskihstihovaistoonakokakobigovoriooonomeštosedogađaunjegovusjemeništu.DugosugovorilioVergiliju iCiceronu.Napokonsebiskupnijemogaouzdržatidanepohvalimladogbogoslova.-Nemogućejepostićiboljiuspjehuučenju.-Monsinjore -odgovori Julien -uvašemsjemeništu imastodevedeset i sedamđakakoji sumnogo

dostojnijivaševisokepohvale.-Kakoto?-upitabiskup,začuđentombrojkom.-To što sam imao čast reći predmonsinjorom,mogu potvrditi i službenimdokazom.Na godišnjem

ispituusjemeništu,odgovarajućibašizpredmetakojimijeuovomčasupribaviomonsinjorovupohvalu,prošaosamkaostodevedesetiosmi.-Ah,patojeljubimacopataPirarda-uzviknebiskupsmijućiseigledajućigospodinaFrilaira.-To

smomorali iočekivati,ali to jedopuštenoporatnompravu.Zarne,prijatelju-dodaonobraćajućiseJulienu-probudilisuvasdavaspošaljuovamo?-Da,monsinjore.Samosamjednomuživotuizišaosamizsjemeništa,itonaTijelovo,dapomognem

gospodinuopatuChas-Bernarduukrasitikatedralu.-Optime!-rečebiskup.-Zarstevionajmladićkojijepokazaotolikohrabrostistavivšiperjanicena

baldahin?Svakemigodinezadajustraha;uvijeksebojimdamitkozbognjihneizgubiživot.Prijateljumoj, daleko ćete dotjerati, ali ja neću da prekinemvašu karijeru, koja će biti sjajna, puštajući vas daumreteodgladi.Nabiskupovuzapovijeddonesošebiskvitaimalage,kojihseJulienspremnoprihvati,alinespremnije

odopatadeFrilaira,kojijeznaodanjegovbiskupvoligledatikadsejedesveseljemistekom.Prelat,svezadovoljnijisvršetkomtevečeri,stadegovoritiocrkvenojpovijesti.VidiojedaJulienne

razumije. Prešao je namoralno stanje u Rimskom carstvu za vrijeme vladara Konstantinova stoljeća.SvršetakpoganstvapratilojeonoistostanjeuznemirenostiisumnjekojeuXIX.stoljećumučiumorneitužneduhove.MonsinjorprimijetidaJulienoTacituneznagotovoništaosimimena.ČudioseJulienovubezazlenuodgovorudasetajpisacnenalaziuknjižnicisjemeništa.-Tomi jevrlodrago -odvratibiskupveselo. - Izvukli steme izneprilike;većdesetčasaka tražim

načindavamzahvalimnaugodnojzabavikoju stemiprirediliovevečeri, i to zaistaposve iznenada.Nisamočekivaodaćuuđakusvogasjemeništaotkritiučenjaka.DarovatćuvamTacita,premdatajdarnijebaškanonski.Prelat naredi da mu donesu osam prekrasno uvezanih svezaka i na naslovnu stranicu prvog sveska

vlastoručno napiše latinsku pohvalu JulienuSorelu.Biskup se ponosio svojom lijepom latinštinom; nakrajumuvrloozbiljnimglasom,kojisemnogorazlikovaoodostalograzgovora,reče:

-Mladiću,budetelipametni,jednogćetedanaimatinajboljužupuumojojbiskupiji,nistotinumiljaodmojebiskupskepalače;alitrebabitipametan.PonoćjeizbijalakadjeJuliensasvojimknjigamaivrlozačuđennapustiobiskupskupalaču.Monsinjor mu nije rekao ni riječi o opatu Pirardu. Julien se najviše čudio izvanrednoj biskupovoj

uljudnosti.On nikada ne bi biomogao ni zamisliti takvu uglađenost forme spojenu s toliko prirodnogdostojanstva. Još mu je jače udarila u oči opreka kad je spazio tmurnog opata Pirarda, koji ga jenestrpljivoiščekivao.-Quidtibidixerunt?(Štosutirekli?)-vikneonsnažnimglasomizdaleka,čimgajeugledao.Prevodećinalatinskibiskupoveriječi,Juliensemalosmeo.-Govoritefrancuskiitočnoponovitemonsinjoroveriječi,nedodavajućiineoduzimajućiništa-reče

bivširavnateljsjemeništasvojimtvrdimglasominasvojsavršenoneotmjeninačin.-Čudnovata lidara jednogbiskupamladombogoslovu!- rečeonlistajućikrasnogTacita,čijimuje

pozlaćenirez,kanda,ulijevaoužas.Dvasusataizbilakadjeon,nakonvrlopotankaizvještaja,dopustionajmilijemučenikudaodeusvoju

sobu.-OstavitemiprvisvezakTacitanakojemjepohvalapreuzvišenogbiskupa!- rečeon. -Tajćevam

latinskiredak,nakonmogodlaska,bitigromobranuovojkući.Erittibi,filimi,successormeustanquamleoquarensquemdevoret.(Jerprematebiće,sinemoj,moj

nasljednikbitikaobijesanlavkojitražikogaćeproždrijeti.)Sutradanujutroopazio je Juliennešto čudnovatounačinukojim sunjegovidrugovi s njimgovorili.

Postaojejošpovučeniji.»Tosu«,pomislion,»posljediceostavkeopataPirarda.Onajesvimapoznata,amenesmatrajunjegovimljubimcem.«Unjihovuponašanjujamačnojebiloneštouvredljivo,aliontonijemogaoopaziti.Naprotiv,uočimasvihonihkojejesretaodužspavaonicanijebilonimalomržnje:»Štabitotrebaloznačiti?Tojebezsumnjenekastupica.Trebabitinaoprezu!«KonačnomujemalibogoslovizVerrièresarekaosmijućise:»CorneliiTacitioperaomnia«(cjelokupnadjelaKornelijaTacita).Tesuriječičuli iostali tesusvi,natječućise,čestitali Julienu,nesamonadivnomdarukojimu je

monsinjordao,negoinadvosatnomrazgovorukojimgajepočastio.Znalisusvedonajmanjihsitnica.Odtoga časa više nije bilo zavisti; ponizno sumu se dodvoravali.OpatCastanède, koji se još dan prijeodnosiopremaJulienusnajvećomosornošću,uhvatiogajepodrukuipozvaoganadoručak.NanesrećujeJulienovkarakterbiotakavdamujedrskosttihgrubihstvorenjazadavalamnogojada,

alinjihovamujepuzavostbilaodvratnainijemučinilanikakvozadovoljstvo.OkopodnevaopatPirardseoprostioodsvojihđakanepropustivšidaimodržistroggovor:-Želiteli

častiovogasvijeta-rekaoimjeon-svedruštveneprednosti,zadovoljstvodamožetezapovijedati,nepoštovati zakone i nekažnjeno biti drski prema svima? Ili želite svoje vječno spasenje? Da bisterazlikovalitadvaputa,dovoljnojeinajzaostalijimameđuvamadaotvoreoči.«Tekštojeotišao,bogomoljci»PresvetogsrcaIsusova«pošlisuukapeludazapjevajuTeDeum.Nitko

u sjemeništu nije ozbiljno shvatio ravnateljev govor. - On se mnogo ljuti zbog toga što je otpušten -govorilisusvi.Nijedanbogoslovnijebiotolikolakovjerandabipovjerovaoudobrovoljnuostavkunapoložaj koji sa sobom donosi tolike veze s velikim dobavljačima. Opat Pirard se smjestio unajljepšemsvratištuuBesançonu;tujehtiopodizlikomposlova,kojihnijeimao,provestidvadana.Biskupga jepozvaona ručak, i, dabimalonaljutiovelikogvikaradeFrilaira, nastojaomu jedati

priliku da se odlikuje. Pri kraju ručka stigla je iz Pariza neobična vijest da je opat Pirard imenovanžupnikomudivnojžupiN...,četirimiljeodglavnoggrada.Dobrimujeprelatiskrenočestitao.Onjeucijeloj toj stvari vidio spretnu igru, koja ga je raspoložila i pobudila u njemu najbolje mišljenje oopatovimsposobnostima.Daomujeprekrasnusvjedodžbunalatinskomjeziku,aopatuFrilairu,kojise

usudioprigovoriti,narediojedašuti.Uvečer jemonsinjor izrazio svoje divljenje kodmarkize deRubempré. Bila je to velika novost za

visokoBesançonskodruštvo;gubilisuseunagađanjimaotojizvanrednojmilosti.VećsuuopatuPirardugledaliibiskupa.NajlukavijisusmatralidaćegospodindeLaMolepostatiministar,tesusetogadanausudilipodsmjehnutioholomdržanjuopatadelaFrilaira,kojimseonisticaoudruštvu.Sutradan ujutro umalo što na ulicama nisu trčali za opatom Pirardom, a trgovci su izlazili na vrata

svojihdućanakadjepošaodaobiđemarkiževesuce;bilojetoprviputdasugauljudnodočekali.Strogijansenist,ozlojeđensvimeštojevidio,obaviojesavposaosodvjetnicimakojejeizabraozamarkizadeLa Molea, te je zatim otputovao u Pariz. Pogriješio je što je dvojici-trojici svojih prijatelja izprofesorskog zbora, koji su ga dopratili do kočije i divili se njezinu grbu, rekao da nakonpetnaestogodišnjeg upravljanja sjemeništemnapuštaBesançon s ušteđevinomod pet stotina i dvadesetfranaka. Prijatelji su ga plačući zagrlili, a poslije su jedan drugome govorili: - Dobri je opatmogaosebiuštedjetitulaž,previšejesmiješna.Taj prosti svijet, zaslijepljen ljubavlju za novcem, nije mogao shvatiti da je opat Pirard upravo u

svojoj iskrenosti nalazio snagu koja mu je bila potrebna da se šest godina sam bori protiv MarieAlacoque,»PresvetogsrcaIsusova«,jezuitaisvogabiskupa.

XXX.

ČASTOLJUBAC

Postojisamojedanplemićkinaslov,atojenaslovvojvode;titulamarkizajesmiješna;

nariječvojvodaljudiseosvrću.EDINBOURGHREVIEW

MarkizdeLaMoledočekaojeopataPirardabezikakvihsitnihvelikaškihprenemaganja,kojasutako

uglađena,aipaktakouvredljivazaonogatkoihrazumije.Bilobitogubljenjevremena,amarkiževisuvažniposlovitolikouznapredovalidanijemogaogubitivrijeme.Većješestmjesecispletkariokakobiprivoliouistimahikraljainaroddaprihvatenekiministarski

kabinetkojibiga,zauzvrat,učiniovojvodom.Markizjevećgodinamauzaludzahtijevaoodsvogbesançonskogodvjetnikajasanitočanprikazsvojih

parnicauFranche-Comtéu.Alikakodamuihslavniodvjetnikprotumačikadihnisamnijerazumijevao?Malikomadićpapirakojimujepredaoopatobjašnjavaojesve.-Dragimojopate-rečemumarkiznakonštojeumanjeodpetminutaodbaciosvefrazeuljudnostii

pitanjaoosobnimstvarima-dragimojopate,jausredsvogtobožnjegblagostanjanemamvremenadaseozbiljnobavimdvjemamalim,aipakdostavažnimstvarima:svojomobiteljuisvojimposlovima.Brinemseuvelikomzanapredak svojekuće imogu jedalekodovesti, vodimbriguo svojimužicima, a to jevažnijeodsvegaostaloga,baremumojimočima-dodaojeopazivšičuđenjeuočimaopataPirarda.Iakojeopatbiorazumančovjek,iznenadilogajedajedanstaractakootvorenogovoriosvojimužicima.-Bezsumnje,uParizupostojiirad-nastavivelikaš-alijenjegovomjestonapetomkatu;čimseja

približimnekomčovjeku,onuzimastanudrugomkatu,anjegovaženauvodidanprimanja.Posljedicajetogadanemaviše radanidrugihnastojanjaosimdauđuuvisokodruštvo ilida izgledajukao ljudi izdruštva.Toimjejedinamisaočimdođudokruha.Zasvojeparniceimamodvjetnike,itozasvakuparnicuposebnog;oniseubijajuradeći.Prekjučermi

jejedanumroodsušice.Ali,bistelivjerovali,gospodine,daimavećtrigodineštosamodustaodazasvojeposlove,općenitouzevši, tražimčovjekakojibi se,dokzamenepiše,udostojiomaloozbiljnijemislitinaonoštoradi.Uostalom,svejeovosamouvod.Javascijenimi,usuđujemsedodati,javasvolim,premdavasprviputvidim.Hoćetelibitimojtajnik

splaćomodosamtisućafranaka ili sdvostruko toliko?Jabihna tome još izaradio,kunemvamse;amoja bi briga bila da vam sačuvamvašu lijepu župu do onog dana kad više ne bismo jedan drugomeodgovarali.Opat ga odbi, ali ga potkraj razgovora prava neprilika u kojoj se markiz nalazio navede na jednu

misao.- Ostavio sam u svom sjemeništu siromašna mladića, kojega će tamo, ako se ne varam, strahovito

progoniti.Dajesamoobičanredovnik,biobivećinpače.ZasadatajmladićznasamolatinskiiSvetopismo,alinijeisključenodaćejednogadanarazvitivelike

sposobnosti, bilo kao propovjednik bilo kao dušobrižnik.Ne znam što će učiniti, ali u njemu je svetiplamen,onmožedalekodotjerati.Kaniosamgadatinašembiskupu,akobinamikadadošaotakavkojibiimaoneštoodvašihpogledanaljudeinaposlove.

-Odaklejevašmladić?-zapitamarkiz.-Kažudajesinnekogtesaraiznašihbrda,alijabihprijerekaodajenezakonitisinkakvabogataša.

Vidiosamdajeprimioanonimnoilipseudonimnopismosdoznačnicomodpetstotinafranaka.-Ah,tojeJulienSorel!-rečemarkiz.-Odakleznatenjegovoime?-zapitaopatučudu.Pakadjezbogsvogpitanjapocrvenio,markizmu

odgovori:-Tovamnećureći.- Pa dobro - nastavi opat - mogli biste pokušati njega učiniti svojim tajnikom, on je energičan i

pametan;ukratko,moglobisepokušati.-Zaštone?-odgovorimarkiz.-Alinebilisetajčovjekdaopotkupitiodprefektapolicijeilikoga

drugogadabudeuhodaumojojkući?Tojejedinoštoimamprimijetiti.KakogajeopatPirarduvjeravaodajetonemoguće,markizuzenovčanicuodtisućufranakaireče:-PošaljiteovoJulienuSoreluzaputnitrošakipobrinitesedadođekmeni.-VidisedoistadaživiteuParizu - rečeopatPirard. -Nepoznajete tiranijukojapritišćenas jadne

provincijalce,osobitosvećenikekojinisuprijateljijezuita.NećehtjetipustitiJulienaSorela;znatćeonitoopravdatinajspretnijimizlikama,odgovoritćemidajebolestan,dasusenapoštiizgubilapisma,itd.-Ondaćuovihdanazatražitiodministrapismozabiskupa-rečemarkiz.-Zaboraviosamvasupozoritinanešto:tajmladić,premdajeniskaporijekla,ponosnajesrca,vrloje

osjetljivinećeteimatiodnjegakoristiakodirneteunjegovponos;tadapostajeglup.-Tomisesviđa-rečemarkiz-bitćedrugmojemsinu,jelitodovoljno?NekovrijemenakontogaJulienprimipismoodnepoznateruke,sažigomizChâlonsa,ukojemujebila

novčanauputnicanaimenekogtrgovcauBesançonuiobavijestdasebezodlaganjauputiuPariz.Pismojebilopotpisanoizmišljenimimenom,ali,otvorivšiga,Julienzadrhta:jedanlist,otkinutodstabla,pademuprednoge.BiojetoznakugovorensopatomPirardom.Nijeprošaonipunsat,aJulienapozvašeubiskupiju,gdjegadočekašespravomočinskomdobrotom.

CitirajućiHoracija,biskupmujevrlospretnočestitaonasjajnojkarijerikojagačekauParizu,teje,zauzvrat,očekivaoobjašnjenja.Juliennijemogaoništareći,većizatoštonijeništaznao, imonsinjor jeosjetio prema njemu veliko poštovanje. Jedan je neznatni svećenik biskupije pisao načelniku, a taj sepožuriodasamdonesepotpisanuputnicuukojojnijebilonaznačenoimeputnika.Još iste večeri, prije ponoći, Julien je bio kod Fouquéa, čiji se trijezni razum više začudio nego

razveseliobudućnostikojaje,činise,čekalanjegovaprijatelja.-Toćezatebesvršititako-rečemutajliberal-daćešdobitislužbukodvlade,štoćeteobvezatina

nekepostupkeokojimaćenovinepisatisprezirom.Vijestikojećudobivatiotebibitćevijestiotvojojsramoti.Upamtida,čakištosenovčanestranetiče,viševrijedizaraditistozlatnikaupoštenojtrgovinidrvom, kojoj si sam gospodar, nego primati četiri tisuće franaka od neke vlade, pa bila to i vladakraljaSalomona.Julienjeutomevidiosamouskogrudnostprovincijskogmalograđanina.Taonćesekonačnopojaviti

na pozornici velikih događaja! U njegovim je očima sve zasjenila sreća što ide u Pariz, u kojemu,zamišljašeon,živeljudikojusuvelikispletkariivelikilicemjeri,aliuglađenipoputbiskupaizAgdeaibiskupa iz Besançona. Svom je prijatelju predočio stvar tako kao da ga je pismo opata Pirardališiloslobodneodluke.SutradanokopodnestigaojeuVerrièreskaonajsretnijičovjeknasvijetu.Računaojedaćeponovno

vidjetigospođudeRênal.Najprije jeotišaok svomzaštitniku,dobromžupnikuChélanu.Naišao jenavrlostrogdoček.- Smatrate li da imate prema meni neke obveze? - dočeka ga Chélan i ne odgovorivši na njegov

pozdrav.-Ručatćetesamnom,dotlećemovamiznajmitidrugogkonja,ivićetenapustitiVerrièresadaunjemunikoganeposjetite.-Čutiznačipokoritise-odgovoriJuliens izrazomštoga jeusvojiousjemeništu;zatimsugovorili

samooteologijiiolijepojlatinštini.Uzjahaojenakonjaiprevaliojednumilju,azatimse,ugledavšišumuividećidaganitkonemotri,

zavukaounju.Kadjesuncezalazilo,pustiojekonjadasevrati.Zatimjeotišaoknekomseljaku,kojijepristaodamuprodaljestveidaihponesedošumarkaiznadŠetalištavjernostiuVerrièresu.»Tojenekijadnivojnibjegunac...ilikrijumčar«,pomisliseljakopraštajućisesnjim.»Alištomese

tiče!Mojesuljestvedobroplaćene,aijasamvećkoještauživotuprošao.«Noćjebilavrlotamna.OkojedansatunoćiJulienje,nosećisvojeljestve,ušaouVerrières.Spustiose

štojebržemogaoukoritobrzicekojaprotječedivnimvrtovimagospodinadeRênalaudubinioddesetstopaiizmeđudvazida.Julienselakouspneljestvama.»Kakoćemedočekatipsičuvari?«pomislion.»Utomeležisve.«Psizalajašeijurnušepremanjemu,aliontihozazviždiionipriđošeumiljavajućise.Penjućisezatimod terasedo terase,premdasusvavratanaogradamabilazatvorena,s lakoćomje

došaopodprozorspavaćesobegospođedeRênal,kojijesvrtnestranebiosamoosamdodesetstopaiznadzemlje.Nakapcimajebiomaliotvoruoblikusrca,kojijeJuliendobropoznavao.Nanjegovuvelikužalost

kroztajmaliotvornijeprodiralasvjetlostnoćnesvjetiljke.»Velikibože«,pomisliJulien,»zargospođadeRênalnoćasnijeuovojsobi!Gdjeondaspava?Obitelj

jeuVerrièresu, jersu ipsiovdje;aliuovojsobiukojojnegorisvjetiljkamogaobihnaićinasamoggospodinadeRênalailinakojegstranca,aonda,kojelisablazni!«Najpametnijebibilodaode;alitakvajeodlukabilazaJulienaužasna.»Akojeunutrakakavstranac,

ostavitćuljestveipobjećinajvećombrzinom;aliakojeona,kakoćemedočekati?Onasesvapredalakajanjuinajvećojpobožnosti,otomenemasumnje,aliipakjesačuvalanekuuspomenunamene,kadmijenedavnopisala.«Tajjerazlogodlučio.Sastrahomusrcu,ali spremandapogine ilida jevidi,bacao jekamenčićeokapke;odgovoranije

bilo.Nasloniojeljestveuzprozorisamjepokucaonakapke,najprijetiho,zatimjače.»Kolikogodjemračno,netkobimogaopripucatinamene«,pomisliJulien.Tajepomisaosvelaludipothvatnapitanjehrabrosti.»Uovojsobinoćasnitkonespava«,pomisli,»ili,akoipaknetkospava,sadasevećprobudio,tkogod

tobio.Zatonetrebavišenikakvihobzirapremanjemu;potrebnojesamodaništaneprimijeteonikojispavajuudrugimsobama.«Siđe,prisloniljestvenajedanodkapaka,ponovnosepopnei,proturivširukukrozotvoruoblikusrca,

imao je sreću da prilično brzo napipa željezni zasun zakvačen o kuku kojim je kapak bio zatvoren.Povukaojezasunisneizrecivomjeradošćuosjetiodakapaknijevišepričvršćenidapopušta.Otvoriojekapakkolikojepotrebnodauvučeglavuitihimjeglasomponavljao:»Jasam,prijatelj.«Napevši sluh, uvjerio se da ništa ne narušava duboku tišinu te sobe.Na kaminu posve sigurno nije

gorjelasvjetiljka,čakninapolaugašena;tojebiozaistalošznak.»Valjasečuvatipuščanog taneta!«Malo je razmišljaoazatimseodvažiozakucatiprstompostaklu.

Odgovoranijebilo;zakucaojejače.»Trebatoprivestikraju,pamakarioknorazbio.«Dokjetakovrlosnažnokucao,učinilomusedausredtamevidinekubijelusjenukakoprolazisobom.Napokonvišenijemoglobitisumnje,zaistajevidiosjenu,kojase,kanda,posvepolaganopribližavala.Najednomjeopazioobraz,kojiseprisloniouzstaklonakojemjebilonjegovooko.Zadrhtao je imalo se odmaknuo.Ali noć je bila tako tamna da čak ni na tu udaljenost nijemogao

razabratijelitogospođadeRênal.Strahovaojedaćezačutidozivanjeupomoć;čuojepsekakoseoko

njegovih ljestava šuljaju i muklo reže. - To sam ja - ponavljao je on prilično glasno - prijatelj. -Odgovoranijebilo abijela je sjenanestala. -Buditedobri, otvoritemi,moramsvamagovoriti, vrlosamnesretan!-ipritomejelupaokaodahoćerazbitistaklo.Čuosetihikratakšum;zasunjenaprozorupopustio;gurnuojeprozorilaganoskočiousobu.Bijelasesjenaudaljivala;uhvatiojujezaruke;bilajetožena.Nestalojesvenjegovehrabrosti.»Ako

jetoona,štoćereći?«AkakomujetekbilokadgajenjezintihikrikuvjeriodajetogospođadeRênal?!Zagrliojuje;drhtalajeijedvajesmoglasnagedagaodgurne.-Nesretnice!Štotoradite?Smukomjeizgovorilateriječi,tolikojojsegrlosteglo.Julienvidjeunjimanajiskrenijusrdžbu.-Dolazimdavasposjetimnakončetrnaestmjesecistrašnograstanka.- Odlazite, smjesta me ostavite! Ah, zašto mi je župnik Chélan zabranio da mu pišem? Bila bih

spriječilaovustrahotu.-Odgurnulagajezaistaneobičnomsnagom.-Kajemsezbogsvogazločina;nebosesmilovalodameprosvijetli-ponavljalajeonaisprekidanimglasom.-Odlazite!Bježite!-Nakončetrnaestmjesecipatnjenipoštonećuotićiadanegovorimsvama.Hoćudaznamsveštoste

radili.Ah,jasamvasdoistaljubiotolikodazaslužujemtopovjerenje...Hoćusvedaznam.IprotivvoljegospođedeRênaltajseodlučninačindojmionjezinasrca.Julien, koji ju je strastveno grlio opirući se njezinim pokušajima da se oslobodi, pustio ju je iz

zagrljaja.TojegospođudeRênalmaloumirilo.-Uvućićuljestve-rečeon-danasnebiizdaleakojekojegsluguprobudilabukateobilaziokokuće.-Ne, nego odlazite, odlazite! - rečemu ona s istinskim gnjevom. - Štome se tiču ljudi? Bog vidi

strašanprizor kojimi priređujete i on ćeme zbognjegakazniti.Vi podlo zlorabite osjećaje koje sampremavamagajila,alikojihvišenemam.Razumijeteli,gospodineJuliene?Uvukaojeljestvevrlopažljivodanebičiniobuke.-Jelitvojmužugradu?-upitaon,nezatodabijojprkosio,negoponesennekadanjomnavikom.-Negovoritemitako,zaklinjemvas,ilićupozvatisvogamuža.Većsamdovoljnokrivaštovasnisam

otjerala,pabiloštobilo.Aližaomivasje-rečeonanastojećipovrijeditinjegovponos,zakojijeznaladajevrloosjetljiv.Toodbijanjedamugovori»ti« igrubinačinkojim jekidalanjihovunježnuvezu,nakoju jeon još

računao,dovedošedoludilaJulienovljubavnizanos.- Što! Zar je moguće da me više ne ljubite! - reče on onim usrdnim glasom koji je tako teško

hladnokrvnoslušati.Onaneodgovori;onjegorkoplakao.Doista,višenijeimaosnagedagovori.»Eto,potpunomezaboravilojedinostvorenjekojemeikadaljubilo!Čemudalježivjeti?«Napustilaga

jesvanjegovahrabrostčimvišenijetrebalodasebojidaćesusrestinekogmuškarca;iznjegovajesrcanestalosveosimljubavi.Dugo je šuteći plakao.Uhvatio je njezinu ruku; ona ju je htjela istrgnuti, ali nakon nekoliko gotovo

grčevitih kretnja ipak mu je ostavi. Bio je potpun mrak, sjedili su jedno pokraj drugoga na krevetugospođedeRênal.»Kako li je svebilodrugačijeprije četrnaestmjeseci!«pomisli Julien i suzemu još jačepotekoše.

»Takoodsutnostnesmiljenorazaraljudskeosjećaje!«- Budite dobri i recite mi što ste sve doživjeli - reče napokon Julien, zbunjen njezinom šutnjom i

govorećiglasomisprekidanimodplača.-Svakakosumojezabludebilepoznateugradukadsteviotišli-odgovorigospođadeRênaltvrdim

glasom, u kojemu je bilo nešto oporo i prijekorno za Juliena. - Ta u vašim je postupcima bilo tolikonesmotrenosti!Nakonnekogvremena,kad samvećbilaočajna,došaomi jeuposjetpoštovani župnik

Chélan. Uzalud je dugo vremena nastojao da mi izmami priznanje. Jednoga je dana zamislio da meodvede u onu crkvu u Dijonu u kojoj sam se prvi put pričestila. Tu se usudio prvi progovoriti... -GospođudeRênalsuprekinulesuze.-Kakosamsestidjelauonomtrenutku!Svesampriznala.Tajmečovjek, toliko dobar, nipošto nije šatro svojim prezirom; žalostio se zajedno samnom.U to samvamvrijeme svaki dan pisala pisma, koja se nisam usudila slati; brižno sam ih skrivala, a kad sam bilaprevišenesretna,zaključavalasamseusvojusobuiponovnoihčitala.Napokon me župnik Chélan sklonuo da mu ih predam. Neka od njih, koja su bila pisana nešto

smotrenije,poslanasuvam,aliviministeništaodgovorili.-Kunemtise,dausjemeništunikadanisamprimionijednopismoodtebe.-Velikibože,tkoihjeondazadržao?-Zamislimojubol;doonogdanakadsamtevidioukatedrali,nisamniznaojesilijošživa.-Bogmijeudijeliomilostdashvatimkolikosamzgriješilapremanjemu,premasvojojdjeciisvome

mužu -nastavigospođadeRênal. -Onmenikadanijevolioonakokakosam tadavjerovaladamevivolite...Julienjojsebaciokovrata,zaistabeznekenamjereisavizvansebe.AligospođadeRênalgaodgurnu

inastavispriličnomodlučnošću:-Moj časni prijatelj, gospodin Chélan, objasnio mi je da sam se udajom za gospodina de Rênala

obvezaladaćusvesvojeosjećajenjemuposvetiti,čakionekojenisampoznavalaikojeprijeonekobnevezenisamnikadniosjetila...Nakononevelikežrtve,kadsamseodreklapisamakojasumibila takodraga,mojježivotprolazio,iakonesretno,aonobarempriličnomimo.Nemojtegauznemiravati;buditemiprijatelj...mojnajboljiprijatelj!-Julienjojjerukeobasuopoljupcima;osjetilajedajošplače.-Nemojte plakati, zadajetemi toliku bol... Sada vimeni pričajte što ste radili. - Julien nijemogao

govoriti.-Hoćudačujemkakosteživjeliusjemeništu-dodaona-azatimćeteotići.Nemislećinaonoštopriča,Julien jegovorioozavisti ibezbrojnimspletkamaskojimasenajprije

susretao,azatimosvommirnijemživotu,kadjebioimenovanrepetitorom.-Bilojetoonda-dodaojeon-kadasteminakondugešutnje,kojameje,bezsumnje,imalauvjeritio

onomeštodanasodvišedobrovidim,naimedamevišeneljubiteidasamvampostaoravnodušan...-GospođadeRênalstisnenjegoveruke.-Bilojetoondakadstemiposlalipetstotinafranaka.-Nikadavamihnisamposlala-rečegospođadeRênal.-NatomjepismubiožigizParizaipotpisPaulSorel,dabiseuklonilasvakasumnja.Sad su malo raspravljali o tome tko je mogao poslati to pismo. Njihovo se moralno raspoloženje

izmijenilo.Adanisubili svjesni toga,napustili susvečani ton ivratili sena tonnježnogprijateljstva.Nisuvidjelijednodrugo,tolikojemrakbiodubok,alijezvuknjihovaglasagovoriosve.Julienjerukomobujmiosvojuprijateljicuokopasa,atajekretnjabilavrloopasna.OnajepokušalauklonitiJulienovuruku, no on je u taj čas prilično spretno privukao njezinu pažnju na neku zanimljivu pojedinost svojepriče.Rukakaodajebilazaboravljenaiostalajeondjegdjesenalazila.NakonmnogognagađanjaoporijeklupismaspetstotinafranakaJulienjenastaviopričati;ovladaoje

opetsobompričajućiosvomproteklomživotu,kojigajevrlomalozanimaouusporedbisonimštoseupravozbivalo.Svusvojupažnjuusredotočiojenatokakoćeseovajposjetzavršiti.-Trebadaodete-ponavljalamujeodvremenadovremenagospođadeRênalodrešitimglasom.»Koje li sramotezameneakome takootpravi!Uspomenana tozatrovatćemicijeliživot, ionami

nikadanećepisati«,misliojeon.»Bogznakadćusevratitiuovajkraj!«OdtogaječasaizJulienovasrcanaglonestalo svešto jebilonebeskounjegovupoložaju.Sjedećipokrajženekoju jeobožavao idržeći jegotovouzagrljaju,usobiukojoj jenekadbiotakosretan,usredduboketame,ukojoj jeveć

neko vrijeme točno razabirao da ona plače i po nadimanju njezinih grudi osjećao da jeca, njegova jenesrećabilautomeštojepostaohladanpolitičar,gotovojednakoproračunaniledenkaoondakadjeudvorištusjemeništabioizloženzlobnimšalamakojegaodsvojihdrugovajačegaodnjega.Julienjesvojepričanje rastegnuo igovorioonesretnomživotu štoga jevodiootkad jenapustioVerrières.»Tako je,dakle,on«,govorilajegospođadeRênalusebi,»nakongodinedanaodsutnosti,gotovobezikakvaznakasjećanja od mene i dok sam ga ja zaboravljala, neprestano mislio samo na sretne dane provedene uVergyju.« Njezini se jecaji podvostručiše. Julien je opazio uspjeh svoga pričanja. Shvativši datrebapokušatiposljednjimsredstvom,prešaojenaglonapismoštogajeupravoprimioizPariza.-Oprostiosamsespreuzvišenimbiskupom.-Što,zarsevišenevraćateuBesançon!Zarnaszauvijekostavljate?-Jest-odgovoriJulienodlučnimglasom.-Jest,ostavljamkrajgdjemezaboravljaionobićekojesam

usvomživotunajviševolio,ostavljamgadasenikadavišenevratim.IdemuPariz...-TiidešuPariz!-povičepriličnoglasnogospođadeRênal.Njezin je glas bio gotovo ugušen suzama i svjedočio je o njezinu krajnjemuzbuđenju. Julienu je to

ohrabrenjebilopotrebno;namjeravaojepokušatikorakkojijemogaosveokrenutiprotivnjega;prijetoguzvika,kakoništanijevidio,nijemogaopredvidjetidojamkoji ćepobuditi.Sadanijevišeoklijevao;strahodgrižnjesavjestivratiomujesvusigurnost.Ustajući,rekaojehladno:-Da,gospođo,ostavljamvaszauvijek,buditesretni,zbogom!Zakoračiojepremaprozoru;većgajeotvarao.GospođadeRênalpoletipremanjemuibacimuseu

naručje.TakojenakontrosatnograzgovoraJulienpostigaoonoštojestolikostrastiželioprvadvasata.Dase

gospođadeRênalneštoprijevratilanježnimosjećajima,njezinobizatomljivanjegrižnjesavjestiznačilozanjegabožanskusreću,aliovako,polučenospretnošću,bilomujesamoužitak.Usprkosupornojmolbisvojeprijateljice,Julienjenasvakinačinhtiozapalitisvjetiljku.-Zarhoćeš-govoriojeon-damineostanenikakvauspomenanatodasamtevidio?Zardaljubav

koja seodražavau timkrasnimočimabudezamene izgubljena?Danevidimbjelinuovedivne ruke?Mislinatodateostavljammoždanavrlodugovrijeme!Pri tojpomisli,koja joj je tjeralasuzenaoči,gospođadeRênalnijemoglaništaodbiti.Alizoraje

počela živo ocrtavati obrise u planini istočno od Verrièresa. Umjesto da ode, Julien je, pijan odsladostrasti,zamoliogospođudeRênaldasmijeciodanprovestiskrivenunjezinojsobiiotićitekidućenoći.-Zaštone?-odgovoriona.-Ovajmojkobniponovnipadoduzimamisvakopoštovanjepremasamoj

sebiibitćezauvijekmojanesreća-rečeipritisneganasrce.-Mojmužnijevišeonajisti,onsumnja;uvjeren je da sam ga prevela žedna preko vode i vrlo je ljut na mene. Ako čuje i najmanju buku,izgubljenasam,protjeratćemekaonevaljaluženu,štoijesam.-Ah,tosufrazeopataChélana!-rečeJulien.-Prijemoganesretnogodlaskausjemeništenebitako

govorila;ondasimeljubila!Julien je bio nagrađen za hladnokrvnost koju je unio u te riječi; vidio je kako njegova prijateljica

najednom zaboravlja opasnost u koju je dovodi blizina njezinamuža i kako razmišlja omnogo većojopasnostida Julienneposumnjaunjezinu ljubav.Naglosedanilo iu sobu jeprodirala jakasvjetlost.Julien jedoživiosvunasladuponosašto jemogaousvomzagrljaju igotovodosvojihnogugledati tukrasnuženu,jedinukojujeljubio,akojajejošprijenekolikosatibilapunaužasapredstrašnimbogomisva predana svojim dužnostima. Odluke što ih je cijelu godinu učvršćivala postojanošću nisu mogleodoljetinjegovojodvažnosti.Uskoroseukućizačulabuka.Nešto,naštonijebilamislila,uznemirilojesadagospođudeRênal.

-OnapakosnaElizaućićeusobu;štodaradimstimgolemimljestvama?-upitaonasvogaprijatelja.-Gdjedaihsakrijem?Odnijetćuihnatavan-povikneonanajednomnekakoveselo.-Alitrebaproćikrozsobugdjejesluga-rečeJulienzačuđeno.-Ostavitćuljestveuhodniku,dozvatćusluguiposlatigaponekomposlu.-Smislištoćešrećiuslučajudasluga,prolazećihodnikom,opaziljestve.-Hoću,anđelemoj-rečegospođadeRênalpoljubivšiga.-Atimislinatodaseštobržesakriješpod

krevetakoElizauđedokmenenema.Julienjebioiznenađentomnenadanomveselošću.»Nju,dakle,blizinastvarneopasnostinezbunjuje,

negojoj,dapače,vraćaveselost,jerzaboravljanagrižnjusavjesti!Zaistaizvanrednažena.Ah,slavnojevladatitakvimsrcem!«Julienjebiooduševljen.GospođadeRênaluzeljestve;očitosubilepreteškezanju.Julienjojhtjedepomoći.Diviosenjezinu

elegantnomstasukojijeodavaosveprijenegosnagu,kadlionadohvatiljestveteihbezpomoćipodignekaodadiženekustolicu.Brzoihodneseuhodniknatrećemkatu,gdjeihpoložiuzdužzida.Pozoveslugui, da bimu ostavila vremena da se obuče, popne se u golubinjak. Pet časaka zatim, kad se vratila uhodnik,ljestavavišenijebilo.»Štosesnjimadogodilo?«DaJuliennijebioukući,tajeopasnostnebinimalodirnula.Alikadbinjezinmužsadaspazioteljestve,mogaobitajdogađajbitiužasan!GospođadeRênal je trčalaposvuda.Napokon je ljestveotkrilapodkrovom,kamo ih jeslugaodnio te ihčak isakrio.Tajeokolnostbilavrločudnovatainekadabijebilazbunila.»Štomesetiče«,pomislilaje,»štosemožedogoditizadvadesetičetirisata,kadJuliennebudeviše

ovdje?Nećelitadazamenesvebitigrižnjasavjestiiužas?«Uglavijojjebilakaonekanejasnamisaodasemoraoprostitisaživotom,noonanijezanjumarila.

Nakonrastankakojijesmatralavječnim,onjojsevratio,opetgajevidjela,aonoštojeonučiniodabidošaodonje,odavalojetolikoljubavi!IspričaJulienuštosedogodilosljestvama.-Štodaodgovorimsvomemužuakomuslugakažedajenašaoljestve?-Načassezamislila.-Trebat

ćeimdvadesetičetirisatadapronađuseljakakojitiihjeprodao.-BacivšiseJulienuunaručajistežućigagrčevito,ponavljalaje:-Ah,umrijeti,umrijetiovako!-iobasipalagapoljupcima.-Alinetrebadatiumrešodgladi-uzviknesmijućise.-Dođi!Najprijeću tesakritiusobugospođeDerville,koja jeuvijekzaključana. -Otišla jenakraj

hodnikadapripazi,aJulienjepotrčao.-Nemojotvoritiakonetkokuca-rečemuonazaključavajućiga-tobiušalimoglaučinitisamodjecaigrajućise.-Dovediihuvrtpodprozordamoguuživatigledajućiihinavediihdagovore.-Hoću,hoću-doviknemugospođadeRênaludaljujućise.Uskorosevratilasnarančama,biskvitomibocommalage;nijeuspjelaukrastikruha.-Štoraditvojmuž?-Sastavljanacrtezaugovorsaseljacima.Aliosamsatijeizbilo,iukućijebilovrlobučno.DanisuvidjeligospođudeRênal,bilibijesvuda

tražili;zatogajemoralaostaviti.Uskorosebezikakveopreznostivratilanosećimušalicukave;bojalasedaonneumreodgladi.NakondoručkajojjeuspjelodovestidjecupodprozorsobegospođeDerville.Činilo mu se da su narasla, ali da ne izgledaju više onako otmjeno, ili su se to možda njegovinazoripromijenili.GospođadeRênalimjegovorilaoJulienu.Izodgovoranajstarijegvidjelosedaonjošvolibivšegodgojiteljaidažalizanjim,nopokazalosedagajedvojemlađihgotovozaboravilo.GospodindeRênalnijetogajutraizlazio,neprestanojeizmeđuprizemljaiprvogkataišaogoredolje,

zaokupljen sastavljanjemugovora sa seljacimakojima jeprodavaokrumpir.Do ručkanijegospođade

Rênalimalaničaskavremenazasvogzatočenika.Kadjezvonopozvalonaručakikadjetrebalosjestizastol,palojojjenapametdazanjegaukradetanjurvrućejuhe.PribližavajućiseposvetihovratimasobeukojojjebioJulieninosećiopreznotanjurnašlaselicemulicesaslugomkojijeujutrobiosakrioljestve.Utomsečasuionnečujnopribližavaohodnikomkaodaosluškuje.VjerojatnojeJulienneopreznohodaopo sobi. Sluga se udaljio nešto smeten. Gospođa de Rênal odvažno uđe k Julienu; ugledavši je, onprotrne.- Ti se bojiš! - rečemu ona. -A ja bih prkosila svim opasnostima ovoga svijeta a da ni okom ne

trepnem.Samosejednogabojim:časakadćunakontvogodlaskaostatisama.-Ionagaostaviiotrča.»Ah«, reče u zanosu Julien sam sebi, »grižnja savjesti je jedina opasnost koje se ta uzvišena duša

boji!«Konačnodođeivečer.GospodindeRênalodeuKasino.Njegova žena izjavi da je strahovito boli glava i povuče se u svoju sobu.Elizu je brzo otpravila i

odmahopetustaladabiotvorilaJulienu.Pokazalosedaonzaistaumireodgladi.GospođadeRênalodeusmočnicudadonesekruha.Julienje

začuo oštar vrisak. Gospođa de Rênal se vrati i ispriča mu da je, ušavši u smočnicu bez svjetla ipribliživšiseormarugdjestojikruh,pružilarukuidotaknulanekuženskuruku.ToštojeJulienčuobiojeElizinvrisak.-Štojeonatamoradila?-Kralajeslatkišeilinasjevrebala-odgovorigospođadeRênalsasavršenomravnodušnošću.-Alija

samsrećomnašlapašteteikruha.-Štoimaštu?-upitaJulienpokazujućidžepovenjezinepregače.GospođadeRênaljezaboraviladasujojvećodručkadžepovibilipunikruha.Julienjujesnajvećomstrašćustisnuouzagrljaj;nikadmusenijeučinilatakolijepa.»NiuParizu«,

mislio jeonzbunjeno,»nećunaićinauzvišenijikarakter.«Unje jebila svanespretnostženekojanijenaviklanatakvebrige,auistovrijemeiistinskahrabrostbićakojesebojisamoopasnostidrugevrsteštosukudikamostrašnije.Dok je Julien svelikim tekomvečerao, anjegova seprijateljica šalilana račun jednostavnosti toga

obroka, jer se bojala ozbiljno govoriti, netko najednom snažno prodrma vrata. Bio je to gospodin deRênal.-Azaštosisezatvorila?-povičeon.Juliensejedvastigaouvućipodkanape.-Što,visteposveodjeveni!-rečegospodindeRênalulazeći.-Večerate,azaključalistevrata!Usvakodrugodobatobipitanje,postavljenosasvombračnomosornošću,zbunilogospođudeRênal,

alionajebilasvjesnadasenjezinmužtrebasamomalosagnutipadaopaziJuliena,jersegospodindeRênalbacionastolicunasuprotkanapeunakojojječasprijesjedioJulien.Jakajeglavoboljaposlužilakaoisprikazasve.Dokjojjesadanjezinmužnadugopričaopojedinosti

partijebiljarakojujedobiouKasinu,»dobitakoddevetnaestfranaka,vjeremi«,spazilajeonanajednojstolici,trikorakaprednjima,Julienovšešir.Njezinasehladnokrvnostudvostruči;onasepočesvlačitii,ujednomčasu,prolazećibrzoizasvogmuža,bacihaljinunastolicusašeširom.Konačno je gospodin de Rênal otišao. Ona zamoli Juliena da joj ponovno priča o svom životu u

sjemeništu.-Jučertenisamslušala;doksigovorio,mislilasamkakobihsebeprisililadateotpravim.Bilajedokrajnostineoprezna.Govorilisuvrloglasnoibilojemoždaokodvasataunoćikadihje

prekinuosnažanudaracnavrata.BiojetoopetgospodindeRênal.-Otvoritemibrzo,lopovisuukući!-rečeon.-Saint-Jeanjejutrosnašaonjihoveljestve.-Sadjesvemukraj-uzviknugospođadeRênalbacivšiseJulienuunaručaj.-Onćenasobojeubiti,ne

vjerujeonulopove.Umrijetćuutvomzagrljaju,sretnijausvojojsmrtinoštosambilauživotu.-Uopćenijeodgovaralasvomemužukojijebjesnio;strastvenojecjelivalaJuliena.-SpasiStanislasovumajku!-rečejojonsazapovjednimpogledom.-Skočitćuudvorištekrozprozor

kabinetaipobjećikrozvrt,psisumeprepoznali.Smotajmojeodijeloibacigauvrtštoprijemožeš,adotlegapustidaprovalivrata.Inikakvihpriznanja,totiosobitozabranjujem!Boljejedasumnjanegodabudesiguran.-Ubitćešseskačući!-biojenjezinjediniodgovorinjezinajedinabojazan.Pošla je s njim do prozora kabineta; zatim je dospjela sakriti njegovo odijelo. Konačno je svom

razbješnjelommužuotvorilavrata.Onjepregledaosobupakabinetiudaljiosenegovorećiništa.BacilajeJulienuodijelo,ongajedohvatioibrzootrčaonakrajvrta,premaDoubsu.Dokjetrčao,čuojefijuktanetaiodmahzatimhitacizpuške.»TonijegospodindeRênal«,pomisli,»onodvišelošepuca.«Psisutihoprotrčalipokrajnjega;drugi

jehitacposvojprilicirazmrskaošapujednompsu, jer jestaotužnozavijati.Julienpreskočizidjedneterase,protrčau zaklonupedesetkoraka, a zatimstane trčati udrugompravcu.Čuo jeglasovekoji sedozivaju i točno je vidio slugu, svog neprijatelja, kako puca iz puške; jedan je zakupnik s drugestranevrtatakođerispalionekolikohitaca,alijeJulienvećbiostigaodoobaleDoubsa,gdjeseobukao.SatkasnijebiojevećmiljudalekoodVerrièresa,naputuuŽenevu.»Akosumnjaju«,misliojeJulien,

»tražitćemenacestikojavodiuPariz.«

DRUGIDIO

Onanijelijepa,nijenarumenjena.SAINTE-BEUVE

I.

LADANJSKAZADOVOLJSTVA

Orus,quandoegoteaspiciam!23

VERGIL- Gospodin bez sumnje čeka poštanska kola za Pariz? - zapita ga gazda jedne gostionice gdje se

zaustaviodadoručkuje.-Današnjailisutrašnja,svejednomije-odgovoriJulien.Dokjeonglumioravnodušnost,stigošepoštanskakola.Dvasumjestabilaslobodna.-Što!Zarsitoti,jadnimojFalcoze?-rečeputnikkojijestigaoizŽeneveputnikukojiseistodobnosa

Julienomuspinjaoukola.-MisliosamdasisenastaniouokoliniLyona,unekojdivnojdoliniuzRhônu-odvratiFalcoz.-Bašsamselijeponastanio!Jabježim!-Kako!Tibježiš?Ti,Saint-Giraud!Zarsiti,stimsvojimčestitimlicem,počiniokakavzločin?-upita

Falcozsmijućise.-Bogami,kaodajesam.Bježimodgroznogživotakojimseživiuprovinciji.Kaoštoznaš,javolim

svježinušumaiseoskimir;čestosimeoptuživaodasamromantičan.Ucijelomsvomživotunisamhtioznatizapolitiku,asadmepolitikaotjerala.-Akojojstrancipripadaš?-Nijednoj, i to jebašonoštomeupropaštava.Evo ticijelogmogpolitičkogživota:volimglazbu i

slikarstvo,adobrajeknjigazamenedoživljaj.Uskoroćunavršitičetrdesetičetirigodine.Kolikomijošostajedaživim?Petnaest,dvadeset,tridesetgodinanajviše!E,padobro.Držimdaćeministrizatridesetgodina biti nešto spretniji od današnjih, ali nimalo pošteniji od njih. Povijest Engleske služi mikaoogledalonašebudućnosti.Uvijekćesenaćikraljkojićehtjetipovećatisvojaprava;uvijekćenetkoimati ambiciju da postane poslanik; uvijek će slava i stotine tisuća franaka koje je stekaoMirabeauoduzimatisanbogatašimauprovinciji;onićetonazivatiliberalnošćuiljubavljuzanarod.Ultramontanceće uvijek izjedati želja da postanu perovi ili komornici.Na državnombrodu svi žele upravljati jer jetounosno.Zarsenanjemunikadanećenaćikakvobijednomjestancezaskromnogputnika?-Na stvar, na stvar! Ona je, sudeći po tvojojmirnoj naravi, sigurno vrlo zabavna. Tjeraju li te iz

provincijeposljednjiizbori?-Mojajenesrećapočelamnogoprije.Priječetirigodineimaosamčetrdesetgodinaipetstotinatisuća

franaka;danasimamčetirigodinevišei,vjerojatno,pedesettisućafranakamanje,kolikoupravogubimprodajomsvogdvorcauMontfleuryju,nakrasnompoložajublizuRhone.UParizumijedodijalavječnakomedija na koju čovjeka obvezuje ono što nazivate civilizacijom XIX. stoljeća. Žeđao samzaprostodušnošćuijednostavnošću.KupiosamimanjeubrdimablizuRhone-ništaljepšepodsuncem.Šest mjeseci su mi udvarali vikar i mali ladanjski plemići iz susjedstva; dolazili su mi na ručak;

govoriosamim:»OstaviosamParizzatodanikadavišenebihmoraogovoritinislušatiopolitici.Kaošto vidite, nisam pretplaćen ni na jedne novine. Što mi listonoša donosi manje pisama, to samzadovoljniji.«Tonijeišlouračunvikaru.Uskorosumenapalistotinamaneumjesnihmolbaidosađivalimi.Htiosam

davati dvjesta-trista franaka na godinu za siromahe, a oni su ih tražili za pobožna društva, kao što jeDruštvosvetogJosipa,Blaženedjevice,itd.Odbiosam.Tadasumepočelivrijeđati.Biosamtolikoglupdase ljutim.Nisamvišemogao jutrom izićidauživamu ljepotinašihplaninaadanenaiđemnanekunepriliku koja bime trgla izmojih sanjarenja i neugodnome podsjetila na ljude i njihovu zlobu. Naprocesijamakojimasemolizausjeve,naprimjer,ikodkojihmisesviđapjevanje(vjerojatnojetogrčkamelodija),nisuvišeblagosiljalimojenjivejerone,kakojegovoriovikar,pripadajujednombezbožniku.Uginulajekravanekestarepobožneseljanke,aonajerekladajezbogblizineribnjakaštopripadameni,bezbožniku i filozofu koji je došao iz Pariza, i osam dana poslije našao sam svoje ribe s trbuhomuvis,otrovanevapnom.Okružujumezadijevanjasvakeruke.Mjesnimisudac,čovjekdobaraliustrahuza svoje mjesto, nikada ne daje pravo. Seoski je mir postao za mene pakao. Kad su opazili da menapustiovikar,glavarkongregacijeuselu,idamenepodupirenipenzioniranikapetan,vođaliberala,svisuudarilipomeni,paizidarkojemusamgodinudanadavaoposla,ikolar,kojime,popravljajućimojeplugove,htionekažnjenoprevariti.Dabihsemogaonanekogaoslonitiidaipakdobijemkojuparnicu,postaosamliberal;ali,kaoštosi

rekao,došlisutiprokletiizboriionizatražišemojglas...-Zanekognepoznatog?-Nipošto,negozačovjekakojegasamodvišedobropoznavao.Odbiosam.Užasnelinesmotrenosti!

Odtogsamčasa imaoi liberalenavratu.Moj jepoložajpostaonepodnošljivDaseuvikarovojglavirodilamisaodameoptužizbogumorstvamojeslužavke,vjerujemdabiodobijustranakadobiodvadesetsvjedokakojibisezaklelidasuvidjelikakosampočiniotajzločin.-Hoćešživjetinaselu,anećešslužitistrastimasvojihsusjeda,čaknislušatinjihovebrbljarije.Kojeli

pogreške!...-Konačnosamjepopravio!Montfleuryseprodaje.Izgubitću,akotreba,ipedesettisućafranaka,ali

sampresretanštonapuštamtajpakaolicemjerjaizadijevanja.Potražitćusamoćuiseoskimirnajedinommjestu gdje u Francuskoj postoje, na nekom četvrtom katu s izgledom na Champs-Elysèes. Ali jošrazmišljamnebihlizapočeopolitičkukarijeruučetvrtiRouledarivajućižupiposvećenikruh.- Sve se to pod Bonapartom ne bi dogodilo - reče Falcoz s pogledom koji je sijevao od gnjeva i

žaljenja.-Takoje!AlizaštosetajtvojBonapartenijeznaoodržati?Zasveštodanastrpimkrivjeon.OvdjeseJulienovapozornostpodvostručila.VećjekodprvihriječishvatiodajebonapartistFalcoz

nekadanjiprijateljizdjetinjstvagospodinadeRênala,kojegajeon1816.odbacio,afilozofSaint-Giraudmoradajebratonognačelnikaprefektureu...,kojiseznaojeftinodomoćiopćinskihzgrada.- Sve je to učinio tvoj Bonaparte - nastavio je Saint-Giraud. - Pošten i nadasve bezazlen čovjek

četrdesetihgodinaspetstotinatisućafranakanemožesenastanitiuprovincijiitamonaćimir;njegovigapopoviiplemićitjerajuodanle.-Ah,nemojonjemuružnogovoriti!-uzvikneFalcoz.-NikadaostalinarodinisutolikocijeniliFrancuskukaozanjegovetrinaestogodišnjevladavine.Tada

jeusvemuštoseradilobiloveličine.-Nekađavonositvogacara!-nastavičovjekodčetrdesetičetirigodine.-Onjebioveliksamona

bojnim poljima i kad je oko 1802. sredio financije. A što da se kaže o svim njegovim kasnijimpostupcima? Svojim komornicima, svojom raskoši, svojim primanjima u Tuilerijama stvorio je novoizdanjesvihmonarhističkihgluposti.Tojeizdanjebilopopravljeno,moglojeizdržatijošstoljeće-dva.Plemićiisvećenicihtjelisusevratitinastaro,aliimjenedostajalačvrstarukakojajepotrebnadabiseonomoglonametnutijavnosti.-Govoriškaopravibivšitiskar!

-Atkometjerasmojezemlje?-nastavitiskarljutito.-Popovi, koje jeNapoleon svojimkonkordatompozvaonatrag, umjestoda s njimapostupakao što

državapostupasliječnicima,odvjetnicimaiastronomimaidaunjimagledasamograđane,nebrinućisezadjelatnostkojomoninastojezaraditisvojkruh.ZarbidanasbilodrzovitihplemićadatvojBonapartenije stvaraobarune igrofove?Ne,onivišenisubili umodi.Mali su ladanjskiplemićionikoji suminakonpopovazadalinajvišejadainatjeralimedapostanemliberal.Razgovoru nije bilo ni kraja ni konca; ta će tema zaokupljati Francusku još pola stoljeća. Kako je

Saint-Giraud neprestano ponavljao da je nemoguće živjeti u provinciji, Julien je bojažljivo spomenuoprimjergospodinadeRênala.-Bogami,mladiću,imatepravo!-povičeFalcoz.-Onjepostaočekićdanebudenakovanj,itostrašan

čekić.AlivećvidimkakoćegaValenodnadmašiti.Poznajetelitoglupeža?Tojeonajpravi!ŠtoćerećivašgospodindeRênalkadjednoglijepogdanabudesvrgnut,ananjegovomjestodođeValenod?- Ostat će licem u lice sa svojim zločinima - reče Saint-Giraud. - Vi, dakle, poznajete Verrières,

mladiću? Bonaparte, đavo ga odnio, njega i njegovemonarhističke starudije - omogućio je vladavinuRênalaiChélana,kojajedovelavladavinuValenodaiMaslona.Julienujetajsumornipolitičkirazgovorbiočudaniodvodiogaodnjegovasladostrasnasanjarenja.PrvipoglednaPariz, koji sevidioudaljini, slaboga sedojmio.Kuleuoblacimakoje jegradioo

svojojbudućojsudbinimoralesuseboritisjošsvježimuspomenamanaposljednjadvadesetičetirisataprovedenauVerrièresu.Zaklinjaosedanikadanećenapustitidjecusvojeprijateljiceidaćesveostavitidabinjihzaštitio,akodrzovitostpopovadovededorepublikeidoprogonaplemića.ŠtobisebilodogodiloonenoćikadjestigaouVerrièresdajeučasukadjenaslanjaosvojeljestvena

prozorspavaćesobegospođedeRênalusobibionekistranaciligospodindeRênal!?Alikojejezatoslastidoživiouprvadvasata,kadgajenjegovaprijateljicaiskrenonastojalaotpraviti

ikad jeon, sjedećipokrajnjeumraku,braniosvojustvar!Dušukaošto je Julienova takveuspomenepratecijeliživot.Ostalovrijemenjihovasusretavećseunjegovusjećanjupomiješalosprvimdanimanjihoveljubavipriječetrnaestmjeseci.Kola sezaustaviše i Julien se trgne izdubokih sanjarenja.Ušli suupoštanskodvorišteuUlici J. J.

Rousseaua.»VozitemeuMalmaison!«dovikneonkočijašukojisepribližiosasvojimkabrioletom.-Uovajsat,gospodine?Štoćeteondje?-Netičevasse!Naprijed!Svakapravastrastmislisamonasebe.Zatose,rekaobih,strastismatrajusmiješnimauParizu,gdje

susjed uvijek zahtijeva da se o njemu mnogo misli. Čuvat ću se pričanja o Julienovu zanosu uMalmaisonu. Plakao je. Što!?Zar usprkos ružnimbijelim zidovima sagrađenima te godine, koji sijekuparkkaonakomade?Da, gospodine; za Juliena, kao i za potomstvo, između Arcole, Sv. Helene iMalmaisona nije bilo

ničega.Uvečer je Juliendugooklijevaoprijenošto jeušaoukazalište; imao ječudnenazoreo tommjestu

propasti.Duboko ga je nepovjerenje priječilo da se divi živom Parizu; dirali su ga samo spomenici koje je

ostavionjegovjunak.»Evome,dakle,usredištuspletakailicemjerstva!OvdjevladajuzaštitniciopatadeFrilaira.«Uvečer trećegdana radoznalost jepobijedilanjegovunamjerudasvevidiprijenegoli se javiopatu

Pirardu.TajmuopathladnimglasomrazložinačinživotakojigačekakodgospodinadeLaMolea.-Akozanekolikomjesecinebudeteodkoristi,vratitćeteseusjemenište,alinačastannačin.Stanovat

ćetekodmarkiza,jednogodnajvećihvelikašauFrancuskoj.Nositćetecrnoodijelo,alikaočovjekkoji

je u koroti, a nekao svećenik.Zahtijevamdanastavite svoje teološke studije i da zato tri puta tjednoodlazite ujedno sjemenište, gdje ću vas ja predstaviti. Svakog ćete dana u podne doći umarkizovuknjižnicu;onvaskanizaposlititimedasastavljatepismazanjegoveparniceidrugeposlove.Markiznarubusvakogpismakojepriminapišeudvijeriječiodgovorkojitrebasastaviti.Tvrdiosamdaćetezatrimjesecabitikadripisatiteodgovoretakodaćemarkizoddvanaestkojemubudetedonosilinapotpismoćipotpisatiosamdodevet.Uosamsatinavečerureditćetenjegovuradnusobu,audesetćetebitislobodni.-Može se dogoditi - nastavi opat Pirard - da vam koja stara gospođa ili koji slatkorječiv čovjek

obećajugolemekoristiilivamposvegruboponudenovacdaimpokažetepismakojamarkizprima...-Ah,gospodine!-uzvikneJulienpocrvenjevši.- Čudnovato - reče opat uz gorki smiješak - da ste usprkos svom siromaštvu i nakon godine dana

sjemeništajošsačuvalitukreposnuindignaciju.Moradasteikodzdravihočijubilislijepi!- Je li to,možda,moćkrvi? - rečeopat tiho i kaodagovori samsebi. -Anajčudnije je - dodaon

gledajućiJuliena-davasmarkizpozna...Neznamkako.Davatćevamzapočetakstotinuzlatnikaplaće.To je čovjek koji se ravna samo po svojim hirovima, to mu je mana; prepirat će se s vama odjetinjarijama.Akobudezadovoljan,vašaseplaćamožepostupnopopetiidoosamtisućafranaka.-Aliviuviđate-nastaviopatoštrimglasom-davamonnedajesavtajnovacradivašihlijepihočiju.

Trebadabudetekorisni.Jabihnavašemmjestuvrlomalogovorio,aosobitonebihnikadagovoriooonomeštoneznam.-Ah! - nastavi opat. - Prikupio sam za vas sve obavijesti; a zaboravio sam vam spomenuti obitelj

gospodina de LaMolea. On ima dvoje djece: kćerku i devetnaestogodišnjeg sina, koji je izvanrednootmjen,alijenekavrstaluđakakojiupodnenikadaneznaštoćeraditiudvasata.Duhovitjeihrabar;ratovaojeuŠpanjolskoj.Markizsenada,neznamzašto,daćetepostatiprijateljmladogagrofaNorberta.Rekaosamdasteizvrstanlatinac,moždaračunadaćetenjegovasinanaučitinekolikofrazaoCiceronuiVergiliju.Dasamnavašemmjestu,nebihtomlijepommladićunikadadopustiodasemnomešali,iprijenego

bihseodazvaonjegovimsusretljivostima,kojesusavršenouljudne,ali ih ironijaponeštokvari,pustiobihdamiihvišeputaponovi.NećuvamkritidaćevasmladigrofdeLaMoleisprvapreziratijerstesamositnigrađanin.Jedanje

njegovpredakpripadaodvoruiimaočastdamu,zbognekepolitičkespletke,26.travnja1574.naTrguGrève odrube glavu. A vi ste sin tesara iz Verrièresa i, povrh toga, namješteni ste kod njegova oca.OdmjeritedobrorazlikeiproučiteuMorerijupovijestteobitelji;svilaskavcikojikodnjihručajučinenatoodvremenadovremena,kakotoonizovu,finealuzije.PazitekakoćeteodgovaratinašalegrofaNorbertadeLaMolea,zapovjednikahusarskogeskadronai

budućegperaFrancuske,inemojtedamiposlijedolazitejadikovati.-Činimise-rečeJulienjakopocrvenjevši-danebihsmioniodgovoritičovjekukojimeprezire.-Vi tajpreziruopćenepoznajete;onće seočitovati samoupretjeranimpohvalama.Akosteglupi,

moglibistesetimedatiuhvatiti,aakoželiteuspjeti,moralibistesetimedatiuhvatiti.-Akoseonogadanakadmisvetonebudevišeodgovaralovratimusvojućelijubr.103,hoćelime

smatratinezahvalnikom?-Bezsumnje-odgovoriopat-svićevaslaskavciovdjeklevetati,alitadaćusejapojaviti.Adsumqui

feci.24Rećićudasamjatakoodlučio.JulienajedubokorastužiožučljivigotovozlobnitonkojijezapažaokodopataPirarda;tajjetonposve

pokvariodojamnjegovaposljednjegodgovora.Ustvari,opatjeimaoskrupulazbogsvojenaklonostipremaJulienuisamosesnekomvrstomvjerskog

strahatakoizravnoupletaounjegovusudbinu.-VićetejošviđatiigospođudeLaMole-dodaojeonsistommrzovoljomikaodaobavljanekutešku

dužnost.-Onajevisoka,plavka,pobožna,ohola,savršenouljudnai,višeodsvegabeznačajna.KćerkajestarogvojvodedeChaulnesa,koji je takopoznatposvojimplemićkimpredrasudama.Ta jevelikašicakaonekivrlo izraziti izvadak izonoga što jeubiti karakter ženanjezinapoložaja.Ona ine taji da jejedina prednost koju cijeni imati pretke koji su sudjelovali u križarskim vojnama. Novac dolazi tekdalekonakontoga.Zarsetomečudite?Nismovišeuprovinciji,prijateljumoj.Unjezinućetesalonućutimnogevelikašekakoonašimprinčevimagovoreneobičnonehajnimtonom.

ŠtosetičegospođedeLaMole,onasvakiputkadspomenenekogprincaili,pogotovu,nekuprincezu,izpoštovanjagovori tišimglasom.Nebihvamsavjetovaodaprednjomkažeteda suFilip II. iliHenrikVIII.biličudovišta.Onisubilikraljevi,a to imdajeneospornopravodabudupoštovaniodsvihbićaniskaporijekla,kaoštosmotoviija.Međutim-dodaopatPirard-mismosvećenici,jeronaćeivastakvimdržati;zbogtoganasonasmatralakajimakojisupotrebnizanjezinospasenje.-Gospodine-rečeJulien-činimisedanećuostatidugouParizu.-Dobroje;aliupamtitedazačovjekanašegstaležanemauspjehabezpomoćivelikegospode.Sonim

nečimštojeuvašemkarakteru,aštosenedaobjasniti,baremjatonemogu,vićete,akoneuspijete,bitiproganjani; za vas ne postoji srednji put. Ne zavaravajte se! Ljudi vide da vam nije drago kad vasnagovore;uzemljitolikedruštvenostikaoštojeova,vasćesnaćinesrećaakosenedomogneteugleda.ŠtobibiloodvasuBesançonudanijebilotoghiramarkizadeLaMolea?Jednogaćetedanashvatiti

kako je jedinstvenoono što on za vas čini i vi ćete, akoniste neko čudovište, biti i njemu i njegovojobiteljivječnozahvalni.Kolikojesiromašnihsvećenika,učenijihnoštostevi,godinamaživjelouParizuspetnaestsuaštobiihdobivalizasvojemiseisdesetsuazasvojradnaSorboni!SjetiteseštosamvamprošlezimepričaooprvimgodinamaonognevaljalogkardinalaDuboisa!Ilistemoždatolikooholidasesmatratedarovitijimodnjega?Ja sam, na primjer, računao da ću, kao čovjek miran i osrednjih sposobnosti, i umrijeti u svom

sjemeništu;biosamtolikodjetinjastdagazavolim.Pa ipaksumeučasukadsamdaoostavkuupravohtjeliotpustiti.Znatelikolikojeiznosiomojimetak?Posjedovaosampetstotinaidvadesetfranaka,niviše ni manje. Nisam imao ni jednog prijatelja, jedva dva-tri poznanika. Gospodin de La Mole,kojeganikada nisambio vidio, izvukaome iz neprilike; trebalo je da kaže samo jednu riječ, i ja samdobiožupusimućnimžupljanimakojinemajugrubihporoka,aprihodmeposramljuje,tolikijenerazmjerizmeđunjegaimograda.Izložiosamvamsvetotakonaširokosamozatodabistesemaloopametili.Još vam nešto moram reći, jer sam, na nesreću, nagao, pa bi se moglo dogoditi da nas dvojica

prestanemogovoritijedansdrugim.Akovammarkizinaoholost ilineslane šalenjezina sinaučineboravaku tojkućiposvenemogućim,

savjetujemvamda svoje nauke dovršite u nekom sjemeništu na 30milja od Pariza, i to radije premasjeverunegopremajugu.Nasjeveruimavišecivilizacijeamanjenepravdei,morampriznati-dodadetišimglasom-malisetiraniplašeblizinepariškihnovina.Ako i nadalje budemo nalazili zadovoljstvo u tome da se viđamo, a markizova vam kuća ne bi

odgovarala, nudim vam mjesto svog vikara i dijelit ću s vama napola cijeli prihod župe. Ja vam todugujem,čak ivišeod toga-dometneprekidajućiJulienovozahvaljivanje -zaonu izvanrednuponudukoju stemi učinili u Besançonu. Da nisam imao onih pet stotina i dvadeset franaka, vi bisteme bilispasili.Opatov je glas izgubio svoj opori zvuk. Na veliku svoju sramotu, Julien je osjetio suze u očima;

spopalagajeneodoljivaželjadasebaciunaručajsvogprijatelja;nijesemogaouzdržatidamunekaže,glumećipritomemuškostštojevišemogao:

-Mojmeotacmrzioodkolijevke;tojebilajednaodmojihvelikihnesreća.Alijasevišenećutužitinasudbinu;uvamasamnašaooca,gospodine.- Dobro, dobro - reče opat zbunjeno, a zatim je našao riječ koja je za ravnatelja sjemeništa bila

najprikladnija:-Nemojtenikada,dijetemoje,rećisudbina,reciteuvijekProvidnost.Kolasezaustaviše;kočijašpodignubrončanizvekirnanekimgolemimvratima:bilajetopalačadeLa

Mole;idaprolaznicinebuduuneizvjesnosti,tesuriječistajalenacrnommramoruiznadvrata.Ta se afektacija Julienu nije svidjela. »Toliko se boje jakobinaca! Iza svakog plota vide jednog

Robespierreainjegovakrvničkakola;zbogtogabiimsečovjekčestodosuzanasmijao,asvojukuću,evo,ovakoističudabijesvjetinauslučajupobuneraspoznalaiopljačkala.«TejesvojemislipriopćioopatuPirardu.-Ah,jadnomojedijete,vićetebrzobitimojvikar.Kakovamjestrašnamisaopalanapamet!-Meniseonačinivrlojednostavna-rečeJulien.Zadiviosevratarovojozbiljnosti,ajošvišečistoćidvorišta.Sjalojeprekrasnosunce.-Kakveliraskošnearhitekture!-rečeonsvomprijatelju.BilajetojednaodonihpalačasneukusnimpročeljemučetvrtiSaint-Germain,sagrađenihuvrijeme

Voltaireovesmrti.Nikadamodailjepotanisubiletakodalekojednaoddruge.

II.

ULAZAKUDRUŠTVO

Smiješneliidirljiveuspomene:prvisalonukojemusamse,sosamnaestgodina,pojaviosamibezoslona!Bilojedovoljnodamekojaženapogleda,padase

zastrašim.Štosamvišeželiodasesvidim,tosampostajaonespretniji.Osvemusamdonosioposvepogrešnesudove;ilibihsenekomebezrazlogapovjeravao,ilibihunekomčovjekuvidioneprijateljazatoštomepogledaoozbiljno.Alikakojetada,usredtihstrašnihjadamojeplašljivosti,

lijepdanbiolijep!KANT

Julienjezapanjenstaonasreddvorišta.-Ta ponašajte se pametno! - rečemu opat Pirard. - Padaju vamna pamet strašnemisli, a zatim se

ponašatekaopravodijete!GdjevamjeHoracijevonilmirari?(Ničemusenediviti).Mislitenatodaćetomnoštvo lakaja, kadvidi da ste seovdje smjestili, pokušati davam se ruga; gledat ćeuvama sebiravnakojijenepravednopostavljeniznadnjih.Podizlikomdobroćudnosti,dobrihsavjetaiželjedavasvode,onićevaspokušatigurnutiukakvukrupnubudalaštinu.-Neka samopokušaju! - odvrati Julienugrizavši se za usnu i u njemu seopet probudi svenjegovo

nepovjerenje.Saloni na prvom katu kojima su ta gospoda prošla prije negoli su stigla domarkizove radne sobe

izgledalibivam,dragičitaoče,istotolikožalosnikolikoiveličanstveni.Kadbivamihdalitakvekakvijesu, odbili biste da u njima stanujete; to je zavičaj zijevanja i tužna razmišljanja. Oni su povećaliJulienovo oduševljenje. »Kako netko može biti nesretan«, pomislio je on, »ako živi u tako divnuprebivalištu!«Napokon stigoše do najružnije sobe tog gospodskog stana: jedva je u njoj bilo nešto svjetla. Tu se

nalaziomalen,mršavčovjek,živapogledaispodplavevlasulje.OpatseokrenepremaJulienuipredstaviga.Tajčovjekbiojemarkiz.Juliengajeteškommukomprepoznao,tolikojeizgledaoljubazno.TovišenijebioonajvelikašoholadržanjaizopatijeBray-le-Haut.Julienusečinilodaunjegovojvlasuljiimapreviše kose. Zahvaljujući tim zapažanjima, nije bio nimalo zbunjen.Najprije je pomislio kako je tajpotomakprijateljaHenrikaIII.priličnoneuglednevanjštine.Biojevrlomršavinemiran.Aliuskorojeprimijetio da jemarkizova uljudnost prema sugovorniku ugodnija i od uljudnosti samog besançonskogbiskupa.Audijencijajepotrajalasvegatriminute.Kadsuizlazili,opatrečeJulienu:-Vi stemarkizagledalikao štobistegledalikakvusliku.Nisambašosobitpoznavalaconogašto ti

ljudinazivajuuljudnošću,iuskoroćeteotomevišesaznatinegoja,alismjelostvašegpogledaučinilamisepriličnoneuljudna.Opetsjednuukola.KočijašzaustavifijakerublizinibulvaraiopatuvedeJulienaunizvelikihsalona.

Julienjeopaziodatunemanamještaja.Gledaojenekudivnupozlaćenuurunjihalicukojaje,ponjegovusudu, predstavljala neki vrlo nepristojanprizor, kadlimu se sa smiješkompribliži neki vrlo elegantangospodin.Juliengateknapolapozdravi.Gospodinmuseosmjehneistavimurukunarame.Julienselecneiodskoči.Pocrveniojeodbijesa.

OpatPirardseusprkossvojojozbiljnostinasmijedosuza.Tajjegospodinbiokrojač.- Vraćam vam vašu slobodu na dva dana - reče mu opat kad su izlazili. - Tek tada ću vas moći

predstavitigospođideLaMole.Netkodrugibivasuprvimčasovimaboravkau tomnovomBabilonučuvaokaomladudjevojku.Akotrebadapropadnete,propadniteodmah,paćusetakoosloboditislabostida mislim na vas. Preksutra prije podne taj će vam krojač poslati dva odijela; momku koji ćeobavitiprobudajtepetfranaka.Uostalom,nemojtepredtimParižanimaotvoritiusta.Akokažeteijednuriječ,onićenaćinačinadavamsenarugaju.Imajudarazato.Preksutraupodnebuditekodmene!...Idite,upropastitese!...Zaboraviosamvamrećidanaručitecipele,košuljeišešir;evovamadresa.Julienpogledarukopiskojimsubilezapisaneteadrese.- To jemarkizov rukopis - reče opat. -Markiz je aktivan čovjek koji na svemisli i koji više voli

uraditinegozapovjediti.Onvasuzimaksebizatodamuoduzmetetakvebrige.Hoćeteliimatidovoljnoduha da dobro izvršite sve poslove koje vam taj živahni čovjek samo natukne? To će tek budućnostpokazati:pazitese!Julienbezijedneriječiobiđeobrtnikezakojejeimaoadrese;opaziojedagaprimajuspoštovanjem,a

cipelarjezapisujućinjegovoimeuknjigunapisao»gospodinJuliendeSorel.«NagrobljuPere-Lachaisenekigospodin,vrlouslužani jošvišeliberalanugovoru,ponudisedamu

pokažegrobmaršalaNeya,koganekavještapolitikališavapočastidaimaepitaf.Alikadserastaostimliberalom,kojigasuznihočijuumalonijezagrlio,Julienvišenije imaosata.Obogaćen timiskustvom,pojaviosezadvadanaupodnepredopatomPirardom,kojigajedugopromatrao.-Vićete,možda,postatikicoš-rečemuopatstrogo.Julienjeizgledaokaovrlomladčovjekudubokoj

koroti;zaistajebiovrlopristao,alidobri jeopat isambioodvišeprovincijalacdabimogaozapazitikakoJulienjošisaddržiramenananačinkojijeuprovincijiistovremenoznakotmjenostiidostojanstva.Kad jemarkizugledao Juliena,on jenjegovupristaluvanjštinuprocijenioposvedrugačijenegodobriopat,tegaupita:-BisteliimalištoprotivtogadagospodinSorelučiplesati?Opatseskameni.-Nebih-odgovorionnapokon.-Juliennijesvećenik.Grabećidvijepodvijestepenicepokrajnogstubišta,markizpođesamdasmjestinašegjunakaulijepu

mansardusvidikomnagolemivrtuzpalaču.Zapitagakolikojekošuljanaručiokodkrojačice.-Dvije-odgovoriJuliensavzbunjenštosetakovelikgospodinspuštadotakvihpojedinosti.- Vrlo dobro - odvrati markiz ozbiljnim glasom i nekako zapovjednički i kratko, što je Juliena

potaknulonarazmišljanje-vrlodobro!Uzmitejošdvadesetidvijekošulje.Evovamprvečetvrtinevašeplaće.Silazećismansarde,markizpozvajednogpostarijegslugu.-Arsene-rečemuon-vićeteposluživati

gospodinaSorela. -Nekolikominuta zatim Julien senašao samuprekrasnojknjižnici; to jebiodivantrenutak. Da ga ne bi zatekli onako uzbuđena, sakrije se u jedan tamni kut; odatle je s divljenjempromatrao sjajne hrptove knjiga. »Sve ću to moći čitati«, govorio je sebi. »Kako mi se tu ne bisviđalo?GospodindeRênalsmatraobisezauvijekponiženimdajeučinioistotidioonogaštojemarkizdeLaMoleupravoučiniozamene.«»Alidavidimpismakojatrebaprepisatinačisto!«Kadihjeprepisao,Julienseusudiprićiknjigama;

umalonijepoludioodsrećeotkrivšijednoizdanjeVoltairea.Otrčadaotvorivrataknjižnicedagatkogodne iznenadi.Zatimsepredadeužitkudarasklopisvakiodosamdesetsvezaka.Svescisubiliprekrasnouvezani; bilo je to remek-djelo najboljeg londonskog majstora. Ali sve to nije bilo potrebno da biJulienovodivljenjedosegnulovrhunac.Satposlijeuđemarkiz,pregledaprepisanapismaiutvrdisčuđenjemdaJulienpiše»ćela«sdva»ll«;

»cella«.»Jelisveonoštomijeopatgovorioonjegovuznanjusamoobičnapriča?«Vrloobeshrabren,markizgablagozapita;-Vinistesigurniupravopisu?- To je istina - odgovori Julien, ni najmanje ne misleći na zlo koje sebi nanosi; bio je dirnut

markizovomdobrotom,kojagajepodsjetilanabahatinačingospodinadeRênala.»CijelitajpokusspopićemizFranche-Comtéasamojeizgubljenovrijeme««,misliojemarkiz.»Ali

menijebiotolikopotrebanpouzdančovjek!«-»Ćela«sepišesamosjednim»l«-rečemarkiz.-Kadprepišetepisma,potražiteurječnikuoneriječi

zakojenistesigurnikakosepišu.Ušestsatimarkizpošaljeponjega;sočitimjenezadovoljstvomgledaoJulienovečizme.-Propustio

samnešto;nisamvamrekaodasesvakidanupetipolmorateobući.Juliengajegledaounedoumici.-Hoćurećidamoratenavućičarape.Arsenćevasnatopodsjetiti,azadanasćuvasispričati.Izgovorivši te riječi, gospodin de La Mole povede Juliena u salon koji se sav sjajio od pozlata.

GospodindeRênalusličnimzgodamanikadanebipropustioubrzatikorakekakobi imaoprednostdaprviuđekrozvrata.Naviknutnatusitnutaštinusvogabivšeggospodara,Julienstanemarkizunanoguizadamu, zbognjegovekostobolje, veliku bol. »Ah, povrh svega još je i zvekan«, pomislimarkiz.Ongapredstaviženivisokastasaidostojanstvenepojave.Bilajetomarkiza.JulienuseonaučinineuljudnaipomalonaliknagospođudeMaugiron,ženupotprefektaverrierskogokruga,kadprisustvujeručkunadansvetogKarla.Poneštozbunjenizvanrednomraskošisalona,niječuoštojerekaogospodindeLaMole.Markizasejedvaudostojilapogledatiga.Bilojetunekolikoosoba,međukojimajeJuliensneizrecivomradošćuprepoznaomladogbiskupa izAgdea, koji se nekolikomjeseci prije, na svečanosti uBray-le-Hautu, udostojio s njime progovoriti nekoliko riječi. Taj se mladi prelat bez sumnje uplašio nježnapogledaštogajeunjegabojažljivouproJulieninimalosenijepotrudiodaprepoznatogprovincijalca.LjudikojisuseokupiliusalonuizgledalisuJulienunekakotužniiusiljeni;uParizusegovoritihoine

preuveličavajusesitnice.Okošestiposatiuđelijepmladićsbrcima,vrloblijedivrlovitak;glavamujebilavrlomalena.-Viuvijekkasnite-rečemarkiza,kojojjepoljubioruku.JulienshvatidajetogrofdeLaMole.Naprvimusepogledvrlosvidio.»Jelimoguće«,pomislion,»dajetočovjekkojibimesvojimuvredljivimšalamamogaootjeratiiz

ovekuće?«Promatrajući uporno grofa Norberta, Julien opazi da je on u čizmama s ostrugama. »A ja treba da

budemucipelama,očitokaopodčinjeni.«Sjelisuzastol.Julienječuomarkizukakoneštostrogogovoripodigavšimaloglas.Gotovouističasopaziojenekumladudjevojku,neobičnoplavuivrlolijepastasa,koja je sjela nasuprot njemu.Nijemu se nimalo svidjela:međutim, gledajući je pažljivo, pomislio jedanikadanijevidiotakolijepihočiju;noonesuodavalevelikuhladnoćuduše.ZatimjeJulienopaziodate oči izražavaju dosadu koja promatra, ali koja ne zaboravlja dužnost da bude dostojanstvena. »IgospođadeRênal je imalavrlolijepeoči,svisujojpravilikomplimentezbognjih,alionenisuimaleništa zajedničko s ovim očima.« Julien nije bio dovoljno iskusan da zapazi kako od vremena dovremena u očima gospođiceMatilde - tako je čuo da je zovu - bljesne sjaj duhovitosti. Kad bi očigospođedeRênalzasjale,bilojetoodžarastrastiiliodplemenitogogorčenjazbognekogružnogdjelaokojemseupravopričalo.PotkrajvečereJulienjenašaoizrazkojimćeobilježitinjihovuljepotu:»Oneseiskre«, pomisli on. Inače je nemilo ličila na majku, koja mu se sve manje sviđala, te ju je prestaopromatrati.GrofNorbertčiniomuse,naprotiv,usvakompogledukrasan.Julienajeontolikoočaraodamunijeninapametpalodamubudezavidanidagamrzizatoštojebogatijiiotmjenijiodnjega.

Julienusečinilodajemarkizudosadno.Nešto prije drugog jela reče on svom sinu: -Norberte,molim te da budeš dobar prema gospodinu

JulienuSorelu,kojegasamuzeousvojštabikojeganamjeravamučinitičovjekom,akojetomoguće.-Onjemojtajnik-rečemarkizsvomsusjedu-apiše»ćela«sdva»ll«.Svi su pogledali Juliena, koji se malo preduboko naklonio Norbertu, ali su, uglavnom, svi bili

zadovoljninjegovimpogledom.MoradajemarkizvećgovorioovrstiobrazovanjakojejeJulienstekao,jerjejedanodgostijustaos

njimgovoritioHoraciju.»UpravosamgovorećioHoracijuuspiokodbesançonskogbiskupa«,pomisliJulien,»oniočitopoznajusamotogpisca.«Odtogjetrenutkapostaogospodarnadsamimsobom.TajjeobratbioolakšanitimeštojezaključiodagospođicadeLaMolenikadanećebitiženaponjegovuukusu.Od vremena u sjemeništu sudio je o ljudima najgore i teško se od njih dao zastrašiti. Njegova bihladnokrvnost bila savršena, samodablagovaonicanije bila tako sjajnonamještena. Još uvijek sumuimponiraladvaogledala,svakoosamstopavisoko,ukojimabi,govorećioHoraciju,vidiokojiputsvogsubesjednika.Njegove rečenice, sobziromna toda jeprovincijalac,nisubilepreduge. Imao je lijepeoči, kojima je sjaj povećavala bojažljivost puna strepnje ili, kad bi dobro odgovorio, puna sreće.Zaključili su da je ugodan.Taje vrsta ispita unijelamalo života u ozbiljnu večeru.Markiz je znacimaponukaoJulienovasubesjednikadaživonastavi.»Zarjedoistamogućedaonneštozna?«pomislioje.Julienjeodgovaraoprikupljajućimisliitolikoseoslobodiosvojebojažljivostidajemogaopokazati,

akoveć ne duhovitost - što je nemogućeonomekoji ne poznaje jezik kojim se služe uParizu - a onobaremnoveideje;iakoihnijeizlagaonilijeponivješto,vidjelosedasavršenoznalatinski.JulienovjeprotivnikbionekičlanArheološkeakademijeislučajnojeznaolatinski;utvrdiojedaje

Juleinvrlodobarhumanist, tesevišenijebojaodaćegaposramiti,negoga jezaistanastojaosmesti.Julien je u žaru tog okršaja zaboravio divni namještaj blagovaonice, te je o latinskimpjesnicima staoizlagati misli koje njegov subesjednik nije nigdje čitao. Kao pošten čovjek, on je mladom tajnikuodaopriznanje.SrećomsepovelaraspravaotomedalijeHoracijebiosiromašanilibogat,dalijebioljubazan,razbludanibezbrižančovjekkojijepisaostihovedabisezabavio,kaoChapelle,MolièreoviLaFontaineovprijatelj, ili jebio siromašan službenidvorskipjesnikkoji je sastavljaoodezakraljevrođendan,kaoSouthey,napadačlordaByrona.GovoriloseostanjudruštvazavrijemeAugustaiGeorgaIV;uobje teepohearistokracija jebilasvemoćna,aliuRimujoj jevlastpreoteoMecena,koji jebiosamoobičanvitez,auEngleskojjeonaGeorgaIV.potisnulanapoložajmletačkogdužda.Tajeraspravakandatrgnulamarkizaizmrtviladosadeukojujebioupaonapočetkuvečere.Juliennijeništaznaoosvimtimmodernimimenima,kaoštosuSouthey,lordByron,GeorgeIV,kojaje

sadaprviputčuo.AlinikomenijeizmaknulodajenjegovanadmoćneospornakadjeriječodogađajimakojisusezbiliuRimuiokojimasemoglostećiznanjeproučavajućidjelaHoracija,Marcijala,Tacita,itd.Julienjebezoklijevanjaprisvojionekemislikojeječuoodbesançonskogbiskupauonomslavnomrazgovoruštogajevodiostimprelatom,itesumislinaišlenaodobravanje.Kad su se zamorili razgovorom o pjesnicima, markiza se udostojila pogledati Juliena, jer ona se

obveznodivilasvemuštojezabavljalonjezinamuža.-Moždasepodnespretnimponašanjemtogmladogsvećenika krije učen čovjek - rečemarkizi akademik, koji je sjedio pokraj nje, a Julien je to načuo.Gotovesufrazepriličnoodgovaraleduhudomaćice.OnausvojitufrazuoJulienuibilajezadovoljnaštojeakademikapozvalanavečeru.»OnzabavljagospodinadeLaMola«,pomisliona.

III.

PRVIKORACI

Tabeskrajnadolinapunablistavihsvjetlostiitolikihtisućaljudizasljepljujeme.Bašnitko

menepoznajeasvimenadmašuju.Jagubimglavu.

POEMIDELL’AV.REINASutradan vrlo rano Julien je u knjižnici prepisivao pisma, kadli uđe gospođicaMatilda kroz mala

sporednavrata,kojasuknjigamabilavrlodobrosakrivena.DokseJuliendivio tomizumu,gospođicaMatildajeizgledalavrlozačuđenaipriličnozlovoljnaštoganalaziondje.Julienuseona,sapapilotamau kosi, učinila gruba, ohola i gotovo muškobanjasta. Gospođica de La Mole krala je potajno knjigeiz očeve knjižnice a da se to ne primijeti. Julienova je nazočnost učinila toga jutra njezin dolazakuzaludnim;naljutilo ju je to još ivišešto jedošlapodrugisvezakVoltaireove»Babilonskeprinceze«,dostojne dopune jednog nadasve monarhističkog i vjerskog odgoja, remek-djela panzionata »Sacré-Coeur«!Tojjejadnojdjevojcisdevetnaestgodinavećbilopotrebnodaromanbudezajedljivaduhadabijezanimao.GrofNorbertsepojaviouknjižniciokotrisata;došaojedaproučinekenovinekakobiuvečermogao

govoriti o politici, temu je bilo vrlo drago što je zatekao Juliena, na kojega je bio posve zaboravio.Poniosepremanjemusavršenoiponudiomudazajednoizjašu.-Otacnamdajeslobodudovečere.Julienjeshvatiotonamibiojenjimeočaran.- Božemoj, gospodine grofe - reče Julien - kad bi trebalo oboriti stablo osamdeset stopa visoko,

otesatigaiodnjeganačinitidaske,usuđujemsetvrditidabihtodobroizveo;alineznamdalisamšestputauživotujahaonakonju!-Toće,dakle,bitisedmiput-rečeNorbert.Ustvari,Juliensesjećaodolaskakralja***uVerrièresivjerovaojedaizvrsnojaše,alijenapovratku

iz Bulonjske šume, baš u sredini Ulice du Bac, htijući naglo izmaknuti jednim kolima, pao i sav sezablatio.Dobromujedošloštojeimaodvaodijela.Zavečeromgamarkiz,htijućizapodjenutisnjimerazgovor,upitakakojebiloušetnji;Norbertsepožuriiodgovoriposveopćenito.-Gospodin grof je premameni neizrecivo ljubazan - prihvati Julien - jamu zahvaljujem i znam to

cijeniti.Izvoliojenareditidamidajunajmirnijeginajljepšegkonja,alime,razumijese,nijemogaozanjegaiprivezati,tesamzbognedostatkatemjereopreznostipaobašusredonedugeulicepokrajmosta.GospođicaMatildajeuzaludnastojalasakritismijeh,azatimradoznalozatražipojedinosti.Juliense

izvučeizneprilikesmnogojednostavnosti;djelovaojeljupkoadatonijenislutio.- Ja tom malom svećeniku proričem lijepu budućnost - reče markiz akademiku. - Da jedan

provincijalacu takvojprilicibude jednostavan - tose jošnikadanijedogodilo! I tusvojunesreću jošpričapredgospođama!Julienjesvojomnevoljomtolikoodobrovoljioslušaocedajeprikoncuvečere,kadjevećrazgovor

biokrenuodrugimtokom,gospođicaMatildastala ispitivatisvogabrataopojedinostima tognesretnogdogađaja. Kako su se njezina pitanja nastavljala, Julien se, susrevši više puta njezin pogled, usudio

izravno odgovoriti, premda nije bio zapitan, i završilo se time da se sve troje smijalo onako kako bisesmijalotrojemladihseljakausredšume.SutradanJulienodenadvapredavanjaizteologijeazatimsevratidaprepišedvadesetakpisama.U

knjižnici,pokrajnjegovastola,sjediojenekimladićodjevensmnogopažnje,alineuglednevanjštineifizionomijeukojojseodražavalazavist.Uđemarkiz.-Štoraditeovdje,gospodineTanbeau?-upitaonpridošlicustrogimglasom.-Misliosam...-prihvatimladićsasmiješkomulizice.-Ne,gospodine,vinistemislili.Tojesamopokušaj,alineuspjeli.MladiTanbeaubijesnoustane i izgubise.Bio je tonećakonogakademika,prijateljagospođedeLa

Mole,aposvetioseknjiževnosti.Akademikjebioishodiodagamarkizuzmezatajnika.Tanbeaujeradiou jednoj pokrajnjoj sobi i doznavši za naklonost koju uživa Julien, htio ju je s njime dijeliti, pa jesmjestiosvojpisaćipriboruknjižnici.UčetirisataseJulien,nakonkratkaoklijevanja,usudiopojavitikodgrofaNorberta.Ovajsespremao

najahanjeinašaoseuneprilici,jerjebiosavršenouljudan.-Mislim-rečeonJulienu-daćeteuskoropoćiuškoluzajahanjeizanekolikoćemitjedanabitivrlo

dragodamogusvamajahati.-Htio sam vam se zahvaliti na dobroti koju stemi iskazali; vjerujte, gospodine - doda Julien vrlo

ozbiljno-daosjećamštovamsvedugujem.Akovaškonjzbogmojejučerašnjenespretnostinijeranjeniakojeslobodan,želiobihdanasnanjemuizjahati.- Bogami, dragi moj Sorele, na vašu odgovornost. Uzmite kao da sam vas upozorio na sve što

razboritostiziskuje;sadasučetirisata,nesmijemovišegubitivrijeme.Kadjevećbionakonju,Julienzapitamladoggrofa:-Štotrebaraditidanepadnem?-Mnogotoga-odgovoriNorbertprasnuvšiusmijeh.-Treba,naprimjer,nagnutitijelounatrag.Julienpojahabrzimkasom.BilisunatrguLujaXVI.-Ah,neustrašivimladiću-rečeNorbert-ovdjeimaprevišekola,anjimaupravljajunesmotreniljudi!

Kadsejednomnađetenazemlji,njihovećevaskočijepregaziti;onisenećehtjetinaglozaustavitidanebimoždatimesvomekonjupokvariličeljusti.Dvadesetak seputaNorbertučiniloda Julienmorapasti, ali sekonačno šetnja svršilabeznezgode.

Vrativšise,mladijegrofrekaosvojojsestri:-Predstavljamvamneustrašivavratolomnika.- Za večerom je, razgovarajući s ocem s jednog kraja stola na drugi, odao priznanje Julienovoj

neustrašivosti;alitojebilosveštosenanjegovujahanjumoglopohvaliti.MladijegrofujutročuokakoseslugekojisuudvorištutimarilikonjeuvredljivopodrugujuJulienuzbognjegovapada.Usprkos tolikoj dobroti Julien se usred te obitelji uskoro osjećao potpuno osamljen. Svi su mu se

njihoviobičajičiniličudnovatiionjeusvimagriješio.Njegovesukrupneomaškezabavljalesvesobare.Opat Pirard je otputovao u svoju župu. »Ako je Julien slaba trska, neka propadne, a ako je hrabar

čovjek,nekasesamsnalazi«,misliojeon.

IV.

PALAČADELAMOLE

Štoćeonovdje?Zarbimusemogloovdjesviđati?Zarbimogaoimislitidaćeseon

ovdjenekomesvidjeti?RONSARD

KaoštoseJulienuuotmjenomsalonupalačedeLaMolesvečiniločudno,takojeitajmladić,blijedi

odjevenucrno,izgledaovrločudnovatosobamakojebiseudostojitezapazitiga.GospođadeLaMolepredložimužudaJulienapošaljuponekomposluidagatakoukloneuonedanekadimdolazenavečerunekeugledneosobe.-Želim izvesti taj pokušaj do kraja - odgovori jojmarkiz. -OpatPirard tvrdi da činimokrivokad

kršimosamoljubljeljudikojeprimamousvojukuću.Trebaseoslonitisamonaonoštojeotporno, itd.Ovajjemladićnepriličansamozatoštojenepoznat,onjeinačekaogluhonijem.»Dabihsemogaoovdjesnaći«,mislio jeJulien,»moramzapisati imena ipokoju riječokarakteru

osobakojedolazeuovajsalon.«Uprvijeredstaviopet-šestprijateljakuće,kojisumu,zasvakislučaj,laskalismatrajućidagamarkiz

zbognekogsvoghirazaštićuje.Tosubilibijednici,više-manjeniski; ali treba rećiupohvalu tevrsteljudikojudanassusrećemousalonimaaristokracijedanisubilijednakoniskizasve.Ponekibiizmeđunjih dopuštao damarkiz s njim postupa loše, ali bi se uzbudio na neku grubu riječ koju bi mu reklamarkizadeLaMole.Bilojeodvišeoholostiiodvišedosadeusamomkarakterugospodaratekuće;bilisuprevišenavikli

vrijeđatikakobitimerazbilisvojudosaduadabisemoglinadatiiskrenimprijateljima.Nobilisuuvijeksavršenouljudni,izuzevukišnedaneiučasovimanepodnošljivedosade,kojisubilirijetki.Dajeonihpet-šestlaskavacakojisuJulienuiskazivalitakoočinskoprijateljstvonapustilopalačude

LaMole,markizabiostalaizvrgnutavelikojsamoći,auočimaženatogdruštvenogpoložajasamoćajegrozna:onajesimbolnemilosti.Markizjebiosavršenopažljivpremasvojojženi;brinuosedanjezinsalonbudedovoljnopun,aline

članova Gornje kuće, jer nije smatrao svoje nove kolege dovoljno otmjenima da zalaze k njemu kaoprijateljinidovoljnozabavnimadaihprimakaonižeodsebe.Tek je mnogo poslije Julien prozreo te tajne. O službenoj politici, koja je predmet razgovora u

građanskimkućama,govoriseukućamaklasekojojpripadamarkizsamoučasovimaopasnosti.Takojejošsilna,čakiuovomstoljećudosade,potrebazazabavomdabiseiudanevelikihvečera

svi razbježali čim bimarkiz napustio salon.Bilo je zabranjeno zbijati šale na račun boga, svećenika,kralja, ljudi na položaju umjetnika koje štiti dvor, svega što je priznato i ustaljeno, govoriti lijepo oBérangeru, o opozicijskim novinama, o Voltaireu, o Rousseauu i o svakome tko sebi dopušta maloslobodegovorai,pogotovu,bilojezabranjenospominjatipolitiku-inačesemogloslobodnoraspravljatiosvemu.Nema tog prihoda od sto tisuća talira ni tog odlikovanja koji bi semogli boriti protiv te salonske

povelje. Inajmanjaseživamisaosmatralaprostaštvom.Usprkosdobromodgoju, savršenojuljudnosti,nastojanjudabuduugodni,dosadasečitalanasvimlicima.Mladićikojibidolazilipodužnostibojalisu

segovoritionečemuštobimoglopobuditisumnjudamisleiliodatidačitajunekezabranjeneknjige,izatosušutjelinakonštobiizgovorilinekolikoelegantnihriječioRossinijuiovremenu.Julien jeopazioda razgovorobičnoodržavajudvagrofa i pet barunakoje jegospodindeLaMole

upoznaouemigraciji.Tasugospodauživalarenteodšestdoosamtisućafunta;četvoricasubilapristaše»Quotidiennea«, a trojica»GazettedeFrance«. Jedanodnjihpričaobi svaki put po jednu anegdotu sdvora,ukojojseriječ»divan«niještedjela.Julienjeprimijetiodatajčovjekimapetodlikovanja;ostalisuihvećinomimalisamotri.Unaknaduzatostajalojeupredsobljudesetlakajaulivrejama,kojisucijelevečeri,svakočetvrtsata,

posluživalisladoledomiličajem,apredponoćseiznosilanekavrstavečeresašampanjcem.TojebiorazlogzbogkojegabiJulienkatkadaostaosvedokraja;inačegotovonijeshvaćaokakonetko

možeozbiljno slušati razgovorkoji se običnovodiou tom takodivnopozlaćenomsalonu.Kadikadbipromatraoonekoji su razgovarali,davidine rugaju li se i samionomeštogovore.»MojdeMaistre,kojegaznamnapamet,rekaojetostoputabolje,aipakjepriličnodosadan«,misliojeon.Julien nije bio jedini koji je zapažao to moralno mrtvilo. Jedni su se tješili obilnim obrocima

sladoleda,adrugizadovoljstvomštoćenakoncijelevečerimoćikazati:»UpravodolazimizpalačedeLaMole,gdjesamsaznaodaRusija«,itd.JulienjeodnekoglaskavcadoznaodajošnemanišestmjesecikakojegospođadeLaMolenagradila

dvadesetogodišnju revnost baruna Le Bourgignona isposlovavši da jadni barun, potprefekt još odvremenaRestauracije,postaneper.Tajjevelikidogađajprekaliorevnostsvetegospode.Većiprijetogabilojemalostvarikojesuih

moglerasrditi,asadihništavišenijesrdilo.Rijetkojenedostatakpažnjebioočit,aliJulienjebionačuozastolomdva-trikratkarazgovoraizmeđumarkizainjegovežene,uvredljivazaonekojisusenalazilipokrajnjih.Taotmjenagospodanisuskrivalasvojiskrenprezirzasveonekojinepotječuodljudištosusevoziliukraljevskimkočijama.Julienjeopaziodajedinoriječikrižarskiratdajunjihovu licu izrazduboke ozbiljnosti pomiješane s poštovanjem. Obično je poštovanje imalo uvijek primjesusnishodljivosti.Usred te raskoši i te dosade Juliena je zanimao samo gospodin de La Mole; jednoga je dana s

uživanjemčuokakoodlučnoizjavljujedaonnijeništaučiniozaunapređenjejadnogaLeBourgignona.Tojebilapažnjapremamarkizi;JulienjeznaoistinuodopataPirarda.Jednogajutra,dokjeopatradiosaJulienomumarkizovojknjižnicinavječnojdeFrilairovojparnici,

odjednomćeJulien.-Gospodine,jelijednaodmojihdužnostivečeratisvakogdanasmarkizomilijetodobrotakojamise

iskazuje?-To je izvanrednačast! -odgovoriopatzgražajućise. -GospodinN ...,akademikkojivećpetnaest

godinaustrajnoudvaramarkizi,nijetomogaopostićizasvognećakagospodinaTanbeaua.-Zamene je to,gospodine,najmučnijidiomoje službe.Niu sjemeništu senisam tolikodosađivao.

KatkadvidimdazijevačakigospođicadeLaMole,kojaipakmoradajenaviklanaljubaznostiprijateljanjihove kuće. Bojim se da ne zaspim.Molim vas, izradite mi dopuštenje da mogu večerati u kakvojneuglednojgostionicizačetrdesetsua.Opat, pravi skorojević, držao jemnogodo časti davečera s nekimvelikašem.Dok se trudioda taj

osjećajobjasniJulienu, lagani ihšumobojicupotaknedaokrenuglave.JulienugledagospođicudeLaMolegdjeslušaizacrvenise.Onajebiladošlapojednuknjiguisveječula;osjetilajezaJulienanekopoštovanje.»Ovajsenijerodionakoljenimakaotajstariopat«,pomisliona.»Bože,kakojeružan!«ZavečeromseJuliennijeusudiopogledatigospođicudeLaMole,alijeonabilaljubaznaiupravila

munekolikoriječi.Togasudanaočekivalimnogogostiju, ionagapozovedaostane.MladeParižanke

nimalo ne vole ljude u stanovitim godinama, pogotovu ako su nemarno odjeveni. Julienu nije trebalomnogo oštroumnosti da primijeti kako su kolege gospodina de Le Bourgignona koji su ostali usalonuimaličastdabuduuobičajenipredmetruganjagospođicedeLaMole.Togadana-bijašelitokodnjeizvještačenoiline-onajebilaupravookrutnapremadosadnimgostima.GospođicadeLaMolebilajesredištemalegrupekojasegotovosvakevečeriskupljalaizagolema

markizinanaslonjača.TusubilimarkizCroisenois,grofCaylus,vikontLuzi jošdva-trimladaoficira,Norbertoviprijateljiiliprijateljinjegovesestre.Tasugospodasjedilanavelikumodrudivanu.Julienbisesmjestiotihouzkrajdivana,namaluoniskuslamnatustolicu,nasuprotonojnakojojjesjediladuhovitaMatilda. Na tom su mu skromnommjestu zaviđali svi laskavci; Norbert se uljudno obraćao mladomtajnikusvogaoca,razgovaraosnjimiligajedanput-dvapututokuvečerispominjao.Togadanazapitagagospođica deLaMole kolika bimogla biti visina brda na kojem leži tvrđava uBesançonu. Julien neznaderećijelitobrdovišeilinižeodMontmartra.Čestoseodsrcasmijaoonomeštosepričaloutojmalojgrupi,ali seosjećaonesposobnimda izmislibiloštopoput toga.Kaodasusezabavljalinekimstranimjezikomkojijeonrazumio,alikojimnijeznaogovoriti.Matildini su prijatelji toga dana bili neprijateljski raspoloženi prema osobama koje su ulazile u taj

prostrani salon.Prijateljikuće imali suupočetkuprednost jer su ihboljepoznavali.Lako jezamislitikakojeJulienpažljivoslušao;svegajezanimalo,ibitstvari,inačinkakosusenjomešalili.-Ah,evogospodinaDescoulisa-rečeMatilda-nemavišeperike;zarmislidoćidoprefekturesvojom

genijalnošću?Pokazujetusvojućelavuglavuzakojukažedajepunauzvišenihmisli.- Taj čovjek svakoga poznaje - reče markiz de Croisenois. - On zalazi i k mom ujaku kardinalu.

Sposobanjegodinamaodržavatinekulažkodsvakogodsvojihprijatelja,aimaihdvije-tristotine.Onzna održavati prijateljstvo, to je njegov talent.Ovakavkao što ga vidite dolazi zimi već u sedam satiujutroblatnihcipelapredvratakojegodsvojihprijatelja.Kadikadseposvadi inapišeuznak raskidasedam-osampisama.Poslijeseizmiriipišesedam-osampisamauzanosuprijateljstva.Alinajsjajnijijesasvojimotvorenimi iskrenimizljevimapoštenačovjekakojinekrijeništaštomujenasrcu.Tomseizlikom služi kad traži kakvu uslugu. Jedan od velikih vikara mog ujaka znade divno pričati životgospodinaDescoulisajošodvremenaRestauracije.Jednomćuvamgadovesti.-Koješta!Nevjerujemjautabrbljanja;tojeprofesionalnaljubomoraizmeđumalihljudi-rečegrof

Caylus.- Ime gospodinaDescoulisa ostat će zabilježeno u povijesti - prihvatimarkiz - on je sudjelovao u

RestauracijisopatomPradtomisgospodinomTalleyrandomiPozzomdiBorgom.- Taj je čovjek rukovao milijunima - reče Norbert - i ja ne shvaćam zašto dolazi ovamo i trpi

podrugljiveprimjedbemogaoca,kojesučestoužasne.»Kolikostevećputaizdalisvojeprijatelje,dragimojDescoulis?«doviknuomujenedavnosjednogkrajastolanadrugi.-Jeliistinadaihjeizdao?-upitagospođicadeLaMole.-Alitkonijeizdao.-Što- rečegrofdeCaylusNorbertu. -VidimkodvasgospodinaSainclaira, togglasovitog liberala;

što,dođavola, tražionovdje?Morammuprići,govoriti snjim inavestigadapriča;kažuda jevrloduhovit.-Atvojamajka,kakoćegaonaprimiti?-rečegospodindeCroisenois.-Onimatakoekstravagantne,

takoplemenite,takonezavisneideje...- Pogledajte! - reče gospođica deLaMole. -Eno tog nezavisnog čovjeka gdje se klanja gospodinu

Descoulisusvedozemljeihvatagazaruku.Gotovosampomisliladaćejeprinijetiusnama.-MoradaDescoulisstojisvlastimaboljenegoimislimo-odvratideCroisenois.-Sainclairdolaziovamodapostaneakademik-rečeNorbert.-Croisenois,viditelikakopozdravlja

barunaL...?

-Manjebiseponiziodaklekne-odvratigospodindeLuz.-MojdragiSorele-rečeNorbert-vi,kojiimateduha,alidolaziteizplanina,nastojtedanikadane

pozdravljatekaoštopozdravljatajvelikipjesnik,panisamogbogaoca.-Ah,evopravogduhovitogčovjeka,barunaBatona!-rečegospođicadeLaMoleoponašajućimalo

glasslugekojigajeupravonajavio.-Jamislimdamusečakivašislugerugaju.Kakvogliimena!BarunBaton!-rečegospodindeCaylus.-»Paštoznačiime?«rekaojeonnedavno-prihvatiMatilda.-»Zamislitekakojetozvučalokadsu

prviputnajavilivojvoduBouillona;jamislimdatrebadaseljudisamomalonaviknu«...Julien napusti društvo oko divana. Nije još bio dosta osjetljiv za dražesne doskočice lakog

podrugivanja, i smatrao je da šala mora imati neki razlog da joj se možeš nasmijati. U brbljanju tihmladićavidiojesamonačinopćegogovaranjaitogajevrijeđalo.Njegovajeprovincijskailiengleskakrepostišlačaktakodalekodajeutomevidiozavist,notusesigurnovarao.»GrofNorbert,kojegasamvidiokakotriputasastavljakonceptzapismooddvadesetredakaštoga

piše svompukovniku, bio bi presretan da je u svom životu napisao jednu stranicu kao što su stranicegospodinaSainclaira«,misliojeon.Prolazećineprimijećenzbogsvojeneuglednosti,Julienjeredomprilazioraznimgrupama;izdalekaje

slijedio baruna Batona, htio ga je čuti. Taj toliko duhoviti čovjek izgledao je zabrinut i Julien jeprimijetiodaseudobrovoljiotekondakadjeizgovoriotri-četiriduhoviterečenice.Julienusečinilodatomnačinuduhovitostitrebaprostora.Barunnijeznaobitikratakuriječima, trebalesumubaremčetiri rečenice,odšest redakasvaka,da

budeduhovit.-Ovaj čovjek ne govori, on raspravlja - primijeti netko iza Juliena. On se okrene i pocrveni od

zadovoljstva kad je čuo ime grofa Chalveta. To je bio najoštroumniji čovjek stoljeća. Julien je čestonalazionjegovoimeu»MemorialusaSveteHelene«iuonimhistorijskimodlomcimakojejeNapoleondiktirao. Grof Chalvet bio je kratak u govoru; njegove su primjedbe bile kao blijesak - točne, oštre,duboke. Kad bi govorio o nekoj stvari, odmah se osjećalo da diskusija napreduje. On bi navodiočinjenice,biojeužitakslušatiga.Upoliticije,međutim,biobezočancinik.-Jasamnezavisan-govoriojeonnekomgospodinukojijenosiotriodlikovanjaikojemuseposvoj

prilici rugao. -Zaštose tražiodmeneda imamdanas istomišljenjekao ipriješest tjedana?Utombislučajumojemišljenjebilomojtiranin.Četiriozbiljnamladićakojasugaokruživalanamrštese; tagospodanisuvoljelatakavšaljivinačin.

Grofopazidajepretjerao.SrećomprimijetiičestitoggospodinaBallanda,licemjerapoštenja.Grofmustanegovoriti;nekisepribližiše;razumjelisudaćejadniBallandbitižrtva.Zahvaljujućisilnommoraluimoralnosti,gospodinBallandse,premdajebiostrašnoružan,nakonprvihkorakauotmjenomdruštvuokojima je nezgodno pripovijedati, oženio nekom vrlo bogatom ženom, koja je umrla; zatim je uzeonekudruguvrlobogatuženu,kojanezalaziudruštvo.Onposveskromnouživarentuodšezdesettisućafunta,a ima i svoje laskavce.GrofChalvetgovoriomu jeosvemu tome, i tobezmilosrđa.Uskorosestvoriookonjihkrugodtridesetakosoba.Svisusesmješkali,čakiozbiljnimladići,nadasvogastoljeća.»ZaštodolazikgospodinudeLaMoleu,gdjejeočitopredmetporuge?«pomisliJulien.Onsepribliži

opatuPirardudagatoupita.GospodinBallanduteče.-Dobro!- rečeNorbert. -Jedan jeoduhodakojišpijunirajumogaocaotišao,ostaje jošsamomali

šepavacNapier.»Da nije to odgonetka tajne?« pomisli Julien. »No zašto u tom slučaju markiz prima gospodina

Ballanda?«OzbiljniseopatPirardmrštioujednomkutusalonaslušajućikakoslugenajavljujugoste.-Toje,dakle,nekajazbina-rečeonkaoBasile-vidimdaovamodolazesamoljudinazluglasu.Strogi opat naimenije znao što odgovara visokomdruštvu, ali je od svojih prijatelja jansenista bio

dobroobaviještenotimljudima,kojidolazeusalonesamopomoćusvojeizvanrednelukavostikojaslužisvimpartijama ili pomoću svog sramotnogbogatstva.Nekoliko jeminuta tevečeri odgovaraood srcaiskrenonaJulienovaužurbanapitanja;nozatimnaglostane,dubokoožalošćenštouvijekmoraosvimagovoriti zlo, što je sebiupisivaougrijeh.Kako jebio žučljiv, jansenist i uvjerenudužnostkršćanskeljubavipremabližnjemu,njegovježivotudruštvubioborba.-Kakvolice ima tajopatPirard! - rečegospođicadeLaMolebašučasukadseJulienpribližavao

divanu.Juliena to razljuti,ali jeona ipak imalapravo.OpatPirard je sigurnobionajpoštenijičovjeku tom

salonu, no njegovo crveno, bubuljičavo lice, koje je mučila grižnja savjesti, činilo ga je u tom časuružnim. »Pa neka onda čovjek vjeruje u fizionomije!« pomisli Julien. »Upravo u času kad osjetljivostopataPirardapredbacujesebinekusitnupogrešku,njegovjeizražajužasan,analicutogNapiera,kojegasvipoznajukaouhodu,čita sečista imirnasreća.«OpatPirard je,međutimbioučiniovelikeustupkesvojojstranci:uzeojesluguibiojevrlodobroodjeven.Julienprimijetiusalonuneštoneobično:svesuseočiokrenulepremavratima,gotovosvisušutjeli.

Sluga jenajaviočuvenogbarunadeTollyja,nakoga sunedavni izboriprivukli svepoglede. Julien sepribližiidobrogapromotri.Barunjebiopredsjedaojednomizbornomodboruipalamujenaumsjajnamisaodavještoukradelistićesglasovimazapojedinestranke,ali,dabiihnadoknadio,onihjepostupnozamjenjivaodrugim listićima,nakojima jebilo imekoje jenjemubilopovolji.Taj je smjelipothvatprimijetilonekolikobirača ioni supohitalidačestitajubarunudeTollyju. Jadnik jebio jošblijedodtogavelikogdogađaja.Zlobnicisuspomenuliiriječrobija.GospodindeLaMolegahladnoprimi.Jadnibarunpobjegne.-OnnasostavljatakobrzojeridegospodinuComtéu-rečegrofChalvet,isvisenasmiju.Usredtihnekolikošutljivihvelikašainekolikospletkara,većinompokvarenihaliduhovitihljudi,koji

sutuvečeruvelikombrojudolaziliusalongospodinadeLaMolea(govoriloseonjemukaookandidatuzanekuministarsku fotelju),mali jeTanbeauprviputokušao svoje sposobnosti.Ako inije još stekaooštrinuzapažanja,nadoknađivaojeto,kaoštoćemovidjeti,energičnimriječima.-Zaštotogčovjekanebiosudilinadesetgodinazatvora?-govoriojeučasukadseJulienpribližavao

njegovojgrupi.-Gmazovetrebazatvoritinadnopodzemnetamnice, trebadaumruutami, jerseinačenjihovotrovraspaliipostanejošopasniji.Čemugaosuditinatisućutalirakazne?Siromašanje,istina,tobolje,alinjegovaćestrankaplatitizanjega.Trebalobigaosuditinapetstotinafranakaglobeinadesetgodinapodzemnetamnice.»Bože moj, o kakvom li se čudovištu govori?« - pomisli Julien diveći se žestokom tonu i naglim

kretnjamasvogakolege.Malo,mršavoiotegnutoliceakademikovanećakabilojeutomčasuodvratno.UbrzojeJuliendoznaodaongovorionajvećempjesnikuepohe.- Ah, čudovište! - uzvikne Julien poluglasno i plemenite mu suze ovlaže oči. »Ah, lupežu mali«,

pomislion,»vratitćutijamilozadrago.«»Atojeipak«,mislioje,»mrtvastražaonestrankekojojjemarkizjedanodvođa!Zarslavničovjek

kojegaonogovaranebibiozgrnuosvusiluodlikovanjaisinekuradasehtioprodati, i toneništavomministarstvu gospodina deNervala, nego jednomod onih prilično poštenihministara koje smo vidjelikakoseredajujedanzadrugim.«OpatPirardjeizdalekadaoznakJulienu;gospodindeLaMolemujeupravobioneštorekao.Alikad

jeJulien,koji jeu tomčasuoborenihočijuslušao jadanjenekogbiskupa,bionapokonslobodandasepribližisvomprijatelju,našaojepokrajnjegaodvratnogmalogTanbeaua,kojigajezaokupio.TojemaločudovištemrziloPirardakaouzročnikamilostikojujeJulienuživao,aipakjeprišaodamulaska.»Kadćenassmrtoslobodititestaretruleži?«Takvimjeriječimabiblijskesnagegovorioutomčasu

tajmali književnik o časnom lorduHollandu.Njegova se zasluga sastojala u vrlo dobrompoznavanjubiografija živih ljudi, i on je upravo izložio letimični pregled svih onih osobakoje bi se podvladomnovogengleskogkraljamoglenadatidaćedoćidonekogutjecaja.GospodinPirardprijeđeususjednisalon.Julienjepošaozanjim.-Markiznevolipiskarala,natovasupozoravam,tojenjegovajedinaantipatija.Znajtelatinskiigrčki

i,akomožete,povijestEgipćana,Perzijanacaitd.,ionćevascijenitiištititikaoučenjaka.Alinemojtenapisatinijednustranicunafrancuskomjeziku,osobitooozbiljnimpredmetimaioonimakojisuiznadvašegdruštvenogpoložaja, jerćevasnazvatipiskaralomizamrzitivas.Kakotodavi,kojistanujeteukući jednog velikaša, ne znate riječi vojvode de Castriesa o D’Alembertu i Rousseauu: »Taj hoće osvemudarasuđuje,anemanitisućutaliraprihoda?«»Ovdje se sve zna kao i u sjemeništu!« pomisli Julien. Bio je napisao osam do deset prilično

emfatičnihstranica,nekuvrsthistorijskepohvalestarommajorukirurgu,kojigaje, tvrdiojeon,učiniočovjekom.»Patajemalabilježnica«,rečeJuliensamsebi,»bilauvijekpodključem!«Onodeusvojusobu, spali rukopis i vrati se u salon. Duhoviti su lupeži bili već otišli, ostali su samo ljudi sodlikovanjima.Okostola,kojisuslugeupravounijelezajednosjelima,nalazilosesedam-osamžena,vrlootmjenih,

vrlo pobožnihvrlo neprirodnih, između trideset i trideset i pet godina.Sjajnamaršalica deFervaquesušlajeispričavajućiseštojezakasnila.Ponoćjevećbilaprošla;onasjednepokrajmarkize.Julienjebiodubokouzbuđen:unjesubileočiipogledkaougospođedeRênal.GrupagospođicedeLaMolebilajejošuvijekbrojna.Onasezajednosasvojimprijateljimarugala

nesretnomgrofudeThaleru.TojebiojedinacsinpoznatogŽidova,glasovitapobogatstvukojejestekaopozajmljujućinovcekraljevimadamoguratovatiprotivnaroda.Židovjeumroiostaviosinustotisućatalira mjesečnog prihoda i ime, na žalost, odviše poznato. Takav neobični položaj zahtijevao bijednostavnost karaktera, ili mnogo snage i volje. Na nesreću grof je bio dobričina puna svakojakihpretenzija,kojesunjegovilaskavciunjemupobuđivali.GospodindeCavlusjetvrdiodasuoniunjemupotaknulivoljudazaprosigospođicudeLaMole(njoj

jeudvaraomarkizdeCroisenois,kojijetrebaopostativojvodasastotisućafuntarente).-Ah,nemojtegaoptuživatidaimanekuvolju!-rečesamilosnoNorbert.Onošto jemoždanajvišenedostajalo jadnomgrofudeThaleru, to jebilasposobnostdaneštohoće.

Timsvojstvomsvogkarakterabiojedostojandabudekralj.Primaojesavjetodsvakoga,alinijeimaoodvažnostidaikojemišljenjeizvededokraja.-Isamabinjegovafizionomija-rečegospođicadeLaMole-biladovoljnadamevječnoodržavau

dobromraspoloženju.-Tojebilačudnovatamješavinazabrinutosti i razočaranja,alibisenanjoj tu itamo na mahove jasno opažao izražaj važnosti i one odlučnosti koju treba imati najbogatiji čovjek uFrancuskoj, osobito ako je lijepevanjštine i akomu jošnema trideset i šest godina. -On je plašljivodrzak - reče gospodin de Croisenois. Grof Caylus, Norbert i dva-tri brkata mladića ismijavali su gakolikosugodhtjeliadatoonnijeniopažao;konačnosuga,kadjeizbiojedansat,otpravilikući.-Čekajulivasipoovakvuvremenupredvratimavašiglasovitiarapskikonji?-upitagaNorbert.-Ne,negojednanovazaprega,mnogojeftinija-odgovorigospodindeThaler.-Lijevimekonjstoji

pet tisućafranaka,adanevrijedivišeodsto luja;alivasmolimdamivjerujetedagadajemuprezatisamonoću,itozatoštojenjegovokasanjepotpunojednakokaoulijevogkonja.

Norbertovajeprimjedbanavelagrofanamisaodajezačovjekapoputnjegaotmjenodabudeljubiteljkonjaidaihnevaljaostavljatidakišnu.Onode,amalozanjimiostalagospodarugajućimuse.»Takomijebiloomogućeno«,misliojeJulienslušajućiihkakosesmijunastubištu,»davidimidrugu

krajnost svoga položaja! Nemam ni dvadeset luja prihoda, a našao sam se pokraj čovjeka koji imadvadesetlujarentenasat,paipaksunjegaismijavali...Takvatespoznajaliječiodzavisti.«

V.

OSJEĆAJNOSTIOTMJENAPOBOŽNADAMA

Svakaimaloživamisaoispadatukaoprostaštvo,tolikosunaviklinabezizražajneriječi.Jaoonometkojeugovorudomišljat!

FAUBLASEto,dokle jedospio Julienkadmu je,nakon iskušavanjaodnekolikomjeseci, upraviteljmarkizove

kućepredaotrećučetvrtinunjegoveplaće.GospodindeLaMolemujepovjerioupravusvojihimanjauBretagni i Normandiji. Julien je često tamo putovao. Povjereno mu je da vodi korespondenciju uglasovitojparniciprotivopatadeFrilaira.OpatPirardgajeuputio.NatemeljukratkihbilježakakojebimarkiznadrljaonarubovimaprimljenihpisamasvakevrsteJulien

jesastavljaopisma,amarkizdeLaMolejegotovosvatapismaotprvepotpisivao.Ubogoslovijisusenjegoviprofesoritužilidarijetkodolazinapredavanja,alisuipakunjemugledali

jednoga od svojih najodličnijih đaka. Različiti poslovi, kojih se prihvaćao svim žarom osjetljiveambicije,ubrzosuJulienališilisvježihbojalicaštoihjebiodonioizprovincije.Njegovajebljedoćauočimamladihbogoslova,njegovihdrugova,bilazasluga.ČinilomusedaoninisutakozliidanepužutolikoprednovcemkaonjegovibivšidrugoviuBesançonu.Aonisudržalidajeonbolestannaplućima.Markizmujedaokonja.Bojeći se da ga ne susretnu pri njegovim šetnjama na konju, Julien im je rekao da sumu tu vježbu

propisali liječnici.OpatPirardga jevodiounekoliko jansenističkihdruštava.Julien jebiozačuđen;unjegovujeduhumišljenjeovjeribilonerazrješivopovezanoslicemjerstvominadomdasezaradinovac.Diviosetimpobožnimistrogimljudimakojinisumislilinaprihode.Nekolikogajejansenistazavoljeloidavalomusavjete.Prednjimseotvorionovsvijet.Kod jansenista jeupoznaonekoggrofaAltamiru,visokog gotovo šest stopa, koji je bio liberal i u svojoj zemlji osuđen na smrt; uz to je bio pobožan.Julienajeiznenadilatačudnovatasuprotnost:pobožnostiljubavzaslobodom.Smladimgrofombiojeuhladnimodnosima.Norbertusečinilodaonodvišeživoodgovaranašale

nekihnjegovihprijatelja.Nakonštosejedanput-dvaputogriješioopropisepristojnosti,JulienjeodlučiodanikadaneoslovljavagospođicuMatildu.UpalačideLaMolesuidaljebilipremanjemusavršenopristojni,alionseosjećaokaodajesvrgnut.Njegovzdravprovincijskirazumobjašnjavaojetopučkomizrekom:

Svakočudozatridana.Moždajebioneštopronicavijinegoprvihdana,ilijeprvooduševljenjekojejepariškauglađenostu

njemupobudilavećprošlo.Čimbiprestaoraditi,mučilabigasmrtnadosada.Tojezatupljujućaposljedicadivneuljudnostikojom

se odlikuje visoko društvo, uljudnost koja je toliko odmjerena i tako savršeno gradirana premapoložajima.Aliosjetljivadušazapažanjezinuizvještačenost.Bezsumnjeseprovincijalcimamožeprigovoritinjihovnačin,kojijepriprostiliponeštoneuglađen,ali

seonibaremmalouzbudekadvamodgovaraju.NikadupalačideLaMoleJulienovosamoljubljenije

bilopovrijeđeno,paipakječestonaizmakudanaosjećaopotrebudazaplače.Uprovincijisekonobarzanimazavasakovamse,dokulaziteunjegovukavanu,dogodikakvanezgoda;ali ako je tanezgodavašemsamoljubljuneugodna,onće,dokvasbudesažalijevao,desetputaponovitiriječkojavasboli.UParizusenastojesakritidokvamsesmiju,aliviuvijekostajetestranac.Šutke ćemoprijeći prekomnogomalihdogađaja zbogkojih bi Julien ispao smiješan, daonnaneki

način nije bio ispod toga da bude smiješan. Zbog svoje bezumne osjetljivosti počinio je tisućunezgrapnosti.Svesusenjegovezabavesastojaleumjeramaopreznosti:svakogjedanapucaoizpištoljaibio je jedan od dobrih đaka najglasovitijih učitelja mačevanja. Čim bi raspolagao kojim slobodnimčasom,umjestodagaupotrijebizačitanje,kaonekada,trčaobiujahaonicuitražionajdivljijekonje.Kadbijahaosučiteljemjahanja,konjbigagotovoredovitozbacionazemlju.Markizujeonodgovaraozbogsvogaupornograda,svoješutljivostiisvojeinteligencije,temujemalo

pomalo stao povjeravati sve poslove koje je bilomalo teže razmrsiti.U časovimakadbimunjegovavisokaambicijadopustiladamalopredahne,markizbivještosklapaoposlove,akakojeimaomogućnostda bude obavještavan, s uspjehom je igrao na burzi. Kupovao je kuće i šume, ah bi se vrlo lakonaljutio. Stotine bi zlatnika darivao, a parničio se za stotinjak franaka.Bogati ljudi koji imaju ponosatraže u poslovima razonodu, a ne dobitak.Markizu je trebao pomoćnik koji će sve njegove novčaneposlovesređivatijasnoipregledno.Gospođa deLaMole, premda je bila vrlo odmjerena, rugala se koji put Julienu.Neočekivano, kao

plodosjetljivosti,vrlojemrskovelikimdamama,onojeupravosuprotnooduglađenosti.Dva-triputajemarkizustaounjegovuobranu:-Nekajesmiješanuvašemsalonu,ahonseodlikujeukancelariji.A Julien je, sa svoje strane,mislio da je otkriomarkizinu tajnu.Ona bi se udostojila da se za sve

zanimačimbinajavilibarunadeLaJoumate.Tojebionekihladančovjekravnodušnefizionomije.Biojevisok, tanak, ružan,vrlodobroodjeven,provodio ježivotusvomdvorcu i,uglavnom,niočemuništanije govorio. Takav je bio njegov način mišljenja. Gospođa de La Mole bi prvi put u svom životubilazanosnosretnadagajemoglaučinitimužemsvojekćeri.

VI.

NAČINIZGOVARANJA

Akojeuobraženostoprostiva,ondajetouprvojmladosti,jerutojdobionajepretjerivanjejednogprijatnogsvojstva.Potrebanjojjeizgledljubavi,veselost,bezbrižnost.Aliuobraženostkojahoće

dabudevažna!Uobraženostsozbiljnimisamozadovoljnimizrazom!Takvajeprekomjernaglupostbilanamijenjena

XIX.stoljeću.Itakviljudihoćedaokuju»hidrurevolucija«!LEJOHANNISBERG,

pamfletAko se uzme u obzir da je bio novajlija i da iz gordosti nikada ništa nije pitao, Julien i nije činio

prevelike gluposti. Jednoga dana iznenadni ga je pljusak natjerao u neku kavanu u ulici Saint-Honore,gdjega jenekikrupančovjekukaputuoddabrovine, iznenađennjegovimmrkimpogledom, isamstaopromatratiposveonakokaoononekadauBesançonuljubavnikgospođiceAmande.Julien je sebe odviše prekoravao što je prešao preko one prve uvrede a da bi mogao otrpjeti taj

pogled.Tražiojeobjašnjenje.Čovjekukaputusasuojeodmahnanjeganajružnijepogrde.Okružišeihsvikoji su se nalazili u kavani, a prolaznici se zaustaviše pred vratima. Julien je, oprezan kao praviprovincijalac,uvijeknosiouzasemalepištolje;njegovaihjerukagrčevitostiskalaudžepu.Noipakjebiomudar,teseograničionatodasvomprotivnikusvakičasponavlja:-Gospođine,vašaadresa?Javasprezirem.Upornostkojomjeponavljaotihšestriječikonačnosedojmilasakupljenasvijeta.-Doista,trebadamuovajštoneprestanosamgovoridadesvojuadresu!-Čovjekukaputu,kojiječuo

kakosetajodlučnipozivneprestanoponavlja,baciJulienuulicepet-šestposjetnica.Srećomganijednanijepogodilaulice;bioje,naime,samsebizadaoriječdaćepištoljeupotrijebitijedinouslučajuakogaonajdotakne.Čovjekodeokrećućiseodvremenadovremena,prijetećišakomidobacujućimuuvrede.Julien se savuznojio. »I zadnjime, dakle, čovjekmože takouzbuditi!«mislio je bijesan. »Kakoda

ubijemusebituosjetljivostkojametolikoponizuje?«Gdjedanađesvjedoka?Nijeimaonijednogprijatelja.Imaojenekolikopoznanika,alisvibiganakon

šest tjedanapoznanstvaredovitonapustili.»Jasamnedruževan, isadsam,evo,okrutnokažnjenzato«,mislio jeon.Napokonmupadnenapametdapotražinekogbivšegporučnika96.pukovnije,po imenuLiévena,siromaškaskojimsečestomačevao.PremanjemujeJulienbioiskren.- Bit ću rado vaš svjedok - reče Liéven - ali pod jednim uvjetom: ako ne ranite svog protivnika,

smjestaćetesetućisamnom.-Pristajem-povičeJulienoduševljeno.ZatimodudapotražegospodinaC.deBeauvoisisa,naadresu

označenunaposjetnici,negdjenakrajučetvrtiSaint-Germain.Bilo je sedam sati ujutro.Tekkad se daonajaviti, Julien se sjetio da bi tomogaobitimladi rođak

gospođedeRênalkoji jenekadaslužiouambasadiuRimuiliNapulju,onajkoji jepjevačuGeronimudaopreporuku.Julienpredanekomvisokomsobarujednuodposjetnicakojesumujučerbiledobačeneijednusvoju.Pustilisugadačekapunetričetvrtisata,njegainjegovasvjedoka;konačnoihuvedošeuizvanredno

elegantnu prostoriju. Tu nađu visoka mladića odjevena poput lutke; u njegovim je crtama lica bilosavršenstvo i beznačajnost grčke ljepote. Na neobično uskoj glavi imao je divnu plavu kosu; bio jenakovrčan s osobitom pažnjom, ni jedna vlas nije stršila. »Zato nas je taj prokleti kicoš pustio dačekamo, da bi se dao ovako počešljati!« pomislio je poručnik 96. pukovnije. Šareni kućni haljetak,jutarnjehlače,izvezenepapuče,svejebilobesprijekornoinadasvenjegovano.Njegovojelice,otmjenoiprazno,odražavalopristojnealirijetkemisli;biojetoMetternichovidealdiplomata.NiNapoleonnijemeđuoficirimakojisugaokruživalivoliomislioce.Julienujenjegovporučnik96.pukovnijebioobjasniodajetodugočekanje,nakonštomujeposjetnica

bila grubo bačena u lice, nova uvreda, i on je otresito ušao u sobu gospodina de Beauvoisisa.Namjeravaojebitidrzak,aliseistodobnoželioponašatipobontonu.TolikogajeiznenadioblagnačingospodinadeBeauvoisisa,njegovodržanje,kojejeistovremenobilo

odmjereno,važno i samozadovoljno, izvanrednaotmjenost svegaštoga jeokruživalo,da jeu trenokanestalonjegovenamjeredabudedrzak.Toinijebionjegovsinoćnjiprotivnik.Njegovočuđenještojenašao tako otmjeno stvorenje umjesto surove osobe koju je tražio bilo je tako veliko da je ostao bezriječi.Pružiojejednuodposjetnicakojesumubiledobačene.-Tojemojeime-rečemladidiplomat,kojemujecrnoJulienovoodijelousedamsatiujutroulijevalo

vrlomaloštovanja-alinerazumijem,častimi...NačinkojimsuteposljednjeriječibileizgovoreneponovnojerazljutioJuliena.-Dolazimdasesvamapobijemudvoboju,gospodine.-Ionunekolikoriječirazložicijelustvar.GospodinCharlesdeBeauvoisis,kadjetemeljitorazmisliooJulienovucrnomodijelu,biojeprilično

zadovoljan njegovim krojem. »Ono je od Stauba, to je jasno«, mislio je slušajući Juliena; »prslukpokazujedobarukus,obućajedobra;ali,sdrugestrane,tocrnoodijelouranojutro!...Toćebitizato«,pomislideBeauvoisis,»dabilakšeizmaknuotanetu.«Čimjenašaotoobjašnjenje,postaojeopetsavršenouljudanismatraoJulienagotovoravnopravnim.

Razgovorjebiopriličnodug,stvarjebilateška;alikonačnonijeJulienmogaonijekationoštojebiloočito.Mladićsavršenaponašanjakojijestajaoprednjimnijebionimalosličangrubijanukojigajejučeruvrijedio.Julienu je bilo nesavladivo odvratno da ode, te je produživao objašnjavanje. Promatrao je taštinu

vitezadeBeauvoisisa;takojeovajsamsebenazvao,povrijeđentimeštogajeJuliennazivaonaprostogospodinom.Diviosenjegovojozbiljnosti,pomiješanojsnekomskromnomuobraženošću,kojaganiujednomčasu

nijeostavljala.Čudiosenjegovuposebnomnačinukakojemicaojezikomdokjeizgovaraoriječi...Aliusvemutomenijebiloninajmanjerazlogadasnjimezamećekavgu.Mladijediplomatvrloljubaznoponudiodasepobiju,alijebivšiporučnik96.pukovnije,kojijeveć

ciosatsjedioraskrečenihnogudržećirukenabedrimaiiskrenuvšilaktove,odlučiodanjegovprijatelj,gospodinSorel,niječovjekkojićebezrazlogazametnutikavgusnekimzatoštojeovomenetkoukraoposjetnice.Julienjeizišaovrlozlovoljan.Udvorištu,predstubama,čekalajekočijavitezadeBeauvoisisa;Julien

slučajnopodignepoglediprepoznaukočijašusvogajučerašnjegprotivnika.Spazioga,povukaogazanjegovdugačkikaput,zbaciogasasjedalaiobasuoudarcimabiča-svetou

jednomtrenu.Dvijeslugepokušašeobranitidruga;Juliendobinekolikoudaracašakom,nouističasnabijedanodsvojihmalihpištoljaiodapeunjih.Pobjegoše.Svejetotrajalosamojedančas.Vitez deBeauvoisis je silazio stepenicama s izvanredno smiješnom ozbiljnošću i ponavljao svojim

izgovoromvelikoggospodina:»Štojeto?Štojeto?Očitojebiovrloradoznao,alimuugleddiplomatanijedopuštaodapokaževećezanimanje.Kad jedoznaoočemuse radi,nanjegovu se licu jošborila

oholostsponeštopodrugljivomhladnokrvnošću,kojanikadanesmijenapustitilicediplomata.Poručnik 96. pukovnije je shvatio da se gospodin de Beauvoisis želi pobiti, no on je također na

diplomatski način želio za svog prijatelja zadržati prednost inicijative. - Ovaj put - poviče on - imarazlogazadvoboj!-Ijabihrekao-prihvatidiplomat.-Otjeratćutoglupeža-rečeonsvojimslugama-nekanetkodrugizauzmenjegovomjesto!-Otvoriše

vratakočije;vitez jenasvakinačinhtio iskazatičastJulienu injegovusvjedoku, ipozove ihukočiju.PošlisupojednogprijateljagospodinadeBeauvoisisa,kojiimjeoznačionekomirnomjesto.Razgovorjezavrijemeputabiozaistaugodan.Jedinojebiločudnotoštojediplomatbioukućnomhaljetku.»Ovagospoda«,mislio jeJulien,»premdasuvrlootmjena,nisuni izdaleka takodosadnakaoosobe

koje dolaze na večeru gospodinu de La Moleu. Sad znam«, pomisli on čas poslije »zašto oni sebidopuštaju da budu nepristojni.«Govorilo se o plesačicama kojima se općinstvo na nekom baletu danprijeosobitodivilo.Tasugospodaaludiralanagolicaveanegdote,kojesuJulienuinjegovusvjedoku,poručniku 96. pukovnije, bile potpuno nepoznate. Julien nije počinio glupost da se pretvara kao da ihpozna; on je drage volje priznao svoje neznanje. Ta se otvorenost svidjela prijatelju viteza deBeauvoisisa;ispričaoimjeinajneznatnijepojedinostitihanegdota,itovrlolijepo.Juliense jednoj stvarivrlozačudio.Žrtvenikkoji suza tijelovskuprocesijupostavljalinasredulice

zaustaviojenačaskočiju.Tagospodadopustišesebinekolikopodrugljivihšala;zažupnikasureklidajenadbiskupovsin.NikadaseukućimarkizadeLaMole,kojiježeliopostativojvodom,nitkonebiusudiotakoneštoizgovoriti.Dvobojsezačassvršio.Julienujekuglaprobilaruku;obavišemujerupcimakojesunatopilirakijom,

avitezdeBeauvoisisvrlouljudnozamolidagasmijeodvestikućiuistojkočijikojaihjedovezla.KadjeJulienspomenuopalačudeLaMole,mladisediplomatinjegovprijateljpogledaše.Julienovasukolatakođer bila ondje, ali njemu se razgovor dvojice gospode činio mnogo zanimljiviji nego razgovor sdobrimporučnikom96.pukovnije.»Bože moj! Zar je dvoboj samo to!« mislio je Julien. »Kako sam sretan da sam pronašao onog

kočijaša! Kakva bi bila moja nesreća da sam morao pretrpjeti i tu uvredu u kavani!« Zanimljivi serazgovornijegotovoniprekidao.Julienspoznatadadadiplomatskoprenemaganjeimaidobrihstrana.»Dosada,dakle,nijebitnaineizbježnaosobinarazgovoraizmeđuljudivisokaroda!«pomislion.»Ovi

zbijajušalustijelovskomprocesijomiusuđujusepričativrlosablažnjiveanegdote,itosnajslikovitijimpojedinostima. Jedino im nedostaje rasuđivanje o političkim pitanjima, ali taj je nedostatak više negonadoknađen ljupkošću njihova načina i savršenompravilnošću njihova izražavanja.« I on osjeti premanjimavelikunaklonost.»Kakobihbiosretankadbihihčestoviđao!«Tekštosuserastali,požurisevitezdeBeauvoisisdaprikupiobavijesti;onenisubilesjajne.Vrlo ga je zanimalo da sazna nešto o svom protivniku; bi li mu dolikovalo da ga posjeti? One

malobrojneobavijestikojejemogaodobitinisuganatopoticale.-Sve je tostrašno! - rečeonsvomsvjedoku. -Nemogućemi jepriznatidasamsepobiosobičnim

tajnikomgospodinadeLaMola,itojošzatoštomijemojkočijašukraoposjetnice.-Sigurnojedasvetomožeizazvatismijeh.Još su iste večeri vitez de Beauvoisis i njegov prijatelj svagdje govorili da je taj gospodin Sorel,

uostalom savršenmladić, nezakoniti sin jednog prisnog prijateljamarkiza deLaMolea.Ljudi su lakopovjerovaliuto,akadseglasinaiproširila,mladidiplomatinjegovprijateljudostojilisusenekolikoputaposjetitiJulienazaonadvatjednakojajeproveousvojojsobi.Julienimpriznadajesamojednomuživotubiouoperi.-Tojeužasno-rekošemuoni-tatojejedinokamovaljaići;kadprviputiziđete,trebadaodetena

predstavu»ComtéOryja«.

U operi ga je vitez de Beauvoisis predstavio slavnom pjevačuGeronimu, koji je tada imao golemuspjeh.Julien je vitezu gotovo udvarao; oduševljavala ga je ta mješavina poštovanja prema samome sebi,

tajanstvene važnosti i uobraženostimlada čovjeka.Vitez je, na primjer,malo zamuckivao, jer je čestoimaočastsastajatisesnekimvelikašemkojijeimaotumanu.NikadajošJuliennijeujednomjedinomstvorenju našao smiješno što zabavlja spojeno sa savršenstvom ponašanja na koje siromašniprovincijalacmoranastojatidaseugleda.ViđalisugauoperisvitezomdeBeauvoisisom;zbogtesevezestaloonjemugovoriti.JednogadanazapitagagospodindeLaMole:-Viste,dakle,nezakonitisinnekogbogatogplemićaizFranche-Comtéa,mogprisnogprijatelja?MarkizprekineJuliena,kojijehtiodokazivatikakoonninakojinačinnijepridoniotomedasešire

takveglasine.-GospodindeBeauvoisisnijehtiodasepričakakosepobiosasinomnekogtesara.-Znam,znam-rečegospodindeLaMole.-Sadajatrebadapodržimtupriču,kojamiodgovara.Ali

vasmoramzamolitizajednuljubaznostkojaćevasstajatijedvapolasatavremena;svakidankadjeuoperipredstava,buditeujedanaestipoupredvorjudagledatekakootmjenisvijetizlazi.Opažamnaimejoš katkada da se ponašate kao provincijalac, treba da se toga oslobodite; uostalom, nije lošedaupoznate,barempoviđenju,uglednikekojimabihvasjednogadanamogaoposlatiponekomzadatku.Otiđitenakazališnublagajnudavastamoupoznaju;imatćeteslobodanulaz.

VII.

KOSTOBOLJA

Ibiosamunaprijeđen,nezbogsvojihzasluga,negozatoštojemojgospodarimaokostobolju.

BERTOLOTTIČitalacsemoždačudi tomslobodnomigotovoprijateljskomnačinuopćenja;zaboravilismorećida

markizzbogkostoboljevećšesttjedananijeizlazio.GospođicadeLaMoleinjezinamajkabilesuuHyèresukodmarkizinemajke.GrofNorbertjeviđao

oca samonakoji čas; oni su se voljeli, ali nisu imali što reći jedandrugome.GospodindeLaMole,kojemu je preostao jedino Julien, čudio se što u njemu otkriva misli. Naredio je da mu čita novine.Uskoro je mladi tajnik umio odabirati zanimljiva mjesta. Bio je tu i neki novi časopis od kojega jemarkiz zazirao; zakleo se da ga nikada neće čitati, a svaki je dan o njemu govorio. Julien se smijao.Markiz, nezadovoljan sadašnjošću, naredio mu je da čita Tita Livija; njegovo ga je improviziranoprevođenjelatinskogtekstazabavljalo.JednogmujedanamarkizrekaoonimpretjeranouljudnimnačinomkojijeJulienučestobionesnosan:-Dopustitemi,dragimojSorele,davamdarujemjednomodroodijelo.Kadvamsebudesviđalodaga

obučete idadođetekmeni,vi ćeteumojimočimabitimlađibratgrofaChaulnesa, to jest sin starogavojvode,mogprijatelja.Julien nije pravo razumio o čemu se radi; još iste večeri pokuša učiniti posjetu umodrom odijelu.

Markiz jesnjimpostupaokaosasebiravnim.Julien je imaodobarosjećajza istinskuuljudnost,aliositnimrazlikamanijeništaznao.Prijetemarkizovemušicebiobisezakleodajenemogućedaonnekogaprimi s više pažnje. »Kojeg li divnog talenta!« pomisli Julien. Kad je ustao da ode, markiz mu seispričaoštogazbogkostoboljenemožeispratiti.Julienusenametalaovačudnovatapomisao:»Rugaliseonmeni?«Otišaojedatražisavjetauopata

Pirarda, ali mu on, koji nije bio tako uljudan kao markiz, odgovori fićukajući i govoreći o drugimstvarima.Sutradanujutrosepredmarkizompojavioucrnomodijelusasvojom torbomi spismimazapotpise.Biojedočekannastarinačin.Uvečerjeumodromodijelubioprimljenposvedrugačijeiistoonakouljudnokaodanprije.-Budućidavamnisuodvišedosadniposjetikojeljubaznočinitejadnu,bolesnustarcu-rečemarkiz-

trebalobidamipričateosvimmalimdogađajimasvogaživota,aliiskrenoinemislećininaštodrugo,negosamonatodapričatejasnoinazabavannačin.Jer-nastavimarkiz-čovjektrebadasezabavlja,toje jedino stvarno u životu.Nemožemi netko svaki dan spasiti život u ratu ilimi svaki dan darovatimilijun,alidaovdjepokrajsvognaslonjačasvakidanimamRivarola,olakšaobimionjedansatpatnjeidosade.JasamsemnogosnjimdružiouHamburguzavrijemeemigracije.I markiz je Julienu pripovijedao anegdotu o Rivarolu i Hamburžanima, koji bi po četvero zajedno

odgonetalinjegovedosjetke.GospodindeLaMole,prepuštendruštvutogmalogsvećenika,htiogajerazigratiipotaknuojenjegov

ponos.Budućidaseodnjegazahtijevalaistina,Julienjeodlučiorećisve,samojeprešutiodvijestvari:svojefanatičnodivljenjepremajednomimenukojejemarkizaljutiloisvojepotpunobezvjerstvo,kojebašnijepriličilobudućemžupniku.NjegovmalidogađajsvitezomdeBeauvoisisomdobromujedošao.

MarkizsedosuzasmijaoprizoruskočijašemkojigajeukavaniuuliciSaint-Honoreobasuonajružnijimpogrdama.Bilojetodobasavršeneiskrenostiuodnosuizmeđugospodaraištićenika.Gospodina de La Molea stao je zanimati taj neobični karakter. Isprva je povlađivao Julienovim

smiješnim osobinama da bi se njima zabavljao, no uskoro ga je više zanimalo da posve neprimjetnoispravljapogrešnenazoretogmladića.»DrugiseprovincijalcikojidolazeuParizsvemudive«,misliojemarkiz,»aovajsvemrzi.Oniseprevišeprenemažu,aovajpremalo,tegaglupanismatrajuglupanom.«Kostoboljasezbogvelikestudeniprodužilaipotrajalajenekolikomjeseci.»Čovjekuomiliiprepeličar«,misliojemarkiz,»zaštobihse,dakle,stidioštosamzavoliotogmalog

popa?On je originalan. Postupam s njime kao sa sinom. Pa zašto bi to bilo nezgodno?Ako tamojamušicapotraje,stajatćemeonaumojojoporucidijamantodpetstotinalujdora.«Kad jemarkiz upoznao čvrst značaj svoga štićenika, staomu je povjeravati svakog dana sve nove

poslove.Julienjesužasomopaziodasetomvelikašudogađadamuoistompredmetudajeprotuslovnenaloge.To ga jemoglo dovesti u ozbiljne neprilike. Julien je odsada radio s njim samo tako da bi uvijek

donosio upisnik, u koji je bilježio naloge, a markiz ih je potpisivao. Julien je uzeo pisara, koji jeprepisivao naloge za svaki predmet u poseban zapisnik. U taj su se zapisnik unosili i prijepisisvakogpisma.Tasezamisaoisprvačinilakrajnjesmiješnaidosadna.Alizanepunadvamjesecamarkizjeosjetio

njezineprednosti. Julienmupredložidauzmeu službupisarakoji je napustionekogbankara i koji jevodiodvostrukoknjigovodstvosvihprimitakaiizdatakazaposjedepovjereneJulienovojupravi.Te su mjere toliko razbistrile markizu stanje njegovih vlastitih poslova da se bez pomoći svog

zastupnika,kojigajepotkradao,mogaosazadovoljstvomupustitiudvije-trinovespekulacije.-Uzmitetritisućefranakazasebe-rečeonjednogadanasvommladompomoćniku.-Gospodine,mojbipostupakmoglioklevetati.-Aštobistevihtjeli?-upitamarkizljutito.-Dabudetetakodobri idatuodlukuvlastoručnoupišeteuupisnik; tomćuodlukomdobiti tri tisuće

franaka.Uostalom,cijelo je toknjigovodstvozamislioopatPirard. -Markizupiše tuodlukus izrazomdosademarkizadeMoncadakadslušaračunesvogupraviteljaPoissona.25

Uvečer,kadbiseJulienpojavioumodromodijelu,nikadasenijegovorilooposlovima.Markizovajedobrotabilatakolaskavazavječnoranjenosamoljubljenašegjunakadajeonuskoroiprotivsvojevoljeosjetioprema tom ljubaznomstarcunekuvrstuprivrženosti. JuliennijebioosjećajanuonomsmisluukojemsetoshvaćauParizu,alinijebioninekočudovište,aodsmrtistarogmajora-kirurganitkonijesnjimgovoriostolikodobrote.Sačuđenjemjeopaziodasemarkizpremanjegovusamoljubljuodnosisuljudnom pažnjom, što nikada nije zapazio kod starog kirurga. Napokon se uvjerio da se kirurg višeponosiosvojimkrižemnegomarkizlentom.Markizovjeotacbiovelikaš.Jednog je dana nakon jutarnje poslovne audijencije u crnom odijelu zabavljao markiza, koji ga je

zadržao dva sata i svakakomu htio dati nekoliko novčanica štomu ih je njegov zastupnik bio upravodoniosburze.-Nadamse,gospodinemarkiže,dasenećuogriješitiodubokopoštovanjekojevamdugujemakovas

zamolimdamidopustitedakažemnekolikoriječi.-Govorite,prijatelju!-Nekamigospodinmarkiz izvolidopustitidaodbijem tajdar.Onnijenamijenjenčovjekuucrnom

odijeluiposvebipokvarioponašanjekojesteimalidobrotupodnositiodčovjekaumodromodijelu.-Pozdraviojesmnogopoštovanjaiotišaoneobazrevšise.Tajseneočekivaniodgovorsvidiomarkizu.UvečergajeispričaoopatuPirardu.

-Trebadavamnapokonneštopriznam,dragimojopate.Julienovoporijeklomi jepoznato, i javasovlašćujemdatosaopćenjenedržiteutajnosti.»Njegovjepostupakjutrosbioplemenit«,misliojemarkiz,»ijaćugaučinitiplemićem.«Nekovrijemenakontogamarkizjekonačnomogaoizići.- Idite na dvamjeseca uLondon - reče on Julienu. - Posebnom i redovitompoštom slat će vam se

pisma koja budem primao i na kojima će biti moje bilješke. Sastavit ćete odgovore i vratiti mi ihstavljajućisvakopismounjegovodgovor.Izračunaosamdazakašnjenjenećebitivećeodpetdana.VozećisepremaCalaisu,Juliensečudioništavnostitobožnjihposlovazbogkojihgamarkizšalje.Nećemo spominjati s kakvim je osjećajem mržnje, gotovo užasa, stao na englesko tlo. Poznajemo

njegovu ludu ljubavzaBonapartea.U svakom jeoficiruvidio siraHudsonaLowa,u svakomvelikašulordaBathursta,kojijenaređivaosramotnepostupkenaSvetojHeleni,dobivšizauzvratdesetogodišnjeministarstvo.ULondonujekonačnoupoznaovisokogizdelinstvo.Sprijateljiosesmladimruskimplemićima,kojisu

gautouputili.-Vistepredestinirani,dragiSorele-govorilisumuoni-uvasjeodprirodehladanizražajlicakaoda

stenatisućumiljaodtrenutnihuzbuđenja,kojimitolikonastojimosteći.-Vinisteshvatilisvojestoljeće-rekaomujeprincKarasov:Činiteuvijekobratnoodonogaštose

odvasočekuje!«Toje, takomičasti, jedinareligijaoveepohe.Nebuditeniludiniusiljeni, jerćesetadaodvasočekivatiludostiiprenemaganje,iondapravilonebibiloispunjeno.JednogasedanaJulienproslaviousalonuvojvodedeFitz-Folka,kojigajepozvaonavečeruzajedno

sprincomKarasovim.Čekalisugaciosat.NačinnakojiseJulienponiopreddvadesetakosobakojesučekalejošsespominjemeđumladimtajnicimaambasadeuLondonu.Izraznjegovalicabiojenedostižan.Htio je vidjeti, usprkos dendijima, svojim prijateljima, slavnog Phillippa Vanea, jedinog filozofa

kojega je Engleska imala nakon Lockea. Našao ga je gdje dovršava sedmu godinu u zatvoru.»Aristokracijaseuovojzemljinešali«,pomisliJulien;»štoviše,Vanejeobeščašćen,prezren,itd.«Julien ga je zatekao vesela; bijes aristokracije ga je zabavljao. »Eto«, mislio je Julien izlazeći iz

zatvora,»tojejediniveseličovjekštosamgavidiouEngleskoj.«-Idejakojajetiranimanajkorisnija,jestidejaobogu-rekaomujeVane...Ostataksistemaispustitćemojerjeciničan.Kadsevratio,gospodindeLaMolegazapita:-Kakvemi zabavnemisli donosite izEngleske? -On je šutio. -Kakvemimisli donosite, bile one

zabavneiline?-ponovimarkizživahno.-Prvo-rečeJulien-inajrazumnijijeEnglezjedansatnadanlud;njimeovladazloduhsamoubojstva,

kojijebogtezemlje.Drugo, kad se duhovitost i genijalnost iskrcaju u Engleskoj, gube dvadeset i pet posto od svoje

vrijednosti.Treće,nemanasvijetuništaljepše,divnijenidirljivijeodengleskogkrajolika.-Asada,dajakažemsvoje-rečemarkiz:-Prvo,zaštostenaplesukodruskogambasadorareklidauFrancuskoj ima trista tisućamladićaod

dvadesetipetgodinakojistrastvenoželerat?Mislitelidajetokraljevimaugodno?-Čovjek ne zna kako da postupa kad govori s našim diplomatima - reče Julien. -Oni imaju čudnu

navikudazapodijevajuozbiljnerazgovore.Akoseutimrazgovorimačovjekdržiopćihmisliiznovina,smatrajugaglupanom.Aakoseusudirećineštoistinitoinovo,začudese,neznajuštodaodgovore, isutradanvamusedamsatipoprvomtajnikuambasadeporučujudasteseponijelineprilično.-Nije loše - rečemarkiz smijući se. -Uostalom,kladimse,dubokoumnigospodine,danisteotkrili

zaštostebiliuEngleskoj.-Oprostite-odgovoriJulien-biosamtamodabihjednomutjednuvečeraokodkraljevaambasadora,

kojijenajuljudnijičovjeknasvijetu.-Otišli ste onamo po ovo odlikovanje - rečemumarkiz. -Neću da napustite svoje crno odijelo, a

navikaosamnazabavnijinačinkojimrazgovaramsčovjekomumodromodijelu.Doslijedećegnalogaupamtiteovo:kadgodvidimovoodlikovanje,bitćetenajmlađisinmogprijateljavojvodedeChaulnesa,sinkoji se,ada to inesluti,većšestmjesecinalaziudiplomatskoj službi.Znajte -dodamarkizvrloozbiljnopresjekavšinjegovozahvaljivanje-janipoštonećudavasizvučemizvašegstaleža.Tojeuvijekpogreškainesreća,izazaštitnika,izaštićenika.Kadvammojeparnicedosadeilikadmivišenebudeteodgovarali,zatražitćuzavasjednudobružupu,kaoštoježupanašegprijateljaopataPirarda,igotovo-dodamarkizvrlosuho.To je odlikovanje godilo Julienovu ponosu; sada jemnogo više govorio. Činilomu se da ga rjeđe

vrijeđaju i da ga ne uzimaju na nišan riječima koje se mogu protumačiti kao nepristojne, a koje uživahnomrazgovorusvakomemoguizmaknuti.Tomu jeodlikovanjepribavilo jedančudanposjet:pohodioga je,naime,barundeValenod,koji je

došaouParizdaseministarstvuzahvalinabarunstvuidasesnjimesporazumi.TrebaojebitiimenovannačelnikomVerrièresanamjestogospodinadeRênala.Julien se u sebimnogo smijao kadmu je gospodinValenod saopćio kako se nedavno otkrilo da je

gospodindeRênaljakobinac.Činjenicajedajeunovimizborima,kojisusepripremali,novibarunbiokandidat ministarstva i da su na izbornoj skupštini departmana, u stvari vrlo rojalističkoj, liberaliistaknuligospodinadeRênala.Julien jeuzaludnastojaodoznatineštoogospođideRênal;barun se,kakosečinilo, sjećaonjihova

nekadanjeg suparništva te je uporno šutio.Na kraju je zamolio Juliena za glas njegova oca na idućimizborima.Julienobećadaćepisatiocu.-Trebalobi,gospodineviteže,damepredstavitemarkizudeLaMoleu.»Zaista,trebalobi«,misliojeJulien,»alitakvuhulju!...«- Istinu govoreći - odvrati on - ja sam u palači de La Mole odviše neznatan da bih vas mogao

predstaviti.Julienjesvetorekaomarkizu;uvečermujeispričaoValenodovzahtjevinjegovadjelaidržanjesve

do1814.-Nesamodaćetemisutrapredstavititognovogbaruna-prihvatigospodindeLaMolevrloozbiljno-

negogajaipozivampreksutranavečeru.Bitćetojedanodnašihnovihprefekata.-Utomslučaju-rečeJulienhladno-molimmjestoravnateljaubožnicezasvogoca.-Udobarčas-rečemarkizveselo-pristajem.Očekivaosamodvasmoralnepouke.Viserazvijate.Julien je od gospodinaValenoda saznao da je korisnik poslovnice za prodaju srećaka uVerrièresu

umro;zabavljalogajedatomjestopribavigospodinudeCholinu,onojstarojbudaličijujemolbunekadanašaousobigospodinadeLaMolea.Markizseodsvegasrcanasmijaotojmolbi,kojujeJuliengovorionapametdajućimudapotpišepismokojimjeodministrafinancijatražiotomjesto.TekštojegospodinCholinbioimenovan,Julienjedoznaodajejednadeputacijadepartmanazatražila

tomjesto zagospodinaGrosa, znamenitoggeometra.Taj jeplemeniti čovjek imao samo tisuću i četiristotinefranakarente,asvakejegodineprijašnjemkorisnikukojijenedavnoumroposuđivaošeststotinafranakadabimupomogaoodgojitidjecu.Julien se začudio onome što je učinio. »Nije to ništa«, pomisli on; »morat ću počiniti mnogo gore

nepravde i znati ih još i prikriti lijepim sentimentalnim riječima, ako hoću da stignem do cilja. JadnigospodinGroš!Onjezaslužioodlikovanje,ajasamgadobioimoramraditipoželjamavladekojamiga

jedala.

VIII.

KOJEODLIČJEODLIKUJEČOVJEKA

-Tvojamevodaneosvježava-rečeožednjeligenij.-Aipakjetonajhladnijizdenacu

cijelomDiar-Bekiru.PELLICO

JednogasedanaJulienvratiosubavogposjedauVillequierunaobalamaSeine,kojemujegospodinde

La Mole posvećivao mnogo pažnje jer je od svih njegovih imanja to bilo jedino koje je pripadaloslavnomBonifaceudeLaMoleu.Upalačijezatekaomarkizuinjezinukćer,kojesustigleizHyèresa.Julien je sada bio dendi i znao je kako u Parizu treba živjeti. Prema gospođici de LaMole bio je

savršeno hladan. Činilo se kao da je posve zaboravio vrijeme kad ga je ona veselo zapitkivala opojedinostimanjegovapadaskonja.GospođicideLaMolesečinilodajenarastaoipostaobljeđi.Unjegovustasuidržanjuvišenijebilo

ništa provincijsko. Međutim, u vještini konverzacije još nije bio toliko napredovao, tu se još uvijekzapažaloprevišeozbiljnostiistvarnosti.Zahvaljujućinjegovuponosu,unatočtojrazboritostiunjegovugovoru nije bilo ničega podređenog, samo se osjećalo da on još mnogo toga smatra važnim. Ali sezapažalodajetočovjekkojiznabranitionoštokaže.-Nedostajemu lakoće, ali ne i duha - reče gospođica deLaMole svomocu šaleći se s njim zbog

odlikovanjakojejepribavioJulienu.-Mojvasjebratmoliozatoodlikovanjegodinuipo,aonjejedandeLaMole!...NajaviševojvodudeRetza.Matildujespopalonesavladivozijevanje,prepoznalajestarodrevnepozlateistaregosteroditeljskog

salona.ŽivotkojijeimalanastavitiuParizubiojojjestrahovitodosadan.UHyèresuje,međutim,žalilazaParizom.»Amenijedevetnaestgodina!«pomisliona:»Tojesretnodoba,kakokažusvitiglupaniuknjigamas

pozlaćenimrezom.«OnajegledalaosamdodesetsvezakanovihpjesamakojisusenagomilalinastolićuusalonuzavrijemenjezinaputovanjapoProvenci.NjezinajenesrećabilaštojeimalavišeduhanegogospodadeCroisenois,deCaylus,deLuziostalinjeziniprijatelji.ZamišljalajesveštoćejojonirećiolijepomnebuProvence,opjesništvu,ojugu,itd.,itd.Te toliko lijepe oči, u kojima se odražavala najveća dosada i, što je još gore, u kojima nije bilo

nikakvenadedaćenaćizadovoljstvo,zaustavišesenaJulienu.Onbaremnijeposveonakavkaoštosudrugi.-GospodineSorele-rečemuonaonimživimiodsječenimglasomukojemnemanimaloženstvenostia

kojimgovoremladeženeizvisokogdruštva-gospodineSorele,hoćetelivečerasdoćinaplesgospodinadeRetza?-Gospođice, ja nisam imao čast biti predstavljen gospodinu vojvodi. - (Činilo se da te riječi i taj

naslovranjavajuustaponosnogprovincijalca.)-On jemombratu stavio u dužnost da vas dovede k njemu; ako dođete,moći ćeteme izvijestiti o

pojedinostima posjeda u Villequieru;možda ćemo u proljeće poći onamo. Htjela bih znati da li se udvorcu može stanovati i da li je okolica zaista tako lijepa kako se govori. Ima mnogo toga što

neopravdanouživadobarglas.Julienneodgovori.-Dođitenaplessmojimbratom!-dodaonavrlohladno.Juliensenaklonispoštovanjem.»Tako,čakinaplesutrebadapolažemračunasvimčlanovimaove

obitelji.Tazarmeneplaćajukaoposlovnogčovjeka?«Iusvojojzlovoljidodajoš:»Bognekaznanećeliseonoštokažemkćerkikositisnamjeromoca,bratailimajke!Ovojepravidvoracsuverenaprinca.Tumorašbitisavršenaništica,aipaknikomenedatipravodasetuži.«»Štomi se ta visoka djevojka ne sviđa!« pomisli on gledajući za gospođicomdeLaMole, koju je

majkapozvaladabijepredstavilanekimsvojimprijateljicama.»Onapretjerujeusvakojmodi,tahaljinajojpadasramena...Jošjebljeđanegoštojebilaprijeputovanja...Kosajojjetolikoplavadajegotovobezbojna! Reklo bi se da je prozirna!... Koje li oholosti u njezinu načinu pozdravljanja, unjezinupogledu!Kojihlikraljevskihgesta!«GospođicadeLaMolejepozvalabrataupravoučasukadjenapuštaosalon.GrofNorbertpriđeJulienu.- Dragimoj Sorele - rečemu on - kamo želite da u ponoć dođem po vas pa da odemo na ples k

gospodinudeRetzu?Onjeizričitozamoliodavasdovedem.-Dobromijepoznatokomedugujemtolikodobrote-odgovoriJuliennaklonivšisedozemlje.Njegovazlovoljanijemoglaništaprigovoritiuljudnomnačinu,čakizanimanju,skojimjeNorberts

njim govorio; i zato je stao ispitivati svoj odgovor na te ljubazne riječi. U njemu je pronašao trunakniskosti.Uvečer,stigavšinaples,zadivioseraskošipalačedeRetz.Ulaznojedvorištebilonatkrivenogolemim

zastoromodtamnocrvenasuknasazlatnimzvijezdama;ništanijemoglobitielegantnije.Dvorištejepodtim zastorom bilo pretvoreno u šumu naranča i oleandara u cvatu. Pobrinuli su se da lonce ukopajuduboko,takodasečinilokaodanarančeioleandrirastuizzemlje.Putkojimsuprolazilekočijebiojeposutpijeskom.Svesetonašemprovincijalcučiniloizvanredno.Onnikadnijenisanjaodapostojitakvaraskoš;začas

je njegova uzbuđena mašta bila stotinu milja daleko od zlovolje. U kočiji, dok su se vozili na ples,Norbertjebiosretan,aonjesvevidiocrno;tekštosuušliudvorište,njihoveseulogeizmijeniše.Norbert je zapažao samo neke sitnice koje su, usred tolike divote, bili zanemarili. Procjenjivao je

izdatkezasvakustvar išto jevišeuviđaoda jeukupnasvotavrlovisoka, to jepostajaloočitijeda jegotovozavidanidapostajeljut.ŠtoseJulienatiče,onjestigaouprvisalonukojemseplesalosavočaran,zadivljenioduzbuđenja

gotovozaplašen.Svijetseguraonavratimadrugogsalonaistiskajebilatolikadanijemogaoprodrijetinaprijed.DekoracijatogdrugogsalonapredstavljalajeAlhambruuGranadi.-Tojekraljicaplesa,valjapriznati-rečenekimladićsbrcima,čijeserameutisnulouJulienovaprsa.-GospođicaFourmont,koja jecijeluzimubilanajljepša,uviđada silazinadrugomjesto.Pogledaj

kakvolicepravi!-odvratimunjegovsusjed.-Zaista,onačinisvedabisesvidjela.Gledaj,gledajtajdražesnismiješakučasukadplešesamautoj

četvorci.Tojenedostiživo,častimi.- Gospođica de La Mole savršeno prikriva zadovoljstvo zbog svog trijumfa, kojega je i te kako

svjesna.Reklobisedastrahujedaćesesvidjetionomeskimgovori.-Izvrsno!Tojepravaumjetnostzavođenja!Julienseuzaludnaprezaodaugledatuzavodljivuženu;sedam-osammuškaracavišihodnjegasmetalo

mujedajevidi.-Imamnogokoketerijeutojtolikootmjenojuzdržljivosti-prihvatimladićsbrcima.

-Atevelikemodreoči,kojeselaganoobarajuučasukadbičovjekpomisliodaimprijetiopasnostdaseizdaju!-nastavisusjed.-Vjeremi,ništavještijeodtoga.-GledajkakopokrajnjelijepaFourmontizgledaposveobična-rečetreći.- Taj uzdržljivi izraz kao da govori: »Koliko bih umjela biti ljubazna prema vama da ste čovjek

dostojanmene!«-AtkomožebitidostojandivneMatilde?-zapitaprvi.-Moždakojisuvereniprinc,lijep,duhovit,stasit,junakuratu,inipoštostarijioddvadesetgodina.-Nezakonitisinruskogcara ...kojegabiučast togvjenčanjaučinilivladarem,ili,naprosto,grofde

Thalersasvojimlicemprerušenaseljaka...Ljudisenavratimarazidoše,iJulienjemogaoući.»Kadjeonauočimatihlutakatakoznačajna,vrijednajedajeproučim«,pomislion.»Takoćushvatiti

štotajsvijetsmatrasavršenim.«Dok ju je on tražio očima,Matilda ga pogleda. »Zoveme dužnost«, pomisli Julien, no prijašnja se

njegovazlovoljajošbilazadržalajedinouizrazulica.Radoznalostgajepoticala,takodasepribližavaosazadovoljstvom,kojejedubokiizrezhaljinenaMatildinimramenimavrlobrzouvećavao,itonanačinkoji za njegovo samoljublje nije bio nimalo laskav. »U njezinoj ljepoti ima mladosti«, mislio je.Između nje i njega nalazilo se pet-šest mladića, među kojima Julien prepozna one koje je slušao navratima.-Avi,gospodine,kojistecijeluzimubiliovdje-upitagaona-zarnesmatratedajetonajljepšiplesu

ovojsezoni?-Onneodgovori.-TamiseCoulonovačetvorkačinidivnaiovejegospođesavršenoplešu.-Mladićiseokrenušedabi

vidjeli koji je to sretnik od koga Matilda svakako želi čuti odgovor. No taj odgovor nije baš bioohrabrujući.- Janemogubitidobarsudac,gospođice; ta japrovodimživotupisanju.Ovo jeprvi takoraskošni

pleskojividim.Mladićisbrkovimasezaprepastiše.-Vistemudrac,gospodineSorele-prihvationasjošizrazitijimzanimanjem-vinasveteplesove,na

sve te svečanosti, gledate kao filozof, kao J. J. Rousseau. Vi se tim ludostima čudite, ali vas one neočaravaju.JednajeriječugasilaJulienovumaštuiprotjeralaiznjegovasrcasvakuiluziju.Ustamuzadobišeizraz

prezira,moždaineštopretjeran.-J.J.Rousseauje,kadsudiovisokomdruštvu,pomommišljenjusamobudala;onganijeshvaćaoi

pristupiomujesasrcemčovjekakojijeodslugepostaoskorojević.-Napisaoje»Društveniugovor«-rečeMatildaspoštovanjem.-Premdajepropovijedaorepubliku iobaranjekraljevskevlasti idostojanstva, taj jeskorojevićbio

pijanodsrećekadbinekivojvodapromijeniopravacsvojepopodnevnešetnjedabipratiokojegaodnjegovihprijatelja.-Ah,da,vojvodadeLuxembourgjeuMontmorencyjuprationekoggospodinaCoindetapremaParizu...

-prihvatigospođicadeLaMolesazadovoljstvomizanosomprvoguživanjausvojojučenosti.Bilajeopijena svojim znanjem,malone kao akademik koji je otkrio postojanje kralja Feretriusa. Julienov jepogled postao prodoran i strog. Matilda je bila jedan čas oduševljena, ali ju je hladnoća njezinasugovornikajakozbunila.Iznenadilasetometovišeštojeinačeonanadrugetakodjelovala.U taj je časgospođicideLaMoleužurbanoprilaziomarkizdeCroisenois.Časkom je zastaona tri

koraka od nje, nemogavši joj se zbogmnoštva posve približiti. Gledao ju je smješkajući se zbog tezapreke.Mlada markiza de Rouvray,Matildina rođaka, stajala je pokraj njega. Držala je ispod ruke

svoga muža, koji je to bio tek dva tjedna. Markiz de Rouvray, također vrlo mlad, bio je glupavozaljubljenkaočovjekkoji,sklopivšisamoizinteresabrakštosugapripremilibilježnici,otkrivadajedobiozaženusavršenuljepoticu.MarkizdeRouvray trebao jepostativojvodanakonsmrtinekogvrlostarogstrica.DokjemarkizdeCroisenois,kojisenijemogaoproguratikrozmnoštvo,sasmiješkomgledaoMatildu,

zaustavilajeonasvojevelikeoči,modrekaonebo,nanjemuinanjegovimsusjedima.»Imaliištapliće«,pomisliona,»nošto je taskupina ljudi!EvoCroisenoisa,kojimenamjeravauzetizaženu;on jeblag,ljubazan,savršenaponašanja,kaoigospodindeRouvray.Danisutolikodosadni,tabigospodabilavrlougodna.Ionbimeneprationaplesovestimistimograničenimizadovoljnimizrazomlica.Godinudananakonvjenčanjamojakočija,mojikonji,mojehaljine,mojdvoracnadvadesetmiljaodPariza,svebitobilodanemoželjepšeibolje;bilobitakvodabinekaskorojevićka,kaonaprimjergroficadeRoiville,moglaumrijetiodzavisti;ionda?«...IsamapomisaonatobilajeMatildidosadna.MarkizdeCroisenoisnapokonstignedonjeistanejoj

neštogovoriti,alionajesanjarilainijegaslušala.Zanjusezvuknjegovihriječipomiješaosažamoromplesa.NesvjesnojepogledompratilaJuliena,kojiseudaljiosizrazompunimpoštovanja,aliponosniminezadovoljnim.Ujednomjekutu,dalekoodljudikojisusekomešali,spazilagrofaAltamiru,koji jeusvojoj zemlji bio osuđen na smrt i kojega čitalac već pozna. Za vrijeme Luja XIV. jedna se njegovarođakinjaudalazaprincadeContija;uspomenanatoštitilagajedoneklepredpolicijomkongregacije.-»Činimisedasamoosudanasmrtmožeodlikovatičovjeka«,pomisliMatilda.»Tojejedinoštose

ne kupuje. Ah, baš sam dobru dosjetku smislila! Šteta što mi nije pala na pamet tako da se njomeiskažem!«Matildajeimalaodvišeukusaadabiurazgovoruupotrijebilaunaprijedspremljenudosjetku,ali je takođerbilaodviše taštaada seneoduševi samasobom.Unjezinu je licu izraz srećepotisnuoizražaj dosade.GospodinudeCroisenoisu, koji je neprestanogovorio, učinilo se da zamjećuje uspjehsvojihriječi,teudvostručirječitost.»Što bi neki zlobnik mogao prigovoriti mojoj dosjetki?« zapitala se Matilda. »Tom bih kritičaru

odgovorila:naslovbarunaivikontasekupuje,odlikovanjesepodjeljuje-mojgajebratnedavnodobio,a što je učinio? - položaj se dobiva.Tkodeset godina služi u garnizonu ili je rođakministra rata, tajpostaje zapovjednik čete, kaoNorbert. A veliko bogatstvo? To se još najteže stječe, te prema tome izaslužujenajvišepoštovanja!Kakojetosmiješno!Upravojeobratnoodonogaštostojiuknjigama...Dabi netko stekao bogatstvo, ženi se kćerkom gospodina Rotschilda. Doista, moja je dosjetka duboka.Smrtnaosudajejošjedinozaštoljudimanijepalonaumdaseotimaju!«-PoznajeteligrofaAltamiru?-upitaonagospodinadeCroisenoisa.Činilosedaseumislimanalazivrlodaleko,itojepitanjebilobezikakvevezesonimštojojjejadni

markizvećpetminutagovorio,takodajenjegovaljubaznostbilatimezbunjena.Aipakjetobioduhovitčovjekipoznatkaotakav.»Matilda ječudnovata«,pomislion;»to jenezgodno,alionasvommužudonosivrlo lijeppoložaju

društvu.Neznamkakotopostiže tajmarkizdeLaMole;povezan jesasvimnajboljimljudimaizsvihstranaka. On je čovjek koji ne može propasti. Uostalom, ta se Matildina neobičnost može smatratigenijalnošću. Ako je čovjek visoka roda i vrlo bogat, genijalnost nije nimalo smiješna, ona je tadaodlika!Uostalom,imaunje,kadonatohoće,onemješavineduhovitosti,karakteraidosjetljivostikojaprivlačivostčinisavršenom...Budućida je teškodobroobavljatidvaposla istodobno,markiz jeMatildiodgovaraobezizražajnim

glasomikaodagovorinaučenuzadaću:-TkonepoznajetogjadnogAltamiru?-Ionjeispričaopovijestnjegovepromašenezavjere,smiješne

ibesmislene.

-Posvebesmislene!-rečeMatildakaodagovorisamasebi.-Alionjebaremneštoučinio.Hoćudavidimpravogmuškarca;doveditemiga!-rečeonamarkizu,kojijebiovrloneprijatnodirnut.GrofAltamirabiojejedanodnajizrazitijihobožavateljaohologigotovodrskognačinagospođicede

LaMole;ponjegovujesuduonabilajednaodnajljepšihženauParizu.-Kakobibilalijepanaprijestolju!-rečeongospodinudeCroisenoisuispremnopođeknjoj.Uotmjenomdruštvuimauvijekdovoljnoljudikojiželedokazatidanemaništaneukusnijeodzavjereu

XIX.stoljeću;tomirišenajakobinstvo.Aimaliištaružnijeodjakobinacabezuspjeha?Upogledu štoga jeMatildadobacila gospodinudeCroisenoisubilo je porugena računAltamirina

liberalizma,alijeonasazadovoljstvomslušalanjegoveriječi.»Zavjereniknaplesu, to je lijepkontrast«,mislila je.Činilo jojseda jeonsasvojimcrnimbrcima

naliknalavakojiseodmara.Aliubrzospoznadanjegovduhzaokupljasamojedno:korisnost,divljenjezaonoštojekorisno.Mladi je grof smatrao da ništa osim onoga što bi njegovoj zemlji moglo pribaviti vladu dvaju

predstavničkih domovanije vrijednonjegovepažnje.Vrlo je radonapustioMatildu, najljepšu ženunatom plesu, jer je vidio da ulazi jedan peruanski general. Izgubivši nadu u Evropu, kako ju je uredioMetternich,siromašnomjeAltamiripreostalodamislinatokakoćedržaveJužneAmerike,kadbudujakeimoćne,moćiEvropivratitislobodukojujenjimaposlaoMirabeau.26

Matildujeokružiorojbrkatihmladića.OnajedobrovidjeladaAltamiranijenjomeočaraninjegovjujeodlazakpovrijedio.Opaziojekakomuseočikrijesedokgovorisperuanskimgeneralom.GospođicadeLaMolejegledalamladeFrancuzesdubokomozbiljnošću,kojunijednaodnjezinihsuparnicanebimogla oponašati. »Koji bi se od njih«, mislila je ona, »dao osuditi na smrt, čak i unajpovoljnijimokolnostima?«Njezinječudnovatipogledlaskaoonimaukojihjebilomaloduha,alijeostaleuznemirivao.Bojalisu

senekezlobneprimjedbeiteškoćedananjuodgovore.»Visokoporijeklodonosisasobomstotinuprednostibezkojihbihseosjećalaponižena;Julienmijeza

toprimjer«,mislilajeMatilda.»Alionoubijaonasvojstvaduhazbogkojihnekogaosuđujunasmrt.«Utajječasnetkopokrajnjerekao:-TajgrofAltamirajedrugisinprincaodSanNazaro-Pimentela;

onih Pimentala od kojih je jedan pokušao spasitiConradina, kojemu je 1268. odrubljena glava. To jejednaodnajplemenitijihobiteljinapuljskih.«»Eto«,pomisliMatilda,»kakotolijepopotvrđujemojepravilodavisokoporijeklooduzimakarakteru

onusnagubezkojesečovjeknećedatiosuditinasmrt!Zarsamvečerasosuđenanatodamislimsamegluposti? Budući da sam samo žena kao i svaka druga, treba da plešem?« Popustila je navaljivanjumarkiza de Croisenoisa, koji ju je već jedan sat molio da s njime zapleše brzu polku. Da bizaboravila svoj neuspjeh u filozofiranju, Matilda je htjela biti savršeno neodoljiva. Gospodin deCroisenoisbiojeočaran.Aliniplesniželjadasesvidi jednomodnajljepšihmuškaracanadvoru-ništanijemoglorastresti

Matildu.Većiseuspjehnijemogaopostići:bilajekraljicaplesaionajetovidjela,alijeostajalahladna.»KakolićuprazanživotprovoditiuzčovjekakakavjeCroisenois!«govorilajesebikadjujeonsat

kasnije vodio na njezino mjesto ... »Gdje mogu naći zadovoljstvo«, doda ona tužno, »ako ga nakonšestomjesečnog izbivanjanenalazimnaplesu zakojimžude sve ženeuParizu?Aosim toga, najboljedruštvoštoga imaokružujemesnajvećimpoštovanjem.Ovdje inemagrađana,osimnekolikoperovai,možda,jednogilidvojiceJuliena.Akakvemijesveprednostisudbinadarovala!«mislilajeonadaljesvetužnije.»Visokoporijeklo,bogatstvo,mladost,sve,samonesreću!Jošsunajsumnjivijeonemojeprednostiokojimasumigovorilicijeluvečer.Duha,činise,imam,jer

im očito svima ulijevam strah. Ako se usude načeti kakvu ozbiljnu temu, izgube nakon pet časaka

razgovoradahikaovelikootkrićeiznoseonoštosamimjavećciosatponavljala.Lijepasam,imamituprednost za koju bi gospođa de Stael bila sve žrtvovala, a ipak je činjenica da umirem od dosade.PostojiliikakavrazlogdasemanjedosađujemkadzamijenimsvojeimeimenomCroisenoisa?«»Ali,božemoj!«mislilajeonadaljeidolazilojojjedazaplače.»Zaronnijesavršenčovjek?Onje

remek-djeloodgojasvogastoljeća;nemožešgapogledatiadatinekaženeštoljubazno,čakduhovito;hrabarje...AlitajSorelječudan«,pomisliona,anjezinsumornipogledpostadeljut.»Reklasammudahoćusnjimgovoriti,aonsenijeudostojionidaseponovnopojavi!«

IX.

PLES

Raskošhaljina,sjajsvijeća,mirisi,tolikolijepihruku,krasnihramena,mnogocvijeća,zanosnihRossinijevihmelodija.Cicerijevih

slika!Jasamizvansebe!VOYAGESD’UZERI

-Vistezlovoljni-rečejojmarkizadeLaMole-upozoravamvasdasetonaplesunepristoji.-Samomeglavaboli-odgovoriMatildasprezirom-ovdjejepreviševruće.Utajčas,kaouopravdanjegospođicideLaMole,pozlijestarombarunudeTollyjuionseonesvijesti;

moralisugaiznijeti.Govoriloseokapi;biojetoneugodandogađaj.Matilda se nije nimaloobzirala na to.Ona se držala odlukedanikadnevodi računao starcimani,

uopće,oosobamazakojeseznadagovorežalosnestvari.Plesalajedaizbjegnerazgovorokapi,kojije,uostalom,bioneosnovan,jersebarunzadvadanaopet

pojavio.»AligospodinSorelnikakonedolazi«,sjetilaseonaopetkadjeprestalaplesati.Gotovogajetražila

pogledom,kadligaugledaudrugomsalonu.Bilojezaistačudnovato;činilosedajeodbacioonajizrazravnodušnehladnoćekojijekodnjegabiotakonaravan;nijevišeizgledaokaoEnglez.»PaonrazgovarasgrofomAltamirom,mojimosuđenikomnasmrt!«pomisliMatilda.»Njegovojeoko

puno sumornog plamena; on izgleda kao prerušen princ, u njegovu je pogledu dvostruko više gordostinegoinače.«Neprestano razgovarajući sAltamirom, Julien sepribližiomjestugdje seonanalazila;upornoga je

gledalaproučavajućicrtenjegova licadaunjimapronađeona izvanrednasvojstvakojačovjekumogupribavitičastdabudeosuđennasmrt.Prolazećipokrajnje,onrečegrofuAltamiri:-Da,Dantonjebiočovjek!»O,nebesa,zarbionmogaobitinekiDanton!«pomisliMatilda.»Tanjegovojesrcetakootmjeno,a

Dantonjebiostrahovitoružan,krvnik,akosenevaram.«Julienjojsenalaziojošdostablizuionanijeoklijevaladagapozove;unjejebiloisvijestiiponosadapostavipitanjeneobičnozamladudjevojku.-ZarDantonnijebiokrvnik?-upitaona.-Da,uočimastanovitihljudi-odgovorijojJuliensizrazomvrloslaboprikrivenaprezira,auokumu

jejošostaoplamenodrazgovorasAltamirom.-NoonjenanesrećuljudivisokarodabioodvjetnikuMéry-sur-Seine; to znači, gospođice - dodaon zlobno - da je započeopoput nekih perova koje ovdjevidim.IstinajedajeDantonuočimaljepoteimaogolemnedostatak,biojeneobičnoružan.Te je posljednje riječi izgovorio brzo, na neki osobit način i zaista nimalo uljudno. Julien počeka

časak,pognuvšimalogornjidiotijelas izrazomponosneskromnosti.Činilosekaodagovori:»Plaćensamdavamodgovaram,aživimodsvojeplaće.«NijeseudostojioupravitipogleduMatildu.Onajesasvojim divnim, neobično otvorenim očima, koje su bile uprte u njega, izgledala kao njegova robinja.Napokon, kako su oboje šutjeli, pogleda je on kao što sluga gleda gospodara od kojega očekujezapovijedi. Ipremdasusenjegoveoči izravnosrelesMatildinima,kojesuneprestanoupiraleunjega

čudnovatpogled,onseudaljiopokazujućidamusežuri.»On,koji je zaista tako lijep«,pomislinapokonMatilda trgnuvši se iz svog sanjarenja,»pada tako

hvalirugobu!Nikadanegovoriosebi!NijeonkaoCaylusiliCroisenois.TajSorelimanekesličnostismojimocemkadnaplesuvrlouspješnooponašaNapoleona.«PosvejezaboravilaDantona.»Večerassedoistadosađujem.«Onauhvatisvogabrataispodruketegaposveprotivnjegovevoljeprisilidaprođukrozplesnudvoranu.PalojojnapametdaprisluškujerazgovorizmeđuosuđenoganasmrtiJuliena.Mnoštvo jebilogolemo.Ona ih ipakuspije stićiu časukad seAltamira,nadvakoraka isprednje,

približio stoludauzme sladoled.Govorio je Julienu i napola se okrenuo.Spazio je rukuu izvezenomodijelukoja jeuzimalasladoledpokrajnjegova.Vezivo je,činise,pobudilonjegovupažnju;posveseokrenudabividioosobukojojpripadataruka.Utomsetrenutkuunjegovimočima,takoplemenitimaitakobezazlenima,pojaviojedvaprimjetanizrazprezira.- Vidite li onog čovjeka - reče on prilično tiho Julienu - to je princ d’Araceli, ambasador

kraljevine***. Jutros jeodvašegministravanjskihposlovaFrancuske,gospodinadeNervala, zatražiomoju ekstradiciju.Pazite, enoga tamo, karta se.GospodindeNerval je voljan izručitime jer smomivama godine 1816. izručili dva-tri zavjerenika. Akome vratemome kralju, bit ću obješen u roku oddvadesetičetirisata.Aščepatćemekojiodovelijepegospodesbrcima.-Bestidnici!-uzvikneJulienprigušenimglasom.Matildinijeizmicalanijednariječnjihovarazgovora.Njezinejedosadenestalo.-Nisuonibaštolikobestidni-prihvatigrofAltamira.-Govoriosamvamosebidavamdademživprimjer.Gledajteprincad’Aracelija;svakihpetčasaka

bacapogledna svojeZlatno runo,nikakoda senačudi što taj tričavinakitvidina svojimprsima.Tajjadničovjekjeubitianakronizam.PrijestogodinaRunojebiloizvanrednoodlikovanje,notadabionobilo previsoko da ga se on domogne. Danas čovjek plemenita roda treba biti Araceli da bude njimeočaran.Dagadobije,nebiprezaodadadepovješaticiojedangrad.-Zargajepotucijenudobio?-upitaJuliensastrepnjom.-Ne, ne baš posve! - odgovori Altamira hladno - on jemožda dao pobacati u rijeku tridesetoricu

bogatihposjednikasvogakrajazakojesegovorilodasuliberali.-Kojegličudovišta!-rečeJulien.GospođicadeLaMole,nagnuvšiglavu snajvećimzanimanjem,bilamu je takoblizudaumalonije

svojomlijepomkosomdodirivalanjegovorame.-Vistevrlomladi!-odgovoriAltamira.-RekaosamvamdaimamsestruudanuuProvenci;onajejoš

lijepa, dobra je, blaga, izvrsna majka obitelji, odana svim svojim dužnostima, pobožna, a opet nijebogomoljka.»Kudaontosmjera?«upitasegospođicadeLaMole.-Onajesretna-nastavigrofAltamira-bilajesretnagodine1815.Tadasamsekodnjesakrivao,na

njezinuposjeduubliziniAntibesa;noučasukadjedoznalazasmaknućemaršalaNeya,zaplesalaje!-Jelitomoguće?-upitaJulienpreneraženo.-Tojeduhstrančarstva-prihvatiAltamira.-UXIX.stoljećuvišenemapravihstrasti,zatoseljudiu

Francuskojtolikoidosađuju.Počinjajunajvećeokrutnosti,alibezokrutnosti.-Togore!-rečeJulien.-Kadnetkovršizločine,trebabaremdaihvršisužitkom;tojejedinodobro

nanjimaisamosetimemogudonekleopravdati.GospođicadeLaMole,zaboravljajućipotpunoštodugujesamojsebi,tolikosepribližiladasegotovo

utisnulaizmeđuAltamireiJuliena.Njezinbrat,kojegajedržalaispodrukeikojijebionavikaodajojsepokorava, gledao je po dvorani i pravio se kao da ga je mnoštvo zaustavilo, da bi opravdao svoje

zastajkivanje.-Imatepravo-rečeAltamira-svesečinibezužitkaisvesezaboravlja,čakizločini.Moguvamna

ovomplesu pokazati desetak ljudi koji će zbogubojstva biti osuđeni na vječnoprokletstvo.Oni su tozaboravili,aisvijettakođer.Mnogisudosuzaganutiakonjihovpasslominogu.NaPere-Lachaiseu,kadbacajucvijećenanjihov

grob, kako vi to u Parizu šaljivo kažete, doznajemo da su posjedovali sve vrline hrabrih vitezova islušamoovelikimdjelimanjihovihpradjedovakojisuživjeliudobaHenrikaIV.AkousprkosnastojanjuprincaAracelija ne budem obješen i ako ikada budem uživao svoj imetak u Parizu, pozvat ću vas naručaksosmoricomilidesetoricomubojicakojisuštovaniinemajugrižnjesavjesti.Viijabitćemonatomručkujedinikojinisuokrvaviliruke:alićemenepreziratiigotovomrzitikao

krvoločnujakobinskuneman,avasćepreziratinaprostokaočovjekaiznarodakojiseuvukaouotmjenodruštvo.-Ništanijeistinitije!-rečegospođicadeLaMole.Altamirajezačuđenopogleda,aJulienjeneudostojinijednogpogleda.-Imajtenaumudarevolucijakojojsambionačelunijeuspjelasamozato-nastavigrofAltamira-što

nisamdopustiodapadnutriglave idasemeđunašepristašepodijelisedam-osammilijuna,kojisusenalaziliublagajniodkojesamjaimaoključ.Mojkralj,kojidanasgoriodželjedameobjesi,akojimijeprijepobunegovorioti,biobimidaovelikulentusvogordenadasamdaoodrubititetriglaveidasam razdijelio novac iz te blagajne. Jer ja bih, u najmanju ruku, polučio polovičan uspjeh, imoja bizemljadobilakakav-takavustav...Takojetonasvijetu;svejetokaopartijašaha.-Tadajošnistepoznavaliigru-prihvatiJulienvatrenapogleda.-Alisada...-Sadabihdaoodrubitiglave,hoćetereći,inebihbiožirondinac,kakostemitonekidannatuknuli?...

Odgovoritćuvam-rečeAltamiražalosno-kadudvobojuubijetekojegčovjeka,štoniizdalekanijetakogadnokaodagadatesmaknutipokrvniku.-Vjeremi-rečeJulien- tkoželicilj, tajželi isredstva.Danisambeznačajanatomidaimamneku

vlast,daobihobjesititrojicudaspasimživotčetvorici.Njegove su oči odražavale žar uvjerenja i prezir prema ništavim ljudskim predrasudama; one se

sukobišespogledimagospođicedeLaMole,kojamujebilaposveblizu,alinjegovprezirnesamodasenijepretvoriouljubaznostiuglađenost,negokaodasejošiudvostručio.Tojujedubokopovrijedilo;alisadvišenijebilounjezinojmoćidazaboraviJuliena.Onaseljutito

udaljipovukavšizasobomsvogabrata.»Trebadapijempunčaidamnogoplešem«,rečeonasebi;»izabratćuonoštojenajboljeipodsvaku

ću se cijenu istaknuti. Baš dobro, evo glasovitog drznika, grofa de Fervaquesa!« Prihvatila je njegovpoziv i zaplesali su. »Hajde da vidimo tko je od nas dvoje drskiji«, pomisli ona. »Ali, da bihmu semogladobranonarugati,moramoganavestidagovori.«UskorosusviostaliplesačičetvorkeplesalijošsamozatodanebipropustilinijedanodMatildinihbrzih,duhovitihizajedljivihodgovora.GospodindeFervaquessezbunio,tejeumjestomislinalaziosamoelegantneriječiiprenemagaose.Matilda,kojajebilazlovoljna,ponijelasepremanjemuokrutno,ionjujezamrzio.Plesalajedozoreikonačnojeotišlastrahovito umorna. Ali je u kočiji još i onomalo preostale snage bilo dovoljno da je rastuži i učininesretnom.Julienjujeprezreo,aonanjeganijemoglaprezirati.Juliensenalazionavrhuncusreće.Očaralaga,adanisamnijebiosvjestan,glazba,cvijeće, lijepe

žene,općaotmjenosti,pogotovu,vlastitamašta,kojajesanjarilaoodlikovanjimazanjegaioslobodizasve.»Kakojelijepovajples!«-rečeongrofu.-Nemaništaštobimunedostajalo.-Nedostajemumisao-odgovoriAltamira.Njegovo je lice odavalo prezir, koji je bio to oštriji što se opažalo da njegova uljudnost smatra za

dužnostdagasakrije.-Takoje,gospodinegrofe!Misao,zarne,itozavjerenička?- Ja samovdje zbog svog imena.Ali u vašim salonimamrzemisao.Onane smijenadmašiti duhom

vodviljskestihove:samojetadanagrađuju.Akočovjekkojimisliimaenergijeiakosunjegoveduhovitemislinove,viganazivatecinikom.NijelijedanodvašihsudacatakonazvaoCouriera?Strpalistegauzatvor,kaoiBérangera.Sveštokodvasposvomduhuneštovrijedi, tokongregacijapredajekaznenojpoliciji,aotmjenodruštvojojpljeska.To je stoga što vaše ostarjelo društvo iznad svega cijeni konvencionalnosti. Vi se nikada nećete

izdignuti iznad vojničke hrabrosti; imat ćeteMurate, ali nikadaWashingtone. Ja u Francuskoj nalazimsamotaštinu.Čovjekkojigovorećiimproviziralakoizlanenekunesmotrenumisao,adomaćinondadržidajeosramoćen.Kod tih se riječi grofova kočija, kojom se Julien vozio kući, zaustavila pred palačom deLaMole.

Julien jebiozaljubljenusvogzavjerenika.Altamiramujeučinioovaj lijepikompliment,koji jeočitopotekao iz iskrena uvjerenja: »U vas nema francuske lakoumnosti i vi razumijete načelo korisnosti.«SlučajnojeJulienupravoprijedvadanabiogledaotragedijuCasimiraDelavignea»MarinoFaliero«.»Nema li Israël Bertuccio više karaktera nego svi oni mletački plemići?« pitao se naš pobunjeni

plebejac.»Aipaksutoljudikojihdokazanoplemstvosežesvedogodine700.,jednostoljećeprijeKarlaVelikoga,doksveštojevečerasnaplesukodgospodinadeRetzabilonajplemenitijepotječetekizXIII.stoljeća, a i to nekako šepajući. I pored svih tihmletačkih plemića tako visoka porijekla sjećamo sebašIsraëlaBertuccia.Zavjeraukidasvetitulekojejestvoriladruštvenasamovolja.Tučovjekodmahstječepoložajkojimu

određujenjegovnačingledanjanasmrt.Paisamduhgubitusvojuvlast.ŠtobidanasbioDanton,uovomstoljećuValenodaiRênala?Čaknizamjenikdržavnogtužioca...Ali što ja to govorim? Bio bi se prodao kongregaciji i bio biministar, jer, uostalom, taj je veliki

Dantonkrao.IMirabeauseprodao.NapoleonjeuItalijipokraomilijune;inačenebimogaodaljezbogneimaštine,kaoPichegru.JediniLaFayettenijenikadakrao.Trebalikrasti,trebalidasečovjekproda?«pitaoseJulien.Natomsepitanjuzadržao.OstataknoćiproveoječitajućipovijestRevolucije.Sutradan, pišući u knjižnici pisma, nije mogao misliti ni na što drugo doli na razgovor s grofom

Altamirom.»Zapravo«,govoriojeusebinakondugasanjarenja,»dasutišpanjolskiliberalikompromitiralinarod

zločinima,nebiihbilitakolakoistjerali.Onisubilioholaibrbljavadjeca...kaoja!«uzviknenajednomJulienkaodasetrgnuoizasna.»Aštosamjatakovelikoizvršio,daimampravosuditiotimjadnicima,kojisuse,konačno,jednomu

životuusudili,kojisuzapočelineštoraditi?Jasamnaliknačovjekakojidižućiseodstolakliče:’Sutraneću ručati,alime tonećespriječitidabudemsnažan iveseokaoštosamdanas!’Tkoznaštočovjekosjeća na po puta jednog velikog pothvata?« ... Te je duboke misli prekinuo neočekivanidolazak gospođice de LaMole, koja je ušla u knjižnicu. Bio je toliko uzbuđen divljenjem za velikasvojstvaDantona,Mirabeaua,Carnota,kojisuumjeliostatineporaženi,dasenjegovpogledzaustavionagospođicideLaMoleadaonnijemislionanju,nijejepozdravio,pačakjegotovonijenividio.Kadsunjegovevelikerazrogačeneočikonačnozamijetilenjezinunazočnost,njegovpogledugasne.GospođicadeLaMolejetosgorčinomzapazila.Uzalud je tražila da joj dohvati jedan svezak Vélyjeva djela »Povijest Francuske«, koji je bio na

najgornjoj polici, zbog čega je Julien otišao po najveće ljestve. Julien je približio ljestve, potražiosvezak i pružio joj ga a da još nijemogao na njumisliti. Kad je vraćao ljestve namjesto, udario jeu pretjeranoj žurbi laktom o staklo jednog ormara za knjige; zveket krhotina koje su padale na pod

napokongajeprobudio.NastojaoseispričatigospođicideLaMole;htiojebitiuljudan,ibiojesamouljudan. Matilda je jasno vidjela da ga je uznemirila i da bi on volio sanjariti o onome što ga jezaokupljalo prije njezina dolaska nego s njom razgovarati.Nakon što ga je dugo gledala, polagano seudaljila. Julien jegledaozanjom.Uživao jeu razlici između jednostavnostinjezine sadašnjehaljine iveličanstveneelegancijehaljinešto ju je imaladanprije.Razlika izmeđujednogidrugogizražaja licabilajegotovoistotakouočljiva.Pogledtemladedjevojke,kojajenaplesukodvojvodedeRetzabilatakoohola,bio jeupravo tužan ikaodamoli.»Zaista«,pomisli Julien,»tacrnahaljina jošviše ističeljepotunjezinastasa.Onaimakraljevskodržanje,alizaštojeucrnini?Akokogazapitamzarazlogtojcrnini,mogaobihtimeopetpočinitikakvunesmotrenost.«Potpunoje

izronioizdubinasvogaoduševljenja.»Trebadaiznovapročitamsvapismakojasamjutrosnapisao;bogznakakvećunepromišljeneriječiiglupostiunjimanaći!«Dokjesnapetompažnjomčitaoprvoodtihpisama,začuojepokrajsebešuštanjesvilenehaljineinagloseokrenuo;gospođicadeLaMolebilajenadvakorakaodnjegovastolaismijalase.ToponovnoprekidanjenaljutilojeJuliena.ŠtoseMatildetiče,onaježivoosjetiladatommladićuništaneznači;njezinjesmijehtrebaoprikriti

njezinuzabunu;tojojjeuspjelo.-Očito stemislili naneštovrlo zanimljivo,gospodineSorele.Moždanakakvučudnudogodovštinu

kojanamjeposlalauParizgrofaAltamiru?Recitemiočemuseradi;gorimodželjedatosaznam.Bitćudiskretna,kunemvamse!-Isamasezačudilakadječulaštojeizgovorila.Što,zaronadamolijednogpotčinjenog!Doksenjezinazbunjenostpovećavala,onajenaokobezbrižnorekla:- Tko je to uspio vas, koji ste obično tako hladni, pretvoriti u nadahnuto biće, u neku vrstu

Michelangelovaproroka?ToživoineumjesnopitanjedubokojepovrijediloJulienaivratilomusvunjegovuludost.-JeliDantondobročinioštojekrao?-rečejojonnagloisizrazomlicakojijebivaosvedivljiji.-Je

li trebalo da revolucionari Pijemonta i Španjolske zločinima kompromitiraju narod; da ljudima bezzaslugadajusvepoložajeuvojsci,svaodlikovanja?Nebiliseljudikojibinosilitaodlikovanjabojalikraljeva povratka? Je li trebalo riznicu u Torinu izložiti pljački? Ukratko, gospođice - reče onpribližujućijojsestrašnalica-moraličovjekkojihoćedasazemljepotjeraneznanjeizločinharatikaovihorinasumcečinitizlo?Matildaseuplašila,nijemoglapodnijetinjegovpogled te jeuzmaknuladvakoraka.Jedanga ječas

promatrala;zatimje,zastidjevšisesvogastraha,laganimkorakomizišlaizknjižnice.

X.

KRALJICAMARGARETA

Ljubavi!Ukakvojludostinebismonalazilizadovoljstvaakotitohoćeš?

PISMAPORTUGALSKEREDOVNICEJulienjejošjednompročitaosvojapisma.Kadjezvonopozvalonaručak,onjepomislio:»Kakomora

dasamispaosmiješanuočimatepariškelutke!Kojeli ludosti, reći jojzaistaonoštosammislio!Nomoždaludostinijebilatakovelika.Istinajeutomslučajubiladostojnamene.A zašto je došla da me ispituje o intimnim stvarima! Njezino je pitanje bilo neumjesno, ona se

ogriješilaouljudnost.MojemislioDantonunisusastavnidioslužbezakojumenjezinotacplaća.«Stigavšiublagovaonicu,Julienjezaboravionasvojuzlovoljukadjeopaziodubokucrninugospođice

deLaMole,kojamujetovišeudarilauočištonitkodrugiodobiteljinijebioodjevenucrno.Nakonručkaposvegajenapustiozanoskojemusecijelidannijemogaooteti.Srećomjenaručkubioi

onajakademikkojijeznaolatinski.»Evočovjeka«,pomisliJulien,»kojićemisejošnajmanjerugatiakopitanjeocrninigospođicedeLaMolebudeneprikladnokaoštotopretpostavljam.«Matildagajegledalasčudnovatimizrazomlica.»Toje,evo,onakoketerijaovdašnjihženakojumije

opisala gospođa de Rênal«, reče Julien sebi. »Nisam jutros bio ljubazan prema njoj, nisam popustionjezinuprohtjevudarazgovarasamnom.Zbogtogamijevrijednostunjezinimočimaporasla.Đavotubezsumnjeništanegubi.Poslijećemisenjezinaoholostpunaprezirasvakakoosvetiti.Odnjesemožesvašta doživjeti.Ne bimogla biti gora.Kako li je bila posve drugačija ona koju sam izgubio!Kakvaljupkanarav!Kakvaprostodušnost!Jasamnjezinemisliznaoprijenjesame,gledaosamkakoserađaju;u njezinu sam srcu imao samo jednog protivnika: bojazan da joj ne umru djeca. Bila je to razumna iprirodnaljubav,kojajegodilačakimenikojisamzbognjetrpio.Biosambudala.PredodžbekojesamsebistvaraooParizupriječilesumedacijenimonuplemenituženu.Koje li razlike,božemoj!Štonalazimovdje?Praznu ioholu taštinu, svenijanse samoljublja iništa

više.«Ustadošeodstola.»Nesmijemdopustitidamiotmumogakademika«,pomisliJulien.Približiomuse

doksusviišliuvrtteseblagimiponiznimglasompridružionjegovojsrdžbizboguspjeha»Hernanija«.-Dabaremživimouvrijemetajnihkraljevskihnalogaohapšenju!...-rečeon.-Tadaseonnebibiousudio!-povičeakademikučinivšikretnjupoputTalme.Ugledavšijedancvijet,JulienjecitiraonekolikoriječiizVergilijevih»Georgica«iizraziomišljenje

daništanijeravnostihovimaDelillea.Ukratko,onjenasvenačinelaskaoakademiku.Nakontogareče,tobožeposveravnodušno: -Činiseda jegospođicadeLaMolenaslijedilanekogujakazakojimnosicrninu.-Što!Vistečlanovekuće,aneznatezanjezinuludost?-zapitaakademikinaglosezaustavi.-Zaista

ječudnovatodajojmajkadopuštatakvestvari.Ali,međunamabudirečeno,utojsekućibašneodlikujusnagomkaraktera.GospođicaMatildagaposjedujezasvenjihzajedno, ionisviplešukakoonasvira.Danas je 30. travnja - reče akademik, zaustavi se i lukavo pogleda Juliena. Julien se smješkaonajduhovitiještojemogao.»Kakva li veza može postojati između okolnosti da svi plešu kako ona svira, crne haljine i 30.

travnja?«misliojeon.»Činisedasamglupljinegosamislutio.«- Priznat ću vam ... - reče on akademiku, a njegov ga je pogled i dalje ispitujući promatrao. -

Prošećimosevrtom-rečeakademiknaslućujućisushićenjemprilikuzadugoielegantnopripovijedanje.-Što!Zarjemogućedavineznateštoseodigralo30.travnja1574.?-Agdje?-upitaJulienzapanjeno.-NaTrguGrève.Julien je bio toliko začuđen da mu ta riječ nije ništa objasnila. Radoznalost i očekivanje nečeg

tragičnog, što je bilo toliko u skladu s njegovom naravi, unijelo je u njegove oči onaj sjaj kojipripovijedačvolividjetiusvogaslušaoca.Akademikjebiooduševljenštojenašaoneupućenouho, tejenadugopričaoJulienukakosu30.travnja1574.najljepšemmladićusvogastoljeća,BonifaceudeLaMoleuinjegovuprijateljuHanibaludeCoconassu,pijemontskomplemiću,odrubiliglavunaTrguGrève.LaMolejebioobožavaniljubavnikkraljiceMargareteNavarske.-Atrebaznati-dodaakademik-dasegospođica de la Mole zove Matilda-Margareta. La Mole je istodobno bio ljubimac vojvode odAlençona i prisni prijatelj navarskog kralja, poslije Henrika IV, muža svoje ljubavnice. Na pokladniutorakgodine1574.dvorsenalaziouSaint-GermainusjadnimkraljemKarlomIX,kojijebionasamrti.LaMolejehtioosloboditiprinčeve,svojeprijatelje,kojejekraljicaKatarinadeMedicidržalanadvorukao zatočenike. Uputio je dvije stotine konja pod bedeme Saint-Germaina; vojvodu od Alençona jespopaostrah,iLaMolebudepredankrvniku.Aliono,štojedirnulogospođicuMatildu-onamijetosamapriznalaprijesedam-osamgodina,kad

jojjebilodvanaest-jertojeglava,glava!...-iakademikpodižepogledpremanebu.-Onoštojenjupotreslou tojpolitičkojkatastrofi, to jedasekraljicaMargaretaNavarska,sakrivenau jednojkućinaTrgu Grève, usudila od krvnika zatražiti glavu svoga ljubavnika. A iduće noći, u ponoć, ponijela jetuglavuusvojojkočijidajesamazakopaunekojkapelicinapodnožjubrežuljkaMontmartre.-Jelitomoguće?-uzvikneJulienpotresen.-GospođicadeLaMolepreziresvogabratajeron,kaoštovidite,nimalonemislinatustarupovijesti

30. travnja ne oblači crninu. Od vremena toga znamenitog smaknuća, da bi se sačuvala uspomena naprisnoprijateljstvodeLaMoleapremaCoconassu,kojise,kaoTalijan,zvaoHanibal,svimuškarci teobiteljinosetoime.AtajjeCoconasso-dodaakademiktišimglasom-popričanjusamogKarlaIX,bio24. kolovoza 1572. jedan od najokrutnijih ubojica. Ali kako jemoguće da vi, dragimoj Sorele, kojisjeditezastolomovekuće,ništaotomeneznate?-Zatoje,dakle,gospođicadeLaMolezastolomdvaputanazvalasvogbrataHanibal.Misliosamda

nisamdobročuo.- To je bilo predbacivanje. Čudnovato da markiza dopušta takve ludosti...Muž te visoke djevojke

koještaćedoživjeti.Na te je riječi nadovezao pet-šest satiričnih fraza. Veselje i neprijateljstvo koji su blistali u

akademikovimočimaneprijatno sudirnuli Juliena.»Nas smodvojica, eto,kao služinčadkojaogovaragospodare«,pomislion.»Alikodtogčovjekaizakademijeničemunetrebadasečudim.«Jednoga dana bio ga je zatekao gdje kleči pred markizom de La Mole; molio ju je za duhansku

koncesijuzanekogsvognećakaizprovincije.UvečergajednamalasobaricagospođicedeLaMole,kojajeJulienuudvaralakaonekadaEliza,uvjerikakonjezinagospodaricanipoštonijeobuklacrninuzatodabi privukla poglede. Toj je nastranosti korijen u njezinu karakteru. Ona zaista voli tog La Molea,ljubljenog ljubavnika najduhovitije kraljice svoga stoljeća, koji je umro jer je htio osloboditi svojeprijatelje.Itokakveprijatelje.PrvogprincakraljevskekrviiHenrikaIV.NavikaonasavršenuprirodnostkojajeizbijalaizcjelokupnogponašanjagospođedeRênal,Julienje

imaodojamda se sveParižanke samoprenemažu, i čim je biomalo sjetan, nije znao što da govori s

njima.GospođicadeLaMolebilajeizuzetak.Sada je onu vrstu ljepote koja dolazi od otmjena držanja prestao smatrati dokazom hladnoće srca.

PočeojevoditidugerazgovoresgospođicomdeLaMole,kojabisegdjekadanakonručkašetalasnjimu vrtu pred otvorenim prozorima salona. Jednog mu je dana rekla da čita povijest d’Aubignéa iBrantômea.»Čudnalektira«,pomisliJulien.»AmarkizajojnedopuštadačitaromaneWalteraScotta!«Jednog mu je dana pričala, a oči joj se sjajile od onog zadovoljstva koje svjedoči o iskrenom

divljenju, djelo neke mlade žene iz doba Henrika III, što ga je upravo pročitala u Estoileovim»Memoarima«:zatekavšisvogamužaunevjeri,probolagajebodežom.Julien je bio polaskan. Ta djevojka koja je bila okružena tolikim poštovanjem i koja je, po

akademikovim riječima, zapovijedala cijeloj kući, udostojila se s njime razgovarati na način koji segotovomogaosmatratiprijateljskim.»Prevariosamse«,pomislio jeuskoroJulien;»nije toprisnost; jasamsamopouzdanik iz tragedije;

ona osjeća potrebu da s nekim govori. U ovoj me obitelji smatraju učenim. Čitat ću Brantômea,d’Aubignéa,Estoilea!MoćićupobitinekeanegdoteokojimamipričagospođicadeLaMole.Hoćudaprekinemstomulogompasivnogpouzdanika.«Malo pomalo njegovi razgovori s tommladom djevojkom tako dostojanstvena, ali istodobno i tako

neusiljenadržanjapostadošezanimljiviji.Zaboraviojesvojutužnuulogupobunjenaplebejca.Vidiojedaonamnogozna,pačakidajerazborita.Nazorikojemujeizlagalauvrtuvrlosuserazlikovaliodonihkoje je izražavala u salonu. Gdjekada je pred njim pokazivala oduševljenje i iskrenost koji su biliusavršenojprotivnostisnjezinimuobičajenimponašanjem,takoponositimihladnim.-RatoviLigesuherojskodobaFrancuske-rečemuonajednogadana,auočimajojjeblistaoduhi

oduševljenje. -Tadasesvatkoboriodapostigneonoštoželi,daomogućipobjedusvojestranke,anesamo da naprosto zaradi odlikovanje, kao u vrijeme vašega cara. Priznajte da je tada bilo manjesebičnostiisitničavosti.Javolimtostoljeće.-ABonifacedeLaMolebiojejunaktogastoljeća-rečejojon.-Biojebaremljubljenonakokakoje,možda,divnobitiljubljen.Kojaseženauovonašedobanebi

grustiladadodirneglavusvogapogubljenogljubavnika?GospođadeLaMolepozvasvojukćer.Licemjerstvose,dabibilokorisno,moraskrivati,aJulienje,

kakosmovidjeli,gospođicideLaMolenapolaotkriodasediviNapoleonu.»Tojeonagolemaprednostkojuoniimajuprednama«,govoriojeJulienusebiostavšisamuvrtu.»Povijest njihovih predaka diže ih iznad običnih svakodnevnih osjećaja pa ne moraju neprestano

misliti na svoje držanje.Koje li bijede!« doda on ogorčeno. »Ja samnedostojan da razmišljam o timvelikimstvarima.Mojježivotsamonizlicemjerstavajernemamtisućufranakarentedakupimhljeba.«-Očemusanjarite,gospodine?-upitagaMatilda,kojasetrčećivratila.Julienujevećdodijalopreziratisamogasebe.Izponosajeotvorenoizrekaosvojumisao.Zacrveniose

govorećio svomsiromaštvu takobogatojdjevojci.Nastojao je svojimponosnim tonom jasno istaknutikako ništa ne traži.Nikada se jošMatildi nije učinio tako lijep; našla je u njemu izraz osjećajnosti iiskrenosti,kojimuječestonedostajao.NepunmjesecdananakontogaJuliensezamišljenošetaovrtompalačedeLaMole;alisnjegovaje

lica nestalo tvrdoće i filozofske nadutosti, koju je na nj bio utisnuo osjećaj neprestane podređenosti.UpravojebiootpratiodovratasalonagospođicudeLaMole,kojajetvrdiladajeozlijedilanogutrčećisbratom.»Oslonilasenamojurukunazaistačudnovatnačin«,govoriojeJuliensebi.»Jesamlijauobraženili

je istinada jojsesviđam?Onameslušas takoblagimizrazomlica,čak iondakad jojpriznajemsvepatnjesvogaponosa!Itoona,kojajepremasvimatakoohola!Usalonubisesilnočudilikadbividjeli

tonjezinolice.Posvejesigurnodanipremakomenepokazujetublagostidobrotu.«Julienjenastojaonepreuveličavatisebiznačenjetogačudnovatogprijateljstva.Samgajeuspoređivao

snaoružanimmirom.Svakidankadbisesusreli,prijenegobinastavilirazgovaratigotovointimnokaodanprije,onibiseunekurukuzapitali:»Hoćemolidanasbitiprijateljiilineprijatelji?«Julienjedobroznao da bi sve bilo izgubljeno kad bi dopustio da ga ta tako ohola djevojkamakar i jedan jedini putnekažnjeno uvrijedi. »Ako treba da se zavadimo, nije li bolje da to učinim odmah, braneći osnovnaprava svoga ponosa, nego odbijajući znakove prezira koji će se smjesta pojaviti, čim i najmanjezanemarimonoštodugujemsvomuosobnomdostojanstvu?«Matilda jenekolikoputa,kad jebila loše raspoložena,pokušalagovoriti snjim tonomvelikedame;

onajeutesvojepokušajeunosilaneobičnolukavstvo,noJulienihjebezobzirnoodbijao.Jednogjujedanaoštroprekinuo.-ImaligospođicadeLaMoleštozapovjedititajnikusvogaoca?-

upitajeon.-Njemujedužnostslušatinjezinezapovijediispoštovanjemihizvršiti.Alionnijedužansnjomrazgovarati.Onnijeplaćenzatodajojpriopćujesvojemisli.TakvoponašanjeičudnovatesumnjekojesuseJulienunametaleraspršilesudosaduštogajeredovito

obuzimalautomsalonukojijebiotakoveličanstven,aliukojemsečovjeksvegabojaoigdjenijebilozgodnodaseičimšali.»Bilobizabavnodamevoli!Novoljelameonailine«,nastavljaojeumislimaJulien,»jaimamza

prisnupouzdanicuduhovitudjevojku,predkojomvidimdastrepicijelakuća,amarkizdeCroisenoisvišeod svih ostalih. Taj mladić, tako uljudan, tako blag i tako hrabar, koji ima sve prednosti porijekla ibogatstva,odkojihbi i jedna jedinabiladovoljnadameusreći, ludo jeunjuzaljubljen i trebadasenjomeoženi.KolikomijesamopisamagospodindeLaMolenarediodanapišemdvojicibilježnikaradisklapanjaženidbenogugovora!Aja,kojisamsperomuruciutakopodređenupoložaju,dvasataposlije,ovdje u vrtu, odnosim pobjedu nad tim mladićem dostojnim ljubavi. Jer, zaista, znaci su njezinenaklonosti očiti i neposredni.Nomožda ona u njemumrzi budućegmuža; dovoljno je ohola za to.Adobrotukojumiiskazujeuživam,možda,kaopodređenipouzdanik!Aline,ilisamlud,ilimionaudvara;štosampremanjojhladnijiiuljudniji,tomeonavišetraži.Tobi

moglabitiinekasmišljenaigra,nekoprenemaganje,alijaopažamkakojojpogledoživikadseiznenadapojavim. Znaju li se Parižanke do te mjere pretvarati? Što me se tiče! Privid govori meni u prilog;uživajmouprividu!Božemoj,kakojelijepa!Kakomisesviđajunjezinevelikemodreočikadihgledamizblizaikadonemenegledaju,kaoštotočestočine.Kojelirazlikeizmeđuovogproljećailanjskog,kadsammeđutristotinezlobnihiprljavihlicemjeraživionesretaniodržavaosejedinosnagomsvojevolje!Biosamgotovoistotolikozaokaoioni.«Udanimasumnjemislioje:»Tamisedjevojkaruga.Usporazumusbratomzbijasamnomšalu.Ali

opet,reklobisedatolikoprezirenedostatakenergijetogbrata!’Onjehrabar,itojesve’,govorimi.’Unjeganemani jednemisli koja bi se usudila udaljiti odmode.’Uvijekga jamoramuzimati u obranu.Devetnaestogodišnja djevojka! Može li djevojka u toj dobi svakog trenutka u danu biti vjernalicemjerstvukojejesebipropisala?Udrugu rukuopet,grofNorbert seuvijekudalji kadgospođicadeLaMoleupreume svojevelike

modreočisnekimčudnovatimizražajem.Tomijesumnjivo;nevrijeđaligamoždaštonjegovasestraodlikujejednoslužinčenjihovekuće?TačuosamdavojvodadeChaulnestakoomenigovori.«Kadbisetogasjetio,srdžbabizamijenilasvakidrugiosjećaj.»Jelitokodtogluckastogvojvodeljubavzastarinačinizražavanja?«»Da,onajelijepa!«nastavljaojeJulienspogledomtigra.»Imatćuje,azatimćunestati,iteškoonome

tkomebudesprečavaoubijegu!«TajemisaoposvezaokupilaJuliena;nijevišemogaomislitininaštodrugo.Danisumuprolazilikao

sati.Svakiputkadbisenastojaoprihvatitinekogozbiljnogposla,njegovabimisaonapuštalasve,ionbise

četvrtsataposlijetrgnuoustreptalasrca,pomućeneglaveisjednommišlju:»Volilimeona?«

XI.

MOĆMLADEDJEVOJKE

Divimsenjezinojljepoti,aliseplašimnjezinaduha.

MÉRIMÉEDajeJulienonovrijemeštogajetrošionatodauveličavaMatildinuljepotuilidasegnjevinaoholost

kojajebilasvojstvenanjezinojobitelji,akojujeonaradinjegazatomljivala,radijeupotrijebionatodapromatraštosezbivausalonu,shvatiobiučemujenjezinamoćnadsvimakojijeokružuju.Čimsenetkogospođici de LaMole ne bi svidio, znala ga je kazniti podrugivanjem, tako odmjerenim, tako dobroodabranim,naokotakopristojnimiupravičasizrečenim,dajeuvredasvakogčasaištoseonjojvišemislilobivalasvevećaimalopomalopostajalastrašnazapovrijeđenosamoljublje.Kakonijepridavalanikakvevrijednostimnogočemuštojebilopredmetomozbiljnihželjaostaleobitelji,tojeonaunjihovimočimabilauvijekhladnokrvna.Aristokratsketi jesaloneugodnospomenutikadiznjihizlaziš,ali tojesve; uglađenost ti sama po sebi nešto znači samo prve dane. Julien je to osjetio: nakon prvogushićenja,prvoiznenađenje.»Uljudnostjesamoodsutnostsrdžbekojubisasobomdonijelonepristojnoponašanje«,pomisliojeon.Matildasečestodosađivala;moždabiseonasvagdjedosađivala.Zatojezanjubilazabavaipravozadovoljstvosmislitikojupodrugljivuprimjedbu.Moždajezatodabiimalamalozabavniježrtvenoštosutonjezindjedibaka,akademikijošpet-šest

potčinjenihkojisujojsedodvoravali,davalanademarkizudeCroisenoisu,grofudeCaylusuidvojici-trojicinajuglednijihmladića.Onisuzanjubilisamonoviciljevipodrugljivihprimjedaba.Teškonamjepriznati,jervolimoMatildu,dajeodnekolicinenjihprimalapismaidaimjekojiputi

odgovarala. Ali odmah dodajemo da je ona iznimka što se tiče običaja ovog stoljeća. Pitomicamaplemićkogsamostana»Sacre-Coeur«uglavnomsenemožepredbacitinedostatakopreznosti.Jednog je dana markiz de Croisenois vratio Matildi jedno pismo koje bi je moglo prilično

kompromitirati akojemu jeonadanprijenapisala.Bio jeuvjerendaće timdokazomvelikogoprezaznatnopopravitisvojpoložaj.AlionoštojeMatildausvomdopisivanjuvoljela,bilajebašneopreznost.Uživalajeutomedasepoigravasvojomsudbinom.Šesttjedananakontoganijegaoslovljavala.Pismatihmladićasujezabavljala;alionasu,ponjezinumišljenju,vrloličilajednonadrugo.Unjima

jeuvijekbilariječonajdubljojinajsjetnijojljubavi.-SvisuoniistisavršenimuškaracspremankrenutiuPalestinu-govorilajesvojojrođaki.-Poznajete

liištadosadnije?Tosu,dakle,pismakojaćuprimaticijeliživot!Taćesepismamijenjatisamosvakihdvadesetgodina,uskladusazanimanjemkoje jeupravoumodi.UdobaCarstvaonasigurnonisubilatakobezbojna.Tadasusvi timladići izvisokogdruštvavidjeli ili činilidjelaukojima jedoistabiloveličine.VojvodaodN...,mojujak,sudjelovaojekodWagrama.- Pa zar je zato da se zada udarac sabljom potrebno imati duha? A kad jednom zbilja zadaju koji

udarac,ondatakočestootomegovore!-rečegospođicadeSainte-Hérédité,Matildinarođaka.- Ali meni ti opisi bitaka čine zadovoljstvo. Biti u pravoj bici, u Napoleonovoj bici, u kojoj je

pobijenodesettisućavojnika,tojedokazhrabrosti.Izložitiseopasnosti,touzdižeduhispasavagaoddosadeukojusu,činise,utonulimojijadniobožavaoci.Atajedosadazarazna.Kojemuizmeđunjihpadanapametdaučinineštoizvanredno?Oninastojedobitimojuruku,lijepoglijunaštva!Jasambogataimoj

ćeotacpomoćisvomzetudanapreduje.Ah,kadbionbaremmogaonaćijednogakojibibiomakarmalozabavan!Matildiniživi,jasniislikovitipogledikvarilisu,kakosevidi,njezinnačingovora.Čestojeuočima

njezinihuglađenihprijateljanekanjezinariječbilavrlonezgodna.Dajebilamanjeumodi,bilibisebigotovopriznalidajenjezinnačinizražavanjaodvišeslikovitinepriličanzaženskunježnost.OnajezaistabilavrlonepravednapremalijepimkavalirimaštošećupoBulonjskojšumi.Ubudućnost

nijegledalasastrahom-tobibioživosjećaj-negosodvratnošćukojajeunjezinojdobivrlorijetka.Štojemoglaželjeti?Bogatstvo,visokoporijeklo,duhovitost,ljepotu?Sudećipoonomeštosegovorilo

ištojeonasamamislila,slučajjenjojsvetoobilatopodijelio.To su, eto, bilemisli nasljednice kojoj su u četvrti Saint-Germain najviše zavidjeli, u doba kad je

počelanalazitizadovoljstvoušetnjamasaJulienom.Iznenadiojujenjegovponos;divilasesnalažljivostitogmaloggrađanina.»Onćeumjetipostatibiskup,kaoopatMaury«,mislilaje.Uskoro ju je stao zanimati onaj iskreni i nenamješteni otpor kojim je naš junak dočekivao mnoge

njezinemisli; razmišljala jeonjemu;svojoj jeprijateljicipričalanajsitnijepojedinosti tihrazgovora iuvidjelajedajojihnikadanećeuspjetiposvevjernoprikazati.Odjednomsepojaviunjojjednamisao:»Imamsrećudaljubim«,rečeonajednogadanasebiuzanosu

nevjerojatnesreće.»Ja ljubim, ja ljubim, to je jasno!Gdjedamlada, lijepa iduhovitadjevojkamojihgodina nađe uzbuđenje, ako ne u ljubavi?Uzalud sve, nikad ja ne bih osjetila ljubavi zaCroisenoisa,Caylusaituttiquanti.27Onisusavršeni,moždaiodvišesavršeni,alisumidosadni.«Umislimajeponovilasvojeopisestrastikojejepročitalau»ManonLescaut«,u»NovojHeloisi«,u

»Pismimajedneportugalskeredovnice«,itd.,itd.Upitanjujebila,naravno,samovelikastrast;površnaje ljubav bila nedostojna djevojke njezine dobi i njezina roda. Ljubavlju je ona nazivala samo onajherojski osjećaj što se nalazio u doba Henrika II. i Bassompierrea. Takva se ljubav nije bijednopovlačilapredzaprekama,negoje,naprotiv,poticalanavelikadjela.»Kojelinesrećezameneštosadanemapravogdvora,kaoštojetobiodvorKatarinedeMediciiliLujaXIII!Osjećamsesposobnomzasve što je najsmionije i najveće. Što ja ne bih znala učiniti od kralja hrabrog poput Luja XIII, kojibiuzdisaodomojihnogu!PovelabihgauVendeju,kakotočestokažebarundeTolly,ionbiopetosvojiosvojekraljevstvo; zatimnebivišebiloustava ... a Julienbimipomogao.Štonjemunedostaje? Ime ibogatstvo.Onbisebistvorioimeistekaobibogatstvo.Croisenoisimasve,aipakćecijeliživotbitisamovojvodanapoladesničar,napolaliberal,stvorenje

neodlučno,uvijekdalekoodkrajnostiiprematomesvugdjedrugoporedu.Koje veliko djelo ne predstavlja, u času kad se započinje, krajnost? Tek kad je dovršeno, čini se

običnimljudimamoguće.Da,mojimćesrcemzavladatiljubavsasvimsvojimčudesima;osjećamtopožarukojimeprožima.Nebesa sumimoraladati tumilost.Nisuonauzaludskupilau jednombiću sveprednosti.Mojaćesrećabitidostojnamene.Nijedanmojdannećebitiposvenaliknajučerašnji.Veću tome ima veličine i hrabrosti što se usuđujem ljubiti čovjeka koji je po svom društvenom položajutolikoudaljenodmene.Vidjetćemodalićeoninadaljebitimenevrijedan.Kadunjemuopazimprvuslabost, napustit ću ga. Djevojkamoga roda, s viteškim karakterom koji mi pridaju (to su bile riječinjezinaoca),nesmijeseponašatikaobudala.NebilibaštobilaulogakojubihigralakadbihvoljelamarkizadeCroisenoisa?Doživjelabihnovo

izdanjesrećemojihrođaka,kojetakoprezirem.Većunaprijedznamsveštobimirekaojadnimarkizisvešto bih mu morala odgovoriti. Kakva je to ljubav od koje se zijeva? To bi bilo isto kao da sambogomoljka. Potpisala bih ugovor, kao moja najmlađa rođaka, pri čemu bi se moj djed i bakaraznježili, ukoliko se ne bi naljutili zbog nekog posljednjeg uvjeta što bi ga uoči vjenčanja bilježnikprotivnestraneubaciouugovor.«

XII.

MOŽDAJEONNEKIDANTON?

PotrebazanespokojstvombilajeunaravilijepeMargaretedeValois,mojetetke,kojaseuskoro

udalazakraljaodNavare,kojisadavladaFrancuskompodimenomHenrikaIV.Svajetajnakarakterateljubazneprincezebilaupotrebidasepoigrava;

tojerazlognjezinimsvađamaimirenjimasbraćomvećudobiodšesnaestgodina.Ačimesemlada

djevojkamožepoigravati?Onimštojojjenajdragocjenije:svojimglasom,ugledomcijelogsvogživota!MEMOARIVOJVODEODANGOULÉMEA,

nezakonitogsinaKarlaIX.»IzmeđuJulienaimenenemapotpisaninakakvuugovoru,nemabilježnika;svejeherojsko,svećebiti

plodslučaja.JedinoštoJuliennijeplemić,inačejetokaoljubavMargaretedeValoispremamladomLaMoleu,najodličnijemčovjekusvogadoba.Zar jemojakrivnjaštosemladićisdvora takostrogodržeonoga što dolikuje, da problijede pri samoj pomisli na kakvu malo neobičniju pustolovinu? MaloputovanjeuGrčkuiliAfrikuzanjihjevrhunacsmjelosti,aitopoduzimajusamouskupinama.Čimvidedasusami,hvataihstrah,itoneodbeduinskihkopalja,negoodtogadaneispadnusmiješni;tajihstrahdovodidoludila.MojmaliJulien,naprotiv,volisvesampoduzimati.Nikadatomizvanrednomstvorenjunepadanaum

daoddrugihljudizatražipodrškuilipomoć!Onljudeprezire,izatojanjeganeprezirem.Kad bi Julien uza svoje siromaštvo bio plemić, moja bi ljubav bila obična glupost, neukusna

mezalijansa. Ja bih je odbacila jer bi joj nedostajalo ono što je bitno za velike strasti: neizmjernostteškoćekojuvaljasavladatiimračnaneizvjesnostishoda.«Gospođica de La Mole bila je tako zaokupljena tim lijepim razmatranjima da je sutradan pred

markizom de Croisenoisom i svojim bratom posve nesvjesno hvalila Juliena. Njezina ih je rječitostpovrijedila.- Dobro se čuvajte togmladića koji ima toliko energije - uzvikne njezin brat. - Ako opet dođe do

revolucije,svećenasgiljotinirati.Onaneodgovorinato,negosepožuridaimsenarugazbognjihovastrahaodenergije.Tojezapravo

strahdanenaiđešnaneštonepredviđeno,bojazandaneostanešbespomoćanprednečimneočekivanim...-Uvijek i uvijek, gospodo, taj strah od smiješnosti, tog čudovišta koje je, na nesreću, umrlo 1816.

godine.-Nemavišesmiješnogauzemljiukojojpostojedvijestranke-govoriojegospodindeLaMole.Njegovajekćirazumjelatumisao.-Takoćetesevi,gospodo-rečeonaJulienovimneprijateljima-cijeliživotmnogostrašiti,azatimće

vamreći:»Tonebijaševuk,negosamonjegovasjena.«Matildaihuskoroostavi.Zgrozilaseodriječisvogabrata;jakosujeuznemirile,alijevećsutradanu

njimavidjelanajljepšupohvalu.»Uovomstoljeću,ukojemjesvakaenergijamrtva,njegovaihenergijaplaši.Rećićumuštojemoj

bratkazao;davidimštoćeodgovoriti.Aliodabratćutrenutakkadmupogledbudeplamtio.Tadaminemoželagati.Možda je on neki Danton?« doda ona nakon dugog i neodređenog sanjarenja. »E, pa dobro! Da

revolucijaopetplane,kakvubiuloguodigraliCroisenoisimojbrat?Većjeunaprijedodlučeno:uzvišenarezignacija.Bilibiherojskijaganjcikojibisebezriječidalizaklati.Onibisejošiumirućibojalisamotogadaseneogriješeodobarukus.Mojbimali Julienprostrijeliomozak jakobincukojibigadošaouhapsiti,akobibiloimalonadedaćesespasiti.Taonsenebojidaćepočinitineštoneukusno.«Tajeposljednjariječpotaknenarazmišljanje,probudiunjojbolneuspomeneiodužejojsvusmjelost.

Podsjetila ju jenapodrugivanjegospodeCaylusa,Croisenoisa,deLuza injezinabrata.TasugospodajednoglasnopredbacivalaJulienupopovskodržanje:poniznoilicemjerno.»Ali«, nastavi ona odjednom a pogled joj zablista od radosti, »gorčina i učestalost njihovih

podrugivanjadokazuju,njimausprkos,dajetonajodličnijimuškarackojegasmoovezimevidjeli.Zarsuvažninjegovinedostaciimane?Unjemuimaveličineitoihvrijeđa,njihkojisuinačetakodobriitakoblagi.Istinajedajesiromašanidasespremaozasvećenika;onisuzapovjednicieskadronainisumoraliučiti;tojemnogolakše.Usprkossvimnedostacimaštoihimazbogsvogvječnogcrnogodijelaizbogtepopovskefizionomije,

kojusiromašnimladićmoraimatiakonećedaumreodgladi,njegovaimvrijednostulijevastrah,tojejasno.Paitepopovskefizionomijenestaječimnekolikotrenutakaostanemosami.Akadtagospodakažuneštoštosmatrajuduhovitimineočekivanim,nepogledajulinajprijeJuliena?Tosamvrlodobroopazila.Aipakznajudaonnikadasnjimanerazgovara,osimakoganeštopitaju.Jedinomeneoslovljava,jerdržidaimamplemenitudušu.Nanjihoveprimjedbeuzvraćaupravoonolikokolikotozahtijevapristojnostiodmah se ograđuje držanjem punim poštovanja. Samnom raspravlja cijele sate i nije siguran u svojemislidoklegodimja inajmanjemoguprigovoriti.Konačno,cijeleovezimenijebilovećihdogađaja;čovjekjesamoriječimamogaoprivućinasebepažnju.Uostalom,mojotac,kojijevrloznačajančovjekikojićenašuobiteljjošdalekodovesti,poštujeJuliena.Svigaostalimrze,aliganitkoneprezire,osimpobožnihprijateljicamojemajke.«Grof deCaylus bio je strastven ljubitelj konja, ili se barem takvimprikazivao; život je provodio u

svojoj konjušnici i često je tamo i ručao. Ta velika strast, spojena s navikom da se nikada ne smije,pribavilamujemeđuprijateljimavelikugled;onjebiosredištetogmalogkruga.Tekštosusesutradan,uJulienovojodsutnosti,okupiliizanaslonjačagospođedeLaMole,gospodin

de Caylus je uz pomoć svojih prijatelja de Croisenoisa i Norberta žestoko napao Matildino dobromišljenjeoJulienu,itobezikakvapovodaigotovouistomčasukadjespaziogospođicudeLaMole.Onajeodmahprozrelatolukavstvoibilajeočarana.»Svisuse,eto,udružiliprotivjednoggenijalnogčovjeka«,pomisliona,»kojinemadesetlujdorarente

ikojiimmožeodgovaratisamokadgapitaju.Bojegaseunjegovucrnomodijelu,aštobitekbilodaimaepolete?«Nikada nije bila duhovitija. Već je kod prvog napadaja obasula de Cavlusa i njegove saveznike

podrugljivimsarkazmima.Akadsežarpodrugivanjatihduhovitihoficiraugasio,onarečegospodinudeCavlusu:-NekasesutranekiladanjskiplemićizbrdauFranche-ComtéusjetidajeJuliennjegovnezakonitisin

idademuimeikojutisućufranaka,onćezašesttjedananositibrkovepoputvas,azašestćemjesecibitihusarski oficir, kao vi, gospodo. Tada veličina njegova karaktera više ne bi bila smiješna. A vama,gospodinebudući vojvodo, preostala bi jedinoona stara, slaba izlika: da dvorskoplemstvonadvisujeprovincijskoplemstvo.Alištobivamostalokadbimiseprohtjelodavasdovedemdokrajnosti,kadbihbilatolikozlobnadaJulienudamzaocanekogšpanjolskogvojvodukojijezaNapoleonovihvremenabio

uBesançonukaoratnizarobljenikakojibigazboggrižnjesavjestipriznaonasamrtnojpostelji?SvesutepretpostavkenezakonitogrođenjagospodaCavlusiCroisenoissmatralipriličnoneukusnima.

TojebilosveštosuoniuMatildinurazlaganjuzapazili.Iako je Norbert bio pod utjecajem svoje sestre, njezine su riječi bile toliko jasne da mu se lice

uozbiljilo, što je, valja priznati, prilično loše stajalo njegovoj nasmijanoj i dobroćudnoj fizionomiji.Usudioserećinekolikoriječi.-Jestelibolesni,prijatelju?-upitagaMatildaspodrugljivomozbiljnošću.-Moradavamjevrlozlo

kadnašaleodgovaratemoralnompoukom.Viimoralnapouka!Zarsenatječetezamjestoprefekta?Matilda jeubrzozaboravilauvrijeđeno licegrofadeCavlusa,Norbertovoneraspoloženje i tihiočaj

gospodinadeCroisenoisa.Trebalojedaseodlučiujednojkobnojmislikojajojjezaokupiladušu.»Julienjepremamenipriličnoiskren«,mislilajeona;»čovjekunjegovojdobi,upodređenupoložaju,

nesretanzbogneobičneambicije,osjećapotrebuzaprijateljicom.Moždasamjataprijateljica;alijakodnjeganeopažamnimaloljubavi.Kakojesmionakaraktera,onbimiotojljubavivećgovorio.«Taneizvjesnost,toraspravljanjesasamomsobom,kojejeodsadaispunjavalosvakiMatildinčasaki

zakojejesvakiputkadjeJuliensnjomrazgovaraonalazilanoverazloge,posvesuraspršilionudosadukojajujeinačetolikomučila.Kaokćičovjekasmnogoduha,kojijemogaopostatiministaribitikoristansvećenstvu,gospođicade

LaMolejeusamostanu»Sacre-Coeur«bilapredmetomnajpretjeranijeglaskanja.Tasenesrećanikadnemožeispraviti.Uvjerilisu jedaonazbogsvihsvojihprednostivisokogporijekla,bogatstva, itd. trebabitisretnijaodsvihostalih.Tojeizvorsvihprinčevskihdosadaisvihnjihovihludosti.NiMatildanijeizmaknulakobnomdjelovanjutihnazora.Kolikogodnetkobiorazborit,nemožeseu

dobi od deset godina očuvati od laskanja cijelog samostana, koje je osim toga naoko još i vrloopravdano.OdčasakadjesebeuvjeriladaljubiJuliena,nijesevišedosađivala.Svakogjedanačestitalasebina

odluci koju je stvorila da se preda velikoj strasti. »Taje zabava puna opasnosti«,mislila je ona. »Tobolje,tisućuputabolje!«»Ja sam, bez velike strasti, umirala od dosade u najljepšoj dobi života, od šesnaeste do dvadesete

godine. Već sam ionako izgubila najljepše godine; jedina mi je zabava bila slušati glupe razgovoremajčinihprijateljica,kojeuCoblentzugodine1792.nisu,kakosepriča,bile takostrogekaošto su todanasnjihoveriječi.«ZasvevrijemedokjetavelikaneizvjesnostmučilaMatildu,Juliennijeshvaćaonjezinihdugihpogleda

kojisusenanjemuzaustavljali.DobrojezapažaoporasthladnoćeupostupcimagrofaNorberta inovivaloholostiuponašanjugospodedeCaylusa,deLuzaideCroisenoisa,alisenatobiovećnavikao.Tabi mu se nesreća događala gdjekada nakon večernjeg razgovora u kojem bi se istaknuo više nego toodgovaranjegovupoložaju.DanijebilooneosobiteMatildine susretljivosti i radoznalosti što su jeunjemubudili svi ti ljudi, izbjegavaobidas timsjajnim,brkatimmladićima ideuvrtkadbioninakonvečerepratilionamogospođicudeLaMole.»Jest, nemoguda to samome sebinepriznam«,mislio je Julien, »gospođicadeLaMolemečudno

gleda.Aliiondakadsunjezinelijepeplaveočiuprteumenesnajvišesamozaborava,jaimudnučitamkaonekoistraživanje,hladnokrvnostizlobu.Jelimogućedajetoljubav?KakosudrugačijibilipogledigospođedeRênal!«Jednom se nakon večere Julien, koji je bio otpratio gospodina de LaMolea u njegovu radnu sobu,

naglovratiouvrt.KakoseneopaženpribližioMatildinojskupini,čuojenekolikovrloglasnoizgovorenihriječi.Onajemučilasvogabrata.Julien jedvaputarazgovijetnočuosvoje ime.Pojaviose;najednomnasta duboka šutnja; napori da je prekinuostali su jalovi.GospođicadeLaMole i njezinbrat bili su

odvišeuzbuđenidabimoglinaćidrugipredmetrazgovora.GospodadeCaylus,deCroisenois,deLuzijedannjihovprijateljučinišeseJulienuhladnikaoled.Onseudalji.

XIII.

UROTA

Nevezanirazgovoriislučajnisusretipretvarajuseuočimačovjekakojiimamašteineštožara

usrcuunajočitijedokaze.SCHILLER

Sutradan jeopetzatekaoNorberta injegovusestrukakogovoreonjemu.Kadsepojavio,nastala je

grobna tišina kao i dan prije.Njegovim sumnjama više nije bilo granica. »Dami se nisu ovi prijaznimladiljudinakanilirugati?Trebapriznatidajetomnogovjerojatnije,mnogoprirodnije,negotobožnjastrast gospođice de LaMole za bijedna tajnika. Prije svega, ima li u tih ljudi uopće strasti?Njihovajesnagauobmanjivanju.Onimizavidenamojojbijednojnadmoćiu riječima.Zavidjeti, to je takođerjedna od njihovih slabosti. Time se sve objašnjava. Gospođica de LaMole hoće me uvjeriti da mepretpostavljadrugima,samozatodametimepredsvojimzaručnikomizložiruglu.«TajestrašnasumnjaposveizmijenilaJulienovomoralnostanjeilakojerazorilapočetkeljubavikoje

je zateklaunjegovu srcu.Ova se ljubavosnivala samonaneobičnojMatildinoj ljepoti, ili, točnijenanjezinukraljevskomponašanjuiprekrasnimhaljinama.UtomejeJulienjošbioskorojević.Lijepaježenaizotmjenogdruštva,kažu,onočemusenajvišedivi seljakkoji imaduhakadprodreuprvedruštveneslojeve.NijeMatildinkarakterpoticaoproteklihdanaJulienanatodasanjari.Imaojedovoljnopametidashvatidanjezinkarakternimalonepoznaje.Sveštojeonjemuznaomogaojebititekprivid.Matilda,naprimjer,nebinizaštonasvijetupropustilaotićinedjeljomnamisu,agotovojedanomice

pratilamajkuucrkvu.AkobiusalonupalačedeLaMolekakavnesmotrenjakzaboraviogdjesenalazi,iusudio se, makar i posve izdaleka, spomenuti neku šalu uperenu protiv stvarnih i tobožnjih interesaprijestolja ili oltara, Matilda bi u tren oka postala ledeno ozbiljna. Njezin pogled, koji je bio takoživ,poprimiobisvubešćutnuoholostnekogstarogobiteljskogportreta.Ali Julien se uvjerio da ona uvijek u svojoj sobi ima po jedan ili dva sveska najfilozofskijih

Voltaireovih djela. On je sam često krao koji svezak toga lijepog, prekrasno uvezanog izdanja.Razmaknuvši malo sveske jedan od drugoga, on bi prikrio nedostatak onoga koji je odnio, ali jeuskoroopazioda jošnetkočitaVoltairea.Poslužio se lukavstvom iz sjemeništa:pričvrstio jenekolikodlakanasveskezakojejemisliodabimoglizanimatigospođicudeLaMole.Onibinestajalinacijeletjedne.Nezadovoljansvojimknjižarom,kojimujeslaosvelažnememoare,gospodindeLaMolejenaredio

Julienudakupujesvazanimljivadjela.Alidaseotrovneraznesepokući,tajnikujenaloženodateknjigespremiumaliormarkojisenalaziousamojmarkizovojsobi.Uskoroseuvjeriodabrzonestajuitenoveknjige,akosuimaloupereneprotivinteresaprijestoljaioltara.Norbertihsigurnoniječitao.Julien je, pretjerujući značenje otkrića, pomislio da je u gospođice de La Mole makijavelistička

dvoličnost.Tatobožnjapokvarenostbilajeunjegovimočimadraž,itogotovojedinamoralnadražkojujeposjedovala.Licemjerstvoikreposnebrbljarijetolikosumubilidojadilidajepaoutukrajnost.Onjevišeraspaljivaosvojumaštunoštojebiozanesenljubavlju.Tekkadbi utonuou sanjarenje o eleganciji stasa gospođicedeLaMole, o izvrsnomukusunjezinih

haljina,objelininjezineruke,oljepotinjezinihramena,oneusiljenostisvihnjezinihkretnja,počinjaoje

osjećatidajezaljubljen.Azatim,dabičarbilapotpuna,zamišljaojujekaoKatarinudeMedici.Ništanije bilo previše duboko ni previše opako za karakter koji joj je pridavao. Bio je to idealMaslona,FrilairaiCastanèdea,kojimaseonumladostidivio.Ukratko,tojezanjegabioidealPariza.Jeliuopćeištasmješnijenegozamišljatidaupariškomkarakteruimadubineiliopačine?»Možebitidamisetajtrioizruguje«,misliojeJulien.Vrlobislabopoznavaonjegovkaraktertkone

bivećzamišljaomrkihladanizraznjegovihpogledakojimajeuzvraćaoMatildinepoglede.Sgorkomjeironijom odbio uvjeravanje o prijateljstvu kojemu se iznenađena gospođica de LaMole dva-tri putausudilaizraziti.Potaknutotomiznenadnomćudljivošću,srcetemladedjevojke,kojejeposvojojnaravibilohladno,

zlovoljnoiosjetljivozaduhovitosti,postalojetolikostrastvenokolikojetoposvojojprirodimoglobiti.Alije u Matildinu karakteru bilo i mnogo slabosti, te je rađanje osjećaja koji svu njezinu sreću činiovisnomodrugomebilopopraćenonekomsumornomtugom.OdsvogadolaskauParizJulienjevećbiodostanaučio,tejemogaozapazitidatonipoštonijeprazna

tuga izazvana dosadom. Umjesto da hlepi, kao nekada, za večernjim zabavama, za kazalištem i zarazonodomsvakevrste,onaihjeizbjegavala.Francuske opere bile suMatildi smrtno dosadne, a ipak je Julien, koji je smatrao svojomdužnošću

promatrati otmjeni svijet koji izlazi izOpere, opazio da ona odlazi onamo kad god ima priliku za to.Činilomusedajeonaponeštoizgubilaodsavršenemjerekojomseodlikovalausvakomsvompostupku.Katkadajesvojimprijateljimaodgovaralašalamakojesuzbogupornezajedljivostibileuvredljive.Činilomu se da se osobito okomila namarkiza de Croisenoisa. »Tajmladićmora da luđački voli

novac kad ne ostavlja tu djevojku, kako god ona bila bogata«, mislio je Julien. Ozlojeđen njezinimvrijeđanjemmuškogdostojanstva,on jepostao jošhladnijipremanjoj.Često sunjegoviodgovoribiličakineuljudni.NopremdajebiočvrstoodlučiodasenećedatiprevaritiznacimaMatildinenaklonosti,bilojedana

kadsuonibilitolikoočitidajetoJuliena-komesusestaleotvaratioči,tejeopažaokolikojelijepa-gdjekadazbunjivalo.»Spretnost i strpljivost tih mladih ljudi iz otmjenog društva naposljetku bi ipak nadvladale moje

nedovoljnoiskustvo«,misliojeon.»Trebadaodemidasvemutomeučinimkraj.«Markizmijeupravopovjerioupravunadvećimbrojemmalih zemljišta i kuća što ih jeposjedovaouDonjemLanguedocu.Bilojepotrebnodaotputuje.GospodindeLaMolemujetodopustioteškasrca.Osimupitanjuvisokihambicija,Julienjebiopostaonjegovodrugoja.»Sveusvemu«,govoriojeJuliensebipripremajućisenaodlazak,»onimeipaknisunasamarili.Bilo

da su šalekojegospođicadeLaMolezbija s tomgospodom iskrene ili im je samosvrhadamiulijupovjerenje,menesuzabavljale.Akotunemazavjereprotivtesarovasina,tadajegospođicadeLaMoleneshvatljiva,alijeonatoza

markizadeCroisenoisanajmanjetolikokolikoizamene.Jučerje,naprimjer,njezinazlovoljabilavrloiskrena,ijasamdoživiozadovoljstvodajeiznaklonostipremamenizapostavilamladićaupravotolikoplemenitarodaitolikobogatakolikosamjasiromašaniniskaporijekla.Tojemojanajljepšapobjeda,onaćemerazveseljavatidokbudempoštanskimkolimaprolazioravnicamaLanguedoca.«Svojjeodlazakdržaoutajnosti,alijeMatildaznalaboljeodnjegadaćeonsutradannapustitiPariz,i

to na dulje vrijeme. Ispričavajući se jakom glavoboljom, koju još pojačava zagušljiv zrak u salonu,mnogo je šetala vrtom, aNorberta,markiza deCroisenoisa, deLuza i još neke drugemladiće koji suručalikodnjih toliko jenapadalasvojimzajedljivimšalamada ih jeprisililada jenapuste.Juliena jegledalananekičudannačin.»Tajjepogledmoždakomedija«,misliojeJulien:»alitoubrzanodisanje,pasvatauzbuđenost!Ah!«

rečeonsebi,»tkosamja,daosvemutomesudim?UpitanjujejednaodnajnedohvatnijihinajlukavijihženaPariza.Ovoubrzanodisanje,kojemeumalonijedirnulo,bitćedajenaučilaodLeontineFay,kojutolikovoli.«Ostalisusami.Razgovorjeočitozamirao.»Ne,Julienništaneosjećazamene!«mislila jeMatilda,

zaistanesretna.Kadsesnjomopraštao,onamusnažnostisnemišku.-Večerasćeteodmeneprimitipismo-rečemutolikoizmijenjenimglasomdamusezvuknijemogao

prepoznati.TojeodmahganuloJuliena.-Mojotacopravdanocijenivašeusluge -nastaviona. -Morateodgoditiputovanje;pronađiteneku

izliku.-Ionasetrčećiudalji.Njezin stas bio je divan.Bilo je nemoguće imati ljepšu nogu; dražest s kojom je otrčala očarala je

Juliena. Ali, pogađate li koja je bila njegova drugamisao nakon što je ona nestala? Uvrijedio ga jezapovijednitonkojimjeizgovorilariječmorate.ILujXV.jeusmrtnomčasubiovrlopovrijeđenriječjumorate,kojujenesmotrenoupotrijebionjegovglavniliječnik,aipakLujXV.nijebioskorojević.SatposlijeslugauručiJulienupismo;tojenaprostobilaizjavaljubavi.»Ustilunemaodvišeprenemaganja«,mislio jeJulien,nastojeći timknjiževnimzapažanjimasvladati

radostkojamujegrčilaobrazeisililagadaseiprotivvoljesmije.»Konačno«, vikne on odjednom, jer je strast bila odviše snažna a da bi je mogao zatomiti, »ja,

siromašanseljak,primiosamljubavnuizjavuodjedneotmjenedame!«»Što se mene tiče, nije loše«, nastavi on potiskujući svoju radost što je više mogao. »Znao sam

sačuvati dostojanstvo svoga karaktera. Nisam rekao da je volim.« Stao je proučavati oblik slova;gospođica de LaMole pisala je lijepim engleskim rukopisom. Osjećao je potrebu za nekim fizičkimzanimanjemdabisetakoodvratioodveseljakojejeprelaziloumahnitost.»Vašmeodlazakprimoravadaprogovorim...Nebihmoglapodnijetidavasvišenevidim...«Jedna je misao sinula Julienu poput otkrića, prekinula njegovo promatranje Matildina pisma i

udvostručila njegovu radost. »Pobijedio sammarkiza de Croisenoisa«, povikne on, »ja, koji govorimsamo ozbiljne stvari!A on je tako lijep!On ima brkove i divnu uniformu i uvijek u pravi čas nalaziduhovituiprikladnuriječ.«Julienjeproživljavaopredivnečasove;bezciljajelutaovrtom,ludodsreće.ZatimodeusvojuradnusobuinajavisemarkizudeLaMoleu,kojisrećomnijebioizišao.Pokazavši

munekespisesažigomkojisustigliizNormandije,lakogajeuvjeriokakoposloviokonormandijskihparnicazahtijevajudaodgodisvojodlazakuLanguedoc.-Vrlomijedragoštoneodlazite-rečemarkizkadsudovršilirazgovor-volimdavasvidimovdje.-

Julieniziđe;tesugariječizbunile.»AjahoćudamuzavedemkćerimoždaonemogućimtajbraksmarkizomdeCroisenoisom,kojijesva

nada njegove budućnosti! Ako već on nije vojvoda, barem će njegova kći imati pravo na vojvodskustolicu.«IJuliennačaspomislidaotputujeuLanguedocusprkosMatildinupismuiusprkosobjašnjenjukojejedaomarkizu.Notajjeblijesakvrlinevrlobrzougasnuo.»Kakosamdobar«,rečeonsamsebi,»kadja,plebejac, imamsmilovanjapremaobitelji togaranga!

Ja,kogavojvodadeChaulneszoveslužinčetom!Kakomarkizpovećavasvojgolemiimetak?Prodajućivrijednosnepapirekadnadvorudoznadaćesutraizgledatikaodapredstojidržavniudar.Aja,kogajemaćuhinskaProvidnostbacilauzadnjired,ja,kojemujedalaplemenitosrceanijedalanitisućufranakarente,tojestnikruha,doslovcenikruha,zardajaotklonimzadovoljstvokojemisenudi!Bistarizvorštoćeutažitimojužeđupustinjikojakiptiosrednjošćuikojomsetakomučnoprobijam.Bogami,nisamtako

glup!Nekaseutojpustinjisebičnosti,kojuzovuživotom,svatkobrinesamosebi!«IonsesjetinekihpogledapunihpreziraštomuihjeupravilagospođadeLaMole,aosobitogospođe

njezineprijateljice.ZadovoljstvozbogpobjedenadmarkizomdeCroisenoisomdokraja je raspršilonjegovupomisaona

vrlinu.»Kakobihželiodaseonnaljuti!«misliojeJulien.»Skakvombihmusigurnošćusadazadaoudarac

sabljom!«Ionnačinikretnjukaodaćeudariti.»Prije togabiosamučenisiromašakkojiniskozlorabionomalosvojehrabrosti.Nakonovogpisma,jasammuravan.»Jest«,govoriojeonsebipolakoisbeskrajnomnasladom,»našesuzasluge,markizoveimoje,bile

ocijenjene,isiromašnijedrvosječaizJurepobijedio.«»Dobro!« uzvikne on, »našao sam odgovor! Nemojte možda misliti, gospođice de La Mole, da

zaboravljamsvojdruštvenipoložaj.Znatćuseponašatitakodarazumijeteidadobroosjetitekakosteseradi tesarova sina iznevjerili potomku slavnog Guyja de Croisenoisa, koji je Luja Svetog pratio ukrižarskirat.«Juliennijemogaozatomitiveselja.Moraojesićiuvrt.Njegovasoba,ukojusebiozaključao,činila

museodvišetijesnomadabiunjojmogaodisati.»Ja,siromašanseljak izJure«,ponavljao jesebineprestano,»ja,osuđendavječnonosimovotužno

crnoodijelo!Ah!Prijedvadesetbihgodinaijanosiouniformupoputnjih!Tadabičovjekkaoštosamjailipoginuoilibistridesetišestgodinabiogeneral.«Pismokojejestiskaourucibilojerazlogdaseuspravio i držao kao junak. »Međutim, sada se u ovom crnom odijelu može sa četrdeset godinaimatiprihododstotisućafranakaimodralenta,kaobiskupuBeauvoisu.E,padobro«,rečeonsebismijućisepoputMefista,»jasamoštroumnijiodnjih.Znaosamodabrati

uniformusvogstoljeća.« Ionosjetikakounjemurasteslavoljublje iprivrženost svećeničkomodijelu.»Kolikojekardinalabilonižegporijeklanegoja,aipaksuvladali!Naprimjer,mojzemljakGravelle.«MalopomaloJulienovoseuzbuđenjestišalo; razbor jenadvladao.Govorio jesebi,kaonjegovuzor

Tartuffe,čijujeuloguznaonaizust;»Jepuiscroirecesmots:unartificehonnête------------------------------Jenemefieraipointâdespropossidonx,Qu’unpeudesesfaveurs,aprêsquoijesoupire,Neviennem’assurertoutcequ’ilsm’ontpudire.«28

(TARTUFFE,IV.5)ITartuffajeupropastilajednažena,premdazaistanijebiobudala...Onabimoglanekomepokazatimoj

odgovor ... To ćemo spriječiti time«, doda on izgovarajući riječi polagano i s izrazom uzdržaneokrutnosti,»štoćemogazapočetinajizražajnijimrečenicamaizpismapredivneMatilde.Da,alimogusečetirislugegospodinadeCroisenoisabacitinameneiotetimioriginal.Neće,jersamdobronaoružanijerimamobičaj,kaoštojepoznato,pucatinasluge.Ipak,uzmimodajejedanodnjihhrabaridamenapadne.Obećanamujenagradaodstonapoleondora.

Jaćugaubitiiliraniti;ništabolje,tooniupravoižele!Bacitćemeuzatvor,posvepozakonu.Pojavitćusepredkaznenimredarstvomiposlatćeme,uzasvupravičnostiispravnostsudaca,dauPoissyjupravimdruštvogospodinuFontanuiMagalonu.29Tamoćuspavatizajednosčetiristotinelupeža...Ijadaimamneku samilost prema tim ljudima!«vikneuspravivši seplahovito. »Imaju li oni smilovanja za ljude iztrećegstaležakadihzgrabe!«TajeriječbilaposljednjiuzdahnjegovezahvalnostipremagospodinudeLa

Moleu,kojagajedotogčasaiprotivnjegovevoljemučila.»Polako, gospodo plemići, shvaćam ja taj mali makijavelistički potez. Ni župnik Maslon, ni opat

Castanèdeusjemeništunebitoboljeizveli.Vićetemiotetitoprovokatorskopismo,ajaćunastradatipoputpukovnikaCaronauColmaru.30

Samo časak, gospodo! Ja ću to kobno pismo, u dobro zapečaćenu omotu, poslati u pohranu opatuPirardu.Onjepoštenčovjek,jansenist,ikaotakavnedolaziukušnjudasedadezavestiodnovca.Da,alionotvarapisma...PoslatćuovajlistFouquéu.«ValjapriznatidajeJulienovpogledbioužasananjegovafizionomijaodvratna;nanjojseodražavao

pravizločin.Biojetonesretančovjekkojisezaratioscijelimdruštvom.»Naoružje!«povičeJulien.Ujednomskokupreskočistepenicepredpalačomiuletiubijednuradnju

uličnogpisara,kojiseprestrašio.»Prepišite!«rečeonpruživšimupismogospođicedeLaMole.Dok je pisar radio, on je i sam pisao Fouquéu.Molio ga je damu pohrani jedan dragocjen polog.

»Ali«,pomislionprekinuvšise,»crnićekabinetnapoštiotvoritimojepismoipredativamaonokojetražite ...Ne, gospodo!«Onode i kodnekogprotestantskogknjižara kupi golemuBibliju, sakrije vrlospretno u korice Matildino pismo, načini zamotak i otpravi ga poštanskim kolima, naslovivši ga nanekogFouquéovaradnika,čijeimeuParizunitkonijepoznavao.Učinivši to, vrati se veseo i odlučan u palaču de LaMole. »A sad, da se ogledamo!« uzvikne on

zaključavšiseusvojusobuizbacivšisasebeodijelo.-»Što,gospođice«,pisao jeonMatildi,»zar togospođicadeLaMolepoArsenu, slugi svogaoca,

uručujeodvišezavodljivopismosiromašnomtesaru izJure,zacijelosamozatodasepoigranjegovomprostodušnošću...«Ionprepišenajjasnijerečeniceizpismakojejemaloprijebioprimio.NjegovobipismoslužilonačastdiplomatskojopreznostivitezadeBeauvoisisa.Bilojetekdesetsati.

Julien,pijanodsrećeiosjećajavlastitemoći,takonovogzabijednasiromaška,pođeuTalijanskuoperu.ČuojepjevatisvogprijateljaGeronima.Nikadagajošglazbanijetolikoushitila.Osjećaosekaobog.

XIV.

MISLIMLADEDJEVOJKE

Kojelismetenosti!Kolikoprobdjevenihnoći!Velikibože!Zardanasebenavučemprezir!

Onćemeisamprezirati.Alionodlazi,onseudaljuje.

ALFREDDEMUSSETMatildanijenapisalaonopismobezunutarnjeborbe.Kakavgodbiopočetaknjezinenaklonostiprema

Julienu,onajeuskoronadvladalaponos,kojije,otkadjeznalazasebe,jedinivladaonjezinimsrcem.Tajeoholaihladnadušaprviputbilaponesenastrastvenimosjećajem.Aliakojeonisvladaonjezinponos,ipakjejošbiovjerannavikamatogaponosa.Dvamjesecaborbainepoznatihuzbuđenjaobnovilasu,takoreći,cijelonjezinomoralnobiće.Matildajebilauvjerenadanaziresreću.Touvjerenje,svemoćnokodljudikojiuzhrabrudušuimajui

jakduh,moralosedugoboritiprotivdostojanstvaisvihosjećajaobičnihdužnosti.JednogjedanaušlausobusvojemajkeusedamsatiizjutraizamolilajezadopuštenjedasepovučeuVillequier.Markizajojsenijeudostojilaniodgovoriti,negojojjesavjetovaladasevratiupostelju.Tojebioposljednjinaporobičnemudrostiiobzirnostipremastečenimnazorima.Bojazan da ne učini nešto loše i da ne dođe u sukob s nazorima koje ljudi poput Caylusa, Luza i

Croisenoisa smatraju svetinjom, imala jemalumoć nad njezinom dušom. Takva su joj se bića činilanesposobnadajeshvate;snjimabiseposavjetovaladaseradilookupovanjukočijeiliimanja.ZapravosebojalajedinotogadaJuliennebudenjomenezadovoljan.»Amoždajeionsamonaokoizvanredančovjek?«Mrzilajenedostatakkaraktera;tojebiojedininjezinprigovorlijepimmladićimakojisujeokruživali.

Štosusevišerugalisvakometkoodstupaodmodeilisekrivozanjompovodi,amislidaseponašapomodi,tosuseunjezinimočimasvevišesrozavali.»Onisuhrabriitojesve.Ainakojisunačinhrabri?«mislilajeona.»Udvoboju,advobojjesamo

jošceremonija.Svejeunaprijedodređeno,čakitoštonetkomorarećidokpogođenpada.Ispružennatratini, s rukom na srcu, treba da plemenito oprosti protivniku i da spomene svoju ljepoticu, često iizmišljenu,ilitakvukojanadannjegovesmrtiidenaplesizstrahadanepobudisumnju.Opasnosti se prkosi na čelu eskadrona koji se sav blista od čelika, ali opasnosti osamljenoj,

čudnovatoj,nepredviđenoj,zaistaružnoj?Ah,nadvoruHenrikaIII.bilojeljudi,velikihpokarakteruipoporijeklu!E,dajeJulienslužiokod

JamacailiMoncontoura,janebihvišesumnjala!UonodobasnageijakostiFrancuzinisubililutke.Danbitkebiojedannajmanjesmetenosti.Njihovživotnijebiouvijen,poputnekeegipatskemumije,uomotkojijeuvijekzasvejednak,uvijek

isti.Da«,dodaona,»bilojevišeistinskehrabrostiutomedasečovjeksamujedanaestsatiuvečervraćaizpalačedeSoissons,ukojojjestanovalaKatarinadeMedici,negoštojedanaspotrebnodaseputujeuAlžir.Životčovjekabiojenizslučajnosti.Civilizacijajeisključilaslučaj,nemavišeništanepredviđeno.Akosepojaviumislima,nikadkrajarugalicama;akosepojaviudogađajima,nikakavkukavičluknećenadmašiti naš strah. Na kakvu nas god ludost natjerao strah, ona se prašta. Izopačenog li i dosadnog

stoljeća! Što bi rekao Boniface de LaMole da je godine 1793, pomolivši iz groba svoju odrubljenuglavu,vidiosedamnaestoricusvojihpotomakakakosedajuuhvatitikaoovce,dabidvadanaposlijenagiljotini izgubiliglavu?Smrt im jebila sigurna, ali smatrali sudanebibilodoličnobraniti se iubitibaremjednogailidvajakobinca.Ah,ujunačkodobaFrancuske,ustoljećuBonifaceadeLaMole,Julienbi bio zapovjednik eskadrona, amoj bratmlad svećenik uglađena ponašanja, kojemu bi u očima bilamudrostauustimarazboritost.«Koji mjesec prije toga Matilda nije imala nade da će sresti stvorenje koje se imalo razlikuje od

običnog kalupa. Nalazila je stanovito zadovoljstvo kad bi sebi dopustila da piše nekimmladićima izotmjenogdruštva.Tasmjelost,takoneprilična,takonerazboritazamladudjevojku,moglajujeosramotitiu očima gospodina deCroisenoisa, vojvode deChaulnesa, njegova oca, i cijele obitelji deChaulnes,kojabi,vidjevšidasenamjeravanibrakrazvrgava,tražiladasaznarazlog.Kadbinapisalajednoodtihpisama,Matildanijemoglaspavati.Notasupismabilasamoodgovori.A ovdje se usudila reći da ljubi.Ona jeprva pisala (strašnih li riječi!)muškarcu koji se nalazi u

posljednjimredovimadruštva.Tabijeokolnost,uslučajudabudeotkrivena,posvesigurnozauvijekosramotila.Kojabiseodžena

što posjećuju njezinumajku usudila stati na njezinu stranu?Koje bi se opravdanjemoglomeđu njimaproširitidabiseublažiostrašanprezirsalona?Igovoritijevećstrašno,akamolipisati!»Imastvarikojesenepišu«,povikaojeNapoleondoznavši

zapredajuBaylena.IupravojojjeJulienrekaoteriječi!Kaodajojjeunaprijedželiodatilekciju.Alisvetojošnijebiloništa.Matildinajetjeskobaimaladrugihuzroka.Bezobziranastrašandojam

štoćegapobuditiudruštvuinaneizbrisivuinadasvesramotnuljagu,zbogtogaštojeobeščastilasvojukastu, Matilda se spremala pisati stvorenju koje je i po svojoj naravi posve drugačije nego deCroisenoisi,deLuziideCaylusi.Dubina, ononepoznato u Julienovu karakteru, prestravili bi i onoga tko s njime uspostavlja posve

običneodnose.Aonajebilanaputudagaučinisvojimljubavnikom,moždaigospodarom!»Kakvilićebitinjegovizahtjeviakojednombudeimaosvuvlastnadamnom?Paneka!Ondaćureći

sebipoputMedeje:’UsredtolikihopasnostiostajemimojeJA’.«SmatralajedauJulienanemanimalopoštovanjazaplemstvopokrvi.Štoviše,moždačaknizanjune

osjećanimaloljubavi!Utimseposljednjimčasovimastrašnihsumnjapojavilamisaooženskomponosu.»Usudbinidjevojke

kakvasamjasvemorabitineobično!«viknulajeMatildanestrpljivo.Tadaseponos,kojisujojulijevaliodkolijevke,staoboritiprotivvrline.IupravojeutomčasuJulienovodlazaksvepospješio.(Takvisukarakterisrećomvrlorijetki.)Uvečer,vrlokasno,palajeJulienunapametzlobnamisaodadadeodnijetivrlotežakkovčegkvrataru;

pozvao je slugu koji je udvarao sobarici gospođice de La Mole i naredio mu da to izvrši. »Taj ćemanevarmoždaostatibezuspjeha«,pomislion.»Aliakouspije,onaćepovjerovatidasamotputovao.«Zbogteješalezaspaovrloveseo.Matildanijeniokasklopila.SutradanjeJulienuranuzorunezapaženizišaoizpalače,alisevratioprijeosamsati.Tekštojeušaouknjižnicu,pojavilasenavratimagospođicadeLaMole.Predaojojjesvojodgovor.

Smatraojesvojomdužnošćudasnjomgovori:ništa,barem,nijebilolakšeodtoga;aligagospođicadeLaMolenehtjedeslušatiinestade.Julienjetimebioočaranjernijeznaoštodajojkaže.»Akosve tonije igradogovorenasgrofomNorbertom,onda je jasnoda su tučudnu ljubav,koju ta

djevojkavisokarodamislidaosjećapremameni,raspalilimojipogledipunihladnoće.Biobihglupljinoštomipriličikadbihseikadadaotolikozavestidasezagrijemzatuvelikuplavokosulutku.«Togajerazmišljanjepotaknulodabudehladnijiiproračunanijinoštojeikadabio.

»Uokršajukojisepriprema«,nastavionumislima,»njezinponosnavisokoporijeklobitćekaonekibrežuljakštosedižeizmeđunjeimenepoputvojničkogpoložaja.Nanjegaćetrebativještoudarati.JakosampogriješioštosamostaouParizu;odgađanjemogaodlaskaponizujeme,iakojesvetosamoigra,izlažemepogibelji.Kakvabibilaopasnostutomedasamotišao?Akosuseonimenirugali,ijabihsenjimanarugao,aakounjezinojnaklonostipremameniimaištaistinito,tadabihtunaklonostustostručio.«Pismo gospođice de LaMole toliko je polaskalo Julienovoj taštini da je, smijući se onome što se

zbiva,zaboravioozbiljnorazmislitidalinebibilozgodnodaotputuje.Jedna je od nesreća njegova karaktera bila u tome da je bio neobično osjetljiv za svoje pogreške.

Strašno se ljutiozbogovekoju jeupravozamijetio, i gotovovišenijemislionanevjerojatnupobjedukojajeprethodilatomsitnomporazu,kadliseokodevetsatinavratimaknjižnicepojavilagospođicadeLaMole,dobacilamupismoipobjegla.»Čini se da će to biti romanu pismima«, pomisli on podižući taj list. »Neprijatelj je načinio lažan

manevar,odgovoritćumuhladnoćomikrepošću.«Onajetražilaodlučanodgovor,itosbolomkojijeuvećavaonjegovunutarnjuradost.Dopustiojesebi

zadovoljstvodanadvijestranicezavaravaosobekojebimusehtjelenarugati,aprikoncuodgovoraopetjepodrugljivonajaviosvojuodlukudaotputujesutradanujutro.Kad je dovršio to pismo, pomislio je: »Predat ću joj ga u vrtu«, i uputio se onamo. Pogledao je u

prozorsobekojajepripadalagospođicideLaMole.Sobasenalazilanaprvomkatu,uzodajenjezinemajke,alijemeđukatbiovisok.Visinakatabilajetolikadaon,šećućialejomlipaspismomuruci,nijemogaobitizapažensprozora

gospođicedeLaMole.Svod što suga tvorilevrlo lijepookresane lipepriječio jedagavidi. »Eto«,pomisliJulienljutito,»iopetsamneoprezan!Akomisekanerugati,ondaja,dopuštajućidamevidespismomuruci,činimuslugusvojimneprijateljima.«Norbertovajesobabilatočnoiznadsobenjegovesestre,ikadbiJulienizišaoispodsvodaštosuga

tvorileokresanegranelipa,moglibigrofinjegoviprijateljipromatratisvakinjegovpokret.Gospođica de LaMole pojavila se iza prozora: on joj napola pokaza pismo, a ona kimnu glavom.

Julien se odmah trčeći popne u svoju sobu te slučajno u glavnom stubištu sretne lijepuMatildu, koja,nasmijanihočiju,savršenoneusiljenoprihvatipismo.»KolikolijestrastibilouočimajadnegospođedeRênal«,misliojeJulien,»kadse,nakoncijelihšest

mjeseciintimnihodnosa,usudilaprimitipismoodmene!Oname,mislim,nikaduživotunijepogledalanasmijanimočima.«Uostalomdijelusvograzmatranjavišenijetakojasnonizaomisli.Moždasestidioništavostisvojih

razloga?»Alizato,kojelirazlikeuelegancijijutarnjehaljineiotmjenostidržanja!ČovjekodukusainatridesetćekorakaudaljenostipogoditikojipoložajgospođicadeLaMolezauzimaudruštvu.Toje,eto,onoštosenazivaizričitomzaslugom.«Zabavljajućisetakoumislima,Julienjošnijepriznaosebicijelusvojumisao.GospođadeRênalnije

imalamarkiza de Croisenoisa da ga njemu žrtvuje. Jedini suparnik biomu je onaj odurni potprefekt,gospodinCharcot,kojisesamnazvaodeMaugironjerMaugironanijevišebilo.Upet sati Julien jeprimio trećepismo;bilomu jedobačenokrozvrataknjižnice.GospođicadeLa

Mole je i opet pobjegla. »Kakva je to manija pisanja, kad možemo posve nesmetano razgovarati!«pomislionsmijućise.»Neprijateljhoćedaposjedujemojapisma, i tovišenjih, to je jasno!«Nijesežurio da otvori ovo pismo. »Sigurno još nekoliko elegantnih fraza«, mislio je, ali je čitajući gaproblijedio.Bilojeusvemuosamredaka.»Potrebno jeda s vamagovorim;moram jošvečerasgovoriti s vama.Kad izbije sat nakonponoći,

buditeuvrtu.Uzmitevelikevrtlarove ljestvepokrajbunara,prislonite ihnamojprozor iuspnite sek

meni.Bitćemjesečina,alitonesmeta.«

XV.

JELITOZAVJERA?

Ah,kakojemučanrazmakkojidijelizamisaonekogvelikogpothvataodnjegovaostvarenja!Kolikoliuzaludnihbojazni!Kolikokrzmanja!

Upitanjuježivot.Upitanjujejošimnogoviše:čast!

SCHILLER»To postaje ozbiljno«, mislio je Julien ..»i malo odviše prozirno«, doda razmislivši. »Ta lijepa

gospođicamožeuknjižnicigovoritisamnomnesmetanoi,hvalabogu,potpunoslobodno;markizunjunikadanedolazi,odstrahadamunepokažemkakveračune.GospodindeLaMoleigrofNorbert,jedineosobekojeovamoulaze,odsutnesugotovocijelidan.Njihovsepovratakupalačumoželakopredvidjeti,a divna Matilda, za čiju ruku ni vladajući princ ne bi bio previše uzvišen, hoće da počinim užasnuneopreznost!Jasno je,hoćedameunište ili,unajmanjuruku,damisenarugaju.Najprijesumehtjeliupropastiti

pomoćumojihpisama,alisuonapametnosastavljena.Sadimje,dakle,potrebančinkojibibiojasnijinegodan.Timelijepigospodičićismatrajuprevišeglupimiliprevišeuobraženim.Dođavola!Zardaseza najljepše mjesečine penjem ljestvama na prvi kat, koji je dvadeset i pet stopa visok! Imali bivremenadamevidečakiizsusjednihpalača.Lijepobihizgledaonatimljestvama!«Julienodeusvojusobuistadefićukajućisprematikovčeg.Odlučiojeotputovatiadaineodgovori.Alitarazboritaodlukanijegaumirila.»AakojeMatildaslučajnoipakiskrena!«pomislionnajednom

kadjevećbiozatvoriokovčeg.»Utomsamslučajuunjezinimočimasavršenakukavica.Janisamvisokaporijekla,zatomoramimativelikevrline,itoočite,nevrlinekojemiseljubaznopripisuju,negotakvekojesudokazanerječitimdjelima...«Razmišljao je četvrt sata. »Čemu poricati?« pomisli napokon. »U njezinim bih očima bio kukavica.

Izgubiobihne samonajsjajnijudjevojkuotmjenogdruštva, kao što su to svi naplesukodvojvodedeRetza govorili, nego i božanski užitak da vidim kako ona zbogmene žrtvujemarkiza de Croisenoisa,vojvodina sina, koji će i sam postati vojvoda, krasnogmladića koji posjeduje sva svojstva štomeninedostaju:dosjetljivost,visokoporijeklo,bogatstvo...Kajaobihsezbogtogadoksamživ,nezbognje,taljubavnicaimatoliko!

...Aličastjesamojedna!

kažestaridonDiègue,ajaovdjejasnoiočitouzmičempredprvomopasnošćukojajeiskrsla.Jerdvobojse s gospodinom de Beauvoisisom pokazao kao neka šala. Ovo je nešto posve drugo.Mogao bi meustrijelitikojisluga,aliutomejenajmanjaopasnost;mogaobihbitiosramoćen.»Stvarpostajeozbiljna,mladiću«,dodaonveselosgaskonjskimnaglaskom.»Radiseočasti.Nikada

sesiromaškukojegajekobbacilatakodubokokaomenevišenećepružititakvaprilika;imatćuuspjehakodžena,alinipoštokodtakootmjenih...«Dugo je razmišljao, šetao ubrzanim koracima zaustavljajući se naglo od vremena do vremena. U

njegovususobubilismjestiliveličanstvenomramornopoprsjekardinaladeRichelieua,kojejeiprotiv

njegovevoljeprivlačilonjegovepoglede.Činilosekaodagatajkippromatranekakostrogoikaodamupredbacuje što nema onu srčanost koja francuskom karakteru treba biti prirođena. »Zar bih ja,velikičovječe,iutvojedobakrzmao?«»Akopretpostavimonajgore«,pomislinapokonJulien,»iako je sve tozamka,ona jevrlomračna i

vrloopasnazadobarglasmladedjevojke.Oni znajuda janisamčovjekkoji će šutjeti.Morat ćeme,dakle,ubiti.Tojebilomoguće1574,udobaBonifaceadeLaMolea,alisesadašnjideLaMolenebitousudio.Ti ljudi nisu više isti.Gospođici deLaMole toliki zavide!U četiri stotine salona sutra bi seprepričavalanjezinasramota,itoskolikimzadovoljstvom!Slugebrbljajumeđusobomonjezinimočitimznakovimapažnjepremameni,jatoznam,čuosamih...Sdrugestrane,opet,njezinapisma!...Onimogumislitidaihnosimuzase.Kadbudemunjezinojsobi,

mogumezaskočitiiotetimiih.Moratćuseogledatisdvojicom,trojicom,četvoricom,tkozna?Aligdjedauzmuteljude?GdjećeuParizunaćipodređenekojisupovjerljivi?Bojatćesesuda...Dođavola!TanećesevaljdadeCaylusi,deCroisenoisi,deLuzisamitogaprihvatiti!Zarihmoždamamitajčasiglupolicekojebiimtadapokazao?ČuvajteseAbailardove31sudbine,gospodinetajniče!Ostatćevam,bogami,ožiljciodmene,udaratćuvaspolicukaoštosuCezarovivojniciudaralikod

Farsale...Štosenjezinihpisamatiče,moguihsklonitinasigurnomjesto.«Julien prepiše oba posljednja pisma, sakrije ih u jedan svezak lijepog izdanjaVoltaireovih djela u

knjižnici,aoriginalesamodnesenapoštu.Kadsevratio,upitaoseučuduistravi:»Ukakvusejatoludostupuštam!?«Biojeproveočetvrtsataa

danijeizravnomislionapothvatštogasprematenoći.»Aliakoodbijem,preziratćuposlijesamsebe.Zacijelabimiživotatakavpostupakbiopredmetom

velikesumnje,azamenejetakvasumnjanajbolnijaodsvihnesreća.NisamlitoosjetiokodAmandinaljubavnika?Mislimdabihlakšesebioprostioočitzločin,ikadbihgajednompriznao,prestaobihmislitinanj.Što! Zar da imam za protivnika čovjeka koji nosi jedno od najljepših imena u Francuskoj, i da

dragovoljno priznam da mu nisam dorastao! Ako se pravo uzme, ne otići k njoj predstavljalo bikukavičluk.Ovariječsveodlučuje!«kliknuJuliendižućise...»Uostalom,onajevrlolijepa!Ako to nije prijevara, kakvu li ludost zbog mene čini!... Ako je to podrugivanje, tada, bogami,

gospodo,ovisisamoomenidatušaluučinimozbiljnom,atakoćuiuraditi!Aliakomisvežurukeučasukadstupimusobu?Moždasupripremilikakvuspretnunapravu!To jekaonekidvoboj«, reče sebi smijući se.»Zasvakiudaracpostojiprotuudarac,govorio jemoj

učitelj mačevanja; ali dragi bog, koji hoće da jednom bude kraj, udesi tako da se jedan od dvojicezaboravibraniti.Uostalom,evočimećuimodgovoriti!«iontrgnesvojedžepnepištolje!Premdasubilinabijeni,ponovnoihjenabio.Imao je još dosta sati čekati; da ih nekako ispuni, Julien je pisao Fouquéu: »Prijatelju, ne otvaraj

priloženopismoosimuslučajunesreće,ako,naime,čuješdamiseneštoosobitodogodilo.Utomslučajuizbriši vlastita imena u rukopisu koji ti šaljem, prepiši ga u osam primjeraka i pošalji ih novinama uMarseillu,Bordeauxu,Lyonu,Bruxellesu,itd.DesetdanaposlijepošaljiovajrukopisuštampuipošaljiprimjerakgospodinumarkizudelaMoleu,advatjednazatimrazbacajostaleprimjerkenoćupoulicamauVerrièresu.«Tajmaliizvještaj,kojigajeopravdavaoikojijeFouquésmiootvoritisamouslučajunesreće,imaoje

oblikpriče.JuliengajesastaviotakodaštomanjekompromitiragospođicudeLaMole,alijeipakvrlotočnocrtaonjezinpoložaj.Julien jeupravospremiosvoj svežanj,kad jezvonopozvonilonavečeru.Srcemu jepočelo lupati.

Njegovajemašta,jošsvaispunjenapričomkojujeupravosastavio,bilapunatragičnihpredosjećaja.U

mislimajevećvidiokakosugauhvatilisluge,čvrstogasvezaliizačepljenihgaustaodveliupodrum.Ondjegabudnočuvajedansluga,aakobičastplemeniteobiteljizahtijevaladasetapustolovinatragičnozavrši,bilobilakosvedokrajčitiotrovimakojineostavljajunikakvatraga;reklibidajeumroodnekebolestiimrtvogbigaprenijeliunjegovusobu.Uzbuđensvojomvlastitompričom,kaokakavdramskipisac,Juliense,ulazećiublagovaonicu,zaista

bojao. Gledao je sve te sluge u svečanoj livreji. Proučavao je njihove fizionomije. »Koji su od njihodabranizanoćašnjipohod?«pitaose.»UovojsuobiteljiuspomenenadvorHenrikaIII.joštolikoživeitakosečestoosvježavajudaćeoni,akosesmatrajuuvrijeđeni,bitiodlučnijinegodrugi ljudinjihovapoložaja.« Promatrao je gospođicu de La Mole da bi u njezinim očima odgonetnuo namjere njezineobitelji.Bila je blijeda i imala je posve srednjovjekovnu fizionomiju.Nikadamu senije činila tolikootmjena;zaistajebilalijepaidostojanstvena.Gotovoseunjuzaljubio.Pallidamortefutura,pomislion.(Njezinabljedoćanagovještavanjezinevelikenamjere.)Uzaludsenakonvečereosobitodugošetaovrtom,gospođicadeLaMolesenijepojavila.Dajeutaj

časmogaosnjomgovoriti,svaliobisasrcavelikteret.Zaštodanepriznam?Bojaose.Nakonštoječvrstoodlučiodaćeseupustitiupothvat,predaosetom

osjećajubezstida.»Samoakouodsudnomtrenutkubudemimaohrabrostkojamijepotrebna«,mislioje,»nimalonijevažnoštouovomčasuosjećam.«Onodedarazmotripoložajitežinuljestava.»To je sprava kojommi je suđeno da se uvijek služim!« reče sam sebi smijući se. »Ovdje kao i u

Verrièresu. Ali koje li razlike! Tada nisam morao biti nepovjerljiv prema osobi zbog koje sam seizlagao«,nastavioniuzdahnu.»Akojelirazlikeiuopasnosti!DasumeiubiliuvrtugospodinadeRênala,tozamenenebibilonipoštonečasno.Lakobimojusmrt

prikazalineobjašnjivom.Aovdje,kakveliseodvratnestvarinećepričatiusalonimapalačedeChaulnes,deCaylus,deRetz,itd.,zapravosvuda.Ipotomstvobiomenigovorilokaookakvučudovištu.Da,dvije ili tri godine«,dodaon smijući se i rugajući se samsebi.Ali taga jemisao satirala.»A

mene, tko bimenemogao opravdati? Pretpostavivši da Fouqué tiskamoj posmrtni pamflet, bila bi tosamo još jednasramotaviše.Što!Primili sumeukuću,a jauzvraćamgostoprimstvokoje tuuživam idobrotukojommeobasipajutiskanjempamfletaoonomeštoseunjojdogađa!Napadamčastžena!Ah,tisućujeputaboljeispastibudala!«Tajevečerbilastrašna.

XVI.

JEDANSATNAKONPONOĆI

Tajjevrtbiovrlovelik,uređennekolikogodinaprijesasavršenimukusom.Alistablimajebilo

višeodstogodina.Bilojetuneštoštojepodsjećalonaladanje.

MASSINGERUpravojehtionapisatiFouquéudaopozivasvojepismo,kadizbije jedanaestsati.Bučnojezalupio

vratimasvojesobe,kaodaseunjuzaključava.Nečujnoseodšuljaodavidištosedogađaucijelojkući,osobitonačetvrtomkatu,gdjejestanovalaposluga.Nigdjeništaneobično.Kodjednesobaricegospođede LaMole bilo je društvo i služinčad je vrlo veselo pila punč. »Ovi koji se tako smiju«,mislio jeJulien,»nećesudjelovatiunoćašnjempohodu;bilibiozbiljniji.«Konačnoodeismjestiseu jednommračnomkutuvrta.»Akojenjihovanamjeradakućnaposlugao

tomeništanedozna,onićeljudekojitrebadameuhvateubacitiprekovrtnogzida.AkojegospodindeCroisenoisucijelojtojstvarisačuvaoimalohladnokrvnosti,ondasigurnoznada

ćedjevojkukojomhoćedaseoženimanjekompromitiratidadnelimeuhvatitiprijenegouđemunjezinusobu.«On izvrši vojničko izviđanje, i to vrlo temeljito. »U pitanju jemoja čast«,mislio je. »Ako učinim

kakvu krupnu pogrešku, neće u mojim očima biti nikakva isprika ako sam sebi kažem: ’Na to nisammislio.’«Vrijemejebilovedrodatenatjerauočaj.Mjesecjeizišaookojedanaestsati,apolasatanakonponoći

potpunojeosvjetljavaopročeljepalačekojegledanavrt.»Onajeluda«,pomisliJulien.Kadjeizbiojedansat, jošsuprozorigrofaNorbertabiliosvijetljeni.

Nikad se još u životu Julien nije toliko bojao. Vidio je u tom pothvatu samo opasnost i nije osjećaonikakvooduševljenje.Pođepogolemeljestve,počekapetminutanebilidočekaokakvuprotuzapovijed,paujedansatipet

minutaprisloni ljestveuzMatildinprozor.Polakoseuspinjaodržećipištolju ruci ičudeći seštonijenapadnut.Kadsepribližioprozoru,ovajsebezbukeotvori.- Stigli ste, dakle, gospodine - reče mu Matilda vrlo uzbuđeno. - Već jedan sat motrim sve vaše

pokrete.Julien je bio vrlo zbunjen; nije znao kako da se ponaša; nije osjećao nimalo ljubavi. U svojoj je

smetenostismatraodamorabitismion,tepokušapoljubitiMatildu.-Pi!-rečeonaodgurnuvšiga.Vrlozadovoljanšto jeodbijen,požuriosedapogledaokosebe;mjesečina jebila takosjajnadasu

sjeneusobigospođiceMatildebileposvetamne.»Ovdjebivrlolakomoglobitisakrivenihljudiadaihjainevidim«,pomisliJulien.-Štotoimatesastraneudžepuodkaputa?-upitagaMatilda,sretnaštojenašlapredmetrazgovora.

Neobičnojepatila;sviosjećajiuzdržljivostiiplašljivosti,tolikoprirodnikoddjevojkeplemenitaroda,opetsunjomeovladaliiužasnosujemučili.-Imamsvakojakooružjeipištolje-odgovoriJulien,nemanjezadovoljanštomoženeštoreći.

-Trebauklonitiljestve-rečeMatilda.-Onesugolemeimogurazbitiprozoresalonauprizemljuiliumeđukatu.- Ne smiju se razbiti stakla na prozorima - prihvati Matilda, pokušavajući uzalud govoriti tonom

svakodnevnograzgovora-činimisedabistemoglispustitiljestvepomoćuužetakojebistepričvrstilinaprvuprečku.Kodmeneimauvijekzalihaužeta.»I to da je zaljubljena žena!« pomisli Julien. »Ona se usuđuje reći da ljubi! Toliko hladnokrvnosti,

tolikorazboritostiumjeramaoprezadovoljnomipokazujudanisampobijediogospodinadeCroisenoisa,kakosamglupomislio,negodanaprostodolazimnanjegovomjesto.Uostalom,štomesetotiče!Zarjejamoždaljubim?Jatrijumfiramnadmarkizomutolikoštoćeseonsilnoljutitištoimanasljednika,ajošvišeštosamjatajnasljednik.SkojomlimehladnoćomgledaojučeruKavaniTortoni,pretvarajućisedameneprepoznaje!Skojommezlobomzatimpozdraviokadtonijevišemogaoizbjeći!«Julien je pričvrstio konop na zadnju prečku ljestava i spuštao ih polako naginjući se daleko preko

balkonadanebidodirnuleprozore.»Bašzgodantrenutakdameubiju,akojetkosakrivenuMatildinojsobi«,pomislion;alidubokajetišinainadaljevladalasvuda.Ljestvedodirnušetlo;Julienujepošlozarukomdaihpoložiugredicuegzotičnogcvijećadužzida.-Štoćerećimojamajkakadugledaovelijepebiljkeposvezgažene!...-rečeMatilda.-Trebabaciti

konop-dodaonasvelikomhladnokrvnošću.-Akotkoopazidakonopvodinabalkon,tubiokolnostbiloteškoobjasniti.-Akakoćujaotići?-upitaJulienšaljivimtonomioponašajućigovorKreolaca.(Jednajesobaricate

kućebilarodomizSan-Dominga.)-Vićeteizićikrozvrata-rečeMatildaprihvaćajućioduševljenoJulienovšaljivinačingovora.»Ah,kolikojetajčovjekdostojansvemojeljubavi!«mislilaje.Julien jeupravo ispustiokonop,koji jepaouvrt;Matildamu je stisnula ruku.Onpomisli daga je

zgrabionekineprijatelj,tesenaglookreneitrgnebodež.Njojseučinilodačujekakosenegdjeotvaraprozor.Ostadošenepomični,zadržavajućidah.Mjesecihjeposveobasjavao.Žamorsenijeponovio,iuznemirenostijenestalo.Tadaopetzavladasmetenost;obojesubilivrlozbunjeni.Julienprovjeridalisuvratazatvorenasvim

zasunima;pomislioje,doduše,dapogledaipodkrevet,alisenijeusudio;moglisutamosmjestitijednogili dvojicu slugu. Napokon se poboja da se poslije ne bi morao prekoravati zbog neopreza, te ipakpogleda.Matildusuobuzelesvetjeskobekrajnjestidljivosti.Grozilasesvogapoložaja.-Štosteučinilismojimpismima?-upitaonanapokon.»Kakvelisjajneprilikedazbunimtugospodu,akoprisluškuju,idaizbjegnemborbu!«pomisliJulien.-Prvo je sakrivenou jednojvelikojprotestanskojbiblijikoju supoštanskakola sinoćodnijelavrlo

dalekoodavde.Govorio je vrlo razgovijetno ulazeći u te pojedinosti, i tako da ga jemogao čuti svatko tko bi bio

sakrivenudvavelikaormaraodmahagonija,kojesenijeusudiopregledati.-Drugadvasunapoštiiotićićeistimputemkaoiprvo.-Ah,velikibože,čemusvataopreznost?-upitaMatildaprestrašeno.»Zaštodalažem?«pomisliJulienipovjerijojsvesvojesumnje.-Toje,dakle,uzrokhladnoćitvojihpisama!-uzviknuMatildavišemahnitonegonježno.Julien nije zapazio tu nijansu. Njezino mu je tikanje oduzelo prisebnost ili je barem raspršilo sve

njegovesumnje;usudiosezagrliti tudjevojkukoja jebila tako lijepa iulijevalamutolikopoštovanja.Onaganijeozbiljnoodgurnula.Poslužio se svojimpamćenjem,kaonekadauBesançonukodAmandeBinet, i recitirao jojnekoliko

najljepšihmjestaiz»NoveHeloïse.«-Utebejemuškosrce-odgovorionaneslušajućipravonjegoverečenice.-Htjelasamiskušatitvoju

hrabrost,priznajem.Tvojeprvesumnjeitvojaodlukadokazujudasijošsrčanijinoštosammislila.Matilda semorala truditidabimugovorila»ti« iočito jevišepazilana tajneobičannačingovora

nego na smisao onoga što govori. To njezino »ti« bez prizvuka nježnosti nije činilo Julienu nikakvozadovoljstvo,ionsečudioštoneosjećasreće.Konačno,dabijeosjetio,pribjegaojerazumu.Vidiojeda ga cijeni ta mlada, toliko ponosna djevojka koja nikada ne hvali bez uzdržavanja. To mu jerazmišljanjepomoglodaosjetisrećusamoljublja.Istina,nije tobiloonoduševnosladostrašće štoga jegdjekadanalaziopokrajgospođedeRênal.U

osjećajimaovihprvih trenutakanijebiloništanježno.Bila je tosrećačastoljublja,aJulien jevišeodsvega bio častoljubiv. Ponovno je govorio o ljudima na koje sumnja i o mjerama opreza koje jepripremio.Dokjegovorio,razmišljaojekakobimogaoiskoristititupobjedu.Matilda, koja je još i sad bila vrlo zbunjena i kao satrvena zbog svog postupka, bila je, činilo se,

oduševljenaštojenašlatemuzarazgovor.Govorilisuotomenakojibisenačinopetsastali.Julienjeuživaouduhovitostiihrabrostikojujeponovnodokazaozavrijemetograzgovora.Priznalisudaimajuposlasvrlopronicavimljudima;maliTanbeaujesigurnouhoda,aliniMatildanionsamnisunespretni.Ništalakšenegosastatiseuknjižniciitamoseosvemudogovoriti.-Jasemogupojaviti,adaneizazovemsumnju,usvimdijelovimapalače,gotovoiusobigospođede

LaMole - doda Julien. Svakako treba proći kroz njezinu sobu da se dođe u sobu njezine kćeri. AkoMatildasmatradajeboljedasvakiputdođeljestvama,onćese,srcapijanaodsreće,izložititojmalojopasnosti.Slušajućigakakogovori,Matildajebilapreneraženanjegovimpobjedničkimizrazom.»Onje,dakle,

mojgospodar!«pomisliona,iodmahjeobuzekajanje.Njezinserazborzgroziozbogneizmjerneludostikojujepočinila.Dajemogla,bilabiuništilaisebeiJuliena.Akadbinatrenutaksnagomsvojevoljeušutkalakajanje,bilajenesretnazbogosjećajabojažljivosti istidljivosti.Onanipoštonijepredvidjelastrašanpoložajukojemsesadanalazila.»Međutim, potrebno je da s njim govorim«, reče ona sebi konačno, »to se pristoji, sa svojim

ljubavnikomvaljarazgovarati.«I tada,kaoda ispunjavanekudužnost,onajesnježnošću,kojasevišesastojalau izboru riječinegoli u zvukuglasa,pričalao različitimodlukama što ih jeposljednjihdanastvorilauvezisnjim.Odlučila je da će biti potpunonjegova ako se on usudi doći k njoj pomoćuvrtlarovih ljestava i na

načinkojimujeonaodredila.Nonikadatakvenježnostinisubileizrečenehladnijimiuljudnijimtonom.Do tog je časa sastanak bio leden da čovjeku omrzne ljubav. Koje li moralne pouke mladojnepromišljenojdjevojci?Vrijedilizbogtakvatrenutkaizgubitibudućnost?Nakondugaoklijevanja,kojebisepovršnompromatračumogloučinitikaoposljedicakrajnjemržnje-

tako su teškoosjećaji koje žena duguje sebi uzmicali čak i pred ovako snažnomvoljom -Matildamukonačnopostadenježnomljubavnicom.Zapravosutizanosibilipriličnousiljeni.Strastvenaimjeljubavbilaprijenekiuzorkojisuoponašali

negostvarnost.GospođicadeLaMolejesmatraladatimeispunjavadužnostipremasebiipremasvomljubavniku. »Jadni jemladić«,mislila je ona, »pokazao savršenu hrabrost, zaslužio je da bude sretan,inačeću jabitionakojanemakaraktera.«Alibionabila iuzcijenuvječnenesrećevoljelapopravitigroznipoložajukojemsenalazila.Iakoseteškommukomsvladavala,bilajepotpunigospodarsvojihriječi.Nikakvožaljenje,nikakvopredbacivanjenijepokvarilotunoć,kojaseJulienučinilapriječudnovata

negolisretna.Božemoj,kojelirazlikeizmeđutenoćiinjegovaposljednjegboravkaoddvadesetičetiri

satauVerrièresu!»Pariškajeuglađenostpronašlanačinkakoćesvepokvariti,čakiljubav«,misliojeonusvojojkrajnjojnepravednosti.Otomejerazmišljaodokjestajaoujednomeodvelikihormaraodmahagonija,ukojigajeonastrpala

priprvomšumuštosugačuliizsusjednesobe,kojajepripadalagospođideLaMole.ZatimjeMatildaotišla smajkomnamisu.Sobarice suuskoronapustileodaju, i Julien se lako izgubioprijenegosu sevratiledadovršesvojeposlove.IzjahaojenakonjuipotražionajsamotnijemjestounekojšumiblizuPariza.Biojemnogovišezačuđen

nego sretan. Sreća koja je od vremena do vremena obuzimala njegovu dušu naličila je sreći mladapotporučnika kojega je vrhovni zapovjednik zbog nekog izvanrednog pothvata imenovao pukovnikom;osjećaoseuzdignutnasilnuvisinu.Sveštojejošsinoćbiloiznadnjega,sadajebilonanjegovojraziniiličakispodnjega.IštojeJulienvišeodmicao,njegovajesrećarasla.AkouMatildinojdušinijebilonimalonježnosti,bilojetozatoštojeonacijelimsvojimponašanjem

premanjemusamoizvršilajednudužnost,kakogodtočudnozvučilo.Usvimdogađajimatenoćinijezanju bilo ništa nepredviđeno, osim nesreće i sramote koje je osjetila umjesto onog blaženstva o kojemgovoreromani.»Dasenisamprevarila?Moždagaipakneljubim?«pitalaseona.

XVII.

STARIMAČ

Inowmeantobeserious;-itistime.Sincelaughternow-a-daysisdeem’dtoo

serious.

Ajestatvicebyvirtue’scalledacrime.32

DONJUAN,c.XIIINijedošlanaručak.Uvečersenačaspojavilausalonu,aliJulienanijenipogledala.Njemusetakvo

ponašanje činilo čudnovato. »No ja ne poznam njihove običaje«, mislio je on; »ona će mi sve toopravdativaljanimrazlozima.«Međutim,obuzetkrajnjomradoznalošću,proučavaojeizražajMatildinalica;moraojesebipriznatidajeizraznjezinalicahladanizao.Toočitonijebilaonaistaženakojajeprošlenoćiosjetila,ilisepretvaraladaosjeća,zanosesreće,takopretjeranedanisumoglibitiistiniti.Isutradaninaksutraostalajejednakohladna;nijegagledala,nijeniprimjećivaladaonpostoji.Julien,

kojegajemučiosilannemir,biojesadatisućumiljadalekoodpobjedonosnihosjećaja,kojisugaprvogdanaoduševljavali.»Da tonijepovrataknakrepost?«mislio jeon.Alizaponosnu jeMatildu ta riječbilaodvišegrađanska.»U svakodnevnom životu ona nije nimalo religiozna«, mislio je Julien. »Ona voli vjeru kao vrlo

korisnuzainteresesvojekaste.«Nonemoželiseonaiizobičnetankoćutnostiprekoravatizbogpogreškekojujepočinila?«Julienje

vjerovaodajeonnjezinprviljubavnik.»Međutim, valja priznati«, govorio je on sebi u drugim časovima, »da u cijelomnjezinu biću nema

ništa bezazleno, jednostavno ni nježno; nikada je nisam vidio ponosniju. Prezire li me? Bilo bi njedostojnodajedinozbogmogniskogporijeklapredbacujesebizbogonogaštojeučinilazamene.«DokseJulien,punpredrasudacrpenihizknjigaisavuuspomenamanaVerrières,predavaotlapnjio

nježnoj ljubavnici,kojaodčasakad jeusrećila svog ljubavnikaprestajemislitinavlastitopostojanje,Matildinajetaštinabjesnjelaprotivnjega.Kako se već dvamjeseca nije dosađivala, nije se više bojala dosade; tako je Julien izgubio svoju

najvećuprednostadatonijemogaonislutiti.»Samasamsebinametnulagospodara«,mislila jegospođicadeLaMole,koju jemučionajstrašniji

jad.»On,srećom,mnogodržidočasti;aliakonjegovutaštinunatjeramukrajnost,osvetitćeseotkrivšiprirodunašihodnosa.«Matildanikadanijeimalaljubavnika,asadsuje,utojživotnojokolnostikojaiunajbešćutnijimdušamapobuđujenekenježneiluzije,salijetalegorkemisli.»Onimanadamnomgolemuvlastjervladaspomoćustrahaimožemeokrutnokaznitiakoganatjeram

ukrajnost.«SamajetapomisaobilaMatildidovoljanrazlogdagavrijeđa.Hrabrostjebilaprvaodlikanjezina karaktera. Jedino ju je pomisao da stavlja na kocku cio svoj život mogla donekle uzbuditi iizliječitioddosadekojaseuvijeknanovopojavljivala.Kad jegospođicadcLaMole i trećegdanaupornoustrajalau tomedaganegleda, Julien jenakon

ručka,očitoprotivnjezinevolje,pošaozanjomudvoranuzabiljar.- Zar vi, gospodine, smatrate da ste nada mnom stekli neka velika prava, kad i protiv moje jasno

izraženevoljehoćetesamnomgovoriti?-rečemuonasjedvauzdržanimbijesom.-Znatelividaseto

jošnitkonasvijetunijeusudio?Ništa nije bilo čudnije od dijaloga tog ljubavnika i ljubavnice; osjećali su jedno za drugo najžešću

mržnjuadatonisunislutili.Kakoposvomkarakterunijednonidrugonisubilistrpljiviikakosu,inače,obojeimalinavikedobraponašanja,brzojemeđunjimadošlodoodrešiteizjavedasezauvijekrazilaze.-Kunemvamsedaćuvječnočuvati tajnu - reče Julien -dodajemčakdavasnikadanećuosloviti,

ukolikovašdobarglasnebitrpioodteodvišeupadljivepromjene.-Spoštovanjemjepozdraviiode.Nijegabašstajalomnogomukedaizvršavaonoštojesmatraosvojomdužnošću;biojevrlodalekood

pomislidajejakozaljubljenugospođicudeLaMole.Sigurnojedajeprijetridana,kadjebiosakrivenuormaruodmahagonija,nijeljubio.Aliučasukadjevidiodasezauvijeksnjomrazišao,unjegovojsedušisvenajednomizmijenilo.Njegovonemilosrdnopamćenjestalomujepredočivatiinajneznatnijeokolnostionenoćikojagaje,u

stvarnosti,ostavilatakohladnim.U noći nakon te izjave o vječnom raskidu Julien je mislio da će poludjeti kad je morao sam sebi

priznatidaljubigospođicudeLaMole.Tojeotkrićeizazvalostrahoviteborbe;svisunjegoviosjećajibiliporemećeni.Dvadanaposlije,umjestodabudeoholpremagospodinudeCroisenoisu,biobiganajradijezagrlio

briznuvšiuplač.Vičnost nesreći potaknula je u njemu jednu razumnu misao, te on odluči otputovati u Languedoc.

Pripremikovčegiodenapoštu.Kad je, stigavši u ured poštanskih kola, doznao da će čudnim slučajem već sutradan biti slobodno

mjestoukolimaštoputujuuToulouse,umalosenijeonesvijestio.NajmitomjestoivratiseupalačudeLaMoledamarkizunajavisvojodlazak.GospodindeLaMolebiojeizišao.Višemrtavnegoživ,Julienjeotišaouknjižnicudagatamočeka.

KakolimujebilokadjeondjezatekaogospođicudeLaMole?Kadgajeugledala,nalicujojsepojavioopakizraz,kojionnikakonijemogaoprevidjeti.Obuzet svojom nesrećom i zbunjen iznenadnim susretom, Julien je počinio pogrešku i rekao joj,

govorećiizdušeinajnježnijimglasom:-Vime,dakle,višeneljubite?-Grozimseštosamsepredalaprvomekoji jenaišao-odgovoriMatildaplačućiodbijesanasamu

sebe.-Prvomekojijenaišao!-vikneJulienipoletipremajednomstaromsrednjovjekovnommaču,kojise

kaoznamenitarijetkostčuvauknjižnici.Njegova bol, koju je već u času kad je nagovorio gospođicu de La Mole smatrao neizdrživom,

utrostručilasejoškadjeopaziosuzeštoihonaodstidaprolijeva.Biobinajsretnijičovjeknasvijetudajujemogaoubiti.Učasukadjespriličnommukomizvukaomačiznjegovihstarinskihkorica,Matildamuse,sretnazbog

tognovoguzbuđenja,ponosnopribližila:njezinesusuzepresahnule.U Julienu je živo iskrsnula pomisao na markiza de La Molea, njegova dobročinitelja. »Ubio bih

njegovukćer!«pomislion.»Kojeligrozote!«Ionnačinikretnjukaodaćeodbacitimač.»Onaćesigurnozbogtemelodramatičnekretnjeprasnutiusmijeh«,pomislion.Tamujemisaovratilasvuhladnokrvnost.Sazanimanjemjegledaooštricustarogmača,kaodatražikakvumrljurđe,azatimgaturinatragukoriceisnajvećimgamiromopetobjesinaklinodpozlaćenebronceokojemjevisio.Cijelatakretnja,kojajeprisvršetkubilavrlopolagana,trajalajedobarčas;gospođicadeLaMolega

jezapanjenopromatrala.»Zamalome,dakle,mojljubavniknijeubio!«pomisliona.TajujemisaoprenijelaunajljepšedobastoljećaKarlaIX.iHenrikaIII.StajalajenepomičnopredJulienom,kojijeupravostaviomačnamjesto,igledalagaočimaukojima

višenijebilomržnje.Valjapriznati da jeu tomčasubila zamamna i danikadanijedna ženanijebilamanjenaliknapariškulutku(tajeriječsadržavalavelikJulienovprigovorpariškimženama).»Opetćupastiunekuslabostpremanjemu«,mislilajeMatilda.»Ovajbiseput,nakonponovnogpada,

itobašučasukadsamsnjimtakoodlučnogovorila,pogotovuosjećaomojimvladaromigospodarom.«Ionapobjegne.»Božemoj,kakojelijepa!«pomisliJuliengledajući jekakotrči.»Eto, tosestvorenjeprijenepunih

tjedan dana s toliko strasti bacilo umoj naručaj... I ti se trenuci nikada više neće vratiti! I tomojomkrivnjom.Ajaučasutogčina,takoneobičnogizamenetolikozanimljivog,nisamtonishvaćao...Valjapriznatidasamserodiosvrlotupiminesretnimkarakterom.«Pojaviosemarkiz.Julienpožuridamunajavisvojodlazak.-Kamo?-upitagagospodindeLaMole.-ULanguedoc.-Nipošto,molimvas.Predviđenistezamnogovažnijezadatke,aakootputujete,ićićetenasjever...ja

vamčak,vojnički rečeno,nalažemdanenapuštatepalaču.Učinit ćetemiusluguakonikadanebudeteodsutnivišeoddva-trisata,jervassvakičasmogutrebati.Julienpozdravi i odene izustivši ni riječi i ostavivšimarkizavrlo začuđena.Nijebio sposobanda

govori,zatvorioseusvojusobu.Tuseslobodnomogaopredatipreuveličavanjusvojeokrutnesudbine.»Itakosejanemoguvišeniudaljiti!«mislioje.»Bogsamnekaznakolikoćemedanamarkizzadržati

u Parizu. Veliki bože! Što se biti sa mnom? A nemam ni jednog prijatelja s kojim bih se mogaoposavjetovati.OpatPirardnebimidopustiodaizrečemniprvurečenicu,agrofAltamirapredložiobimidasepridružimnekojuroti.Ameđutim,jasamlud,jatoosjećam,jasamlud!Tkoćemevoditi,štoćebitisamnom?«

XVIII.

STRAŠNITRENUCI

Ionamitopriznaje!Potankoopisujeinajsitnijeokolnosti!Njezinetakolijepeoči,uprteumoje,odražavajuljubavkojujeosjetilazadrugoga!

SCHILLERGospođicadeLaMole,očarana,nijemislilaninaštodrugodolinasrećudaumalonijebilaubijena.

Išlajetakodalekodajesamasebigovorila:»Onjedostojandabudemojgospodarjersejedvauzdržaodameneubije.Kolikobi lijepihmladićaizvisokogdruštvatrebalostopitizajednodasedobijetakavizljevstrasti?Valja priznati da je bio vrlo lijep u času kad se popeo na stolicu da vratimač u isti onaj slikoviti

položajukojigajetapetarbiostavio.Sveusvemu,nisambašnibilatakoluda,štosamgaljubila.«Utombičasusazadovoljstvombilaprihvatilasvakučasnuprilikuzapomirenje,dasetakvaprilika

pružila.Julienjedotle,dvostrukozaključanusvojojsobi,biožrtvanajcrnjegočajanja.Usvomjeludilupomišljaodajojsebaciprednoge.Daje,umjestoštosesakrionasamotnumjestu,lutaovrtomipalačomi bio na dohvat kakve povoljne prilike, bio bi možda za tren oka svoju strašnu nesreću pretvorio unajvećusreću.Ali takva spretnost, kojemupredbacujemonedostatak, bila bi isključila onudivnukretnjukojom je

posegnuozamačemizbogkojejeutomčasubiotakolijepuočimagospođicedeLaMole.Tajjehir,povoljanzaJuliena,potrajaocijelidan.Matildajeumislimastvaralakrasnepredodžbeoonimkratkimtrenucimaukojimagajeljubila,ižalilajezanjima.»Ustvari«,mislila jeona, »moja je strast za tog jadnogmladića trajalaunjegovimočima samood

jednogsatapoponoći,kadsamgavidjelakakoseuspinjeljestvamasasvimsvojimpištoljimaudžepuod kaputa, pa do osam sati ujutro.A četvrt sata poslije, dok samu crkvi SveteValerije bila namisi,počela sam pomišljati na to kako će se on sada smatrati mojim gospodarom i kako će me moždapokušatiuimestrahaprisilitinapokornost.«NakonručkajegospođicadeLaMole,umjestodaizbjegavaJuliena,razgovaralasnjiminekakoga

navela da pođe s njom u vrt; poslušao je. Ta mu je kušnja još nedostojala. Matilda je i ne slutećipopustilaljubavipremanjemu,kojajujeopetobuzela.Osjećalajesilnozadovoljstvoštosesnjimšećeisazanimanjemjegledalaterukekojesuujutrobilezgrabilemačdajeubiju.Nakon takva postupka i nakon svega što se dogodilo nije više moglo biti ni govora o njihovim

nekadanjimrazgovorima.MalopomaloMatildamujestalasprisnimpovjerenjemgovoritiosvomduševnomstanju.Nalazilaje

čudnovatu nasladu u toj vrsti razgovora; čak mu je opisivala i uzbuđenja onog zanosa što ga je bilaosjetilazagospodinadeCroisenoisa,zagospodinadeCavlusa...-Što!ZarizagospodinadeCaylusa!-povičeJulien,iutimjeriječimadošladoizražajasvagorka

ljubomoranapuštenaljubavnika.Matildajetotakoishvatilainimalosenijeuvrijedila.NastavilajemučitiJuliena,opisujućimunanajslikovitijinačinpojedinostisvojihnekadanjihosjećaja,

i to snaglaskomnajiskrenije istinosti.Vidio jedaonaopisujeono što joj jepredočima.Opažao je sbolomdaonagovorećiotkrivamnogotogausvomvlastitusrcu.

Nesrećazbogljubomorenemožebitiveća.Sumnjatidajesuparnikljubljen,većjedovoljnobolno,alidoživjetidatiženakojuobožavašpotanko

priznajeljubavštojeonunjojpobuđuje,bezsumnjejevrhunacmuka.Ah,kakosuutomčasubilikažnjenisviosjećajioholostikojisuJulienapotaknulidasesmatraboljim

od raznih de Caylusa i Croisenoisa! S kakvim li je dubokim i iskrenim jadom sada preuveličavao inajmanjenjihoveprednosti!Skojimlijeplamenimuvjerenjempreziraosamogasebe!Matilda mu se činila dostojna obožavanja, sve su riječi preslabe da izraze pretjeranost njegova

divljenja.Šećućipokrajnje,krišomjepogledaonjezineruke,njezinaramena,njezinokraljevskodržanje.Jedvasesuzdržavaodajojse,srvanljubavljuinesrećom,nebaciprednogeivikne:»Smilujtese!«»Itotolikolijepostvorenje,tolikoiznadostalih,kojemejednomljubilo,bezsumnjećeuskoroljubiti

gospodinadeCaylusa.«Juliennijemogao sumnjati u iskrenost gospođicedeLaMole; prizvuk istinosti bio je odviše očit u

svemuštojegovorila.Idabašništanebinedostajalonjegovojnesreći,bilojetrenutakakadjeMatilda,mislećinaosjećajekoje je jednomimalazagospodinadeCaylusa,govorilaonjemukaodaga i sadaljubi.Unjezinujeglasusigurnobiloljubavi.Julienjetotočnozapažao.Da su mu u grudi ulili rastopljeno olovo, ne bi toliko trpio. Kako je taj jadni mladić u svojoj

neizrecivojnesrećimogaoislutitidagospođicadeLaMoleusjećanjunaprolazneljubavneprohtjeve,koje je nekoć osjećala prema gospodinu deCaylusu ili gospodinu deLuzu, nalazi toliko zadovoljstvasamozatoštoihnjemupriča?NištanebimogloizrazitiJulienoveduševnepatnje.Slušaojetapotankapovjeravanjaoljubavikojuje

onaosjećalazadruge,uonom istomdrvoredu lipaukojem je teknekolikodanapriječekaoda izbijejedansatdabiušaounjezinusobu.Većumukunijeljudskobićeustanjupodnijeti.Tajevrstaokrutneiskrenostitrajalacijelihosamdana.Matildaje,činilose,sadsamatražila,sadopet

nijeizbjegavalaprilikudasnjimgovori,apredmetrazgovora,nakojikaodasuseobojevraćalisnekomjetkom nasladom, bio je izlaganje osjećaja što ih je imala za druge. Pričalamu je o pismima koja jepisala, ponavljala mu točno riječi i navodila mu cijele rečenice. Posljednjih se dana činilo kaodapromatraJulienasnekomvrstizlobneradosti.Njegovesujojmukepriređivalevelikužitak.VidisedaJuliennijeimaonikakvoživotnoiskustvo,čakniromaneniječitao.Dajebiomalomanje

nespretanidajetojmladojdjevojci,kojujetolikoobožavao,akojamujepovjeravalatakočudnovatetajne, hladnokrvno rekao: - Priznajte da ipak upravo mene ljubite, premda ne vrijedim koliko sva tagospoda...Moždabionabilasretnadajujeprozreo:unajmanjubirukuuspjehposveovisiooljupkostiskojom

biJulienizraziotumisaoiočasukojibizatoodabrao.Svakakobisedobroizvukao,ijošsprednostimazasebe,izpoložajakojijeMatildipočinjaobivatidosadan.-Amenevišenevolite,mene,kojivasobožavam!-rečejojjednogdanaJulien,ludodljubaviijada.

Tojebilagotovonajvećaglupostštojujemogaopočiniti.TesuriječizatrenokauništilesvezadovoljstvokojejegospođicadeLaMolenalazilautomedamu

pričaosvomduševnomstanju.Onasepočinjalačuditištoseon,nakonsvegaštosedogodilo,nevrijeđazbognjezinapričanja, te jeučasukad jeon izgovorio teglupe riječi,većpomišljala ina toda jeonmožda više ne ljubi. »Ponos je, bez sumnje, ugasio njegovu ljubav«,mislila je ona. »Nije on čovjekkoji bi nekažnjeno dopustio da mu se pretpostavljaju stvorenja poput de Caylusa, de Luza, deCroisenoisa,zakojeonpriznajedasutolikonadnjim.Ne,nećugaviševidjetipredsvojimnogama!«PrethodnihjedanaJulienunaivnostisvojenesrećečestoiskrenoprednjomhvaliosjajnasvojstvate

gospode;čakjeutomeipretjerivao.TanijansanijegospođicideLaMolenipoštoizmaknula,čudilajojse, ali uzroka nije otkrila. Julienova je pomamna duša, hvaleći suparnika za kojega je vjerovao da je

ljubljen,suosjećalasnjegovomsrećom.Njegove riječi, toliko iskrene ali toliko glupe, u tili su čas sve promijenile. Sigurna da je on ljubi,

Matildagajepotpunoprezrela.Upravo su se šetali kadmu je izmaknula ta nespretna izjava; ona ga napusti, a njezin je posljednji

pogledizražavaonajstrašnijiprezir.Vrativšiseusalon,cijelugavečernijevišenipogledala.Sutradanjetajprezirzaokupljaosvunjezinudušu;višenijebilonigovoraoosjećajimazbogkojihjeosamdananalazilatolikozadovoljstvoutomedasepremaJulienuodnosikaopremanajprisnijemprijatelju;bilojojje neugodno vidjeti ga.Matildini su osjećaji graničili s gnušanjem i ništa ne bimoglo izraziti krajnjiprezirštogajeosjećalakadbigasrela.JuliennijeshvaćaoništaodsvegaštoseuposljednjihosamdanaodigravalouMatildinusrcu,alije

zapazionjezinprezir.Biojedovoljnorazumandaseprednjompojavljuještojemogućemanjeinikadajenijepogledao.Ali nije se on bez smrtnihmuka tako reći odrekao njezine prisutnosti. Činilomu se da se njegova

nesrećatimejošpovećala.»Hrabrostljudskogsrcanemožebitiveća«,misliojeon.Provodiojedaneuzmaliprozorupotkrovljupalače;kapcisubilibrižnozatvoreni,iodatlejebaremmogaospazitigospođicudeLaMolekadbisepojavilauvrtu.KakolimujebilokadjujenakonručkavidiogdješećesgospodinomdeCaylusom,sgospodinomde

Luzomilisnekimdrugimzakogamujebilapriznaladajepremanjemunekoćosjećalaprolaznuljubav?Juliennijenikadani slutiodapostoji takosilnanesreća idolazilobimuda jauče.Ta toliko snažna

dušabilajekonačnoposvesatrvena.SvakamisaokojanijebilauvezisgospođicomdeLaMolepostalamujemrska;nijebiosposobanda

napišeninajjednostavnijepismo.-Visteludi-rečemumarkiz.Bojećisedagamarkizneprozre,Juliensestadeispričavatibolešćuiuspijegauvjeriti.Nanjegovu

sreću, markiz mu se za vrijeme ručka podrugivao u vezi s njegovim skorim putovanjem. Matilda jerazumjeladabitoputovanjemoglopotrajativrlodugo.Julienjujevećnekolikodanaizbjegavao,asjajnimladići,kojisuimalisveonoštojenedostajalotomblijedomisumornomstvorenjukojejeonanekadaljubila,nisuvišebilikadritrgnutijeiznjezinihsanjarenja.»Obična bi djevojka odabrala svoga miljenika među tim mladićima koji privlače sve poglede u

salonu«,govorilajeonasebi,»alijednojesvojstvogenijautomedanjegovamisaonekročiputovimaštoihjeutrlagomila.KaodrugaricačovjekakakavjeJulien,kojemunedostajejedinoimetak,kojijaposjedujem,neprestano

bih pobuđivala pažnju i ne bih u životu prolazila neprimijećena. Umjesto da neprestano strepim odrevolucije,kaomojerođake,kojese,ustrahuodnaroda,neusuđujuizgrditikočijašakoji ihloševozi,bila bih sigurna da ću odigrati neku ulogu, i to veliku ulogu, jer čovjek kojega sam odabrala ima jakznačajibeskrajnojeslavoljubiv.Štomunedostaje?Prijatelji,novac?Toćumujadati.«AlinjezinajemisaopostupaladoneklesaJulienomkaosnižimstvorenjem,kojemudopuštamodanasvolikadmi tohoćemo.

XIX.

ŠALJIVAOPERA

OhowthisspringofloveresemblethTheuncertaingloryofanAprilday:

Whichnowshowsalithebeautyofthesun,

Andbyandbyacloudtakesallaway.33

SHAKESPEAREMislećineprestanonabudućnostinaizvanrednuulogukojojsenadala,Matildajeuskorostalažaliti

čakizasuhoparnimmetafizičkimrazgovorimakojeječestovodilasaJulienom.Izmorenatakovisokimmislima,žalilajekatkadizačasovimasrećekojejeproživjelauznjega.Tejeuspomenepratilokajanje,kojejujeunekimtrenucimaupravosatiralo.»Ali, ako već djevojka poputmene osjeća neku naklonost«, govorila je sebi, »ona smije zaboraviti

svojedužnostijedinozbogvrijednačovjeka.Nekanitkonekažedasumeosvojilinjegovilijepibrciilinačinkakoonsjediusedlu,negonjegoviduboki razgovoriobudućnostikojačekaFrancusku,njegovemisliosličnostiizmeđudogađajakojinasmoguzadesitiirevolucijeuEngleskojgodine1688.Bilasamzavedena,jasamslabažena«,odvraćalajeonanaprigovoresvojesavjesti,»alimebaremnisukaonekulutkuzaludileprednostivanjštine.Akodođedorevolucije,zaštoJulienSorelnebiigraouloguRolanda,ajaulogugospođeRoland?34Ta

mi se uloga više sviđa nego uloga gospođe de Stael: nemoralno će ponašanje biti smetnja u našemstoljeću.Sigurnojedanećusebidopustitijošjednuslabost;umrlabihodstida.«ValjapriznatidanisusviMatildinisnovibilitolikoozbiljnikaomislikojesmoupravoizložili.GledalajeJulienaiunajmanjimjenjegovimpostupcimanalaziladivnuljupkost.»Bezsumnjemi jeuspjelo«,mislila jeona,»uništitiunjemuinajmanjupomisaoda imanekaprava

nadamnom.To, uostalom, dokazuje i izraz nesreće i duboke strasti s kojimmi je jadnimladić prije osamdana

govorioosvojojljubavi.Morampriznatidasambilabaščudnaštosamserazljutilanariječiukojimajebilotolikopoštovanjaitolikostrasti.Nisamlijanjegovažena?Njegovesuriječibileposveprirodne,ionje,trebapriznati,biovrlodrag.Julienmevolijošinakononihbeskrajnihrazgovoraukojimasammupričala-itosmnogookrutnosti-priznajem-samooljubavnimprohtjevimaštomiihjedosadanživotkojiprovodimnametnuopremaonimmladićimaizotmjenadruštvanakojejeontolikoljubomoran.Ah,kadbionznaokakosuonizameneneopasni!Kolikomiseonipokrajnjegačineblijediisvinalikjedannadrugoga!«Razmišljajućiotome,Matildajenasumceolovkomcrtalapojednojstranicisvogalbuma.Jedanprofil

štogajedovršilaiznenadijeioduševi:upadljivojebiosličanJulienu.»Tojeglasneba!Etojednogčudaljubavi«,kliknezaneseno.»Inemislećinacrtalasamnjegovportret.«Pobjegla je u svoju sobu, zaključala se te se mnogo trudila i ozbiljno nastojala naslikati Julienov

portret,ali joj tonijeuspjelo.Profil štoga jenasumcenaslikalabio jesvakakonajsličniji.Matilda jetimebilaoduševljena,vidjelajeutomeočitdokazvelikestrasti.Ostavila je albumvrlokasno, tekkad ju jemarkizapozvaladapođuuTalijanskuoperu.Mislila je

samonatodapogledompronađeJuliena,kakobiganjezinamajkapozvaladaihprati.Noonsenijepojavio, igospođamasu sepridružiliu loži samonekinezanimljivi ljudi.Zavrijeme

prvogčinaMatilda je sazanosomnajživljestrasti sanjarilaočovjekukojega ljubi.Noudrugomju ječinudirnulausrcejednaljubavnamaksimakomponiranaumelodijikojaje,trebapriznati,biladostojnaCimarose.Junakinjajepjevala:»Moramsekaznitizbogpretjeranogobožavanjakojezanjegaosjećam,previšegaljubim!«OdčasakadjeMatildačulatuprekrasnupjesmuništadrugonasvijetunijezanjupostojalo.Kadbijoj

se tko obratio, ona nije odgovarala.Majka ju je grdila, a ona se jedva toliko svladala da je pogleda.Njezino je ushićenje dospjelo do onog stanja zanosa i strasti koje se može usporediti s najsnažnijimosjećajimaštoihjeJulienvećnekolikodanazanjuosjećao.Melodija,punabožanskemilineukojojjebilakomponiranaizrekakoja,kakojojsečinilo,takočudesnopristajenjezinupoložaju,ispunjavalajojjesvečasovekadnijeneposrednomislilanaJuliena.Zahvaljujućisvojojljubavizamuziku,onajetevečeribilaonakvakakvajegospođadeRênalbilauvijekkadjemislilanaJuliena.Razumskaljubavsvakakoima više duha od istinske ljubavi, ali se njezina oduševljenja javljaju samo namahove; takva ljubavodvišepoznajesamusebe,onaseneprestanoispitujeidalekojeodtogadapomutirazum;tanarazumuseiosniva.Kadsusevratilikući,Matildaje,neobzirućiseninajmanjenaprigovoregospođedeLaMole,pod

izgovoromdaimagroznicu,jedandionoćiprovelaponavljajućiuzklavironupjesmu.Pjevalajeriječislavnemelodijekojajujeočarala:

»Devopunirmi,devopunirmi,Setroppoamai,etc.«

Posljedicateludenoćibilajedajepočelavjerovatikakojeuspjelanadvladatisvojuljubav.(Ovaće

stranicaumnogompogleduškoditinesretnompiscu.Hladnećegadušeoptuživatizbognepristojnosti.Onnipoštoneželiuvrijeditimladeženekojeblistajuupariškimsalonimapretpostavljajućidabi ikojaodnjihbilasposobnazatakveludeosjećajekojiunizujuMatildinkarakter.Tajjelikpotpunoizmišljen,itoizmišljen posve izvan društvenih običaja koji će civilizaciji XIX. stoljeća osigurati tako odličnomjestomeđusvimostalimstoljećima.Mladimdjevojkamakojesutezimebileukrasplesovanipoštonenedostajerazboritost.Nemislimnitodabiihčovjekmogaooptužitikakoodvišepreziruvelikimetak,konje,lijepaimanjai

sveonoštoosiguravaugodanpoložajudruštvu.Dalekoodtogadateprednostismatrajudosadnima,oneih, uglavnom,najustrajnije priželjkuju, pa akou njihovim srcima ima ikakve strasti, to je strast premanjima.Anemožeserećinidaljubavpomažedarovitimmladićima,kaoštojeJulien,dauspijuuživotu.Oni

seneraskidivopovezujusnekomkoterijom,ikadonaneštopostigne,ondananjupljuštesvedruštveneprednosti.Teškoučenučovjekukojinepripadanijednojkoteriji;predbacivatićemusve,painajmanje,vrlo sumnjive uspjehe, a uzvišena će krepost nadvladati i okrasti ga. Da, gospodine, roman je kaoogledalokoječovjekprenosicestom.Unjemućetevidjetikakoseodrazuječasnebeskoplavetnilo,ačasblato drumskih kaljuža. Zar ćete čovjeka koji u svom košu nosi ogledalo optužiti da je nemoralan!Njegovoogledaloodrazujeblato,avioptužujeteogledalo!Bilobimnogoboljedaoptužitecestunakojojjetakaljuža,ajošvišenadglednikacestakojitrpidasevodaustojiidasestvarajukaljuže.Sada, kad smoutvrdili da je karakter poputMatildina nemogućenaći u našem stoljeću, koje je isto

tolikorazboritokolikoikreposno,manjesebojimdaćukogarazljutitiakonastavimpričatioludostimateljubaznedjevojke.)

Sutradanjesvevrijemevrebalaprilikudaseosvjedočikakojesvladalasvojuludustrast.NjezinjeglavniciljbiodausvemuomrzneJulienu,alijojnijeizmaknulanijednanjegovakretnja.Julienjebioprevišenesretani,pogotovu,previšeuzrujanadabimogaoprozretitunadasvezamršenu

ljubavnuigru;jošjemanjemogaoopazitisveštojeutomebilozanjegapovoljno;bioježrtvateigre.Nikada, možda, nije bio tako strahovito nesretan. Njegov je duh tako malo upravljao njegovimpostupcima da ne bi bio shvatio mrzovoljna filozofa koji bi mu rekao: »Gledajte da brzo iskoristiteraspoloženje koje je za vas povoljno, jer u toj vrsti razumske ljubavi kakvu nalazimo u Parizu istoduševnostanjenemožepotrajatiduljeoddvadana.«NokolikojegodJulienbiozanesen,imaoječasti.Njegova je prva dužnost bila šutljivost; to je shvatio. Tražiti savjet, pričati svoje muke prvome kojinaiđe,tobizanjegabilasrećakojasemožeusporeditisasrećomonognesretnikaštoprolaziužarenompustinjompamu nebo podari kapljicu ledene vode.Ali poznavao je opasnost: bojao se da na pitanjenekogznatiželjnikakojibigaispitivaoneodgovoribujicomsuza.Zatvorioseusvojusobu.VidiojeMatildukakodugošetavrtom;kadgajekonačnonapustila,sišaojeonuvrt.Približiosegrmu

skojegajeonaubralaružu.Noćjebilatamna,mogaoseprepustitisvojojnesrećibezstrahadagatkoopazi.Njemujebilojasno

dagospođicadeLaMolesada ljubi jednogaodonihmladihoficira skojim jemaloprije takoveselorazgovarala.Njegajenekoćljubila,alijeotkrilakakomalovrijedi.»Zaista,vrlomalovrijedim!«govoriojeJuliensebispotpunimuvjerenjem.-»Jasam,sveusvemu,

vrloplitkostvorenje,vrloobično,ljudimavrlodosadno,asamomesebiupravonepodnošljivo.«Smrtnosumuseogadilasvanjegovadobrasvojstva,svešto jesoduševljenjemvolio; iu tomstanju izvrnutemaštestaojeupravosvojommaštomsuditioživotu.Tojezabludanadmoćnačovjeka.Višeputa jepomislionasamoubojstvo; ta jepredodžbabilapunačara,kaonekisladakodmor,čaša

ledenevodepruženabijednikukojiupustinjiumireodžeđiivrućine.»Mojaćesmrtuvećatiprezirštogazameneosjeća!«povikneon.»Kakvubihuspomenuostavio!«Kadljudskobićepadneutajnajdubljiponornesreće,nepreostajemudrugiizlazdolihrabrost.Julien

nije imao dovoljno odlučne snage da kaže samome sebi: »Treba da se usudim!«No gledajući prozorMatildinesobe,vidiojekrozkapkedajeugasilasvjetlo.Zamisliojetukrasnusobu,kojuje,nažalost,vidiosamojednomuživotu.Njegovamaštanijeišladalje.Izbiojejedansat.Kakoječuozvono,uistijetrenpomislio:»Popetćuseljestvama.«Bio je to blijesak genija, a dobri razlozi smjesta nagrnuše. »Zarmogu biti nesretniji?« pomisli on.

Potrčao jepo ljestve.Vrtlar ih je bio svezao lancem.Pomoćuotponaca jednogmalogpištolja, koji jeotkinuo,Julien,kojijeutomčasubiopunnatčovječnesnage,iskrivijednukarikulancakojimsuljestvebilevezane.ZačassemogaonjimaslužitiiprislonioihjenaMatildinprozor.»Ljutitćese,sasutćenamesavsvojprezir,alištomari?Poljubitćuteposljednjiput,otićićuusvoju

sobuiubitćuse...Prijenegoumrem,mojećeseusnedotaknutinjezinaobraza!«Letio jepo ljestvama ipokucaonakapke.Zanekolikoga je časakaMatildačula ihtjela jeotvoriti

kapke,alisuljestvetosprečavale.Juliensegrčevitouhvatizaželjeznukukukojadržikapkeotvorenimate, uz golemu opasnost da se strovali, snažno odgurne ljestve i malo ih pomakne. Matilda je moglaotvoritikapke.Skočiojeusobuvišemrtavnegoživ.-Tositi!-usklikneonaibacimuseunaručje...

-------------------------------TkobimogaoopisatiJulienovubeskrajnusreću?Matildinajesrećabilagotovoistotolika.Govorilamujeprotivsamesebe,optuživalase.-Kaznimezbogmojeokrutneoholosti-govorilamujeonastežućigauzagrljajukaodaćegazadaviti.

-Tisimojgospodar,jasamtvojarobinja.Moramtenakoljenimamolitidamioprostišštosamsehtjelapobuniti.-Izvilamuseiznaručjadabisebacilaprednjegovenoge.-Da,tisimojgospodar-govorilamujeona,pijanaodsrećeiljubavi-vladajzauvijeknadamnomistrogokažnjavajsvojurobinjukadsebudehtjelapobuniti.Zatimseopet istrgnula iznjegovanaručja i zapalila svijeću, i Julien je imaomnogomukedok ju je

spriječiodaneodrežesvukosunajednojstraniglave.-Hoćudasepodsjetim-rečemuona-dasamtvojasluškinja:Akomeikadaprokletaoholostzavede,

pokažimitukosuireci:»Nijevišeupitanjuljubav,nijevišeriječouzbuđenjukojejevašadušakadrauovomčasuosjetiti;vistesezakletinaposlušnost,pokoravajtesezbogsvoječasti.«Alibitćepametnijedaprestanemoopisivatitolikumahnitostiblaženstvo.Julienovajevrlinabilaravnanjegovojsreći.-Trebadasespustimljestvama-rečeonMatildikadje

iznad vrtova, nad udaljenim dimnjacima na istoku, vidio kako zora sviće. - Žrtva koju sebi namećemdostojnajevas.Oduzimamsebinekolikosatinajčudesnijesrećekojuljudskadušamožeiskusiti.Toježrtva koju prinosimvašemdobromglasu.Ako poznajetemoje srce, razumjet ćete kakvo nasilje vršimnadsamimsobom.Hoćetelipremameniuvijekbititakvikakvisteuovomčasu?Aličastgovori,tojedovoljno.Znajtedaprilikomnašegprvogsastankanisuposumnjalisamonakradljivce.GospodindeLaMolejenaložiodaseuvrtupostavistraža.GospodindeCroisenoisjeokruženuhodama,znaseštoradisvakenoći...NateriječiMatildaprasnuuglasansmijeh.Njezinasemajkaijednasobaricaprobudiše.Iznenadaje

pozvašekrozzatvorenavrata.Julien jepogleda,aonaproblijedigrdećisobaricu;majciseneudostojirećiniriječi.-Aliakoimpadnenapametdaotvoreprozor,vidjetćeljestve!-rečejojJulien.Jošjejednomzagrli,bacisenaljestveivišespuzneniznjihnoštosiđe,začasjebionazemlji.Tri sekunde poslije ljestve su bile u drvoredu lipa, iMatildina je čast bila spašena.Kad se Julien

pribrao,opaziojedajeposteraskrvavljenigotovogol:ozlijediosedokseneopreznosklizao.Neizmjernamujesrećapovratilasvuenergijunjegovakaraktera.Dasepojavilodvadesetakljudi,on

bi ih sve samnapao i to bimuu tomčasubilo jedno zadovoljstvoviše.Srećom, te njegovevojničkevrlinenisubilestavljenenakušnju.Položiojeljestvenanjihovoobičnomjestoivratiolanackojimsubile vezane. Nije zaboravio ni ukloniti tragove koje su ljestve ostavile u gredici egzotičnog cvijećapodMatildinimprozorom.Dokjeumrakurukomprelaziopomekojzemljidaseuvjerijesulitragovipotpunoizbrisani,osjetioje

kakomujeneštopalonaruke;biojetojedandioMatildinekose,kojijeodrezalaibacilamu.Bilajenaprozoru.-Evo,što tišalje tvojaslužavka!-doviknemuonapriličnoglasno.-Tojeznakvječneposlušnosti.

Odričemsevlastitograzuma,budimigospodar!Julien, obezumljen, zamalo nije ponovno otišao po ljestve i popeo se opet do nje.Napokon razbor

nadvlada.Nijebilolakovratitiseizvrtaupalaču.Uspjelomujeprovalitivratajednogpodruma;stigavšiukuću,

moraoje,najtišeštojemoguće,provalitivratasvojesobe.Onakouzbuđen,onjeusobicikojujemaločastakonaglonapustiobioostaviočakiključ,kojimujebioudžepuodkaputa.»Samodaonanezaboravisakritisvetemojesmrtneostatke!«pomislion.Napokonumornadvladasreću,ikadjesunceizlazilo,paojeuduboksan.Zvonokojejepozivalonaručakjedvagajeprobudilo.Ušaojeublagovaonicu.Uskorozatimušlaje

Matilda.Julienovjeponosdoživiovrlosretantrenutakkadjeopazioljubavkojaseodražavalauočimatedjevojketolikolijepeiokruženetolikimpoštovanjem,alisenjegovarazboritostubrzoprestravila.

Podizgovoromdanijeimaladovoljnovremenadapočešljakosu,MatildajujetakonamjestiladajeJuliennaprvipogledmogaoopazitisvuveličinužrtvekojumujeprinijelaodrezavšijeprošlenoći.Daje ištamoglo nagrditi tako lijepo lice,Matilda bi se bila uspjela nagrditi.Cijela jedna strana njezinelijepepepeljastoplavekosebilajeodsječenanapolapalcaodglave.ZaručkomjecijeloMatildinoponašanjebilouskladustomprvomneopreznošću.Čovjekbirekaoda

smatrasvojimzadatkomdacijelomsvijetuobznanisvojuluduljubavpremaJulienu.SrećomsutogadanagospodindeLaMoleimarkizabilivrlozauzetinarednimpodjeljivanjemmodrihlenta,kojimgospodinde Chaulnes nije bio obuhvaćen. Potkraj ručka Matilda je u razgovoru nehotice nazvala Julienamojgospodaru.Pocrveniojedoušiju.Biloslučajnoilinamjerno,gospođadeLaMolenijetogadanaostavilaMatilduničasaksamu.Uvečer,

prelazećiizblagovaoniceusalon,MatildajeipakugrabilačasdarečeJulienu:-Hoćetelimislitidajetosmojestranenekaizlika?Majkajeodlučiladajednaodnjezinihsobarica

spavanoćuumojojsobi.Taj jedanprotekaokaomunja.Julienjebionavrhuncusreće.Sutradansevećodsedamsati izjutra

nalaziouknjižnici;nadaosedaćesegospođicadeLaMoleudostojitidaseunjojpojavi.Napisaojojjebeskonačnopismo.Vidiojujeteknekolikosatiposlije,kodručka.Togjedanabilanajbrižljivijepočešljana;divnomje

vještinomumjela prekritimjesto gdje je kosa bila odrezana. Jedanput-dvaput je pogledala Juliena, aliuljudnimimirnimpogledom;nijevišebilogovoraotomedaganazovemojgospodaru.Julien se toliko iznenadio da nijemogaodisati...Matilda je sebi predbacivala gotovo sve što je za

njegaučinila.Razmislivšizrelo,zaključilajedaondodušenijeposvesvakodnevnostvorenje,aliipaknijenitoliko

izvanrednodabizasluživaosveonečudnovateludostikojeseusudilapočinitizbognjega.Sveusvemu,uopćenijemislilanaljubav;togjojjedanadojadilodabudezaljubljena.Što se Juliena tiče, osjećaji njegova srca bili su kao u šesnaestogodišnjeg dječaka. Za vrijeme tog

ručka,kojimusečiniobeskrajan,obuzimalesugaizmjeničnostrašnesumnje,čuđenjeiočajanje.Čim je pristojnost dopustila da ustane od stola, on je više poletio no što je potrčao u staju, sam je

osedlaokonjaiukasuodjurio.Bojaosedaseneosramotikakvomslabošću.»Moramtjelesnimumoromubitisvojesrce«,govoriojesebijašućigalopompoMeudonskojšumi.»Štolisamučinio,štolirekao,dasamzaslužiotakvunemilost!«»Danas ne smijem ništa učiniti i ništa reći«, mislio je vraćajući se u palaču. »Moram biti mrtav

tjelesnokaoštosammrtavduševno.Julienvišeneživi,samosenjegovotijelojošmiče.«

XX.

JAPANSKAVAZA

Njegovosrcenijeisprvashvaćalosvuneizmjernostnjegovenesreće,biojevišeuzbuđennegopotresen.Alikakomuserazumpostupnovraćao,takojesvevišeosjećaotežinusvojenesreće.Svasuživotna

zadovoljstvabilazanjegamrtva,osjećaojejedinosnažneubodeočajanjakojisugarazdirali.Aličemugovoritiotjelesnimmukama?Kojasesamotjelesna

bolmožeusporeditisovom?JEAN-PAUL

Zvonojepozivalonavečeru;Juliensejedvaimaovremenapresvući.UsalonujezatekaoMatildukako

navaljuje na svogbrata i na gospodinadeCroisenoisa dabi ih odvratila od togada te večeri pođuuSuresneskmaršalicideFervaques.Nikadajošnijebilapremanjimazavodljivijaniljubaznija.NakonvečeredođošegospodadeLuz,de

Caylus i nekoliko njihovih prijatelja.Reklo bi se da je gospođica deLaMole uz kult bratske ljubaviponovnoprihvatilaikultnajstrožeuljudnosti.Premdajetevečerivrijemebilodivno,onajezahtijevaladaneiduuvrt;htjelajedaseneudaljujuodnaslonjačagospođedeLaMole.Modrijedivanbiosredištetegrupe,kaoizimi.Matildajezaziralaodvrta,ilijojsebaremčiniostrahovitodosadan:biojepovezansuspomenomna

Juliena.Nesrećaslabiduh.Našjejunakpočinionepretnostdajestaouzonuslamnatustolicukojajenekada

bilasvjedoknjegovihtakosjajnihpobjeda.Danasnitkonijesnjimprogovorio.Kaodagainezapažaju,ili još gore.Oni prijatelji gospođice deLaMole koji su bili uz njegana kraju divananastojali su daizgledakaodamuokrećuleđa,ilisebaremnjemutakočinilo.»Ovojedvorskanemilost«,pomislion.Iodlučimaloproučavatiteljudekojiganastojeobasutisvojim

prezirom.Stric gospodina de Luza vršio je na dvoru neku važnu službu, i zato je taj lijepi oficir na početku

razgovora sa svakimna kogabi naišao spominjao zanimljivu okolnost da je njegov stric u sedam satipošao u Saint-Cloud i da tamo kani provesti noć. Gledao je da tu stvar spomene naoko posveprostodušno,aliseneprestanonanjuvraćao.PromatrajućigospodinadeCroisenoisapogledomkojijenesrećaučinilastrogim,Julienjeopazioda

tajljubazniidobrimladićpridajevelikuvažnostokultnimuzrocima.Tojeišlodotledabiseražalostioiozlovoljiokadbinetkokojem imalovažnijemdogađajunalazioposve jednostavanuzrok.»Imau tomemaloludosti«,pomisliJulien.»TajjekarakterneobičnosličankarakterucaraAleksandrakakomigajeopisaoknezKarasov.«PrvegodinesvogboravkauParizujadnijeJulien,tekizišavšiizsjemeništa,bioočaran ljupkošću tih prijaznih mladića, koja je za njega bila posve nova te ga je zabliještila. Prednjegovimseočimateksadapočeoocrtavatinjihovpravikarakter.»Jaovdjeigramnedostojnuulogu«,pomislionnajednom.Kakodanapustimmaluslamnatustolicuna

način koji ne bi bio odviše nespretan?Htio je to smisliti i od svoje jemašte - koja se odviše baviladrugimmislima-tražioneštonovo.Trebalojedadozoveupomoćsvojesjećanje,novaljapriznatidaje

onobilovrlosiromašnoiskustvimatevrste.Jadnijemladićposjedovaojošvrlomalouglađenosti,izato,kadjeustaodanapustisalon,učiniojetonespretnoitakodasutosvizapazili.Cijelojenjegovodržanjeodvišeočitoodavalonesreću.Već je tričetvrt sata igraoulogunekenametljivepodređeneosobepredkojomsenitkonetrudidasakriještoonjojmisli.Pa ipak, kritična zapažanja koja je upravo bio učinio na račun svojih suparnika spriječila su ga da

svojunesrećushvatiodvišetragično.Njegovjeponospodržavalauspomenanaonoštosezbiloprijedvadana.»Kakvegodbilenjihoveprednosti«,misliojeonulazećisamuvrt,»Matildanizajednogaodnjihnijebilaonoštosedvaputaudostojilabitizamene.«Njegovapronicavostnije sezaladalje.Nikakonije razumijevaokarakter te čudnovateosobekoju je

slučajučiniopotpunomgospodaricomnjegovesreće.Idućegjedananastojaoumoromubitisebeisvogakonja.Nijesevišenipokušavaouvečerpribližiti

modromdivanu,kojemjeMatildabilavjerna.PrimijetiojedasegrofNorbertnijeudostojionipogledatigakadgajesreoukući.»Onjeponaravitolikouljudanpamoradasenatoosobitoprisiljava«,misliojeJulien.San bi za Juliena bio sreća. Usprkos tjelesnom umoru, uspomene, odviše zavodljive, stale su

zaokupljatisvunjegovumaštu.Nedostajalamujesposobnostdashvatikakosvojimdalekimšetnjamanakonjupošumamapariškeokolicedjelujesamonasebe,animalonaMatildinosrceiduh,tetakoprepuštasvojusudbinuslučaju.Činilo mu se da ima nešto što bi donijelo neizmjerno olakšanje njegovim mukama: razgovor s

Matildom.Alištobijojseonusudiokazati?Otomejejednogjutrausedamsatidubokorazmišljao,kadlijenajednomspazikakoulaziuknjižnicu.-Znam,gospodine,daželitesamnomrazgovarati.-Velikibože,tkovamjetorekao?-Štovassetiče,jatoznam.Akonematečasti,možetemeupropastitiilitobarempokušati,alimeta

opasnost,zakojunevjerujemdaodistapostoji,nipoštonećespriječitidabudemiskrena.Javasvišeneljubim,gospodine,mojameludamaštaprevarila...Nakon toga strašnog udarca, Julien se, izvan sebe od ljubavi i boli, pokušao opravdati. Ništa

besmislenije od toga.Može li se čovjek opravdati što se nekome ne sviđa?Ali razumviše nije imaovlastinadnjegovimpostupcima.Nekigajeslijepinagongoniodaodgađaodlukuosvojojsudbini.Činilomusedatakodugodokgovoriništanijesvršeno.Matildanijeslušalanjegoveriječi,njihovjujezvukljutio;nijeshvaćalaodaklemudrskostdajeprekida.Ionajetogjutrabilanesretnajerjeusvojojvrliniioholostiosjećalagrižnjusavjesti.Ponižavalajuje

strahovitapomisaodajemalomsvećeniku,seljačkomsinu,dalapravonadsobom.»Tojegotovoisto«,mislila je u časovima kad je preuveličavala svoju nesreću, »kao damoram sebi predbacivati slabostpremakojemuodslugu.«Kodhrabrihiponosnihkarakterasamojejedankorakodsrdžbepremasamomesebidojarostiprema

drugima;izljevibijesasuutomslučajuvelikozadovoljstvo.UjednomjetrenutkugospođicadeLaMoleotišlatakodalekodajeJulienazasulaizjavamakrajnjeg

prezira. Ona je posjedovala neizrecivomnogo duha i taj je duh trijumfirao u vještini damuči nečijesamoljubljeidazadajeokrutnerane.Julienseprviputuživotunašaopodvrgnutpostupcimanadmoćnaduhakojijeprotivnjegapodbadala

žestokamržnja.Daleko od toga da bi pomišljao da se brani, on je u tom času prezirao samoga sebe.Slušajućikakonanjpadajuizljevi takookrutnaprezira,smišljenismnogoduhovitostidarazoresvakodobromišljenjekojebionmogaoimatiosebi,činilomusedaMatildaimapravoidamujošnijedostarekla.

Štosenjetiče,onajenalaziladivnozadovoljstvooholostiutomedatakokazniisebeinjegazbogtogaštogajenekolikodanaprijeobožavala.Nijebilopotrebnodapronalaziidaizmišljaokrutnostikojemujedobacivalastolikozadovoljstva.

Samojeponavljalaonoštojevećosamdanaunjezinusrcugovoriozastupnikstrankeprotivneljubavi.SvakajeriječustostručivalaJulienovustrahovitunesreću.Htiojepobjeći,nogospođicadeLaMole

gajezapovjedničkizaustavilarukom.-Izvolitemislitinato-rečejojon-dagovoritevrloglasno,čutćevasususjednojsobi.-Štomesetiče!-odvratiponosnogospođicadeLaMole.-Tkobiseusudiorećidamečuje?Hoćuda

jednomzauvijekizliječimvašesitnosamoljubljeodmislikojejeonomoglostvoritinamojračun.KadjeJulienmogaoizićiizknjižnice,biojetolikoošamućendajemanjeosjećaosvojunesreću.»E,

padobro!Onamevišene ljubi«,ponavljao je samomesebiglasno,kaoda sebi razlaže svojpoložaj.»Činisedameljubilaosamdodesetdana,ajaćujeljubiticijeliživot.Jelimogućedaonajošnedavnonijemomesrcuznačilaništa,bašništa!«Matildino je srce prožimala gorda radost; ona je dakle uspjela zauvijek prekinuti! To što je tako

potpuno pobijedila jednu toliko snažnu naklonost činilo ju je savršeno sretnom. »Tako će taj mladigospodičićrazumjeti,itojednomzasvagda,danemaidanikadanećeimatinikakvevlastinadamnom.«Bilajetolikosretnadazaistautomčasuunjevišenijebiloljubavi.Kod stvorenja manje strastvenog no što je Julien ljubav bi postala nemoguća nakon tako grozna i

ponižavajućegrazgovora.Neodstupajućininajedančasakodonogaštodugujesamojsebi,gospođicadeLaMolemujereklatakoneugodnestvariitakodobrosmišljenedasumogleizgledatiistinitečakiondakadčovjekhladnokrvnorazmišljaonjima.Zaključak što ga je Julien u prvom trenutku stvorio o tom čudnom napadaju bio je da jeMatildina

oholost beskrajna.Čvrsto je vjerovao da jemeđu njima sve zauvijek svršeno, a ipak je sutradan kodručkabioprednjomplašljivinespretan.Bilajetomanazbogkojemusedotadanijemogloprigovoriti.Uvelikimimalimstvarimatočnojeznaoštotrebaihoćečiniti,tebitoiostvarivao.KadjetogadananakonručkagospođadeLaMolezamoliladajojdodanekubuntovničkuaipakrijetku

brošurukojujojjeujutrobiopotajnodonionjezinžupnik,Julienjeuzimajućijesjednogstolića,srušionekustaruinadasveružnuvazuodmodraporculana.GospođadeLaMoleustanekriknuvšiodužasaipođedaizblizapogledaostatkesvojedragevaze.-

Biojetostarijapanskiporculan-rečeona-dobilasamgaodsvojepratetke,nadstojnicesamostanauChellesu;vazajebiladarHolanđanavojvodinamjesnikuodOrleansa,kojijujedarovaosvojojkćeri...Matilda je promatrala kretnje svojemajke, ushićena što se razbila tamodra vaza koja joj se činila

strahovitoružna.Julienješutioinijebiobašosobitozbunjen;vidiojegospođicudeLaMoleposveblizusebe.- Ta je vaza zauvijek razbijena - reče joj on. - Tako je i s jednim osjećajem koji je nekada bio

gospodarmogsrca;molimvasdamioprostitesveludostidokojihmetajosjećajdoveo.-Ioniziđe.- Čovjek bi zbilja rekao da je taj gospodin Sorel ponosan i zadovoljan onim što je učinio - reče

gospođadeLaMolekadjeonotišao.Taje riječ pogodilaMatildu u srce. »Istina je«, pomisli ona, »moja jemajka točno pogodila, to je

osjećaj koji ga obuzima.«Tek tada iščezne radost koju je osjećala zbog sinoćnjeg napadaja na njega.»Dobro,dakle, sve je svršeno«, rečeona sebinaokomirno;»ostajemiveliko iskustvo.Ta je zabludastrašna,ponižavajuća;onaćemibitipoukazacijeliživot.«»Zaštonisamrekaoistinu?«misliojeJulien.»Zaštomeljubavkojusamosjećaozatuludujošuvijek

muči?«Taljubavnesamodasenijegasila,kakoseonnadao,negojebrzonapredovala.»Onajeluda,toje

istina«, govorio je sebi, »ali je li zatomanje vrijedna divljenja?Može li itko biti ljepši?Nisu li svavelikauživanjaštoihnajotmjenijacivilizacijamožepružitikaozaokladusjedinjenaugospođicideLaMole?«UspomenenaprošlusrećuovladalesuJulienomibrzosurazorilesveštojerazumsagradio.Razumseuzaludboriprotivtakvihuspomena;njegoviozbiljnipokušajisamojošpovećavajunjihovu

draž.Dvadeset i četiri satanakon što je razbiovazuod starog japanskogporculana Julien je zacijelobio

najnesretnijičovjeknasvijetu.

XXI.

TAJNANOTA

Jersveštopričam,tosamividio;iakosamsemogaoprevaritigledajući,sigurnojeda

vasnevarampričajućivam.PISMOAUTORU

Markizgapozoveksebi.GospodindeLaMolejeizgledaopomlađen,okomujesjalo.-Dačujemomaloovašempamćenju-rečeonJulienu;kažudaječudesno!Bistelimoglinaučitičetiri

stranicenapamet,otićiuLondonitamoihizgovoritinaizust?Alitakodaneizmijeniteriječi?...Markizjeljutitogužvao»Quotidienne«odtogadanaiuzaludjenastojaosakritiozbiljanizrazlica,koji

Julienunjegajošnikadanijevidio,čakniondakadjebilaupitanjuparnicaFrilair.Julien jebiovećdosta iskusandaosjeti kako semorapretvarati kaodapotpunovjerujemarkizovu

nemarnomtonu.-Ovajbroj»Ouotidienna«moždanijejakozabavan,aliakogospodinmarkizdopusti,bitćemičastda

mugasutraujutrocijelaizgovorimnaizust.-Što!Zarioglase?-Upravotako,inislovkenećuizostaviti.-Dajetelimisvojuriječ?-prihvatimarkizsiznenadnomozbiljnošću.-Da,gospodine,ijedinobimibojazandajenećuodržatimoglapomutitipamćenje.-Jučersamvastozaboraviopitati.Netražimodvaszakletvudanikadanećetepričatidaljeonošto

čujete.Odviševasdobropoznajemadabihvamnaniotuuvredu.Jasamzavasjamčio;odvestćuvasujedansalongdjećeseokupitidvanaestosoba.Zabilježitćeteštosvakiodnjihbudegovorio.Ne bojte se, to neće biti zbrkan razgovor; svak će govoriti kad na njega dođe red; neću reći da će

govoritisređeno-dodamarkizvrativšisesvomugodnomilaganomnačinu,kojimujebiotakoprirođen.-Dokmibudemogovorili,vićetenapisatidvadesetakstranica.Vratitćetesesamnomovamo,imićemotihdvadesetakstranicasažetiučetiri.Tosutečetiristranicekojećetemisutraizgovoritinaizustumjestocijelogbroja»Ouotidienna«.Odmahzatimotputovatćetepoštanskimkolima,kaomladićkojiputujezasvojužitak.Vašjezadatakdanikomenepadneteuoči.Doćićetedojednevisokeličnosti.Tamoćevambiti potrebno više spretnosti. Radi se o tome da se zavaraju svi koji ga okružuju, jermeđu njegovimtajnicimaislugamaimaljudikojisuseprodalinašimneprijateljimapavrebajunašeizaslanikedabiihzadržali.Dobitćetepismosnekombeznačajnompreporukom.UčasukadvasNjegovaEkselencijapogleda,izvućićeteovajmojsat,kojivamposuđujemzavrijeme

vašegputovanja.Uzmitega,timesmovećneštoobavili,amenidajtesvoj.Vojvodaćeseudostojitidaosobnozapišepovašemdiktatuonečetiristranicekojećeteovdjenaučiti

napamet.Teknakontogainikakoprije,upamtiteto,moćićete,akovasNjegovaEkselencijazapita,izvijestitio

sjednicinakojojćetebiti.Nećevambitinimalodosadnonaputovanju,jerizmeđuParizaiministroverezidencijeimaljudikoji

ništaneželetolikokolikoispalitihitacnagospodinaSorela.Tadabinjegovamisijabilazavršenaidošlo

bidovelikogzakašnjenja.Jer,dragimoj,kakobismosaznalizavašusmrt?Vašarevnostnemožeićitakodalekodanassamiotomeizvijestite.Otrčitesmjestaikupitejednopotpunoodijelo-nastavimarkizozbiljnimglasom.-Obucitesepomodi

odprijedvijegodine.Potrebnojedavečerasizgledatepomalozapušteno.Naputovanju,naprotiv,trebada budete kao obično. To vas iznenađuje; sluti li vaše nepovjerenje štogod? Da, prijatelju, jedna odčasnihosobakojećetečutikakoizražavajusvojemišljenje,kadrajeposlatiobavijestizbogkojihbivamvrlo lako jedne večeri, u kakvu dobru svratištu u kojemu ćete naručiti večeru,mogli dati, u najmanjuruku,opijuma.-Boljećebiti-rečeJulien-daprevalimtridesetmiljavišeineidemnajkraćimputem.Pretpostavljam

daseradioRimu...-MarkizpoprimitakooholinezadovoljanizrazkakavJuliennijekodnjegavidiojošodBray-le-Hauta.-Toćetesaznatigospodine,kadjabudemsmatraozgodnimdavamkažem,nevolimpitanja.- To nije bilo pitanje - odvrati Julien iskreno - kunem vam se, gospodine, rekao sam ono što sam

mislio,tražiosamuduhunajsigurnijiput.-Da,činisedajevašduhvrlodaleko.Nezaboravitenikaddajedanposlanik,pogotovuposlanikvaših

godina,nesmiječinitidojamkaodaželinasilustećipovjerenje.Julienjebiovrlopovrijeđen,imaojekrivo.Njegovojesamoljubljetražiloispriku,alijenijenalazilo.-Shvatite-dodagospodindeLaMole-dasečovjekpozivanasvojesrcekadpočinikakvuglupost.Sat poslije Julien je bio umarkizovupredsoblju i izgledao je kaoneka podređenaosoba, u odijelu

starinskogakroja,spomaloprljavomkravatomisnečimsmiješnoškolničkimucijelojpojavi.Vidjevšiga,markizprasnuusmijeh,itekjetadaJulienovoopravdanjebilopotpuno.»Ako me taj mladić izda, u koga da se pouzdam?« pomisli gospodin de LaMole. »Međutim, ako

čovjekradi,moraseunekogapouzdati.Mojsininjegoviodličniprijateljiistogakovaimajuhrabrostiivjernostizastotinetisuća;kadbisetrebalotući,onibiizginulinastepenicamaprijestolja.Oniznajusve...izuzevšionoštojeuovomčasupotrebno.Nekameđavoodneseakomeđunjimamogunaćiijednogakojijekadarnaučitinapametčetirivelikestraniceiprevalitistomiljaadanebudeuhvaćen!Norbertbibiosposobandasedadeubitikaoinjegovipređi,alituvrlinuimaisvakinovak...Markizutonuudubokorazmišljanje.»Adatiseubiti«,pomisliiuzdahne,»moždabičakitotajSorel

znaojednakokaoion...«-Uđimoukočiju-rečemarkizkaodaželiotjeratinekunametljivumisao.- Gospodine - reče Julien - dok su mi udešavali ovo odijelo, naučio sam naizust prvu stranicu

današnjeg»Quotidienna«.Markiz uze novine a Julien stade govoriti naizust ne buneći se ni u jednoj jedinoj riječi. »Dobro«,

pomisli markiz, koji je te večeri bio velik diplomat, »mladić tako ne primjećuje kroz koje uliceprolazimo.«Stigoše u velik salon koji je izgledao prilično žalosno i bio djelomice obložen drvom a djelomice

zastrtzelenimbaršunom.Usredsalonajedanjenamrgođenslugadovršavaoprostiranjevelikogstolazajelo,kojijekasnijepretvoriouradnistolprekrivšigagolemimzelenimsuknompunimmrljaodcrnilaiuzetimiznekogministarstva.Gospodar kuće bio je golem čovjek, čije ime nitko nije izgovorio. Julienu se učinilo da je u njega

fizionomijairječitostčovjekakojiprobavljavečeru.Julienjenamarkizovznakostaopridnustola.Dabipokazaosvojuravnodušnost,staoješiljitipera.

Ispodokajenabrojiosedamljudikojisurazgovarali,aliihjevidiosamosleđa.ČinilomusedadvojicasgospodinomdeLaMoleomgovorekaosasebiravnim,aostalisuprednjimviše-manjepokorni.Jedna je nova osoba ušla a da nije bila najavljena. »To je čudno«, pomisli Julien, »u ovom salonu

nikoganenajavljuju.Da tonijenekamjeraoprezameniučast?«Svisuustalidapozdravepridošlicu.Nosio je istonajvišeodlikovanjekao još trojicakoja suvećbilau salonu.Govorilo seprilično tiho.Julien jepridošlicumogaoocijeniti samopocrtama lica i podržanju.Bio jenizak i zdepast, rumena,sjajnaokaibezikakvadrugogizražajaosimzlobe,kaouvepra.Julienovujepažnjupotpunoodvratioposvedrugačijičovjekkoji jedošaogotovoneposrednonakon

njega.Biojevisok,vrlomršav,iimaojenasebitri-četiriprsluka.Njegovjepogledbioblagakretnjeuglađene.»Tojeposveistafizionomijakaoustarogbesançonskogbiskupa«,misliojeJulien.Tajječovjekočito

pripadaoCrkviinijemumoglobitivišeodpedesetdopedesetipetgodina.Bilojenemogućeizgledativišeočinskiodnjega.UšaojemladibiskupizAgdea.Vrlosezačudiokadje,promatrajućinazočne,ugledaoJuliena.Nijes

njim govorio sve od one svečanosti u Bray-le-Hautu. Njegov je iznenađeni pogled zbunio i razjarioJuliena.»Zarćeuvijek«,govoriojeonsebi,»bitizamenenesrećaštopoznajemnekogčovjeka?Svitivelikašikojenisamnikadavidionimalomeneplaše,aledimseodpogledatogmladogbiskupa.Valjapriznatidasamvrločudnoivrlonesretnobiće.«Uskorobučnouđejedanonizakčovjek,neobičnocrnomanjast,tevećsvratastadegovoriti;bioježute

putiiizgledaomaloluckast.Čimjetajnesmiljenigovornikstigao,prisutnisusestaliokupljatiugrupe,očitozatodaganebimoralislušati.Udaljujući seodkamina,približavali su sednu stola, gdje je sjedio Julien.Njega jeobuzimala sve

većazbunjenostjer,kolikosegodtrudio,ipaknijemogaočuti,ikakogodmaloiskustvaimao,shvaćaojesvu važnost stvari o kojima su posve otvoreno govorili. A koliko je ličnostima, po svoj prilici vrlovisokima,kojejesadagledaopredsobom,moralobitistalodotogadatestvariostanuutajnosti!Većje,najpolaganiještojemogao,naoštriodvadesetakpera,noitogćemuutočištauskoroponestati.

Uzalud je nastojao u pogledu gospodina de La Molea otkriti kakav nalog; markiz je na njega posvezaboravio.»Smiješnoještočinim«,misliojeJulienrežućipera,»aliljudikojiimajutakoprosječnufizionomijua

kojimasudrugi,ilionisami,povjerilitakokrupnezadatke,moradasuvrloosjetljivi.Umomnesretnompogleduimaneštoispitivačko,unjemujepremalopoštovanja,atobi ih,bezsumnje,povrijedilo.Akopaknaprostooborimpogled,činitćesekaodasakupljamnjihoveriječi.«Biojeunajvećojneprilici;čuoječudnovatestvari.

XXII.

DISKUSIJA

Republika!-Danasnajednogakojibisežrtvovaoopćemdobrudolazetisućeimilijunionihkoji

znajusamozasvojeužitkeisvojutaštinu.UParizučovjekacijenezbognjegovekočije,

anezbognjegovevrline.NAPOLEON,MEMORIAL

Slugauletiusobuinajavi:»Vojvodade***«-Šutite,glupane!-rečevojvodaulazeći.Tejeriječiizgovoriotakosigurnoistolikodostojanstvada

je Juliennehoticepomisliokakose sveznanje tevisoke ličnosti sastojiu tomedaseznaobrecnutinaslugu.Julienpodižepoglediodmahgaobori.Onjetakotočnopogodiovažnosttogačovjekadasebojaodanjegovpoglednebibioneumjestan.Vojvodajebiočovjekpedesetihgodina,kicoškiodjevenielastičnahoda.Imaojeuskuglavu,veliknos

iizbočenoiposveisturenolice.Teškobiseuikoganašaootmjenijiibeznačajnijiizražaj.Njegovimjedolaskomzapočelasjednica.JulienajeupromatranjufizionomijanagloprekinuoglasgospodinadeLaMolea.-Predstavljamvam

svećenikaSorela-govoriojemarkiz-unjegajeizvanrednopamćenje.Nijeprošaonijedansatštosammu govorio o zadatku koji će možda imati čast da dobije, a on je, da bi dokazao sposobnost svogapamćenja,naučionapametprvustranicu»Ouotidienna«.-Ah, strane vijesti o onom jadnomN ... - reče domaćin.On žurnouze novine i gledajući Juliena s

izrazomkojijetrebaodabudevažan,abiojesmiješan,reče:»Govorite,gospodine!«Zavladalajedubokatišina,svesuočibileuprteuJuliena.Onjetakodobrogovorionaizustdamuje

nakondvadesetakredakavojvodarekao:-Dostaje.-Zatimonajonizakčovjekukojegajebiopogledkaouveprasjede.Onjebiopredsjednik,jerje, tekštojesjeo,pokazaoJulienukartaškistolidaomuznakdagadonesedonjega. Juliense spriboromzapisanje smjestiouz taj stol.Nabrojio jedvanaestosobaokozelenogstola.-GospodineSorele-rečevojvoda-otiđiteususjednusobu,mićemovasvećpozvati.Domaćin se jakouznemirio. -Kapcinisu zatvoreni - rečeon tiho svomsusjedu. -Nijepotrebnoda

gledatekrozprozor -dovikneonglupo Julienu. -»Sad sam,unajmanju ruku,uvučenunekuzavjeru«,pomisli on. »Srećom, nije to jedna od onih koje vode na Trg Grève. No bilo kako bilo, ja dugujemmarkizudasezbognjegaizložimtakvojopasnosti,paimnogovećoj.Bitćusretanakomiseukažeprilikadagaoštetimzasavjadkojićemumoždamojeludostijednogadanaprouzročiti!«Mislećinasvojeludostiisvojunesreću,promatraojemjestogdjesenalazi,takodaganikadanebi

zaboravio.Tektadasesjetiodauopćeniječuodabislugaspomenuoimeulice ida jemarkiznaručiofijaker,štoinačenikadanečini.Julienjedugobioprepuštensvojimrazmišljanjima.Nalazioseusalonuobloženucrvenimbaršunomsa

širokimzlatnimtracima.Najednomjestolustajaloraspeloodslonovekosti,anakaminudeMaistreova»Knjiga o papi«, pozlaćenih rubova i divno uvezana. Julien je rasklopi da ne bi izgledalo kao daprisluškuje.U susjednoj se prostoriji odvremenadovremenagovorilo vrlo glasno.Napokon se vrata

otvorišeipozvašega.- Mislite na to, gospodo - reče predsjednik - da od ovoga časa govorimo pred vojvodom de***.

Gospodin je - nastavi on pokazujući na Juliena - mlad svećenik, odan našoj svetoj stvari, i on će,zahvaljujući svom izvanrednompamćenju, s lakoćomponoviti sve štomiovdjekažemo,pa inajmanjepojedinosti.-Riječimagospodin-rečeonipokažeosobukojajeimalaočinskiizrazlicainosilatri-četiriprsluka.

Julienjesmatraodabibiloprirodnijenazvatitogagospodinauprslucimaimenom.Uzeojepapirimnogojepisao.(Ovdjejepisachtioumetnutijednustranicupunutočkica.)-Tobibilonezgodno-rekaojeizdavač-a

akoovakoispraznodjeloneučinibaremdobardojam,toznačigotovupropast.-Politika je -prihvatio jepisac-kamensvezanzavratknjiževnosti,zbogkojegaonamorapotonuti

prije nego protekne šest mjeseci. Politika je u carstvu mašte isto što i hitac iz pištolja usred nekogkoncerta.Akoinijesnažan,tajjeprasakvrloneugodan.Onseneslažesazvukomnijednoginstrumenta.Taćepolitika smrtnopovrijeditipolovinučitača ibitidosadnadrugojpolovini,koja ju jeu jutarnjimnovinamanašlamnogoboljeisnažnijeprikazanu...-Akovašalicanegovoreopolitici-odgovoriizdavač-ondatovišenisuFrancuziizgodine1830,a

vašaknjigavišenijeogledalo,kakovitotvrditeiželite...)Julienovjezapisnikiznosiodvadesetišeststrana.Evonjegovablijedaizvoda,jerje,kaoiuvijek,bilo

potrebnoispustitionoštojesmiješno,budućidabisenjegovaprekomjernostmoglaučinitiodvratnailinevjerojatna.(Vidi»GazettedesTribunaux«.)Čovjekuprslucimasočinskimizrazomlica(moždajetobionekibiskup)čestosesmješkao,itadabi

njegoveoči,obrubljenetreptavimvjeđama,poprimalečudnovatsjajiizražajmanjeodlučannegoobično.Tajeličnost,kojusupustilidaprvagovoripredvojvodom(»alikojimvojvodom?«pitaoseJulien)-posvoj prilici zato da izloži mišljenja i izvrši dužnost državnog odvjetnika - postajala, kako se Julienučinilo,nesigurnainedostajalisujojodlučnizaključci,štosetimčinovnicimačestopredbacuje.Utokuraspravljanjavojvodamujetočakizamjerio.Nakonnekolikofrazapunihmoralnepoukeifilozofsketrpeljivosti,čovjekuprslucimareče:-PlemenitaEngleskapodvodstvomvelika čovjeka, besmrtnogPitta, potrošila je četrdesetmilijardi

franakadabiosujetilarevoluciju.Akomiovajskupdopustidasastanovitomiskrenošćudodirnemjednužalosnu misao, onda moram reći da Engleska nije dovoljno shvatila da se s čovjekom kakav je bioBonaparte,pogotovuakonemašštodamusuprotstavišosimhrpedobrihnamjera,možeobračunatisamoosobnimsredstvima...-Ah,iopetpohvalaumorstva!-rečedomaćinuznemireno.-Pošteditenassvojihsentimentalnihprodika!-viknepredsjednikljutito;njegovojeokokaouvepra

zasjalodivljimsjajem.-Nastavite!-rečeončovjekuuprslucima.Predsjednikovočeloiobrazizališesetamnimrumenilom.-PlemenitajeEngleska-nastaviizvjestilac-danasuništenajerjesvakiEnglez,prijenegoplatisvoj

kruh,obvezanplatitikamatenačetrdesetmilijardifranakakojesuupotrijebljeneprotivjakobinaca.OnavišenemaPitta...-OnaimavojvoduWellingtona-rečenekavojnaličnostdržećisevrlovažno.-Molimmir,gospodo-poviknepredsjednik.-Akoseiopetbudemoprepirali,ondanijebilopotrebno

pozvatigospodinaSorela.- Poznato je da gospodin ima mnogo ideja - reče vojvoda zajedljivo, gledajući prekidača, bivšeg

Napoleonovagenerala.Julienjeopaziodasuteriječialuzijananeštoličnoivrlouvredljivo.Svisusesmješkali.General-otpadnikbiojekandaizvansebeodbijesa.

-NemavišePitta,gospodo-nastaviizvjestilacspotištenimizrazomčovjekakojigubinadudaćemoćiištadokazatislušačima.-AkadbiuEngleskojibiojedannoviPitt,nedasejedannaroddvaputaistimsredstvimaobmanuti.- I baš je zato posve nemoguće da se u Francuskoj pojavi još jedan pobjednički general, jedan

Bonaparte-uzviknevojnaličnostkojamujeupalauriječ.Ovogaseputanipredsjedniknivojvodaneusudišerazljutiti,premdaseJulienučinilodaunjihovim

očimavidivelikuvoljudatoučine.Onisuoborilipoglede,avojvodasezadovoljiotimedauzdahnetakodagasvičuju.Aliseizvjestilacrazljutio.- Svi bi htjeli da što prije dovršim - reče on sa žestinom, okanivši se posve one uljudnosti i onih

nadasveumjerenihizrazakojejeJuliensmatraoosobinomnjegovakaraktera.-Svibihtjelidaštoprijedovršiminitkonecijeništosetrudimdanepovrijedimničijeuši,kakogodonebileduge.Epadobro,gospodo,bitćukratak.Rećisuvamposvejednostavno:Engleskanemavišenisuadagadadezapravednustvar.Daseisam

Pittvrati,čaknion,uzasvusvojugenijalnost,nebiuspioobmanutiengleskemaleposjednike, jeroniznajudaihjevećsamkratkipohodkodWaterlooastajaomilijardufranaka.Budućidaželitedagovorimjasno - dodao je on raspaljujući se sve više - to ću vam reći: Pomozite sami sebi kako znate, jerEngleska nema za vas nijedne gvineje, a kad Engleska ne plaća, tada Austrija, Rusija i Pruska, kojeraspolažusamohrabrošćuanenovcem,moguprotivFrancuskepovestisamojednudodvijevojne.Možemose jošnadatidaćemladivojnicikoje je jakobinstvoujedinilobitiporaženiuprvojvojni,

moždaiudrugoj,aliutrećempohodu-pamakarmevi,kojisteneskloni,nazvaliirevolucionarom-utrećemćetepohoduimativojnikeiz1794,kojinisuvišebilinovaciod1792.Tusugaprekinulistri-četiristraneistodobno.-Gospodine-rečepredsjednikJulienu-otiđiteususjednusobuiprepišitenačistopočetakzapisnika

koji ste sastavili! - Julien iziđe na svoju veliku žalost. Izvjestilac se upravo počeo doticati onihmogućnostikojesubilepredmetnjegovihuobičajenihrazmišljanja.»Bojesedaimsenenarugam«,misliojeon.Kadsugapozvalidasevrati,upravojegospodindeLa

Molegovoriosozbiljnošću,štoseJulienu,kojigajepoznavao,činilasmiješnom.-...Da,gospodo,bašsezaovajnesretninarodmožereći:

»Hoćelibitibog,stoliliumivaonik?«

Bit će bog! kliknuo je pisac basana.Na vama je, čini se, gospodo, da kažete tako plemenitu i tako

dubokuriječ.Samiseprihvatiteposla,iplemenitaćeFrancuskaopetuskrsnutigotovoistoonakvakakvusujestvorilinašipradjedoviikakvusujejošinašeočividjeleprijesmrtiLujaXVI.Engleska, ili barem njezini plemeniti lordovi, gnuša se odvratnog jakobinstva baš kao i mi. Bez

engleskogsezlataAustrijaiPruskamoguupustitisamoudvije-tribitke.BilitodostajalodaseuspostavionakvasretnaokupacijakakvujegospodindeRichelieutakoglupoupropastiogodine1817?Jautonevjerujem.Ovdjejedošlodoupadice,alisujeopćipovicipst!ugušili.Itajeupadicapotjecalaodbivšegcarskog

generala,kojiježudiozamodromlentomihtioseistaknutimeđusastavljačimatajnenote.-Jautonevjerujem-ponovigospodindeLaMolekadsebukastišala.Osobitojenaglasioonoja,s

drskošćukoja jeočarala Juliena. »To jedobro izveo«,mislio je Juliendokmu jepero letjelogotovojednakobrzokaoimarkizoveriječi.»SvojomspretnokazanomriječjugospodindeLaMolejeponištiodvadesetvojnihpohodatogotpadnika.«

-Nonovuvojnuokupacijunebismodugovalijedinoinozemstvu-nastavimarkizodmjerenimglasom.- Sva ona omladina koja piše plamene članke u »Globu« dat će vam tri do četiri tisuće mladih

kapetana,međukojimasemoženaćiikojiKléber,Hoche,Jourdan,kojiPichegru,samoštooninebibilitolikodobronamjernikaoon.-Nismoznalidamustvorimoslavu-rečepredsjednik.-Trebalogajeodržatibesmrtnim.-Konačno-nastavigospodindeLaMole-uFrancuskoj trebadapostojedvijestranke,alinedvije

strankesamopo imenu,negodvije točnoodređene,posve različite stranke.Znajmokoga trebauništiti.Sjedne strane novinare, birače, ukratko javnomišljenje, omladinu i sve koji joj se dive. Dok se onaomamljujezvukomsvojihjalovihriječi,miimamotusigurnuprednostdatrošimobudžet.Ovdjejeopetdošlodoupadice.-Vi,gospodine-rečegospodindeLaMoleprekidačusohološćuisdivnomlakoćom-vinetrošite,

akovastariječsmeta,viproždiretečetrdesettisućafranakaunesenihudržavnibudžetiosamdesettisućakojeprimatenacivilnojlisti.Epadobro,gospodine,kadstemevećnatoprisilili,otvorenoćuiznijetivašslučaj.Kaoštosuučinili

vašiplemenitipreci,kojisuLujaSvetogapratiliukrižarskirat,takobistenamivizatihstoidvadesettisućafranakamoralipokazatibaremjednupukovniju, jednučetu,makarpolovicučete,pamasamoodpedesetljudispremnihdaseboreiodanihnaživotismrtpravednojstvari.Aviimatesamoslugekojihbistese,uslučajupobune,isamibojali.Prijestolje, oltar, plemstvo, sve tomože već sutra propasti, gospodo, ako u svakom departmanu ne

stvoritesiluodpetstotinaodanihljudi;kadkažemodanih,nemislimsamonafrancuskuhrabrost,negoinašpanjolskuupornost.Polovicatihčetatrebadasesastojiodnašedjece,našihnećaka,ukratko,odpravihplemića.Svakiće

odnjihimatiuzasenenekogbrbljavogmalograđanina,spremnogdaistaknetrikoloruakoopetnastanegodina1815,negodobrog,jednostavnogiiskrenogseljakapoputCathelineaua;tomorabitičovjekkogajenašplemićpridobio ikojimu je,pomogućnosti,bratpomlijeku.Nekasvakiodnasžrtvujepetinusvogaprihoda za stvaranje takvemale odane čete od pet stotina ljudi u svakomdepartmanu.Tek tadamožete računati na stranu okupaciju. Nikada se strani vojnik neće usuditi doći ni do Dijona ako nijesigurandaćeusvakomdepartmanunaćipetstotinaprijateljskihvojnika.Strani će vas kraljevi poslušati samo onda ako im javite da je dvadeset tisuća plemića spremno

prihvatitioružjedabiimotvorilovrataFrancuske.Tojetežakteret,rećićetevi.Gospodo,tojecijenazanaše glave. Između slobode štampe i našeg života kao plemića vodi se rat do istrebljenja. Postanitetvorničari,seljaci,ilidohvatitesvojepuške.Buditeplašljiviakohoćete,alinebuditeglupi.Otvoriteoči!Stvarajtesvojebataljone!kažejakobinskapjesmaaijavamtokažem.Tadaćesenaćinekiplemeniti

GustavAdolf,kojiće,potaknutopasnošćuštoprijetimonarhističkomprincipu,pohitati tristotinemiljadalekoodsvojezemljeiučinitizavasonoštojeGustavučiniozaprotestantskevladare.Hoćetelijošidalje samo govoriti, a ništa ne poduzimati? Za pedeset će godina u Evropi biti samo predsjednicirepublika, a nijedankralj.A s ova četiri slova,K-R-A-LJ, nestat će i svećenika i plemića.Vidim jošjedinokandidatekojisedodvoravajuprljavimvećinama.UzaludgovoritedauovomčasunemauFrancuskojuglednageneralakogasvipoznaju ivole,da je

vojskaorganiziranasamouinteresuprijestoljaioltaraidajeostalabezsvojihstarihvojnika,doksvakapruskaiaustrijskapukovnijabrojipedesetpodoficirakojisubiliuborbi.Dvjestatisućamladićakojipripadajusitnojburžoazijizaljubljenojeurat...-Dostajeneugodnihistina!-rečeoholimtonomjednauglednaličnost,očitovisokacrkvenogpoložaja,

jersegospodindeLaMoleuslužnonasmiješioumjestodasenaljuti;tojezaJulienabiovažanznak.-Dostajeneugodnihistina,ponovimostogaukratko,gospodo:čovjekkometrebaodrezatinogunačetu

gangrenomlošebiučiniokadbikazaosvomekirurgu:»Ovajebolesnanogaposvezdrava.«Dopustitemidakažem,gospodo,dajeplemenitivojvodade***naškirurg.»Napokonjeizgovorenoonoglavno«,pomisliJulien;»noćasćuhitnoputovatiprema...«

XXIII.

SVEĆENSTVO,ŠUME,SLOBODA

Prvijezakonsvakogživogbićadaseodrži,daživi.Višijetekukutu,ahoćetedavamrodi

žito!MACHIAVELLI

Uglednajeličnostnastavljala.Vidjelosedaznaočemugovori.Blagomjeiumjerenomrječitošću,što

seneobičnosviđaloJulienu,izlagalaovevelikeistine:1. Engleska nema ni jedne gvineje za naše potrebe; tamo je u modi Hume i štednja. Ni sami nam

Sveci35nećedatinovaca,agospodinBroughamćenamsenarugati.2.Bezengleskogzlatanemogućejeodevropskihkraljevaočekivativišeoddvijevojne,aprotivsitne

buržoazijedvijevojnenisudovoljne.3.PotrebnojeuFrancuskojstvoritijednunaoružanustranku,inačemonarhističkiprincipEvropeneće

poduzetinitadvavojnapohoda.Četvrtatočkakojuvamseusuđujempredložitikaoočitujestova:NemogućejeuFrancuskojstvoritinaoružanustrankubezsvećenstva.Kažemvamtootvorenojerću

vamtoidokazati,gospodo.Svećenstvusemorasvedati.1.Jerobavljasvojeposlovedanjuinoćuijergavodeljudivisokihsposobnostikojisudalekoodovih

oluja,tristotinemiljadalekoodvašihgranica...-Ah,Rim,Rim!-uzviknedomaćin...-Da,gospodine,Rim-prihvatikardinalponosno.-Kakvegodbilešale,više-manjeduhovite,kojesu

bileumodikadstevibilimladi,jaćusada,1830,smjelorećidajedinosvećenstvokojimupravljaRimgovorimalomčovjeku.Pedeset tisuća svećenika ponavlja iste riječi na dane koje odrede njihovi poglavari, a narod, koji

uostalom daje vojnike, bit će više dirnut riječima svojih svećenika nego svim stihovima na svijetu ...(Ovajeličnostizazvalamrmljanje.)Svećenstvo je duhomnadvama - nastavi kardinal povišenimglasom. - Sve što ste dosadpostigli u

glavnompitanju,upitanjustvaranjaoružane strankeuFrancuskoj, naša je zasluga. -Stao je iznositičinjenice...-TkojeposlaoosamdesettisućapušakauVendeju?...-itd.,itd.- Dok svećenstvo nema svojih šuma, nema ništa. U prvom ratu ministar financija javit će svojim

činovnicima da nema novca za drugo doli za župnike.UFrancuskoj ljudi, zapravo, ne vjeruju, a voleratove.Tkogodjojdoneserat,bitćedvostrukopopularan,jerratovatiznači-daseposlužimopučkimgovorom - izgladniti isusovce, ratovati znači osloboditi ta čudovišta oholosti, Francuze, odstrahovanjapredstranomintervencijom.Kardinalasuslušalisnaklonošću...-Trebalobi-rečeon-dagospodindeNervaldadeostavkuna

položajuministrapredsjednika,njegovoimenepotrebnorazdražuje.Natesuriječisvipoustajaliipočeligovoritiuistimah.»Opetćemeudaljiti«,pomisliJulien;alijei

samrazboritipredsjednikzaboraviodajeJuliennazočanidauopćepostoji.Svisupogledipotražilinekogčovjeka,kojegaJulienprepozna.BiojetogospodindeNerval,ministar

predsjednik,kojegajevidionaplesukodvojvodedeRetza.

Gungulajebilanavrhuncu,kakokažunovinarikadgovoreoskupštini.Nakondobrihčetvrtsatamirsedonekleuspostavio.TadaustadegospodindeNervalipočegovoritiuapostolskomtonu.-Nipoštonećutvrditi-rečenekim

čudnimglasom-daminijestalodopoložajaministrapredsjednika.Jasno mi je rečeno, gospodo, da moje ime udvostručuje snage jakobinaca svrstavajući protiv nas

mnogeumjerene. Jabih se,dakle,dragevoljepovukao; aliputovigospodnjidokučivi su samomalombrojuljudi.Jaimam,naime,jedanzadatak-rečeongledajućičvrstokardinala.-Nebomijereklo:»Ilićešizgubitiglavunastratištu, ilićešuFrancuskojobnovitikraljevstvoiSkupštinusvestinaonoštojepodLujemXV.bioparlament,ijaćuto,gospodo,iučiniti.Ušutiojeisjeo.Nastadedubokatišina.»Evodobraglumca«,pomisli Julien.Prevario sekaoobičnokadbikod ljudipretpostavljaoodviše

duha.Potaknutraspravljanjimajednetolikouzbudljivevečeri,aosobitoiskrenošćuprepirke,gospodindeNervaljetogačasaivjerovaousvojumisiju.Biojetočovjekvrlohrabar,alislabepameti.Za vrijeme šutnje, koja je nastala nakon lijepih riječi ja ću to i učiniti, izbila je ponoć. Julienu se

činilodajezvuksatanekakosvečanikoban.Biojeuzbuđen.Raspravljanjeseuskoronastavilospovećanomžestinomi,pogotovu,snevjerojatnomnaivnošću.»Ovi

ćeljudinareditidameotruju«,misliojeJulienunekimtrenucima.»Kakomogugovorititakvestvaripredjednimplebejcem?«Dvasusataizbijala,ajošseuvijekgovorilo.Domaćinjevećodavnaspavao;gospodindeLaMoleje

moraopozvonitidabisedonijelenovesvijeće.GospodinministardeNervalotišaojeučetvrtdodva;onječestouogledalupokrajsebeproučavaoJulienovolice.Njegovjeodlazak,kakosečinilo,biosvimaugodan.Doksuobnavljalisvijeće,čovjekuprslucimarečeposvetihosvomsusjedu:-Bognekaznaštoćetaj

čovjekrećikralju!Moženasprikazatismiješnimaiupropastitinambudućnost.- Treba priznati da je u njega rijetka uobraženost, čak i drskost, kada dolazi ovamo. On se ovdje

pojavljivaoprijenegojepostaoministar,aliministarskalisnicasvemijenjaigušisveinteresečovjeka.Moraojetoosjetiti.Tekštojeministarotišao,Bonapartinjegeneralsklopiooči;staojepričatiosvomzdravlju,osvojim

ranama,pogledaojenasatiotišao.-Kladiobihse-rečečovjekuprslucima-dageneraltrčizaministrom;ispričatćeseštojebioovdjei

tvrditćedanasvučezanos.Kadsusluge,kojesuvećnapolaspavale,obnovilesvijeće,rečepredsjednik:-Vijećajmokonačno,gospodo, inepokušavajmosevišemeđusobnouvjeravati.Mislimonasadržaj

notekojaćesezačetrdesetiosamsatinalazitipredočimanašihprijateljauinozemstvu.Govoriloseoministrima.Sada,kadjegospodindeNervalotišao,možemoreći:Štonassetičuministri?Natjeratćemoihdaprihvateonoštomihoćemo.Kardinaljeodobriofinimsmiješkom.- Ništa nije lakše, čini mi se, nego sažeto izložiti naše stajalište - reče mladi biskup iz Agdea

prigušenim i uzdržanim žarom najžešćeg fanatizma. Dosada je šutio. Njegov pogled, koji je Julienpromatrao, najprije blag imiran, bio se upalio u toku prvog sata raspravljanja. Sada se njegova dušaizlijevalapoputlaveizVezuva.-Od1806.do1814.Engleskajepočinilasamojednupogrešku-rečeon-naimetuštonijeneposredno

iličnonastupilaprotivNapoleona.Čimjetajčovjekimenovaovojvodeikomornike,čimjeuspostavioprijestolje,misijakojumujebogpovjeriobila jedovršena; trebalogajesvakakožrtvovati.Svetonaspismonavišemjestaučikakotrebaobračunavatistiranima.(Ovdjejenaveonekolikolatinskihcitata.)

Danas,gospodo, trebažrtvovatinesamo jednogčovjeka,negoPariz.Cijela seFrancuskapovodizaParizom.Čemuda naoružavate svojih pet stotina ljudi u svakomdepartmanu?To je opasan pothvat, anećetetimepostićiništa.ČemumiješatiFrancuskuustvarikojesusvojstveneParizu?JedinijeParizsasvojimnovinamaisvojimsalonimauzrokovaozlo,inekapropadnetajnoviBabilon!TrebasedokrajčitiborbaizmeđuCrkveiPariza.Tabikatastrofapodiglaugledprijestolju.Zaštose

ParkpodBonapartomnijeusudionipisnuti?PitajtetotopovepredcrkvomSaint-Roch...-------------------------------------

BilasuvećtrisataujutrokadjeJulienizišaosgospodinomdeLaMoleom.Markiz jebioposramljen iumoran.Prviput jeu razgovoru s Julienomunjegovuglasubilomolbe.

Tražiojeodnjegadanikadanikomeneodapretjeranurevnost-kakojeontonazvao-kojojjeslučajnobio svjedokom. - Našem prijatelju u inozemstvu pričajte o tome samo onda ako to ozbiljno budezahtijevao da bi upoznao naše mlade lude. Što se njih tiče ako država bude srušena? Oni će postatikardinaliipobjećićeuRim.Anasćeunašimdvorcimapoklatiseljaci.Tajnanota,kojujemarkizsastaviopremavelikomzapisnikuoddvadesetišeststranicaštogajeJulien

napisao,bilajegotovatekčetvrtsataprijepet.-Smrtnosamumoran-rečemarkiz-itosedobrovidiinaovojnoti,kojojprikrajunedostajejasnoće.

Nezadovoljansamnjomevišenegobiločimeštosamdosadausvomživotuučinio.Slušajte,prijatelju-dodadeon-pođitesekojisatodmoriti,ajaćuvaszaključatiuvašojsobijersebojimdavasneotmu.SutradanmarkizodvedeJulienaunekiusamljenidvorac,priličnodalekoodPariza.Ondjesubilineki

čudnovatidomaćini,kojisuseJulienučinilikaosvećenici.Dadošemuputnicunakojojjeimebilolažno,ali jenanjojkonačnobionaznačenpraviciljnjegovaputovanja,kojimu je,kako jehinio,uvijekbionepoznat.Sjeojesamukočiju.Markiznijebionimalozabrinutzbognjegovapamćenja,jermujeJuliennekolikoputaizgovoriotajnu

notu,alisejakobojaodaganeuhvate.-Prije svega - rečemuonprijateljskiu časukad jenapuštao salon -nastojteda izgledatekaoneki

kicoš koji putuje jedino zato da utuče vrijeme. Na našem je skupu sinoć bio možda više nego jedanizdajica.Putovanje jebilokratko ivrložalosno.Tekšto jeJulien iščezaomarkizu izočiju,zaboravio je ina

tajnunotuinasvojzadataktejemisliosamonaMatildinprezir.UjednomselunekolikomiljaizaMetzaglavarpoštemurečedanemakonja.Bilojedesetsatiuvečer.

Julien,vrloljut,zatraživečeru.Šetaojepredvratimatejeneprimjetnoikaoslučajnoušaoudvorištezakonjušnice.Konjatunijevidio.»Liceje toga čovjeka ipak bilo čudnovato«, mislio je Julien; »njegovme surovi pogled ispitivački

promatrao.«Kaoštovidimo,prestaojevjerovatibašsveštomusekaže.Namjeravaojenakonvečereumaknuti,a

dabiipakneštodoznaootomkraju,izišaojeizsvojesobeiotišaoukuhinjudasegrijenavatri.KakvalijebilanjegovaradostkadjetamonašaosignoraGeronima,slavnogpjevača!Smjestivšiseunaslonjačkojijedaopostavitipokrajvatre,Napuljacjeglasnostenjaoisamjegovorio

višenegodvadesetzapanjenihnjemačkihseljakakojisugaokružavali.-Ovimeljudiupropaštavaju-doviknuojeJulienu.-ObećaosamdaćusutrapjevatiuMainzu.Sedam

jevladajućihknezovadojurilodamečuju.Alipođimonazrak!-dodaonsaznačajnimizrazom.Kadjeprošaostotinukorakacestomivišeganitkonijemogaočuti,rečeJulienu:-Znatelištojenastvari?Poštarjelupež.Izišaosamdaseprošećemidaosamdvadesetsuajednom

malomderanu,kojimijesverekao.Ujednojkonjušnicinadrugomkrajuselaimadvadesetkonja.Hoćedazadrženekogkurira.

-Zaista?-rečeJulientobožebezazleno.Nije bilo dovoljno prijevaru samo otkriti, trebalo je i otići. To Geronimu i njegovu prijatelju nije

uspjelo.»Pričekajmodoksvane-rečenapokonpjevač-onipazenanas.Moždaneštospremajuprotivvas iliprotivmene.Sutraujutronaručitćemodobar ručak, idokgaonibudupripremali,otićićemoušetnju,pobjećićemo,iznajmitćemodvakonjaistićidoidućepostaje.-Avašestvari?-upitaJulienpomišljajućidasumoždabašGeronimaposlalidagauhvati.Valjaloje

večeratiileći.Julienjeupravobiozadrijemao,kadligatrgneizasnaglasdvijuosobakojesuunjegovojsobi razgovarale bez. mnogo ustezanja. Prepoznao je glavara pošte; on je imao fenjer koji se mogaozastrti.Svjetlostjepadalanaputnikovčeg,kojijeJuliendaodopremitiusvojusobu.Uzglavarapoštestajao je neki čovjek i mirno prekopavao po otvorenom kovčegu. Julien je raspoznao samo rukavenjegoveodjeće,crneivrlouske.»Tojereverenda«,pomislionilaganosemašimalihpištolja,kojejebiostaviopodjastuk.-Nebojte seda će seprobuditi, gospodine župniče -govorio jeglavarpošte. -Vinokojim smo ih

poslužilibilojeonoštostegasamispremili.-Nenalazimnitragapapirima-odgovorižupnik.-Mnogorublja,mirisavihulja,pomada,trica;toje

nekisvjetovnimladićkojiidesamozasvojimužicima.Prijećeizaslanikbitionajdrugi,kojisepretvaragovorećitalijanskimnaglaskom.Ti se ljudi primakoše Julienu da bi pretražili džepove njegova putnog odijela. Bio je u velikom

iskušenjudaihustrijelikaokradljivce.Noposljedicebibilevrloopasne.Osjećaojesnažnuželjudatoučini... »Bio bih glupan«, pomisli on, »upropastio bih svoju misiju.« Pretraživši Julienovu odjeću,svećenikreče:»Ovajnijediplomat.«Onseudalji,idobrojeučinio.»Akomedotakneukrevetu,jaonjemu!«misliojeJulien.»Mogaobidoćidameprobode,atonebih

dopustio.«Župnik je okrenuo glavu, i Julien napola otvori oči.Kako li se začudio!Bio je to opat Castanède!

Zaista,kolikogodsutedvijeosobenastojalegovoriti tiho,njemuseodmahbiloučinilodaprepoznajejedanodtihglasova.Obuzeganeizmjernaželjadaoslobodisvijetjednogodnjegovihnajpodlijihlupeža...»Amojamisija!«-pomislion.Župnikinjegovpratilaciziđoše.ČetvrtsatakasnijeJuliensetobožeprobudio.Dozivaojeirazbudio

cijelukuću.-Otrovansam-vikaojeon-užasnotrpim!-TražiojeizlikudabiotišaoupomoćGeronimu.Našaoga

jeobamrlaodopijumakojijebiouvinu.Julienje,bojećisešalatevrste,biovečeraočokoladukojujeponioizPariza.Nijemupošlozarukom

dadovoljnorazbudiGeronimakakobigasklonionaodlazak.-DamidajucijeloNapuljskokraljevstvo-rečepjevač-nebihseovogačasaodrekaonasladekoju

pružasan.-Asedamvladajućihknezova!-Nekačekaju!Julienotputujesam,tebezdaljnjihneugodnostistignedovisokeličnosti.Izgubiojecijeloprijepodne

zahtijevajućiuzaludaudijenciju.Srećomjevojvodaokočetirisatazaželioizićinasvježizrak.Juliengavidjegdje izlazipješice ineoklijevajućizamoligazamilostinju.Približivšisenadvakorakavisokojličnosti, izvuče sat markiza de La Molea i napadno ga pokaže. - Slijedite me izdaleka! - reče muvojvodainepogledavšiga.Četvrtmiljedaljevojvoda iznenadauđeunekukavanu.U jednoj je sobi tegostionicenajgorevrste

Julien imaočastdavojvodi izgovori svoječetiri stranice.Kad jedovršio,bilomu je rečeno:Počnite

iznovaigovoritepolaganije.Knezjebilježio.-Otiđitepješicedosusjednepošte.Svojestvariisvojukočijuostaviteovdje.Pođite

u Strasbourg kako znate, a dvadeset drugog ovog mjeseca (bio je deseti u mjesecu) nađite se udvanaestipoluovojistojkavani.Iziđitetekzapolasata.Tiho!«TosubilejedineriječikojejeJulienčuo.Bilesudovoljnedagaispunenajvećimdivljenjem.»Tako

se«, mislio je on, »obavljaju poslovi; što bi rekao taj veliki državnik da je prije tri dana čuo onestrastvenebrbljavce?«JulienujetrebalodvadanadastigneuStrasbourg.Činilomusedanemaondjenikakvaposla.Išaoje

vrlozaobilaznimputem.»AkometajvražjiopatCastanèdeprepoznao,nećeontakolakoizgubitimojtrag...Anarugatimiseiupropastitimojumisiju,kakvobitozanjegabilozadovoljstvo!«NoopatCastanède,poglavarkongregacijinepolicijenacijelojsjevernojgranici,nijegasrećombio

prepoznao.AjezuitiuStrasbourgu,premdavrlorevni,nisunipomišljalinatodamotrenaJuliena,kojije, sa svojimodlikovanjem iumodromsalonskomkaputu, izgledaokaonekimladivojnikkoji jevrlozaokupljensamsobom.

XXIV.

STRASBOURG

Očaranosti!Tiimašsvusnaguljubaviisvunjezinumoćdaučiničovjekanesretnim.Jedinosunjezini

čarobniužiciinjezineslatkeslastiizvantvogadomašaja.Gledajućijegdjespavanisammogaoreći:

»Onajesvamoja,sasvomsvojomanđeoskomljepotomisasvojimljupkimslabostima!Evo,izručenaje

mojojvlastionakvakakvusujeusvommilosrđustvorilanebesadaočarajujednomuškosrce.«

SCHILLEROVAODAPrisiljendaprovedeosamdanauStrasbourgu,Juliensenastojaozabavitimislimanavojničkuslavui

na odanost domovini. Je li bio zaljubljen?On to nije znao, jedino je u svojoj ispaćenoj duši nalazioMatildu kao potpunu gospodaricu svoje sreće i svoje mašte. Svamu je snaga njegova karaktera bilapotrebnadabisespasioodočaja.BilojeizvannjegovemoćidamisliobiločemuštonijeunekojvezisgospođicomdeLaMole.Častoljubljeiobičniuspjesitaštineodvraćalisuganekoćodčuvstavaštoihjeu njemu budila gospođa deRênal.AliMatilda ga je svega zaokupila.Nalazio ju je svagdje u svojojbudućnosti.UtojjebudućnostiJuliennasvestranevidioneuspjehe.Timstvorenjem,kojesmouVerrièresuvidjeli

takopunotaštine,takooholo,ovladalajenekapretjeranasmiješnaskromnost.Još prije tri dana bio bi sa zadovoljstvomubio opataCastanèdea, a da se sada uStrasbourgu neko

dijete s njime posvađalo, on bi dao pravo tom djetetu. Pomišljajući iznova na svoje protivnike, naneprijateljekojejeuživotususreo,uvijekbiutvrdiodajeon,Julien,imaokrivo.Bilo je to stoga što je sad njegov nesmiljeni neprijatelj bila ona snažna mašta koju je nekada

neprekidnoupotrebljavaozatodazamišljasjajneuspjeheubudućnosti.Potpuna je samoća putničkog života uvećavalamoć te sumornemašte. Kakvo bimu blago bio koji

prijatelj! »Ali«, mislio je Julien, »postoji li i jedno srce koje za mene kuca? A sve kad bih i imaoprijatelja,nebilimičastnalagalavječnušutnju?«TužnojejahaookolinomKehla.TojetrgovištenaobaliRajne,kojegasuimeDesaixiGouvionSaint-

Cyrovjekovječili.Jedanmujenjemačkiseljakpokazivaopotočiće,putoveiotočićenaRajnikojimajehrabrost tih velikih generala proslavila ime. Vodeći konja lijevom rukom, Julien je u desnoj držaoraširenu prekrasnu kartu koja resi »Memoare« maršala Saint-Cyra. Jedan ga veseo uzvik ponuka dadigneglavu.BiojetoknezKarasov,onajprijateljizLondonakojimujeprijenekolikomjeseciotkrioprvapravila

visokoggizdelinstva.Vjeran tojvelikojumjetnosti,Karasov,koji jedanprijestigaouStrasbourg i tekjedansatbiouKehluanijenikadapročitaoni retkaoopsadigodine1796,stanesve tumačiti Julienu.Njemačkigajeseljakgledaozapanjeno,jerjeznaotolikofrancuskidajemogaouočitigolemepogreškekoje je knez činio. Julien je bio tisućumilja daleko od seljakovihmisli; on je s čuđenjemgledao toglijepogmladićaidivioseljupkostiskojomjejahao.»Sretnelinaravi«,misliojeon.»Kakomudobrostojehlače,kakolimujekosaelegantnošišana!Ah,

dasambiotakav,moždameona,nakontridanaštomeljubila,nebibilaomrznula!«

KadjeknezdovršiosvojopisopsadeKehla,rečeJulienu:- Izgledate poput nekog trapista, vi pretjerujete u načelu ozbiljnosti koje sam vam dao u Londonu.

Tužan izraz licanijeuskladusbontonom,potreban je izrazdosade.Akoste tužni,značidavamneštonedostaje,davamneštonijepošlozarukom.Toznačipokazatise inferiornim.Međutim,akosedosađujete,onda je inferioranonaj tko jeuzalud

pokušavaodavamsesvidi.Shvatite,dakle,dragimoj,ukakvojsteteškojzabludi!Juliendobacijedantalirseljaku,kojiihjeotvorenihustaslušao.-Dobro-rečeknez-imautomeljupkosti, imaotmjenaprezira!Vrlodobro!-Ionpojahagalopom.

Juliengajeslijedio,punnekogtupogdivljenja.»Ah,dasambio takav,nebimionapretpostaviladeCroisenoisa!«Štosunjegovumviševrijeđale

smiješnekneževeosobine,tojevišepreziraosamasebeštoimsenediviismatraosenesretnimštoihnema.Beskrajnosegadiosamomesebi.Vidjevšidajeonzaistatužan,knezmu,kadsusevratiliuStrasbourg,reče:-Štovamje,dragimoj,

jesteliizgubilisavsvojnovac,ilistezaljubljeniunekumaluglumicu?Rusioponašajufrancuskeobičaje,aliuvijeksazakašnjenjemodpedesetgodina.Onisusadaustoljeću

LujaXV.Julienusutešaleoljubaviizmamilesuzenaoči.»Zaštodanezatražimsavjetautogčovjekakojije

tolikoljubazan?«upitaseonnajednom.-Pogodiliste,dragimoj-rečeonknezu-zateklisteme,evo,uStrasbourguvrlozaljubljena,pačaki

napuštena.Jednamekrasnaženakojaživiususjednomgraduostavilanakontridanastrastveneljubavi,itamepromjenaubija.Služećiseizmišljenimimenima,ocrtaojeknezuMatildinepostupkeinjezinkarakter.-Netrebatedaljepričati-rečeKarasov.-Dabihvamuliopovjerenjeuliječnika,dovršitćusamvašu

ispovijest.Muž temlade žene ima golemo bogatstvo, ili, još bolje, ona pripada najvišem ovdašnjemplemstvu.Moradajezbognečegavrloponosna.Julienpotvrdiglavom;višenijeimaohrabrostidagovori.-Vrlodobro-rečeknez.-Evotrilijeka,priličnogorka,kojaćeteuzetibezodlaganja;1.Svakićetedanposjećivatigospođu...kakoseonozove?-GospođadeDubois.-Kakvogliimena!-rečeknezprasnuvšiusmijeh.-Alioprostite,tojeimezavasuzvišeno.Trebada

svakogadanaposjetitegospođudeDubois.Prijesvega,nemojte jojdolazitinaočihladni iuvrijeđeni.Sjetite se velikog načela svog stoljeća: Budite upravo obratno od onoga što se očekuje. Pokažite seupravoonakvikakvistebiliosamdanaprijenegolivasjepočastilasvojommilošću.-Ah,tadasambiomiran-povikneJulienočajno-biosamuvjerendajesažaljevam...-Leptirseopečenaplamenusvijeće-nastaviknez-tajeusporedbastarakaosvijet.1.Posjećivatćetejesvakogadana.2.Udvaratćetenekojženiiznjezinadruštva,alisenećetepokazivatistrastvenozaljubljeni,razumijete

li? Ja vam ne krijem da je vaša uloga teška; glumit ćete komediju, a ako se otkrije da je glumite,izgubljeniste.-Unjejetolikoduha,aumenetakomalo.Izgubljensam-rečeJulientužno.-Ne,vistesamozaljubljenivišenegosammislio.GospođadeDuboisjeposvezaokupljenasobom,

kao sve ženekojima sunebesadala ili odvišeplemstva ili odvišenovaca.Umjestodagledavas, onagledasebe;onavas,dakle,nepoznaje.Zaonadva-trinastupaljubavištoihjeosjetilazavas,uzveliknapormašte,gledalajeuvamajunakaokojemujesanjala,aneonoštostezaista...Ali, što vam ja tu govorim!Ta to su osnovne stvari, dragimoj Sorele, zar ste vi doista u tome tek

đačić?...Dođavola!Uđimouovajdućan.Evokrasnaovratnika,reklobisedagajenačinioJohnAndersoniz

UliceBurlington.Učinitemizadovoljstvoiuzmitega,aovoružnocrnoužekojenositeokovratabaciteštojemogućedalje!Dakle-nastaviknezizlazećiiznajboljegpomodnogdućanauStrasbourgu-kakvojedruštvogospođe

deDubois?Velikibože!Kakvogliimena?Neljutitese,dragimojSorele,nemogusesvladati...Komećeteudvarati?-Jednojizvanrednojkreposnojženi,kćerineizmjernobogatatrgovcačarapama.Unjesunajljepšeoči

nasvijetu,kojemiseneobičnosviđaju;onajebezsumnjeprvauovomkraju.Aličimnetkostanegovoritiotrgoviniidućanu,ona,unatočsvemusvomsjaju,pocrvenitolikodasesvasmete.AnanesrećunjezinjeotacbiojedanodnajpoznatijihtrgovacauStrasbourgu.-Znači,kadsepovederiječoindustriji-rečeknezsmijućise-vistesigurnidavašaljepoticamisli

nasebe,anenavas.Tojesmiješnosvojstvodivnoivrlokorisno,onoćespriječitidavasnjezinelijepeočiinatrenutakzalude.Uspjehjesiguran.Julien jemislio namaršalicu de Fervaques, koja je često dolazila u palaču deLaMole.Bila je to

lijepastrankinjakojasezamaršalaudalagodinudanaprijenjegovesmrti.Činilosekaodacijelinjezinživotnemadrugesvrhedolidabaciuzaboravdajekćerkaindustrijalca,adabiuParizuneštoznačila,stavilasenačelokreposti.Julien se iskreno divio knezu; što bi on dao da je mogao posjedovati njegove smiješne osobine!

Razgovor između dva prijatelja bio je beskrajan. Karasov je bio oduševljen: još ga nikada ni jedanFrancuz nije tako dugo slušao. »Napokon sam postigao«, mislio je razdragano, »da me moji učiteljislušajukadimdajempouke.«- Mi smo se, dakle, sporazumjeli da ne bude ni traga nekoj strastvenoj ljubavi kad u prisutnosti

gospođedeDuboisgovoritemladojljepotici,kćerkitrgovcačarapamauStrasbourgu-ponavljaojeonJulienupodesetiput. -Naprotiv,kadpišete,strastnekabudeplamena.Čitatidobronapisano ljubavnopismonajvećijeužitakženikojaseprikazujekreposna;toječasakodmora.Onatadaneglumi,onaseusuđujeslušatisvojesrce.Treba,dakle,dapišetedvapismanadan.-Nikada,nikada!-rečeJulienmalodušno.-Milijemijedameistucajuustupinegodasastavimtri

rečenice.Jasamleš,dragimoj,odmeneseničemuvišenenadajte.Ostavitemedaumremnarubuceste!- A tko vam kaže da sastavljate rečenice? Imam ja u svojoj torbi šest svezaka ljubavnih pisama u

rukopisu. Imaihzasvevrsteženskihkaraktera,pa izanajkreposnije.Nije liKaliskyuRichemond-la-Terrasseu-toje,kakoznate,trimiljeodLondona-udvaraonajljepšojengleskojkvekerici?Julienvišenijebiotolikonesretankadseudvasataunoćirastaosasvojimprijateljem.Sutradan je knez pozvao jednog prepisivača, i dva dana kasnije Julien je imao pedeset i tri točno

numeriranaljubavnapisma,namijenjenanajuzvišenijojinajžalosnijojkreposti.-Nemaihpedesetičetiri-rečeknez-jerjeljepoticaotpravilaKaliskoga.Ali,štovassetičedaliće

kćerkatrgovcačarapamasvamalošepostupati;taviželitedjelovatisamonasrcegospođedeDubois.Svakog su dana jahali. Knez se vrlo zagrijao za Juliena. Ne znajući kako da mu posvjedoči svoje

prijateljstvo,ponudimukonačnorukujednesvojerođake,bogatemoskovskenasljednice.-Akadbudeteoženjeni-dodaoje-mojćevasutjecajiodlikovanještoganositezadvijegodineučinitipukovnikom.-AliovomiodlikovanjenijedaoNapoleon,dalekoodtoga.-Tonijevažno-rečeknez.-Nijeligaonuveo?TojeodlikovanjejošuvijekprvouEvropi.Julien zamalo nije prihvatio, ali dužnost ga je zvala k visokoj ličnosti. Rastajući se s Karasovim,

obećaojedaćemupisati.DobiojeodgovornatajnunotukojujebiodonioipohitaojepremaParizu.Alitekštojedvadanabiosam,njemuseučinilodabinapustitiFrancuskuiMatildubilazanjegamukagora

od smrti. »Neću se oženiti milijunima koje mi nudi Karasov«, reče on sebi, »ali ću poslušatinjegovesavjete.Uostalom,vještinazavođenja,tojenjegovzanat;onjedinonatoimislivećvišeodpetnaestgodina,

jersadmujetrideset.Nemožeserećidanemaduha;lukavjeiprepreden:oduševljenjeipoezijaposvesustraninjegovojnaravi;onjekaonekitužilac,štojejošjedanrazlogvišedasenevara.UdvaratćugospođideFervaques,tojepotrebno.Onaćemibitimalodosadna,alijaćugledatiunjezinelijepeoči,kojesutolikosličneonimaštosume

najvišenasvijetuljubile.Onajestrankinja,atojenovkarakterzaproučavanje.Ja sam lud, upropastit ću se,moram se držati savjeta svogprijatelja i ne smijemvjerovati samome

sebi.«

XXV.

SLUŽBAKREPOSTI

Aliakobudemlakosmotrenoiopreznouživaoulomzadovoljstvu,onovišeneće

bitizadovoljstvozamene.LOPEDEVEGA

Tek što sevratiouPariz i izišao iz radne sobemarkizadeLaMolea,koji je izgledaovrlo zbunjen

primljenimporukama,naš je junakbrzootišaogrofuAltamiri.Uzprednostda jeosuđennasmrt, taj jelijepi stranac imao u sebimnogo ozbiljnosti i sreću da je pobožan. Te dvije vrline i, više od svega,grofovoporijeklo,bilisuupravopoukusugospođedeFervaques,kojagaječestoviđala.Julienmuozbiljnopriznadajeunjujakozaljubljen.-Tojenajčistijainajuzvišenijakrepost-odgovoriAltamira-samojemalojezuitskaipatetična.Ima dana kad razumijem svaku riječ kojom se služi, ali ne razumijem cijelu rečenicu. Slušajući je,

često pomislim da ne znam tako dobro francuski kakomi kažu. To će poznanstvo pronijeti vaše ime,pribavitćevamugledudruštvu.AlipođimoBustosu-rečegrofAltamira,kojijebiočovjekodreda-onjeudvaraogospođimaršalici.DonDiegoBustosjepustiodamudugotumačestvaradasamnijeniprogovorio,kaonekiodvjetniku

svomuredu.Imaojedebelolicekaouredovnika,crnebrkoveibiojebesprimjernoozbiljan;inače,biojedobarkarbonar.-Razumijem - reče on napokon Julienu. - Je limaršalica de Fervaques imala ljubavnika ili ih nije

imala?Imatelivi,prematome,ikakvenadedaćeteuspjeti?Utomejepitanje.Štosemenetiče,rećićuvamdasampropao.Sada,kadvišenisamljut,jarasuđujemovako:onaječestomušičavai,kakoćuvamodmahdokazati,priličnojeosjetljiva.Unjenemaonogžučljivogtemperamentakojiposjedujugenijiikojisvakomnjihovompostupkudaje

neki odsjev strasti. Naprotiv, ona svoju rijetku ljepotu i svoje svježe boje duguje tome što je u njeflegmatičnaimirnaćudkaouHolanđana.JulienjezbogŠpanjolčevesporostiinepokolebljiveflegmatičnostipočeogubitistrpljenje;odvremena

dovremenanehoticebimuizmaklapokojajednosložnariječ.-Hoćetelimeslušati?-upitagaozbiljnodonDiegoBustos.-Oprostite,tojemojafuriafrancese,inačesamsesavpretvoriouuho-rečeJulien.-MaršalicadeFervaquesje,dakle,vrlosklonamržnji;onanemilosrdnoprogoniljudekojenikadanije

vidjela,odvjetnike,siromašnepisce,kojisuispjevalipjesmicepoputColléa,viihznate?

»J’ailamarotteD’aimerMarote,«etc.36

IJulienjemoraodokrajasaslušatitupjesmicu.Španjolcujebilovrlodragodapjevanafrancuskom

jeziku.Tubožanskupjesmu jošnitkonije slušaos tolikonestrpljenja.Kad ju jedovršio,donDiegoBustos

reče:-Maršalicajenarediladaseotpustiautorovepjesme:

»Unjourl’amouraucabaret.«37Julienseuplašiodaćemu iovupjesmuotpjevati.Zadovoljiose timeda jeanalizira.Zaista jebila

bezočnaineukusna.-Kadsemaršalicarazljutilanatupjesmu,napomenuosamjojdaženanjezinapoložajanetrebačitati

svaku glupost koja se objavi - reče don Diego. - Koliko god pobožnost i ozbiljnost napredovale, uFrancuskojćeuvijekbitikabaretskeknjiževnosti.AkadjegospođadeFervaqueslišilatogasiromašnogautora bijedne plaće od tisuću i osam stotina franaka, ja joj rekoh: »Čuvajte se! Vi ste napalitognadripjesnikasvojimoružjem,aonvasmoženapastisvojimstihovima:ispjevatćepjesmuokreposti.Pozlaćeni će saloni biti na vašoj strani, ali će ljudi koji se rado smiju ponavljati njegove epigrame.«Znate li, gospodine, štomi jemaršalicaodgovorila?»Za slavugospodnjupošlabihnamučilište predočima cijeloga Pariza. Bio bi to za Francusku nov prizor. Narod bi naučio cijeniti vrlinu. To bi bionajljepšidanmogaživota.«Inikadanjezineočinisubileljepše.-Aonesuprekrasne!-uzvikneJulien.-Vidimdastezaljubljeni...Dakle-nastaviozbiljnodonDiegoBustos-onanemažučljivunaravkoja

činičovjekaosvetljivim.Akoipakvolinauditi,tojezatoštojenesretna;držimdajetonekaunutarnjanesreća.Danijeonapretjeranokreposnaženakojojjedojadilodabudekreposna?Španjolacgaješutkedugogledao.-Evo,utomejecijelopitanje-dodaonozbiljno-iodatlemožetecrpitinekunadu.Mnogosamotome

razmišljaoonedvijegodinedoksambionjezinnajpokornijisluga.Zavas,gospodine,kojistezaljubljeni,cijelabudućnostovisio tomkrupnompitanju:Je lionanekakreposnaženakojoj jedojadilakrepost ikojajezlajerjenesretna?- Ali se tu možda - reče Altamira prekinuvši napokon svoju šutnju - radi o onome što sam ti već

dvadeset puta govorio?Naprosto o francuskoj taštini.Nesreća je toga po prirodi sumornog i osornogkarakterausjećanjunanjezinaoca,poznatogtrgovcasuknom.Učinilobijesretnomsamojedno:daživiuToleduidajesvakidanmučiispovjednikpokazujućijojširomotvorenpakao.KadjeJulienizlazio,rečemudonDiego,kojijebivaosveozbiljniji:-DoznaosamodAltamiredaste

naš. Jednoga ćete namdanapomoći daopet steknemo slobodu, pabih zato ja vamahtio pomoći u tojmalojzabavici.Dobroćebitidaupoznatemaršaličinstil.Evovamčetirinjezinavlastoručnapisma.-Prepisatćuihivratitivamih-uzvikneJulien.-Inikadanećenitkoodvasdoznatiniriječioonomeštosmogovorili?-Nikada,častimi!-uzvikneJulien.-Ondanekavambogpomogne!-dodaŠpanjolacibezriječiotpratiAltamiruiJulienadostepenica.Taj je prizormalo razveselio našeg junaka; zamalo se nije smješkao. »I tajmi pobožni Altamira«,

pomislion,»pomažeumomepreljubničkomnaumu.«ZacijelovrijemeozbiljnograzgovorasdonDiegomBustosomJulienjepazionasatekojisuizbijali

natornjupalačed’Aligre.Vrijemevečere se primicalo, on će dakle opet vidjetiMatildu.Vratio se kući i obukao se smnogo

pažnje.»Tojeprvaglupost«,pomislionsilazećinizastepenice.Trebasetočnodržatikneževihnaloga.Vratioseipreobukaoseunajjednostavnijeputnoodijelo.»Sadatrebapazitinapoglede«,pomislion.Bilojetekpetipol,avečeraloseušestsati.Pademuna

pametdasiđeusalon,kojijebioprazan.Vidjevšimodridivan,ganuosedosuza.Njegovisuobrazibrzoporumenjeli. »Treba slomiti tu glupuosjetljivost«, reče on sebi gnjevno. »Ona ćeme izdati.«Dohvati

nekenovinedabiizgledaoravnodušan,itridočetiriputaprođeizsalonauvrt.Istom kad je dršćući stajao dobro sakriven iza velikog hrasta, usudio se upraviti pogled na prozor

gospođicedaLaMole.Bio jeposvezatvoren.Umalo senije srušio;dugo jeostaonaslonjennahrast.Zatimposrćućiodedapogledavrtlaroveljestve.Karikalancakojujenekadaslomiouposvedrugačijimokolnostimanijejošbilapopravljena.Julienjeunekomludomzanosupritisnunausne.Nakonštojedugošetkaoizmeđusalonaivrta,Julienjeoćutiostrahovitumor.Biojetoprviuspjeh,

koji jesnažnoosjetio.»Mojćepogledbitibezsjaja inećemeodati!«Malopomalogostisustizaliusalon.NijedanputsevratanisuotvorilaadaJulienovosrcenijezadrhtalousamrtnojtjeskobi.Sjeli su za stol. Napokon se pojavi gospođica de La Mole, vjerna svom običaju da uvijek kasni.

OpazivšiJuliena,jakopocrvenje;nitkojojnijerekaodaseonvratio.DržećisesavjetaknezaKarasova,Julien je gledao njezine ruke; drhtale su. Kako je i sam bio neizmjerno uzbuđen tim otkrićem, bio jepriličnosretanštojeizgledaojedinoumoran.GospodindeLaMolegapohvali.Časkasnijeoslovilagajeimarkiza,izrazivšisepohvalnoonjegovu

umornomizgledu.Julienjeneprestanogovoriosebi:»NetrebadaprevišegledamgospođicudeLaMole,alimojipogledinetrebanidajeizbjegavaju.Trebadaizgledamonakavkakavsamzaistabioosamdanaprijesvojenesreće«...Imaojerazlogadabudezadovoljanuspjehom,tejeostaousalonu.Prvijeputbiopažljiv prema domaćici i svim se silama trudio da navede gospodu iz društva da govore i da uzdržiživahnostrazgovora.Njegovajeuljudnostbilanagrađena.OkoosamsatinajavišemaršalicudeFervaques.Juliennestanei

uskoro se opet pojavi odjeven s najvećom pomnjom. Gospođa de La Mole bila mu je neizmjernozahvalnanatomznakupoštovanjatemujesvojezadovoljstvohtjelaposvjedočititimeštojegospođideFervaques govorila o njegovu putovanju. Julien je sjeo uz maršalicu, i to tako da Matilda nijemoglavidjetinjegoveoči.Kadse takosmjestioposvimpravilimavještine,počeosezapanjenodivitigospođi de Fervaques. Prvo od pedeset i tri pisma štomu ih je poklonio knez Karasov počinjalo jetiradamaotomosjećaju.MaršalicajespomenuladaideuKomičnuoperu.Julienpoletionamo.NašaojevitezadeBeauvoisisa,

kojigaodvedeu ložudvorskihplemića,upravouz ložugospođedeFervaques.Julien ju jeneprestanogledao.»Potrebno je«,pomislionvrativši seupalaču,»davodimdnevnikoopsadi; inačebihmogaozaboravitisvojenavale.«Prisiliosedanapišedvije-tristraneotomdosadnompredmetuinatajnačinpostigao-kojegličuda!-dagotovoinemislinagospođicudeLaMole.ZavrijemenjegovaputovanjaMatildaga jegotovozaboravila.»Nakrajukrajeva,on jenekoposve

obično stvorenje«,mislila je ona; »njegovo ćeme ime uvijek podsjećati na najveću pogrešku umomživotu.Treba se iskrenovratiti jednostavnimnazorima razuma i časti; ženakoja ih zaboravimože sveizgubiti.« Pokazala se voljna da konačno dopusti zaključenje bračnog ugovora s markizom deCroisenoisom,kojisevećodavnapripremao.Onjebioludodsreće.DamujetkorekaodaseizatogMatildinapostupka,zbogkojegajebiotolikoponosan,krijerezignacija,biobisevrlozačudio.SvesusemisligospođicedeLaMoleizmijenilekadjeugledalaJuliena.»Zapravojeonmojmuž«,

pomisliona.»Akoseiskrenovratimrazumnimnazorima,ondabihsesvakakomoralaudatizanjega.«Ona je od Juliena očekivala dosadna moljakanja i nesretan izražaj lica. Pripremala je već svoje

odgovore, jer će je on, u to je bila sigurna, nakon večeri pokušati osloviti.Ali daleko od toga; on jeodlučno ostao u salonu, nije čak ni pogledao prema vrtu. Samo bog zna koliko ga je tomuka stajalo!»Najboljejedaseodmahobjasnimo«,pomisligospođicadeLaMole.Onaodesamauvrt,aliJuliennijedošaozanjom.MatildajestalašetatiispredstaklenihvratasalonaividjelagajegdjevrloživoopisujegospođideFervaquesruševinestarihdvoracakojiukrašujubrežuljkenaobalamaRajneidajuimtolikoosobita čara.Bio sevećpočeodobro služiti sentimentalnim i slikovitim rečenicamakojeu stanovitim

salonimazovuduhovitošću.Da se knezKarasov nalazio uParizu, bio bi vrlo ponosan.Ova je večer bila upravo ono što je on

prorekao.OnbibioodobrioiJulienovoponašanjenarednihdana.Neka intrigameđu članovima tajne vlade dovela je do podjeljivanja stanovitog brojamodrih lenta.

Maršalica de Fervaques zahtijevala je da njezin ujak postane vitez toga reda.Markiz de LaMole jepostavljaoistizahtjevzasvogatasta.Onisuujedinilisvojenapore,tejemaršalicagotovosvakogdanadolazila u palaču de LaMole.Od nje je Julien doznao da ćemarkiz postatiministar; on je kamarilipredložiovrlooštroumanplanzapostupnoimimoukidanjeustavaurokuodtrigodine.AkogospodindeLaMolepostaneministar,Juliensemogaonadatidaćedobitibiskupiju.Alisvisuti

krupni interesiunjegovimočimabili kaozastrti nekimvelom.Njegova ih jemaštagledala samovrloneodređeno i, takoreći,udaljini.Strašnanesrećakojaga ječinilamanijakomdovodila jesveživotneinterese u ovisnost o njegovim odnosima s gospođicom de LaMole. Računao je da će je za pet došestgodinanastojanjauspjetiponovnoosvojiti.Tajrazum,tolikohladan,paoje,kakovidimo,ustanjepotpunebezumnosti.Odsvihsvojstavakojima

senekadaodlikovaopreostalomu je još jedinoneštoodlučnosti.Stvarnovjeranponašanjukojemu jeodredioknezKarasov,svakubisevečersmjestiodostablizunaslonjačagospođedeFervaques,alinijebiokadarsmislitinitiizgovoritinijednuriječ.Naporkoji jesebinametaodabiuMatildinimočimaizgledaoizliječen, trošiojesvusnagunjegove

duše.Sjediojepokrajmaršalicekaostvorenjekojejošjedvaživi.Čakmujeipogled,kakotobivakodneizdržljivihtjelesnihboli,izgubiosavsjaj.BudućidasumišljenjagospođedeLaMoleuvijekbilasamoodraznazoranjezinamuža,kojijemogao

dajeučinivojvotkinjom,onajeuposljednjevrijemehvaliladonebaJulienovezasluge.

XXVI.

MORALNALJUBAV

TherealsowasofcourseinAdelineThatcalmpatricianpolishintheadress,Whichne’ercanpasstheequinoctiallineOfanythingwhichNaturewouldexpress:

JustasaMandarinfindsnothingfine,Atleasthismannersuffersnottoguess

Thatanythingheviewscangreatlyplease.38

DONIVAN,c.XIII,stanza84.»Imaneštoludounazorimacijeleteobitelji«,mislilajemaršalica.»Zaljubljenisuutogasvogmalog

svećenika,kojijedinoznaslušati,premdasumupritomeočipriličnolijepe,tojeistina.«Julien je, opet, umaršaličinuponašanjunalaziogotovo savršenprimjeronogpatricijskogmira koji

svjedočiosavršenojučtivostii,jošviše,onemogućnostisvakogživoguzbuđenja.Neočekivaniosjećaji,nesposobnost vladanja nad samim sobom sablaznili bi gospođu de Fervaques gotovo isto toliko kao inedostatakdostojanstvenosti premanižima. I najmanji znakosjećajnosti unjezinimbiočimabio ravannekojvrstiduševnogpijanstvazbogkojegavaljacrvenjetiikojemnogoškodionomeštoosobavisokapoložajadugujesamojsebi.Njezinasevelikasrećasastojalautomedagovorioposljednjemkraljevulovu,anjezinajenajmilijaknjigabila»MemoarivojvodedeSaint-Simona«,naposezbogrodoslovnogdijela.Julienjeznaokojemjesto,sobziromnaosvjetljenje,najvišeodgovaraljepotigospođedeFervaques.

Onbisevećunaprijed tamosmjestio,ali seosobitobrinuodastolicuokrene takodanevidiMatildu.Začuđenaupornošćukojomseskrivaoodnje,onajednogdananapustimodridivanpadođedaneštoradinamalomstoludomaršaličinanaslonjača. Julien ju jevidioprilično izbliza, ispod šeširagospođedeFervaques.Teočikoje suodlučivalenjegovomsudbinomnajprije sugaprestrašile, azatimgasnažnoizbacileiznjegoveuobičajeneravnodušnosti.Staojegovoriti,itovrlodobro.Onseobraćaomaršalici,ali jedinimujeciljbiodjelovatinaMatildinudušu.Takoseuzbuđivaoda

gospođadeFervaquesnijevišerazumjelaštoongovori.Bila mu je to prva zasluga. Da se Julien dosjetio i da je svoje riječi dopunio s nekoliko fraza

njemačkog misticizma, duboke religioznosti i jezuitizma, maršalica bi ga smjesta svrstala međuizvanredneljudepozvanedapreporodeovostoljeće.»BudućidajepriličnoneukusnodatakodugoistolikimžaromgovorigospođideFervaques,nećuga

višeslušati«,mislilajegospođicadeLaMole.Premdasmukom,održalajeriječdokrajatevečeri.Uponoćuzesvijećnjaksvojemajkedabijeotpratilaunjezinusobu,agospođadeLaMolesezaustavi

nastepenicamaistadevrlopohvalnogovoritioJulienu.TojeMatildudokrajaozlovoljilo;nijemoglazaspati. Jedna ju jepomisao smirila: »Onajkoga japrezirem,može jošuočimamaršalicebiti čovjekvelikihzasluga.«ŠtoseJulienatiče,onnijebiotolikonesretan,jerjeneštopoduzeo.Pogledmuslučajnopadenatorbu

od ruskekožeukoju jeknezKarasovstaviopedeset i tri ljubavnapismaštomu ih jepoklonio. Ispodprvog pisma opazio je Julien ovu napomenu: »Pismo broj 1 treba odaslati osam dana nakon prvog

sastanka.«»Zakasnio sam!« uzvikne Julien. »Već prilično dugo viđam gospođu de Fervaques.«Odmah je stao

prepisivati to prvo ljubavno pismo. Bila je to neka homilija puna fraza o kreposti i smrtno dosadna.Julienjeimaosrećudazaspikoddrugestranice.Nekolikosatikasnijeprobudilogajesunce,naslonjenanastol.Jedanodnajtežihčasovauživotubioje

časkadsesvakog jutrabudiosasviješćuosvojojnesreći.Toga jedanagotovosasmijehomdokrajaprepisaosvojepismo.»Zarjemoguće«,misliojeon,»dasenašaomladićkojijetakopisao!«Nabrojaojenekolikorečenicaoddevetredaka.Nadnuoriginalaspaziojeovubilješkuolovkom:»Ovopismovaljaosobnoodnijeti,itonakonju,scrnomkravatomiumodrukaputu.Pismotreba

predati vrataru sa skrušenim izrazom lica i s dubokommelankolijomupogledu.Ako sepojavi kojasobarica,valjakrišomobrisatiočiioslovitisobaricu.«Svejetotočnoizvršio.»To što radim vrlo je smjelo«, mislio je Julien izlazeći iz palače de Fervaques, »ali to gore po

Karasova. Usuditi se pisati tako slavnoj kreposti! Zbog toga će ona postupati sa mnom s krajnjimprezirom,amenećetonadasvezabavljati.Toje,zapravo,jedinakomedijazakojusejošmoguzanimati.Da,izvrgnutiruglutomrskobićekojenazivamja,toćemezabavljati.Kadbihsebeslušao,počiniobihkakavzločin,samodaserastresem.«Većmjesecdananajljepši trenutak Julienova životabio jeonaj kadbi svogkonjadovodionatragu

konjušnicu.Karasovmujebioizričitozabranioda,podbilokojimizgovorom,gledaljubavnicukojagajeostavila.Alihodtogakonjakojijeonatakodobropoznavala,načinnakojijeJulienudaraobičemnavratakonjušnicedabidozvaokojegmomka,privukaobikatkadMatildudagledaizazavjesanaprozoru.TkaninajebilatolikoprozirnadajeJulienvidiokroznju.Gledajućinaposebannačinispodobodasvogšešira,spaziobiMatildinstasadanijevidionjezineoči.»Prematome«,misliojeon,»nemoženionavidjetimojeoči,atojekaodajenegledam.«Uvečer se gospođa de Fervaques držala prema njemu kao da uopće nije primila onu filozofsku,

mističnuivjerskuraspravukojujeonprijepodnestolikomelankolijepredaonjezinuvrataru.Danprijeslučaj jepokazaoJulienu što trebaučinitidabude razgovoran; smjestio se takodavidiMatildineoči.Ona je opet, čas prije maršaličina dolaska, napustila modri divan, a to je značilo pobjeći iz svogsvakodnevnogdruštva.GospodindeCroisenoisbioje,vidjelose,poraženzbogtoganovoghira.NjegovajeočitaboloslobodilaJulienaonogaštojeunjegovojnesrećibilonajmučnije.Taneočekivanaokolnostpotaknulagajedagovorikaoanđeo.Akakosesamoljubljeuvlačičakiuona

srca koja su kao neki hram najuzvišenije kreposti, maršalica je, ulazeći u svoju kočiju, pomislila:»GospođadeLaMoleimapravo,utogamladogsvećenikaimaotmjenosti.Činisedagajeprvihdanamojanazočnostzbunjivala.Zaista,svikoječovjekutojkućisusreće,vrlosupovršni.Ovdjesukreposnisamoonikojimastarostutomepomažeikojimajebilovrlopotrebnodaihpoodmakladobmaloohladi.Tajjemladićumiouočitirazliku.Ondobropiše,alisevrlobojimdajenjegovamolba,kojomupismutražidagapoučimsvojimsavjetima,zapravojedanosjećajkojinijesvjestansebe.Pa ipak, kolika su obraćenja tako započela! Što kod ovoga smatram dobrim znakom, to je razlika

izmeđunjegovastilaistilaonihmladićakojihsampismaimalaprilikuvidjeti.Nemogućejedačovjeknezapaziuprozitogamladogsvećenikausrdnost,dubokuozbiljnostimnogouvjerenja;bitćedajeunjegablagavrlinakaouMassillona.«

XXVII.

NAJLJEPŠIPOLOŽAJUCRKVI

Služba!Darovitost!Zasluge!Koješta!Pripadajtejednojkoteriji.

TÉLÉMAQUETako se u glavi žene koja je prije ili poslije trebala podjeljivati najljepše crkvene položaje u

Francuskoj prvi put pomisao na biskupiju spojila s mišlju na Juliena. Taj uspjeh nije Juliena nimalodirnuo.Utosevrijemenjegovamisaonijemoglavinutinidočegaštonijeuvezisnjegovomnesrećom;svejujeuveličavalo.Poglednanjegovusobu,naprimjer,postaomujenepodnošljiv.Uvečerkadbisevraćaosasvojomsvijećom,činilomusedasvakikomadpokućstva,svakimaliukrasprogovaradabigajetkoupozorionanekunovupojedinostnjegovenesreće.»Danasmečekaprisilnirad«,rečeonsebivrativšiseusvojusobusaživahnošćukojuvećdugonije

poznavao.»Nadajmosedaćeidrugopismobitijednakodosadnokaoiprvo.«Bilojejošdosadnije.Toštojeprepisivaoizgledalomujetolikobesmislenodajepočeoprepisivati

redporedinemislećinasmisao.»Ovo je još neprirodnije«, mislio je on, »nego službeni tekstMünsterskog ugovora što mi ga je u

Londonumojprofesordiplomacijenarediodaprepišem.«TektadasesjetiopismagospođedeFervaques;zaboravioihjevratitiozbiljnomŠpanjolcudonDiègu

Bustosu.Potražio ih je.Zaista, ta supismabilagotovo isto tolikozbrkanakao ipismamladog ruskogplemića.Nejasnost je tubilapotpuna.Riječi sumogleznačiti i sve iništa.»To jeeolskaharfa stila«,pomisli Julien. »Usred najuzvišenijih misli o ništavilu, o smrti, o beskonačnosti, itd., ne vidimništastvarnoosimužasnogstrahaodsmiješnosti.«Monolog koji smo upravo skratili ponavljao se dva tjedna dan za danom.Zaspati prepisujući nešto

poputkomentaraApokalipse,odnijetisutradanpismosmelankoličnimizrazomlica,dovestikonjanatragukonjušnicusnadomdaćeopazitiMatildinuhaljinu,raditi,uvečersepojavitiuOperiakogospođadeFervaquesnebidošlaupalačudeLaMole,tosu,eto,bilijednoličnidogađajiJulienovaživota.Tajježivot bio zanimljiviji kad bi gospođa de Fervaques došla k markizi, jer bi tada ispod jednog krilamaršaličina šešira mogao vidjeti Matildine oči i postao bi rječit. Njegove slikovite i sentimentalnerečenicestalesupoprimatisveiznenadnijeiistodobnosveelegantnijeobrate.Dobro je osjećao da je ono što govori u Matildinim očima besmisleno, ali ju je htio zapanjiti

elegancijomizraza.»Štojelažnijeonoštogovorim,tojojsevišemoramsviđati«,misliojeJulien.Itadabi s užasnom smjelošću pretjerivao stanovite aspekte prirode.Vrlo je brzo spoznao da se prije svegatrebačuvati jednostavnih i razumnihmisliakonećedauočimamaršalice izgledaposveobičan.Onbitakonastavljaoilibiprekidaosvojapretjerivanja,prematomedaliuočimatihdvijuotmjenihgospođakojimasetrebaosvidjetizapažauspjehiliravnodušnost.Sveusvemu,njegovživotnijesadabiotakostrašankaokadjeprovodiodanenečinećiništa.»Nego«, pomisli on jedne večeri, »prepisujem već petnaestu od ovih užasnih rasprava; prvih sam

četrnaest točnopredaomaršaličinuvrataru.Imatćučastdaispunimsveladicenjezinapisaćegstola.Aonase,međutim,premameniponašakaodajojuopćenisampisao!Kakavlićebitisvršetaksvegatoga?Hoćelijojmojaupornostdosaditiistotolikokaomeni?TrebapriznatidajeonajRus,prijateljKarasova,

koji je bio zaljubljen u lijepu kvekerku iz Richmonda, bio strašan čovjek; nemoguće je da itko budenesnosnijiodnjega.«Kao svi prosječni ljudi koji su slučajno nazočni manevrima nekog velikog generala, tako ni Julien

uopćenijeshvaćaonapadajekojimajeonajmladiRusjurišaonasrcelijepeEngleskinje.Četrdesetprvihpisamaimaloje jedinotusvrhudaizmoleoproštenještosedrznuodajojpiše.Trebalojenaviknuti toljupkostvorenje,kojesemoždaneizmjernodosađivalo,daprimapisma,moždamalomanjedosadnanegojetobionjezinsvakidašnjiživot.Jednog je dana Julienu uručeno pismo. Prepoznao je grb gospođe de Fervaques i raskinuo pečat sa

žurbomkojabimusenekolikodanapriječinilanemoguća.Biojetosamopozivnavečeru.TražiojeuputeupismimaknezaKarasova.NesrećomjetajmladiRushtiobitilakomislendaoDorat,

kad je trebao biti jednostavan i jasan. Julien nijemogao otkriti kojemoralno držanje valja zauzeti navečerikodmaršalice.Salon jebioosobito raskošan,pozlaćenpoputDijaninegalerijeuTuilerijama, suljenimslikamana

zidovimaobloženimdrvom.Natimjeslikamabilosvijetlihmrlja.Julienjeposlijedoznaodaseprizorinaslikamanisudomaćicičinilidovoljnopristojnitejedalaispravitislike.»Moralnostoljeće!«pomisliJulien.Utomjesalonuopaziotriosobekojesupribivalesastavljanjutajnenote.Jedanodnjih,biskupiz***,

maršaličinujak,raspolagaojebeneficijamai,kakosegovorilo,ništanijemogaoodbitisvojojnećakinji.»Kakavsamgolemnapredaknačinio«,pomisliJuliensjetnosenasmiješivši,akakomalomarimzato!Večeram,evo,saslavnimbiskupomiz***.«Večerajebilaosrednjaarazgovordosadan.»Ovojedruštvopoputlošeknjige«,misliojeJulien.»Tu

seponosnoraspravljaonajvažnijimpitanjimaljudskemisli.Akotočovjektriminutesluša,pitasetkoćepobijediti:nadutostgovornikailinjegovoužasnoneznanje.«Čitalac je bez sumnje zaboravio onog malog književnika, imenom Tanbeau, akademikova nećaka i

budućegprofesora,kojijekandasvojimpodlimklevetamanastojaozatrovatisalonpalačedeLaMole.TajjesitničovjekprvinaveoJulienanamisaodagospođadeFervaques,iakoneodgovarananjegova

pisma,moždaipaksblagošćugledanaosjećajkojiihdiktira.CrnujedušugospodinaTanbeauamučilapomisaonaJulienoveuspjehe.Alikako,udruguruku,vrijedančovjek, jednakokao ibudala,nemožeistodobnobiti nadvamjesta, to ćeSorela,mislio jebudućiprofesor, akopostane ljubavnikplemenitemaršalice,onasmjestitinanekivrlopovoljanpoložajuCrkvi,paćegaseonosloboditiupalačideLaMole.OpatPirardjetakođeruputioJulienudugeprodikezbognjegovihuspjehaupalačideFervaques.Bilo

je tu sektaške ljubomore između starog jansenista i jezuitskog, obnoviteljskog imonarhističkog salonakreposnemaršalice.

XXVIII.

MANONLESCAUT

Akadaseposveuvjerioupriorovuglupostitupavost,gotovojeredovitouspijevao

nazivajućicrnimonoštojebijelo,abijelimonoštojecrno.

LICHTENBERGRuske su upute neopozivo nalagale da se usmeno nikada ne protuslovi osobi kojoj se piše.Ni pod

kojom se izlikom ne smije napustiti uloga najushićenijeg obožavaoca. Pisma su uvijek polazila s tepretpostavke.JednejevečeriuOperi,uložigospođedeFervaques,Juliendonebauzdizaobalet»ManonLescaut«.

Jedinijenjegovrazlogdatakogovoribioutomeštojesmatraodajebaletbeznačajan.MaršalicarečedatajbaletmnogozaostajezaromanomopataPrevosta.»Kako!«učudujeisazanimanjempomislioJulien.»Osobatakouzvišenekreposti,padahvalijedan

roman!«GospođadeFervaquesjedva-triputanatjedanjavnoizricalanajpotpunijiprezirpremapiscimaštosvojimplitkimdjelimanastojepokvaritimladež,kojaje,nažalost,odvišesklonačulnimzabludama.-Utojnemoralnojiopasnojknjiževnojvrsti»ManonLescaut«,kažu,zauzimajednoodprvihmjesta-

nastavljalajemaršalica.-Slabostiizasluženetjeskobejednogzaistazločinačkogsrcatusu,kakokažu,prikazanesistinitošćukojaimadubine.TovašegBonapartanijepriječilodanaSvetojHeleniizjavidajetoromannapisanzasluge.TajeriječJulienovojdušivratilasvunjezinuživost.»Htjelisumekodmaršaliceupropastiti;saopćili

sujojmojeoduševljenjezaNapoleona.Tajuječinjenicatolikopovrijediladaječakpopustilaiskušenjuidalamidatoosjetim.«Togajeotkrićecijeluvečerzabavljaloizbognjegajeisambiozabavan.KadseupredvorjuOpereopraštaoodmaršalice,onamureče:-Nezaboravite,gospodine,akonetkomenevoli,nemoževoljeti iBonaparta.Unajboljemgaslučajumožeprihvatitikaoneštonužno,neštošto jeProvidnost nametnula. Uostalom, taj čovjek nije imao toliko osjetljivu dušu da bi mogao shvatitimajstorskadjelaumjetnosti.»Akonetkomenevoli!«ponavljaojeJulienusebi.»Toneznačiništailiznačisve.Evo,tosuonetajne

izražavanja koje nedostaju našim bijednim provincijalcima.« I on je, prepisujući jedno dugo pismonamijenjenomaršalici,mnogomislionagospođudeRênal.-Kakoto-rečemuonasutradansravnodušnimizražajemkojije,kakomusečinilo,lošeglumila-da

migovoriteoLondonu ioRichmonduupismukojeste jučernapisali, i to,kakosečini,vrativšise izOpere?Julien se vrlo zbuni.Bio je prepisao pismo redak po redak, nemisleći na ono što piše, te je očito

zaboravio da umjesto riječiLondon i Richmond, koje su se nalazile u originalu, staviPariz i Saint-Cloud.Započeojedvije-tri rečenice,ali ihnijeznaodovršiti,umalonijeprasnuouneobuzdansmijeh.Napokon,dokjetražioriječi,pademunapametovamisao:-Zanesenaraspravljanjemonajuzvišenijiminajvećiminteresimaljudskeduše,moradajemojaduša,doksamvampisao,bilarastresena.»Načiniosamdubokdojam«,rečeonsebi;»mogu,dakle,izbjećidosadupreostalogdijelavečeri.«Ion

trčeći napusti palaču de Fervaques. Te je večeri, pregledavajući original pisma koje je dan prije

prepisao,ubrzodošaodokobnogmjestagdjemladiRusgovorioLondonuiRichmondu.Juliensevrlozačudiootkrivšidajetopismogotovonježno.Suprotnost između prividne površnosti njegovih riječi i uzvišene i gotovo apokaliptične dubine

njegovihpisamapobudilajeosobitupažnju.Maršaliciseosobitosviđaladužinanjegovihrečenica;nijetobioonajvrckastistilkoji jeuveoumoduVoltaire, tajnemoralničovjek!Akojenašjunakčiniosvemoguće da bi iz svog razgovora potpuno isključio zdrav razum, ipak je on još zadržao nekuantimonarhističkuibezbožnuboju,kojanije izmaklagospođideFervaques.Okruženaosobamakojesubile nadasve moralne, ali koje često cijelu večer nisu imale nijedne misli, ta se gospođa dubokouzbuđivala zbog svega u čemu je bilo i malo novine, ali je istodobno smatrala svojom dužnošću dasezbogtogaužasava.Onajetumanunazivalažigompovršnostiovogstoljeća.Alitakvejesalonezgodnoposjećivatijedinokadčovjekkanineštopostići.Čitalacbezsumnjeuviđa

svudosadunezanimljivaživotaštogajeprovodioJulien.Tosupustarenašegputovanja.ZacijelotovrijemekojejeuJulienovuživotuuzurpiralaepizodadeFervaques,gospođicadeLaMole

semoralatruditidanemislinanjega.Unjezinojsusedušivodiležestokeborbe.Kojiputbisebilaskaladapreziretogatolikožalosnogmladića,alibijeiprotivnjezinevoljenjegovrazgovorosvajao.Najvišesečudilanjegovusavršenompretvaranju.Onnijemaršalici rekaoni jedne riječikojanijebila laž, ilibaremužasnoiskrivljavanjenjegovamišljenja,kojejeMatildatakotočnopoznavala,itoogotovosvimpitanjima.Tajjujemakijavelizamiznenađivao.»Kojelidubine!«mislilajeona.»Kojelirazlikeizmeđunjegaionihoholihbudalailiobičnihhulja,kakavjegospodinTanbeau,kojiistotakogovore!«Julien jemeđutimproživljavaostrašnedane.Umaršaličinusesalonupojavljivaosvakogdanadabi

izvršiosvojunajtežudužnost.Njegovinaporidaglumijednuulogunapokonsumuoduzelisvuduševnusnagu.Čestojenoću,prolazećikrozgolemodvorištepalačedeFervaques,jedinosnagomsvogkarakterairazmišljanjemuspijevaodasedonekleodržiidanepadneuočajanje.»Nadvladao sam očajanje u sjemeništu«, mislio je on, »a kako su tada bile strahovite moje

perspektive!Dasamuspioilidasamzakazao,iujednomiudrugomslučajubiobihprisiljencioživotprovestiuprisnomdruštvusonimštonajvišezaslužujeprezirištojenajodurnijepodsvodomnebeskim.Većidućegproljeća,samojedanaestmjesecikasnije,biosamnajsretnijimladićmojihgodina.«Alivrlosučestosvatalijeparazmišljanjabilabezuspješnaprotivstrahovitestvarnosti.Svakijedan

vidioMatildupriručkuilivečeri.PobrojnimpismimakojamujediktiraogospodindeLaMoleznaojedapredstojinjezinaudajazagospodinadeCroisenoisa.TajseljubazničovjekpojavljivaovećdvaputanadanupalačideLaMole.Ljubomornomokunapuštenogljubavnikanijeizmaknuonijedanodnjegovihkoraka.KadmusečinilodagospođicadeLaMoledobropostupasasvojimzaručnikom,Julienbi,vrativšise

usvojusobu,sljubavljugledaosvojepištolje.»Ah, kolikobi bilo pametnije«,mislio je on, da skinemznakove sa svog rublja padaodemuneku

pustušumudvadesetmiljaodParizaiučinimkrajovomodurnomživotu!Kakosamutomkrajunepoznat,zamojubisesmrtsaznalotekzadvatjedna,atkobinakondvatjednaipomišljaonamene!«To je razmišljanje bilo vrlo razborito. Ali već sutradan bilo je dovoljno da spazi Matildinu ruku

izmeđurukavanjezinehaljineirukavicepadanašmladifilozofutoneubolneuspomenekojesugaipakvezivalezaživot.»E,padobro!«rekaobiontadasamomesebi,»ustrajatćudokrajautojruskojpolitici.Kakolićesetozavršiti?«Štosetičemaršalice,kadprepišemovapedesetitripisma,nećujojnikakopisatidruga.Aštosetiče

Matilde, tih šest tjedana takomučnekomedijenećeunjezinugnjevuništa izmijeniti ili ćemipribavitičasakizmirenja.Velikibože,tajabihumroodsreće!«Ionnijebiokadardadovršimisao.Kad bi se, nakon duga sanjarenja, opet vratio pametnu rasuđivanju, govorio je sebi: »Doživio bih,

dakle, jedandan sreće, anakon togabiopet započelanjezinahladnoća,osnovana,na žalost, namojojnedovoljnojmoćidajojsesvidim.Itadaminebivišebilonikakvepomoći,biobihupropašten,zauvijekuništen...Kakvomijamstvomožeonadatikadjeunjetakavkarakter?Ah,umojemćeponašanjubitizanjupremalootmjenosti,mojćejojnačingovorabititežakijednoličan!Velikibože!Zaštosamjaja?

XXIX.

DOSADA

Dasenetkožrtvujesvojimstrastima,hajdede,alidasežrtvujestrastimakojihnema!

O,žalosnoXIX.stoljeće!GIRODET

NakonštojenajprijebezzadovoljstvačitaladugaJulienovapisma,gospođadeFervaquespočelaseza

njihzanimati.Alinešto ju je rastuživalo:»Koje li štete što tajgospodinSorelnije svećenikupravomsmisluriječi!Tadabibilomogućedapristanemnanekutješnjuvezu.Nostimnjegovimodlikovanjemigotovograđanskimodijelomizložilabihseokrutnimpitanjima,aštobihodgovorila?«Nijedovršilatumisao. »Neka bi zlobna prijateljica mogla posumnjati, pa čak i pronijeti glas da mi je to neki malipodređenibratučed,rođakmogaoca,nekitrgovackojegjeodlikovalanarodnagarda.«Dočasakad jesrelaJuliena,gospođideFervaques ječinilonajvećezadovoljstvonapisatiuzsvoje

imeriječmaršalica.Zatimsebolesnaiuvredljivaskorojevićkataštinastalaunjojboritiprotivzačetkanaklonosti.»Bilobimitakolako«,mislilajemaršalica,»daučinimodnjegavelikogvikaraunekojbiskupijiblizu

Pariza! Ali jednostavno gospodin Sorel, i još k tome neznatan tajnik gospodina de LaMolea! To jegrozno!«Prvi put je tu dušukoja se svega bojala uzbudila sklonost strana njezinim težnjama za položajem i

društvenomnadmoći.Njezinjestarivratarprimijetiodamožebitisigurandaće,kadjojdonesepismotog lijepog mladića s tako tužnim licem, s njezina lica nestati rastresen i nezadovoljan izraz koji bimaršalicabrižnopoprimalauvijekkadbidošaotkogododnjezineposluge.Dosada takva načina života, kojemu je sva svrha da u društvu čini dojam, premdau dnu srca nema

praveradostizboguspjehatevrste,postalajojjetolikonepodnošljivaotkadjemislilanaJulienatejebilodovoljnodastimneobičnimmladićemprovedeuvečerjedansat,padacijeliidućidannezlostavljasvoje sobarice. Njegov je sve veći ugled odolijevao i anonimnim pismima, koja su bila vrlodobro sastavljena.Uzalud jeTanbeau natuknuogospodi deLuzu, deCroisenoisu i deCaylusu tri vrlospretne klevete, koje su ta gospoda s užitkom razglasila ne istražujući odviše istinitost optužaba.Maršalica, kojoj duh nije bio sposoban da se odupre tim prostačkim sredstvima, pričala je svojesumnjeMatildi,aovabijeuvijekutješila.Jednoga dana, kad je tri puta pitala ima li pisama, gospođa de Fervaques se iznenada odlučila da

odgovoriJulienu.Bilajetopobjedadosade.Koddrugogpismaumalonijemaršalicuzadržalapomisaokako jenedoličnoda svojom rukomnapiše takopriprostu adresu:gospodinSorel, kodmarkizade ImMolea.-Trebadamidoneseteomotenakojimaćebitivašeime-rečeonauvečerJulienuvrlohladnimtonom.»Postao sam, eto, ljubavnik-sobar«,mislio je Julien i duboko se poklonio, nalazeći zadovoljstvo u

tomedanamjestilicekaoArsen,starimarkizovsobar.Istejevečeridonioomoteasutradanjevećvrloranoprimiotrećepismo.Pročitaojepet-šestredaka

na početku i dva-tri posljednja retka. Pismo je sadržavalo četiri strane ispisane sitnim i gustimrukopisom.

Malopomalomaršalicajesteklaslatkunavikudamupišegotovosvakogdana.Julienjeodgovaraovjernimprepisimaruskihpisama,itolikajeprednostneprirodnogstiladasegospođadeFervaquesnijenimaločudilaštoodgovorinemajunikakvevezesnjezinimpismima.Kako li bi bio povrijeđen njezin ponos da joj je mali Tanbeau, koji je postao dobrovoljni uhoda

Julienovihpostupaka,mogaosaopćitidaJuliensvanjezinapismaneotvorenabacauladicu.Jednogmujejutravratardoniouknjižnicujednomaršaličinopismo.Matildajetogačovjekasusrelai

opazilajepismoiadresunapisanuJulienovimrukopisom.Kadjevratarizišaoizknjižnice,onajeušla.Pismojejošbilonarubustola.Julien,vrlozaokupljenpisanjem,nijegajošbiostaviousvojuladicu.- To nemogu trpjeti - povikneMatilda, domogavši se pisma. -Vimene posve zaboravljate,mene,

svojusuprugu.Vašjepostupakstrašan,gospodine.Natejujeriječistaogušitiponos,kojisezaprepastiozbogstrahovitenedoličnostinjezinapostupka;

onabrižnuuplačiJulienuseuskoroučinidaseonaborisdahom.Iznenađen i zbunjen, Julien nije pravo shvatio sve što je u tom prizoru divno i povoljno za njega.

PomogaojeMatildidasjedne.Onamujegotovoklonulaunaručje.Uprvomječasu,kadjeshvatiotukretnju,ovladalanjimeneopisivaradost.Drugogječasapomisliona

Karasova.»Jednomjedinomriječjumogusveupropastiti.«Njegoveserukeukočiše,tolikomujenaporštogajetražilolukavstvobiomučan.»Nesmijemčakni

pomislitidatogipkoidivnotijeloprivinemnagrudi,jerbimeonatadapreziralaizlostavljala.Kakavstrašankarakter!«AdokjeproklinjaoMatildinkarakter,onjujejošstoputavišeljubio;činilomusedausvomnaručju

držikraljicu.JulienovaravnodušnahladnoćaudvostručilajepatnjeponosakojesurazdiraledušugospođicedeLa

Mole.Onajebilavrlodalekoodhladnokrvnostipotrebnedapročitaunjegovimočimaštoontogačasazanjuosjeća.Nijesemoglaodvažitidagapogleda.Drhtalajeodstrahadaunjimanenađeizrazprezira.Sjedećinadivanuuknjižnici,nepomična,glaveodvraćeneod Juliena,bila je izloženanajstrašnijim

mukamakojeponosiljubavmoguizazvatiuljudskojduši.Kakavlijestrašankorakučinila!»Što sam doživjela, ja bijednica, da se tako nečedno nudim i da budem odbijena! I to tko da me

odbije?«dodavaojenjezinponos,izbezumljenodboli.»Odbijamejedanslugamogaoca.«-Tonećutrpjeti!-rečeonaglasno.Ustavši bijesno, otvori ladicu Julienova stola, koji se nalazio dva koraka ispred nje. Sledila se od

užasa ugledavši osam do deset neotvorenih pisama u svemu sličnih onome koje je vratar malo prijedonio.NasvimjeadresamaprepoznalaJulienovrukopis,više-manjeiskrivljen.-Tako,dakle-vikneonasvaizvansebe-nesamodaimateuspjehakodnje,negojejošiprezirete.Vi,

kojistenitkoiništa,preziretemaršalicudeFervaques!-Ah,oprosti,prijateljumoj-dodaonabacivšiseprednjimnakoljena-prezirime,akohoćeš,alime

ljubi,nemoguvišeživjetibeztvojeljubavi.-Ionasesrušipotpunosrvana.»Evo,dakle,teoholeženepredmojimnogama«,pomisliJulien.

XXX.

LOŽAUKOMIČNOJOPERI

Astheblackestsky

Foretellstheheaviesttempest.39

DONJUAN,c.IV.SI.75Usred svih tih velikih uzbuđenja Julien je bio više začuđen nego sretan. Matildine su mu uvrede

pokazale koliko je ruska politika bila mudra. »Malo govoriti malo poduzimati, to mi je jedini putspasenja.«OnpodižeMatildutejebezijedneriječiposadinadivan.Malopomalonavriješejojsuze.Da bi se nekako svladala, ona uze u ruke pisma gospođe de Fervaques; polagano ih je otvarala.

Pokazalajejasanznaknervozekadjeugledalamaršaličinrukopis.Okretalaje,nečitajućiih,stranicetihpisama;većinaihjeimalašeststranica.-Odgovoritemibarem - rečenapokonMatildaglasomkoji jeupravozaklinjao, alineusuđujući se

gledati Juliena - vi dobro znate da sam ponosna; to je nesreća moga položaja, a i moga karaktera,priznajem.GospođadeFervaquesmi je,dakle,preotelavašesrce ... Je livamionaprinijelasveonežrtvenakojejemenenavelaovakobnaljubav?Sumorna je šutnja bila sav Julienov odgovor. »Kojim pravom traži ona odmene takvu indiskreciju

nedostojnupoštenačovjeka?«misliojeon.Matildapokušačitatipisma,alinijemoglačitatijersujojočibileprepunesuza.Većmjesecdanabilajenesretna,alitaponosnadušanijehtjelasebipriznatisvojačuvstva.Samoje

slučajdoveodooveprovaleosjećaja.Ujednomsučasuljubomorailjubavnadvladaleponos.Sjedilajena divanu vrlo blizu njemu.On je vidio njezinu kosu i njezin alabastreni vrat; načas zaboravi sve štodugujesebi,obujmijerukomokostrukaizamalojenijeprivionagrudi.Onapolaganookrenuglavupremanjemu,ionseiznenadividjevšineizrecivubolkojaseodražavalau

njezinimočimaikojajegotovoizmijenilanjezinufizionomiju.Julienosjetikakogaostavljajusnage,tolikojesmrtnoteškobilohrabrodržanjekojejesebinametnuo.»Tećeočiuskoro izražavati samonajhladnijiprezir«,pomisli Julien,»akoseprepustimsrećida je

ljubim.«Onagajemeđutimutomčasuprigušenimglasomiriječima,kojejejedvaimalasnagedokrajaizgovoritiuvjeravaladaneizrecivožalizbogsvojihpostupaka,nakojejujesamopretjeraniponosnaveo.- I ja imamponosa - reče Julien jedva čujnimglasom, a njegovo je lice izražavalo krajnju tjelesnu

klonulost.Matilda se naglo okrene prema njemu. Čuti njegov glas bila je sreća kojoj se gotovo više nije ni

nadala.Togaječasamislilanasvojuoholostsamozatodabijeproklinjala.Htjelajepronaćineobične,nevjerojatnepostupke,dabigauvjerilakolikogaobožavaikolikopreziresamusebe.- Zbog toga steme ponosa vjerojatno i zapazili načas - nastavi Julien. - Sigurnome i ovoga časa

cijenitezbogonesrčanepostojanostikojatolikopristajemuškarcu.Moždajaivolimmaršalicu...Matildazadrhta;njezineočipoprimišečudnovatizražaj.Sadće,evo,čutisvojuosudu.Tajdrhtajnije

izmaknuoJulienu;osjetiojekakomunestajehrabrosti.

»Ah!«uzdahnuonusebislušajućizvukpraznihriječištosu ih izgovaralanjegovaustakaodaslušanekituđižamor.»Kadbihmogaopokritipoljupcimatetolikoblijedeobrazeadatoneosjetiš!«-Moždajaivolimmaršalicu-nastavion...anjegovjeglasbivaosveslabiji-alijanemamnikakvih

sigurnihdokazaonjezinojsklonostipremameni...Matildaga jegledala. Izdržao jenjezinpogled;baremsenadaodaga izraznjegova licanije izdao.

Osjećao se prožet ljubavlju sve do zadnjih, najdubljih kutića svoga srca. Nikada je još nije tolikoobožavao;biojegotovoistotolikoludkaoiMatilda.Dajeunjebilodovoljnohladnokrvnostiihrabrostidapostupavješto,onbi jojbiopaoprednoge iodbaciobi svaku taštukomediju.Unjega je jošbilodovoljnosnagedanastavigovoriti.»Ah,Karasov!«uzviknuonusebi,»zaštonisteovdje!Kolikomijepotrebnajednariječdabihponjojudesiosvojedržanje!«Zatojevrijemenjegovglasgovorio:- U nedostatku svih ostalih osjećaja, dostajala bi i zahvalnost dame priveže uzmaršalicu. Ona je

premamenipokazalablagost,tješilamekadsumeprezirali...Janemoguimatibeskrajnopovjerenjeustanoviteznakovekojisuzamene,bezsumnje,vrlolaskavi,alikojisumoždaivrloprolazni.-Ah,velikibože!-uzviknuMatilda.-Epadobro,kakvomijamstvodajete?-prihvatiJulienživahnimičvrstimglasomkojikaodajezačas

napustioopreznediplomatskeoblike.-Kojećemijamstvoikojibogodgovaratizatodaćepoložajkojistemi,činise,ovogčasaraspoloženidati,trajatiduljeoddvadana?-Prevelikamojaljubavimojagolemanesrećaakomevišeneljubite-rečemuona,uhvativšigaza

rukeiokrenuvšiseknjemu...Nagli je pokret koji je upravo učinila malo pomaknuo njezin ovratnik. Julien spazi njezina divna

ramena.Njezinakosa,poneštorazbarušena,dozvamuusjećanjejednuslatkuuspomenu.Zamalonijepopustio.»Jednaneopreznariječ«,pomislion,»izamenećeiznovazapočetionajduginiz

danaprovedenihuočajanju.GospođadeRênaljenalazilarazlogedaučinionoštojojjesrcenalagalo;ovamladadjevojkaizotmjenadruštvadopuštasvomsrcudaseuzbuditekondakadsedobrimrazlozimauvjeridaonotrebadaseuzbudi.«Onjetuistinuspoznaozatrenoka,iuistimusečasvratilahrabrost.Povukaojeruke,kojejeMatildastiskalausvojima,is izrazitimsepoštovanjemodmaknuomalood

nje.Većehrabrostinemožemuškaracimati.ZatimsezaposliskupljanjempisamagospođedeFervaques,kojasubilarazbacanapodivanute,naokosnajvećomučtivošću,kojajetogačasabilatolikookrutna,doda:-GospođicadeLaMolećemidopustitidaosvemutomerazmislim.-Natosenagloudaljiinapusti

knjižnicu.Onaječulakakozatvarajednavratazadrugima.»Tosečudovištenijenimalozbunilo«,pomisliona...»Alizaštočudovište?Onjepametan,oprezan,dobar.Jasamkrivavišenoštosemožeizamisliti.«Tamisaonijejenapuštala.Matildajetogadanabilagotovosretnajersesvaprepustilaljubavi.Reklo

bisedatudušunikadnijepokretaoponos,itokakavponos!Zadrhtala jeodužasakadjeuvečerusalonusluganajaviogospođudeFervaques;glas togačovjeka

učiniojojsezlokoban.Nijemoglanipogledatimaršalicuinagloseudalji.Julien,nebašodvišeponosannasvojuteškostečenupobjedu,bojaosesvojihvlastitihpogledainijevečeraoupalačideLaMole.Njegova ljubav i njegova sreća naglo su rasle što se više udaljavao od časa bitke; stao se već

prekoravati. »Kako sam jojmogaoodoljeti!« govorio je sebi. »A akomeviše ne bude ljubila? Jedančasakmožeizmijenitituponosnudušu,avaljapriznatidasamvrloružnopostupaosnjom.«Uvečer jeosjećaodabisesvakakomoraopojavitiuKomičnojoperi,u ložigospođedeFervaques.

Onaga jebila izričitopozvala.Matildaće sigurnodoznatibilo zanjegovunazočnost,bilo zanjegovuneuljudnuodsutnost.Usprkostomjasnomrazmišljanjunijeimaosnageuranevečernjesatedaseotisneu

društvo.Akoprogovori,izgubitćepolovinusvojesreće.Desetjesatiizbilo,isvakakosetrebalopojaviti.Srećom je u maršaličinoj loži zatekao mnogo gospođa, te se morao smjestiti blizu vrata, posve

zaklonjen njihovim šeširima. Taj ga je položaj spasio da ne ispadne smiješan: božanski mu zvuciKarolinina očajanja u operi »Matrimonio segreto« natjeraše suze na oči. Gospođa de Fervaques jeopazilasuze.Onesubileutolikojsuprotnostismuškomodlučnošćunjegovauobičajenogizrazalicadasudirnuledušu tevelikedame,većodavnazasićenusvimonimštonajviše izjedaponosskorojevićke.Onomaloženskogsrcaštojeunjejošostalo,ponukalojujedagovori.Togaječasahtjelauživatiusvomglasu.-JestelividjeligospođedeLaMole?-rečemuona.-Onesuuložiutrećemkatu.-Juliensesmjesta

nagnuougledalištenaslonivšisepriličnopristojnonaprednjustranulože.VidiojeMatildu.Njezinesuočiblistaleodsuza.»Adanasnijenjihovdanzaoperu«,pomisliJulien.»Kojeligorljivosti!«Matilda je bila nagovorilamajku da pođu uKomičnu operu, iako loža koju im je uslužno ponudila

jednaprijateljicanjihoveobiteljinijeposvompoložajubilazanjihprikladna.HtjelajevidjetihoćeliJulientuvečerprovestismaršalicom.

XXXI.

DRŽATIJEUSTRAHU

Toje,dakle,todivnočudovašecivilizacije!Odljubavisteučiniliobičanposao.

BARNAVEJulienotrčiuložugospođedeLaMole.NjegovesuseočinajprijesrelesMatildinimsuznimočima.

Plakalajebezikakvaustezanja,tabilesutusamonekenižeosobe,prijateljicakojaimjeponudilaložuiljudi iznjezinakruga.Matilda stavi svoju rukuna Julienovu;kaoda je zaboravila strahpredmajkom.Gušećisegotovousuzama,reklamujesamojednuriječ:»Jamstva!«»Aligovoritinikakonesmijemsnjom«,misliojeJulienisamvrlouzbuđenizaklanjajućikako-tako

očirukom,podizlikomdauložamanatrećemkatulusterbliještiuoči.»Akoprogovorim,otkritćekakosamsilnouzbuđen;zvukmogaglasaćemeizdati,iopetbisvemoglopropasti.«Njegove su unutrašnje borbe bile mnogo mučnije nego toga prijepodneva; njegova je duša imala

vremenadaseuzbudi.StrahovaojedaćevidjetikakojeMatildomopetovladalataština.Pijanodljubaviimiline,odlučiojedanegovori.Pomojemu je sudu to jednaodnajljepšihcrtanjegovakaraktera; čovjekkoji jekadarda ima takvu

vlastnadsobommožedalekodospjetisifatasinant.GospođicadeLaMolejesvakakohtjeladaJulienaodvezeupalaču.Srećomjepadalajakakiša.Ali

gamarkizasmjestinasuprotsebiineprestanomujeneštogovorila,takodaonnijemogaorećiniriječinjezinojkćeri.ReklobisedasemarkizabrinezaJulienovusreću.Nebojećisevišedaćesveizgubitiakosepotpunoprepustisvomzanosu,onmuseludopredavao.SmijemlirećidaseJulien,došavšiusvojusobu,bacionakoljenaipoljupcimaobasuoljubavnapisma

kojamujedaoknezKarasov?»O,velikičovječe!Kolikolitidugujem!«uzvikneonusvomludilu.Malo po malo vraćalo mu se nešto hladnokrvnosti. Uspoređivao se s generalom koji je napola

izvojevaovelikubitku.»Napredakjesiguran,golem«,pomislion,»alištoćebitisutra?Jedančasmožesveupropastiti.«StrastvenomkretnjomrukerasklopionNapoleonove»Memoare«diktiranenaSvetojHeleni,idvase

punasataprisiljavaodaihčita.Čitalesusamonjegoveoči,alisvejedno,onseprisiljavao.Zavrijemetogčudnovatogčitanjanjegovmozakinjegovosrce,uzdignuvšisenanajvišuvisinuštopostoji,radilisuibeznjegovaznanja.»Tojesrce«,pomislion,»posvedrugačijeodsrcagospođedeRênal.«Alidaljeodtemislinijedospio.»Držati je u strahu«, povikne on najednom bacivši knjigu daleko od sebe. »Neprijatelj će mi se

pokoritisamoondaakogadržimustrahu,tadasenećeusuđivatidameprezire.«Šetaojesvojommalomsobom,pijanodsreće.Ustvari,tajesrećabilavišeponosnegoljubav.»Držati je u strahu!« ponavljao je on ponosno; a imao je i razloga da bude ponosan. »Čak i u

najsretnijim je trenucimagospođadeRênaluvijek sumnjaladamoja ljubavnije ravnanjezinoj.Ovdjepodjarmljujemdemona,trebaga,dakle,ipodjarmiti.«DobrojeznaodaćesutradanMatildavećuosamsatiujutrobitiuknjižnici.Onsepojaviotekudevet,

izgarajući od ljubavi, ali je njegovmozak vladao njegovim srcem.Nijemožda prošla ni jedna jedina

minutaadasebinijeponovio:»Valjajeneprestanodržatiuovojvelikojsumnji:Ljubilimeon?Njezinsjajanpoložajilaskanjesvihkojijojseobraćajučinejemaloodvišesigurnom.«Našaojujeblijedukakosjedinadivanu,očitonesposobnadaseuopćepomakne.Pružilamujeruku.-Prijatelju,uvrijedilasamte,istinaje.Možešlisenameneljutiti?...Juliennijeočekivaotakojednostavanton.Zamalosenijeodao.-Vihoćetejamstva,prijateljumoj-dodaonanakonšutnjezakojusenadaladaćejeonprekinuti.-I

pravojetako.Otmiteme,otputujmouLondon...Bitćuzauvijekupropaštena,osramoćena...-ImalajehrabrostidaizvučesvojurukuizJulienovedabinjomepokrilaoči.Svisuosjećajiženskeuzdržljivostiikrepostiopetzavladalitomdušom...-E,padobro!Osramotiteme!-rečeonanapokonuzdahnuvši.-Tojejamstvo.»Jučer sam bio sretan jer sam imao odvažnosti da budem strog prema sebi«, mislio je Julien.

Pošutjevšimalo,tolikojesavladaosvojesrcedajeledenimglasommogaoizustiti:-KadbudemonaputuzaLondonikadvi-daseposlužimvašimizrazom-budeteosramoćeni,tkomi

jamčida ćeteme ljubiti i davasneće smetatimojanazočnostupoštanskimkolima? Janisamnikakvočudovište, iakovasuočimajavnostiosramotim,toćezamenebitisamojošjednanovanesreća.Nijesmetnjavašdruštvenipoložaj,nego,nažalost,vaškarakter.Možete livi samisebi jamčitidaćetemeosamdanaljubiti?(»Ah,nekameljubiosamdana,samoosamdana,«govoriojeJulienusebi,»ijaćuumrijetiodsreće.

Štomesetičebudućnost,štomesetičeživot?Atabožanskasrećamožezapočetivećovogtrenutkaakojatohoću.Toovisisamoomeni!«)Matildajevidjeladajezamišljen.-Jasam,dakle,potpunonedostojnavas-rečeonauhvativšigazaruku.Julien je poljubi, ali istoga časa ovlada njegovim srcem gvozdena ruka dužnosti. »Ako ona opazi

koliko je obožavam, izgubit ću je.« I, prije nego se izvio iz njezina zagrljaja, opet je zauzeodostojanstvenodržanjekojedolikujemuškarcu.Togadanaiidućihdanaznaojeprikritisvojeprevelikoblaženstvo.Biloječasovakadseodricaočaki

zadovoljstvadajestisneusvojnaručaj.Noudrugimtrenucimamahnitostsrećenadvladalabisvesavjeterazboritosti.Imao je običaj da se smjesti u vrtu pokraj sjenice obrasle kozjomkrvi, iza koje su bile spremljene

ljestve, da izdaleka gleda u kapkeMatildina prozora i da tuguje zbog njezine nestalnosti. Posve blizunalaziosevrlovelikhrastionsezaklanjaozanjegovodeblodaganeopazeradoznalipogledi.Dok je jednomprolazio sMatildompokraj togamjesta, kojega je tako živopodsjećalonanjegovu

prevelikunesreću,suprotnostizmeđuprošlogočajanjaisadašnjegblaženstvapogodilagajetakosnažnoda se nijemogao uzdržati.Očimu se napuniše suzama i on, prinoseći usnama ruku svoje prijateljice,reče:-Ovdjesamživiomislećinavas,ovdjesamgledaoonekapke,čekaosamcijelesateonajsretničaskadćuvidjetiovurukukakoihotvara...Njegova jeslabostbilapotpuna. Istinskim joj jebojama,ne izmišljajućiništa,ocrtao tadašnjasvoje

neizmjernoočajanje.Kratkisuuzvicisvjedočilionjegovojsadanjojsrećikojajedokrajčila teokrutnemuke.»Štotoradim,velikibože!«pomisliJulienvrativšisenajednomksvijesti.»Upropastitćuse.«UpretjeranommusestrahuvećčinilokakouočimagospođicedeLaMoleopažamanjeljubavi.Varao

se.AliJulienovoselicenagloizmijeniinanjemusepojavimrtvačkobljedilo.Njegovpogledugasnuzatrenoka,aizrazoholostiukojojjebiloizlobezamijenibrzoizraznajistinskijeinajodanijeljubavi.-Štovamje,prijatelju?-zapitagaMatildanježnoiuznemireno.-Lažem-rečeJulienljutito-itolažemvama.Osuđujemsezbogtoga,bogmijesvjedokdavastoliko

štujemdavamnebihmogaolagati.Vimevolite,odanistemiinepotrebnojedaizmišljamfrazedabihvamsesvidio.-Bože!Zarsusveonekrasneriječi,štomiihvećdesetčasakagovorite,samofraze?-Isamsezbogtogaprekoravam,dragaprijateljice.Nekadasamtefrazekovaozanekuženukojame

ljubila akojami jebiladosadna ...To jepogreškamogakaraktera, i samsebepredvamaoptužujem,oprostitemi.GorkesuzeoblišeMatildineobraze.-Čimsezbogkakvesitnicekojamedirnulanačaspredamneizbježnomsanjarenju-nastavljaojeJulien

-mojemiodvratnopamćenje-kojeovogčasaproklinjem-dolaziupomoćijatozlorabim.- Ja sam, dakle, i ne znajući, počinila nešto što vam se nije svidjelo? - upitaMatilda s dražesnom

bezazlenošću.-Sjetiosamsedastejednogdana,prolazećipokrajovekozjekrvi,ubralicvijet;gospodindeLuzvam

gajeoteo,avistemugaostavili.Biosamdvakorakaudaljenodvas.- Gospodin de Luz? To je nemoguće - rečeMatilda s ponosom koji joj je bio tako prirođen. - To

nipoštonijemojnačin.-Jasamutosiguran-odvratiživoJulien.-E,padobro!Istinaje,prijateljumoj-rečeonažalosnooborivšipogled.Onajetočnoznaladaveć

mnogomjesecinijedeLuzutakoneštodopustila.Julienjujegledaosneopisivomnježnošću.»Ne«,pomisli,»onameneljubimanje.«UvečermuonasmijućisepredbacisklonostpremagospođideFervaques. -Jedangrađaninda ljubi

jednuskorojevićku!TakvasusrcamoždajedinakojamojJuliennemožezaluditi.Onajeodvasnačinilapravogdendija-rečeonaigrajućisesvojomkosom.U vrijeme kad je bio uvjeren da gaMatilda prezire, Julien je postao jedan od najbolje odjevenih

muškaracauParizu.Alijeunečemubiočakiiznadljuditevrste:kadbisejednomdotjerao,nijenatovišemislio.JednajestvargrizlaMatildu:Julienjenastavioprepisivatiruskapismaislatiihmaršalici.

XXXII.

TIGAR

Jao!Zaštoovo,aneneštodrugo?BEAUMARCHAIS

Nekiengleskiputnikpričaoprijateljstvuukojemježiviosjednimtigrom;ongajeodgojioimilovao,

alijenastoluuvijekdržaonabijenpištolj.JuliensesvojojprevelikojsrećiprepuštaosamoutrenucimakadMatildanijemogladajojvidiodraz

unjegovimočima.Točno je ispunjavao svoju dužnost da joj od vremenadovremenakaže koju gruburiječ.KadbiMatildinablagost,kojujesčuđenjemzapažao,iprekomjernanjezinaodanostdoveleuopasnost

vlastnadsamimsobom,imaojehrabrostidajenagloostavi.Matildajeprviputljubila.Život,kojijojseuvijekvukaopoputkornjače,sadajeletio.Kakoseipaknjezinponosmoraonanekinačinočitovati,onasenastojalaizložitisvimopasnostimau

koje ju je njezina ljubav mogla dovesti. Julien je bio oprezan. No jedino onda kad bi se radilo oopasnostionanijepopuštalanjegovojvolji.Dokjepremanjemubilapokornaigotovoponizna,bilajenadasveoholapremasvimakojisujojukućiprilazili,irođacimaislugama.Navečerusalonu,međušezdesetosoba,pozvalabiJulienadasesnjimnasamoidugorazgovara.KadsemaliTanbeaujednogdanasmjestiouznjih,zamoligaonadaodeuknjižnicuidajojdonese

onaj svezak Smolletta u kojem je riječ o revoluciji godine 1688.A kako je on oklijevao, ona doda sizrazomuvredljiveoholosti,kojajebilamelemJulienovojduši.-Inemojtesenimaložuriti!-Jesteliopazilipogledtogmalogčudovišta?-upitaon.-Njegovujakslužiuovomsalonuvećdesetakgodina;danijenjega,smjestabihgadalaizbaciti.NjezinoponašanjepremagospodideCroisenoisu,deLuzuiostalima,savršenouljudnouformi,biloje

ubitivrloizazovno.MatildajesebiživopredbacivalazbogsvegaonogaštojenekadaonjimaJulienupovjeravala, to više što se nije usudila priznati mu da je preuveličala svoje gotovo posve nedužneznakovenaklonostiprematojgospodi.Usprkosnajljepšimodlukama,njezinjuježenskiponossvakogdanasprečavaodaJulienukaže:-Ja

samsamozatoštosamsvamagovorilanalazilazadovoljstvoutomedaopisujemslabostzbogkojenisammogla povući ruku kad ju je gospodin de Croisenois, položivši svoju ruku na mramorni stol, malodotaknuo.Danas,tekštobikojiodtegospodenekolikočasakasnjomgovorio,onabivećimalaneštodazapita

Julienaipodtombigaizlikomzadržalauzase.OpazilajedajetrudnairadosnojetosaopćilaJulienu.-Sumnjatelijošumene?Nijelitojamstvo?Jasamzauvijekvašažena.OvojesaopćenjeJulienadubokopotreslo.Zamalonijezaboraviosvojanačelaponašanja.»Kakoda

svjesno budemhladan i uvredljiv prema toj jadnoj djevojci koja se zbogmene upropašćuje?«Akobiizgledalamalobolesna,tadaon-čakniudanekadbirazboritostprogovorilasvojimstrašnimglasom-nijenalaziohrabrostidajojkažekojuodonihokrutnihriječikojesu,ponjegovuiskustvu,bileprijeko

potrebnezatrajnostnjihoveljubavi.-Pisatćusvomocu-rečemuonajednogdana-onjemenivišenegootac,onmijeprijatelj.Smatrala

bihnedostojnimivasisebekadbihnastojaladagaprevarimmakarizatrenutak.-Velikibože!Štoćeteučiniti?-rečeJulienprestravljen.-Svojudužnost-odgovorionaspogledomkojijeblistaoodradosti.Osjećalajedajevelikodušnijaodsvogaljubavnika.-Alionćemesramotnoprotjerati!-Tojenjegovopravo,trebagapoštovati.Jaćuvamtadapružitiruku,imićemousredbijeladanaizići

krozglavnavrata.Julien,zapanjen,zamolijedaodgoditopriznanjezatjedandana.-Nemogu - odvrati ona - častmi to nalaže; spoznala sam svoju dužnost, treba da je izvršim, i to

odmah.-E,padobro!Javamzapovijedamdatoodgodite-rečenapokonJulien.-Vašaječastzaštićena,ja

samvašmuž.Našćepoložaj, ivašimoj,bitiznatnoizmijenjentimvašimvelikimkorakom.Ijaimamnekaprava.Danasjeutorak;idućijeutorakdanprimanjakodvojvodedeRetza.Uvečer,kadsegospodindeLaMolevrati,vratarćemupredativašekobnopismo...Oninemislinadrugodolinatodavasučinivojvotkinjom,utosamsiguran.Mislitenatokakoćebitinesretan.-Hoćetelitimereći:mislitenatokakoćeseosvetiti?-Jamoguosjećatisamilostpremasvomdobročinitelju,mogubitineizrecivotužanštomuškodim,ali

jasenikoganebojiminikadasenećubojati.Matildasepokori.Otkadagajeobavijestilaosvomstanju,bilojetoprviputdaonsnjomgovorikao

gospodar.Nikada je jošnije toliko ljubio.Onajdionjegovedušekoji jeznaozanježnosts radošću jeuzimaonjezinostanjekaoizlikudajojnemoragovoritiokrutneriječi.PriznanjegospodinudeLaMoleudubokogauznemiri.Hoće liga rastavitiodMatilde?Akakogodbudevelikanjezinabol,hoće lionamjesecdananakonnjegovaodlaskajošmislitinanjega?Gotovo je jednak strah osjećao i pred opravdanim prijekorima koje će markiz., jamačno, na njega

sručiti.UvečerpriznaonMatilditajdrugirazlogsvojeuznemirenosti,azatimjoj,zanesensvojomljubavlju,

priznaiprvi.Bojasenjezinalicaizmijeni.-Zaista-rečemuona-zarbišestmjeseciprovedenihdalekoodmenepredstavljalozavasnesreću?-Golemu,jedinunasvijetunakojugledamsastrahom.Matildajebilavrlosretna.Julienjesvojuuloguigraostolikovještinedajujeuspiouvjeritikakojeu

njevišeljubavinegounjega.Došaojeisudbonosniutorak.Uponoć,vrativšisekući,markiznađepismosnapomenomdagamora

vlastoručnootvoriti,isamoondakadbudebezsvjedoka.»Oče,Svedruštvenevezeizmeđunassuraskinute,ostajujošsamovezekojejestvorilapriroda.Nakonmoga

muža,vistebićekojemijenajdražeiuvijekćetobiti.Očimisepunesuzama,mislimnajadkojivamzadajem.Alidamojasramotanebipostalajavnaidabihvamostavilavremenadarazmišljateiodlučiteštoćeteučiniti,nemoguduljeodgađatipriznanjekojevamdugujem.Akomivašeprijateljstvo,kojejepremameni,kakoznam,vrloveliko,hoćedodijelitijedanmaliprinos,otićićuživjetisasvojimmužemgdjeviželite,uŠvicarsku,naprimjer.Njegovojeimetakobeznačajnodanitkonećeprepoznativašukćeru gospođi Sorel, snahi jednog tesara izVerrièresa. To je, eto, ime kojeme stajalo tolikomuke da ganapišem.Bojimsevašeggnjeva,kojićenaprvipogledbitipremaJulienutolikoopravdan.Nećupostati

vojvotkinjom,oče,alitosamznalakadsamgazavoljela.Jerjasamseprvazaljubila,jasamgazavela.Naslijedilasamodvasodvišeuzvišenudušudabihobraćalapažnjunaonoštojesvakidašnje,ilimisetakvočini.Uzaludsam,unastojanjudavamugodim,mislilanagospodinadeCroisenoisa.Zaštostemistavili pred oči istinsku vrijednost? Vi ste mi, kad sam se vratila iz Hyèresa, sami rekli: »Taj jemladiSorel jedinostvorenjekojemezabavlja.«Jadni jemladić jednakokao i ja -ako je tomoguće-nesretanzbogbolaštovamgazadajeovopismo.Nemoguspriječitidasekaootacnaljutite,alivolitemekaoprijatelj.Julienmepoštovao.Akobimenekadoslovio,bilojetojedinozbogdubokezahvalnostipremavama.

Jer prirođeni ga ponos njegova karaktera potiče da s onima koji su iznad njega govori uvijek samoslužbeno.Onimaživiprirođenosjećajzarazlikeudruštvenimpoložajima.Crvenećisepriznajemsvomnajboljemprijatelju, inikada topriznanjenećuponovitinikomedrugome: ja samnjemu jednogdanauvrtustisnulamišku.Zaštobistesevinakondvadesetičetirisatajošljutilinanjega?Mojajepogreškanepopravljiva.Ako

budetetražili,očitovatćevamonpomenisvojedubokopoštovanjeisvojeočajanještovamnanosijad.Viganikadavišenećetevidjeti,ajaćupoćizanjimkudaonbudehtio.Tojenjegovopravo,tojemojadužnost, on je otac moga djeteta. Ako nam vaša dobrota htjedne dodijeliti šest tisuća franaka zaživot, primit ću ih sa zahvalnošću. Ako ne, Julien se kani nastaniti u Besançonu, gdje će započetiobučavatiulatinskomjezikuiknjiževnosti.Kakogodniskozapočeo,sigurnasamdaćeseuzdignuti.Nebojimsedaćuuznjegaostatiusjeni.Akodođedorevolucije,sigurnasamdaćeonigratijednuodprvihuloga.Možete li vi to isto rećima i za jednoga od onih koji su prosilimoju ruku?Oni imaju velikeposjede!Utojjedinojčinjenicinenalazimrazlogadaimsedivim.MojbiJulienpostigaovisokpoložajčakipodsadanjimrežimomkadbiimaojedanmilijunizaštitumogaoca...«Matildaje,znajućidajemarkizčovjekčasovitihraspoloženja,napisalaosamstranica.»Štoda radim?«mislio je Juliendok je gospodindeLaMole čitao topismo. »Učemu je: 1.moja

dužnost,2.mojinteres?Mojjedugpremanjemugolem.Beznjegabihbionitkoiništa,aipaknetolikaništica da me drugi ne bi mrzili i proganjali. Učinio je od mene svjetskog čovjeka. Moji će nužninitkovluci biti: 1. rjeđi, 2.manje niski.To je više nego dami je dao jedanmilijun.Dugujemmuovoodličjeiprividdiplomatskihusluga,kojimeodlikuju.Akouzmeurukuperodamipropišekakoseimamvladati,štolićenapisati?...«JulienajenagloprekinuostarisobargospodinadeLaMolea.-Markizvaszovedasmjestadođete,odjeveniilineodjeveni.HodajućipokrajJuliena,slugašapatomdoda:-Izvansebeje,čuvajtese!

XXXIII.

PAKAOSLABOSTI

Brusećitajdijamant,nekimujenespretanbrusačoduzeoneštoodnjegovanajblistavijeg

sjaja.USrednjemvijeku-štokažem?-jošpodRichelieuomFrancuzjeimaosnagu

daneštohoće.MIRABEAU

Julien je zatekaomarkiza bijesna.Možda prvi put u svom životu, taj se velikaš ponio nepristojno.

ObasuojeJulienasvimpsovkamakojesumupalenapamet.Našje junakbiozačuđeniuzrujan,ali tonijepokolebalonjegovuzahvalnost.»Kolikolisekrasnihplanovakojejetajjadničovjekodavnogajioudnu duše sada u jednom trenutku srušilo!Ali ja sam dužan damu odgovorim,moja bi šutnja uvećalanjegovgnjev.«OdgovormujepribavilaulogaTartuffa.-Janisamanđeo...Vjernosamvamslužio,vistemivelikodušnoplaćali...Biosamzahvalan,alimeni

sudvadesetidvijegodine...Uovojstekućishvaćalimojemislisamoviionomilostvorenje...-Čudovište!-povičemarkiz.-Milostvorenje!Milostvorenje!Onogadanakadstespoznalidajeona

milostvorenje,trebalistepobjeći.-Jasamtopokušao;zamoliosamvasdaodemuLanguedoc.Umoran od bijesnog šetanja, markiz se, svladan bolom, bacio u naslonjač. Julien je čuo kako je

promrmljao:»Tonijezaočovjek.«-Ne,premavamatonisam-uzvikneJulienbacivšiseprednjimnakoljena.Alisestrahovitozastidite

kretnjeivrlobrzoustade.Markizjezaistabioposvesmućen.Vidjevšitukretnju,opetgajestaoobasipatiokrutnimikočijaškim

pogrdama.Novosttihpsovkidonosilamujemoždanekoolakšanje.»Što!MojaćesekćizvatigospođaSorel!Što!Mojakćinećebitivojvotkinja!«Svakiputkadbimuse

te dvijemisli jasno pojavile u glavi, gospodina de LaMolea bi spopalemuke, i on više nijemogaovladatisobom.Juliensebojaodaćegatući.U svijetlim trenucima, kad bi se markiz počinjao privikavati na svoju nesreću, obraćao se Julienu

priličnorazumnimpredbacivanjima.-Trebalojebježati,gospodine-govoriomujeon.-Dužnostvamjebiladabježite...Vistenajgori

čovjek...Julienpriđestoluinapiše:»Većmijeodavnaživotnepodnošljiv,učinitćumukraj.Molimgospodinamarkizadaprimiizraze

mojebezgraničnezahvalnostiidamioprostineugodnostkojućemoždamojasmrtunjegovojpalačiprouzročiti«-Nekagospodinmarkizizvoliovopročitati...Ubijteme-rečeJulien-ilizapovjeditesvomsobaruda

meubije.Sadjejedansatunoći,šetatćuseuvrtuuzstražnjizid.-Iditedostođavola!-doviknemumarkizkadjeodlazio.»Razumijem«,mislio jeJulien;»onsenebi ljutiokadbihnjegovasobaraoslobodiodužnostidame

ubije...Nekameubije,bilomusretno,tojezadovoljštinakojumunudim...Ali,bogami,javolimživot...

Dužansamživjetizasvogasina.«Tamisao,kojasesadaprviputtakoodređenopojavilaunjegovojmašti,posvegajezaokupilanakon

prvihčasakašetnje,ukojimajeprevladavaloosjećanjeopasnosti.Taj tolikonovi interesučiniodnjegarazboritostvorenje.»Dabihseprematomnaprasitomčovjeku

znaoponašati, potrebni sumi savjeti...On je posve nerazuman, sposoban je za sve. Fouqué je odvišedaleko;on,uostalom,nebinirazumioosjećajesrcakakvojeumarkiza.GrofAltamira...Jesamlisigurandaćeonvječnošutjeti?Mojetraženjesavjetanesmijebitiakcijaniti

jošpogoršatimojpoložaj.Ah,nepreostajeminitkodotmurnogopataPirarda...Njegovjeduhskučenjansenizmom...Kakavjezuitskilupežpoznavaobisvijetiboljebimiposlužio...GospodinmejePirardkadaristući,samokadmuspomenemsvojgrijeh.«Tartuffov duh priskoči Julienu u pomoć: »E, pa dobro, poći ću k njemu na ispovijed.« To je bila

posljednjaodlukakojujestvoriouvrtunakonštoješetaopunadvasata.Nijevišenipomišljaonatodabigapuščanimetakmogaoiznenaditi;obuzimaogajesan.Sutradan u ranu zoru bio je Julien nekoliko milja daleko od Pariza i lupao je na vrata strogog

jansenista.Nasvojevelikoiznenađenjeopaziojedanjegovopriznanjenijebašodvišeiznenadiloopata.-Možda bih semorao prekoravati - reče opat više zabrinut nego ljut. - Nekako sam naslućivao tu

ljubav.Mojemeprijateljstvopremavama,malinesretniče,spriječilodaupozorimoca.-Štoćeonsadaučiniti?-živoupitaJulien.(Onjeutomčasuvolioopataibilobimuvrloteškodagajeovajizgrdio.)-Vidim trimogućnosti - nastavi Julien. - 1. gospodindeLaMolemoženarediti dameubiju - i on

ispričaopismukojejeostaviomarkizuiukojemmunajavljujesamoubojstvo.-2.OnmožeodreditidamegrofNorbertizazovenadvobojiustrijeli.-Zarbistepristalinadvoboj?-upitaopatbijesnoiustane.-Nedopuštatemidadovršim.Razumijesedanikadanebihpucaonasinasvogdobročinitelja.3.Onmemožeudaljiti.Akomikaže:»OtiđiteuEdinburgh,uNew-York«,poslušatćuga.Tadabibilo

mogućeprikritistanjegospođicedeLaMole;alijanipoštonebihdopustiodamogasinaprogutamrak.-Tobibila,posvesigurno,prvamisaotogapokvarenogčovjeka...UParizujeMatildaočajavala.Okosedamsatipošlajekocu.PokazaojojjeJulienovopismo.Strepila

je.»Itobezmogadopuštenja?«pomislionasbolomukojemjebilosrdžbe.-Akojemrtav, i jaćuumrijeti - rečeonasvomocu.-Vićetebitiuzroknjegovojsmrti...Toćevas

moždaradovati...No,kunemvamsenjegovomuspomenom,najprijećuseodjenutiucrninu,javnoćusepredstavljatikaoudovicaSorelirazaslatćuosmrtnice,računajtestim!...Nećetemevidjetinimalodušnunipodlu.Njezinajeljubavišladoludila.SadajegospodindeLaMoleostaobezriječi.Počeojenadogađajegledatimalorazumnije.Matildasenijepojavilanaručku.Markizujelaknuloi

osobitomujelaskalokadjevidiodaonanijeništareklasvojojmajci.Juliensevratisjahanja.Matildagapozoveksebiibacimuseunaručajgotovonaočigledsobarice.

Julienjojnijebioosobitozahvalanzatajzanos;vratiosesasvogdugogvijećanjasopatomPirardomkaovelikidiplomatiračundžija.Njegovujemaštuugušiloizračunavanjesvihmogućnosti.Matildamusuznihočijusaopćidaječitalanjegovopismoosamoubojstvu.-Otac semožepredomisliti; učinitemiuslugu iotputujte smjestauVillequier.Uzjašiteopetkonja i

napustitepalačuprijenegoustanuodstola.KakojeJulienostaozačuđenihladan,spopadejegrčevitplač.-Pustidajavodimnašeposlove!-povikneonasazanosomistisnegausvojzagrljaj.-Dobroznašda

senerastajemodtebedragovoljno.Pišinaimemojesobarice,inekaadresabudenapisanatuđomrukom.

Aja,jaćutipisaticijeleknjige.Zbogom!Bježi!TaposljednjariječpovrijediJuliena,alionipakposluša.»Nesrećaje«,misliojeon,»štotiljudičaki

usvojimnajboljimtrenucimanehoticeuspijudamepovrijede.«Matilda se odlučno opirala svimmudrim prijedlozima svoga oca.Nikada nije pristajala da povede

pregovorenadrugimtemeljimanoštosuovi:onaćebitigospođaSoreliživjetćesiromaškisasvojimmužemuŠvicarskojilikodsvogaocauParizu.Nemanigovoraotomedabionapotajnorodila.-Tadabiseizložilamogućnostiklevetanjaisramote.Dvamjesecanakonvjenčanjapoćićusmužem

naputovanje;nećenambititeškodaprikažemokakosemojsinrodioupravovrijeme.Tujeodlučnostmarkiznajprijedočekivaosizljevimagnjeva,akonačnoonaunjemupobudisumnju.Ujednomčasunježnostirečesvojojkćeri:-Slušaj,evotidoznakanadesettisućalivrirente,pošaljije

svomJulienuinekamištoprijeonemogućidajepovučem.Znajući kakoMatildavoli zapovijedati, Julien je, dabi jeposlušao, bezpotrebeprevalio četrdeset

milja.BiojeuVillequieruisređivaoračunesazakupnicima.Markizovojedobročinstvobilorazlogdasevratio.OnzatražiskloništekodopataPirarda,kojijezavrijemenjegovaizbivanjapostaonajkorisnijiMatildinsaveznik.Svakiputkadbigamarkizzapitao,dokazivaomujekakobisvakodrugorješenjeosimjavnogvjenčanjabiloubožjimočimazločin.-A srećom je - dodavao je opat - svjetovnamudrost ovdje u skladu s vjerom.Može li se pri tako

vatrenu karakteru kakav je u gospođice deLaMole i časak računati na tajnu koju ona nije sama sebinametnula?Akoseneodlučitenatajodvažankorakjavnogvjenčanja,društvoćesemnogoduljebavititomčudnommezalijansom.Trebasverećinajednomibezinajmanjetajne,tobožnjeilistvarne.- Istina je - rečemarkizzamišljeno. -Priovakvupostupku,govoritio tojženidbi još tridananakon

vjenčanjabilobibrbljanječovjekakojinema ideja.Treba iskoristitinekukrupnuantijakobinskumjeruvlade,paseuznjunezapaženoprošuljati.Dva-tri prijatelja gospodina deLaMoleamislila su kao i opat Pirard.U njihovim je očima velika

zaprekabilaodlučanMatildinkarakter.Alininakontolikihpametnihdokazivanja,markizovasedušanijemoglanaviknutinatodasemoraodrećisvakenadedaćemukćipostativojvotkinja.Njegovo pamćenje i njegovamašta bili su puni svakojakih lukavstava i smicalica koje su još bile

moguće u doba njegovemladosti. Popustiti pred nuždom, bojati se zakona, činilomu se besmisleno inečasno za čovjeka njegova položaja. Skupo je sada plaćao čarobne snove koje je već deset godinasnivaoobudućnostisvojedragekćeri.»Tko je to mogao predvidjeti?« pitao se on. »Djevojka tako ohola karaktera, tako visoka duha,

ponosnijaodmenenaimekojenosi!SveštojeuFrancuskojnajslavnije,unaprijedmemolilozanjezinuruku!«Valjaodbacitisvakomudrovanje.Ovojestoljećestvorenodasvepobrka!Misrljamoukaos.«

XXXIV.

DUHOVITČOVJEK

Jašućiputem,prefektjesebigovorio:»Zaštojanebihpostaoministar,predsjednikvlade,

vojvoda?Evo,kakobihjavodiorat...Aovakobihdaobacitiuokovenovatore...«

LEGLOBENikojiargumentnijekadaruništitimoćdesetgodišnjihugodnihsanja.Markiznijesmatraorazumnimda

se ljuti, ali se nijemogao odlučiti ni da oprosti. »Kad bi taj Julien nekim nesretnim slučajem umro«,pomislio bi on kojiput... Tako je ta ožalošćena mašta u najbesmislenijim tlapnjama nalazila nekoolakšanje. One su kočile utjecaj razboritih dokazivanja opata Pirarda. Tako je prošaomjesec dana adapregovorinisunapredovalinikoraka.Utojobiteljskojborbi,kaoiupolitičkimposlovima,markizjedolaziodosjajnihzapažanja,kojimase

zanosiotridana.Tadamuseplannekogpostupkavišenebisviđaojerjebiopoduprtdobrimrazlozima,arazlozisuunjegovimočimanalazilimilostsamoukolikosupodupiralinjegoveomiljelenakane.Tribidanaradiosasvimžarompjesničkogzanosadadovedestvariunekoodređenostanje,asutradanvišenijenatonimislio.Julienajenajprijezbunjivalamarkizovasporost,alijezanekolikotjedanastaootkrivatidagospodin

deLaMoleutojstvarinemanikakavodređenplan.GospođadeLaMoleisviukućanimislilisudaJulienputujepopokrajinizbogupravljanjaposjedima.

OnsekrioužupnomdvoruopataPirardaiviđaosaMatildomgotovosvakogdana.Onajesvakogjutraprovodila jedansatsocem,alikatkadapocijele tjednenisugovoriliopitanjukoje jezaokupljalosvenjihovemisli.-Neželimznatigdjejetajčovjek-rečejojjednogdanamarkiz.-Pošaljitemuovopismo!-Matildaje

čitala:»PosjediuLanguedocudonose20.600franaka.Svojojkćeridajem10.600franaka,agospodinuJulienu

Sorelu10.000franaka.Dajemisameposjede,razumijese.Recitebilježnikudasastavidvijepojedinačnedarovniceidamiihsutradonese.Nakontogaprestajesvakiodnosizmeđunas.Ah,gospodine,zarsamtomoraodočekati?

MarkizdeLaMole.«-Najljepšavamhvala-rečeMatildaveselo.-MićemosenastanitiudvorcuAiguillon,izmeđuAgena

iMarmanda.KažudajetajkrajlijepkaoItalija.Taj je dar neobično iznenadio Juliena. On više nije bio onaj strogi i hladni čovjek kojega smo

poznavali.Sudbinanjegovasinaunaprijedjezaokupilasvenjegovemisli.Tajiznenadniimetak,priličnoznatan za tako siromašna čovjeka, učini ga ambicioznim.Gledao je sebe i svoju ženu s prihodom od36.000 livri. Što seMatilde tiče, njezina su se sva osjećanja iscrpljivala u obožavanjumuža; tako je,naime,njezinponosuvijeknazivaoJuliena.Jedinaivelikaželjabilajojjedanjezinbrakbudepriznat.Provodilaježivotprecjenjujućiosobitumudrostkojujepokazalapovezavšisvojusudbinusasudbinomjednogizvanrednogčovjeka.Unjezinojjeglaviosobnazaslugabilaumodi.Gotovo trajna odsutnost, mnogobrojni poslovi, malo vremena da se govori o ljubavi, sve je to

upotpunilodobreposljedicemudrepolitikekojujeJuliennekoćzamislio.Matildasestalauznemirivatištotakomaloviđačovjekaukojegasezaistauspjelazaljubiti.UjednomčasulošegraspoloženjanapisalajeocupismoizapočelagakaoOtelo:»DasamJulienapretpostavilazadovoljstvimakojajedruštvopružalokćerigospodinadeLaMolea,to

mojizbordovoljnodokazuje.Zadovoljstvougledaisitnetaštinezameneneznačeništa.Evouskorošesttjedanaštoživimrastavljenoodsvogmuža.Timesamvamdovoljnoposvjedočilasvojepoštovanje.Prijeidućegčetvrtkanapustitćuroditeljskukuću.Vašasunasdobročinstvaobogatila.OsimpoštovanogopataPirardanitkoneznazamojutajnu.Otićićuknjemu;onćenasvjenčati,asatkasnijebitćemonaputuzaLanguedocinećemosenikadapojavitiuParizu,osimakonamvitonaložite.Alisrcemiseparaštoćeizsvega toga nastati uvredljiva govorkanja, uperena protiv mene i protiv vas. Neće li podrugljiveprimjedbeglupe javnostiprinuditinašegNorbertada izazoveJulienanadvoboj?U tomslučajunebihimala nikakve vlasti nad njim, ja ga poznajem. U njegovoj bismo duši našli pobunjena plebejca.Nakoljenimavaszaklinjem,očemoj,dođitenamojevjenčanjeidućegčetvrtkaucrkviopataPirarda.Toćeublažitižalcezlobnihpriča,aživotćevašegjedincasinaimogmužabitisiguran«,itd.To je pismo unijelo veliku zabunu u markizovu dušu. Treba se, dakle, konačno odlučiti. Sve sitne

navike,sviobičniprijateljiizgubilisuutjecaj.Utojsuseneobičnojpriliciopetpotpunounjemuočitovaleonecrtenjegovakarakterakojesuostale

kao tragovi događaja iz njegove mladosti. Nevolje emigracije stvorile su od njega čovjeka sklonamaštanju.Nakonštojedvijegodineuživaogolemimetakisvaodlikovanjanadvoru,godina1790.bacilaga je u strašnu bijedu emigracije. Taje okrutna škola preobrazila dušu od dvadeset i dvije godine.Zapravojeonsvojimsadanjimbogatstvombiovišeokružennoštojeononjimevladalo.Alitaistamaštakoja je sačuvala njegovu dušu od gangrene zlata učinila ga je robom lude strasti da svoju kćer vidiodlikovanuvisokomtitulom.Zaproteklihšesttjedanamarkizbikatkada,gonjenhirom,poželiodaJulienaučinibogatim.Siromaštvo

mu se činilo ružno, nečasno za njega, gospodina de LaMolea, i nemoguće za njegova zeta. Tada jerasipaonovac.Sutradanbinjegovamaštakrenuladrugimpravcem:činilomusedaćeJulienrazumjetinijemijeziktenovčanevelikodušnostitećepromijenitiime,iselitiseuAmerikuipisatiMatildidajeonzanjumrtav.GospodindeLaMolejevećizmišljaotopismoiispitivaonjegovučinaknakaraktersvojekćeri...Onogadanakadga jeMatildino stvarno pismo trgnulo iz tihmladenačkih snova, nakon što je dugo

razmišljao bi li Juliena ubio ili mu zametnuo trag, upravo je sanjario o tome da mu omogući sjajnubudućnost.Datćemuimepojednomeodsvojihposjeda.Aštomunebi izradioiperstvo?OtkadjeuŠpanjolskojubijenjedinisinnjegovatasta,vojvodeodChaulnesa,onmujevišeputagovoriokakoželidasvojnaslovprenesenaNorberta...»Nemože se Julienu poreći neobična sposobnost za poslove, smjelost, možda čak i briljantnost«,

misliojemarkiz...»aliudnutogakarakteranalazimneštoštomeplaši.Tajdojamčinionnasve,bitće,dakle, nešto stvarno u tome.« (I što je to nešto stvarno bilo teže dokučiti, to je ono više plašilo dušustarogmarkiza,sklonumaštanju.)»Mojamijetokćinekidanvrlovještorekla.«(Upismukojeovdjenenavodimo.)’Juliensenijevezaoniuzjedansalon,niuzkojukoteriju.’Onnijesebipriskrbionikakavoslonprotiv

mene, ni najmanjupomoć akoga ja napustim ...Da li je to nepoznavanje sadašnjeg stanja društva? ...Dva-triputasammurekao:’Nemaistinskeniprobitačnekandidatureizvankandidaturesalona.’Ne,unjeganijespretaniprepredenduhzastupnikakojinegubiničaskaniprilike...Tonipoštonije

karakterkaouLujaXI.Sdrugestrane,opet,nalazimkodnjeganajneplemenitijemaksime...Nesnalazimse...Ponavljaliontemaksimedabimuposlužilekaobranenjegovimstrastima;?

Uostalom,jednojesigurno:onnepodnosiprezir,itimećugadržati.Unjeganemavjereuvisokoporijeklo,tojetočno,onnasnepoštujenagonski...Tojepogreška.Alibi

sesvakakodušajednogbogoslovamoralauznemirivatijedinozbognedostatkauživanjainovaca.Onje,naprotiv,posvedrugačijiiniuzkojucijenunemožepodnijetiprezir.«KćerinojepismoprisililogospodinadeLaMoleadauvidipotrebudaseodluči:»Napokon,velikoje

pitanjeuovome:jeliJulienovasmionostišladotledaseusudiomojojkćeriudvaratizatoštojeznaodajejavolimvišeodsvegaidaimamstotisućaškudaprihoda?Matildatvrdiprotivno...Ne,mojJuliene,utompitanjunećudopustitidameištazavara.Je li tudoistapostojalapravaljubav,neočekivana?Ilisamonajobičnijaželjadaseuzdignena lijep

položaj?Matildajeoštroumna,onajeodmahosjetiladabigatasumnjakodmenemoglaupropastiti, izatojenapisalaonopriznanjedamujeonaprvaotkrilasvojuljubav...Zar bi se djevojka tako ponosna karakteramogla toliko zaboraviti da učini prve korake? ...Damu

jednevečeriuvrtustisneruku,kojelistrahote!Kaodanijeimalanaraspolaganjustotinudrugihnačinadamudadedoznanjakakomujesklona.Tko se brani, taj se optužuje; ne vjerujem ja Matildi« ... Toga su dana markizovi zaključci bili

odlučnijinegoinače.Međutimjenavikaprevladala,ionodlučidadobijenavremenuidanapišesvojojkćeripismo.Onisuse,naime,dopisivali iz jednogkrilapalačeudrugo.GospodindeLaMolesenijeusudio raspravljati sMatildom iotvoreno joj se suprotstaviti.Strahovao jeda se svenedovršinekimiznenadnimpopuštanjem.

PISMO

»Čuvajtesedanepočinitekakvunovuludost!EvovamdekrethusarskogporučnikazavitezaJulienaSoreladeLaVernayea.Viditeštočinimzanjega.Neprotivitese inemojtemeispitivati.Nekaotputujezadvadeset ičetirisata inekase javiuStrasbourgu,gdjesenalazinjegovapukovnija.Evoinalogamombankaru.Poslušajteme!«Matildinojljubaviiveseljunijebilogranica.Htjelajeiskoristitisvojupobjedu,tesmjestaodgovori:

»GospodindeLaVernayebi,izvansebeodzahvalnosti,paopredvamanakoljenakadbiznaoštostesesveudostojilizanjegaučiniti.Aliusvojjetojplemenitostimojotacmenezaboravio.Častvašekćerijeuopasnosti.Jednanesmotrenostmoženanjubacitivječnuljagu,kojuniprihododdvadesettisućaškudanebimogaoodstraniti.JagospodinudeLaVernayunećupredatitajdekretdokminezadateriječdaćesemojevjenčanjeobavitijavnoutokuidućegmjesecauVillequieru.Uskoronakontogaroka,kojivasmolimdaneprekoračite,vašaćesekćimoćipojavljivatiujavnostijedinopodimenomgospođedeLaVernaye.Kolikosamvamzahvalna,dragitata,štostemeoslobodiliimenaSorel«,itd.itd.Odgovorjebioneočekivan.

»Poslušajtemeilićusveopozvati!Dršćite,vimlado,nepromišljenočeljade!JajošneznamtkojetajvašJulien,avisamiznatetojošmanjenegoja.NekaodeuStrasbourginekasedobrovlada!Svojućuvamodlukupriopćitizadvatjedna.«TajjeodlučniodgovorzačudioMatildu.»JaneznamtkojeJulien«;tejeriječibacišeusanjarenje,

kojeseubrzozavršinajčarobnijimnagađanjima.Noonaihjesmatralaistinom.»DuhsemogJulienanijezaodjenuomalom,kukavnomsalonskomuniformom,imojotacnevjerujeunjegovusuperiornostupravoizonihrazlogakojijedokazuju...Ipak, ako se ne pokorim tom odlučnom prohtjevu, moglo bi doći do javnog raskida. Skandal bi

naškodiomompoložajuudruštvu,auJulienovimbimeočimamogaoučinitimanjedostojnomljubavi.Nakon skandala ... desetgodišnje siromaštvo. Ludost koju djevojka počini kad odabire muža zbognjegovih zaslugamože se spasiti od smiješnosti jedino sjajnimbogatstvom.Ako živimdalekoodoca,možemeon,kakojevećugodinama, izaboraviti...Norbertćeseoženitikakvomljubaznomivještomženom.StarogjeLujaXIV.očaralavojvotkinjadeBourgogne...«

Onaodlučidasepokori,alisečuvaladapismosvogaocapokažeJulienu;tajdivljikaraktermogaobipočinitinekuludost.Uvečer,kadjesaopćilaJulienudajepostaohusarskiporučnik,njegovuveseljunijebilokraja.Čovjek

možezamislititoveseljejedinoakoimanaumunjegovuživotnuambicijuiljubavkojujesadaosjećaopremasvomsinu.Promjenaimenadubokogasedojmilaiiznenadilaga.»Konačnoje«,misliojeon,»mojromanzavršen,azaslugazatopripadasamomeni.Uspiosampostići

damezavoliovočudovišteponosa«,dodaojeongledajućiMatildu.»Njezinotacnemožeživjetibeznje,aonanemožeživjetibezmene.«

XXXV.

OLUJA

Božemoj,podarimiprosječnost!MIRABEAU

Zadubioseumisli;samojenapolauzvraćaousrdnenježnostikojimagajeonaobasipala.Ostajaoje

šutljivimrk.NikadjošnijeuMatildinimočimaizgledaotakovelikitolikovrijedanobožavanja.Bojalasekakveosjetljivostinjegovaponosakojabipokvarilacijelipoložaj.GotovosvakogjutraviđalajeopataPirardagdjedolaziupalaču.NijeliJulienmogaoodnjegadoznati

neštoonamjeramanjezinaoca?Nijelimumoždapisaosammarkizunekomtrenutnomhiru?Nakontakovelikesreće,kakodaprotumačistrogoJulienovolice?Onasenijeusudiladagapita.Ona se nije usudila, ona, Matilda! Od toga je časa u njezinu osjećaju prema Julienu bilo nešto

nesigurno,neočekivano,gotovonekastrava.TajehladnadušaosjetilatolikostrastikolikojegodmožeosjetitistvorenjeodgojenousredonepretjeranecivilizacijekojojseParizdivi.SutradanuranuzorudošaojeJulienužupniuredopataPirarda.Udvorištesuušlipoštanskikonjis

rasklimanimkolima,iznajmljeninasusjednojpoštanskojpostaji.-Takvakočijanijevišezavas-rečemustrogiopatzlovoljno.-Evodvadesettisućafranaka,kojevam

poklanjamarkiz;onželidaihpotrošitezagodinudana,alidapritomebudeteštomanjesmiješni.(Utakovelikojsvoti,dobačenojnekommladiću,svećenikjevidiojedinoprilikuzagrijeh.)- Markiz je dodao: »Gospodin Julien de La Vernaye primio je taj novac od svoga oca, koga nije

potrebno točnije imenovati. Gospodin de La Vernaye smatrat će možda za zgodno da pokloni neštogospodinuSorelu,tesaruizVerrièresa,kojiseonjemubrinuozavrijemenjegovadjetinjstva«...Ovajbihdionalogamogaoizvršiti -dodaopat. -KonačnosamprivoliogospodinadeLaMoleadasenagodisonim jezuitom,opatomdeFrilairom.Njegov jeutjecajkudikamovećiodnašega. Jedanoduvjeta togasporazuma bit će svakako i to da taj čovjek, koji vlada Besançonom, prešutno prizna vaše visokoporijeklo.-Juliennijevišebiogospodarsvojihčuvstava,zagrliojeopata;vidiojedajepriznat.-Pi!-rečeopatPirardodgurnuvšiga.-Štoimaznačititasvjetovnataština?...GledeSorelainjegovih

sinovaponuditćuim,usvojeime,godišnjupenzijuodpetstotinafranaka,kojaćesvakomeodnjihbitiisplaćivanadokbudemsnjimazadovoljan.Julien jevećpostaohladan iohol.Onzahvali, alivrloneodređenimriječimakojeganisunina što

obvezivale.»Jelizaistamoguće«,misliojeon,»dasamjanezakonitisinnekogvelikašakojegajestrašniNapoleonprognaounašeplanine?«Svakogmuse trenutka tamisaočinilasvemanjenevjerojatnom ...»Mojamržnjapremaocubilabidokazzato...Janebihvišebionekočudovište!«Nekolikodananakontogmonologavježbalajepetnaestahusarskapukovnija,jednaodnajodličnijihu

cijelojvojsci,navježbalištuuStrasbourgu.VitezdeLaVernayejahaojenajljepšegkonjauElzasu,kojiga je stajao šest tisuća franaka. Imenovan je poručnikom a da nikada nije bio potporučnik, osim uknjigamajednepukovnijeokojojnikadaništaniječuo.Njegov ravnodušni izraz lica, njegov strog i gotovo zao pogled, njegova bljedoća, njegova

nepokolebljivahladnokrvnostdovedošeganaglasvećodprvogdana.Uskorozatimnjegova savršenauljudnost puna umjerenosti, njegova spretnost u rukovanju pištoljem i sabljom, koju je pokazivao bez

osobitograzmetanja,onemogućilisuipomisaodasenanjegovračunglasnozbijajušale.Nakonpet-šestdanakrzmanjajavnosemišljenjepukovnijeizrazilonjemuuprilog.-Tajmladićimasveosimmladosti-govorilisustarioficirišaljivci.Iz Strasbourga je Julien pisao velečasnom Chélanu, bivšem župniku u Verrièresu, koji je sada već

dosegaonajdubljustarost.»Siguran sam da ste se obradovali saznavši za događaje koji su ponukalimoju obitelj dame učini

bogatim.Šaljemvampetstotinafranakasmolbomdaihbezbukeinespominjućimogaimenarazdijelitenesretnicima koji su onako siromašni kako sam ja nekad bio, a koje vi, zacijelo, pomažete, kako stenekadaimenepomagali.«Julien je bio pijan od slavoljublja, ali ne i taštine; ipak je pridavao veliku pažnju svom vanjskom

izgledu. Njegovi konji, njegove uniforme, livreje njegove posluge, sve je to bilo tako korektno da biposlužilonačasttočnostikakvaengleskogvelikaša.Biojesamoporučnik,itomilošćuitekdvadana,aveć je računao da s dvadeset i tri godine mora biti više nego poručnik, ako bi najkasnije s tridesetgodina htio biti glavni komandant, kao što su to bili svi veliki generali.Mislio je samona slavu i nasvogasina.UsredtihosjećanjanajneobuzdanijegslavoljubljaiznenadigajedanmladislugaizpalačedeLaMole,

kojijestigaokaopismonoša.»Svejeizgubljeno«,pisalamujeMatilda;»dođiteštobržemožete,žrtvujtesve,pobjegniteakotreba.

Čimstignete,pričekajtemeukočijipokrajmalihvrtnihvratauUlici...br...Doćićudasvamagovorim;moždaćuvasmoćiuvestiuvrt.Svejeizgubljeno,ito,bojimse,bezspasa.Računajtesamnom:naćićetemeunevoljiodanuičvrstu.Ljubimvas.«Za nekoliko je časaka Julien dobio od pukovnika dopust i napustio Strasbourg jašući trkom. Ali

strahovitaneizvjesnostkojagajemučilanijemudaladadaljeodMetzanastaviputnatajnačin.Bacioseupoštanskakola.UpravojenevjerojatnombrzinomstigaonaoznačenomjestopokrajmalihvrtnihvratapalačedeLaMole.VrataseotvorišeiMatildasezačas,zaboravivšisveobzire,baciunjegovnaručaj.Srećomjebilotekpetsatiizjutra,iulicajebilajošpusta.-Svejepropalo;otacje,bojećisemojihsuza,otputovaoučetvrtaknoću.Kamo?Nitkotonezna.Evo

njegovapisma,čitajte!-IonasesJulienompopneukola.»Svesammogaooprostiti,samonenjegovunakanudavaszavedejerstebogati.Evo,nesretnakćeri,

strašneistine.Dajemvamčasnuriječdanikadanećupristatidaseudatezatogačovjeka.Osiguratćumudeset tisuća livri prihoda ako hoće da živi daleko, izvan granica Francuske, ili, još bolje, uAmerici.Čitajte pismo koje sam primio kao odgovor kad sam zatražio obavještenja o njemu. Tajme bestidnikjošsamnaveodapišemgospođiRênal.Nikadanećupročitatinijedanvašredakkojibiseodnosionatogačovjeka.OmrznuosamPariz ivas.Tražimodvasdaobavijetenajvećom tajnomonošto semoradogoditi.Odreciteseodlučnojednogpodlaca,paćeteopetstećioca.«-GdjejepismogospođedeRênal?-upitahladnoJulien.-Evoga.Nisamtigahtjelapokazatiprijenegotepripremim.

PISMO

»Dužnostpremasvetojstvarivjereimoralaprisiljavame,gospodine,dapoduzmemovajmučnikorak;

propis koji nemože pogriješiti naređujemi ovog časa da naškodim svome bližnjemu kako bi se timespriječilamnogo veća sablazan. Bol koju pri tome osjećam neka nadvlada osjećaj dužnosti. Zaista jetako,gospodine,davamjeponašanjeosobeokojojhoćetedavamkažempotpunuistinumogloizgledatineobjašnjivo,pačakipošteno.Moglosesmatratipristojnimdaseprikrijeilizatajijedandiostvarnosti,

to je nalagala razboritost kao i vjera. Ali to ponašanje koje vi želite upoznati treba, u stvari, najtežeosuditi,ivišenegojatomoguizraziti.Siromašanapohlepan,tajječovjeknajsavršenijimlicemjerstvomizavođenjemjedneslabeinesretneženenastojaostvoritisebinekipoložajipostatinešto.Svakakomiovamojamučna dužnost nalaže i to da dodamkako sam semorala uvjeriti da u gospodina J ... nemanikakvih vjerskih načela. Govoreći iskreno, prisiljena sam da vjerujem kako se jedno od njegovihsredstavazapostizavanjeuspjehaunekojobiteljisastojiutomedanastojizavestiženukojaimanajvećiutjecaj. Skrivajući se iza tobožnje neproračunanosti i fraza iz romana, njegov je veliki i jedini cilj daraspolažegospodaromkuće injegovimimetkom.Onostavljazasobomnesreću ivječnokajanje«, itd.,itd.Topismo,neobičnodugoinapolaizbrisanosuzama,zaistajebilonapisanorukomgospođedeRênal.

Biloječaknapisanoisvišepažnjenegoobično.-Nemoguzamjeriti gospodinudeLaMoleu - reče Julienkad jepročitaopismo -on jepravedan i

razuman.Kojibiotacdaosvojuljubljenukćertakvučovjeku!Zbogom!Julienskočiizkočijeipotrčausvojapoštanskakola,kojasustajalanakrajuulice.Matilda,nakojuje

kandazaboravio,učininekolikokorakadapođezanjim;alipogleditrgovacakojisuizišlinavratasvojihtrgovinaikojisujepoznavaliprisilišejedasežurnopovučeuvrt.Julien je krenuo u Verrières. Na tom brzom putovanju nijeMatildi mogao pisati kako je to kanio;

njegovajerukapovlačilanapapirusamonečitljivecrte.UVerrières stignenedjeljomujutro.Svratimjesnomoružaru,koji gaobasučestitkamazbognjegove

skorašnjesreće.Tojebilaglavnanovostutomkraju.Julienajestajalomnogomukedokmujeobjasniodaželijedanparpištolja.Nanjegovzahtjevoružar

nabijepištolje.Zvonojetriputazazvonilo;tojeuselimaFrancuskedobropoznatznakkoji,nakonrazličitihjutarnjih

zvonjava,najavljujepočetakmise.Julien uđe u novu verriersku crkvu. Svi visoki prozori te građevine bijahu zastrti grimizno-crvenim

zastorima.JulienstanenekolikokorakaizaklupegospođedeRênal.Činilomusedaonagorljivomoli.Kadjeugledaotuženukojagajetolikoljubila,rukamusestalatakotrestidaisprvanijemogaoizvršitisvojunamjeru.»Nemogu«,govoriojesebi,»jatofizičkinemogu.«U tom trenutkumladi svećenik koji je služiomisu zazvoni na podizanje. Gospođa de Rênal spusti

glavu, koja je načas bila gotovo posve pokrivena naborima njezine marame. Julien je više nijeraspoznavaotakojasno,onispaliunjuhitacizpištoljaipromaši,zatimispalidrugihitac,ionasesruši.

XXXVI.

ŽALOSNEPOJEDINOSTI

Neočekujteodmenenikakveslabosti.Jasamseosvetio.Zaslužujemsmrt,ievome.

Molitezamojudušu!SCHILLER

Julien ostade nepomičan, nije više ništa vidio.Kad semalo osvijestio, opazio je kako svi vjernici

bježeizcrkve;svećenikjenapustiooltar.Julienpriličnopolaganimkoracimapođezanekimženamakojesuvičućiizlazile.Nekaženakojajehtjelapobjećibrženegoostaležestokogagurnu,ionpade.Nogesumubilezapeleojednustolicukojujegomilaprevalila.Kadjeustao,osjetiojedamunetkosteževrat.Bio je to oružnik u svečanoj odori koji ga je hapsio. Julien se nesvjesno htjede mašiti svojih malihpištolja,aligajedandrugioružnikuhvatizaruke.Odvedošegauzatvor.Uvedošegaujednusobu,stavišemuokovenarukeiostavišegasama.Vrata

zaključašedvaputa.Svejetobiloizvedenovrlobrzo,ionnijebioničegasvjestan.-Bogami,svejesvršeno-rečeonglasno,dolazećiksebi...-Da,zadvatjednagiljotina...ilićuse

dotleubiti.Nijedospiodaljeusvomrazmišljanju;imaojeosjećajkaodamuneštosnažnostežeglavu.Pogledao

jenedržiligatonetko.Zanekolikoječasakadubokozaspao.GospođadeRênalnijebilasmrtnoranjena.Prvojojjetaneprobilošešir;dokseokretala,prasnuoje

drugihitac.Tane ju jepogodilou rame,ali sezačudoodbiloodkosti,koje se razmrskalo,odletjeloujedangotskistupiodvalilovelikkomadkamena.Gospođa de Rênal se duboko rastužila kad joj je kirurg, ozbiljan čovjek, nakon dugotrajna i bolna

previjanjarekao:-Odgovaramzavašživotkaoizasvoj.Već odavna je iskreno željela umrijeti. Pismo što ga je po naređenju svog sadašnjeg ispovjednika

napisalagospodinudeLaMoleu zadalo jeposljednji udarac tombićukoje je posveklonuloodduge,neprekidne nesreće. Taje nesreća bila Julienova odsutnost; ona ju je nazivala kajanjem. Ispovjednik,mlad,krepostanigorljivsvećenikkojijenedavnodošaoizDijona,nijeseutomevarao.»Umrijetiovako,alineodvlastiteruke,tonipoštonijegrijeh«,mislilajegospođadeRênal.»Bogće

mimoždaoprostiti što se radujemsmrti.«Nije seusudiladodati:»Aumrijetiod Julienove ruke, to jevrhunacblaženstva.«Tek što se riješila kirurgove nazočnosti i svih prijatelja koji su nagrnuli k njoj, pošalje po svoju

sobaricuElizu te joj, jakopocrvenjevši, reče: -Tamničar jeokrutančovjek.Sigurnoćegazlostavljatimislećidamitimeugađa...Tamijemisaonepodnošljiva.Nebistelimogli,kaouvlastitoime,predatitamničaru ovaj mali zamotak u kojemu ima nekoliko zlatnika? Reći ćete mu da vjera ne dopušta dagazlostavlja...Nonipoštonekanegovoriotomedajeprimionovac.Toj okolnosti dugovao je Julien čovječnost verrierskog tamničara; bio je to još uvijek gospodin

Noiroud, savršen službenik kojemu je nekad, kako znamo, nazočnost gospodinaApperta zadala tolikostraha.Utamnicisepojaviosudac.

-Ubiosamspredumišljanjem-rečemuJulien.-Kupiosamidaonabitipištoljekodtogitogoružara.Član1342.Kaznenogzakonikajejasan,zaslužujemsmrt,ijajeočekujem.Sudac,iznenađentimnačinomodgovaranja,htjedeuvećatibrojpitanjakakobinatjeraooptuženogada

uodgovorimaprotuslovisamomesebi.-Tazarnevidite-rečemuJuliensmijućise-dasesamokrivljujemkolikotosamomožetepoželjeti?

Idite, gospodine, plijen kojega se želite domoći neće vam izmaknuti. Imat ćete zadovoljstvo da meosudite.Pošteditemesvojenazočnosti.»Preostajemi još ispuniti jednu neugodnu dužnost«, pomisli Julien. »Morampisati gospođici deLa

Mole.«»Osvetio sam se«, pisao joj je on. »Na nesrećumoje će se ime pojaviti u novinama, i nećumoći

incognito otići sovogsvijeta.Umrijet ćuzadvamjeseca.Osveta jebilažestoka,kao ibol što sumerastaviliodvas.Odovogačasazabranjujemsebidapišemiliizgovorimvašeime.Negovoritenikadaomeni.Čaknimomsinu.Šutnjajejedininačinnakojimožeteodatipoštovanjemojojuspomeni.Zavećinuću ljudi biti običan ubojica ... Dopustitemi da vam u ovom svečanom času kažem istinu: vi ćetemezaboraviti.Ovavelikakatastrofa,okojojvamsavjetujemdanikadaneprogovoriteživojduši,iscrpitćezanekolikogodinasveštojebiloromantičnoiodvišepustolovnouvašemkarakteru.Vistebilistvorenida živite sa srednjovjekovnim junacima, pokažite da je u vas njihov čvrst karakter. Sve što moradoći, neka se obavi u tajnosti i neka vas ne kompromitira. Uzmite lažno ime i nemojte se nikomepovjeravati.Akovampomoćjednogprijateljabudeprijekopotrebna,ostavljamvamopataPirarda.Negovoriteniskimdrugim,anajmanjesljudimaizvašegdruštva;sdeLuzima,sdeCaylusima.Godinu dana nakon moje smrti udajte se za gospodina de Croisenoisa, ja vam to, kao vaš muž,

zapovijedam.Nipoštominemojtepisati,nebihvamodgovorio.Nisamni izdaleka takozao,kaoJago,činimise,alikažemkaoion»FromthistimeforthIneverwillspeakword.40

Neću više ni govoriti ni pisati, vama namjenjujem svoje posljednje riječi i svoje posljednjeobožavanje.

J.S.«Nakonštojeposlaotopismo,Julienje,primirivšisemalo,prviputbiovrlonesretan.Velikeriječi:

»Jaćuumrijeti«čupalesumuizsrca,pojednu,svenjegoveslavoljubivenade.Smrtunjegovimočimanijesamaposebibilastrašna.Cionjegovživotbiojesamojednodugopripremanjezanesreću,ukojemunijezaboravljaonaonuštosesmatranajvećomodsvihnesreća.»Pa što!«mislio je on. »Kadbih se za šezdeset danamoraoudvobojupobiti s čovjekomkoji vrlo

dobrovladaoružjem,zarbihiondabiotakoslabdanatoneprestanomislim,itosastravomuduši?«Proveojevišeodjednogasatanastojećisebeutompogledudobroupoznati.Kadjeoštrozagledaousvojudušuikadseistinaukazalaprednjegovimočimatakojasnokaosvaki

stupnjegovazatvora,onjepomislionakajanje!»Zaštodasekajem?Biosamokrutnouvrijeđen,ubiosam,zaslužujemsmrt,alitojesve.Umiremnakon

štosamurediosvojeračunesčovječanstvom.Neostavljamnijednuneispunjenuobvezu,nikomeništanedugujem.Umojojsmrtinemaništasramotnoosimnačina.Istina,većisamotoitekakodostajedameuočimaverrierskihgrađanaosramoti.Ali,sduševnogstajališta, imalištojadnije!Daunjihovimočimabudemvelik,preostajemijošjednojedinosredstvo,atojedaputemnastratištebacamnaroduzlatnike.Uspomenanamene,akobudevezanauzzlato,bitćezanjihsjajna.«Nakon tograzmatranja,kojemuseodmahučiniloočito,Julienrečesebi:»Nemamvišešto raditina

zemlji«,izaspadubokimsnom.Okodevetsatiuvečerprobudigatamničardonijevšimuvečeru.-ŠtosegovoriuVerrièresu?

-GospodineJuliene,zakletvaštosamjepred raspelomukraljevskomsudupoložioonogadanakadsamnastupioslužbuobvezujemenašutnju.Umuknuoje,alijeostao.PoglednatovulgarnolicemjerstvozabavljalojeJuliena.»Valjagapustitida

dugočekapetfranakazakojemiželiprodatisvojusavjest.«KadtamničarvidjedajeJulienpovečeraoadaganijepokušaopodmititirečesblagimineiskrenim

izrazomlica:-Prijateljstvokojezavasosjećam,gospodineJuliene,obvezujemedagovorim,premdakažudajeto

protivinteresapravdejervammožeposlužitidaudesitesvojuobranu...GospodinuJulienu,kojijedobarmladić,bitćesigurnovrlodragoakomukažemdajegospođideRênalbolje.-Što,zaronanijemrtva?-povičeJulienizvansebe.-Pazarvinisteznali!-rečetamničarsglupimlicem,kojeodmahpoprimiizrazblaženelakomosti.-

Bilobipravednodagospodindadeneštokirurgu,kojipozakonu ipravdinebismiogovoriti.Ali,dagospodinuučinimzadovoljstvo,pošaosamkirurguionmijesveispričao.-Dakle,rananijesmrtonosna-upitaJuliennestrpljivo-jamčišlimizatosvojimživotom?Tamničar,orijašodšeststopa,prestrašioseiustuknuopremavratima.Julienuvididajepošaokrivim

putemdadođedoistine,teponovnosjedeibacigospodinuNoiroudujedanzlatnik.ŠtojeizpričanjatogačovjekajasnijerazabiraodaranagospođedeRênalnijesmrtonosna,tosumu

višenaviralesuzenaoči.-Odlazite!-rečemuonosorno.Tamničarposluša.Tekštosusevratazatvorila,Julienuzvikne:-Velikibože,onanijemrtva!-Ipade

nakoljenalijućivrelesuze.U tom je svečanom trenutkuvjerovaou boga. »Štome se tiče licemjerstvo svećenika?Može li ono

imaloumanjitiistinitostiuzvišenostboga?«Tek tada se Julien počeo kajati zbog počinjenog zločina. Stjecajem prilika, koji ga je sačuvao od

očajanja,tektogajetrenutkaprestalatjelesnarazdraženostipoluludiloukojemjebiosveodčasasvogaodlaskaizParizauVerrières.Njegovesusuzeimaleplemenitizvor;onnijenimalosumnjaouosudukojagačeka.»Itakoćeonaživjeti!«pomislion...»Onaćeživjeti,damioprostiidamevoli...«Sutradanvrlokasno,kadgajetamničarprobudio,rekaomuje:-Vimoradaimateizvanrednosrce,gospodineJuliene.Dvaputasamdolazio,alinisamvashtiobuditi.

Evovamdvijeboceizvrsnavina,kojevamšaljenašžupnik,gospodinMaslon.-Zarjetajlupežjošovdje?-upitaJulien.- Da, gospodine - odgovori tamničar tišim glasom - no ne govorite tako glasno, to bi vam moglo

naškoditi.Julienseodsvegasrcanasmijao.-Upoložajuukojemsenalazim,prijateljumoj,jedinomivimožeteškoditi,akoprestanetebitiblagii

čovječni... Bit ćete dobro plaćeni - reče Julien prekinuvši se i poprimivši opet oholo držanje. To jedržanjejošistogčasaopravdaotimeštomujedarovaojedanzlatnik.GospodinNoiroud je iznova i snajsitnijimpojedinostimapripovijedao sve što ječuoogospođide

Rênal,alinijeništarekaooposjetigospođiceElize.Tajječovjekbiodokrajnostinizakipokoran.JednajemisaoprošlaJulienovimmozgom:»Tajnakazni

divmože zaraditi tri do četiri stotine franaka, jer je njegov zatvor slabo posjećen. Ja bihmumogaoosiguratidesettisućafranakakadbihtiosamnompobjećiuŠvicarsku...Teškoćabibilautomedagauvjerimosvojojpoštenojnamjeri.«Nopomisaonadugerazgovorestakopodlimstvorenjemulijevalamujeodvratnost,iJulienstanemislitinadrugestvari.

Uvečer je već bilo kasno. U ponoć su došla poštanska kola da ga odvezu. Bio je vrlo zadovoljanoružnicima,svojimputnimdrugovima.Ujutro,kadjestigaoutamnicuuBesançonu,bilisutakodobridagasmjesteunajgornjemkatujednegotskekule.ProcijeniojedatagrađevinapotječenegdjeizpočetkaXIV.stoljeća;diviosenjezinojizvanrednojljupkostiilakoći.Krozrazmakoddvazida,iznaddubokogdvorišta,imaojeprekrasanvidik.Sutradan je bio preslušan, a zatim su ga nekoliko dana ostavili namiru.Dušamu je bila spokojna.

Njegovamusestvarčinilavrlojednostavnom:»Htiosamubiti,patrebadabudemubijen.«Nijesedugozadržavaona tomrazmatranju.Suđenje,neugodnopojavljivanjepred javnošću,obrana,

sveje tosmatraobeznačajnimneprilikama,dosadnimobredimaokojimaće imativremenadamislinasamdansuđenja.Ničassmrtinijegavišezaokupljao.»Otomećumislitinakonsuđenja.«Životmusadanijebiodosadan,svejestvariprosuđivaosjednognovoggledišta.Nijevišebiočastoljubiv.RijetkojemislionagospođicudeLaMole.Mnogoga jezaokupljalonjegovokajanje ičestomupredočivalo likgospođe de Rênal, osobito za vrijeme noćnih tišina, koje je u tom visokom tornju narušavalo jedinokriještanjeorla.Zahvaljivao je nebu što je nije smrtno ranio. »Čudnovato!«mislio je. »Bio sam uvjeren da je ona

svojimpismomgospodinu deLaMoleu zauvijek razorilamoju sreću, a nepuna dva tjedna nakon togapismajavišeinemislimnasveonoštometadazaokupljalo...Dvije,tritisućelivrirentezamiranživotubrdskomkrajupoputVergyja...Tadasambiosretan...Nisambiosvjestansvojesreće!«Udrugimbitrenucimaopetiznenadaskočiosastolice.»DasamgospođudeRênalsmrtnoranio,bio

bihseubio...Potrebnamijetaizvjesnostdasenegnušamsamogasebe.Daseubijem?To jeonovelikopitanje«,mislio je.»Ti suci toliko su formalisti, tolikoogorčenina

bijednogoptuženog,dabiobjesiliinajboljeggrađaninasamodasedomognuodlikovanja...Izmakaobihtako njihovoj vlasti, njihovim uvredama na lošem francuskom, koje će pokrajinske novine nazvatirječitošću...Ionakomoguživjeti još samopet-šest tjedana ...Daseubijem?Bogami,neću«,pomislionnekoliko

danazatim.»NiNapoleonsenijeubio...Uostalom,mojježivotugodan.Ovojeboravištemirno.Tunemadosadnihljudi«,dodaonsmijućisei

stanesastavljatipopisknjigakojejehtionaručitiizPariza.

XXXVII.

KULA

Grobnekogprijatelja.STERNE

Začuojevelikubukuuhodniku,anijebilovrijemekadobičnoobilazenjegovzatvor.Oraokriješteći

poleti,vrataseotvorišeičasnimusežupnikChélan,savdršćućiisaštapomuruci,baciunaručaj.-Ah,bože,jelimoguće,dijetemoje!...Trebalobidakažem-čudovište!Dobri starac nijemogao dodati ni riječi. Julien je strahovao da ne padne.Morao ga je odvesti do

stolice.Bremevremenapritislojetoganekoćtakoenergičnačovjeka.Julienusečiniojošsamokaosjenasamogasebe.Kadjeopetdošaododaha,staracreče:-TekprekjučersamprimiovašepismoizStrasbourgaspet

stotinafranakazasiromaheuVerrièresu;donijelisumipismoubrda,uLiveru,kamosamsepovukaoksvomnećakuJeanu.Ajučerdoznaozakatastrofu...O,nebesa!Jelitomoguće!!-Staracnijevišeplakao;izgledaojekaodauopćenemisliidodaojenesvjesno:-Trebatćevamvašihpetstotinafranaka,doniosamvamih.-Potrebnomijedavasvidim,oče!-povičeJulienganut.-Imamjadostanovca.Alinijemogaovišedobitirazumanodgovor.OdvremenadovremenaproliobižupnikChélannekoliko

suzakojesulaganoklizileprekonjegovihobraza.ZatimjegledaoJulienaibiojekaosmeten,videćigakakomuhvata ruke i prinosi ih usnama.To lice, nekada tako živo, na kojemu se s tolikom energijomodražavahu najplemenitiji osjećaji, nije više gubilo apatičan izražaj. Uskoro je neki seljak došaopostarca.-Nevaljagazamarati-rečeonJulienu,kojijeshvatiodajetoChélanovnećak.TajjedolazakbacioJulienautakoljutjaddanijemogaoplakati.Svemusečiniložalosnoibezutjehe.Osjećaojekakomuseledisrceugrudima.Tajječasbionajgroznijiodsvihštoihjedoživiootkadjepočiniozločin.Vidiojesmrtusvojnjezinoj

rugobi.Sveiluzijeoveličinidušeiplemenitostirasplinulesusekaooblacipredolujom.Tojestrašnostanjepotrajalonekolikosati.Nakonduševnogotrovanjapotrebnisu tjelesni lijekovi i

šampanjac.Julienbisesmatraokukavicomdaseutekaotimsredstvima.Potkrajtogagroznogdana,kojegjeproveošećućiposvojojtijesnojkuli,najednomjeuzviknuo:»Bašsamluda!Kadbihmoraoumrijetikao drugi, tada bime pogled na tog jadnog starca trebao baciti u ovu strahovitu tugu; ali brza smrt ucvijetumladostimezaštićujeodtogažalosnogpropadanja.«Alikakogodonmudrovao,tajgajeposjetganuokaonekogmalodušnika,ibiojezbognjeganesretan.Nijevišeunjemubiloništačvrstoniveličanstveno,nijevišebilorimskihvrlina.Smrtmusečinila

višaimanjelaka.»Toćebitimojtoplomjer«,pomislion.»Večerasimamdesetstupnjevaispodonehrabrostikojatreba

damevodinagiljotinu.Jutrossamimao tuhrabrost.Uostalom,štomese tiče?Samodamisevratiutrenutkukadmibudepotrebna!«Tagamisaonatoplomjerzabaviikonačnogauspijerastresti.Sutradan,kadseprobudio,stidiosejučerašnjegadana.»Mojasrećaimojmirsuugroženi.«Zamalose

nijeodlučiopisatidržavnomtužiocuizatražitidanikoganepuštajuknjemu.»AFouqué?«pomislion.»AkoseonipakodlučidadođeuBesançon,kakolićebititužan!«

VećkojadvamjesecanijebionipomislionaFouquéa.»UStrasbourgusambiovelikabudala:mojamisaonijestizaladaljeodovratnikanamomodijelu.«SjećanjenaFouquéajakogajezaokupiloivrloraznježilo.Uzbuđenosešetao.»Evomesigurnodvadesetstupnjevaispodrazinesmrti...Akoovaslabostporaste,bitćeboljedaseubijem.KojeliradostizažupnikeMasloneizaValenodeakoumremkaokakavsitniškolnik!«StigaojeFouqué.Tajpriprosti,dobričovjekbiojeludodboli.Jedinanjegovamisao,akojeuopće

biokadarmisliti,bilajedaprodasvusvojuimovinukakobipodmitiotamničaraispasioJuliena.DugomujegovorioobijegugospodinadeLavalettea.-Zadaješmibol-rečemuJulien.-GospodindeLavalettebiojenevin,ajasamkriv.Inehoticeme

nagonišdamislimnaturazliku...-Ali,jeliistina?Zarbitiprodaosvusvojuimovinu?-upitagaJulien,kojijeopetpostaopronicavi

nepovjerljiv.Fouqué, oduševljen što njegov prijatelj napokon odgovara na njegovu glavnu misao, dugo mu je

nabrajaopojedinostiiizračunaogotovonastotinufranakakolikoćedobitizasvakoodsvojihimanja.»Kojeg li uzvišenog nastojanja za jednog seoskog posjednika!« mislio je Julien. »Koliko štednje,

koliko sitnih škrtarenja, zbogkojih samsecrveniokad sam ihkodnjegazapažao, žrtvujezamene!NijedanodonihlijepihmladićakojesamsretaoupalačideLaMoleikojičitaju»Renea«nematesmiješneosobine; ali, izuzevši one koji su vrlo mladi i koji su svoje bogatstvo baštinili, te ne znajuvrijednostnovca,kojibiodtihlijepihParižanabiosposobanzatakvužrtvu?«Svejezičnepogreške,sveFouquéovepriprostekretnjenestadoše;baciomuseunaručaj.Nikadanije

nitkopokrajini,usporedivšijesParizom,odaoljepšepriznanje.Fouqué,oduševljenčasovitimzanosomkojiječitaouočimasvogaprijatelja,smatraogajepristankomnabijeg.TajprizoruzvišenogapovratiJulienusvusnagukojumujeoduzeoposjetžupnikaChélana.Biojejoš

vrlomlad,alimisečinidajebioplemenitabiljka.Umjestodaserazvijaodnježnostipremalukavstvu,kaovećinaljudi,onbisebioizliječioodludognepovjerenja...Aličemutajalovaproricanja?Ispitivanja učestaše usprkos Julienovu nastojanju i njegovim odgovorima, koji su svi išli za tim da

skrate postupak: -Ubio sam, ili sambaremhtio ubiti, i to s predumišljajem - ponavljao je on svakogdana.Alisudacjeprijesvegabioformalist.Julienoveizjavenisunimaloskratileispitivanja;sučevojesamoljubljebilopovrijeđeno.Juliennijeznaodasugahtjelipremjestitiunekustrašnu,mračnuitijesnućeliju i da suga samozahvaljujućiFouquéovunastojanjuostavili unjegovoj lijepoj sobi navisini odosamdesetstepenica.OpatdeFrilairbio je jedanodonihuglednih ljudikoje jeFouquéopskrbljivaoogrjevom.Dobri je

trgovacdoprodotogasvemoćnogvelikogvikara.BiojeneizrecivoushićenkadmujegospodindeFrilairsaopćio da kani Juliena, zbog njegovih dobrih svojstava i usluga što ih je nekoć učinio u seminaru,preporučiti sucu. Fouqué nazre tračak nade da spasi prijatelja, te se na odlasku pokloni do zemlje izamolivelikogvikaradadadezadesetzlatnikaslužitimiseimolitizaoslobođenjeoptuženoga.Fouqué se vrlo varao. Gospodin de Frilair nije nipošto bio neki Valenod. On odbije i čak pokuša

dobromseljakuobjasnitikakoćeboljeučinitiakosačuvanovac.Videćidanijemogućebitijasnijianepočinitinekunesmotrenost,savjetovaomujedatajiznosdadekaomilostinjuzasiromašnezatvorenike,kojisuzaistausvemuoskudijevali.»TajjeJuliennekočudnostvorenje,njegovjepostupakneshvatljiv,azameneništanebismjelobiti

neshvatljivo«,mislio je opat deFrilair ... »Možda ćemoodnjegamoći učinitimučenika ...U svakomslučaju,saznatćupozadinutestvari,amoždaćunaćiiprilikudautjeramustrahtugospođudeRênal,kojanasnimalone cijeni, amene zapravomrzi...Možda ćuu svemu tomenaći nekumogućnost da sejavnoizmirimsgospodinomdeLaMoleom,kojiimanekusklonostprematommalombogoslovu.«

NagodbaunjihovojparnicibilajepotpisanaprijenekolikotjedanaiopatPirardnapustiojeBesançon,nakonštojejošsdeFrilairomgovoriootajanstvenomJulienovuporijeklu,i toonogistogdanakadjenesretnikuVerrièresuušaoucrkvudaubijegospođudeRênal.Julienjeizmeđusebeismrtividiojošsamojedanneugodandogađaj,itoposjetusvogaoca.Pitaojeza

savjetFouquéabilipisaodržavnomtužiocudagaoslobodisvihposjeta.Tajužasodsusretasocem,ijošutakvomčasu,dubokojezaprepastiopoštenoigrađanskosrcetrgovcadrvom.Pomislio je kako sad shvaća zašto toliki ljudi strastvenomrze njegova prijatelja.No iz poštovanja

premanjegovojnesrećiprikriojesvojeosjećaje.-Usvakomslučaju-odgovorimuonhladno-tazabrananebivažilazatvogaoca.

XXXVIII.

MOĆANČOVJEK

Alinjezinisupostupcitakotajanstveni,anjezinstastakoelegantan!Tkobitomogao

biti?SCHILLER

Sutradansevratakuleotvoriševrlorano.Juliensetrgneizasna.»Ah,svetibože,evomogoca!«pomislion.»Neugodnaliprizora!«Istogmuse trenutkabaciunaručajnekaženauseljačkomodijelu. Jedva ju jeprepoznao.Bila je to

gospođicadeLaMole.- Nevaljalče, tek sam iz tvoga pisma doznala gdje si. Ono što ti zoveš zločinom, a što je samo

plemenita osveta koja pokazuje svu veličinu srca koje kuca u tvojim grudima, doznala sam tek uVerrièresu...UsprkossvimpredrasudamaprotivgospođicedeLaMole,koje,uostalom,nijenisamomesebiposve

jasno priznavao, Julienu se ona učini vrlo lijepom.Kako da čovjek u njezinim postupcima i njezinimriječimanevidiplemenit inesebičanosjećaj,daleko iznad svega štobi seusudilaučinitineka sitna iobična duša? Opet pomisli kako ljubi jednu kraljicu, te joj za nekoliko trenutaka reče sizvanrednomplemenitošćuizražavanjaimisli:- Ja sam u mislima posve jasno vidio budućnost. Htio sam da se nakon moje smrti preudate za

gospodina deCroisenoisa, koji bi uzeo udovicu. Plemenita imalo romantična duša te krasne udovice,koju je čudnovat, tragičan i u njezinim očima velik događaj iznenadio i priveo k običnoj razboritosti,udostojitćesedashvativrlostvarnuvrijednostmladogmarkiza.Pomiritćetesestimedabudetesretniuonome što za cioostali svijet znači sreću; ugled, bogatstvo, visokpoložaj...Ali, dragaMatilda, vašdolazakuBesançon,akoitkoinaslutidasteovdje,zadatćesmrtniudaracgospodinudeLaMoleu,ajatosebinikadanećuoprostiti.Većsammuzadaotolikojada!Akademikćerećidajeonusvojimnjedrimagojiozmiju.-Priznajemdanisamočekivalatolikohladnograzuma,tolikebrigezabudućnost-rečegospođicade

LaMolenapolauvrijeđena.-Mojasobarica,kojajegotovojednakorazboritakaoivi,uzelajeputnicunasvojeimeitakosamdoputovalakaogospođaMichelet.-AgospođuMicheletsutakolakopustilidadođedomene?-Ah,tisijošisadizvanredančovjek,onajkogasamodabralaizmeđusvih!Najprijesamponudilasto

franakajednomsudskomtajniku,kojijetvrdiodajemojulazakuovukulunemoguć.Ali,kadjeprimionovac, tajmepoštenjakostaviodačekam;nabrajaojekojekakvezapreke, tesampomisliladamekaniokrasti...-Onazastade.-Atada?-upitaJulien.-Ne ljuti se,malimoj Juliene - reče ona ljubeći ga - bila sam prisiljena da kažem svoje ime tom

tajniku, koji je držao da sam neka pariška radnica zaljubljena u lijepog Juliena ... To su upravo bilenjegoveriječi.Zaklelasammusedasamtvojažena,itakoimamdozvoludatesvakogdanaposjećujem.»Ludilojepotpuno,nisamgamogaospriječiti«,misliojeJulien.»Uostalom,gospodindeLaMoleje

takovelikgospodindaće javnomišljenjeznatipronaći isprikuzamladogpukovnikakojićeseoženiti

tomkrasnomudovicom.Mojaćesmrtsveprikriti.«IonsesaslašćupredaMatildinojljubavi;bilojeutoj ljubavi ludila, veličine duše, svega onoga što je na svijetu najčudnovatije. Ona mu ozbiljnopredložidasezajednoubiju.NakontihprvihzanosaikadasenaužilasrećedagledaJuliena,njezinomdušomnajednomovladaživa

radoznalost.Stalajeispitivatisvogaljubavnikaiustanovilajedaondalekonadmašujeslikukojujesebibilastvorilaonjemu.ČinilojojsedajetouskrsnuoBonifacedeLaMole,alijošherojskiji.Matilda obiđe prve tamošnje odvjetnike i uvrijedi ih nudeći im odviše neuvijeno zlata; ali ga oni

naposljetkuipakprimiše.Brzo jeuvidjeladauBesançonu,uzapletenimstvarimakoje suvrloznačajne, sveovisioopatude

Frilairu.Pod nepoznatim imenom gospođe Michelet naišla je najprije na nepremostive poteškoće kada je

pokušalaprodrijetido svemoćnogčlanakongregacije.Ali segradompronioglaso ljepotinekemladekitničarkekojaje,ludaodljubavi,stiglaizParizauBesançondatješimladogsvećenikaJulienaSorela.MatildajepješicesamajurilaulicamaBesançona;nadalasedajenećeprepoznati.Usvakomslučaju

nije smatrala izlišnim za svoju stvar da kod pučanstva izazove dubok dojam. U svojoj je ludostipomišljalainatodapobuninarodidatakospasiJulienakadbudestupaonastratište.GospođicadeLaMole jedržalada jeodjevena jednostavno ikako topriličiženiu tuzi,nonjezina jeodjećaprivlačilasvepoglede.Bila je u Besançonu predmetom opće pažnje, kad je nakon osam dana upornih nastojanja dobila

audijencijukodopatadeFrilaira.Pozvonivšinavratimabiskupije,onaje,kakojegodinačebilahrabra,zadrhtala,tolikojepredodžbao

moćnomčlanukongregacijebilaunjezinuduhupovezanasdubokomipromišljenompokvarenošću.Kadase trebala uspeti stepenicama koje vode do stana prvog velikog vikara, jedva je mogla hodati.Osamljenost biskupske palače prožimala ju je jezom. »Mogla bih sjesti u neki naslonjač koji bi meščepaoza ruke, i jabihnestala.Kodkogabimemojasobaricamogla tražiti?Oružničkibi sekapetandobročuvaodaištapoduzme...Jasampotpunosamauovomvelikomgradu!«VećprvipoglednaodajeumiriojegospođicudeLaMole.Prijesvega,vratajojjeotvorioslugauvrlo

otmjenojlivreji.UsalonuukojemječekalavidjelajeonubiranuiukusnuraskoškojasetolikorazlikujeodgrubeveličanstvenostiikojaseiuParizunalazisamounajotmjenijimkućama.ČimjespazilaopatadeFrilaira,kojijojjeprilaziosočinskimizrazomlica,nestadošeunjojsvemislinaužasanzločin.Natomlijepomlicunijenalazilačakniznakaoneodlučneipomalodivljevrlinekojajetolikoantipatičnapariškomdruštvu.MalismiješakštojeoživljavaocrtelicatogasvećenikakojivladasvimeuBesançonuodavaoječovjekaizdobrogdruštva,obrazovanaprelataispretnaupravljača.MatildisečinilodajeuParizu.Opatu de Frilairu nije trebalo više od nekoliko trenutaka pa daMatildu navede na priznanje da je

kćerkanjegovamoćnogprotivnika,markizadeLaMolea.-JazaistanisamgospođaMichelet-rečeonapoprimivšiopetsvojeoholodržanje-inijemitoteško

priznati, gospodine, jer dolazim k vama da se posavjetujem o mogućnosti bijega gospodina de LaVernayea. Prije svega, on je kriv samo zajedno nepromišljeno djelo; žena na koju je pucao živa je izdrava.Azatim,dabisepodmitilipodređeni,jamogusmjestadatipedesettisućafranakaiobvezatisejošnadvostrukotoliko.Napokon,zahvalnostmojaimojeobiteljinećeništasmatratinemogućimzaonogakojispasigospodinadeLaVernayea.Opat de Frilair se kanda začudio čuvši to ime. Matilda mu pokaza nekoliko pisama ministra rata

adresiranaJulienuSoreludeLaVernayeu.-Vidite,gospodine,dasemojotacpobrinuozanjegovubudućnost.Udalasamsezanjegapotajno;moj

jeotacželiodaonpostanevišioficirprijenegoliseobjavi tajbrak,poneštočudnovatza jednudeLaMole.MatildaopazidaizražajdobroteinekeblageveselostinaglonestajekakogospodindeFrilairdolazi

dovažnihotkrića.Nanjegovuselicuodražavalalukavostpomiješanaskrajnjomdvoličnošću.Opatsedvoumio:ponovnojepolaganočitaoslužbeneisprave.»Kakobihsemogaookoristititomčudnovatomispoviješću?«pitaoseon.»Evomenajednomutijesnoj

vezi s prijateljicom poznate maršalice de Fervaques, svemoćne nećakinje nadbiskupa de***, koji uFrancuskojimenujesvebiskupe.Onoštosamgledaokaodalekubudućnost,pojaviloseiznenadapredamnom.Tobimemoglodovesti

dociljasvihmojihželja.«NajprijejeMatilduprestravilanaglapromjenaulicutogamoćnogčovjekaskojimsenalazilautako

osamljenojprostoriji.»Ališto!«pomislionaubrzo.»Zarnebibilonajgoreodsvegadanisamproizvelanikakavdojamnahladniegoizamsvećenikasitogvlastiiužitka.«Zaslijepljen tim brzim i neočekivanim putem koji se otvarao pred njegovim očima i koji vodi do

biskupskestolice,idivećiseMatildinuduhu,opatdeFrilairnijebionačasnaoprezu.GospođicadeLaMolegajevidjelagotovodosvojihnogukakouzbuđenodrhtiodčastoljubljaizanosa.»Svesebistri«,pomisliona;»ništaovdjenećebitinemogućezaprijateljicugospođedeFervaques.«

Usprkos osjećaju još vrlo bolne ljubomore, imala je hrabrosti da kaže da je Julienmaršaličin prisniprijateljidakodnjegotovosvakogdanasusrećenadbiskupade***-Kad bi se redom četiri ili pet puta ždrijebom birao između odličnih stanovnika ovog departmana

popis od trideset i šest porotnika, smatrao bih dame progoni zla sreća ako na svakompopisu ne bihnabrojao osam do deset prijatelja, i to najpametnijih u cijelom skupu - reče veliki vikar s pogledompunim častoljublja i naglašujući svaku riječ. - Imat ću gotovo uvijek većinu, čak i ako treba nekogaosuditi;vidite,dakle,gospođice,skojombihlakoćommogaonekogaosloboditi...Opatnajednomzastadekaodajeiznenađenzvukomsvojihriječi;priznavaojestvarikojesenikadane

govorepredlaicima.Alijeion,sasvojestrane,prenerazioMatildukadjojjeotkriodasebesançonskodruštvonajvišezato

čudi i zanima za tu čudnu Julienovu pustolovinu što je on nekada u gospođi deRênal pobudio velikuljubavisamjedugoljubio.OpatdeFrilairjebezmukeopaziokakvujekrajnjuuzbuđenostizazvalatanjegovaizjava.»Vratiosamjojmilozadrago!«misliojeon.»Etonapokonsredstvaspomoćukojegamoguupravljati

tommalomatakoodlučnomosobom.Strahovaosamvećdamitonećeuspjeti.«Njezinotmjenizgledinjezina samosvijest povećali su u njegovimočima čar rijetke ljepote koja je stajala pred njimgotovozaklinjućiga.Biojeposvehladnokrvaninijeoklijevaodajojzarinenožusrce.- Ja, uostalom, ne bih bio iznenađen - reče joj on s nehajnim izrazom - kad bi se pokazalo da je

gospodinSorelizljubomorepucaonatuženukojujenekadtolikoljubio.Onanipoštonijebezčari,aodnedavnasečestosastajalasnekimopatomMarquirotomizDijona,nekimjansenistombezmorala,kakvisuonisvi.OpatdeFrilairjesužitkomipolaganomučiosrcetelijepedjevojkekojojjepogodioslabustranu.-ZaštobigospodinSorelodabraobašcrkvu-govoriojeonupirućiuMatildusvojplamenipogled-

akonezatoštojebaštogačasanjegovsuparnikslužiomisu?Svipriznajuneobičnomnogoduhaijošvišeopreznostičovjekukojiimasrećudagavištitite.ŠtobibilojednostavnijenegodasesakriouvrtovimagospodinadeRênala, koje takodobropozna?Ondje bi, gotovo siguranda ga nitkonećeni vidjeti, niuhvatiti,niposumnjatiunjega,mogaozadatismrtženinakojujebioljubomoran.Torasuđivanje,naokotakoispravno,dokrajajesmutiloMatildu.Taponosnaduša,alizasićenasvom

onomhladnomrazboritošćuzakojuuotmjenomsvijetumisledavjernoodražavaljudskosrce,nijebilakadradabrzoshvatisrećukojapreziresvakurazboritostikojazavatrenedušemožebitivrlosnažna.UvisokompariškomdruštvuukojemjeMatildaživjelastrastsevrlorijetkoodvajaodrazuma.Jedinoseljubavkojaživiupetomkatubacakrozprozor.Ukratko,opatdeFrilairjebiosiguranusvojumoć.NatuknuojeMatildi(sigurnojelagao)daposvojoj

voljimožeraspolagatidržavnimtužiocemkojitrebadapodigneoptužnicuprotivJuliena.Kad ždrijeb odredi trideset i šest porotnika, otići se on izravno i osobno do najmanje tridesetorice

međunjimaiučinitisveštotreba.DaseMatildanijeopatudeFrilairuučinilatakolijepom,onbisnjomgovoriotakootvorenotekkod

petogilišestogsusreta.

XXXIX.

INTRIGA

Castres,1676.-Ususjednojkućinekijebratubiosvojusestru;tajjeplemićvećbiopočinio

jednoumorstvo.Njegovmujeotacspasioživotpodijelivšipotajnosudskimvijećnicima

petstotinaškuda.LOCKE,PUTOVANJEPOFRANCUSKOJ

Izišavšiizbiskupije,MatildanijeoklijevaladagospođideFervaquespošaljeglasnika;bojazandaće

sekompromitiratinijejeničaskazadržala.ZaklinjalajesvojusuparnicudazaopatadeFrilairaishodiodnadbiskupade***pismoucijelostinapisanonjegovomrukom.IšlaječaktakodalekodajujemolilanekaosobnodođeuBesançon.Tojezajednuljubomornuiponosnudušuzaistabioherojskičin.PoFouquéovusavjetu,bilajetolikoopreznadaJulienuništanegovoriosvojimkoracima.Njezinaga

jenazočnost ibez togavrlouzbuđivala.Sada,predsmrt,bio jepoštenijinošto je tobiou tokusvogaživotaiosjećaojegrižnjusavjestinesamopremagospodinudeLaMoleunegoipremaMatildi.»Štojeto«,pitaoseon,»dauznjudoživljavamčasoverastresenosti,paidosade?Onaseradimene

upropaštava,ajajojsetakoodužujem!Jesamlijazaočovjek?«Togapitanjenebinimalozanimalodokjejošbiočastoljubiv:tadajeunjegovimočimajedinasramotabilaneuspjeti.MoralnajeneugodnostkojujeosjećaouzMatildubilatoizrazitijaštojeonutomčasupobuđivaou

njojnajčudesnijuinajluđuljubav.Onajegovorilasamoonekimneobičnimžrtvamakojekaniučinitidabigaspasila.Zanesenaosjećajemkojimseponosilaikojijenadvladaosvunjezinuoholost,onanijehtjelaprovesti

nijedančassvogaživotaadaganeispuninekimizvanrednimpothvatom.Najčudnovatijiplanovi,planovikoji su za nju bili najopasniji, ispunjavali su njezine duge razgovore sa Julienom. Tamničari, dobroplaćeni, pustili su je da vlada u tom zatvoru. Matildine se zamisli nisu zadovoljavale samo time dažrtvujesvojugled;malo jese ticaloštoćecijelodruštvoupoznatinjezinpoložaj.Baciti senakoljenapredkraljevukočijuupunomtrkudabiizmolilamilostzaJuliena,privućinasevladarovupozornostuzopasnost da tisuću puta bude pregažena, to je bila jedna od najmanjih tlapnja kojima se zanosila tapretjerana i hrabra mašta. Ona je bila sigurna da će preko svojih prijatelja u kraljevoj službi bitipripuštenauposebnedijeloveparkauSaint-Cloudu.Julienusečinilodanijedostojantolikepožrtvovnosti;istinugovoreći,biojezamorenherojstvom.On

bibioosjetljivzajednostavnu,mirnuigotovobojažljivunježnost,aMatildinojjeoholojduši,naprotiv,neprestanobilapotrebnamisaonajavnostinadruge.Usredsvihnjezinihtjeskoba,svihbojaznizaživotljubavnika,kojeganijehtjelapreživjeti,osjećalaje

potajnupotrebudazapanjijavnostprekomjernošćusvojeljubaviiuzvišenošćusvojihpothvata.Julienseljutioštogasvetoherojstvonimalonedira.Štobitekbilodajeznaozasveludostikojimaje

Matildamučilaodani,aliizričitotrijezniiograničeniduhdobrogFouquéa?OvajnijepravoznaoštodaosudiuMatildinupožrtvovanju,jerionbibiožrtvovaocijelisvojimetaki

izložio svoj život najvećimopasnostima da spasi Juliena.Bio je zapanjen videći kakve količine zlataMatilda rasipa.Prvih sudanasvotekoje jeona tako izdavala izazivaledivljenjekodFouquéa,koji je

premanovcuosjećaosvopoštovanjeprovincijalca.NapokonjeotkriodaseplanovigospođicedeLaMolečestomijenjaju,iosjetiojevelikoolakšanje

kad je pronašao riječ kojom će osuditi taj karakter koji ga toliko umara: ona je prevrtljiva. Od togaepitetapadoonogausijanaglava,kojijeuprovincijinajvećapogrda,samojejedankorak.»Čudnovatoje«,misliojeJulienjednogadanakadjeMatildaotišlaizzatvora,»dametakostrastvena

ljubavkojojsamuztojasampredmetostavljatakoravnodušnim!Aprijedvamjesecasamjeobožavao!Čitao sam,doduše, dablizina smrti dovodido ravnodušnosti prema svemu.No ipak je strašnokad sečovjekosjećanezahvalnikom,anemožebiti drugačiji.Zar sam ja egoist?« Ion je to sebi snajvećimprezirompredbacivao.Častoljubljejeunjegovusrcuumrlo,ajednasedrugastrastrodilaiznjegovapepela.Onjetustrast

nazivaogrižnjomsavjestizbogpokušajadaubijegospođudeRênal.Zapravojeonbioludozaljubljenunju.Nalaziojenekučudnusrećukadbise,posvesamibezbojazni

daćegaitkosmetati,mogaosavpredatisjećanjimanasretnedaneštoihjenekadproveouVerrièresuiliu Vergyju. I najmanji je događaj iz onoga vremena, koje je odviše brzo prohujalo, imao za njeganeodoljivusvježinuičar.NikadanijepomišljaonasvojeuspjeheuParizu;bilisumumrski.Matildinajeljubomoradjelomičnonaslućivalatonjegovoraspoloženje,kojesedanomicepojačavalo.

Ona je vrlo točno opažala da semora boriti protiv njegove ljubavi za samoću.Kojiput bi sa strahomizgovorilaimegospođedeRênal.VidjelabikakojeJulienzadrhtao.Otadanjezinaljubavnijepoznavalanigranicanimjere.»Ako umre, umrijet ću za njim«, mislila je ona s najvećom iskrenošću. »Što bi rekli u pariškim

salonimakadbividjelidadjevojkamogapoložajatolikoobožavaljubavnikaosuđenanasmrt?Dabisenašli takviosjećaji,valjasevratitiudobaheroja;od takvesu ljubaviuzbuđenokucalasrcaustoljećuKarlaIX.iHenrikaIII.«Usrednajvatrenijegzanosa,kadbipritiskalanasrceJulienovuglavu,onabisužasommislila:»Što?

Zar je toj krasnoj glavi suđeno da bude odrubljena! E, pa dobro!« dodavala bi ona usplamtjevšiheroizmomukojemujebiloisreće,»mojećeusne,kojesadacjelivajutulijepukosu,bititakođerledenenepunadvadesetičetirisatakasnije.«Mislina tečasoveheroizmaistrašnenasladečvrstobi jedržaleuneodoljivuzagrljaju.Pomisaona

samoubojstvo,takoprimamljivasamaposebi,adosadatakoudaljenaodteponosneduše,prodiralajeunju i uskoro je njome posve ovladala. »Ne, krv mojih predaka, doprijevši do mene, nipošto se nijesmlačila«,sponosomjemislilaMatilda.- Htio bih vas nešto zamoliti - reče joj jednoga dana njezin ljubavnik. - Dajte svoje dijete jednoj

dojkinjiuVerrièresu.GospođadeRênalćenadziratitudojkinju.-Toštomigovorite,vrlojeokrutno...-IMatildaproblijedi.-Istinaje, i jatetisućuputamolimzaoproštenje!-poviknuJulienprenuvšiseizsvogasanjarenjai

stežućijeuzagrljaju.Kadjeobrisaonjezinesuze,vratiosesvojojmisli,alisvišespretnosti.Onjesvojrazgovorskrenuona

nekomelankoličnofilozofiranje.Govoriojeobudućnosti,kojaćesezanjegatakobrzodokrajčiti.-Valjapriznati,dragaprijateljice,dasustrastinesrećauživotu,ali tunesrećususrećemosamokoduzvišenihduša...Smrtmogasinabilabizaoholostvašeobiteljizapravosreća.Tobipodređenibrzonaslutili, inebriga bi bila sudbina tog djeteta nesreće i sramote ... Nadam se da ćete u vrijeme koje ne želimodrediti,alikojemojahrabrost ipaknaslućuje,poslušatimojposljednjisavjet iudatisezamarkizadeCroisenoisa.-Što,zarovakoosramoćena?-Sramotanemožepastinatakvoimekakvojevaše.Bitćeteudovica,itoudovicajednogluđaka,ito

je sve. Idem još dalje: budući da uzrokmomzločinu nipošto nije novac, neće on za vas biti sramota.Možda će u to doba neki zakonodavac-filozof uspjeti da, usprkos predrasudama svojih suvremenika,ishodi ukidanje smrtne kazne. Tada će koji prijateljski glas navesti kao primjer: »Vidite, prvi mužgospođice deLaMole bio je luđak, ali on nije bio zao čovjek, nije bio zločinac.Bilo je besmislenoodrubitimuglavu«...Tadamojauspomenavišenećebitinečasna,baremnenakonstanovitavremena...Vaš položaj u društvu, vaše bogatstvo i, dopustite mi da kažem, vaš duh, omogućit će gospodinuCroisenoisu, koji će postati vašmuž, da igra ulogu koju on sam ne bi bio kadar postići. On je samoodličnarodaihrabar,asamatasvojstva,kojasudogodine1729.sačinjavalasavršenamuškarca,postalasujednostoljećekasnijeposvenesuvremenaidovodesamodopreuzetnosti.Dabinetkomogaostatinačelofrancuskeomladine,potrebnasumuidrugasvojstva.Vaš čvrsti i poduzetni karakter bit će od koristi stranci u koju gurnete svogamuža.Moći ćete poći

stopamagospođeChevreuseiLonguevilleizdobaFronde.Ali tadaće,dragaprijateljice,ovajnebeskiplamenkojivassadaprožimabitivećpomalomlak.-Dopustitemidavamkažem-dodanakonmnogihdrugihuvodnihrečenica-daćetezapetnaestgodina

ljubavkojustezameneosjećalismatratioprostivomludošću,aliipakludošću...Najednomjezastaoizamisliose.OpetsenašaopredmišljukojajezaMatildubilatolikouvredljiva:

»ZapetnaestćegodinagospođadeRênalobožavatimogasina,avićetenanjzaboraviti.«

XL.

SMIRENJE

Zatoštosamtadabiolud,danassammudar.O,filozofe,kojividišsamoonoštojetrenutno,kakosikratkovidan!Tvojeokonijestvoreno

dapratipodzemnodjelovanjestrasti!GOETHE

Taj je razgovor prekinulo preslušavanje, nakon kojega je slijedio sastanak s odvjetnikom kome je

povjerenaobrana.Tosubilijedinizaistaneugodničasoviunjegovuživotupunombezbrižnostiinježnihsanjarenja.-Radiseoubojstvu,itoubojstvuspredumišljanjem-rekaojeJulienisucuiodvjetniku.-Žaomije,

gospodo-dodaojeonsmiješećise-alivašćeposaobitiposveneznatan.»Nakoncukonca«,misliojeJulienkadihsekonačnoriješio,»moradasamipakhrabar,očitohrabriji

odtedvojice.Onismatrajuzanajvećezlo,zakrajnjiužas,tajdvobojsnesretnimishodomokojemućujaozbiljnorazmislititekposljednjegadana.»Tojezatoštosamupoznaoivećunesreću«,nastaviJulienfilozofirajućisamsasobom.»Mnogosam

višetrpiozavrijemesvogprvogputovanjauStrasbourg,kadsammisliodameMatildaostavila...Tkobimisliodasams tolikostrastiželio tusavršenuprisnostkojamedanasostavlja takohladnim...Jasamzaistasretnijikadsamsamnegokadtatolikolijepadjevojkadijelisamnommojusamoću«...Odvjetnik,čovjekodpravilaipropisa,držaojedajeonludimislioje,kaoisvajavnost,damuje

ljubomoraturilapištoljuruku.JednogasedanausudionatuknutiJulienudabitaizlika,istinitaililažna,bilaizvrsnosredstvoobrane.Nooptuženijeutrenokapostaoopetstrastvenoibijesnostvorenje.-Takovamživota,gospodine-vikaojeJulienizvansebe-danistevišeizgovorilituodvratnulaž!-

Oprezniseodvjetniknačasprestrašiodaćegaubiti.On je pripremao svoj obrambeni govor, jer se odlučni čas približavao. U Besançonu i u cijelom

departmanugovorilosesamootomglasovitomslučaju.Julientonijeznao;onjebiozamoliodamuseotimstvarimanikadanegovori.TogasumudanaMatildaiFouquéhtjelisaopćitinekeglasinekojesu,ponjihovumišljenju,biletako

povoljnedasumoglepobuditinade,aliihjeJulienprekinuovećkodprveriječi.-Ostavitemimojidealniživot.Vašebimesitnebrigeipojedinostiizrealnogživota,kojesuzamene

više-manjeneugodne,skinulesneba.Svatkoumirekakomože,ajahoćudanasmrtmislimsamonasvojnačin.Štomesetičudrugi?Mojićeodnosipremadrugimabitinagloprekinuti.Smilujtese,negovoritemivišeotimljudima!Posvemijedostaštomoramviđatisucaiodvjetnika.»Činise,zapravo«,govoriojesamomesebi,»damijesuđenodaumremsanjareći.Neznatnostvorenje

kakvosamja,kojejesigurnodaćezadvatjednabitizaboravljeno,bilobi,valjapriznati,vrloglupokadbiigralokomediju...Ipak ječudnovatodasamnaučiouživatiživot teksadakadvidimdamisenjegovsvršetaksveviše

bliži.«Svojejeposljednjedaneprovodiošećućiuskomterasomnavrhukuleipušećiizvrsnecigaretepokoje

jeMatildaposlalateklićauHolandiju,ineslutećidasvidalekozoriugradusvakidanočekujudaseon

pojavi.Njegove sumisli bile uVergyju.Nikada nije Fouquéu govorio o gospođi deRênal, alimu jeprijateljdva-triputaspomenuodaseonabrzooporavlja,itesuriječiodjeknuleunjegovusrcu.DokjeJulienovadušabilagotovouvijeksvaucarstvumisli,Matildaje,zaokupljenastvarnošću,kako

toidolikujejednomplemićkomsrcu,umjelaizravnodopisivanjeizmeđugospođedeFervaquesiopatadeFrilairadovestidotakveprisnostidajekrupnariječbiskupijabilavećizgovorena.Časniprelat,kojijedijeliopoložaje,dodaojenarubujednogpismasvojenećakinjebilješku:»Tajje

jadniSoretsamonekonepromišljenočeljade,nadamsedaćenamgavratiti.«Videćiteretke,gospodindeFrilairjebiogotovoizvansebe.NijesumnjaodaćespasitiJuliena.-Danematogjakobinskogzakonakojijeodrediosastavljanjepopisabezbrojnihporotnika,akojemu

je jedina stvarna svrha da oduzme svaki utjecaj ljudima odlična roda, ja bih preuzeo odgovornost zapresudu,-rečeonMatildiuočiždrebanjatridesetišestoriceporotnikakojićesuditi.-TajasampostigaodažupnikN...budeoslobođen...Sutradan je opat de Frilair sa zadovoljstvom među izabranima našao pet članova kongregacije iz

Besçanona,ameđuonimakojinisubiliiztogagradanalazilasuseimenagospodeValenod,deMoirod,deCholin.-Uprvomredujamčimzaovuosmoricuporotnika-rečeonMatildi.-Prvapetoricasumojeoruđe,Valenodjemojdoušnik,Moirodsvedugujemeni,adeCholinjeglupankojisesvegaplaši.Novine su u departmanu objavile imena porotnika, i gospođa de Rênal je, na neizrecivi užas svog

muža, htjela poći u Besançon. Sve što je gospodin de Rênal mogao postići, bilo je obećanje da onanikakonećenapuštatikrevet,kakosenebi izložilaneugodnostidabudepozvanakaosvjedok. -Vineshvaćatemojpoložaj-govoriojebivšinačelnikVerrièresa.-Jasamsesada,kakotoonikažu,odmetnuouliberale.NemasumnjedaćeonajbesramnikValenodiopatdeFrilairkoddržavnogtužiocaiporotnikapolučitisveštobimenimoglobitineugodno.GospođadeRênaljebezotporapopustilanalozimasvogamuža.»Akosepojavimpredsudom,činitće

sedatražimosvetu«,mislilajeona.Usprkossvimobećanjimaštoihjedalasvomispovjednikuisvomemužudaćebitirazumna,onaje,tek

štojestiglauBesançon,vlastoručnonapisalasvakomeodtridesetišestoriceporotnika:»Ja se,gospodine,nećupojavitinadan suđenja, jerbi tomoglonauditi stvarigospodinaSorela. Ja

želim, i to žarko, samo jedno, a to je da on bude spašen. Nemojte se nimalo kolebati, jer bi strašnapomisaodajenevinčovjekzbogmeneubijenzatrovalaostatakmogaživotaisigurnogaskratila.Kakobistemogliosuditinasmrtkadsamjaživa?Ne,društvonipoštonemapravaoduzimatinekomeživot,otomenemasumnje,aosobitonečovjekukaošto je JulienSorel.UVerrièresusviznajuda jeon imaočasova neubrojivosti. Taj jadnimladić imamoćne neprijatelje, ali bi li itko, pa čak imeđu njegovimneprijateljima(akolikoihonima!),mogaoposumnjatiunjegovuvelikunadarenostiunjegovodubokoznanje? Gospodine, nećete ovdje suditi nekom običnom čovjeku. Mi smo ga svi gotovoosamnaestmjesecipoznavalikaopobožna,razumnaimarljivamladića,nodva-triputanagodinuobuzelabigamelankolija,odkojebibiokaoizbezumljen.CijeligradićVerrières,svinašisusjediuVergyju,gdjeprovodimo ljeto, cijela moja obitelj, sam gospodin potprefekt, svi će oni odati priznanje njegovojosobitoj pobožnosti.On zna naizust cijelu svetuBibliju. Zar bi se neki bezbožnik godinama trudio danaučitusvetuknjigu?Mojićesinoviimatičastdavampredajuovopismo.Onisujošdjeca.Izvoliteih,gospodine,ispitati;onićevamotomesiromašnommladićurećisvepojedinostikojesujošpotrebnedaseuvjeritekakvobistebarbarstvopočinilikadbistegaosudili.Nebistemetimenipoštoosvetili,negobistemizadalismrt.Štomogunjegovineprijateljidasuprotstavetimčinjenicama?Ranaštojebilaposljedicajednogčasa

neubrojivosti, koju su čak i moja djeca kod svoga učitelja zapažala, tako je neopasna da sam nakonnepunadvamjesecamoglapoštanskimkolimadoćiizVerrièresauBesançon.Akočujem,gospodine,dai

najmanjeoklijevatedaspasiteodbarbarskihzakona togačovjekakoji jegotovočistodsvakekrivice,ustatćuizkreveta,ukojemumedržijedinonalogmogamuža,idoćićudasebacimpredvašenoge.Izjavite, gospodine, da se predumišljaj ne može utvrditi, ako ne želite imati na duši smrt nevina

čovjeka«,itd.,itd.

XLI.

SUĐENJE

Zemljaćesedugosjećatitogaglasovitogprocesa.Zanimanjesezaoptuženograzvilouuzrujanost,jerjenjegovzločinbiočudan,aipaknijebiogrozan.

Padajetoibio,tajjemladićbiotolikolijep,anjegovjesretanuspon,kojisetakobrzosvršio,uvećavaoganuće.

»Hoćeligaosuditi?«pitalesuženesvojeznanceiblijedećiočekivaleodgovor.

SAINT-BEUVENapokonjedošaodankojegasuseigospođadeRênaliMatildatolikoplašile.Čudnovatizgledgradauvećaojenjihovstrah;uzbuđenjenijemimoišločakničvrstuFouquéovudušu.

SvajepokrajinadotrčalauBesançondapribivasuđenjutogaromantičnogslučaja.Većnekolikodananijevišebilomjestausvratištima.Predsjednikuporotedosađivalisumolbamaza

ulaznice.Svesugospođeugraduhtjelepribivatisuđenju.NaulicisuseprodavaleJulienoveslike,itd.Matilda je za taj presudni čas držala u pripremi pismo koje je u cijelosti bilo napisano rukom

nadbiskupade***.Taj seprelat,koji jeuFrancuskojupravljaocrkvom i imenovaobiskupe,udostojiozatražitiJulienovooslobođenje.UočisuđenjaodnijelajeMatildatopismosvemoćnomvelikomvikaru.Nakrajusastanka,kadjeonaplačućiodlazila,rečejojopatdeFrilair,kojijekonačnonapustiosvoju

diplomatskuuzdržljivosttegotovoisambiodirnut:-Jajamčimzaizjavuporote.Izmeđudvanaestosobakojimajedužnostdaispitajudalijezločinvašegštićenikautvrđen,aosobitodalipostojipredumišljaj,nalazesešestoricaprijateljakojiželemojusreću ikojimasamdaonaznanjedaonjimaovisihoćulipostati biskup.Barun deValenod, kojega sam ja postavio za načelnika gradaVerrièresa, raspolaže sasvojadvačinovnika,gospodomdeMoirodom ideCholinom.Sudbinanam je, istinabog,uovoj stvaridalaidvavrlozlonamjernaporotnika,alipremdasuultraliberali,oniuvažnimprilikamaslušajumojenaloge,ajasamihzamoliodaglasajuonakokakobudeglasaogospodindeValenod.Doznaosamdašestiporotnik,nekitvorničar,neizmjernobogatibrbljavliberal,potajnoželidamusepovjerenekenabavkezaministarstvorata,ionse,bezsumnje,neželimenizamjeriti.PoručiosammudagospodindeValenodznamojuposljednjuuputu.-AtkojetajgospodindeValenod?-upitaMatildauznemireno.- Da ga poznajete, ne biste sumnjali u uspjeh. On je drzak, bestidan i surov govornik, stvoren da

upravljabudalama.Iz.bijedegajeizvuklagodina1814,ajagahoćuučinitiprefektom.Onjekadarostaleporotnikeizbatinatinebudulihtjeliglasatiponjegovojvolji.Matildasemaloumiri.Uvečer ju je čekao drugi razgovor. Da ne bi otezao neugodan prizor, kojemu je ishod, po njegovu

mišljenju,biovećodređen;Julienjeodlučiodaneuzimariječ.-Mojćeodvjetnikgovoriti,tojedovoljno-rečeonMatildi.-Jaćuionakobitiodvišedugoizložen

pogledima svih svojih neprijatelja. Tim provincijalcima nije bio po voljimoj nagli uspon, koji vamadugujem,ivjerujtemi,nemanijednogakojineželidameosude,premdaćeplakatikaobudalekadmebuduvodilinastratište.-Oni želedavasvideponižena, to je svakako istina - odgovoriMatilda - ali janevjerujemda su

okrutni.Moja nazočnost u Besançonu imoj bol dojmili su se svih žena, a vaše će lijepo lice učinitiostalo.Akopredsucimakažetemaijednuriječ,svećeslušateljstvobitiuzvas,itd.,itd.Sutradanudevetsati,kadjeJuliensilazioizsvojećelijedaodeuvelikudvoranusudnice,oružnicisu

samosmukommoglirazmaknutigolemomnoštvokojeseokupiloudvorištu.Julienjedobrospavao,bioje vrlomiran i osjećao je jedino filozofsku samilost za tu gomilu zavidnika koji će - bez okrutnosti -odobravati njegovoj smrtnoj presudi. Bio je vrlo iznenađen kad se više od četvrt sata nije mogaoproguratikroz tugomilu ikad jemoraouvidjetidanjegovanazočnostpobuđujeu javnostinekonježnosažaljenje.Niječuonijednejedineneugodneriječi.»Tisuprovincijalciboljinoštosammislio«,rečeonusebi.Ušavšiusudnicu,biojeiznenađenotmjenošćuarhitekture.Bilajetočistagotika,imnoštvojelijepih

malihstupovabilovrlobrižnoisklesanoodkamena.ČinilomusedajeuEngleskoj.Ali je uskoro njegovu pažnju privuklo dvanaest do petnaest lijepih žena koje su sjedile nasuprot

optuženičkoj klupi i ispunjavale tri balkona iznad sudaca i porotnika. Okrenuvši se prema općinstvu,vidjedajeokruglatribinaiznadamfiteatrapunažena;većinomsubilemladeičinilemusevrlolijepe;njihove oči bijahu sjajne i pune pažnje.U ostalom dijelu dvorane nalazilo se velikomnoštvo svijeta.Navratimasusetukli,astražarinisumogliuspostavititišinu.Kad su svi pogledi koji su tražili Juliena opazili da je on stigao i kad su ga vidjeli kako sjeda na

ponešto uzdignuto mjesto određeno za optuženoga, dočekali su ga sa žamorom divljenja i nježnazanimanja.Toga je dana izgledaokaodamunemani dvadeset godina.Bio je odjevenvrlo jednostavno, ali sa

savršenimukusom.Njegovakosaičelobilisukrasni.Matilda jesamanadgledalanjegovoodijevanje.Licemujebilostrahovitoblijedo.Tekštojesjeonaklupu,čuojesasvihstrana:»Bože,kakojemlad!...Patojedijete!...Mnogojeljepšinegonaslici!«-Optuženi - rečemuoružnikkoji je sjediozdesna -vidite lionihšestgospođanaonombalkonu? -

Oružnik mu pokaza malu izbočenu tribinu iznad amfiteatra gdje sjede porotnici. - To je prefektovagospođa - nastavi oružnik - do nje jemarkiza deM ..., koja vas vrlo voli.Čuo sam je gdje govori sistražnimsucem.PokrajnjejegospođaDerville.-GospođaDerville!-uzviknuJulien,ajakomucrveniloobliječelo.»Kadiziđeodavle«,pomislion,

»pisatćegospođideRênal.«NijeznaodajegospođadeRênaldošlauBesançon.Svjedoci su bili vrlo brzo saslušani.Već kod prvih riječi optužbe, koju je zastupao državni tužilac,

dvijesugospođenamalombalkonuposvenasuprotJulienubriznuleuplač.»GospođaDervillenipoštonijetolikoganuta«,misliojeJulien.Opaziojeipakdajevrlocrvena.Državni tužilac je na lošem francuskom s patosom govorio o zvjerstvu počinjena zločina. Julien je

opaziodamutosusjedegospođeDervilleživozamjeraju.Nekolikoporotnika,očitoznancitihgospođa,govoriloimjeikandaihjeumirivalo.»Tojedobarznak«,misliojeJulien.Do toga je trenutka osjećao jedino prezir i ništa drugo prema svim tim ljudima koji su pribivali

suđenju.Plitkajerječitostdržavnogtužiocapovećalatajosjećajodvratnosti.NomalopomalonestajalojeosornostiJulienovedušepredznacimasućutikojujeočitoizazvao.Biojezadovoljanodlučnimlicemsvogaodvjetnika.-»Samobezfraza!«-rečemuonposvetihokadje

trebalodaovajuzmeriječ.- Sva ta emfaza koju je tužilac pokrao od Bossueta i sručio na vas samo vam je koristila - reče

odvjetnik.Izaista,tekštojepetčasakagovorio,gotovosvesuženedržaleurucirupčić.Odvjetnik, ohrabren, obrati se porotnicima vrlo snažnim riječima. Julien zadrhta; osjećao je da će

zaplakati.»Velikibože,štoćerećimojineprijatelji?«Ikadjevećbionaputudapopustiganućukojegajeobuzimalo,uhvatioje,nasvojusreću,jedandrzak

pogledbarunadeValenoda.»Oči togpodlacablistaju«,pomislion.»Kojeg li slavljaza tupodludušu!Damojzločinnije imao

drugihposljedicaosimtejedine,trebaobihgaprokleti.SambogznaštoćeonomenigovoritigospođideRênal.«Ta je pomisao potisnula sve ostale.Ali odmah zatim osvijestiše ga znaci odobravanja u općinstvu.

Julienseprisjetidaodvjetnikuvaljastisnutiruku.Vrijemejebrzoprolazilo.Iodvjetnikuioptuženomedonesošeneštozaokrepu.IstomjetadaJuliensčuđenjemopaziodanijedna

ženanijenapustiladvoranudabiotišlanavečeru.-Bogami,umiremodgladi-rečeodvjetnik-avi?-Jatakođer-odvratiJulien.-Pogledajte,iprefektovojsugospođidonijelivečeru-rečemuodvjetnikpokazujućinamalibalkon.-

Samohrabro,svećebitidobro!-Suđenjesenastavilo.Kadjepredsjednikdovršavaopregleddosadašnjegtokasuđenja,izbilajeponoć.Predsjednikjemorao

prekinuti.Usredtišineiopćetjeskobeodzvanjalisudvoranomzvucisata.»Evo, započinjemoj posljednji dan«,mislio je Julien.Uskoro osjeti da ga je raspalila pomisao na

dužnost. Dotada je svladavao svoje ganuće i ustrajao u odluci da ništa ne govori. Ali kad ga jepredsjednikporotezapitaoimalištododati,onustade.PredsobomjevidioočigospođeDerville,kojemuseprirasvjetiučiniševrlosjajne.»Plačelionamožda?«pomislion.-Gospodoporotnici,Strahpredprezirom, zakoji samvjerovaoda ćugau smrtnomčasumoći nadvladati, nagonimeda

progovorim.Gospodo,janemamčastidapripadamvašojklasi;viumenividiteseljakakojisepobunioprotivniskostisvojesudbine.Ne tražimodvasnikakvumilost -nastavi Julienčvršćimglasom. - Ja sebenipoštoneobmanjujem.

Čekamesmrt, ionaćebitipravedna.Mogaosamlišitiživotaženudostojnusvakogpoštovanjaičasti.GospođadeRênalmijebilakaomajka.Mojjezločingrozan,apočinjenjespredumišljajem.Zaslužiosam,dakle,smrt,gospodoporotnici.Ali,dasamimanjekriv,jaovdjevidimljudekojiće,neobzirućisenamojumladost, jer bi onamogla zaslužiti samilost, htjeti umeni kazniti i zauvijek obeshrabriti onajsojmladićakojisunižegporijeklainanekinačinpotlačenisiromaštvom,aimajusrećudasteknudobarodgoj,pasutolikodrskidaseuvukuuonoštooholostbogatihljudinazivadruštvom.Eto, gospodo, moga zločina, i on će biti kažnjen to strože što mi zapravo ne sudemeni ravni. Na

porotničkojklupinevidimnijednogaobogaćenogseljaka,negoisključivoozlojeđenegrađane...DvadesetječasakaJuliengovorioutomtonu.Rekaojesveštomujebilonasrcu.Državnitužilac,koji

je težiozanaklonošćuaristokracije,vrckaosenasvomstolcu.Nousprkosponeštoapstraktnomnačinuizražavanja kojim se Julien poslužio u svom razlaganju, sve su žene briznule u plač. Čak je i samagospođa Derville držala rupčić na očima. Prije nego je dovršio, Julien se vratio na predumišljaj, nasvojekajanje,nabeskrajnodjetinjepoštovanje iobožavanjekoje jeusretnijimdanimaosjećaopremagospođideRênal...GospođaDervillejekriknulaionesvijestilase.Jedan sat je izbijao kad su se porotnici povukli u svoju sobu. Nijedna žena nije napustila mjesto.

Nekolikojemuškaracaimalosuzeuočima.Razgovorisunajprijebilivrloživi.Alimalopomalo,kakosedugomoraločekatinaodlukuporote,općijeumorsmirivaonazočne.Tajječasbiosvečan.Svjetlostjebivalaslabija.Julien,kojijebiovrloumoran,čuojekakosepokrajnjegaraspravljajelitozatezanjedobarili lošznak.Sazadovoljstvomjeopaziodasusvedobreželjenanjegovojstrani.Porotasenijevraćala,aipaknijednaženanijenapuštaladvoranu.Kadsuizbiladvasata,čulosevelikokomešanje.Otvorišesemalavratanasobiporotnika.Barunde

Valenodsepribližavaosvečanimiteatralnimkoracima,azanjimsudolazilisviporotnici.Nakašljaose,

azatimjeizjaviodajepodušiisavjestijednoglasnaizjavaporotedajeJulienSorelkrivzbogubojstva,i to s predumišljajem. Ta izjava povlači za sobom smrtnu kaznu. Ona je čas kasnije bilaproglašena. Julien pogleda na sat i sjeti se gospodina de Lavalettea; bila su dva i četvrt. »Danas jepetak«,pomislion.»Da,ali taj jedansretanzaValenodakojimeosudio ...OdvišesamdobročuvandabimeMatilda

moglaspasiti,kakojetoučinilagospođadeLavalette...Itakoćuzatridana,uovoistovrijeme,znatinačemusamsobziromnavelikomožda.«Utajječasčuovrisakivratiosestvarimaovogasvijeta.2eneokonjegasuplakale.Vidiojedasusva

licaokrenutapremajednojmalojtribinikojajebilaugrađenaukruništugotskogstupa.Poslijejedoznaoda se tamo bila sakrilaMatilda.Vrisak se nije ponovio, te su svi opet promatrali Juliena, kojemu suoružnicinastojaliprobitiputkrozgomilu.»NipoštonesmijemonomlopovuValenodudatiprilikudamisesmije«,misliojeJulien.»Skakvimli

je skrušenim i ulagivačkim licem objavio osudu koja za sobom povlači smrtnu kaznu! A jadni jepredsjednik,premdajevećmnogogodinasudac,imaosuzeuočimakadmijesudio.KojeliradostizatogValenodadamisemožeosvetitizanašestarosuparništvokodgospođedeRênal!...Jaje,dakle,nikadvišenećuvidjeti!Gotovoje...Kakobihbiosretandajojmoguizrećisavužasštogaosjećamzbogsvogazločina!Samooveriječi:Držimdasampravednoosuđen.«

XLII.VrativšiJulienauzatvor,uvedošegausobunamijenjenuosuđenimanasmrt.On,kojijeinačezapažao

sve,painajsitnijepojedinosti,nijeniopaziodaganisudoveliunjegovukulu.RazmišljaojeotomeštobirekaogospođideRênalkadbiimaosrećudajevidiprijesvogposljednjegčasa.Misliojedabigaonaprekidala,ahtiojojjevećprvomriječjuprikazatisvesvojekajanje.»Alinakontakvadjela,kakobih je uvjerio da jedino nju ljubim? Ta ja sam je htio ubiti zbog častoljublja ili zbog ljubavi premaMatildi.«Legavšiukrevet,opazidasuponjaveodvrlogrubaplatna.Očimuseotvoriše.»Ah,tajasamućeliji

kaoosuđeniknasmrt!«pomislion.»Takomorabiti.Grof Altamira mi je pripovijedao da je Danton uoči smrti rekao svojim krupnim glasom: To je

čudnovato,glagolgiljotiniratinemožesesprezatiusvimvremenima.Možesereći:bitćugiljotiniran,bitćešgiljotiniran,alisenemožereći:biosamgiljotiniran.Azaštone?«,nastavi Julien,»akopostojidrugiživot? ...Vjeremi,akonaiđemnakršćanskogboga,

propaosam.Onjedespot,ikaotakavprožetjemislimaosvete.NjegovaBiblijainegovoriodrugomedoliookrutnimkaznama.Nikadaganisamvolio.Čaknivjerovatinisammogaodagaitkoiskrenovoli.Unjeganemasmilovanja(sjetiosemnogihmjestaizBiblije).Jezivoćemekazniti...Ali akonaiđemnaFénélonovaboga!Onćemimožda reći:Bit će timnogooprošteno jer simnogo

ljubio...Jesam li jamnogo ljubio?Ah! volio samgospođu deRênal, ali jemoje ponašanje premanjoj bilo

užasno.Itu,kaoidrugdje,zapostaviosamskromnuijednostavnuvrlinuvanjskomsjaju...Alizato,kakveperspektive!...Husarskipukovnikakodođedorata,tajnikposlanstvauvrijememirai

zatimambasador...Jerjabihsebrzouveouposlove...asvedasamiglupan,zarbisezetmarkizadeLaMoleatrebaobojatiikakvasuparništva?Svebimojeglupostibileoproštene,ilibimisečakračunaleuzasluge.BiobihzaslužančovjekiprovodiobihnajraskošnijiživotuBečuiliLondonu...Nijebašposvetako,gospodine,zatrićetedanabitigiljotinirani.«Julienseodsrcanasmijaosvojojiznenadnojduhovitosti.»Učovjekuzaistapostojedvabića«,pomisli

on.»Kojibisevragsjetiotezlobneprimjedbe?E, pa dobro, prijatelju! Bit ću giljotiniran za tri dana«, odgovori on onome koji ga je prekinuo.

»GospodindeCholinćeuzajednicisažupnikomMaslonomiznajmitijedanprozor.Lijepo,nokojićeodnjihdvojiceprevaritionogadrugogakadbuduplaćalitajprozor?«IznenadamupadenapametovomjestoizRotrouova»Venceslava«:LADISLAV:

Mojajedušapotpunospremna.KRALJ,Ladislavovotac:

Istratištejespremno;amoglavu!»Lijepodgovor!«pomislionizaspi.Ujutroganetkoprobudistežućigačvrsto.-Što,zarveć!-rečeJulienotvorivšismetenooči.Misliojedajevećurukamakrvnika.BilajetoMatilda.»Srećommeonanijerazumjela.«Tamumisaopovratisvuhladnokrvnost.Učinilo

musedaseMatildaizmijenilakaodaješestmjesecibolovala.Zaistaječovjeknebiprepoznao.-TajmebesramniFrilairizdao-rečemuonakršećiruke.Gnjevjujepriječiodaplače.-Nisamlibiosjajanjučer,kadsamuzeoriječ?-odvratijojJulien.-Improviziraosam,itoprviputu

životu!Samopostojiopasnostdajetobioiposljednjiput.U taj čas Julien se poigravaoMatildinim karakterom sa svom hladnokrvnošću vješta pijanista koji

udarauklavir...-Istinaje,nemamprednostislavnaporijekla-dodaojeon,noMatildinajevelikadušauzdiglasvogljubavnikadosebe.-MislitelidaseBonifacedeLaMoleboljedržaopredsvojimsucima?Matildajetogadanabilanježnabezafektacija,poputkakvesiromašnedjevojkespetogkata.Aliod

njeganijemoglaizvućijednostavnijihriječi.Onjojjesada-inesluteći-zadavaobolikojejeonanjemučestonanosila.»IzvoriNila sunepoznati«,mislio je Julien. »Ljudskomokunije danodakralja rijekavidi u stanju

običnapotoka.Isto takonikoje ljudskookonećevidjetiJulienaslaba, i touprvomreduzatoštoontonije.Nomojesesrcelakogane.Najobičnijariječ,akojeizrečenaistinskimnaglaskom,možeraznježnitimoj glas i izmamitimi suze.Koliko li sume puta zbog temane prezirali ljudi tvrda srca!Mislili sudamolimmilost,atosadanesmijemdopustiti.KažudajeDantonanapodnožjustratištauzbudilosjećanjenanjegovuženu.NoDantonjeuliosnage

jednomnaroduvjetropiraispriječioneprijateljadauđeuPariz...Samojaznamštobihbiomogaoučiniti.Zadrugesamja,unajboljemslučaju,samonekoMožda.DajeumjestoMatildeovdjeumojojćelijigospođadeRênal,bihlijamogaojamčitizasebe?Mojebi

preveliko očajanje i kajanje Valenod i svi ovdašnji patriciji smatrali sramotnim strahom pred smrću.Takosuohola takukavnasrcakojanjihovnovčanipoložajstavlja iznad iskušenja! ’Vidite li,’ reklabigospoda de Moirod i de Cholin, koja su me osudila na smrt... što znači roditi se kao sin tesara!Takavčovjekmožepostatiučen,okretan,alisrčan!...Srčanostsenemožesteći.’PanisovomjadnomMatildom,kojasadaplače,ilitočnije,kojanemoževišeplakati«,misliojeongledajućinjezinecrveneoči...Ionjezagrli.Prednjezinomistinskombolizaboraviojesvojesilogizme...»Onajemoždaplakalacijelunoć«,rečeonsebi.»Alikakvulićesramotujednogdanapredstavljatizanjutosjećanje!Onaćesmatratidasujeunjezinojprvojmladostizaveliniskinazorijednogplebejca...Croisenoisjedovoljnoslabdasenjomeoženi,i,vjeremi,učinitćedobro.Onaćeganavestidaodigrasvojuulogu,ito»PopravukojeduhsnažaniširokihzamisliImanadsurovimduhomobičnihljudi.«41Bašjetosmiješno!Otkakoznamdamoramumrijeti,dolazemiusjećanjesvistihovikojesamikadau

životuznao.Tojesigurnoznakpropadanja...«Matildamuugaslimglasomponavljaše:-Onjeovdjeususjednojsobi.-Konačnojeobratiopažnjuna

teriječi.»Njezinjeglasslab«-misliojeon,»alijejošunjemusavnjezinoholikarakter.Onagovoritihodasenenaljuti.«-Atkojeovdje?-upitajeonblago.-Odvjetnik,doniovamjenapotpisvašužalbu.-Nećusežaliti.-Što!Nećetesežaliti-rečeonaustajući,aočisujojblistaleodsrdžbe.-Azaštosenećetežaliti,ako

smijempitati?-Zatoštoovogačasaosjećamdovoljnohrabrostidaumremnedajućiodvišepovodazapodsmijeh.A

tkomi jamči da ću za dvamjeseca, nakon dugotrajnog boravka u ovoj vlažnoj tamnici, biti isto takoraspoložen?Predviđamsusretesasvećenicima,sasvojimocem...Ništaminasvijetunebimoglobiti

neugodnije.Boljejedaumrem.OvoneočekivanoprotivljenjerazbudisvuoholostMatildinakaraktera.Onanijemoglaposjetitiopata

deFrilairaprijenego su seotvorile tamnicebesançonskogzatvora.Njezin sebijesoboriona Juliena.Obožavalagaje,aipakjeon,slušajućijevišeodčetvrtsatakakoproklinjenjegovkarakterižaliseštoga je ljubila, prepoznavao kod nje onu oholu dušu koja ga je nekada u knjižnici palače de LaMoleobasipalatakobolnimuvredama.-Nebesasuslavitvogarodabiladužnadatestvoremuškarcem-rečejojon.»Ali što semene tiče«,mislio je on, »bio bih prava budala kad bih živio još dvamjeseca u ovom

odvratnom boravištu, izložen svemu onome što je patricijska stranka kadra izmisliti besramno iuvredljivo42 i imajućipri tomekao jedinuutjehuproklinjanjaove lude ... I zatoću sepreksutraujutropobitiudvobojusčovjekomkoji jepoznatzbogsvojehladnokrvnosti i izvanrednevještine ... -Posveizvanredne-rečemefistofelskiglasunjemu-onnikadanepromašiudarca.Lijepo,udobarčas(Matildajenastavljalasasvojomrječitošću).»Bogamine«,rečeonusebi,»neću

sežaliti.«Stvorivši tu odluku, prepusti se sanjarenju ... Poštar će u prolazu donijeti novine u šest sati, kao i

obično.Uosamsati,kadihgospodindeRênalpročita,Elizaćeih, idućinaprstima,položitinanjezinkrevet.Kasnijećeseonaprobuditi inajednomćesečitajućiuzbuditi;njezinaće lijepa rukazadrhtati.Čitatćedoovihriječi:...udesetsatiipetminutaprestaoježivjeti.Gorkoćeplakati,poznajemje.Uzaludještosamjehtioubiti,onaćesvetozaboraviti,iosobakojoj

samhtiooduzetiživotbitćejedinakojaćeiskrenooplakivatimojusmrt.Pa to je antiteza!« pomisli on i dobrih četvrt sata, koliko su još trajala predbacivanja kojima ga je

obasipalaMatilda,misliojesamonagospođudeRênal.Iprotivsvojevoljeipremdaječestoodgovaraonaono štomu je govorilaMatilda, onnijemogaoosloboditi svojudušuuspomenena spavaću sobuuVerrièresu.Vidiojebesançonskenovinenapokrivačuodnarančastesvile.Vidiojeonuruku,takobijelu,kakoihstežegrčevitomkretnjom,vidiojegospođudeRênalkakoplače...Pratiojeputsvakesuzenatomlijepomlicu.Budući da nijemogla kod Juliena ništa polučiti, gospođica deLaMole pozva u pomoć odvjetnika.

Srećom je to bio neki bivši kapetan armije koja se godine 1796. borila u Italiji, gdje je drugovao sManuelom.Onjeredaradipobijaoosuđenikovuodluku.Htijućidamupokažesvojepoštovanje,Julienmujeiznio

svesvojerazloge.-Vjeremi,čovjekmožerasuđivati ikaoštovirasuđujete-rečemunakrajugospodinFelixVaneau

(takosezvaoodvjetnik).-Aliviimatejošpunatridanadasežaliteimojajedužnostdasvakogdanadolazim do vas.Kad bi u iduća dvamjeseca ispod vašeg zatvora provalio vulkan, vi biste se spasli.Moglibisteiumrijetiodbolesti-rečeongledajućiJuliena.Julienmustisneruku.-Javamzahvaljujem,vistepoštenčovjek.Mislitćuotome.IkadjeMatildanapokonotišlasodvjetnikom,osjećaojemnogovišeprijateljstvapremaodvjetniku

negopremanjoj.

XLIII.Satkasnijedubokojespavao,aligaprobudišesuzekojejeosjećaokakomutekuporuci.»Ah,opet

Matilda!« pomisli on u polusnu. »Vjerna svojoj teoriji, dolazi da nježnim osjećajima napadne mojuodluku.«Ozlovoljenštogačekanovpatetičanprizor,nijeniotvoriooči.PadošemunapametstihovištoihizrečeBelphégorkadbježipredsvojomženom.Čuojeneobičanuzdah.Otvorioči;bilajetogospođadeRênal.-Ah,joštejednomvidimprijesmrti!Nijelitonekopriviđenje?-povikneonbacivšijojseprednoge.-Ali,oprostitemi,gospođo, ta ja samuvašimočimasamoubojica - rečeonzačas,došavšiopetk

sebi.-Gospodine ...došla samdavaspreklinjemdauložitežalbu;znamdavi tonećete ... -Gušila seu

jecajima;nijemoglagovoriti.-Molimvas,oprostitemi.-Akohoćešdatioprostim-rečeonaustavšiibacivšimuseunaručaj-smjestasežalinasvojusmrtnu

osudu.Julienjujeobasuopoljupcima.-Hoćešlimeutokuovadvamjesecaposjećivatisvakogdana?-Kunemtise,svakogdana,akomitomojmužnezabrani.-Potpisatću!-uzviknuJulien.-Što!Timipraštaš!Jelimoguće!Stisnuojujeunaručaj;biojelud.Onatihovrisnu.-Nijeništa-rečemuona-malomezaboljelo.- Tvoje rame! - poviče Julien briznuvši u plač. Malo se odmaknuo i obasuo joj ruku vatrenim

cjelovima.-TkobitomisliokadsamteposljednjiputposjetioutvojojsobiuVerrièresu.-TkobitadabiorekaodaćujagospodinudeLaMoleupisationosramotnopismo?-Znajdasamteuvijekljubio,dasamsamotebeljubio.-Jelitomoguće!-uzviknegospođadeRênal.Sadjeonabilaushićena.NaslonilasenaJuliena,kojije

prednjomklečao,idugosutihoplakali.NiujednodobasvogaživotaJuliennijedoživiotakavtrenutak.Mnogokasnije,kadsuopetmogligovoriti,gospođadeRênalreče:-AštojestommladomgospođomMichelet,ilibolje,gospođicomdeLaMole?Jerjazaistapočinjem

vjerovatiutajneobičanroman!-Onjesamonaokoistinit-odgovoriJulien.-Onajemojažena,alinijemojaljubavnica...Upadajućijednodrugomestotinuputauriječ,onisuuzvelikumukuuspijevaliispričationoštojošnisu

znali.PismogospodinudeLaMoleusastaviojemladisvećenik,ispovjednikgospođedeRênal,aonagajezatimprepisala.- Kakvo sam strašno nedjelo počinila pod utjecajem vjere! - rečemu ona.- A još sam najstrašnija

mjestatogapismaiublažila.Julienov zanos i sreća posvjedočili su joj koliko joj on prašta. Nikada još nije bio toliko lud od

ljubavi.-Ipaksmatramdasampobožna-rečemugospođadeRênaludaljnjemtokunjihovarazgovora.-Ja

iskrenovjerujemuboga;jatakođervjerujem,atomijeidokazano,dajezločinštogapočinjamstrašan,

ačimtevidim,čakisada,nakonštosidvaputaispalioumenepištolj...-TujujeJulien,usprkosnjezinuprotivljenju,obasuopoljupcima.-Pustime-nastaviona-hoćudazajednostobomrazmišljam,jersebojimdatonezaboravim...Čim

tevidim,nestajusvedužnosti iumeninemavišeničegaosimljubaviza tebe.Riječ ljubav jezapravoodviše slaba, ja za tebe osjećam ono što bi trebalo osjećati samo prema bogu: poštovanje, ljubav,poslušnost,svetozajedno...Jazaistaineznamštotiumenipobuđuješ...Kadbimirekaodatamničaraprobodemnožem,jabihtajzločinpočinilaprijenoštobihbilaisvjesnatoga.Objasnimitotočnoprijenegoteostavim;hoćudajasnozagledamusvojesrce,jerzadvamjesecaćemoserastati...Hoćemolisezaistarastati?-upitagaonasmješećise.-Povlačimsvojuriječ-povikneJulienskočivši.-Nećusežalitiprotivsmrtnepresudeakotiotrovom,

nožem,pištoljem,ugljikomilinabilokojidruginačinpokušašdokrajčitisvojživotilimunauditi.Lice gospođe de Rênal najednom se izmijeni; najveća je nježnost uzmaknula pred dubokim

sanjarenjem.-Adaumremoodmah?-upitagaonakonačno.-Tkoznaštobismonašlinadrugomsvijetu!-odgovoriJulien.-Moždapatnje,amoždaposveništa.

Nebismolimoglizajednoprovestidvadivnamjeseca?Dvamjeseca,tojemnogodana.Biobihsretankakonikadanisambio.-Kakonikadanisibio!-Nikada-ponoviJulienzaneseno-agovorimtikaoštogovorimsamomsebi.Bogmijesvjedokdane

pretjerujem!-Takogovoriti,značizapovjeditimi-rečeonasbojažljivimisjetnimsmiješkom.-E,padobro!Timise,dakle,kunešljubavljukojuzameneosjećašdaninakojinačin,niizravan,ni

neizravan,nećešnasebedignutiruku...Mislinato-dodaon-damorašživjetiradimogasina,kojegaćeMatildaprepustitislugamačimpostanemarkizadeCroisenois.-Kunemtise-prihvationahladno-alisadahoćuponijeti tvojužalbu,napisanuipotpisanutvojom

rukom.Samaćupoćikdržavnomtužiocu.-Čuvajse,kompromitiratćešse.-Kad samseodlučilada teposjetimuzatvoru,postala samzaBesançon i zacijeliFranche-Comté

zauvijekjunakinjomanegdota-rečeonasizrazomlicakojijebionadasvetužan.-Granicestrogogstidasuprekoračene...Jasamženakojajeizgubilačast;istinaje,zbogtebe...NjezinjeglasbiotakožalostandajujeJulienzagrliososjećajemsrećekojajezanjegabilaposve

nova.Tonijevišebilaljubavnaopojnost,tojebilaneizmjernazahvalnost.Onjesadaprviputuočiosvuveličinužrtvekojumujeprinijela.NekajemilosrdnadušabezsumnjeobavijestilagospodinadeRênalaodugimposjetimanjegovežene

Julienuuzatvor,jerjojjeonnakontridanaposlaosvojukočijusizričitimnalogomdasesmjestavratiuVerrières.Tim jeokrutnimrastankomzaJuliena lošezapočeodan.Dva-tri satakasnijeobavijestišegadaneki

svećenik,spletkarkojiseusprkostomenijemogaouguratimeđubesançonskeisusovce,jošodjutrosstojinaulici,predvratimazatvora.Kišajejakopadala,itajječovjeknamjeravaoondjeizigravatimučenika.Julienjebiozlovoljan;tagajeglupostdubokouznemirila.Većjeujutroodbiodaprimitogasvećenika,alitajječovjekuvrtiosebiuglavudaispovijediJulienai

da tako, s pomoću svih priznanja koja se nadao od njega čuti, iziđe na glas međumladim ženama uBesançonu.Glasnojeizjavljivaodaćeprovestidaninoćpredvratimazatvora.-Bogmešaljedaganemsrcetoga

otpadnika!...-isvjetina,uvijekželjnapredstava,stalaseskupljati.

-Da,braćomoja-odgovorioimjeon-provestćuovdjecijelidan,cijelunoć,isvedaneisvenoćišto slijede. Duh sveti mi se javio, primio sam zadatak s neba. Ja sam onaj koji treba da spasi dušumladogaSorela.Pridružitesemojimmolitvama!-itd.Julien se užasavao skandala i svega što bi na njegamoglo privući pažnju. Pomišljao je na to da u

zgodančasneopaženoostaviovajsvijet.AliipaksenadaodaćejošvidjetigospođudeRênal,abiojeludozaljubljen.Vratazatvorabilasuujednojodnajprometnijihulica.Pomisaonatogblatnogsvećenika,okokojegase

kupisvijetipravibruka,mučilajenjegovudušu.»Ionposvesigurnosvakičasponavljamojeime!«Tajmuječasbiotežiodsmrti.Ujednomjesatudva-triputapozivaoključarakojimujebioodanislaogadapogledastojilijošonaj

svećenikpredvratimazatvora.-Gospodine,onklečiublatu-odgovaraojeuvijekključar.-Glasnomolilitanijezaspasvašeduše...

»Drznik!«mislio je Julien.U taj je čas zaista čuo nekimukli žamor.To je puk odgovarao na litanije.Njegovajeuzrujanostdoseglavrhunackadjevidiokakoisamključarmičeusnamaponavljajućilatinskeriječi.-Počelosegovoriti-dodaključar-davimoradaimatevrlotvrdosrcekadodbijatepomoćtogasvetogčovjeka.-O,domovinomoja,kakolisijošbarbarska!-uzvikneJulienprepunsrdžbe.Ionglasnonastavisvoje

razmišljanje,nemislećinaključarevunazočnost.»Tajčovjekhoćedanovineonjemudonesučlanakisiguranjedaćetopostići.Ah,prokletiprovincijalci!UParizunebihbio izvrgnutsvemutommučenju.Ljudisu tamovještijiu

opsjenjivanju.«- Neka uđe taj sveti svećenik - reče on napokon ključaru, a čelo mu pokriše krupne kaplje znoja.

Ključarseprekrižiiiziđesavveseo.Taj je sveti svećenik bio strahovito ružan, a još više blatan. Hladna je kiša činila tamnicu još

mračnijom i vlažnijom. Svećenik je poljubio Juliena te se, govorećimu, stao raznježivati. Najpodlijelicemjerstvobilojeodvišeočito;jošnikadauživotunijeJulienbiotakoljut.ČetvrtsatanakonsvećenikovadolaskaJulienjeosjetiodapostajepravakukavica.Prviputmusesmrt

učinila groznom.Mislio je na stanje raspadanja u kojem će se njegovo tijelo nalaziti dva dana nakonsmaknuća,itd„itd.Biojeupravonaputudaseodanekimznakomslabostiilidasebacinasvećenikaizagušigasvojim

lancem,kadlimupadenapametdazamolitogasvetogčovjekanekajošistogadanaslužizanjegamisuzačetrdesetfranaka.Podnesebližilo,tesvećenikbrzoode.

XLIV.Čimjeonizišao,Julienjemnogoplakao,itozatoštomoraumrijeti.Zatimjestaomislitiotomekako

bigospođideRênal,kadbibilauBesançonu,priznaosvojuslabost...Učasukadjenajvišežalioštonemateobožavanežene,čuojeMatildinekorake.»Uzatvorujeodsvihnesrećanajgorata«,misliojeon,»štočovjeknemožezaključativrata.«Svešto

mujeMatildagovorilasamogajeljutilo.PričalamujedajegospodinValenodnadansuđenjavećimaoudžepuimenovanjezaprefekta,tese

usudionarugatiopatudeFrilairuidopustitisebizadovoljstvodaosudiJulienanasmrt.-»Štojetopalonapametvašemprijatelju«,rekaomijeopatdeFrilair,»darazbudiinapadnesićušne

taštineteburžoaskearistokracije!Zaštojegovoriookastama?Upozorioihještotrebadačineusvompolitičkom interesu. Te budale nisu na to ni pomišljale i bile su pripravne zaplakati. Taj je kastinskiinteres u njihovim očima prikrio strahotu osude na smrt. Valja priznati da je gospodin Sorel utimstvarimapotpuninovajlija.Akoganeuspijemospasitimolbomzapomilovanje,njegovaćesmrtbitinekavrstsamoubojstva...«MatildanijereklaJulienuonoštojošnijenislutila,naime,dajeopatdeFrilair,spoznavšidajeJulien

izgubljen,smatraodaćezanjegoveambicijebitikorisnoakonastojidapostanenjegovimnasljednikom.Gotovoizvansebeodnemoćnabijesaizlovolje,rečeJulienMatildi:-Iditenamisukojaseslužiza

meneiostavitemenačasnamiru!-MatildajevećbilavrloljubomornazbogposjetagospođedeRênal,akadjedoznaladajeovaotišla,shvatilajerazlogJulienovezlovoljetejebriznulauplač.Njezinajebolbilaistinita.Julienjetovidioitogajejošvišerazljutilo.Samoćamujebilaprijeko

potrebna,nokakodajesedomogne?Nakonštoga jeMatilda svimmogućimdokazivanjimapokušalaganuti,ostaviganapokonsama.No

gotovouističaspojaviseFouqué.-Osjećampotrebudabudemsam...-rečeontomvjernomprijatelju.Akadjevidiodaovajoklijeva,

reče:-Sastavljampredstavkuzasvojumolbuzapomilovanje...Uostalom...učinimiuslugudaminikadane govoriš o smrti. Ako onoga dana budem trebao neke posebne usluge, čekaj da ti ja prvi o njimagovorim.KadseJuliennapokondomogaosamoće,biojepotišteniji imalodušnijinegoprije.Onomalosnage

što je toj izmorenoj duši još preostalo iscrpilo se dok je predMatildom i Fouquéom prikrivao svojepravoduševnostanje.Predvečergajeutješilajednamisao.»Dasumejutros,učasukadmisesmrtčinilatakoružna,pozvalidapođemnastratište,oko javnosti

bilobimipoticajzaslavu.Moždabimojkorakbiomaloukočen,kaoubojažljivakicošakadulaziusalon,inekibipronicaviljudi,akoihmeđutimprovincijalcimauopćeima,moglinaslutitimojuslabost...alinitkojenebividio.«Učinilomusedaseizbaviojednogdijelasvojenesreće.»Uovomčasusamkukavica«,ponavljaojeon

sebipjevuckajući,»alinitkotonećeznati.«Sutradangaječekaojedangotovojošneugodnijidogađaj.Njegovjeotacvećdugonajavljivaosvoj

posjet;togadana,prijenoštoseJulienprobudio,pojavioseunjegovojćelijisjedokosistaritesar.Julien se osjećao slab; očekivao je najneugodnije prijekore. Da bi njegovo mučno čuvstvo bilo

potpuno,togagajejutragrizlasavjestštonevolioca.»Slučajnas jenaovoj zemlji smjestio jednogpokrajdrugoga«,govorio je sebidok jeključarmalo

pospremaotamnicu,»amismojedandrugomenanijeligotovosvakomogućezlo.Ondolazidamiumomsmrtnomčasuzadaposljednjiudarac.«Čimsuostalinasamo,staraczapočesasvojimstrogimprigovorima.Juliennijemogaozadržati suze. »Koje li nedostojne slabosti!«pomisli onbijesno. »Onćeposvuda

preuveličavati taj moj nedostatak hrabrosti. Kojeg li slavlja za onog Valenoda i za sve one plitkelicemjereštovladajuVerrièresom!OnisuvrlomoćniuFrancuskoj,onisjedinjujuusebisvedruštveneprednosti.Dosadasambaremmogaoreći:»Onidobivajunovac,tojeistina,isvesečastigomilajukodnjih,alija,japosjedujemplemstvosrca.A evo sada svjedoka kojemu će svi vjerovati i koji će cijelom Verrièresu posvjedočiti, i to

pretjerujući,dasampredsmrtbioslabićidasamutomiskušenju,kojesvishvaćaju,biokukavica!«Julien je bio blizu očaja. Nije znao kako da se riješi oca. A pretvarati se tako da prevari toga

pronicavogstarca,bilojeutomtrenutkuposveiznadnjegovihsnaga.Njegovjeduhbrzorazmotriosvemogućnosti.-Imamušteđevine!-povičeonnajednom.TajegenijalnariječizmijenilastarčevoliceiJulienovpoložaj.- Kako da njome raspolažem? - nastavi Julien mirnije. Dojam što ga je polučio posve ga je lišio

osjećajainferiornosti.StarijetesarizgaraoodželjedaosigurazasebetajnovacodkojegajeJulien,kakosečinilo,jedandio

htioostavitibraći.Govoriojedugoivatreno.Julienjesadavećmogaobitipodrugljiv.-E, padobro!Što semojeoporuke tiče, gospodmenadahnuo.Svakomećuod svoje braćedati po

tisućufranaka,aostatakvama.-Vrlodobro-rečestarac-tajostatakmiipripada.Alibudućidasebogsmilovaoidirnuovašesrce,

vibiste,akoželiteumrijetikaodobarkršćanin,moraliplatitisvojedugove.Tusujoš troškovizavašuhranuizavašodgoj,kojesampredujmio,anakojeviinepomišljate.»Toje,dakle,očinskaljubav!«ponavljaojepretužnasrcaJulienkadjenapokonostaosam.Uskorose

pojaviotamničar.-Gospodine,nakonposjetanajbližihrođakajauvijeksvojimgostimadonosimbocudobrogšampanjca.

Malojeskup,šestfranakaboca,alionrazveseljavasrce.-Donesite tričaše - rečemuJuliensdjetinjomužurbanošću- iuveditedvojicuodzatvorenikakoje

čujemkakošećuhodnikom.Tamničarmu dovede dva robijaša recidivista, koji su se spremali vratiti na robiju. Bili su to vrlo

veselizločinciizaistaseosobitoisticahusvojomprepredenošću,hrabrošćuihladnokrvnošću.- Akomi date dvadeset franaka - reče jedan od njih Julienu - ispričat ću vam svoj život sa svim

pojedinostima.Divota!-Anećetelimilagati?-zapitaJulien.-Nipošto-odgovorion.-Mojprijatelj,kojijeevoovdjeikojimizavidinatihdvadesetfranaka,odat

ćemeakobudemgovorioneistinu.Njegova je povijest bila užasna.Ona je svjedočila o hrabru srcu u kojemu nije bilo nikakve druge

strastidolipohlepezanovcem.Nakon njihova odlaska Julien nije više bio isti čovjek. Sav je njegov bijes prema samome sebi

iščeznuo.Groznabol,povećanamalodušnošću,kojojjebiopaožrtvomnakonodlaskagospođedeRênal,pretvorilaseusjetu.-Svremenom,kadsevišenebihbiodaotolikozaslijepitiprividom-misliojeon-biobihuvidioda

su pariški saloni prepuni poštenjaka poputmoga oca i spretnih lupeža poput ovih robijaša. Imaju onipravo, ti salonski ljudinikada jutromneustaju sa strašnommišlju: »Što ćudanas ručati?« I onihvalesvojepoštenje!Akadihpozovuuporotu,ponosnoosuđujučovjekakojijeukraosrebrnipriborzajelojerjeosjećaodaćeseonesvijestitiodgladi.Alikadseradiotomedaseugurajunadvor,daizgubeilidobijupoložajministra,tadatimojisalonski

poštenjacipočinjajuzločineposvejednakeonimanakojejepotrebadajedunatjeralaovadvarobijaša...Nepostojiprirodnopravo.Taje riječ samoprastaraglupostdostojnadržavnog tužiocakojimeneki

dannapao,akomesepradjedobogationekomkonfiskacijompodLujemXIV.Pravopostojisamoondjegdjepostojizakonkojipodprijetnjomkaznezabranjujedasepočininekodjelo.Prijezakonaprirodnajesamosnaga lava ipotrebastvorenjakoje jegladno,komejezima, jednomriječjupotreba ...Ne, ljudikoje poštujemo samo su lupeži koji su imali sreću da nisu bili zatečeni na djelu. Tužilac, kojega jedruštvoovlastilodameprogoni,obogatiosejednomprljavštinom...Jasampočinioubojstvoipravednosamkažnjen,aliakotomojejedinodjeloneuzmemouračun,ondajeValenod,kojimeosudio,stotinuputaštetnijizadruštvo.«»Eto«, doda Julien žalosno, ali bez srdžbe, »uza svu svoju škrtostmoj otac više vrijedi od svih tih

ljudi.Nikadamenijevolio.Prevršiosammjerusramotećigasvojomnečasnomsmrću.Strahodnestašicenovca, taj pretjerani oblik ljudske zloće koji se zovegramzivost, uzrok je da on u svoti od tri-četiristotine zlatnika kojemumogu ostaviti nalazi čudesan razlog za utjehu i spokojstvo. Jedne će nedjeljenakonručkapokazatisvojezlatosvimzavidljivcimauVerrièresu.»Kojiodvasnebiuzovucijenubiopresretan«,govoritćeimnjegovpogled,»štomujesingiljotiniran?«Tajefilozofijamoždabilatočna,alijemoralačovjekanatjeratidazaželiumrijeti.Takojeprošlopet

dugih dana.Bio je uljudan i blag premaMatildi jer je vidio da pati od najžešće ljubomore. Jedne jevečeri Julien ozbiljno pomišljao na to da počini samoubojstvo. Duša mu je bila izmučena dubokomnesrećom u koju ga je bacio odlazak gospođe de Rênal. Ništa ga više nije radovalo, ni u stvarnomživotu ni umašti. Pomanjkanje kretanja stalo je narušavati njegovo zdravlje, i on je postajao nekakozanesenislabašankaomladnjemačkistudent.Gubiojeonumuškaračkugordostkojasnažnomkletvomodbacujenepriličnemislištospopadajudušunesretnika.»Volio sam istinu ... Gdje je ona? ... Svagdje licemjerstvo ili barem šarlatanstvo, pa i kod

najkreposnijih i najvećih.« I na njegovim se usnama pojavi izraz gađenja ... »Ne, čovjek se nemožepouzdatiučovjeka.Gospođade***,kad je skupljalamilodarezabijednusiročad, reklami jeda jenekiknezdaodeset

zlatnika; lagala je. Ali što rekoh? Napoleon na Svetoj Heleni!... Obična opsjena, ona proklamacija ukoristRimskogkralja.Velikibože,akosetakavčovjek-čakiondakadganesrećastrogopodsjećanadužnost-srozavado

šarlatanstva,štodačovjekočekujeodostatkaljudskogroda?...Gdjejeistina?Uvjeri...Da«,dodaonsgorkimsmiješkomnajvećegprezira,»uustimanekihMaslona,

Frilaira, Castanèdea ... Možda u pravom kršćanstvu, gdje svećenici ne bi bili plaćeni, kao što to niapostolinisubili!...AlisvetiPavaobio jeplaćenzadovoljstvomdazapovijeda,dagovori,dadrugionjemugovore...Ah, kad bi postojala kakva prava vjera!...Kako samglup!Vidim gotsku katedralu i šarene crkvene

prozoredostojnepoštovanjaimojeslabašnosrcezamišljasvećenikaprematimprozorima...Mojabigadušarazumjela,mojadušaosjećapotrebuzanjim...Nojanalazimsamonekouobraženočeljadeprljavekose...nekogvitezadeBeauvoisisa,samoštonijetakougodankaoovaj.Ali jedan pravi svećenik, jedanMassillon, jedan Fénélon ...Massillon je zaredioDuboisa. »Saint-

Simonovimemoari«omrazili sumiFénélona, alion je ipakpravi svećenik ...Unjemubinježneduše

našlenekostjecišteusvijetu...Nebismobiliosamljeni...Tajbinamdobrisvećenikgovorioobogu.Aliokojembogu?NeoonomizBiblije,oonomsitničavom,okrutnomdespotupunomžudnjezaosvetom...negooVoltaireovubogu,pravednom,dobrom,beskrajnom«...UzbudišegasvasjećanjanatuBibliju,kojujeznaonapamet.»Ali,čimsenađutrojicazajedno,kako

davjerujuutovelikoimeBOGnakonužasnihzloupotrebakojesnjimečinenašisvećenici?Živjetiosamljen!...Kojelimuke!...Postajemludinepravedan«,pomisliJulienlupnuvšisepočelu.»Osamljensamuovojtamnici,alija

na zemlji nisam živio osamljen, imao sam moćnu ideju dužnosti. Dužnost koju sam sebi postavio, spravomiline...bilajekaodebločvrstastablanakojesamsenaslanjaozavrijemeoluje;drhtaosam,tresaosamse,tabiosamkonačnosamočovjek...aliuvijeksamseodržao.Tomevlažnizrakovetamnicenagonidamislimnaosamljenost...Ali zašto da još i sad, dok proklinjem licemjerstvo, budem licemjer? Ne satire mene ni smrt, ni

tamnica, ni vlažan zrak, nego odsutnost gospođe de Rênal. Kad bih u Verrièresumorao živjeti cijeletjednesakrivenupodrumimanjezinekućedabihjemogaovidjeti,bihliseiondatužio?Utjecajmojihsuvremenikajenadvladao«,rečeonglasnoisgorkimsmiješkom.»Govorećiovakosam

sasobom,nadvakorakaodsmrti,jasamjošisadlicemjer...O,devetnaestostoljeće!...Nekilovacušumiispalihitacizpuške,njegovplijenpadne,onpojuridagauhvati.Čizmamunagazi

namravinjak visok dvije stope, razorimravlji stan, rasprši nadaleko imrave i njihova jajašca ... Ninajveći filozofimeđu timmravimanikada nećemoći shvatiti taj crni, golemi predmet, lovčevu čizmu,koja je najednom i nevjerojatnom brzinom prodrla u njihov stan uz užasnu prethodnu buku praćenuplamenimacrvenkastevatre....Takobiismrt,iživot,ivječnostbilijednostavnipojmovizaonogatkobiimaoorganesposobneda

ihpojme...Kakobijednodnevnamušicakojasezadugihljetnihdanarodilaudevetsatiizjutra,auginulaupetsati

uvečer,moglarazumjetiriječnoć?Dajtejojpetsatiživotaviše,paćevidjetiirazumjetištojenoć.Takojeisamnom.Umrijetćusdvadesetitrigodine.Dajtemijošpetgodinaživotadaihproživims

gospođomdeRênal!«StaosesmijatipoputMefista.Kojeliludosti,raspravljatiotimvelikimproblemima!»1.Jasamlicemjer,kaodajesadaovdjenetkodamesluša;2.Zaboravljamdaživimiljubim,aostajemijoštakomalodaživim...Jao!GospođedeRênalnema;

moždajojnjezinmužnećevišedopustitidasevratiuBesançonidaseidaljesramoti.Eto,tojeonozbogčegasamosamljen,anezbognepostojanjanekogbogakojibibiopravedan,dobar,

svemoćan,nimalozloban,nimaloželjanosvete...Ah!Kadbionpostojao!...Tajabihmupaoprednoge.’Zaslužiosamsmrt’,rekaobihmu,’ali,bože

veliki,božedobri,božemilostivi,vratimionukojuljubim!’«Noćjebilavećpoodmakla.Nakonsat-dvamirnasnadošaojeFouqué.Julienseosjećaojakiodlučan,kaočovjekkojijasnogledausvojudušu.

XLV.-NemoguipakonomjadnomopatuChas-Bernardutakonapakostitidagapozovemovamo-rečeon

Fouquéu.- On tri dana ne bi mogao jesti. Nego, nastoj mi pronaći nekog jansenista, Pirardova prijatelja i

nepristupačnaspletki.Fouquéjesnestrpljenjemočekivaotajnalog.Juliendoličnoobavisveštočovjekuprovincijiduguje

javnommišljenju.ZahvaljujućiopatuFrilairu,Julienjeutamniciusprkoslošemizboruispovjednikabiopodzaštitomkongregacije;da jebio smotreniji,mogao je ipobjeći.Ali je loš tamnički zrakproizveosvojučinak,injegovjerazumpopustio.UtolikojebiosretnijikadsevratilagospođadeRênal.-Tisimojaprvadužnost-rečemuonazagrlivšiga-pobjeglasamizVerrièresa...Juliennijepremanjojosjećaonimalositničavetaštine,tejojjeispričaosvesvojeslabosti,aonaje

premanjemubiladobraiumiljata.Uvečer, tek što je izišla iz zatvora, pozvala je k svojoj tetki onog svećenika koji je bio prionuo za

Julienakaozanekiplijen.Kakoon inije želiodrugodolida steknepovjerenjemladihženaotmjenogbesançonskogdruštva,gospođadeRênalgajelakonagovoriladaodemolitidevetnicuuopatijiBray-le-Haut.NikakveriječinemoguopisatineizmjernostimahnitostJulienoveljubavi.Spomoćunovca i služeći se i zloupotrebljavajućiugled svoje tetke,bogate i glasovitebogomoljke,

polučilajegospođadeRênaldagamožeposjećivatidvaputanadan.KadjetoMatildadoznala,njezinaseljubomoraraspaliladoludila.OpatdeFrilairjojjepriznaoda

sav njegov ugled nije dovoljan da bi joj on mogao, svim obzirima uprkos, izraditi dopuštenje daposjećujesvogaprijateljavišenegojedanputnadan.MatildajedalauhoditigospođudeRênalkakobiznalanjezinenajmanjepothvate.OpatdeFrilairjeiscrpiosvasredstvasvogvrlookretnogduhadabijojdokazaokakoJuliennijenjedostojan.Usredsvihtihmukaonagajejošvišeljubilategajegotovosvakogdanastrahovitonapadala.Juliensesvimsilama trudiodaseprema toj jadnojdjevojci,koju je tolikokompromitirao,dokraja

ponesekaopoštenčovjek;nosvakibičasprevladalaneobuzdanaljubavkojujeosjećaopremagospođide Rênal. Kad slabim dokazima ne bi Matildu mogao uvjeriti o nevinosti posjeta njezine suparnice,govorio bi sam sebi: »Sadmora da je konac te drameveć vrlo blizu; to je isprika zamene što se neumijemboljepretvarati.«GospođicadeLaMolesaznadajepoginuomarkizdeCroisenois.GospodindeThaler,onajbogataš,

neumjesnoseizraziooMatildinunestanku.GospodindeCroisenoisgajezamoliodatoporekne.TadamujegospodindeThalerpokazaoanonimnapismakojajeprimio,akojasusadržavalapojedinostinavedenestolikovještinedajejadnimarkizbioprisiljenuvidjetiistinu.NatosegospodindeThalerdrznuodazbijagrubešale,agospodindeCroisenoisje,izbezumljenod

srdžbe i jada, zatražio tako tešku zadovoljštinu da je milijunaš radije odabrao dvoboj. Glupost jetrijumfirala,ijedančovjekkojijevišenegoitkozaslužiodabudeljubljennašaojesmrtnedoživjevšinidvadesetičetvrtugodinu.TasesmrtnekakočudnoibolećivodojmilaJulienoveispaćeneduše.- Jadni jeCroisenois zaista premavamabiopristojan i vrlopošten - rečeonMatildi. -Kad ste se

onakonepromišljenovladaliusalonuvašemajke,moraomezamrzitiimogaomeizazvatinadvoboj,jermržnjakojazamijeniprezirobičnojepunabijesa.SmrtmarkizadeCroisenoisa izmijenila je sve JulienovemislioMatildinojbudućnosti.Nekoliko je

danautrošionatodajojkažekakosetrebaudatizagospodinadeLuza.-To ječovjekplah,nijeprevelik jezuit -govorio joj jeon -a sigurnoćesenatjecatizavašu ruku.

NjegovoječastoljubljesumornijeiupornijenoštojebilouonogajadnogCroisenoisa,akakounjegovojobiteljinitkonemavojvodskečasti,onćesebezokolišanjaoženitiudovicomJulienaSorela.-Itoudovicomkojaprezirevelikestrasti-hladnoodgovoriMatilda-jerjedovoljnoživjeladavidi

kako joj je ljubavnik već nakon šest mjeseci pretpostavio drugu ženu, koja je uzrok svim njihovimnevoljama.-Vistenepravedni.PosjetegospođedeRênalomogućitćepariškomodvjetnikukojijepreuzeomoju

molbu za pomilovanje da se posluži izvanrednim izjavama. Prikazat će kako ubojicu njegova žrtvaokružujebrigomištovanjem.Tobimogloproizvestiučinak, imoždaćetemejednogadanavidjetikaojunakanekemelodrame,itd.,itd.Ljubomora,bijesna inemoćnadaseosveti,neprekidnanesrećabez ikakvenade(jerčak ikadbise

Julienspasio,kakodaopetzadobijenjegovosrce?) testid ibolzbogtogašto jesadavišenegoikadavoljelatognevjernogljubavnika,svejetobacilogospođicudeLaMoleusumornušutnju,izkojejenijemoglaizvućinirevnapažnjaopatadeFrilairanisurovaFouquéovaiskrenost.AJulienje-izuzevšitrenutkekojebimuotelaMatildinanazočnost-živioodljubaviinijegotovoni

mislionabudućnost.Takvastrast,kadjegolemaiposveiskrena,imačudnodjelovanje,tejegospođadeRênalgotovodijelilasnjimtubezbrižnostiblaguveselost.-Nekada-govoriojojjeJulien-kadasamzanašihšetnjapošumamaVergyjamogaobititakosretan,

pomamnoječastoljubljeodvlačilomojudušuucarstvomašte.Umjestodapritisnemnasrceovudražesnuruku,kojajebilatakoblizumojihusana,zanosiosamsebudućnošću,zamišljaosambeskrajneborbekojećumorati izdržati da izgradim svoju divnu sudbinu ...Ne, dameniste došli posjetiti u ovomzatvoru,umrobihneupoznavšisreću.Dva su događaja pomutila tajmirni život. Julienov ispovjednik, premda je bio pravi jansenist, nije

uspioizbjećijednuspletkuisusovacateje,inesluteći,postaonjihovooruđe.Jednogmu jedana rekaodabimoraoučiniti sveštomožedabudepomilovan, jerće inačepočiniti

strašangrijehsamoubojstva.AbudućidasvećenstvoimavelikutjecajuministarstvupravosuđauParizu,moglobisetoučinitinalaknačin.Trebalobidaseobrati,itojavno.-Javno!-ponoviJulien.-Ah,uloviosamvas,oče.-Vašadob-prihvatiopetozbiljnojansenist-privlačnoliceštovamgajeProvidnostdala,sammotiv

vašegzločina,kojiostajeneobjašnjiv,herojskanastojanjagospođicedeLaMoledavasspasi, jednomriječjusve,čakičudnovatoprijateljstvoštovamgaiskazujevašažrtva,pridonijelojetomedapostaneteherojmladihženauBesançonu.Onesuzbogvassvezaboravile,čakipolitiku...Vaše bi obraćenje odjeknulo u njihovim srcima i ostavilo u njima dubok dojam.Mogli biste silno

koristitivjeri, izardajaoklijevamzbogneznatnograzlogaštobiutakvuslučajujezuitiučinili toisto!Takobioniiuovomnaročitomslučaju,kojijeizmakaonjihovojgrabežljivosti,iopetmoglinauditi.Tosenesmijedogoditi.Suzekojećepotećizbogvašegobraćenja,uništitćepogubanučinakdesetizdanjaVoltaireovihdjela.-Aštoćemeniostatiakobudemsamsebeprezirao?-hladnoodvratiJulien.-Biosamčastoljubiv,i

nećudasezbogtogaprekoravam;jasamtadapostupaouduhunašegvremena.Sadaživimbezbrižno.Alisvajeprilikadabihbiovrlonesretankadbihpočiniokakavkukavičluk...Druganeprilika,kojajeJulienubilamnogoneugodnija,poteklajeodgospođedeRênal.Nekanjezina

prijateljicaspletkaricabilajeuspjeladatubezazlenuiplašljivudušuuvjerikakojojdužnostnalažedaodeuSaint-CloudidasebacinakoljenapredkraljemKarlomX.OnajevećbilapristalanažrtvudaserastaneodJuliena, inakonte takoteškeodlukenijeunjenim

očimaznačilavišeništaneugodnostdaćesetimeizložitiruglu,štobijojsenekadačinilogoreodsmrti.-Ićićukraljuiglasnoćupriznatidasitimojljubavnik.Životjednogčovjeka,itočovjekakakavje

Julien,trebadabudeiznadsvihobzira.Rećićudasimeizljubomorehtioubiti.Imamnogoprimjeradajeutakvuslučajučovječnostporoteilikraljaspasilajadnemladiće...-Nećuvišedatevidim,naložitćudatenepuštajuuzatvor-povikneJulien-aposvejesigurnodaću

sesutradanubitiizočajanja,akomisenezakunešdanećešpoduzimatinikakvihkorakakojibinasobojeizvrglijavnomruglu.TamisaodaodešuPariznepotječeodtebe.Recimiimesmutljivkekojatenanjunavela...Budimo sretni još ovo malo dana tog kratkog života! Pritajimo se; moj je zločin isuviše očit.

GospođicadeLaMoleimauParizuvelikugled,vjerujdaćeonaučinitisveštojeuljudskojmoći.Ovdjeuprovincijisvisubogatiiugledniljudiprotivmene.Tvojbipothvatjošvišeogorčiotebogateinadasveuzdržljiveljudezakojeježivottakolakastvar...NedajmodanamsesmijuMasloni,Valenodiitisućuboljihljudinoštosuoni!Loš je zraku tamnicipostao Julienunepodnošljiv.Srećom jeonogadana,kad sumu javilidamora

umrijeti, najljepše sunce obasjavalo prirodu, pa je Julien bio hrabro raspoložen. Hodati po svježemzraku, to je za njegabio divandoživljaj, kao što je to šetnja kopnomzapomorcakoji je dugoploviomorem.»Hajde,svećebitidobro«,govoriojeonsamsebi,»osjećamdasamhrabar.«Nikada taglavanijebila takopoetičnakaoučasukad jemoralapasti.Slatki trenucikoje jenekada

doživioušumamaVergyjadolazilisumunapametuvelikombrojuisnajvećomsnagom.Svesezbilojednostavno,dostojnoi,snjegovestrane,bezikakvaprenemaganja.Dvadanaprijebio je rekaoFouquéu: -Nemogu jamčitidanećubiti uzbuđen;uovoj tamnici, tako

ružnoj, tako vlažnoj, proživljavam časove groznice u kojima sam sebe ne prepoznajem, ali straha neosjećam,nitkomenećevidjetidablijedim.UnaprijedjesvetakourediodaFouquéuzoruposljednjegdanaodvedeMatilduigospođudeRênal.-

Povedi ihuistimkolima-rekaomuje.-Pobrinisedapoštanskikonjineprekidnojurekasom.Onećejedna drugoj pasti u naručaj, ili će uzajamno očitovati smrtnumržnju. U oba će slučaja jadnicemalozaboravitinasvojuužasnubol.JulienjeodgospođedeRênalzahtijevaodamusezakunedaćeživjetiibrinutisezaMatildinasina.-Tkozna,moždajošinakonsmrtineštoosjećamo-rekaojeonjednogadanaFouquéu.-Vrlobihvolio

počivati-jerpočivatijepravariječ-uonojmalojspiljivelikeplanineiznadVerrièresa.PričaosamtikakosamsevišeputanoćusklanjaoutuspiljuigledaoudaljininajbogatijepredjeleFrancuskedokmijeusrcuplamtjeločastoljublje.Tada je tobilamojastrast...Ukratko, tami jespiljadraga, inemožeseporećidajesmještenatakodabiminanjojpozavidjeladušasvakogfilozofa...AkakotidobričlanovikongregacijeuBesançonuizsvegaizbijajunovac,prodatćeti,budešlispretan,mojesmrtneostatke...Fouquéu je taj žalosniposaouspio.Kad jezatim tenoći samu svojoj sobibdiopokrajprijateljeva

tijela,ugledanasvojevelikočudoMatildugdjeulazi.NekolikosatiprijebiojujeostaviodesetmiljadalekoodBesançona.Njezineočiipogledbilisuizbezumljeni.-Hoćudagavidim-rečeona.Fouquénije imaohrabrosti ni dagovori ni daustane.Prstom joj jepokazaovelik,modarogrtačna

podu;ondjejeležaloumotanoonoštojepreostaloodJuliena.Bacilasenakoljena.BezsumnjejojjeuspomenanaBonaficeadeLaMoleainaMargaretuNavarsku

dalanadljudskusnagu.Njezinesudrhtaverukeotkrileogrtač.Fouquéjeodvratiopogled.

ČuojekakoseMatildaužurbalaposobi.Zapalilajenekolikosvijeća.KadjeFouquésmogaosnagedajepogleda,bilajevećsmjestilanamramornistolićpredsebeJulienovuglavuiljubilajeučelo...Matilda je svoga ljubavnika otpratila do groba koji je sam odabrao.Velik je broj svećenika pratio

lijes,initkonijeznaodaonasamauzastrtimkolimanosinasvojimkoljenimaglavučovjekakojegajetolikoljubila.KadsutakousrednoćistiglidojednogodnajvišihvrhovauvisokimplaninamaJureiušliutumalu

spilju, veličanstveno rasvijetljenu bezbrojnim svijećama, dvadeset je svećenika odslužilo misu zapokojnika.Svistanovnicimalihbrdskihselakrozkojajepovorkaprošlapriključilisujojseprivučenitomneobičnomičudnovatomsvečanošću.Matildasemeđunjimapojavilaudugojžalobnojhaljiniinakonmisedaladaimserazdijelinekoliko

tisućakomadapopetfranaka.Ostavši sama s Fouquém, vlastitim je rukama sahranila glavu svoga ljubavnika. Fouqué umalo nije

poludioodbola.MatildinombrigomtajedivljaspiljabilaukrašenamramoromisklesanimuzveliktrošakuItaliji.GospođadeRênaljeodržalasvojeobećanje.Ninakojinačinnijesebipokušalaoduzetiživot,alije

tridananakonJulienovesmrtiisamaumrlagrlećisvojudjecu.

Pogovor

CRVENOICRNOILI

IZMEĐULJUBAVIIMRŽNJE,SATIREIPOEZIJERomanCrvenoicrno(LeRougeetleNoir,1831)Stendhal(pravimimenomHenriBeyle,1783-1842)

ježeliodatislikufrancuskogdruštvaizrazdobljaoko1830.godine,alijeujednostvorioinaizvjestannačinnajmodernijifrancuskiromansvogastoljeća.Događajpremakojemujegrađenafabulamaokosnicaromanapoznatjeupovijestiknjiževnostikao»aferaBerthet«.Biojetobanalnizločinkojijezakratkovrijeme uzdrmao ustajali život jednog gradića iz okoliceGrenoblea i o kojemu je Stendhal saznao iznovina. Godine 1826. ubio je neku mladu ženu u crkvi njezin bivši ljubavnik, kućni učitelj AntoineBerthet. Ako usporedimo sudske izvještaje iz onog doba s fabulom romana, ustanovit ćemoupravo začuđujuću usporednost - sve su činjenice gotovo istovjetne. Bitna je međutim razlika ukarakterimaimotivacijamaprotagonistakaoiučitavomkontekstuzločina.ZanimljivojekakojeStendhalpremabeznačajnomuzomstvorio složen i izuzetan lik JulienaSorela, iutjeloviounjemu raspoloženjecijelejednegeneracijekaoimodernogosjećajabuntaineprihvaćanjavlastitesudbine.Fabularnu okosnicu romana čini put siromašna mladog pučanina u visoko društvo. Provincija

(izmišljenigradićVerrières) iParizsupočetna izavršnaetapanjegovogkratkovjekogsentimentalnog idruštvenog odgoja, a obje se nalaze u znaku jedne žene. Julien Sorel »osvaja« prvo ženu svogposlodavca, neiskusnu gospođu de Rênal. Klasna mržnja i potreba za samopotvrđivanjem koje garukovode u početku pretvaraju se u ljubav. Julien mora napustiti Verrières da bi nakon boravka usjemeništu uBesançonu postigao u Parizu sjajnu društvenu karijeru i zamalo postao zetmarkiza de laMolea kojega se kćerka u njega smrtno zaljubila. Unatoč ovakvoj fabuli ne bi bilo ispravno smatratiCrveno i crno ljubavnim romanom - on je, poput većine Stendhalovih djela također politički roman.Njegovjeautorliberal,republikanac,kojistrogosudiFrancuskojizvremenaBourbona.O simboličkom značenju samoga naslova romana mnogo se raspravljalo i danas je uglavnom

prihvaćenomišljenjedaon izražavaantitezu između republikanstva ivojnekarijere (što jepredstavljacrvena odora) o kojoj sanja mladi jakobinac i obožavalac Napoleona, te svećeničkog poziva (crnasutana)kojegnevoli,alikojegjeprisiljenhinitiakoželi»uspjeti«ipromijenitiklasu.Naslovbezsumnjesimboličankojiuztomožeznačitiibojehazardneigre,ljubaviismrti.Angažiranostautoraodražavasekrozsarkastičnitonkojijeudjelučestoprisutanugrozničavombuntuglavnogjunaka.Imajućicijeliživotpred očima jakobinske ideale i napoleonovsku viziju slobode, Stendhal je kao pobornik patriotskog ipolitičkog liberalizma imao nesreću da najbolje godine života provede u vrijeme Restauracije, ureakcionarnomdruštvukojejemrzioiprezirao.LikJulienabiobinamgotovonerazumljivkadnebismoimalinaumustanjeuFrancuskojuonovrijeme.Dok je zanemarivanje političkog značenja kod Stendhala bio uobičajen pristup građanske kritike, u

novijevrijemebrojnikritičariističunaprednostovogpisca,njegovukritikudruštvenihpovlasticauopće,aposebnouFrancuskojudobaRestauracije.Zarazumijevanjedruštvenestvarnostipotrebnojepoznavati-baruglavnimcrtama-odnosvlasti istranakauonovrijeme.KraljLouisXVIII.pokušaojeostvaritinacionalno jedinstvo pomoću pomirljive politike koja je međutim u svim slojevima stvaralanezadovoljnike. Rojalisti ili »ultraši« tražili su povratak Ancien Regimeu, predrevolucionarnojmonarhiji.Njihoviprotivnicibonapartistiilirepublikanciosnovalisunakon1817.liberalnustranku.Te

se dvije struje bore za prevlast i liberali neko vrijeme postižu stanovite ustupke; kasnije međutim,dolaskom na vlast Karla X. 1824. godine, jača utjecaj ultraša koji je naročito snažan oko 1829. zavrijeme vladavine ministra Polignaca. Vjersko udruženje »Vitezovi vjere« pod kontrolom jezuitapodržava politiku rojalista i raspolaže mrežom tajnih povjerenika za političke intrige; to udruženjeliberalinazivaju»kongregacijom«injegovaseulogačestospominjeuovomromanukaoikodBalzaca.StendhalkritizirastanjeuFrancuskojpodraznimpseudonimimaiuengleskojštampi,gdjekažedajezuitidrže ministre u šahu, da oni i dvadeset pet tisuća odanih im svećenika mogu počiniti bilo kakavzločinosimubojstvaadanebuduproganjani.Zemljomvladastrankarojalista,jezuitisunjihovaizvršnasnaga,aciljimjedaodržeonoštojeBijeliterornakonRevolucijenametnuo.Kakosetakvapolitičkastvarnostodražavauromanu?JulienSoreltipičanjeprimjermladežikojaje

odrasla zavrijemeNapoleonovih ratova, uuvjerenjuda su svavrata otvorena zaonoga tkoposjedujesrčanosti,tedausvakomvojniku»bijesrcegenerala«.Njenorazočaranjejelakozamislitikadsesaznalozaporaz,stranuokupaciju,povratakBourbona.Usumnjičavomi»gerontokratskom«društvuRestauracijegdje se svi plaše svoje sjene, omladinu iz nižih društvenih slojeva smatra se društvenimneprijateljem zbog njenih naprednih ideja. U okolini gospođe de Rênal govori se »da su povratakRobespierreaomogućiliprvenstvenosuvišeškolovanimladiljudiizpuka«,amarkizdelaMolekažedatreba»uništitinovinare,birače, jednomriječjujavnomijenje,zatimomladinuisvekoji jojsedive«.Nemavišešansebrzoguspjehazamladeprovincijalcekoji iduuParizdanapravekarijeru.Također iBalzacovi junaci Rubempré i Rastignac upoznat će neimaštinu, naići na zatvorena vrata i zagušljivuatmosferuudruštvukojeseplašinovihideja,kojepriznajesamovrijednostplemićkihtitula,ajošvišenovca.Jedinamogućnostusponaiklasnogtransferakojesefrustriranojomladininudijecrkvenakarijera.Umjestomirisabarutaicrveneodoreherojstva-crnasutanaidoživotnolicemjerstvo.Čitalac zajedno s Julienom Sorelom otkriva društvene mehanizme uspinjući se s njim stepenicama

uspjeha:nanjegovimzabludamaonotkriva iza sjajnihdruštvenih fasadamračnu stvarnost svuuznakukorupcije, špijunaže i perfidnosti. Roman prati u stopu mlade ličnosti od početne naivnosti istrahopoštovanja siromašnamladića kojemu sve imponira do razočaranja i lucidnosti čovjeka koji jeprozreoiprezreovladajućedruštvo,izbjegaonjegovezamkeiuspiomusenametnuti.Mladićznadaseneprijateljskomdruštvumorasuprotstavitinjegovimvlastitimoružjem-odatleizvirelicemjerjeJulienapoteklog iz naroda, ateiste i jakobinca koji postaje svećenikom i stupa u službu aristokrata - ultraša.Međutim na vrhuncu uspjeha ovaj rasni igrač skida masku i polaže oružje da bi u prividnoj predajidokučiovlastituistinuiodbiodadaljesudjelujeuigrigdjeneprijateljdiktirapravila.NakrajuromanaJulienodbacujeuspjehkojijepostigaopocijenugubitkasvogaja,tesvjestantipičnostisvogapoložajazavrijemeprocesanasudupovezujesvojživotniputsnaprednimmladićimaistegeneracijepropalimusukobus»buržoaskomaristokracijom«ireakcionarnimsnagamanavlasti.Razne slojeve društva iz 1830-tih godina otkrivamo isključivo kroz svijest Juliena Sorela.Kroz tri

etapenjegovauspona-Verrières,BesançoniPariz-upoznajemodruštvenesnagekojesesukobljavaju.To su: plemstvo, svećenstvo, industrijska buržoazija i sitnoburžujska omladina. Radnička klasa kaotakovanepojavljujesenigdjeuromanukaoštosenigdjenenaslućujenimogućnostrevolucije(iakoćeroman izići iz štampe ubrzo nakon Srpanjske revolucije, o njoj se nigdje ne govori). Bunt ostajepojedinačan, na razini rezignacije (Julien), bijega u samoću (Fouqué), umjetnost i nomadski život(Geronimo),individualnianarhističkigest(grofAltamira).Izmeđudvijekrajnosti-građanskogarivizmainihilizmakaodanemamjestarevolucionarnojperspektivi.Verrières je primjermoralne klime u provinciji gdje profit predstavlja glavni interes ljudi, gdje se

plemstvosukobljujesindustrijskomburžoazijom,ajezuitidržeutajnostikonceusvojimrukama.Tojegradićsasimboličkiokresanimdrvoredomukojemvladatiranijajavnogmijenjaapolitikasesvodina

lokalne intrige. Atmosfera je zagušljiva: anonimna pisma, špijuniranje, ogovaranja posluge, nečasnaborba za namještenja, zloguki utjecaj ispovjednika (pismo gospođe de Rênal markizu de la Moleu).Slobodoumniduhovimorajubježati»iztogpaklalicemjerstva«:jansenistikaoChélaniPirard,Falcozkoji je htio dati novac sirotinji mimo crkvenih udruženja... Kongregacija zna načina daovladaneposlušnima.GradonačelnikompostajelopovValenodjerjeposlušnijiiširerukeodgospodinade Rênala koji ironijom sudbine i ne htijući postaje kandidatom liberala, čime pisac izvrgavaruglupolitičkeborbe.NakrajuromanaKongregacijaćeposvudanamjestitisvojeljude:vikaraMaslona,Frilairakojićepostatibiskup,opataCastanèdeaiValenodakojićepostatiprefektom.Nakon što smouočilidiktaturucrkveuprovinciji, upoznajemosa JulienomsjemeništeuBesançonu,

jednoodsredištagdjeseškolujubudućisvećenici.Noumjestovjeriimoralutuseučilaži,dodvoravanjuilicemjerju.Svejeformalizamigluma-tupostojičakinačindase»pobožnojedemekokuhanojaje«,komentira jetko Julien hinjenu svetost svojih drugova. »Teško pametnome«mogao je pomisliti, kad jevidio da znanje i nadarenost donose samo loše ocjene i mržnju. Život u sjemeništu je komedija,ceremonijabezsadržine,nakojuće,nadrugojrazini,onopetnaići iuParizu.Glavnigrad jekolopletprotekcionaštva,korupcije,intrigaitrkezapoložajimaiodlikovanjima.Svejenakupnjuinaprodaju-odmjestaprodavačalutrije,dobiskupijeiživota:FrilairćepostatibiskupakospasiJuliena;Valenodćega ipakosuditi iakoveć imaudžepudekretkojimmu jeobećanaprefekturaakogaspasi i takodalje.Mladiplemićisumarionete,salonskakonverzacijanarazinivodvilja,arojalisti-ultrašilikoviizfarseštosebojesitnoburžujskemladežiidapreduhitrenovurevolucijutražepomoćodstranihsila(»tajnanota«).Toje,kakokažeBalzac,slikastarogdruštvanaumorukojejeunatočsvomblještaviluikomedijištojeigra,svjesnodamusebližikraj.RaskorakizmeđuJulienovedruštveneiintimneličnosti,njegovo»licemjerstvo«proizlazeiztemeljnog

osjećajaneprilagođenostikojemunerazumijepravoguzroka.Onsesmatrapobunjenimplebejcempunimklasnemržnjeikadgovoriosebinazivase»seljakom«,»sinomtesara«,»pučaninom«.Činjenicajedaonnema jasneklasne svijesti i damugodi pomisaoda jemožda ipaknezakoniti sinkakvavlastelina.MeđutimJulienseniurodnojsredininijeosjećaoautentično,»mrziojeocaibraću«,»nedjeljombiuigramanatrgubivaouvijekporažen«.Onsesimboličkipojavljujeprviputuromanusknjigomurucikrijućiseodocaukrošnjamastabla.U tokucijelogromanačitanje igrapresudnuvažnostu formiranjuJulienove društvene i privatne ličnosti. Zahvaljujući poznavanju Biblije stječe prve uspjehe i prvonamještenje,poznavanjeknjigacrkvenihotacapriskrbljujemunaklonoststrogogopataPirardaprilikomdolaska u sjemenište, knjižnica markiza de la Mole igra veliku ulogu u Julienovu životu. Njegoveomiljene knjige više su od pukih lektira: to su lični mitovi i određuju polove njegove ličnosti.Napoleonovimemoari utjelovljuju njegov ideal energije, Rousseauove Ispovijesti njegovu romantičkusliku o strasti. Julien Sorel je sitnoburžujski intelektualac i kao takav jednako neadaptiran u svojojobitelji, u krugu skorojevića, nepametnih sjemeništaraca i ograničene aristokracije. Julienova svijest osebi počiva tako na početnoj zabludi. On nije pobunjeni proleter nego siromašni izuzetno nadareniintelektualac-outsider,kaotakavdeklasiranumladomkapitalističkomdruštvu.Unjemusesukobljujeromantičnirusoovski»ja«spragmatičnimnapoleonovskim»ja«.Nakraju,kad

spozna ništavnost vlastite ambicije i prestane se ravnati po svom zadanommodelu, izlazi na površinunjegova prava ličnost, u istinskoj ljubavi prema gospođi de Rênal i sreći do kojemu je put otvorilablizinasmrti.AkadprijetogaJulienucrkvipucanaženukojujevolioikojajeuništilanjegovukarijeru,ontonečiniizpotrebezaosvetom,iakoosjećadajenjenaoptužbasamoprividnoistinita,negozatodasebiidrugimapotvrdisnagusvojevoljeidaelegantnozavršiokladusaživotom.Posljednjidioromanamože se različito tumačiti. Ne treba vjerovati da Julienovo držanje za vrijeme suđenja i očekivanjasmaknućaodgovarasvjesnojpotrebizasamouništenjem.Naprotiv,onsolakšanjemprimjećujenaklonost

poroteipublike.MeđutimslavodobitanpoglednjegovogstarogneprijateljaValenodadozivamuusvijestnjegovpoložaj-toječaskadseonobraćaporotnicima.MaskapadaiJulienprviputusvomobraćanjuneprijateljimaneglumi:

Gospodo,janemamčastdapripadamvašojklasi...Nakon svog govora Julien predobro zna da se nema više čemu nadati. No on je ipak dobio svoju

posljednjubitku -poštovanjeklasekojoj jeu lice rekao»sveštomu jebilonasrcu«. Julien jepoputCamusovogMersaultastranacmeđu ljudimaodkojih jedrugačiji, a svijest o tome čini gamodernimjunakom.Njegov samoubilački gest na kraju romana nije samoherojski čin kakvimga on sam smatra,negopodsvjesnapotrebazaodustajanjemodbesmisleneborbe.Junakseodvraćaodaktivnogživotazavoljukontemplaciji;gospođadeRênaljeslikamajke,azatomoždasimbolživotaprijerođenjakojemuseželivratiti.DvanajpoznatijaStendhalovaromanaCrvenoicrnoiParmskikartuzijanskisamostangrađenisuna

istoj osnovnoj situaciji koja odgovara dubokoj nesvjesnoj piščevoj viziji: to su neprijateljski odnosprema ocu, dvoznačno ljubavno iskustvo i simbolička tema zatvora kao mjesta spoznaje ipoistovjećivanjasasamimsobom.Uobaromanadvarazličitaženskalikadominirajuosjećajimaglavnihjunaka. Jedna je žena redovito »blistava amazonka«, ponosna i posesivna, ljubavnica koja zahtijeva(gospođica de laMole, Sanseverina), druga je od početka nesebična i blaga, spremna na odricanje isamozataju, u smrti tek dokučiv ideal (gospođa de Rênal, Clélia). Glavnimuški junaci imaju takođersličnosti. Međutim dok Fabrice del Dongo živi u sukobu sa sebi ravnima, Sorelovo je licemjerstvoprastarooružjepotlačenihi jedinineiskorjenjivioblikbunta.Jedanidrugiželesepokazati»čovjekomkojiprerastasvojusudbinutimeštojojsesavžrtvuje«.»Čovjekživizat6dabilinijanjegovaživotabilajasna,čistaiodlučna«,bezobziražrtvovaoseonideji,ljubaviilihimeri.TimeStendhalvećnajavljujemodernuosjećajnost,»laičkukrijepostnovogdobaukojemje intelektnadomjestiovjeru,akompromisavanturu«(M.Bardèche).

***Sastanovištaknjiževnogstvaralaštva,StendhalpronalazisaCrvenimicrnimnapokonformulukojamu

odgovara. Na fabularnoj podlozi crpljenoj iz stvarnosti on piše bez čvrstog plana, vodeći junaka izepizode u epizodu u linearnom pripovijedanju koje nalikuje pustolovnom romanu. Jedinstvo romanapostignuto je time što čitalac sve doživljava kroz središnju svijest glavnog lika. Taj takozvani»subjektivnirealizam«iograničenavizijastvarnostinalazeprotutežuustalnojprisutnostipripovjedačakojičestogovoriusvojeimeipoistovjećujesesasamimpiscem.Stiljejednostavan,prirodan,prividnoštur,slobodaniprecizan,atonsemijenjaodpoetičnogdosarkastičnogkojimseizražavakritičkiodnospremastvarnosti.Čini se da je Stendhalovo opredjeljenje suprotno Balzacovom: dok je Balzac, polazeći od opisa

stvarnosti izgradio svojevrsnu tipologiju likova, Stendhal od bavljenja psihološkim konstantama težidruštvenojproblematici.Realističkecrtenjegovapripovijedanjaočitujusestogauocrtavanjukonkretnepolitičkesituacijeiutraženjudetaljaizstvarnostikojisubogatiznačenjem,tejošvišedajunaslutitinegošto iskazuju. On smatra da je roman nalik »ogledalu što se pomiče drumovima«, što znači da trebabitidinamičkiigotovobismomoglirećikinematografskiodrazstvarnosti.Događajiuromanupretežnosuviđeni kroz svijest glavnog junaka, a ovakav pristup stvarnosti jedna je od važnih osobinamodernogromana.MeđutimStendhalovaseumjetnostsastojiutomedačitalacmožeistovremenopratitiobjektivnopripovijedanjeavanturaglavnogjunakainjegovosubjektivnodoživljavanjetihistihzbivanja.

Zaslugaovogpiscajedajemeđuprvimaotkriodaupravonečije»ja«-tojestsvijestglavnoglikaililikova -uvjetujegranice ipostupkepripovijedanjau romanu.Za razlikuodsveprisutnogbalzakovskogpripovjedača,onjeuveotakozvanoograničenjevidnogpoljaupripovijedanjuštojebilanovostiprobojputazarazvojmodernogromana.ZbogtogograničenjaperspektivepripovijedanjaStendhalovrealizamnazivaju subjektivnim i on je njime utjecao na mnoge pisce, među prvima na Tolstoja. Njegova semodernostsastoji takođerutomeštoonneprikazujekrizuuživotuglavnogjunaka,negosamonjegovotrajanje-svesezaplićeirasplićesamoodsebeutrajnojsadašnjostikojakaodasestvaraprednašimočima.Zarazlikuodtradicionalnogromanakojismještavalikoveuunaprijedodređenuvizijusvijetaakoja

pripadasamomepiscu,usredištu romanaStendhala iDostojevskog,Malrauxa iCamusanalazisebićekoje nervozno gradi vlastiti doživljaj svijeta. Iako pisacCrvenog i crnog nemijenja osnovnu tehnikupripovijedanja u romanu i ne traži svjesno nove efekte mi ga i danas doživljavamo kao modernog iprivlačnogpiscazahvaljujućiupravotomei,kakorečePaulValery,onomposebnom,teškoodredivomivišeznačnom»tonu«njegovihromanaukojemuiležinjihovčar.

IngridŠafranek

FrédéricdeStendhalCRVENOICRNO

Izdaje

SveučilišnanakladaLIBER

Zagreb,Savskacesta16

ZaizdavačaSlavkoGoldstein

Lektor

DubravkaOraić

KorektorVlatkaFabijančić

Naklada:7.000primjeraka

Br.MK125Tisakzavršenurujnu1977.

Tisak:»Riječkatiskara«-Rijeka

Skeniranjeiobrada:WbravetheheartWBalkanDownload.org

Notes

←1Skupiteihtisućepanećebititakološe,alićeukrlecibitimanjeveselja.

←2FrancuskaarmijakojasepodNapoleonomborilauItaliji.

←3Ihoćulijabitikrivakojetako?

←4Oklijevajućiuspostaviojepoložaj.

←5Pisacje1800.god.biopotporučnikuŠestojdragunskojpukovniji.

←6Neznamvišeštosamništočinim.

←7Gymnase-Dramatique,pariškokazalište,osnovanogodine1820;unjemususeizvodileisključivokomedije.

←8Bilojetuuzdisaja,todubljihštosubiliprigušeni,Ipotajnihpogleda,toslađihštosubiliukradeni,Ijarkogcrvenjenja,iakonijebilonikakvaprijestupa.

←9Alistrastsenajvišepretvara,paipakseizdajeUpravosvojomtajnošću,kaoštonajcrnjeneboNagovješćujenajtežuoluju.

←10IsamajeJulijinahladnoćabilaugodnaAnjenasemalarukadrhtavoiumiljatoIzvuklaiznjegove,alijezasobomostavilaLakistisak,uzbudljiv,atakoblagIslab,tolikoslab,datisečiniDajetobilasamoslutnja.

←11Ljubavjenalatinskom»amor«,Izljubaviproizlazidaklesmrt,PaondabrigakojaizjedaŽalost,suze,zamke,zločin,grižnjasavjesti...

←12Onokrenesvojeusnepremanjenima,asvojomjerukomSkupljaonjenuraspletenu,

zamršenukosu.

←13O,kakoovoproljećeljubavinalikujeNanestalnudivotuaprilskogdana,Kojisadodrazujesvuljepotusunca,Azamaloćenekioblaksvetouništiti!

←14Nemojmilovanjuprevišepopuštati;najjačesuzakletveslamazavatruukrvi.

←15Pogledajtestranu130.

←16Jao,našajeslabosttomeuzrok,nemi;Jerkakvismostvoreni,takviijesmo.

←17Zadovoljstvodacijelugodinudižešglavuskuposeplaćastanovitimčetvrtimasatakoječovjekmoraproživjeti.

←18Vjerujtemi.

←19Usmislu:riječiodlaze,apismaostaju,tj.imamuzasedokaz.

←20Pametnomenetrebamnogogovoriti.

←21Zdravoivolime.

←22VidiumuzejuLouvraslikubr.1130.,kojaprikazujeakvitanskogvojvoduFranjukakoskidaoklopiuzimaredovničkumantiju.

←23Oselo,kolikočeznemzatobom!

←24Evome,jasamtoučinio.

←25Stendhalaludiranad’Allainvalovkazališnikomad»L’ecoledesBourgeois«,izkojegasuspomenuteosobe.

←26Ovajestranicanapisana25.srpnja1830.,bilaštampana4.kolovoza.(Bilješkaizdavača).

←27Zasveostale.

←28Mogusmatratiteizjavepoštenimpretvaranjem---------------------NipoštonećupovjerovatitakoslatkimriječimaAkomimaloodnjezinihnaklonosti,zakojimauzdišem,Nepotvrdisveonoštomionekažu.

←29Direktorinekogsatiričkoglista,zatvorenizbogpamfletaprotivRestauracije.

←30Žrtvabijelogterora,strijeljankaourotnik1822.godine.

←31AbailardiliAbélard,skolastičariz12.stoljeća,kojijezaveoHeloizuibiozaosvetuuškopljenodnjezinihrođaka.

←32Sadmislimbitiozbiljan;vrijemeje.JerdanassesmijehsmatrazaodvišeozbiljnušaluKadvrlinaporokzovezločinom.

←33O,kakoovoproljećeljubavinalikujeNestalnojslavijednogaprilskogdana,Kojisadodrazujesvuljepotusunca,Azamaloćenekioblaksvetouništiti!

←34Francuski političar, žirondinac, ministar unutrašnjih poslova 1792. Njegova žena držala je salon koji je imao velik politički utjecaj zavrijemeVelikerevolucije.Giljotiniranaje1793.godine.

←35Sveci,nazivzaengleskepuritance,poborniciidejaOliweraCromwella.

←36»ImammanijuDavolimMarotu,«itd.

←37»Jednogdanaljubavukabareu«.

←38SvakakojebilouAdeliniIonemirneplemićkeuglađenostiuvladanjuKojanikadanemožeprijećigranicuNiučemuštoseuprirodiočituje.Upravokaoštosenimandarinuništanečinikrasno,IlibaremnjegovodržanjenedopuštadasenaslutiDabimuseištaodonogaštogledamoglojakosvidjeti.

←39KaoštonajcrnjeneboNagovješćujenajžešćuoluju.

←40Odovogačasanećuvišeprogovoritiniriječi.

←41Voltaire,Mahomet(II,5).

←42Togovorijedanjakobinac(op.pisca).