MONTENEGRO DIZNILEND

Nebeski SrbiJaha~i apokalipse

KumoviSkojevci

Dva FrancuzaMunje nebeskeDoktori

Cartoons

1

2

Nebeski Srbi(Milo{evi} i Karad`i})

Sve je po~elo sa Milo{evi}em a zavr{ilo sa Ka r a d ̀ i } em.Oni su planetrano najpoznatiji i na j t r a ̀ e n iji li kovi,pa je red i da se i ova galerija otvori sa njima.Nebeski Srbi. Autor te ~uvene kovani ce, me|utim,nije Srbin, kao {to to nijesu ni ova dv o j i ca, glavnihizvo|a~a radova. Da ne bi bilo za b u ne, nije se radi-lo o bilo kakvoj antisrpskoj za vjeri, niti o ne~em {toje Srbima nametnuto i {to su oni nevoljno prihvatili.Upravo obrnuto - ra di se o or iginalnoj i tipi~no srp-skoj, pomalo ma z o h i s t i ~ k oj tekovini ~ije su temeljepostavili Cr kva i Sr p s ka akademija nauka. Dva Crn -o g o r ca su bila sa mo vjerne sluge i neuspje{ni imple-mentatori pr ojekta etni~ki ~iste i zaokru`ene dr`ave.

3

4

Slobodan Milo{evi}ha{ki optu`enik

ODBRANAI POSLJEDNJI

DANI

5

Veliki vo|a je dobijao, a Srbija gubila, njegovafamilija se bogatila, a Srbi siroma{ili, na rije~ima jehrabrio narod na ponos i dostojanstvo, a na djelu gaponi`avao i sramotio. Dok je ubje|ivao podanike dase bori za slobodu i pravdu sunarodnika, kr{io je svenorme savremenog svijeta, dobijao je podr{ku zazlo~ine nad susjedima da bi na kraju zavr{io uzlo~inu nad svojom rajom. Milo{evi} je u Hagu, alio~ito ne da Srbima (i Crnogorcima) da ga zaborave.Zato i ka`e kako se u Hagu ne sudi njemu, ve} nje-govoj zemlji i narodu. Time `eli da uka`e na~injenicu da je za sve {to je uradio, a za {ta mu sedanas sudi, imao gotovo jednoglasnu podr{ku

„Milo{evi} je govorio mirno i odlu~no… Naginjao se naprijed, gledao

publiku na galeriji, fiksirao sudije u o~i – sve su to bili trikovi dobrog ora-

tora. Samo kada bi uzbu|en podizao glas, li~io je na tiranina koji je u min-

uloj deceniji Balkanu donio destrukciju." Ovako je izvje{ta~ londonskog

„Independenta" opisao Slobodana Milo{evi}a nakon prvih dana „procesa

stolje}a", kako svjetska javnost karakteri{e su|enje, prvo u istoriji na kome

se dokazuje krivica predsjednika jedne zemlje za genocid i zlo~in protiv

~ovje~nosti. Pred sudom u Hagu, „otac nacije", „najve}i Srbin 20. vijeka",

nosilac ordena najvi{eg reda, autor bestselera „Godine raspleta", „tajko"

kako mu je tepao njegov sin, ili „bebica" kako ga je od milo{te zvala njego-

va supruga – igra svoju posljednju rolu. Poku{aj dostojan divljenja: optu`iti

druge za ono za {ta je sam optu`en i ubijediti mnoge u ono u {ta i sam ne

vjeruje – da je nevina `rtva svjetske zavjere. U tom poku{aju Milo{evi} nije

sam. Pomaze mu k}er Marija koja ka`e: „Posebno je nelogi~no i ne mogu

da verujem da mom ocu sude za neke zapaljene `ene i ku}e u Bosni i

Hrvatskoj ’91. i ’92… Da je bilo kako mogao, tata bi to sigurno spre~io. On

uop{te nije imao takve ingerencije da odlu~uje o tome {ta da se pali. Eto,

okrivljuje se i za paljenje Dubrovnika, a ja znam koliko je tata voleo taj gr -

ad". Za k}erkom ne zaostaje ni supruga Mira: „Slobodan je uveren u istinu

koju iznosi, tako da mu je lako da bude le`eran i superioran. Ljudi koji la`u

ne mogu da budu tako samouvereni i ubedljivi. Odli~no se dr`i i spreman

je sve da podnese kako bi izneo istinu o doga|ajima koji su unesre}ili sve

nas. ." Bra~ni par Milo{evi} o~ito ne odustaje od kreiranja virtuelnog svije-

ta u kojem je ON - Milo{ Obili}, a ONA - Kosovka djevojka, dok je uloga

Osmanlijskog carstva sada dodijeljena zlo~ina~koj NATO alijansi. Srbima

ne preostaje ni{ta ve} da povjeruju. „Kad god su se Milo{evi} i njegova

supruga obra}ali Srbima, saop{tavali su im da treba da budu sre}ni {to `ive

u zavetrini. Dikatatori su svoju ludnicu predstavljali kao posljednji bastion

slobode u porobljenom svetu kojim vladaju novi fa{isti i kolonizatori iz

Amerike" – opisuje Milo{evi}e i Srbiju pod njima, ^arls Simi}, ameri~ki

pisac srpskog porijekla. U su{tini, ka`e on, i Milo{evi} je, kao i svi tirani,

najdublje prezirao svoj narod. „Srbi mu zaista nikada ni{ta nisu zna~ili. I

kada su ih ubijali i kada su ih proterivali sa teritorija na kojim su vekovima

`iveli, to ga je ostavljalo apsolutno hladnim i ravnodu{nim", zaklju~uje

Simi}. Da je u pravu, potvr|uju izvje{taji iz Haga. Tu`ilac Rihevald opisu-

je scenu iz jednog kosovskog sela nakon operacija „asanacije terena" od

strane srpskih snaga: „Jedan desetogodi{nji dje~ak je pre`ivio. Vidio je

kako je maj~ino be`ivotno tijelo priklije{tilo stariju sestru. Dje~ak je mogao

da ~uje svoju sestru, ali bio je povrije|en i nije mogao da joj pomogne da

pomakne maj~ino tijelo i spasi se. Zamislite njegov u`as, zamislite njegovu

agoniju i osje}aj bespomo}nosti kada je nekoliko minuta kasnije vidio kako

to mjesto gori u vatri"… Reporter „Gardijana" bilje`i Milo{evi}evu reakci-

ju: „Jugoslovenski predsjednik nije pokazao nikakvu emociju".

„Gospodin Milo{evi} je raspolo`en zatvorenik, dru`eljubiv i u~tiv",

ka`e Timoti Mekfaden, direktor zatvora u [eveningenu, i dodaje: „I pored

toga {to ne igra fudbal, ni odbojku, mo`da zbog svojih godina, on se ni po

~emu ne razlikuje od ostalih 48 zatvorenika. Kao i svi drugi i Milo{evi}

6

svakodnevno prima d`eparac od 2, 2 eura, gleda satelitsku televiziju sa tri

balkanska kanala, vje`ba u fiskulturnoj sali i izlazi u {etnju u zatvorsko

dvori{te". Pouzdani izvori iz zatvora javljaju da Milo{evi} ni po ~emu ne

li~i na autisti~nog vladara kakvim ga je svijet gledao posljednjih 10 godina.

„Razgovara sa svima, Srbima, Hrvatima, Muslimanima, igra karte sa jed-

nim hrvatskim zatvorenikom, raspolo`en je, pu{i i psiholo{ki je jak", otkri-

va francuska agencija AFP. Opservacija Karle del Ponte je ne{to druga~ija:

„Odaje mi utisak tvrdoglavog djeteta koje je sklono kapricima. Dok smo

razgovarali, nije me gledao u o~i. Bio je ljut".

Petnaestak godina ranije, tada poznati srpski politi~ar Dra`a Markovi},

na sli~an na~in dopisnici „Tajmsa" Desi Trevisan opisivao je svog zeta

Slobodana: „To je pogre{an ~ovek na pogre{nom mestu. Milo{evi} nije str-

pljiv, nije ~ovek dijaloga, ne zna polako i odmereno da re{ava probleme...

On je toliko uveren u sebe, on je osion i ohol. ."

Ali, i ovoga puta Srbi su okrenuli le|a Dra`i. Narednih godina, punih

13, pobje|ivao je Slobodan. Veliki vo|a je dobijao, a Srbija gubila, njegova

familija se bogatila, a Srbi siroma{ili, na rije~ima je hrabrio narod na ponos

i dostojanstvo, a na djelu ga poni`avao i sramotio. Dok je ubje|ivao

podanike da se bori za slobodu i pravdu sunarodnika, kr{io je sve norme

savremenog svijeta, dobijao je podr{ku za zlo~ine nad susjedima da bi na

kraju zavr{io u zlo~inu nad svojom rajom. ^arls Simi} smatra kako je bra~ni

par Milo{evi} od Srbije napravio „privatnu ku}u ludaka", {to se „uklapalo

u njihov san da upravljaju jednom takvom institucijom". [ta (nam) se

potom dogodilo, Simi} ovako opisuje: „Trinaest godina slu`ili su se

oprobanim i novoiskovanim metodama da se odr`e na vlasti… Ta terapija

pru`ala je nacionalizam i la`na ose}anja u visokim dozama, odr`avala stare

rane otvorenim i pothranjivala lu|a~ke ambicije o veli~ini i komplekse pro-

gonjenosti sve dok pacijenti nisu postali zombiji ili masovne ubice. Ceo

spektakl imao je ne~ega od crno-belih horor filmova iz tridesetih godina u

kojima su jedan zli nau~nik i njegova asistentkinja gajili ~udovi{ta koja su

7

preko no}i napu{tala sredinu u kojoj su obitavala da bi napadala nevine

`rtve".

Milo{evi} je u Hagu, ali o~ito ne da Srbima (i Crnogorcima) da ga zabo-

rave. Zato i ka`e kako se u Hagu ne sudi njemu, ve} njegovoj zemlji i nar-

odu. Time `eli da uka`e na ~injenicu da je za sve {to je uradio, a za {ta mu

se danas sudi, imao gotovo jednoglasnu podr{ku. Biran je vi{e puta, legal-

no i po ustavu, dobijaju}i najve}u podr{ku u vrijeme kada su najve}i zlo~ini

i po~injeni. Karla del Ponte s pravom ka`e kako kriv mo`e biti samo poje-

dinac, ali ne i kolektiv, dok se jedan Beogra|anin u TV anketi pita da li }e

nakon ovog su|enja svi Srbi biti nevini. „Nepravedno je {to je Milo{evi} u

Hagu sam", ka`e Mirko Kova~. Pitanje je, naravno, u jednom drugom smis-

lu, da li je Milo{evi} sam pred Tribunalom. „Tajms" primje}uje da „obilje

statisti~kih i drugih podataka kojima se Milo{evi} brani u Hagu pokazuje

da tako obiman i detaljan materijal mo`e da prikupi samo dobro povezana

organizacija, {to potvr|uje da Milo{evi} i dalje u`iva podr{ku u Srbiji".

„Neki od zlo~ina govore o maltene srednjovjekovnom divlja{tvu i

sra~unatoj okrutnosti koja daleko prelazi granice legitimnog ratovanja",

ocjenjuje Karla del Ponte. Ovda{nje javno mnjenje, me|utim, oda{ilje dvo-

jake signale – s jedne strane obi~an gra|anin je ravnodu{an prema procesu

u Hagu, a s druge, u ocjenama Milo{evi}evog nastupa ogroman procenat

daje biv{em vo|i ~istu peticu. Iako naizgled raznorodna, ovakva gledi{ta

sugeri{u jednozna~an zaklju~ak – Milo{evi} je mrtav, ali njegovo djelo i

dalje `ivi. Mnogi njegovi simpatizeri rado bi zaboravili da su bili za njega,

autoritarna svijest ne voli gubitnike i pora`ene, a Milo{evi} to sada jeste, ali

bi ~itava ta masa ponovila da je politika koju je on sprovodio, a za koju su

oni glasali, bila ispravna. [to se zlo~ina ti~e i Milo{evi} i njegovi sljedbeni-

ci imaju „neoboriv" alibi: nijesu znali. To potvr|uje snimak telefonskog raz-

govora Milo{evi}a i Karad`i}a koji je Tu`ila{tvo u Hagu ve} emitovalo –

Milo{evi}: „Vi{e nikom nikakav popust, a ako ho}e da se biju, tu smo…"

8

Karad`i}: „Ako ho}e da `ivimo mirno, ni{ta im ne}e biti gore i lo{ije nego

nama". Opet Milo{evi}: „Ko ho}e sa nama da se bije, nek izvoli, izgubi}e".

Za sve ovo nije znao ni hilandarski isposnik Zoran @i`i}. Zato je podnio

ostavku na mjesto saveznog premijera kada je Milo{evi} izru~en Hagu.

Kako je obrazlo`io, „ostavkom nije ugrozio dr`avu, a spasio je obraz".

Zato smo tu gdje jesmo.

9

10

Radovan Karad`i},~ovjek sa potjernice

@IV NE]EU HAG

Marko Ve{ovi}, iz granatiranog Sarajeva, naz-vao je Karad`i}a „jednom tridesetinom Hitlera", ado te formule je do{ao „prostom" ra~unicom - Hitlerje pobio 6 miliona Jevreja, a Karad`i} 200 hiljada Bo -{njaka. Zato zapadni mediji ocjenjuju da bi „Hagbez Radovana Karad`i}a bio kao Nirnberg bez Rud -o lfa Hesa i Alberta [pera". Ima u tome ne~eg cr n o g -o rskog - biti najve}i, makar i u zlo~inu

Majka Radovana Karad`i}a, Jovanka, zahvalna je Bogu {to joj je podario

petoro djece, ~etiri sina i k}er. Radovan je, ka`e ona, bio najtalentovaniji i

roditelji su, kako je to bio obi~aj u Crnoj Gori, sve uradili kako bi ga poslali na

univerzitet. „On nije `elio da bude politi~ar, ali narod je to tra`io i on nije

mogao da odbije", tvrdi majka Jovanka. U Sarajevu, gradu njegove mladosti,

pod Karad`i}evom opsadom ubijeno je preko 12 hiljada ljudi, ve}ina njih bili

su djeca i stari. Bosna je progutala vi{e od trista hiljada `ivota, a dva miliona

Bosanaca, svih nacionalnosti, raseljeno je u vrijeme dok je Karad`i}, na zaht-

jev Srba, vodio politiku. Me|utim, Radovan, {ta god da je uradio, ostaje

Jovankin sin. Zato ona ka`e: „Bog }e mu suditi, a ne Hag, a koliko ja znam

svog sina, on ne bi ni mrava zgazio."

„Nikada Srbi nikoga nijesu napadali, pogotovo Muslimani nemaju razlo-

ga da se pla{e Srba", poru~ivao je Karad`i} '92. I Muslimani su, na`alost, pov-

jerovali. Da li njemu ili me|unarodnoj zajednici, dogodili su se Sarajevo,

Bijeljina, Zvornik, Fo~a, na kraju i Srebrenica. Radovan Karad`i} je optu`en za

20 pojedina~nih ratnih zlo~ina, uklju~uju}i genocid, zlo~in protiv ~ovje~nosti i

11

kr{enje prava i obi~aja rata. Zato se on godinama ukriva od ha{ke potjernice.

„Ja se ne krijem, narod me krije", pjesni~ki opisuje svoj status Karad`i}. Hvali

se kako se kre}e normalno, ide na slave i kr{tenja, dru`i se, a skoro je ~ak bio

i u Sarajevu. SFOR ga tra`i, a kao da boga moli da ga ne na|e: „Ako odem u

Hag, Amerika }e se tresti", prijeti Radovan. Jedan francuski general nedavno

je prilikom saslu{anja pred skup{tinskim odborom u Parizu, rekao kako su

„Karad`i} i Mladi} mogli biti uhap{eni jo{ 1996, ali su se Amerikanci na to

rogu{ili".

„Kad bih znao da bi moja predaja bila od koristi za srpski narod i njegove

in terese, odmah bih oti{ao u Hag. Ali, bilo bi apsurdno predati se onima koji

su ubijali srpsku djecu i starce", ka`e Karad`i}. I brat Luka se kune da „Ra d -

o van `iv ne}e u Hag". Majka Jovanka bi vi{e voljela da „Radovan ispali metak

u glavu nego da se preda Hagu", dok supruga Ljiljana Karad`i} tvrdi da njen

mu` „nikada ne}e di}i ruku na sebe, zato jer je hri{}anin". Ove naizgled kontr -

a d iktorne reakcije familije miri prijatelj Karad`i}a, Momo Kapor, koji predv i-

|a: „Radovan se ne}e predati, a ne}e se ni ubiti, jer je veliki vjernik i pr a v o s l -

avac". Da ne pomi{lja ni na jedno ni na drugo, potvr|uje sam Ka-rad`i}, koji

obznanjuje da pi{e memoare pod naslovom „Radovan i Srbija", siguran da }e

oni postati bestseler, a nada se i nominaciji za Nobela!

Miroslav Toholj, blizak Karad`i}u i po peru i po djelu, otkriva u „Danu"

da „rat u Bosni nije zavr{en" i da akcija SFOR-a na hvatanju njegovog prijatel-

ja „provocira odgovor naroda kakav ne bi `eljeli". I za jednog od prvaka NS,

Pr edraga Drecuna, poku{aj hap{enja Karad`i}a predstavlja rizi~an potez „jer

Ka rad`i} u srpskom narodu nije isto {to i Slobodan Milo{evi}". Drecun obj a { -

n java: „Za svoj narod Karad`i} je nacionalni heroj". S druge strane Drine, iz

^e lebi}a kod Fo~e, mje{tani poru~uju „zapadnim okupatorima" - „nikada ga

ne }ete na}i". Uz gusle, odmah, kre}e i pjesma: „[arovi}u, ne daj Radovana, ko

{to \in|i} izda Slobodana". U desetercu, Karad`i}a i njegovo djelo veli~a i po-

d g ori~ka „Publika": „Ja{e Ra{o konja vranca, a SFOR za njim na magarca".

12

Lud ilu nikad kraja. Ogla{ava se i [e{elj, koji, o~igledno podignut na partizans -

k im filmovima, parafrazira posljednju re~enicu kultnog djela „Valter brani Sa -

r ajevo", pa ka`e: „Svaki ~astan Srbin danas je Karad`i}."

Bolji poznavaoci ovog problema, me|utim, smatraju da je razlog vje{tog

ukrivanja ratnog lidera bosanskih Srba manje magi~ne, a vi{e ovozemaljske

prirode. „Sprega crnoberzijanaca, lokalnog stanovni{tva i crkve od klju~nog je

zna~aja za njegov opstanak", pi{e „Gardijan" i isti~e da je „bosansko drvo za

gra|u koje ima milionsku vrijednost, od velike va`nosti za Karad`i}evu mafi-

ja{ku imperiju". Talijanska „La stampa" tvrdi da Karad`i} ima „milionske

ra~une na Kipru", stvorene „{vercom nafte i cigareta". Nedavno su i SAD

zatra`ile od predsjednika Ko{tunice da prekine „finansiranje Radovana Kara-

d`i}a" preko poslovne saradnje srpskog „Jugopetrola" i preduze}a „Zdravo",

koje vode Luka i Sa{a Karad`i}, brat i sin najtra`enijeg Karad`i}a svih vreme-

na. Ubrzo nakon toga uprava srpske naftne kompanije saop{tila je da je rask-

inula ugovor sa Karad`i}ima o zakupu nekih benzinskih pumpi po Srbiji.

Oni koji bolje poznaju Radovana Karad`i}a poku{avaju da odgonetnu

mi s teriju njegovog krvavog djela. Vi{ak ambicije, plus nedostatak talenta -

to je fo rmula kojom se defini{e (i) njegov problem. „Karad`i}u su uvijek ne -

d ostaj a li liderski kvaliteti, on je bio ~ovjek koji je `elio da zadovolji druge i

o~ ajni~ki je htio da se svidi", ocjenjuje strana {tampa. Krenuo je, kako je sam

tv rdio, da „okon~a ratove koje su vodili na{i djedovi", da „obezbijedi kv a l -

i t etan `ivotni pr ostor, u kojem ne}emo `ivjeti sa drugima, ve} pored dr u g -

ih", a sve to sa cilj em da „Srbe upi{e u sretne narode". Uz tirade takvih de -

m a go{kih fraza i{la su djela kakva savremeni svijet nije vidio od Drugog

sv jetskog rata. I sve to zarad jedne naizgled banalne, a u su{tini duboko li -

~ ne aspiracije - da se dopadne sopstvenom narodu. I uspio je - preko ljuds -

k ih `ivota, poru{enih gradova, spaljenih sela, crnogorski Neron je osvojio

Sr be, u{ao u gusle, postao mit, a, kako ka`e Momo Kapor, „mit ne mogu

ub iti". Majka Jovanka te{ko mo`e da prihvati optu`be na ra~un svog sina,

13

jer „on je pro~itao mnogo knjiga, sve pare je potro{io na knjige, i dobro je

zn ao {ta su to prava i konvencije". Kakav bi Radovan bio crnogorski sin ka -

da bi iznevjerio svoju majku. Zato ka`e: „Ja sam savr{eno miran. Ja sam ne -

v in ~ovjek. Ja sam ~ovjek koji vjeruje u Boga."

I brat Luka tvrdi da Ha{ki tribunal nema ubjedljivog dokaza protiv Kara-

d`i}a jer mu je jedan istra`itelj iz Portugalije nakon pregleda dokumentacije,

navodno, rekao kako „u istoriji ne postoji bolji dokaz o po{tovanju svih ratnih

konvencija u nekom oru`anom sukobu". U povjerenju Luka otkriva {ta sanja

njegov stariji brat: „Radovan Karad`i} sanja da se svi Srbi svijeta ujedine i da

Srbija, Crna Gora i Republika Srpska stvore zajedni~ku srpsku dr`avu, ma

kako se ona zvala."

Koliko bi svijet bio bezbri`niji da dje~ak sa Durmitora, psihijatar sa

Ko { e va, pjesnik iz Sarajeva, nije poku{ao da svoje snove preto~i u st v a r -

n o st. „@e|, glad, grupna silovanja, iscrpljenost, razbijene lobanje, i{~ u p -

a ni polni or gani, rasporeni stomaci, stari ~ovjek primoran da vodi ljubav

sa djevoj k om, otac prisiljen da gleda mu~enje svog sina…" - opisuje sc e -

ne iz zlogl a s n og ratnog kampa Omarska pre`ivjeli logora{ Rezak Hu k a -

n o vi}, uz tvrdnju da su torturu sprovodili „mu~itelji i ubice Radovana

Ka rad`i}a".

U jednoj reporta`i „Independenta", novinar citira mje{tanku srpske na -

c i onalnosti koja `ivi u Omarskoj, na par stotina metara od mjesta gdje je bio

lo gor: „Ovdje, ni{ta se nije desilo ovdje. Ni{ta se nije ~ulo. Mo`ete provjer-

iti, dolje niz put, potra`ite policiju i pitajte je". Nakon pola vijeka od zlo~ina

u Au{vicu, BBC je napravio reporta`u sa jo{ uvijek `ivim stanovnicima

mjesta u kojem se nalazio koncentracioni logor. Niko od njih, ni nakon pet

de cenija, nije `elio da prizna da je znao za zlo~ine koji su po~injeni u njemu.

A m nezija do|e kao lijek protiv bolova savjesti. Me|utim, i od toga ima izu -

z etaka. General biv{e JNA Stevan Mirkovi} ocjenjuje kako se „nisu mogla

14

na }i dva ve}a zlikovca nego {to su Karad`i} i Mladi}". Za takvu dijagnozu

ima i obja{njenje: „Bolesna ambicija ra|a zlo~ine".

Marko Ve{ovi}, iz granatiranog Sarajeva, nazvao je Karad`i}a „jednom

tr idesetinom Hitlera", a do te formule je do{ao „prostom" ra~unicom - Hi t -

l er je pobio 6 miliona Jevreja, a Karad`i} 200 hiljada Bo{njaka. Zato zapad-

ni mediji ocjenjuju da bi „Hag bez Radovana Karad`i}a bio kao Nirnberg

bez Rudolfa Hesa i Alberta [pera". Ima u tome ne~eg crnogorskog - biti na -

j ve}i, makar i u zlo~inu.

15

16

Jaha~i apokalipse(Montgomeri, Kroford, Solana)

Nezaobilazni sudionik krvave balkanske pri~e je itakozvani me|unarodni faktor. Du`e od deceni-ju poku{avaju da shvate i promijene ovaj pros-tor, ali nakon svega, nijesam siguran da li su onivi{e promijenili nas ili mi njih. Montgomeri iKroford su dugo i ozbiljno uticali na politi~ketokove u brojnim balkanskim dr`avicama, da bina kraju, neprirodno i prije vremena, i oni moralioti}i, prvi u penziju, drugi na prinudni rad uVar{avu. Jedino se Solana jo{ dr`i. I ~uva Srbiju iCrnu Goru kao zjenicu oka svoga.

17

Vilijem Montgomeri,ambasador SAD u SRJ

LEDENA STALO`ENOST

18

U Bugarskoj su ga do~ekali sa transparentom„nepo`eljan", u Hrvatskoj je [eks tra`io da se prog -l a si za „personu non grata", u Srbiji ga ve} smatra-ju „stvarnim predsjednikom", u Crnoj Gori zaziruod njega i jedni i drugi – independentistima smetanjegovo mije{anje „u na{e unutra{nje stvari" dok suun ionistima, duhovno bar, mnogo bli`i talibani negoAmeri

Kada je prije 25 godina do{ao na slu`bovanje u Beograd kao sekretar za

ekonomske poslove Ambasade SAD, Vilijem Montgomeri je odlu~io da

odmor provede u Cavtatu. Letio je direktno Beograd-Dubrovnik. Cr-nu

Goru je tako zaobilazio. Onda su Crnogorci, po~etkom 90-tih odlu~ili da

posjete njega u Cavtatu – ali ga tada tamo nije bilo. Oni su do{li sa te n -

kovima a on je samo odmahnuo rukom i poru~io: „Vidimo se u Ha gu".

Danas su u pritvorskoj jedinici u [eveningenu glavni iz Cavtata – Mi -

lo{evi}, Strugar, Joki}. I to, kako dobro informisani ka`u, zahvaljuju}i up -

ravo ambasadoru Montgomeriju koji je one no}i kada je Milo{evi} pr i -

preman za deportaciju pozvao premijera Srbije i kratko saop{tio: „Ili on u

Hag ili nas nema u Briselu". Ra~unica, kao bolja strana \in|i}evog po l i -

ti~kog profila, govorila je da dilemi oko izbora nema – tako je Mi l o { e vi}

zavr{io „tamo gde treba" a Srbija je uknji`ila milijardu i 200 hiljada USD

pomo}i. Crna Gora je opet pro{la „neravnopravno" – dala je glavu svoga

najboljeg sina (Milo{evi}a) i dobila sitni{, par stotina hiljada USD.

Ni najma{tovitiji scenarista nije mogao podijeliti ovakve uloge prije

19

dvije decenije kada je Montgomeri po~injao svoju diplomatsku misiju na

Balkanu. Vi|ao se, ka`u, tada i sa bankarom Milo{evi}em. Eto jo{ jednog

detalja teoreti~arima zavjere koji }e ih u~vrstiti u ubje|enju da je sve ovo {to

nam se de{avalo posljednjih godina skovala mo}na Amerika i da je

Milo{evi} u stvari njihov ~ovjek. Sljede}a stanica na balkanskom putu

Vilijema Montgomerija bila je Bugarska. Tamo je bio zamjenik {efa misije

od 1989. do 1991, a od oktobra 1993. do januara 1996. ambasador SAD u toj

zemlji. Bugarski nacionalisti nijesu voljeli njegovu „pretjeranu brigu" za

ostale entitete pa su ga do~ekali u Sofiji sa transparentom na kome je pisa-

lo „Nepo`eljan". Montgomeri se nije mnogo osvrtao na takve reakcije – pri-

hvatio je ~ak titulu po~asnog ~lana udru`enja „Ilinden" koju mu je dodi-

jelila tamo{nja makedonska zajednica. @eljo @elev je bio disident kada je

Montgomeri do{ao u Bugarsku – kada je odlazio, @elev ga je ispratio kao

predsjednik. Vlada mu je uru~ila Orden Stare planine prvog reda, a on je

rekao kako „nikada ne}e mo}i da zaboravi Bugarsku".

Poslije Bugarske, na red je do{la Hrvatska. Tu|man nije ni slutio {ta ga

~e ka, u protivnom, te{ko da bi mu prihvatio akreditive. Zanimljivo je da

je je dna od prvih stvari koju je ambasador Montgomeri uradio u Hr v a t s -

k oj bi lo medijsko sre|ivanje – procjenjuju}i da Tu|manovoj propagandi

te {ko mo ̀ e parirati sa nepo}udnim i nepredvidljivim „Feralom", on ga je

br isao sa ~elnog mjesta ameri~kih donacija, a na njegovo mjesto postavio

„Na c i o nal". Umjesto principijelnog i nepotkupljivog Ivan~i}a, on je iz a b -

r ao malo iz birljivog Pukani}a. Koliko se nije mije{ao u hrvatske unu t r a { -

nje stvari na j bolje govori izjava Vladimira [eksa, tada{njeg potpredsjedn -

i ka hrvatskog Sabora: „Montgomeri ima stil pona{anja koji prema mom

mi {ljenju implicira da bi ga trebalo proglasiti ’personom non grata’ u Hr -

v a tskoj".

Kada smo ve} kod stila, o njemu se, u diplomatskoj familiji Montgomeri,

brine Vilijemova supruga Lin. U Hrvatskoj je bila redovan gost svih d`et

20

set manifestacija, bavila se humanitarnim radom, pisala kolumne u

„Globusu". Istim putem nastavlja i u SR Jugoslaviji. U Beogradu priprema

ro{tilj sa suprugom britanskog ambasadora Helen Kroford, odra|uje pos-

jetu svog supruga Ni{u, pokre}e humanitarnu akciju u Podgorici, dr`i pre-

davanje `enskim grupama na Cetinju. I ovdje ima kolumnu, u novosad-

skom tabloidu „Svet". Tamo, uz konstataciju da je „zaboravila kako je Crna

Gora lepa", g|a Montgomeri zapisuje: „Bilo mi je potpuno jasno za{to jedan

narod mo`e biti ponosan na takvu lepotu".

Iako su predsjednici Mesi} i Ra~an zadr`avali ambasadora Mo n t g o m e r -

i ja da „ostane jo{ malo" u Hrvatskoj, on je, nakon inauguracije nove d e m o -

k ratske vlasti, kratko rekao „ja volim Hrvatsku", sjeo u svoj tamnozeleni

„d` ip toredo" i odjurio za Budimpe{tu. Sve ameri~ke vladine i nevladine

or ganizacije koje su se proteklih godina neuspje{no bavile Srbijom, ve} su

bi le tamo, najurene od strane Milo{evi}a nakon otpo~injanja NATO kamp -

a nje. Prva karta koju je Montgomeri izvukao iz rukava bio je „Otpor". Srbija

je ubrzo osvanula pod sloganom: GOTOV JE. I to se desilo. Upu}eni ka`u

da je Montgomeri izabrao i predsjedni~kog kandidata jer „jedino je neka

ve }a sila mogla srpske opozicionare ujediniti oko jednog imena". I jednog

c ilja. Milo{evi} je tako pora`en, a Montgomeri se po`alio prijatelju da bi,

po slije Beograda, oti{ao za Va{ington i tu sa~ekao penziju. Nakon umirovlj -

e n ja ve} zna gdje }e – u Cavtat gdje je kupio predivnu ku}u. A i, kako re~e,

voli Hrvatsku.

Sru{io je tri re`ima, u Bugarskoj, Hrvatskoj i SRJ. Sa na{im predsjed-

nikom se prvi put sreo u avionu kojim se \ukanovi}, nakon te{kih razgov-

ora sa Medlin Olbrajt oko (ne) izlaska na savezne izbore vra}ao iz Rima za

Crnu Goru (via Dubrovnik). Nije uspio ni on da ga ubijedi da iza|e na

glasanje. Tu mu se \ukanovi} prvi put zamjerio nakon ~ega je, o~ito, po~eo

da preispituje svoje savezni{tvo sa zvani~nom Podgoricom. Montgomeri

ka`e kako „predsjednika \ukanovi}a smatra veoma va`nim politi~kim

21

akterom u regionu", a Crnu Goru „prijateljem i partnerom SAD". Me|utim,

i pored tih lijepih rije~i, i istina bez opipljivog dokaza, osumnji~en je za

sau~esni{tvo u aferi „Nacional". Na to odgovara: „To nije ta~no. Ja ne sto-

jim iza tekstova u ’Nacionalu’".

Osta}e tajna, mo`da zauvijek, da li se, suo~en sa nepokolebljivim sepa-

ratizmom crnogorskog predsjednika, Montgomeri sjetio svog starog druga

iz zagreba~kih dana Pukani}a ili se Pukani} samo {epuri kada ~esto

nagla{ava kako je on bio i ostao veliki prijatelj sa Montgomerijem.

„Ispravno je re}i da ja znam Pukani}a veoma dobro i da se srije}em sa njim

s vremena na vrijeme", poja{njava ambasador SAD. Dok je slu`bovao u Hr -

v atskoj, na optu`be da rovari protiv predsjednika Tu|mana, Montgomeri

je ljutito reagovao, opet, kako to nije istina. U na{em slu~aju, tako|e, tvrdi

da „mi (SAD) nijesmo doturali ’Nacionalu’ nikakve informacije, niti smo

bi lo koga ohrabrivali da pi{e takve tekstove". Ali na njih gleda kao na „plod

ra da nezavisnih novinara".

Nije, zaista, ambasador SAD kriv zato {to je Balkan postao jedan veliki

me|unarodni protektorat. Mi smo krivi. „Ne mislim da se na{a politika

prema Crnoj Gori promijenila. Mi smo i dalje uz narod Crne Gore",

ubje|uje nas Montgomeri. Da li je ba{ tako? Gelbarda odavno nema,

Olbrajtova predaje na nekom ameri~kom univerzitetu, sli~no je i sa Vesli

Klarkom. Zaboravljeni su i Milo{evi} i Pavkovi}, i savezni{tvo u NATO

kampanji, prijetnje pu~em i likvidacijama. Na brvnu su ostali samo

\ukanovi} i Montgomeri. Nije lako na{em predsjedniku jer ambasador

Montgomeri, po prirodi, nije li~nost koja plijeni u razgovoru, on se ~ak i ne

trudi da stekne bilo ~ije simpatije. Za to su zaslu`ni i zemlja koja stoji iza

njega i koju on predstavlja, ali i njegov karakter koji odlikuje upornost i

ledena stalo`enost. Legenda ka`e da je za vrijeme rata u Vijetnamu (i tamo

je stigao) njegov d`ip naletio na minu i zapalio se. Ne haju}i mnogo za

svoju bezbjednost, on je prvo sve povrije|ene evakuisao u helikopter koji je

lebdio iznad mjesta nesre}e, a tek onda se i sam sklonio.

22

Iz Vijetnama se vratio sa Ordenom bronzane zvijezde, Bugarska ga je

ispratila sa Ordenom Stare planine, Hrvati su mu na brzinu, prije odlaska,

zaka~ili Orden princa Trpimira, u Srbiji mu ne gine medalja 5. oktobra, jedi-

no u Crnoj Gori, gdje se medalje dijele najlak~e i naj~e{}e, vlada neizvjes-

nost. Ne obo`avaju ga ni jedni ni drugi, ni zeleni, ni bijeli. Prvima smeta

njegovo „mije{anje u na{e unutra{nje stvari", drugima su, po duhu, talibani

mnogo bli`i od Amera. Navikli da im sve padne s neba, Crnogorci bi da im

i pitanje dr`ave rije{i neko drugi, recimo Montgomeri. On na to uzvra}a:

„55 procenata".

23

Havijer Solana,visoki predstavnik EU za spoljnju politiku

@IVOTPOSVE]ENKARIJERI

24

„Voren me zove Havijer", uskliknuo je savsre}an tada{nji {panski ministar inostranih poslovakada ge je ameri~ki dr`avni sekretar Kristofer po~eooslovljavati imenom. To je za Solanu bio znak da jepostao ~ovjek od velikog povjerenja „ujka Sema".Danas, visoki predstvanik EU za spoljnu politikucrnogorskog predsjednika oslovljava sa „Milo", {to\ukanovi}u ne ukazuje na sada{nji njegov statuskod Evropljana, ve} ga samo podsje}a na protekle„zlatne godine" kada je bio njihova uzdanica ioslonac za ~itav region

Havijer Solana je o`enjen i ima dvoje djece. Malo spava, najre|e u poro-

di~nom domu, i malo jede, naj~e{}e ribu i vo}e. Fizi~ar je po struci, a glob-

alista po ubje|enju. Kad je prije 30-tak godina ulazio u politiku, malo je ko

vjerovao da }e tako zavr{iti. Bio je radikalni ljevi~ar i {ezdesetosma{.

Demonstrirao je protiv rata u Vijetnamu i protiv ulaska [panije u NATO.

Bunio se protiv opstajanja brojnih ameri~kih baza u [paniji rije~ima:

„Posla}emo im jedan primjerak ustava u Va{ington da se kona~no uvjere

kako smo mi suverena zemlja". Zato danas izgledaju cini~no balkanske

scene u kojima Solana hvata ljude za okovratnik, prijeti, a onda nakon

svega ka`e: „Nijesam donio nikakve instrukcije za va{u zemlju jer bi to bilo

neprihvatljivo i za va{e lidere. Vi ste slobodna zemlja i sami morate da

odlu~ite"!

„Svoje pot~injene tretira kao tiranin, ali je prema svojim nadre|enima

mekan kao vata", opisuje Solanu jedan diplomata. Kako to izgleda u prak-

si, otkriva ~uveni D`ejmi [ej, portparol NATO-a, evociraju}i jednu epizodu

25

iz Mostara kada na zakazani ru~ak u isto~nom dijelu ovog razru{enog

grada nije do{ao izvjesni gospodin Prskalo, lider tamo{njih Hrvata:

„Nikada nijesam vidio tako ljutog gospodina Solanu, pjena mu je izbijala

na usta. Zatra`io je neko SFOR-ovo vozilo, sjurili smo se na zapadnu stranu

i u jednom hotelu, sa prijateljima, prona{li tog malog ~ovjeka Prskala.

Generalni sekretar NATO-a ga je {~epao za okovratnik i odr`ao mu lekciju.

Da ga nijesam sprije~io, sigurno bi tog neposlu{nika uhvatio za uho",

zaklju~uje [ej. Drugu stranu Solanine naravi, meko}u u komunikaciji sa

va`nijim i ja~im, koja mu, o~ito, donosi uspjeh u karijeri, najbolje odslikava

opaska jednog ameri~kog zvani~nika: „Iako Voren Kristofer ima simpatije

samo za 10 odsto ljudi od svih onih koje poznaje, sasvim je sigurno da je

Solana me|u tim izabranim".

Da je `ivot karijera, ne krije ni sam Solana: „Ja sam odista ~ovjek koji je

potisnuo u drugi plan `enu, dva sina, sav moj privatni `ivot kako bih se u

potpunosti posvetio politici. ^ovjek mora da donese odluku jednom u

`ivotu, a ako je ta odluka ispravna, onda sve ostale idu same od sebe jer ve}

~ine samo njen dio". Da mu je imalo po kome do}i kada je u pitanju njego-

va posve}enost politici, govori i ~injenica da se bista njegovog djeda

Salvadora de Madriage nalazi u zgradi Evropskog parlamenta u Strazburu,

me|u pionirima evropskog ujedinjenja. Solanin stric je bio ambasador

[panije u Ligi naroda, a tridesetih godina pro{log vijeka jedan od lidera

otpora diktatoru Franku. Da krv nije voda, pokazuje podatak da se mladi

Havijer Solana nakon zavr{enih najboljih katoli~kih {kola u Madridu i

upisa studija fizike u~lanio u zabranjenu ljevi~arsku organizaciju Mladi

socijalisti. I to nije sve: izba~en je sa fakulteta kao jedan od autora politi~ke

platforme za borbu protiv Frankovog re`ima, zbog ~ega je studiranje nast -

a vio u Engleskoj i kasnije SAD. Kada je, u Milo{evi}evo vrijeme, poku{avao

da objasni Srbima kako se treba boriti protiv re`ima, isticao je i sopstveno

is kustvo: „Poti~em iz zemlje u kojoj je mnogo godina vladala diktatura. Ja

sam se protiv nje godinama borio. Bio sam u zatvoru. Vi{e puta sam bio ha -

26

p { en samo zbog toga {to sam `elio da promijenim re`im u svojoj zemlji. Dr -

u gi vam mogu pomo}i, ali ako vi sami to ne uradite, niko to ne}e u~initi za

vas. Dakle, morate to sami uraditi".

Na zvani~nu politi~ku scenu [panije stupio je 1982. nakon pobjede soci-

jalista na izborima. Felipe Gonzales ga je prvo postavio za ministra kulture.

Potom, postaje portparol vlade, pa ministar obrazovanja i nauke, na kraju i

ministar spoljnjih poslova [panije. A onda, 1995, Havijer Solana,

nekada{nji revolucionar i antiimperijalista, zasjeda na ~elno mjesto

zapadne vojne alijanse (NATO). Kasnije }e sam, iskreno priznati: „Nikada

mi nije palo na pamet da bi ne{to tako moglo da se desi". Solanini po{tovao-

ci i poznavaoci smatraju da je tajna njegove politi~ke dugovje~nosti u pri-

lagodljivosti i opreznosti. Jedan od njegovih sljedbenika ka`e: „Njegova ga

je opreznost u~inila najgorim mogu}im javnim likom jer se, iz straha da ne

pogrije{i, stalno krio iza usiljenih fraza ’bilo bi dobro’ i ’to je zna~ajan

korak…’" Solana je imao 53 godine kada je izabran za generalnog sekretara

NATO saveza. Do{ao je sa glavnim zadatkom da umiri Balkan i stabilizuje

dejtonsku Bosnu, a zavr{io ratom protiv Milo{evi}a i stvaranjem jo{ jednog

protektorata – na Kosovu. Kada analizira taj period, mirenje i ratovanje sa

predsjednikom Srbije, Solana ocjenjuje: „Milo{evi}eva odgovornost je veli-

ka jo{ od 1991. godine. On je zapalio po`ar i morao je da ga obuzda, ali je

vatra postala toliko velika da on sam nije mogao da je ugasi i morao je da

se skloni. Me|unarodna zajednica je onda rekla – `ao nam je, vi ste izazvali

po`are takvih razmjera da nam za ga{enje vi{e nijeste potrebni"!

Da je u politici sve mogu}e, najbolje govori Solanina karijera. Posebno

njena balkanska epizoda. Oni koji su prije dvije godine ratovali i sudili se

sa Solanom, sada se kunu u njega; oni koji su htjeli da ga strijeljaju, sada sa

njim blisko sara|uju. Evo kako je u aprilu 1999. generalni sekretar NATO-

a izgledao u o~ima Dragana Mar{i}anina, potpredsjednika Ko{tuni~ine

DSS, sada predsjednika Skup{tine Srbije: „Za razliku od Hitlerovog gener-

27

ala Lera, Klintonov pajac Solana agresiju na na{u zemlju opravdava

svakodnevnim licitiranjem novim ’pravednim ciljevima’. Ma koliko to bilo

nepravedno sve su prilike da }e se Ler i Solana razlikovati i po kraju svojih

krvavih karijera. Ler je strijeljan". Predsjednika Ko{tunicu, kako veli,

funkcija obavezuje da prilikom susreta (ljetos u Beogradu) Solani, ipak,

pru`i ruku. „Ali sa pomje{anim osje}anjima", jer Solana pripada onim

li~nostima „koje su ne samo s obzirom na svoju funkciju, nego i svojim

li~nim doprinosom u~inile mnogo zla mom narodu". „To zlo se ne mo`e

zaboraviti", zaklju~uje Ko{tunica. Solana na sve to hladno odgovara:

„Normalno je da me neko u ovoj zemlji ne voli, to spada u rok slu`be".

Dugo je Solana bio uz Crnu Goru i predsjednika \ukanovi}a. ^ak i on -

da kada su mnogi okrenuli plo~u, Solana je ostao uz nas. „Evropska unija

uv a`ava stav Crne Gore da ne u~estvuje na takozvanim saveznim izborima

za k a zanim za 24. septembar", izjavio je visoki predstavnik EU u Du b r o v n -

i ku pro{log ljeta, nakon susreta sa \ukanovi}em. Sada, me|utim, istom sa -

g o v orniku ka`e: „Milo, nijesmo se dogovorili da kad sru{imo Milo{evi}a,

sru{imo i dr`avu". Na to na{ predsjednik uzvra}a: „Dogovorili smo se da

sr u{imo projekat Velike Srbije a sa Crnom Gorom unutar Ju g o s l a vije on os -

t a je da `ivi". I pored toga visoki predstavnik ostaje pri stavu da „mi u EU

pr eferiramo ve}e zemlje" i da „nijesmo odu{evljeni ~injenicom da }e mo im -

a ti mnogo malih zemalja". Referendum o samostalnosti Solana do ̀ i vljava

kao nu`no zlo, zato i ka`e da }e u slu~aju njegovog raspisivanja za h t jevi EU

bi ti „veoma striktni" i u skladu sa „standardima OEBS-a i EU". Nj egov prij -

a t elj Milo na sve to odgovara da je „referendum kao verifikacija bilo koje

po liti~ke opcije neminovnost".

„Ne morate da prihvatite ni{ta, mi nikome ne name}emo svoju volju, vi

ste slobodna zemlja i sami morate odlu~iti", rekao nam je pomalo cini~no,

ali i razo~arano, Solana na rastanku. Kako bi bilo dobro kada bismo mi

imali ustav koji bismo mu mogli poslati u Brisel da se uvjeri kako smo mi

28

zaista suverena zemlja. Ali, {ta bi i to pomoglo. Zar njegov primjer to

najbolje ne potvr|uje. Nakon onog njegovog mladala~kog protesta,

ameri~ke baze su i dalje ostale u [paniji, a Solana je umjesto sa ustavom

oti{ao u Va{ington sa suprugom da 1999. godine primi Medalju za zasluge

u javnoj slu`bi, {to je najve}e civilno odlikovanje u SAD. „Voren me zove

Havijer", uskliknuo je sav sre}an tada{nji {panski ministar inostranih

poslova kada ge je ameri~ki dr`avni sekretar Kristofer po~eo oslovljavati

imenom. To je za Solanu bio znak da je postao ~ovjek od velikog povjeren-

ja „ujka Sema". Danas, visoki predstvanik EU za spoljnu politiku

crnogorskog predsjednika oslovljava sa „Milo", {to \ukanovi}u ne ukazu-

je na sada{nji njegov status kod Evropljana, ve} ga samo podsje}a na pro-

tekle „zlatne godine" kada je bio njihova uzdanica i oslonac za ~itav region.

29

^arls Kroford,ambasador Velike Britanije u Beogradu

NIJE KRIV

30

Program crnogorske opozicije, iza kojeg zdu{nostoji ambasador Kroford, svodi se na obaranje jednog~ovjeka. Nakon toga, reforme }e umjesto duvanskog(DPS) sprovoditi energo-kartel (NS), denacifikaciju,umjesto antiratnog SDP, sprove{}e karad`i}evskiSNP i SNS, a demokratiju i slobodu medija, umjesto\ukanovi}a, tuma~i}e Slavko Perovi}. To se zoveCrna Gora, zemlja bez alternative, gotovo se mo`ere}i, bez nade. I tu jedan [kot, koji vi{e voli da seizjasni kao Britanac, zaista nije kriv.

Crnogorskom predsjedniku je laknulo kada je prilikom posljednje pos-

jete Podgorici britanski ambasador ^arls Kroford demantovao napise u

pojedinim listovima o tome da je izjavio kako \ukanovi} treba da ode. „To

nije ta~no i to nijesam izjavio bilo kom dnevnom listu. To je ~ista dezinfor -

m acija i to se uostalom ne sla`e ni sa politikom moje vlade", rekao je Kr o f -

o rd. Olak{anje je bilo tim ve}e {to se u diplomatskim krugovima spekulisa-

lo da odlazak \ukanovi}a nije samo Krofordova `elja, ve} da isti stav dijeli

os tatak velike ~etvorke – Amerikanac Mongomeri, Italijan Karacolo i Fr an -

c uz Keler. Takve pretpostavke, posebno one o vezi Kroford-Karacolo, ak t -

u e lizovane su nakon fijaska posljednje \ukanovi}eve posjete Londonu – da

li koincidencija ili namjera, uglavnom, kada je \ukanovi} kro~io na Hitrou,

dr ̀ avna italijanska agencija Ansa je emitovala nezvani~nu informaciju ka -

ko je tu`ila{tvo u Bariju pokrenulo istragu protiv crnogorskog predsjedni-

ka zbog navodnog u~e{}a u me|unarodnom {vercu i kriminalu. Posjeta Fo-

r in ofisu je propala, a \ukanovi} se pod teretom novih optu`bi i su m n j i ~ e -

nja vratio u Podgoricu.

31

I Kroford je pod sumnjom, istina mnogo bezazlenijom – terete ga da se

„mije{a u na{e unutra{nje stvari" ili, manje diplomatski re~eno, politi~ki

me{etari po Crnoj Gori. Britanski diplomata energi~no odbacuje takve

primjedbe. Na pitanje novinara da li je kumovao „protivprirodnom bludu"

izme|u liberala i „jugoslovena", Kroford odgovara: „Ni to nije ta~no". Ali

ne krije benevolentan stav prema novom savezu: „Te{ko je re}i da li je

koalicija ZZJ i LS prirodna ili neprirodna". Dr`e}i se poslovice „rodilo se,

valja ga ljuljati", Kroford zaklju~uje: „Ta koalicija se desila i sada imamo

novu konstelaciju snaga u Crnoj Gori".

Lideri novoformiranog politi~kog bloka su to shvatili na tipi~no balkan-

ski na~in – parlament je dobio ve}inu i ona mo`e raditi {ta joj se prohtije.

Uzalud ambasador Kroford zapoma`e: „Veoma je va`no da svaka promje-

na izbornog zakonodavstva bude kompatibilna standardima Savjeta

Evrope i OEBS-a". Perovi} i Bulatovi} se ne osvr}u ni kada britanski diplo-

mata svoju zabrinutost direktno saop{ti predsjednici Skup{tine. „Rekao

sam gospo|i Perovi} da treba prona}i kompromis jer ovakva medijska reg-

ulativa ne mo`e pro}i kod Savjeta Evrope". Me|utim, opet bez promjena,

~ak bez poku{aja da „zara}ene strane" sjednu za sto. Kako je te{ko vjerovati

da se pragmati~ni Bulatovi} ponovo odmetnuo od me|unarodne zajednice,

stvari na relaciji LS-ZZJ s jedne i EU-SAD s druge strane pomalo li~e na

anegdotu o po{tenoj majci koja u~i sina kako da se pona{a prilikom posjete

kom{iluku: „Ti samo jedi, {to vi{e mo`e{, a ja }u ti stalno govoriti, ostavi

sine, dosta je bilo". Poenta u oba slu~aja bi bila ista – i sin (Slavko i Pe|a) sit

i majka (EU I SAD) ~ista obraza.

Kroford je prvi put boravio u tada{njoj Jugoslaviji, po~etkom osamdesetih,

kao ata{e za {tampu britanske ambasade u Beogradu. „Tada sam stekao

jugoslovenski, a ne srpski pogled na problem", nagla{ava on, `ele}i da poru~i

kako je i kasnije, kada se vratio na Balkan zadr`ao takvu poziciju. Do{ao je u

32

Bosnu nakon Dejtona i za par godina poku{ao gotovo nemogu}e – da ispegla

prili~no neprincipijelnu politiku Mejd`orove vlade prema zlo~inima u ovoj

zemlji. Neke Krofordove tada{nje izjave bi mogle opasno razljutiti lidere

etni~ki ~iste Koalicije ZZJ. Recimo, britanski ambasador je ono {to se de{avalo

u Bosni od ’92. do ’95. opisivao kao „jedan od najsramnijih zlo~ina u ovom

vijeku" a za Sarajevo je govorio da je „tokom rata simbolizovalo borbu izme|u

civilizacijskih vrijednosti i divlja{tva".

^arls Kroford je, po sopstvenom svjedo~enju „dobro {kotsko ime". I dva

mu sina, ka`e, „imaju dobra {kotska imena, D`ejms i Robert". Me|utim, ni

ta, kao ni ~injenica da dijelom poti~e iz {kotske porodice („sa malo irskog i

malo vi{e sjevernoengleskog u svemu tome") nijesu doprinijeli da se on iz -

j a {njava [kotom. Izla`u}i Sarajlijama, za vrijeme svoje diplomatske slu`be,

p rednosti multietni~kog dru{tva, znao je da ka`e kako se on na popisima

na jradije upisuje u rubriku „ostali". „Ro|en sam na samom jugu Engleske,

jedva da sam ikada u `ivotu bio u [kotskoj, a nijesam ni zaljubljenik {kots -

k og plesa.". Uz {aljivu opasku da bi mu njegovo {kotsko ime moglo po s l u -

` iti jednog dana za paso{, „ako se {kotski entitet odlu~i odvojiti", Kroford

zaklju~uje: „To insistiranje na etni~kim, kulturnim, vjerskim i nacionalnim

po djelama – {irom svijeta stvara probleme".

Da takvih problema ne bi bilo u Jugoslaviji, ~im je stupio na novu du ̀ -

n ost ambasadora Ujedinjenog Kraljevstva u Beogradu, on je saop{tio kako

se Britanija, kao i ostatak EU, zala`e za „demokratsku Crnu Goru u dem o -

k ratskoj Jugoslaviji". Istina, njegov stav o tome je zna~ajno evoluirao. Kr o f -

ord je startovao ocjenom da „Veliku Britaniju ne zanima da li }e Crna Gora

biti nezavisna ili u zajednici sa Srbijom, bitan je proces kako se do odluke

do lazi", a zavr{io porukom, iz februara teku}e godine, da bi referendum

bio „jednostrani, nagli, nepromi{ljeni i veoma opasan potez". Osta}e up a -

m }en kao junak antireferendumske kampanje i autor ~uvene teze o danu

po s lije kao sudnjem danu. Kada bi se napravio i najmanji napredak u pr a-

v cu referenduma, kada bi ~ak i USA ambasador Montgomeri po~eo pri~ati

33

o ve}ini koja je potrebna za nezavisnost, Kroford bi uskakao sa dr a m a t i ~ n -

im upitom: „A {ta poslije"? I konstatacijom: „Za mene je najva`nije {ta se

de {ava dan poslije". Neki ovda{nji analiti~ari su komentarisali da je taj stav

o danu poslije u stvari bio vrlo kompatibilan sa stavom prosrpske koalicije

u Crnoj Gori „koja je, po pitanju referenduma, sve radila da do toga dana

ni kad ne do|e".

Ali, ko se jo{ sje}a referenduma? Zaboravio ga je i sam Krofrod, tako da

se mnogo ne osvr}e na primjedbe nekih svojih sagovornika po Crnoj Gori

da je on „jedan od krivaca {to ovdje nije bilo referenduma". Problem je

rije{io tako {to je za glavnog partnera izabrao Mali kabinet LS koji se u poli-

ti~kim kuloarima ozna~ava kao „produ`ni kabl" britanskog amabasadora.

Izgleda, kontradiktorno samo naivnima – liberali su, navodno duboko

potreseni \ukanovi}evom izdajom 14. marta, odlu~ili da na ljutu ranu

priviju ambasadora Kroforda, kao velikog zagovornika njihovih, o~ito

davna{njih ideja. Kroford im je uzvratio tako {to je zidnom albumu

fotografija u svojoj rezidenciji dodao i onu na kojoj se nalazi u dru{tvu lib-

eralne predsjednice parlamenta.

I tako, kada se sve sabere, ispada da je jedino nedu`an britanski diplo-

mata. Jer Krofrod je samo sprovodio politiku svoje vlade i u tome, kako

sam ka`e, nema ni~eg neuobi~ajenog. „Mo`da nekome ima, ali i situacija u

Crnoj Gori je neuobi~ajena", primje}uje on. I potpuno je u pravu.

\ukanovi} je prokockao sve {anse i doveo sebe ({to je manje va`no) i Crnu

Goru ({to je tragi~no), u }orsokak. Pet godina je gradio poziciju orijentalnog

vladara, kreiraju}i politi~ku scenu prema svojim potrebama i dr`e}i svoje

glasa~e za taoce, prinu|ene da na svim izborima biraju ne izme|u dobra i

zla, ili izme|u manjeg i ve}eg dobra, ve} izme|u dva zla - ono manje. S dr -

u ge strane, liberali su do~ekali svojih pet minuta, sli~no Neronu kada mu

je Rim pao {aka. O Koaliciji ZZJ ne treba tro{iti rije~i - u radno vrijeme oni

se kunu Krofordu u demokratiju i evropske vrijednosti, dok u suton, kada

34

di plomatama vide le|a, kri{om ~itaju poeziju Radovana Karad`i}a i pr i p -

re m aju mitinge podr{ke „najve}em Srbinu".

Me|unarodni akteri, svjesni svih tih ~injenica, igraju po Makijaveliju.

Koriste sva sredstva da bi do{li do cilja. Podr`avaju}i novostvoreni savez u

Crnoj Gori, Kroford ka`e kako ta koalicija „ima svoje ciljeve". A o kojim ci -

ljevima se radi, poja{njava Vesna (Perovi}): „\ukanovi} }e pasti kao {to je

pao Milo{evi}". Program se svodi na obaranje jednog ~ovjeka. Nakon toga,

reforme }e umjesto duvanskog (DPS) sprovoditi energo-kartel (NS),

denacifikaciju, umjesto antiratnog SDP, gura}e karad`i}evski SNP i SNS, a

demokratiju i slobodu medija, umjesto \ukanovi}a, tuma~i}e Slavko

Perovi}. To se zove Crna Gora, zemlja bez alternative, gotovo se mo`e re}i,

bez nade. I tu jedan Britanac, dobrog {kotskog imena, zaista nije kriv.

35

36

Kumovi(\ukanovi}, Perovi}, Kne`evi})

Kum je svjedok na vjen~anju ali je kum, utuma~enju Frensisa Kopole, pokrovitelj i za{tit-nik mafija{ke hobotnice. \ukanovi} je bio kumKne`evi}u u vrijeme dok je u Crnoj Gori jo{ bilana snazi izreka „kum nije dugme". Kasnije,Kne`evi} je doveo u sumnju ovu tekovinuoptu`uju}i kuma (\ukanovi}a) da je on Kopolin,a ne njegov kum. U ~itavoj pri~i Slavko Perovi}je samo kolateralna {teta - objedinjava osobinepomenutih kumova i naj~e{}e u neformalnomobra}anju po~inje sa: ''Kume, da ti ne{to ka`em''.

37

Milo \ukanovi},predsjednik Republike

@RTVAAUTIZMA

38

„Mislim da je taj ~ovjek, tokom dugog boravkana vlasti, zapravo postao `rtva sopstvene ma{inerijekoju je razvio i koja je njega samog godinamaotu|ivala od realnog `ivota i totemizirala ga" - ovonijesu rije~i o na{em predsjedniku, ve} njegove obiv{em {efu dr`ave Milo{evi}u

Dvije godine je predsjednik \ukanovi} obe}avao svojim pristalicama

referendum o nezavisnosti da bi na kraju zaklju~io: „Moj prioritet nije ref-

erendum, ve} obnova dr`avnosti". Ne{to manje od dvije godine predsjed-

nik je poru~ivao Briselu i Beogradu da je stolica u UN „jedini garant i

za{tita crnogorske samobitnosti", a samim tim „minimum ispod kojeg se ne

mo`e i}i", da bi nakon pristanka na redefinisanje zajedni~ke nam dr`ave,

saop{tio: „Odgovorno tvrdim da Crna Gora od 1918. nikad vi{e nije bila

dr`ava nego danas". Nakon neprospavane beogradske no}i hrabrio je i sebe

i nas: „Pravo Crne Gore da odlu~i o svojoj budu}nosti nije ugro`eno".

Nepuna tri mjeseca ranije, tvrdio je sasvim susprotno i sasvim logi~no:

„Ideja moratorijuma je neprihvatljiva, posebno za Crnu Goru, jer bi se u

tom periodu pod pritiskom intenzivnih integrativnih procesa EU izgubio

identitet Crne Gore i ona bi bila svedena na geografski pojam, osu|ena na

dr`avni, nacionalni i kulturni nestanak". Mjesecima, godinama, \ukanovi}

je tra`io da se prizna fakti~ko stanje, da se ukine Jugoslavija kao potro{ena

ideja, da se zbrinu crnogorske reforme, da nam ostanu porezi, carine i mon-

eta, tra`io je da se sa~uva prijateljstvo sa svijetom - i sve je to dobio da bi iz

39

bi tke iza{ao kao gubitnik. „\ukanovi} se upecao u jednu politi~ku mi { o l o -

v ku koja mu je pripremljena u Beogradu, pa sad ni sam ne zna {ta je potp -

i sao", ocjenjuje lider SNP Bulatovi}. Izgled na{eg predsjednika govorio je

ono {to su rije~i poku{avale da sakriju: „@ivim u uvjerenju da ovim spor a -

z umom nije ugro`en nijedan od strate{kih ciljeva Crne Gore". Odgovor mu

je stigao vrlo brzo: „Milo, ostani u [paniji, ne treba{ nam". Izigrano povjer -

e n je provocira duboku rezignaciju.

U jesen pro{le godine predsjedniku \ukanovi}u je izgledalo da }e „do

kraja aprila naredne godine Crna Gora biti nezavisna". U to vrijeme prvom

~ovjeku na{e dr`ave bilo je nezamislivo da „Crna Gora stupi u zajednicu

evropskih naroda kao 1918, bez svog imena i dr`ave". Negdje u novembru

\ukanovi} je zaklju~io da je „referendum najsvetiji politi~ki zadatak koji

predstoji Crnoj Gori i DPS-u". „Vi{e nemamo ni sata ni dana za gubljenje,

ni kao partija, ni kao front za obnovu crnogorske dr`ave", poru~ivao je

podmlatku vladaju}e stranke njen lider. Onda se pojavio briselski komesar

Havijer Solana, ali je i tada predsjednik `estoko uzvratio: „Refrendum

crnogorskom narodu niko ne mo`e zabraniti". Pristao je, ipak, na

ekspertske pregovore, {to je za predsjednicu parlamenta Vesnu Perovi} bio

prvi lo{ znak: „Predsjednik \ukanovi} me razo~arao", rekla je ona tim

povodom. Samom predsjedniku stvari su izgledale manje zabrinjavaju}e:

„Uvjeren sam da }e nakon zavr{etka pregovora uslijediti odluka u

crnogorskom parlamentu o zakazivanju referenduma". Predsjednik je bio

siguran u uspjeh: „Ubije|en sam da }e pobijediti opcija nezavisne Crne

Gore". Bilo je i onih kojima se nije dopalo Solanino posredovanje. Ali i za

njih je \ukanovi} imao utje{ne rije~i: „Solana ne dolazi da bude arbitar ni

Srbiji, ni Crnoj Gori, jer arbitar nam ne treba. Srbija i Crna Gora imaju

demokratska rukovodstva i demokratsku javnost koja kontroli{e ta

rukovodstva. Uloga Solane je da podsti~e dijalog". Ili, kako bi rekao sam

Solana: „Vi ste slobodna zemlja i sami odlu~ujete o svojoj sudbini". Na

kraju se sve zavr{ilo, kako konstatuje banjalu~ki „Reporeter", „nokautom u

40

tre}oj rundi". Guverner Dinki} ocjenjuje: „Razloga za zadovoljstvo ima

samo Solana jer je jedino on dobio ono {to je htio, Srbija je ostala bez feder-

alne dr`ave, a Crna Gora bez nezavisnosti". Opra{taju}i se pred cr n o g o r s k -

om javno{}u od obe}anog projekta samostalne dr`ave, predsjednik je samo

ko nstatovao: „Ovo je maksimum koji smo mogli da ostvarimo u ovom tr e -

n u tku".

Psiholozi i sociolozi obja{njavaju kako zreli i mudri politi~ari nikada ne

zatvaraju vrata i nikada ne igraju na beskompromisnost i nesalomivost jer

na kraju se pod nekom prinudom, ipak, saviju. Na pitanje kako se politi~ari

pona{aju kada moraju da odgovore na zahtjeve ja~ih, beogradski sociolog

Vladimir Goati jednostavno ka`e: „Oni dalekovidiji, koji predvi|aju razvoj

doga|aja, retko dolaze u takve situacije". Davno je re~eno da je politika

vje{tina mogu}eg. Da li su inercija, kratkovidost i lo{a procjena dovele

\ukanovi}a u poziciju taoca obe}ane nezavisnsti ili se radi o problemu koji

detektuju psiholozi da „politi~ari koji su navikli da suvereno vladaju u

svom carstvu nerado mijenjaju svoje odluke, i {to su du`e na vlasti to sve

vi{e insistiraju na svojoj nepogre{ivosti i nepromenljivosti odlu~enog"? Ne

tako davno, krajem ’99, \ukanovi} je uvi|ao sli~an problem kod feder-

alnog predsjednika Milo{evi}a: „Mislim da je taj ~ovjek, tokom dugog

boravka na vlasti, zapravo postao `rtva sopstvene ma{inerije koju je razvio

i koja je njega samog godinama otu|ivala od realnog `ivota i totemizirala

ga". Ima onih koji bi ove rije~i danas potpisali ispod slike njihovog autora.

Politika je ~udna stvar, uspjeh iskupljuje doju~era{nje grijehove, a ne u s -

p jeh poni{tava sve ono dobro {to ste uradili. Kada je ’97. najzdraviji dio Crne

Gore odbranio i sebe i \ukanovi}a od Milo{evi}eve po{asti zvane SNP,

pobjednik nije shvatio poruku – umjesto da mijenja sistem, on je mijenjao

Bulatovi}eve ljude. Svoje je dr`ao dok nije postalo kasno. Uporno je tvrdio:

„Crna Gora nije {vercerska dr`ava, Crna Gora nije banana dr`ava. Crna

Gora i njena dr`avna struktura nije umije{ana u bilo kakav {verc". Zapad je

41

}utao, a doma}a javnost i{~ekivala promjene. Na marginu je gurnuta

\ukanovi}eva pro{lost, skojevski dani, Dubrovnik, {ah i {ahovnica, vjera u

Jugoslaviju i u Milo{evi}a, sve to da bi se oslobodio prostor za toliko

neophodne reforme, ali on ni to nije razumio – za sve propu{teno i

proma{eno na{ao je neoboriv alibi u Milo{evi}u i njegovoj vojnoj hunti.

Kada je veliki vo|a pao, \ukanovi} je ostao bez alibiji. I Zapad je progov-

orio. „Nacional" je objavljivao, a „Dan" prenosio, ~esto, i prije nego {to bi

Pukani} stigao da od{tampa. \ukanovi} je pro{ao pravu golgotu.

Mjesecima je trpio poglede nevjerice, nepovjerenja, nedoumice, sum n j i ~ e -

nja, zluradosti, nakon ispisanog dosijea u kojem je optu`en za korupciju,

kr iminal, ~ak zlo~ine. Poricao je sve optu`be, branio se demantijima a kasn -

i je i sudom. Tvrdio ono {to je svima bilo jasno: „^itava afera ja funkcionali -

z o vana za ne~ije politi~ke potrebe". Kako bi rekao Me{a Selimovi} „vrij e me

radosti smijenilo je vrijeme gubitaka". I Brisel i Beograd su zaboravili na st -

a ra, dobra vremena.

Nakon svega, \ukanovi} je prvi put po~eo da razmi{lja u pravom

smjeru – o povla~enju:"Ko god misli da ovo mo`e da radi bolje od mene,

ja }u mu pru`iti zdu{nu podr{ku". Govorio je kako nije va`no ko }e biti

no vi predsjednik Crne Gore, va`no je da Crna Gora bude nezavisna, „a to

}e se vjerujem desiti tokom mog mandata". Maj je bio optimalan rok. SDP

i liberali su tra`ili da se referendum raspi{e bez obzira na sve pritiske.

„\u kanovi} nema ovla{}enja da potpi{e Solanin plan", poru~ivala mu je

Ve sna Perovi}. Njen strana~ki kolega, Slavko Perovi}, bio je mnogo o{triji:

„Milo \ukanovi} je najobi~niji manipulant i veliki u~enik Slobodana

Milo{evi}a. On je, ba{ kao i Milo{evi}, bio i ostao samo za golu vlast, on je

~ovjek pro{losti i jedan potpuno prevazi|en politi~ar". Vjerovalo se da }e,

ako ni{ta drugo, Milo iznevjeriti Slavka i odbiti sporazum. Ali, desilo se

suprotno. ^ovjek koji se `alio da ima problem „jer nikoga ne do`ivljavam

superiornim i nadmo}nim da bih imao bilo kakvo ustru~avanje da sop{tim

svoje protivljenje", ipak je u odlu~nom trenutku, tre}oj rundi, podigao bijeli

42

pe{kir. Na{ predsjednik je potpisao ono {to je od njega tra`eno iako je i sam

izjavio: „Ja nemam pravo da iznevjerim o~ekivanja ve}ine gra|ana i da ne

raspi{em referendum". Zato mu sada izigrani poru~uju da se ne vra}a. Da

ostane u [paniji. Tamo je nekad znao da skokne sa svojim tada{njim pri-

jateljem \in|i}em do zajedni~kog ortaka Caneta Suboti}a. U Marbelji Cane

ima ku}u. Danas, me|utim, \in|i} ne `eli to dru{tvo. Vi{e ne leti Ca n e t o -

v im avionima, niti se kiti Milovim perjem. Na{ predsjednik je ostao sam,

po navljaju}i rije~i koje vi{e kao da nema ko da ~uje: „Danas sam jednako

uv jeren da je nezavisna, me|unarodno priznata dr`ava, uslov ne samo di -

n ami~nog demokratskog i ekonomskog razvoja, nego i o~uvanja prepozna-

t l jivog nacionalnog, kulturnog i dr`avnog identiteta Crne Gore".

43

Slavko Perovi},lider LSCG

SLIKU SVOJULJUBIM

44

Ve} pet godina Slavko ne ide u pozori{te jer gadr`e „Milove sluge". Isto toliko ne ~ita nezavisnenovine jer su „pod kontrolom re`ima". Pet godinaSlavko prezire inetelektualce jer su „korumpirani ineslobodni", a isto toliko vodi bitku protiv „antisrp-stva" koje buja u „najcrnogorskijoj Crnoj Gori".Logi~an kraj tog puta je Slavkova kolumna uMilo{evi}evom „Danu" i Pe|inom „Glasu" i poli-ti~ki brak sa crnogorskim „lepenovcima" Bojovi}em,@i`i}em i Drecunom. Sam Perovi}, a za njim i form -a l ni lider @ivkovi}, takvu pojavu obja{njavaju sl i k o -v i tom frazom – protivpirodni blud.

Daleke i neponovljive 1993, na jednom od antiratnih mitinga, Slavko

Perovi}, lider LSCG, znao je re}i kako „Jugoslavija postaje monstruozna

dr`ava koja pre`ivljava tiranijom re`ima nad sopstvenim gra|anima".

Istom prilikom izra`avao je strahovanje da „predsjednik Srbije Milo{evi}

mo`e poku{ati da ra{iri svoj teror i na Crnu Goru". Onda je Glavni odbor

LSCG odlu~io da u|e u vladu. Te, 1993. godine! Na sumnji~enja i kritike,

Slavko je odgovarao narodnom mudro{}u: „Konja koji tr~i treba poku{ati

osedlati". Imao je i obrazlo`enje: „Politi~kim `argonom re~eno, ulaskom u

vladu poku{avamo da osedlamo DPS kako bi ga odveli ka suverenoj Crnoj

Gori... @elimo razbiti njihov strah i predrasude vezane za ideju samostal-

nosti i ubrzati taj proces, u{li smo da bi ta vlada, metafori~no govore}i,

’pozelenjela’ i mislim da smo u tome uspjeli".

Da li treba podsje}ati na tada{nje okolnosti – rat, sankcije, hiperinflacija,

{verc, Crna Gora okupirana spolja (Milo{evi}) i iznutra (jedinstveni DPS).

Kada se realnost, sasvim je neva`no kojim povodom i na koji na~in,

promijenila ba{ u ovom `eljenom smislu, o ~emu je Perovi} sanjao ’93, lider

45

liberala je odlu~io da okrene plo~u. Po~elo je ovako: „Samostalna Crna

Gora nije sama sebi cilj", a zavr{ilo, negdje krajem ’99. sljede}im: „Ako pos-

toji mogu}nost da SRJ postane demokratska dr`ava, niko u Crnoj Gori, pa

ni liberali, ne bi se zalagao za obnovu crnogorske dr`avnosti, a time ni za

izdvajanje iz SRJ!"

Koju godinu ranije tvrdio je da „Jugoslaviju treba rasturiti", a Srbe

ozdraviti. „Srbima je nu`an proces develikosrbizacije, na isti na~in kao {to

je Njemcima, nakon rata, bio potreban proces denacifikacije". Perovi} je

sumnjao u pozitivan epilog jer mu je izgledalo da „Srbija gotovo da i nema

{anse". To je znao i nadahnuto da objasni: „Niko u Beogradu ne re~e,

gospodo, bili smo u zabludi, niko ne re~e i mi smo krivi, niko ne poku{a da

zatra`i opro{taj od drugih, ali i od svog, srpskog naroda".

Gotovo preko no}i ove teme su zaboravljene i gurnute pod tepih. Vrlo

ri jetko, politi~ki bezna~ajno, prvaci LS su se vra}ali na su{tinu teme koju

su me|u prvima i veoma hrabro na~eli – rat i zlo~ini. Njih ratovi vi{e ni -

j e su zanimali. „Rat sa NATO paktom nije na{ rat", komentarisao je Sl a v -

k o iz pra{ke rezidencije. Crna Gora je, ponovo, ili mo`da ja~e nego ’91 i

’92, bila pod okupacijom Milo{evi}eve hunte, ali on je tvrdio obrnuto:

„Mi liberali smo do{li do saznanja da su \ukanovi} i Milo{evi} u perma -

n entnom kontaktu i to na visokom nivou. „Izbori su pokazali da zn a ~ a j -

an dio njegovih simpatizera i glasa~a nije mogao da ga shvati. To nije po -

l a zilo za rukom ni njegovom negda{njem intimusu Jevremu Brkovi}u:

„Slavkov put je ~udan – od lidera, nekada prenaduvanog, do rizni~ara,

iz mi{ljenog i komi~nog. Kada je osjetio da bi mogao kalkulisati i kada se

pr e{ao u ra~unici, po~eo je da pri~a nevjerovatnu pri~u i da vodi jednu

~a snu partiju u propast".

I tako, ve} pet godina lider stranke negira sve vrijednosti za koje se me -

46

|u prvim zalagao i promovisao ih. On pet godina ne ide u pozori{te jer ga

dr ̀ e „Milove sluge". Isto toliko ne ~ita nezavisne novine jer su ’pod kont r -

o l om rezima’. Pet godina Slavko prezire intelektualce jer su „korumpirani

i neslobodni", a isto toliko vodi bitku protiv „antisrpstva" koje buja u „na j -

c r nogorskijoj Crnoj Gori". Logi~an kraj tog puta je Slavkova kolumna u Mi-

l o {evi}evom „Danu" i Pe|inom „Glasu" i politi~ki brak sa crnogorskim

„lep enovcima" Bojovi}em, @i`i}em i Drecunom. Sam Perovi}, a za njim i

formalni lider @ivkovi}, takvu pojavu obja{njavaju slikovitom frazom –

protivpirodni blud.

Perovi} o~ito nije umio da odredi prioritet, niti je uspio da na|e mj e ru.

Bio je u pravu kada je govorio: „Crna Gora nije do{la u `i`u me|unar o dne

javnosti zahvaljuju}i svojim demokratskim dosezima, ve} pukom ~injeni-

com da je u Beogradu stolovao Milo{evi} i da se njegov podgori~ki sarad-

nik odlu~io distancirati u odnosu na njega". Potencirao je pri~u o neuspje-

lim reformama, o DPS monopolima, o mafija{ko-profiterskim strukturama,

sve s pravom, ali je zamjena teza bila o~ita a simplifikacija nedopustiva.

„Nije {verc i kriminal prouzrokovao rat, ve} obrnuto, nije suverenost sama

po sebi cilj, ve} preduslov za demokratsko dru{tvo, nijesu isto policija,

makar i \ukanovi}eva i Milo{evi}eve vojne falange, nije isto \ukanovi}

prije ’97. i onaj poslije…" – komentarisao je Novak Kilibarda, jedan od

dugogodi{njih Perovi}evih oponenata, ali i saboraca.

Te{ko je, zaista, prigovoriti Perovi}evoj namjeri da razvlasti, demonop-

oli{e i marginalizuje DPS, ali je te{ko razumjeti njegovo odustajanje od mis-

ije denacifikacije Koalicije za Jugoslaviju, da ne govorimo o njenim monop-

olima, kriminalu ili namjerama, bilo da je rije~ o demokratiji ili dr`avi. O

tome najbolje svjedo~i paradoks – na lokalnom nivou Koalicija ZZJ pravi

savez sa liberalima kako bi, tvrde obostrano, „skinuli DPS i otpo~eli

demokratske promjene". Na republi~kom nivou, pak, ista Koalicija (ZZJ)

priznaje da bi u{la u Vujanovi}ev kabinet ako bi ovaj odustao od referen-

47

duma za tri godine! Zaklju~ak je jasan, a davno ga je uvidio i na svoj na~in

saop{tio Marko Ve{ovi}, tada po~asni predsjednik LSCG: „Potpi{i Slavko

koaliciju s ~etnicima dako do|u sebi i prestanu da Crnoj Gori rade o glavi,

jer ako ih ti ne urazumi{, niko ne}e. Zar zaista misli{ da su oni toliko naivni

i da te ne}e preveslati."

Koliko se Perovi} udaljio od izvornog programa LS najbolje svjedo~i

~injenica da je postao, ne samo podno{ljiv, ve} i po`eljan partner srpskih

nacionalista i u Beogradu i u Podgorici. Ko se vi{e sje}a kada je neki

politi~ar, institucija, medij iz tog {ovinisti~kog miljea pomenuo Slavka u

negativnom kontekstu. Za razliku od perioda prije ’97 kada je bio de`urni

krivac za „stradanja golorukog srpskog naroda". Perovi} je, svojevoljno i

najednom, postao saborac velikosrba u borbi protiv {verca i kriminala u

nepo}udnoj Crnoj Gori. Ima i opravdanje: „Savez liberala sa Koalicijom za

Jugoslaviju stavio bi LSCG u `i`u evropske i {ire politi~ke javnosti i takva

koalicija bi bila pozdravljena sa svih strana". Jo{ kada @i`i} na to doda da

je ovo „pilot projekat za neku budu}u saradnju", onda se sve izvjesnijim

~ini i njihovo zajedni~ko juri{anje na parlamentarnim i predsjedni~kim

izborima. U politici je sve legitimno, va`ni su samo cilj i cijena.

Da li je vrh LS svjestan toga. Ili se ~itava pri~a svodi na li~ne i banalne

motive. Perovi} prije pla}a danak disproporciji izme|u svog talenta i ambi-

cije, nego {to svjesno prinosi svoju `rtvu na oltar pomirene i slobodne Crne

Gore. Po unutra{njoj organizaciji i na~inu odlu~ivanja, DPS-u neodoljivo

li~i Liberalni savez, kao {to je \ukanovi}u, po dozi samoljublja i pohlepe,

najbli`i Slavko Perovi}. „On je najobi~niji manipulant i veliki u~enik

Slobodana Milo{evi}a. On je, ba{ kao i Milo{evi}, bio i ostao samo za golu

vlast, on je ~ovjek pro{losti i jedan potpuno prevazi|en politi~ar", ovo

Perovi}evo slovo o \ukanovi}u umnogome govori i o samom lideru liber-

ala. Problem Mila \ukanovi}a je {to je toliko gre{an da mora trpjeti Slavka

Perovi}a, a nezgoda Perovi}a je {to je toliko slab, ali i ambiciozan da mora

48

igrati sa \ukanovi}em, dok je usud Crne Gore {to su joj njih dvojica jedini

izbor. Oni to, naravno, znaju zloupotrijebiti, kriju}i se jedan iza drugog,

koriste}i jedan drugog, opanjkavaju}i, ali i poma`u}i jedan drugom, sve

zarad o~uvanja svojih monopola, vlasti i diktature. Marko Ve{ovi} smatra

da za Crnu Goru, ipak, ima nade. U polemici, Perovi}u poru~uje da bi Crna

Gora „debelo zaslu`ila da propadne kada bi zavisila o tebi i \ukanovi}u" i

konstatuje: „Ja sam danas, vi{e no ikad, uvjeren da }e nezavisne Crne Gore

biti, s tobom ili bez tebe, s Milom ili bez Mila, svejedno, jer Crna Gora je kao

Vuksan od Rovaca –ako tamo kud naprijed nema, ni trag se nema kud

vratiti"

49

Ratko Kne`evi},kandidat

LUTKA SA NASLOVNESTRANE

50

„\ukanovi} nijedan projekat nije ostavionedovr{enim pa tako ne}e ni projekat moderne ibogate Crne Gore", tvrdio je Ratko Kne`evi} u vri-jeme dok je na{ predsjednik njega smatrao ~ovjekom„svog visokog povjerenja" i „veoma kompetentnog uoblasti spoljne trgovine i nekim drugim poslovima"

Kada se sredinom ’97. branio od sumnji~enja da sa predsjednikom pod-

grijava separaciju Crne Gore, Ratko Kne`evi} je znao da ka`e: „Valjda je

svakom jasno da gospodin \ukanovi} i ja mislimo prevashodno na

ekonomiju i profit". A u to vrijeme profita je zaista bilo – Ratko bi rekao, od

svakog kartona 10 dolara, godi{nje desetine miliona. Ali, tada{nji {ef

Trgovinske misije Crne Gore u Va{ingtonu o svemu tome nije znao ni{ta.

Zato je tvrdio: „Doga|aji su \ukanovi}a u~inili De Gasparijem crnogorske

dr`ave. Iskreno mislim da on mora da ostane u politici jer svoju gra|ansku

i patriotsku du`nost najbolje obavlja na tom mjestu. On nijedan projekat

nije ostavio nedovr{enim pa tako ne}e ni projekat moderne i bogate Crne

Gore". \ukanovi} je, na to, znao da `estoko uzvrati: „Ratko Kne`evi} je

~ovjek mog visokog povjerenja… To je ~ovjek sa akademskim zvanjem, koji

je zavr{io fakultet u redovnom roku sa sjajnim prosjekom, ~ovjek koji gov-

ori nekoliko stranih jezika. Veoma je kompetentan u oblasti spoljne tr g o v i -

n e i nekim drugim poslovima".

A onda je Kne`evi}ev vi{edecenijski prijatelj Ivo Pukani}, izdava~

51

„Nacionala", pokrenuo serijal o duvanskoj mafiji koji je i Ratku otvorio o~i:

„Primje}ivao sam, kao i mnogi drugi u Crnoj Gori, da neki ljudi prave enor-

man profit, ali nijesam znao da su mjere te zarade toliko velike sve dok

’Nacional’ nije po~eo da otkriva stvari". Gledao je, kako ka`e, „sa velikim

simpatijama na ono {to pi{e ’Nacional’, iako se „grozio tih stvari kada su

iza{le", da bi nakon razgovora sa Sre}kom Kestnerom zapao u probleme:

„Kada sam pro~itao njegov intervju, nijesam vi{e mogao zaspati". U dani-

ma nesanice, Ratko je ra~unao: „Ako je ta~no da u Crnu Goru mjese~no u|e

sto dvadeset hiljada kartona, sigurno je da 600 hiljada Crnogoraca toliku

ko li~inu ne mogu da popu{e, {to zna~i da se cigarete distribuiraju dalje".

Tako je stvorena, ka`e on, balkanska kriminalna hobotnica koja je njenom

{efu Canetu Suboti}u donijela bogatstvo vrijedno pola mlijarde maraka.

Kne`evi} se pita, otkud tolike pare za samo par godina, jer: „Kada je 1995.

do{ao u Crnu Goru, Suboti} je iznajmljivao skutere na Milo~eru gdje se

kupao Milo \ukanovi}. Koliko znam tada je {vercovao neke cijevi iz

Makedonije".

Ratku nije milo {to je pokrenuta pri~a u „Nacionalu": „^itava ova afera

koja je postala me|unarodni skandal, ne{to je {to sam najmanje `elio da se

dogodi Crnoj Gori". Treba mu vjerovati jer prije par godina je poru~ivao:

„Raj na zemlji, ipak, postoji – zove se Crna Gora". Negdje u isto vrijeme

kada je Cane radio sa skuterima na Milo~eru, Ratko se hvalio po bule-

varskoj {tampi da mu je Milo \ukanovi} jedan od najboljih prijatelja, jo{ iz

djetinjstva. Vjerovao je u njegovu politiku, jer „to je politika budu}nosti".

Zato mu nije bilo te{ko da odlu~i i „svoja ste~ena iskustva i poslovne veze

stavi u slu`bu Crne Gore". Pozivaju}i se na D`ona Kenedija pojasnio je svoj

anga`man: „Pustite me da pomognem zemlji koju volim".

Umjesto „Nacionalovih", pu~anstvo je tada ~italo neke druge serijale.

Iako je smatrao da je „neukusno o sebi govoriti u superlativima", o~ito nije

mogao da izdr`i. [tampani su ~itavi brojevi o Ratku, a usput je pominjan i

52

Milo. Zlobnici ka`u da ni sam Kne`evi} nije mogao da se prepozna u

napisima gdje je pore|en sa Staloneom i D`emsom Bondom: „On vozi

automobile br`e i vratolomnije od Bonda, obla~i se skuplje i ukusnije od

njega, ne postoji nijedna svjetska metropola u kojoj ga, u{u{kana u luksuzn-

im apartmanima, ne ~eka plejada rasko{nih ljepotica". Kao danas sa

„Nacionalom" tako izgleda i tada sa „Profilom" – Kne`evi} je znao samo 40

odsto onoga {to je objavljivano. Te{ko mu je bilo i samom da povjeruje da

je „u Rusiji stigao dalje od Napoleona". „Izvukao je vi{e nafte iz Tjumena

nego ameri~ki magnati iz arapskih zemljaa" – pisao je „Profil". Uz to,

„Miodrag Bulatovi} je tvrdio da su njegovi junaci samo bleda senka onoga

{to je Ratko pro`ivio", Ki{ je smatrao da se „umesto {to se povla~i po

doma}oj literaturi, o njemu mora napisati svetski roman", dok je Veljko

Bulaji} „hteo odmah da ga usini". Sumnji~ili su ga da poha|a kurseve za

latinske ljubavnike i govorili da ga „sve `ene rado primaju na konak".

Ratko se branio Balzakom: „Intenzitet je jedino bitan".

Kne`evi} je u politiku u{ao negdje ’96 uo~i parlamentarnih izbora na

kojima su Kilibarda i Perovi} imali svojevrsna potra`ivanja prema vrhu

tada jedinstvenog DPS-a: „Vratite pare" – glasio je predizborni moto

„Narodne sloge". Ratko se, na`alost, nije slo`io sa njima. Tvrdio je:

„Energija mr`nje liberala nije moja energija". Za DPS je imao samo rije~i

hvale: „Dok god je DPS partija reforme i partija promjena to je pobjedni~ka

partija. Interes Crne Gore je da ta partija pobijedi na sljede}im izborima".

Dovodio je ameri~ke kongresmene i senatore da potvrde dostignu}a

crnogorske demokratije i saop{te da }e „u novom politi~kom svjetlu koje

nude gospoda Milo \ukanovi} i njegov savjetnik Ratko Kne`evi}, Crna

Gora vrlo brzo na}i mjesto na svjetskoj ekonomskoj mapi". Zato se

Kne`evi} danas kaje: „Ponekad iskreno za`alim {to tek danas jasno vidim

da sam nekoliko godina radio za dobrobit jedne dobro organizovane mafi-

je". On odbija spekulacije da je sa drugom iz djetinjstva zaratio zbog

nezara|enog ili nedovoljno zara|enog novca u Crnoj Gori. Ima alibi: „Ja

53

sam imao novac i firmu mnogo prije nego {to je Milo \ukanovi} do{ao na

vlast". Tvrdi da je sa crnogorskom dr`avom trgovao u dva navrata – prvi

put kada je kupio „lir-d`et 35" za vladu i drugi put kada je isporu~io

ameri~ke uniforme za na{u policiju. Postoji i jo{ jedna transakcija koju

Ratko ne pominje – u ime Hong-Kong [angaj banke savjetovao je vladu pri-

likom prodaje nik{i}ke „Trebjese", gdje je, kako u svojoj knjizi pi{e Neboj{a

Medojevi}, posrednik uzeo pozama{nih 2, 2 miliona maraka. Kne`evi} je

posljednji put poku{ao da zaradi novac u Crnoj Gori prilikom izbora

vladinog savjetnika za prodaju Telekoma. Njegova Banka nije pro{la.

„Shvatio sam da nemam vi{e vremena za gubljenje i napustio sam Crnu

Goru", obja{njava on.

U povjerenju, Kne`evi} otkriva da mu se jo{ od novembra ’99 „nije

dopadalo da sjedi u dru{tvu \ukanovi}a" jer je tada po~eo da naslu}uje

stvari koje su se krile od njega. Godinu dana ranije priveo je predsjednika

u Milano – da kumuje na njegovom vjen~anju. Sada nam Ratko otkriva da

se jo{ ’97. politi~ki razi{ao sa Milom kada je ovaj glasao za Slobodana

Milo{evi}a kao novog {efa dr`ave. Jo{ tada je rekao crnogorskom predsjed-

niku: „Za mene li~na prijateljstva nijesu isto {to i politi~ka". Otuda i pri~a u

„Nacionalu". Ratko je nevin jer: „Kao ~ovjek, ne znam ni da mrzim ni da se

svetim, naro~ito ne prijateljima, pa makar bili i biv{i". Jo{ kada sve to potvr-

di Pukani}: „Ratko Kne`evi} nema nikakve veze sa tim tekstovima. Svako

ko optu`uje njega, napada nedu`nog ~ovjeka".

Tako je Ratko Kne`evi}, protiv svoje volje, uba~en u pri~u „Nacionala".

„Nijesam namjerno u{ao u tu aferu, uvu~en sam u nju i sad moram da se

borim". Intenzitet borbe diktiraju doma}i doga|aji – kako se primaknu

izbori, referendum, formiranje vlade, Kne`evi} zarati sa „najve}im

{vercerom Balkana i Evrope". Do{lo je dotle da „Milo \ukanovi} ima pode-

beli kriminalni dosije u vi{e susjednih dr`ava", da su „njegovi najbli`i

saradnici na potjernicama", a ministri „pod istragom antimafija{kih

54

tu`ilaca". Kao {to je pro{le godine tra`io (i dobio) formiranje Komisije koje

}e ispitati navode „Nacionala", Ratko sada moli opozicione lidere da

pokrenu novu istragu – o Slu`bi dr`avne bezbjednosti.

Na{ predsjednik, koji se svojevremeno di~io savjetnikom Kne`evi}em,

sada ga smatra „individuom bolesnog uma" koja je „zbog neostvarenih i

nerealnih ambicija napustila Crnu Goru i sada hajka protiv nje". Da ima

ambicija, ne krije ni sam Ratko. U nedavnom intervjuu TV Elmag, Kne`evi}

je saop{tio da razmi{lja o predsjedni~koj kandidaturi, ali da je jo{ rano za

kona~nu odluku. Tom prilikom Kne`evi} se potrudio da se predstavi kao

analiti~ar i znalac me|unarodnih politi~kih, geostrate{kih i ekonomskih

kretanja. Ali i kao porodi~ni ~ovjek, sve u svemu idealan za predsjednika:

„Volim svoju `enu i sina. Volim da putujem, da plivam, igram tenis, da ski-

jam, a najvi{e od svega da pro~itam dobru knjigu". Ratko je toliko vezan za

literaturu da se prvi put zaljubio preko knjige – u Tolstojevu Anu

Karenjinu. Ali, ponekad od toliko ~itanja (i zapisivanja) zna glava da zaboli,

~ak da se ~ovjek osjeti ugro`enim: „Previ{e toga znam, zato sam morao da

se sklonim", ka`e Kne`evi}. Otisao je u Zagreb, kod svog druga Pukani}a.

Ubrzo je krenula i pri~a u „Nacionalu". Ratko je jo{ jednom demonstrirao

Kenedijev moto: „Pustite me da pomognem zemlji koju volim".

55

56

Skojevci(Marovi}, Bulatovi}, Rak~evi}, [o})

U izvornom zna~enju skojevac je juno{a, mladi ko -m u nista, borac protiv nejednakosti, ropstva, nakr a ju i fa{izma. Skojevci su u ratu bili hrabri, ju -r i { a li su na neprijateljske tenkove, bunkere i po -s t r oj be. Kada smo pobijedili, skojevci su se pr e t -v o r i li u ne{to sasvim drugo - u{togljene, pos l u { -ne, be skrupulozne aparat~ike koji su branili zv a -n i ~ nu ideologiju i poredak od zdravog razuma ilju d ske kreativnosti. Otuda, ostala je kovanicasko je v ac - kao sinonim ne~eg oko{talog, pre va z -i | e n og, konzervativnog i nema{tovitog. Iako jedr u { t v o {aroliko neka od ovih 'karakteristika' ihmo`e uvezati pod zajedni~ki krov.

57

Svetozar Marovi},potpredsjednik DPS

RU@AI KRST

58

U svom politi~kom opusu Marovi} miri ne p o m i -r ljivo: ru`u i krst - komunizam i pravoslavlje; rat imir - Dubrovnik i Hag; federativnu i nezavisnuCrn u Goru - \ukanovi}a i Bulatovi}a; srpstvo i cr -n o gorstvo - Petra Prvog i Petra Drugog; pravdu ine pravdu – Petrovi}e i Kara|or|evi}e; kreatore i eg -z e k utore - Srpsku akademiju i Slobodana Milo{evi}a;id eologe i prakti~are - Srpsku crkvu i Radovana Ka -r a d`i}a; sjever i jug Crne Gore - Cetinje i Berane; id -e o lo{ki jezuitizam i profiterski biznis -Tomu Ak v i n -s kog i Caneta Suboti}a

Svetozar Marovi} je, bez sumnje, Crnogorac. To mu je, ka`e, ostalo od oca

i majke. Kr{ten je kada je i trebalo, odmah po ro|enju, u Crnogorsko- pri-

morskoj mitropoliji kojoj i danas pripada. Kao i prije 10 godina, ali na nov,

moderan na~in: „Li~no o~ekujem da se na{a pravoslavna crkva danas oslo-

bodi u ovom vremenu {tetnih i nepotrebnih nacionalnih oznaka koje zbun-

juju i dijele". Kao {to se po pitanju crkve dr`i kanona, tako se i u vezi sa

jezikom dr`i Ustava - govori srpski, ijekavskog izgovora. Od akademija mu

je bli`a CANU nego DANU, iako, kako primje}uje, „Dukljansku akademiju

neko optu`uje da je bliska vlasti ili nekom u vlasti. O tome neka sudi javnost.

Ono {to ja o~ekujem je da u demokratskom dru{tvu nevladine organizacije

sa~uvaju svoju samostalnost i odvojenost od vlasti…" [to se Crne Gore ti~e,

Marovi} je do`ivljava kao dr`avu, kao i Srbiju, istina, „manju po broju

stanovnika, ali ne i po pravu". Naravno, Crnu Goru voli, ali, kako ka`e, to

nije dovoljno – „treba znati sa~uvati i odbraniti njenu budu}nost". A kako

Marovi} vidi tu budu}nost, naslikovitije govori slje d e }a izjava: „Mi smo zain-

teresovani da budemo dio EU, i Srbija i Crna Gora, bi lo kao Jugoslavija, bilo

59

kao savez dr`ava, bilo kao neka druga zajednica, ili kao eventualno nezav-

isne dr`ave". Independentisti bi mogli biti ra z o ~ a r ani ovako razu|enim

stavom glavnog ideologa DPS-a, ali ipak bi prije ko n a ~nog zaklju~ka morali

uzeti u obzir da je samo godinu dana ranije, o istom pitanju Marovi} imao

mnogo nepovoljnije mi{ljenje: „Srbija i Crna Gora su dvije stare evropske

dr`ave i njihovo odvajanje nije neophodno da bi se to potvrdilo". Zato je, u

to doba, potpredsjednik DPS-a put Crne Gore ka nezavisnosti smatrao

radikalnim: „Kad ne bih pred sobom imao sliku isto~nog Timora i sam bih

rekao – {ta ~ekamo, po`urimo sa referendumom".

Nakon svega, Svetozar Marovi} je izabran od vrha svoje stranke za

predsjednika radne grupe koja je pripremila novi program DPS-a, u kojem

je zalaganje za Jugoslaviju zamijenjeno opcijom nezavisne i me|unarodno

priznate Crne Gore. „Svoj grad, narod i dr`avu ~ovjek ne voli i ne brani

zbog veli~ine, ve} zato {to je njegova i {to se u svojoj ku}i ~ovjek osje}a najs-

lobodnije… Ja stanujem u svome stanu, a ne u stanu svoga brata, iako smo

bra}a", obja{njavao je Marovi} novonastalu situaciju. U svom politi~kom

opusu Marovi} miri nepomirljivo: ru`u i krst - komunizam i pravoslavlje;

rat i mir - Dubrovnik i Hag; federativnu i nezavisnu Crnu Goru -

\ukanovi}a i Bulatovi}a; srpstvo i crnogorstvo - Petra Prvog i Petra

Drugog; pravdu i nepravdu – Petrovi}e i Kara|or|evi}e; kreatore i egzeku-

tore - Srpsku akademiju i Slobodana Milo{evi}a; ideologe i prakti~are -

Srpsku crkvu i Radovana Karad`i}a; sjever i jug Crne Gore - Cetinje i

Berane; ideolo{ki jezuitizam i profiterski biznis -Tomu Akvinskog i Caneta

Suboti}a. Zato na Marovi}a ra~unaju mnogi i u njegovoj {arolikoj ponudi

vide ba{ ono {to je njima potrebno. Veseli britanski ambasador ^arls

Kroford primje}uje kako „Marovi} i Vujanovi} ne govore isto", predsjednik

NS [o} o~ekuje da }e u DPS-u „prevladati komrpomisna i umjerena struja

na ~elu s Marovi}em". ^ak i potpredsjednik SNP-a @i`i}, kao kroz maglu,

nazire „prijatan otklon gospodina Marovi}a od samoubila~ke politike {efa

re`ima".

60

S druge strane, ni DPS nije nezadovoljan: predsjednik IO Vuk~evi}

potencira i dijeli Marovi}ev stav da mi{ljenje EU „ne treba glorifikovati",

po rtparol Luk{i} podsje}a da je Marovi} pripremao najnoviji independent -

i s ti~ki program ove stranke, a ni sam predsjednik \ukanovi} ne vidi razlo-

ga za zabrinutost jer do njega „nije stigla niti jedna nedoumica bilo kog iz

vr ha stranke vezana za suverenost". Nezavisni politi~ar Novak Kilibarda

sm atra da je po srijedi Marovi}eva ekvilibristika, „okruglo pa na }o{e",

kako bi se „zavarao neprijatelj", i da }e, kada bude trebalo, „Marovi} stati

uz \ukanovi}a". Ukoliko se to ne desi, onda je kriv sam predsjednik jer

„nije vidio ko mu sve vrijeme podlokava temelje politike", zaklju~uje Ki l i -

b arda.

Kada su januara 1998. Predrag Bulatovi} i Zoran @i`i} uhva}eni na

djelu, u poku{aju ru{enja dr`ave, prosto molili vlast da ih uhapsi, isprije~io

se Marovi} i samo njemu znanom metodom ubijedio \ukanovi}a da „ne

zapo~inje svoj mandat hap{enjem opozicije". Na prvoj ozbiljnijoj provjeri

nove vlasti, lokalnim izborima u Herceg Novom i Podgorici, Marovi} je

predvodio izborni tim DPS-a na primorju i izgubio. Na ponu|enu ostavku

vrh stranke je uzvratio da je „Marovi} previ{e ugradio sebe u crnogoski

demokratski projekat da bi se sada bavili ne~im {to za nas nije prioritet".

Nakon toga do{lo je i do krize vlasti na dr`avnom nivou. Marovi}evi mez-

imci iz Narodne stranke iza{li su iz vlade, liberali su ponudili podr{ku

Vujanovi}evom kabinetu kako bi se organizovao referendum, ali Marovi}

je uzvratio: „Vladi je potrebna podr{ka u narodu, a ne u parlamentu".

Ponudio je, skromno, i rje{enje: „Ja sam za izbore, ali odluka o tome nije u

mojim rukama". Onaj ko je odlu~ivao raspisao je izbore koji su u stvari bili

referendum. Zahvaljuju}i opet strategiji ideologa Marovi}a, na `estoku

kampanju „ravnogoraca" koji su udarili na „dukljane", protivni~ka strana je

odgovorila lagodnom i postmodernisti~kom pri~om o „novoj osje}ajnosti".

I opet poraz. Kasnije je, predsjednik \ukanovi}, analiziraju}i rezultate, kao

jedan od klju~nih razloga neuspjeha naveo „lo{u procjenu" da se u kam-

61

panju u|e kao da se radi o uobi~ajenim izborima, „dok je druga strana i{la

na njih kao da se radi o referendumu".

Sli~no je i danas. Marovi} bi se lako odrekao programa koji je sam pisao.

Opet u ime vi{ih ciljeva: „Onaj ko ostane izolovan, bi}e zaboravljen".

Evropi se ne mo`e re}i NE zaklju~uje Marovi}, jer „biti u Evropi ne zna~i

samo o~ekivati pomo} i kredite nego i prihvatiti evropske standarde i

uva`iti pravila me|unarodnih integracija". Jedan beogradski karikaturista

je ovih dana naslikao trojanskog konja pod prozorom predsjednika

\ukanovi}a u koji [o}, Bulatovi} i Kroford poku{avaju da uguraju

Marovi}a. Da li }e uspjeti? Na takve dileme i spekulacije Marovi} je znao

da odgovori: „Gospodin \ukanovi} i ja imamo odnose visokog

me|usobnog povjerenja i privr`enosti plemenitim ciljevima napretka Crne

Gore". Ili pateti~nije: „Gospodin \ukanovi} i ja smo prijatelji. U to li~no i

iskreno vjerujem". Mada je svoj odnos visokog povjerenja prema Marovi}u

pokazivao konkretnim ~injenjem, i \ukanovi} je ponekad znao da, javno,

uzvrati tu ljubav: „Sa Svetozarom Marovi}em me povezuje iskreno pri-

jateljstvo, primjereno me|usobno uva`avanje i izuzetna bliskost politi~kih

stavova". Postoji jo{ jedna nit, neki }e re}i, najja~a koja ve`e dva prva ~ovje-

ka vladaju}e stranke u Crnoj Gori – nekada{nji biznis. U svojoj ispovijesti

„Nacionalu" Sre}ko Kestner, protagonista duvanske afere, pri~a kako je na

Suboti}evom platnom spisku bio i Svetozar Marovi}. „Mjese~na apana`a

mu je bila 100 hiljada maraka, samo da bude miran. To mu je bila nagrada

za nemije{anje". Uz to, „Nacional" je pisao kako Marovi} voli skupocjene

satove i kako mu je, navodno, Stanko Cane Suboti} kupio stan u Parizu.

„Dan" }e kasnije ironi~no pisati kako je Marovi} oti{ao na lije~enje alergije

ba{ u Pariz „zbog u{tede na tro{kovima smje{taja". Na sve ove optu`be vis-

preni Budvanin je odgovorio u jednoj re~enici: „Kada bi i{ta od toga {to

pi{e ’Nacional’ bilo ta~no, ja bih odmah podnio ostavku". I svi su pov-

jerovali – ako je suditi bar po reakcijama skup{tinske komisije, medija,

opozicije koji su naprasno zaboravili na Marovi}evu epizodu. On sam,

62

negdje davno, rekao bi: „Idealni kora~aju nebom – zemljom idu gre{ni

ljudi".

Krajnji zaklju~ak bi bio da je nezahvalno prognozirati kojem }e se

carstvu prikloniti Marovi}. Tim prije {to i sam ka`e kako „u prijateljstva

vjeruje" ali ga „prijateljstva ne zarobljavaju". Kada bi njega samog pitali na

koju }e stranu oti}i, on bi, sasvim sigurno, odgovorio: „Mudri ljudi nikada

ne `ure i nikada ne oklijevaju".

63

Predrag Bulatovi},lider SNP-a

VJE^ITI PE\A

64

U Milo{evi}evom „najljep{em zatvoru na svije-tu" Predrag Bulatovi} je bio glavni povjerenik za 6podgori~kih mjesnih zajednica, kod Ko{tunice jenapredovao do glavnog ~uvara minimalne federacijeu Crnoj Gori, dok pod Solanom o~ekuje funkcijugaranta mira i sprovo|enja moratorijuma na refer-endum. Nakon isteka dvije, pet, odnosno 10 godina,ne bi bilo iznena|enje da ba{ Bulatovi} bude taj kojice saop{titi radosnu vijest - da je moratorijimzavr{en i da od referenduma nema ni{ta

Kada `eli da poklopi i jednu i drugu stranu podijeljene Crne Gore, da

pomije{a bijelo i zeleno, osvoji i Cetinje i Berane, Pe|a se po`ali kako ga

„srpski nacionalisti sumnji~e da je separatista", a sami separatisti optu`uju

da je „Srbin i unitarista". Lideru SNP-a je, naravno, nezgodno zbog tih

neosnovanih optu`bi jer on nije „ni jedno, ni drugo". Bulatovi} tvrdi da je

u politi~kom smislu sljedbenik ideja pokojnog mu djeda Rado{a „koji se

zalagao za zajedni~ki `ivot Srbije i Crne Gore", ali je smatrao da je 1918.

uspostavljen „karakter veze koji nije povoljan po Crnu Goru". Rado{

Bulatovi} je zbog tog (ili nekog drugog) „karaktera" izgubio `ivot – oti{ao

je u komite gdje su ga ubili srpski `andarmi. Unuk Predrag je sa~uvao

uspomenu na svog djeda, nastavio njegovim putem – da brani Crnu Goru,

ali ne od unitarizma, ve} od separatizma: „Na{a partija je najja~a partija u

federaciji i ki~ma Crne Gore za o~uvanje federacije"- ka`e Bulatovi}. Zato je

za njega, „\ukanovi}ev re`im separatisti~ki", samostalni nastup ministra

inostranih poslova Crne Gore u UN „sramotan ~in kojim se kr{i Ustav", a

referendum „jednostrani akt sa nesagledivim posljedicama po gra|ane

Crne Gore".

65

Za razliku od svog djeda koji je po predanju bio Srbin, Predrag

Bulatovi} se izja{njava kao Crnogorac. Ali, da to ne bi zaparalo u{i njegov-

ih pristalica, ima i dodatak: „Kad ka`em Crnogorac, to zna~i da znam ko

mi je bio djed i pradjed i da sam duboko svjestan svojih korijena i pori-

jekla". Nije te{ko primijetiti da je Momir Bulatovi}, pozivaju}i se na svoju

babu Janicu, istu stvar odredio mnogo jasnije: „Meni je ime crnogorsko, a

prezime srpsko" – glasila je poznata definicija. „Kakav je Predrag

Crnogorac pokazao je pred skrivenim mikrofonom Slobodana Milo{evi}a",

govorio je svojevremeno Milo \ukanovi}, aludiraju}i na ~uveni „susret na

kanabeu", u Belom dvoru, kada je na Milo{evi}evu zamjerku za{to nema

mitinga u Podgorici uo~i lokalnih izbora, Pe|a, u pola glasa, izustio: „Do{li

smo ovdje da se dogovorimo".

[to se vjere ti~e, lider SNP-a ide u korak sa savremenim trendovima:

„Da li je neko vjernik ili ne to je intimno pitanje i ja sam protiv zloupotrebe

vjere u politi~ke svrhe". Bulatovi} je, ka`e, posebno osjetljiv na izra`avanje

nacionalne netrpeljivosti prema Muslimanima i Albancima: „To je za mene

apsolutno neprihvatljivo"! Kad zatreba, a to obi~no biva oko tzv.

pravoslavne Nove godine, Pe|a se vrati na stare staze manipulacije na{im

intimnim (vjerskim) osje}anjima, {to ovako pravda: „Veza religije i

politi~kih partija postoji zato {to ne `elimo da gledamo falsifikovanje istori-

je sa ciljem promjene dr`avnog i nacionalnog identiteta".

Lider SNP-a i njegova stranka neumorno rade na o~uvanju

jugoslovenske federacije. „Dr`ava je iznad partijskih interesa" – tom formu-

lom Bulatovi} obja{njava i raniji savez SNP-a sa Milo{evi}em i sada{nji sa

Ko{tunicom. „Koaliciju Zajedno za Jugoslaviju neki optu`uju da radi u

interesu Srbije, {to je neta~no – mi radimo u interesu gra|ana Crne Gore, a

nijesmo protiv interesa Srbije", obja{njava Bulatovi}.

Me|utim, on smatra da je za svoj rad nedovoljno nagra|en jer njegova

66

ukupna primanja, kao poslanika u Podgorici i Beogradu, iznose oko 900

maraka: „Za pobolj{anje standarda treba prije svega da se zahvalim ocu

koji se u Kola{inu bavi poljoprivredom", ka`e Pe|a. Tvrdi da bi finansijski

„mnogo bolje pro{ao" da je umjesto politike odabrao struku i „valorizovao

znanje svojevremeno jednog od najboljih studenata Ma{inskog fakulteta u

Podgorici". U Beogradu, obrnuto, smatraju da je Pe|a preskup.

„Bulatovi}ev boravak u Beogradu ko{ta dr`avu 884, 4 marke", obznanjuje

beogradska {tampa, protestuju}i {to lider SNP-a „u najskupljim beograd-

skim hotelima za 4 no}enja potro{i vi{e od deset prosje~nih plata u Srbiji".

Po{to mu pravdanja u stilu „pi}e pla}am sam" ne poma`u, Pe|a pote`e

glavni adut, opstanak federacije, pa ka`e: „Ako `elite, ja }u odmah da se

spakujem za Podgoricu i ne}u vi{e da dolazim u Beograd".

Predrag Bulatovi} jednostavno ima rje{enja za sve situacije. Uo~i sep-

tembarskih izbora u Srbiji na kojima je pao voljeni vo|a tvrdio je kako }e

„Slobodan Milo{evi} sigurno pobijediti", ali kada se desilo obrnuto, prvi je

uskliknuo: „Pao je SPS, na redu je DPS". Da je Milo{evi} opstao, Pe|a bi bio

{ef logora u Crnoj Gori, ovako postao je miljenik nove vlasti u Beogradu

kao „umjeren politi~ar sa smislom za realnost" (\in|i}). Nakon takvog ras-

pleta gledamo istu sliku – kad treba, Pe|a se kune u federaciju, kad DOS

pritisne, povu~e se na rezervni polo`aj u Crnu Goru. „Predrag Bulatovi} je

Milo \ukanovi} iz 1998", ocjenjuje njegov koalicioni partner (na lokalnom

nivou), radikal Aleksandar Vu~i}. Sli~nu opasku iznosi i Vojin Dimitrijevi}

~ije analize pokazuju da se „Bulatovi} opasno pribli`io \ukanovi}u i preti

raspadom federacije". Takvu bojazan Beograda poja~ava iskaz

Bulatovi}evog portparola Koprivice koji ka`e: „Na{ predsjednik `eli da

zastupa Crnu Goru u Podgorici i Crnoj Gori, a ne u Beogradu". Iako je bio

vidljiv otklon aktuelnog lidera SNP-a od stava njegovog prethodnika i

prezimenjaka „Jugoslavija bez alternative", prije bi se moglo re}i da se radi

o vje{tijem pozicioniranju nego li o su{tinskoj razlici. Kao u doba Milo { e v -

i }a, tako i danas, Predrag Bulatovi} igra na obije karte: i u zajedni~koj dr ̀ -

67

a vi i u nezavisnoj Crnoj Gori on se nada predsjedni~koj kandidaturi, i to sa

po djednakim {ansama na uspjeh. „Li~no nijesam zainteresovan da budem

ka ndidat za predsjednika Crne Gore", pravda se Bulatovi}, ali „u slo`enim

po liti~kim odnosima li~no opredjeljenje ili zainteresovanost ne dominira".

In t eres dr`ave je opet preovla|uju}i: „Zarad opstanka dr`ave, mi smo sp r -

e mni na sve", poru~uje lider SNP-a.

Jedino oko ~ega nema kompromisa kada su SNP i njen predsjednik u

pitanju je izru~enje ha{kih optu`enika Tribunalu. Bulatovi} smatra da su to

bili „patrioti koji su branili onu Jugoslaviju od nasilne secesije". Zato ka`e:

„Niko se ne}e proslaviti ako Slobodana Milo{evi}a, Radovana Karad`i}a i

Ratka Mladi}a izru~i Ha{kom tribunalu". Na pritiske iz DOS-a u koje je, u

kriti~noj fazi, uklju~en i poglavar Srpske crkve u Crnoj Gori, Bulatovi} je

`estoko uzvratio: „Neka Amfilohije javno saop{ti da ni pseto ne bi predao

Hagu, pa poslije neka ka`e da taj zakon treba da podr`imo". Pe|a nije

popustio, ali to nije pomoglo ~ovjeku za koga je govorio: „Svaka ~ast

svakome ko je bio uz Slobodana Milo{evi}a svih ovih godina, niko toga ne

treba da se stidi". Milo{evi} je zavr{io u zatvorskoj }eliji, a Bulatovi}, potre-

sen, re~e: „Ovo je kraj koalicije sa DOS-om. Poslije ovoga vi{e nema razgov-

ora". Me|utim, kako i sam priznaje „razgovarati se uvijek mora jer pu{kom

se ni{ta ne rje{ava". Milo{evi} je isporu~en, Karad`i} i Mladi} su u bjekstvu,

[ain, Vlajko, i ostali iz „beogardske ~etvorke" i „vukovarske trojke", ~ekaju

let za [eveningen, a Bulatovi} i dalje razgovara oko saradnje sa Hagom. I

ne popu{ta – zakon da, ali izru~enja nema, bar ne sa saveznog nivoa gdje

SNP vr{i vlast.

O referendumu Bulatovi}, opet, ima fleksibilan stav. Ponekad je „za",

mnogo ~e{}e „protiv". Posljednja izjava glasi: „I da Solana sjutra ozna~i kraj

dijaloga, nema {anse, ni u maju, ni u prvoj polovini godine da u Crnoj Gori

bude referenduma". Bulatovi}u ne odgovara ni moratorijum na referen-

dum ako to zna~i „zadr`avanje postoje}eg stanja" i zamrzavanje svih onih

68

funkcija „koje je Crna Gora neustavno preuzela". U protivnom, „ako se `eli

posti}i dogovor o preure|enju federacije uz moratorijum na referendum od

pet godina, onda je to za mene prihvatljivo".

U Milo{evi}evom „najljep{em zatvoru na svijetu" Predrag Bulatovi} je

bio glavni povjerenik za 6 podgori~kih mjesnih zajednica, kod Ko{tunice je

napredovao do glavnog ~uvara minimalne federacije u Crnoj Gori, dok pod

Solanom o~ekuje funkciju garanta mira i sprovo|enja moratorijuma na ref-

erendum. Nakon isteka dvije, pet, odnosno 10 godina, ne bi bilo iz n e n a | e -

n je da ba{ Bulatovi} bude taj koji }e saop{titi radosnu vijest - da je morat o -

r ijim zavr{en i da od referenduma nema ni{ta.

69

Dragan [o},predsjednik Narodne stranke

S ^IVILUKA NA ^IVILUK

70

„Ta partija `rtvuje sve osim vlastitih interesakoje najbolje ostvaruje kroz mehanizme vlasti" –iako se ove rije~i Dragana [o}a odnose naKrivokapi}ev SDP, mnogi u njima, u stvari, prepoz-naju upravo Narodnu stranku

Kada su, gotovo uglas, prvaci Narodne stranke svoje posrnu}e na

nedavnim lokalnim izborima prokomentarisali rije~ima „dobro je {to smo

ostali `ivi", malo ko je razumio poruku. Njihovim takmacima, ali i ukupnoj

politi~koj javnosti je laknulo kada je stiglo poja{njenje. Naime, radilo se

samo o metafori. „Na{a se stranka na{la ukr{tena izme|u sinhronizovane

akcije DPS-a i na{ih koalicionih partnera SNP-a i SNS-a, zato ovaj rezultat

mo`emo tretirati kao uspjeh", objasnio je lider NS Dragan [o}. Time je

poraz pretvoren u pobjedu. Takav usud Srbe prati od Kosova. A narodnj a -

ci ne kriju porijeklo: „U Crnoj Gori `ivi srpski nacionalni osje}aj i crnogors-

ka dr`avotvorna svijest".

Kilibarda se nije slagao sa vra}anjem na ’90. Predvi|ao je: „Narodna st -

r a nka nema budu}nosti u desnom skretanju, ali gospoda potpredsjednici

su se opredijelili za nacionalisti~ko-populisti~ki oblik stranke i vrijeme }e

po kazati ko je bio u pravu". Kilibarda je izgubio, ali rezultati ovih izbora

go vore da gubi i Narodna stranka. Da je ostao Novak, u tako nizak rejting

st ranke bi moglo da se sumnja, ali on ne bi mogao da se i doka`e jer bi, um -

71

j esto kosovske pogibije, iskusni Kilibrda izabrao mirnu koalicionu vezu u

kojoj broj mandata vi{e zavisi od vje{tine pregovara~a nego li, kao kod sa -

m ostalnog istupa, od volje bira~a. Ili kako bi sam [o} svojih 11 poslani~kih

mjesta objasnio koalicionom partneru @i`i}u kada se ovaj pobuni da u Sk -

u p {tini ima prvi{e narodnjaka: „Ako ste ne{to pristali da platite, ne mo`ete

po slije da ka`ete da ne}ete da platite".

Na zvani~nom sajtu Narodne stranke mo`e se pro~itati da je ona

osnovana sa ciljem „da okupi ljude razli~itih profila, obrazovane i

sposobne da se uhvate u ko{tac sa problemima na{eg dru{tva". Na

istom mjestu skromna biografija lidera stranke dovodi u sumnju ovak-

vo zalaganje. Naime, prije ulaska u politiku Dragan [o} je ubilje`io

samo jednu profesionalnu karakteristiku – pravnik u preduze}u

Industrijaimport, Podgorica. Ne pominju se djela, istra`ivanja, knjige,

projekti, strani jezici... Umjesto toga [o} je dosta ~itao: „Dostojevski je

moj omiljeni pisac", hvalio se u parlamentu kada je trebalo ostaviti

dojam intelektualne superiornosti. Neki su ga profesori maternjeg jezi-

ka, me|utim, hvatali u pade{kim gre{kama i stilskom siroma{tvu. To

potvr|uje i pomenuti sajt narodnjaka koji veli~a lik i djelo aktuelnog lid-

era. Tamo stoji da predsjednika [o}a prate „dugo ~ekani aplauzi" koji se

kasnije pretvaraju u „odu{evljenje i euforiju". A evo i kako nepoznati

autor opisuje govor lidera NS: „Ti{inu je prekidao umjeren i odmjeren

glas koji je narodnja~kim srcima unio novu snagu, pri tom ne zaboravl-

jaju}i pro{lost i budu}nost, pozivaju}i na dalji, jo{ uspje{niji rad, i sve

prisutne na koktel, neposredno poslije sve~ane Skup{tine".

Smatraju}i Vuka Karad`i}a jednim od najumnijih Srba, Dragan [o} je

us vojio jednu njegovu misao kao moto svog politi~kog anaga`mana: „Je d -

i ni obraz dr`avnika je dobro njegovog naroda". Zato je Predragu Bu l a t o v i-

}u znao da skre{e u brk: „Kosovo ste sramno predali, uzaludno je `rtvovan

na rod, potpisana je kapitulacija. Pozivali ste druge da ginu, a sami ste se kr -

72

i li". Odbijao je pozive Milo{evi}evih generala za rat protiv NATO saveza,

sm atraju}i da „vojska time samo demonstrira silu" jer „njoj ljudi ne treba-

ju, po{to nema ni hrane, ni zaliha da ih dr`i u kasarnama". Prvaci SNP-a su

ga zbog toga obilje`ili epitetom „verbalnog antipatriote ili kako se to u Cr -

n oj Gori zove – izdajnika". U to vrijeme [o} nije bio blagonaklon ni prema

pr vacima DOS-a koji su figurirali kao alternativa beogradskom re`imu.

„Padom Slobodana Milo{evi}a ne padaju svi na{i nesporazumi", tvrdio je

[o} i tra`io od prvaka DOS-a da se unaprijed obave`u „da se ni na koji na -

~ in ne}e uplitati u unutra{nja pitanja Crne Gore, niti }e bilo kojim aktom

po dsticati njene unutra{nje dileme". Novopostavljenog predsjednika SRJ

Ko {tunicu je upozoravao „da ne ponovi gre{ke Slobodana Milo{evi}a i sa

ma njinskom Crnom Gorom poku{ava srediti odnose izme|u dvije repub-

like". Dugo je smatrao, ~ak i nakon izlaska iz vlasti, da je „najbolje rje{enje

da se o dr`avnom statusu Crne Gore izjasne njeni gra|ani". U avgustu

2001. je konstatovao: „Postoji samo jedan na~in da se rije{i dilema oko dr ̀ -

a vnog statusa, a to je referendum".

[o} je zamjerao DPS-u {to je preuzeo program SDP-a. Zato je Narodna

stranka napustila vladu uz kratko obrazlo`enje svog predsjednika:

„Ne}emo zbog nekoliko ministarskih fotelja da `rtvujemo na{a temeljna

zalaganja". Ali, jed prema manjem koalicionom partneru SDP-u, pokazivao

je narodnja~ku `al za izgubljenim. [o} je tvrdio kako su socijaldemokrate

parazitska stranka koja „ne bi postojala na crnogorskoj politi~koj mapi da

je DPS nije uveo u parlament", kao i da „ta partija `rtvuje sve osim vlasti-

tih interesa koje najbolje ostvaruje kroz mehanizme vlasti". Mnogi su u

ovim rije~ima lidera NS upravo prepoznali narodnjake same. Na talasu

postrevolucionarnih emocija u Beogradu, podr{ke frustriranog Zapada

Milo{evi}evim nasljednicima, sjaja koji nekada{nja metropola ostavi na

svakog provincijalnog do{ljaka – prvaci Narodne stranke su zaklju~ili da je

Beograd njihova {ansa, mnogo ve}a nego Podgorica, da je tamo ve}i i kola~

vlasti, i da samim tim sve karte treba baciti na tu stranu.

73

Spekulisalo se da je u tom zaokretu Narodne stranke, [o} dugo bio

uzdr`an, ~ak mnogo bli`i Kilibardi nego „mladobosancima" Drecunu i

Popovi}u. Isti izvori su tvrdili da je [o} pridobijen ustupanjem predsjed-

ni~kog mjesta. Bilo kako bilo, od „izdajnika srpstva", lider NS je preko no}i

postao njegova perjanica i za{titnik. Momir i Pe|a su dobili dostojnu zam-

jenu: „Tvrdim da referendum ne}e mo}i da se realizuje, ne}e biti legitiman,

ne}e mo}i da se izvede vi{e od polovine bira~kog tijela, ne}e biti me|unar-

odno priznat, a Crnu Goru }e uvesti u novi krug prepirki, razdora, tenzija",

govorio je [o}. Imao je i apokalipti~nija predvi|anja: „Nezavisna Crna Gora

}e podijeliti crnogorsku zemlju na bratsva i plemena, na sjever i jug, podi-

jeli}e se porodice, stvoriti mogu}nost za nove ratove, kao i za sankcije

me|unarodne zajednice". Narodnjaci su se legitimisali kao direktni pred-

stavnici EU u Crnoj Gori, na stalnoj vezi sa zvani~nicima u Briselu, {to se

nije moglo prepoznati i u njihovom obra}anju gra|anima: „Karta Velike

Albanije zahvata zna~ajan dio crnogorske teritorije", tvrdio je lider NS,

predskazuju}i mogu}i rat „jer nezavisnu Crnu Goru ne podr`ava ve}ina

pravoslavnog `ivlja". Kako svaka nacionalisti~ka politika poku{ava sop-

stveno lice sakriti izmi{ljanjem neprijatelja na suprotnoj strani, tako su [o}

i njegovi saborci proizveli Dukljane kao „najve}u opasnost koja se nadvila

nad Crnom Gorom": „Dukljanska koalicija je najgora po{ast i najve}i nepri-

jatelj kojeg je Crna Gora ikada u svojoj istoriji imala", poru~ivao je, u

trenucima nadahnu}a, predsjednik NS.

Iako je tvrdio da kod \ukanovi}a ne postoji volja da se napravi bilo

kakav kompromis, izrazio je zadovoljstvo nakon potpisivanja Beogradskog

sporazuma. „\ukanovi} se zaustavio na ivici provalije i mi to pozdravl-

jamo", bila je prva reakcija lidera narodnjaka nakon 14. marta. Uz konstat-

aciju da je „Sporazumom realizovan program Narodne stranke", [o} je

pozvao koalicione pratnere u nove radne pobjede – na lokalnim, predsjed-

ni~kim i vanrednim parlamentarnim izborima. Sve do, kako bi rekao,

74

„kona~nog poraza posljednjeg diktatorskog re`ima u Evropi". Me|utim,

ve} na prvoj stepenici tako ambiciozan plan se spotakao. Nakon lokalnih

izbora, one parlamentarne sada niko ozbiljan ne pominje, o zajedni~kom

predsjedni~kom kandidatu kojeg je pri`eljkivao Dragan [o}, razmi{lja,

izgleda, samo Ratko Kne`evi}, dok posljednji diktatorski re`im (sa ili bez

navodnika) stoji kao nikada do sad. Narodnjacima su koalicioni partneri

postali ve}a mora nego re`im Mila \ukanovi}a. [o} nema mnogo izbora –

ako iznova presko~i u novi-stari DPS-SDP tabor, rizikuje da potvrdi ocjenu

Miodraga Vukovi}a da je NS „~iviluk partija" koju, po potrebi, skida sa tog

mjesta ko stigne. U suprotnom, ostane li dosljedan po{tovanju programa i

principa, ako ne ~itava stranka, a ono bar njen lider [o}, uskoro bi mogao

zavr{iti u politi~koj penziji, udubljen - kako je zami{ljao Andrej Nikolaidis

- u romane dukljanskog knjaza Jevrema Brkovi}a.

75

@arko Rak~evi},politi~ar u odlasku

NAPU[TANJE BRODA

76

Od svih politi~ara koji su prodefilovali crnogo rs -kom politi~kom scenom, @arko Rak~evi} ima najman-je razloga da ode pognute glave. Ni ratno hu{kanje spo~etka devedesetih, ni zlo~ini i razaranja koji su usli-jedili nakon toga, ni kriminal i korupciona{ke afere, niizdaja i kolaboracija, ni{ta od svega toga {to je u man-joj ili ve}oj mjeri „krasilo" ostatak na{e politi~ke elitene mo`e se pripisati donedavnom lideru SDP-a. Ipak,on odlazi pora`en – cilj njegove politi~ke borbe, samo -sta lna i demokratska Crna Gora, ostaje neostvaren,{to ga ~ini odgovornim onoliko koliko je participirao ukreiranju te politike, bilo kao opozicionar ili ~ovjekvlasti. A to nije malo

Iako je tek prevr{io 40-tu, @arko Rak~evi}, doskora{nji lider

Socijaldemokratske partije, odlu~io je da si|e sa politi~ke scene. „Predugo

sam u politici. To je po principu ’dala baba dinar da u|e u kolo, a dva da

iza|e’. Jedan zna~ajan korak sam ve} napravio, povla~enjem sa mjesta

predsjednika SDP-a, a kada dovr{im dio obaveza u vladi onda se nadam da

}u i taj drugi – da }u se povu}i sa te prve linije fronta". Rak~evi} se potru-

dio da ovo svoje, nedavno dato obe}anje i ispuni. Pro{le nedjelje je saop{tio

da prestaje sa aktivnim bavljenjem politikom. Kada gleda u budu}nost,

stvari mu izgledaju ovako: „@elim da povratim slobodu. Imam kamenu

ku}u na Skadarskom jezeru, barku, nekoliko bubnjeva, dvije ili tri mre`e,

tako da u ljepoti i miru Karu~a mogu da kombinujem kupanje, ribolov i pri-

ganje ribe". A u radno vrijeme osta}e u poslu koji mu je obezbijedio da

bude „ekonomski nezavisan ~ovjek". „Ve} 15 godina sam u privatnom

biznisu, prvih godina sam sa bratom od strica imao pekaru, a od ’92. s ocem

vodim gra|evinsku firmu ’Sajo’, i to mi je osnovno zanimanje", ka`e on.

Ali, kakav bi Crnogorac (a on tu nema dileme) @arko Rak~evi} bio kada ne

bi zabu{avao na poslu. Naime, on priznaje da }e te{ko mo}i da odoli a da

77

„makar uru vremena dnevno ne gluvari" – ispijaju}i kafe u „Ma{i" ili

„Grandu".

Kada sagledava razloge za povla~enje, Rak~evi} potencira jedan: „U

politici ste ~esto u prilici da slu{ate muziku, nekad i da igrate po notama

koje vam nijesu pri srcu". Dok je bilo jakih motiva, kao borba protiv ratne

histerija i zlo~ina, ili kasnije pristajanje u front za nezavisnost Crne Gore,

kompromisi su mogli da se prave a li~na `rtva lako podnosi. Sada, kada se

ratnom projektu Velike Srbije sudi u Hagu, a doma}i zadatak vezan za

samostalnost Republike je odlo`en u neku od fascikli briselske adminis-

tracije, te{ko je na}i povod za dalji anga`man. „Mislim da je trebalo krenu-

ti trnovitim putem i raspisati referendum. Svjesni smo da se na to ne bi

blagonaklono gledalo u me|unarodnoj zajednici, ali je potpuna neistina da

bi nam to donijelo sankcije", komentarisao je lider SDP-a \ukanovi}evo

potpisivanje Beogradskog sporazuma. Za razliku od liberala koji su horski

skandirali „izdaja", esdepeovci su cijenili da se radi o „lo{em potezu u

klju~nom momentu za Crnu Goru". Sam Rak~evi} je govorio: „Vjerujem da

je predsjednik \ukanovi} iskreno za nezavisnost, ali mislim da je ovom pri-

likom napravio gre{ku. Ja i on o~ito razli~ito procjenjujemo {ta nose tri

naredne godine".

Iako je vapio da se sa~uva suverenisiti~ki blok „jer bez njega se gubi

svaka nada", i sastavi novi kabinet, Rak~evi}u je izgledalo da }e godine

reformi, velikih isku{enja i odricanja, potro{iti svaku vladu, ma kako ona

zdrava i sposobna bila. „Isprazna socijalna demagogija na{ih oponenata

mo`e u~initi da za tri godine padne raspolo`enje za nezavisnost". Zato je

odlu~io da ode. Rak~evi} je u ovih 12 godina bio veoma va`an ~lan posade

in dependentisti~kog broda. Bio je svjestan da nije za kapetana pa se nije ni

tr udio da zauzme tu poziciju. Zato sada mo`e lak{e da napusti brod koji to -

ne. Na{ kapetan, ili kako se ra|e ovdje zove gazda, ostaje na palubi, do po -

s l jednjeg, po{tuju}i nepisano pravilo da kapetan i brod dijele istu sudbinu.

78

„Bez ozbiljnih rezova, sa istim ljudima, na isti na~in, uz posmatra~e i kri-

tizere sa tribina, projekat Crne Gore bi}e doveden u pitanje", znao je da

ka`e Rak~evi}. Me|utim, bez odjeka. Pri prvom poku{aju da se suzbije siva

ekonomija i presijeku kanali {verca, naletio je na neprobojan zid. Nemo}an

da stane na put „krupnim ribama" i „mo}nim klanovima" koji „ve} dugo

koriste tr`i{te cigareta u Crnoj Gori", Rak~evi} je samo konstatovao:

„Suzbijanje sive ekonomije je te`ak proces jer ugro`ava interese jednog

broja ljudi koji ostvaruju ogromne profite, dodu{e manje nego prije neku

godinu". Ovim izjavama je zaslu`io pa`nju tragikomi~ne parlamentarne

komisije za „Nacional", na ~iji je poziv za svjedo~enje znao da uzvrati:

„Apsurdno je da pojedinci i partije koji su svojom politikom doveli do izo-

lacije, raspada privrede, crnog tr`i{ta, a onda {verca, glisera, kamiona,

aviona, dakle, da kreatori, sau~esnici, pristalice ili posmatra~i, svejedno, te

politike i tog posla, sada povezuju Rak~evi}a i SDP sa svim tim". Odbio je

da u~estvuje u tom „teatru apsurda". Kao i onom gdje \ukanovi} nakon

konstatacije da nam je potrebno novo vrijeme i novi ljudi, za mandatara

predla`e Filipa Vujanovi}a. Nije trebalo mnogo mudrosti da se izvede

logi~an zaklju~ak na tragu onog ~ega se pribojavao sam Rak~evi} – dakle,

da se `eli produ`iti „bez ozbiljnijih rezova i sa istim ljudima".

U ideolo{kom pogledu Rak~evi} je ~isti skojevac, {to ni sam ne pori~e:

„Ja sam Titov pionir. Ispada da vi{e u Crnoj Gori nema Titovih pionira,

iako se sje}am idolopoklonstva gotovo svih ovih koji su danas na politi~koj

sceni". Zato je dugogodi{nji lider SDP-a osje}ao ~estu potrebu da naglasi i

ravnopravno raspodijeli odgovornost zara}enih strana za zlo~ine koji su se

de{avali u okru`enju. Tako je ponekad upadao u zamku da d`elata izjed-

na~i sa `rtvom, da uz Milo{evi}a pomene Izetbegovi}a, mnogo ~e{}e

Tu|mana. Sve to je li~ilo na nekada{nju ideolo{ku komisiju CK koja je

nalazila „unutra{nje neprijatelje" podjednako i istovremeno u pripadnici-

ma svih naroda, kako se neki od njih ne bi osjetio prozvan ili ugro`en. Ilija

79

Vujo{evi}, taj i neke sli~ne Rak~evi}eve simptome obja{njava Andri}em

koji je na jednom mjestu napisao da se uvijek klonio „ljudi koji pokazuju

pretjeranu brigu za op{ti interes ili li~nu ~ast" jer se gotovo uvijek pokazi-

valo da se radi o sebi~nim osobama, „tvrdog srca i grube kratkovidosti".

@arko se, naravno, ne bi slo`io sa tim, ili ne bar u potpunosti. „Ja sam vrlo

emotivan, ~ak pretjerano. To je stvar temperamenta a ka`u i zvijezda... [to

se mana ti~e, njih imam koliko god ho}ete. Jedna od izra`enijih je {to sam

u`asno tvrdoglav".

Odlaze}i Rak~evi} kao da priznaje da je i umoran, razo~aran i potro{en.

Sam je svjestan da se morao platiti ceh posljednje decenije kad, kako re~e

pjesnik, „za vijek morah `ivjet tri vijeka". „Ja u stvari imam 141 godinu, jer

su ovih 12 godina iza nas bile intenzivnije i te`e nego {to su pasje godine,

koje se ra~unaju kao sedam ljudskih", obja{njava Rak~evi}. On je prvi, ali

sigurno ne i posljednji koji odlazi iz generacije politi~ara koja je obilje`ila

ovo desetlje}e. \ukanovi}, Bulatovi}, Perovi}, Bojovi}, [o}, ~ekaju neku

drugu priliku. Izbori koji slijede na jesen opredijeli}e dinamiku njihovog

silaska.

Od politi~ara koji su prodefilovali crnogorskom politi~kom scenom,

@arko Rak~evi} ima ponajmanje razloga da ode pognute glave. Ni ratno

hu{kanje s po~etka devedesetih, ni zlo~ini i razaranja koji su uslijedili

nakon toga, ni kriminal i korupciona{ke afere, ni izdaja i kolaboracija, ni{ta

od svega toga {to je u manjoj ili ve}oj mjeri „krasilo" ostatak na{e politi~ke

elite ne mo`e se pripisati donedavnom lideru SDP-a. Ipak, on odlazi

pora`en – cilj njegove politi~ke borbe, samostalna i demokratska Crna

Gora, ostaje neostvaren, {to ga ~ini odgovornim onoliko koliko je participi-

rao u kreiranju te politike, bilo kao opozicionar ili ~ovjek vlasti. A to nije

malo.

80

Dva Francuza([irak, Le Pen)

Ponekad predsjedni~ki izbori i u zemljama napre -dne zapadne demokratije iza|u iz kli{ea dosad-nih i anemi~nih de{avanja. Ovog puta za uzbu -|enje se po brinula kolijevka evropske de mo kr a -tije Fr a n c u ska. Tamo je, pored demo kra tskog ka -ndi data [i raka, u drugi, odlu~uju}i krug izbora,pro{ao ma li, jednooki fa{ista Le Pen. Bilo je dir -lji vo gled a ti kako se javnost uznemirila, sko~ilana noge i un ijela [iraka u Jelisejsku palatu. Fra -nc uzi (kao i mi) nemaju nedoumicu koga iza -brati - prevaranta ili fa{istu.

81

@ak [irak,predsjednik Francuske

NAS I SRBA 70 MILIONA

82

Francuzi vole Ko{tunicu jer „gaji kult [arla deGola i ne krije svoju frankofiliju", [irak voli Rusijui otkriva kako je prve pare zaradio u 16. godini, ~u v -a j u}i malog sina jednom „bijelom Rusu" u Parizu,dok su Srbi, nakon ni~im izazvane 15-godi{nje izol -a c ije jedva do~ekali da nekog zagrle, obrazla`u}i to„tr adicionalnim prijateljstvom"

@ak [irak je rano po~eo da zara|uje koru hljeba. Sa 16 godina je uzeo

prvi d`eparac i to kako ka`e „na ruskom". „Bila je u Parizu jedna ruska

porodica onih koje zovemo ’bijeli Rusi’. Oni su imali malog sina i ja sam ga

~uvao da zaradim malo novca". Onda je do{la mladost i [irak se sreo sa jed-

nim ruskim emigrantom koji ga ja nau~io dvije stvari - „da govorim ruski i

da volim ruske pisce". Vrlo rano je po~eo da prevodi Pu{kinovog „Evgenija

Onjegina" i definitivno je postao rusofil. Danas, pola vijeka kasnije, [irak

vidi jo{ dalje od Rusije, on vidi ~itavu Evropu ujedinjenu u „Sjedinjenu

Evropu dr`ava", a ne kako to zagovara njegov njema~ki kolega [reder, u

„Sjedinjene evropske dr`ave". Za takav stav francuski predsjednik ima

obrazlo`enje: „Svako }e zadr`ati vlastitu snagu i identitet, nacije ne}e nes-

tati". Kada mu, na isti na~in zvani~na Crna Gora obrazla`e svoje zalaganje

za me|unarodnopravnim subjektivitetom, [irak bez mnogo uvijanja ka`e:

„Mislim da EU nije spremna da prizna nezavisnu Crnu Goru".

„[irak nije neko ko se prenema`e, ve} odmah ide direktno na stvar. To

djeluje osvje`avaju}e, ali morate staviti sigurnosni pojas dok radite sa njim"

83

– ovako jedan britanski diplomata vidi prvog ~ovjeka Francuske. Njemu je

68 godina, tro{i posljednje mjesece svog prvog predsjedni~kog mandata i

sprema se za martovske izbore koji }e odlu~ivati o novom predsjedniku.

@ak [irak je `ivi dokaz, kako primje}uje „Gardijan", da u Francuskoj stari

politi~ari nikad ne umiru, ve} naprotiv, bivaju unaprije|eni. Sarkasti~no

aludiraju}i na tu svojevrsnu anomaliju, ovaj britanski dnevnik primje}uje

kako se Bler valjao po travi u kratkim pantalonama kada je [irak ulazio u

politiku. Uprkos vreme{nosti (najstariji je od svih lidera EU zemalja), tri

decenije dugoj politi~koj karijeri, brojnim ratovima koje je vodio sa

politi~kim oponentima i medijima, [irak nije izgubio na politi~koj vje{tini.

Jedan njegov sljedbenik ga opisuje kao „popularnog i {armantnog lidera

koji svakog tap{e po le|ima". @an Klod Lemon, njegov dugogodi{nji {ofer,

u nedavno objavljenoj knjizi „20 godina sa njim" otkriva i jo{ jedan detalj

koji mo`e, tako|e, da objasni njegovu dugovje~nost – [irak je ka`e Lemon

„veliki zavodnik", sa „neiscrpnim apetitom za ljubav". Ako mu je vjerovati,

~ovjek tvrdi da je na dan pogibije princeze Dajane u Parizu [iraka bilo

nemogu}e na}i jer je u to vrijeme bio „sa drugom `enom".

Te{ko je pretpostaviti kako na sve to gleda @akova supruga Bernadet,

uglavnom ona je ve} vi{e od 4 decenije uz svog mu`a. Francuzi cijene {to

se vrlo rijetko pojavljuje na javnoj sceni, prakti~no samo jedanput godi{nje

kada pravi humanitarnu kampanju. Imaju dvije k}eri od kojih je u javnosti

prisutna samo Klod – politi~ari i mediji je dr`e za veoma uticajnog pred-

sjednikovog savjetnika iz sjenke. [irakov imid` je dominantno njena kreaci-

ja, zahvalju}i ~emu je, smatraju analiti~ari, [irak pobijedio na pr e d s j e d n i ~ -

k im izborima 1995. godine. I supruga i k}erka Klod prate [iraka kada ide

na odmor. Do pro{le godine to su uglavnom bila egzoti~na mjesta – Ma u r -

i c ijus, Tokio, Njujork… A onda je neki njihov „Nacional" osvanuo sa v e l i k -

im naslovom: „[irak potrosio 3, 1 milion franaka (oko milion DEM) na turi -

s ti~ka putovanja". Saop{teni su i detalji: soba u hotelu na Mauricijusu je pl -

a } ana 6 hiljada maraka za no}, karte za [iraka, njegovu familiji i prijatelje

84

ku povao je voza~ „koji bi do{ao u agenciju sa koferom ke{a, i podigao tik -

e te za razne svjetske destinacije". Postavljeno je pitanje, ne samo za{to to l i -

ko novca, ve} i otkud on. Afera, nazvana „travelgejt" po uzoru na ameri~ki

„votergejt", bacila je sumnju da je [irak korumpiran. Ranije su jo{ mediji sp-

e kulisali i poku{ali dokazati da je [irak za vrijeme 18 godina dugog vo | e -

n j a Pariza sklapao milionske ugovore sa gra|evinskim frimama za izgrad-

nju {kola u francuskoj prijestonici, a da je zauzvrat dobijao mito (pominje

se brojka od 180 miliona DEM) kojim je onda, uglavnom, finansirao rad

svoje stranke RPR (ne{to je, oko 30 odsto, davao i drugim partijama). Sada

je prvi put postavljeno pitanje da li je [irak od tih ugovara imao li~ne ko r i -

s ti. Iako je u obra}anju javnosti na dan osvajanja Bastilje, 14. jul, obe}ao Fr -

a n cuzima da }e im re}i „sve {to `ele da znaju" jer „nema {ta da krije", kada

je do{lo vrijeme za ispitivanje, [irak se pozvao na Ustav: „Ja nijesam obi~an

gr a|anin, kao i svi drugi. Ja imam velike i va`ne odgovornosti koje ne mo -

gu delegirati nikome. Tako ka`e Ustav i po{tujmo ga, iako neke sudije ne

m isle tako", rekao je francuski predsjednik. Sudsko vije}e ve}inski je stalo

na njegovu stranu i, zasad, [irak je ostao van doma{aja istrage.

Po politi~kom ubje|enju [irak je „degolista". Ili, preciznije je re}i, bio

je „degolista". I za posljednje dvije decenije, da bi politi~ki pre`ivio, u~ i -

n io je mnogo toga da se ne ostvari predvi|anje Andre Marloa kako }e mo

„svi mi jednog dana biti degolisti". Ogrije{io se o partijsku ideologiju u

vi {e navrata. Posljednji put mu nijesu oprostili kada je, podr{kom NATO

ka mpanji u SRJ, pogazio jedan od temeljnih principa te politike - anti am -

e r i kanizam.

[iraka njegovi partijski drugovi o~ito nijesu dobro razumjeli – on se

udru`io sa onima koje Ko{tunica karakteri{e kao „fundamentalisti~ke

ameri~ke generale" da bi protiv mrskog neprijatelja djelovao iznutra.

Spasavao je beogradske mostove i crnogorske luke. U~estvuju}i zna~ajnim

snagama u operacijama protiv, kako [irak sam ka`e, „jednog re`ima, a ne

85

jedne zemlje", Francuska je raspolagala mogu}no{}u veta. „Ja sam iskoris-

tio to pravo da sprije~im napade na beogradske mostove", obznanjuje

[irak. „Smatrao sam da je njihovo ru{enje nepotreno, ~ak uvredljivo".

Sli~no je bilo i sa Crnom Gorom. To ne ka`e [irak, ve} ~itamo u „Nuvel

observeru", kroz ispovijest jednog francuskog generala koji tvrdi da je, u

prepucavanju sa Klarkovim glavnim {tabom u Monsu, Jelisejska palata

„naro~ito bila odlu~na da po{tedi Crnu Goru". „@ak [irak, u koordinaciji sa

Lajonelom @ospenom, odbio je sve ciljeve na crnogorskoj teritoriji. Morali

smo da ubje|ujemo Klarka da ne bombarduje srpsku mornaricu ukotvljenu

pored crnogorske obale… Tako je Pariz odbio bombardovanje luke Bar

preko koje je prolazio veliki dio goriva namijenjen za srpsku vojsku.

Amerikanci i Britanci su bili {okirani…", prisje}a se ovaj general.

Uprkos ovim zaslugama, Srbi su [iraka, u odsustvu, osudili na 20 god-

ina robije. Zato je do{ao prije par dana u Beograd, kao prvi sa dugog spiska

osu|enih, da pru`i ruku i stavi pe~at na francusko-srpsko prijateljstvo. Jo{

kada je objelodanjeno da je [irak podijelio par ordena, polo`io vijence na

kalemgdanski spomenik zahvalnosti, o`ivjele su i istorijske reminiscencije

i u Beogradu, jo{ vi{e reklo bi se u Podgorici. Pale su i krupne rije~i u stilu

„Francuska uz Beograd". U nacionalnom zanosu koji im je omiljeno agre-

gatno stanje, Srbi su se ponovo osjetili velikim i va`nim. Ali realnost

pokazuje ne{to sasvim drugo – da iza svake predrasude, pa i ove o fran-

cusko-srpskom prijateljstvu, u politici stoji samo goli interes. Na konkret-

nom primjeru to izgleda ovako: Srbi ne mogu da prebole Du{anovo carst-

vo pa im treba neko ko izgleda velik i mo}an kao {to je Francuska, a

Francuzi nikako da se pomire kako nijesu supersila pa im treba Srbija da bi

simulirali svoj zna~aj i uticaj u regionu i nervirali Njemce i Ameriku. Ono,

me|utim, {to im niko ne brani i u ~emu mogu da zajedno u`ivaju je anti-

amerikanizam: da mrze potro{a~ko dru{tvo, Holivud, Mekdonalds, koka

kolu, Klintona i novi svjetski poredak.

86

I sa Crnom Gorom je, kako ga neki poznavaoci karakteri{u, „`ovijalni"

[irak bio pa`ljiv. I onda kada je {titio njenu obalu i luke, {to je podr`avala

jedna polovina Crne Gore, i danas, kada nam toplo preporu~uje zajedni~ku

dr`avu, sa ~ime ma{e neka druga polovina istog naroda. Ko bi nam ugo-

dio. [to se predsjednika \ukanovi}a ti~e tu su relacije mnogo vi{e ispre-

pletene. Na{ i francuski predsjednik su prijatelji. Obojica su stasiti i obojicu

bije glas da su {armeri. I [irak i \ukanovi} su pri kraju svojih prvih pred-

sjedni~kih mandata. I jedan i drugi ulaze u izbornu godinu pod teretom

niza finansijskih afera. I francuskog i crnogorskog predsjednika neki bi

poslali na sud, ali oni stoje zaklonjeni iza ustava. [irak je, uprkos godinama

i aferama jo{ uvijek popularniji od svog protivkandidata @ospena, dok je

\ukanovi}, opet, urpkos svemu, bar prema anketama, najpopularniji u

Crnoj Gori. Ali i pored toliko sli~nosti ima jedna razlika – [irak ima dr`avu,

a \ukanovi} tek treba da je stvori. Dr`ava i njen predsjednik – u

crnogorskom slu~aju to zna~i da poraz jednog zna~i i poraz drugog. To,

naravno, nije sre}na okolnost ni za \ukanovi}a, ni za dr`avu – ali je tako.

87

@an Mari le Pen,predsjedni~ki kandidat

NA[^OVJEK

88

Kada se bauk fa{izma nadvio nad glavom prosvi -j e}ene Evrope, svi su sko~ili na noge. [irak pozivaFr ancuze da zbiju redove i odbrane demokratske te k -o vine, @ospen tra`i od svojih glasa~a da podr`e onogko jeg preziru, Bleru je „odvratna politika Le Pena jermiri{e na rasizam", dok neimenovani briselski bi r o -kr ata cini~no konstatuje „kako smo uvijek smatralida je Francuska banana dr`ava, a da za to sada im a -mo i do kaz"... . . Sami Francuzi, kojih se sve to naj -v i {e ti~e, pr ed drugi krug predsjedni~kih izbora, suo -~ e ni sa iz b o rom izme|u [iraka i Le Pena, jednost a v -no za k l j u ~ u ju: „Bolje glasati za prevaranta nego zafa {istu". Svaka sli~nost sa ovda{njim licima i do g a -| a jima je – o~ igledna

Balkanski fa{isti zadovoljno trljaju ruke. Njihova „pravedna borba" za

etni~ki ~iste prostore, za svakovrsnu dikriminaciju, za ksenofobiju, za logore,

za zlo~ine, za o~uvanje suvereniteta, za voljenog vo|u, za dinar, za radnike,

za nezaposlene, za marginalne – kona~no je atestirana i u srcu evropske

demokratije. „Nas ~ovek", @an Mari le Pen, moralni je pobjednik prvog kruga

predsjedni~kih izbora u Francuskoj u kojem je porazio socijalistu @ospena i

di{e za vratom neodegolisti [iraku. „Ako je potrebno napraviti kampove za

interniranje, napravi}emo tranzitne kampove u kojima }e imigranti, relativno

udobno ~ekati da se vrate u svoju domovinu", zastra{uju}e poru~uje Le Pen,

nagla{avaju}i kako on samo „ka`e glasno ono o ~emu drugi misle privatno i

}ute"! Autor ~uvene izjave da su nacisti~ki logori za Jevreje „samo detalj u

istoriji Drugog svjetskog rata", za sada{nje francuske probleme pronalazi

adekvatne krivce – imigrante, globalizaciju i korupciju. „Imigracija je isto {to

i okupacija", „stranci su krivi za kriminal i nezaposlenost", „euro je nacional-

na sramota" a „na{ Front svjetionik za sve narode koji `ele da sa~uvaju

nacionalni identitet", ka`e Le Pen. Uznemiruju}e je da je za takve izborne

89

poruke glasalo preko 4 miliona Francuza ili 17, 3 odsto iza{lih bira~a. Jedan

briselski birokrata, cini~no, daje obja{njenje: „Mi smo uvijek tvrdili da je

Francuska banana dr`ava – sada za to imamo i dokaz".

@an Mari le Pen je ro|en 1928. godine i jedan je od najstarijih ali i

najiskusnijih francuskih politi~ara. Djetinjstvo je proveo u malom gradi}u

„francuskog" imena Britanija, koji po veli~ini i geografiji podsje}a na na{

Po`arevac. Od rane mladosti ga prati glas „`estokog momka". Kao

tinejd`er je u~estvovao u lokalnim tu~ama u kojima su sukobljene strane

koristile, ~ak, lance i motke. Sa 24 godine prijavio se u Legiju stranaca i

oti{ao u rat – prvo Indokina, potom Al`ir. Tu~u je nastavio i kad se vratio

u zemlju. U kampanji 1957, kao jedan od prvaka Trgova~ke partije te{ko

strada u sukobu sa politi~kim protivnicima – ostaje bez oka. Me|utim, i taj

gubitak koristi za sopstvenu promociju. Nekoliko godina, poput strasnog

gusara, preko lica nosi crni povez dok njegove pristalice {ire legendu da je

oko u stvari izgubio herojski juri{aju}i na jedan bunker u al`irskom ratu. Za

razliku od na{eg vo|e, Le Pen je na vrijeme ostavio `enu. Pokrenuo je

brakorazvodnu parnicu nakon {to je pozirala za „Plejboj", na {ta je ona

uzvratila da joj je laknulo jer - „bilo mi je dosta Le Penovih ma~o sranja".

Ima jo{ jedna stvar u kojoj Le Pen prednja~i – on je najbogatiji predsjedni~ki

kandidat. Naslijedio je o~evo bogatstvo od 3, 2 miliona eura zara|eno na

eksploataciji cementa. I on sam, po pitanju biznisa, iskazuje svoj „prirodni

d ar" – javnost ga tereti da je zaradio zna~ajne pare na prodaji kaseta sa na -

c i sti~kim pjesmama.

Iako je do`ivljavan kao klovn na francuskoj politi~koj sceni, decenijama

odbacivan kao strano tkivo na bi}u zemlje koja je jo{ 1789. izvojevala pob-

jedu za „jednakost, bratstvo i slobodu", Le Pen je do~ekao svojih pet minu-

ta. „Bira~i se osje}aju ugro`enim pred nezaustavljivim snagama global-

izacije, integracije i slobodnog tr`i{ta rada, pa se zbog toga neki okre}u

konfuznim idejama nacionalnosti, identiteta i kulture", obja{njava

„Gardijan" ishod prvog kruga izbora. „Figaro" objavljuje rezultate

90

istra`ivanja koja govore da su za Le Pena glasali prete`no nezaposleni, rad-

nici i poljoprivrednici, osobe sa ni`im ili srednjim obrazovanjem. Zvu~i

poznato. Kao i demago{ke rije~i Le Pena kojima se obra}a glasa~ima: „Na

socijalnom planu ja sam lijevo, na ekonomskom desno, na nacionalnom –

za Francusku", i zaklju~uje: „Francuska, iznad svega".

Uprkos ~injenici {to od 1958. kada je De Gol formirao Petu Republiku sa

jakim predsjedni~kim sistemom, nije zabilje`eno da je jedan kandidat u{ao

u drugi krug sa toliko malim brojem glasova, te{ko je prenebre}i fakat da

Le Pen, sa svojim rasisti~kim i ksenofobi~nim porukama, uop{te figurira

kao mogu}i izbor jedne od vode}ih zemalja evropske demokratije. „On je

parazit na{e demokratije", ocjenjuju njegovi oponenti. Sam Le Pen ka`e

kako bi imao mnogo vi{e pristalica kada bi bilo „vi{e Francuza". Sli~no

„na{oj", ne tako davnoj akciji, „Fond za tre}e dete". U protivnom, strahuje

lider Nacionalnog fronta, prijeti invazija stranaca: „Kada bude postojala

mre`a gradova stranaca u na{oj zemlji, ne}e vi{e biti francuske nezavisnos-

ti, ne}e vi{e biti bezbjednosti, i mo`e se re}i, ne}e vi{e biti Francuske". Zato

svi Francuzi u jednu dr`avu. „Svi vi koji vjerujete u vje~nu Francusku, vi

mali ljudi, pje{adijci, odba~eni, vi rudari, poljoprivrednici sa bijednim pen-

zijama, radnici iz ~eli~ana i svih industrija uni{tenih globalizacijom iz

Mastrihta – ka`ite NE starim podjelama i malverzacijama politikanata".

U svojim ksenofobi~nim projekcijama Le Pen vidi Francusku kao zemlju

zatvorenih granica, van [engena i eura, kao i van liberalnog i otvorenog

tr`i{ta na kome nema protekcije za nacionalne proizvode. Dodatno, uo~i

drugog kruga, nacionalisti~ki lider obe}ava bira~ima da }e u slu~aju dolas-

ka na vlast onemogu}iti Tursku da u|e u Evropsku uniju iz „prostog"

razloga – „njeno stanovni{tvo je prete`no muslimansko". Kao lijek protiv

naraslih problema, Le Pen nudi ~vrstu ruku: vra}anje smrtne kazne i

izgradnju 200 hiljada zatvorskih }elija! Analiti~arima nije te{ko da zaklju~e:

„porast kriminala, strah od islamskog fundamentalizma i terorizma, rece-

91

sija, nesigurnost i ugro`ena bezbjednost, ra|aju uslove u kojima se desni-

ca, pogotovo radikalna, snalazi kao riba u vodi". Le Pen o~ito zna posao:

„Ako pobijedim, djeca imigranata ubudu}e ne}e automatski dobijati

dr`avljanstvo i samo pravi Francuzi }e mo}i da ra~unaju na socijalne ben-

eficije", ka`e on.

Iako su na{e patriote, ali i neki ozbiljni posmatra~i, potr~ali da Le Penov

uspjeh prokomentari{u kao dokaz da nije samo Balkan, ve} i Evropa slaba

na ksenofobiju, nacionalizam i govor mr`nje, te{ko je a ne uo~iti jednu

ogromnu razliku – Le Pen i nakon ovog uspjeha ostaje incidentna pojava na

politi~koj sceni Francuske ~ija demokratska kondicija dozvoljava da se

jedna tako crna politika iska`e, ali ne i prevlada. [irak ka`e kako „ne smije

biti kompromisa i dijaloga sa netolerancijom i mr`njom", @ospen poziva

sunarodnike da svojim glasom 5. maja odbace ektremnu desnicu, dok

mediji sipaju vatru po Le Penu, {to najslikovitije ilustruje naslovnica

„Liberasiona" na kojoj, iznad u uglu objavljene fotografije radikalskog

vo|e, na crnoj pozadini, stoji veliki natpis NON (NE).

Demonstranti {irom Francuske protestuju pod parolama „Svi smo mi

djeca imigranata" i „F kao fa{izam, N kao nacizam" {to je tuma~enje

po~etnih slova (i politike) Le Penove stranke Front nacionale. Zato ekstrem-

isti~ki lider nema nikavih {ansi u drugom krugu. U tome je razlika izme|u

Evrope i Balkana, odnosno pokazatelj za{to Balkan nije dio Evrope. Naime,

politika Le Pena je du`e od decenije vladala ovim prostorima, a na{ Le Pen,

Vojislav [e{elj, figurirao je kao „najomiljeniji opozicionar". I dobro je znao

{ta narod osje}a: „Srbi vole Le Pena", tvrdio je [e{elj na zajedni~kim sijeli-

ma sa francuskim pobratimom u vrijeme kada je Le Pen izra`avao „divlj e-

nje borbi srpskog naroda za dostojanstvo i samostalnost".

Ima jo{ jedna pouka „francuske bombe zvane Le Pen". Taj slu~aj

pokazuje kako demokratsko dru{tvo brani svoj prostor od urlanja lokalnih

budala koje svojim hukom poku{avaju da poni{te razum i poredak.

92

Najve}i dio Francuske i dobar dio Evrope je na nogama. Poru~uju kako Le

Pen ne}e pro}i, jer Francuska mora zadr`ati „va`nu i istorijsku ulogu u

izgradnji Evrope na vrijednostima tolerancije i slobode". Onima koji

„mudro }ute" ili sumnji~avo vrte glavom na pomen [irakovog imena, jed-

nostavno poru~uju: „Izme|u prevaranta i fa{iste, nije te{ko odabrati". Bolje

je glasati za ovog prvog. Zaklju~ak logi~an, a sli~nost sa ovda{njim licima i

doga|ajima – o~igledna.

93

94

Munje nebeske(Vujanovi}, @ivkovi}, Hajdukovi})

Vic ka`e da, ako su Srbi nebeski narod, onda su Cr -n o gorci munje nebeske. Pogotovo se to mo`e re -}i za one koji se kvalifikuju za predsjedni~ku tr -ku. Za razliku od Francuske i za razliku od Cr neGo re, odnosno svih na{ih izbora odr`anih pr -oteklih de ceniju i po, ovi predsjedni~ki izbori subili do zla boga monotoni. Nije bilo de m o k r a -tskog kan d idata, a ni fa{isti~kog - prvi ne po s t ojeosim u po ku{aju, dok su drugi odlu~ili da pr -edsjedni~ke iz b ore bojkotuju. Zato se sve sv e lona trku - Lili} pr otiv Lili}a.

95

Filip Vujanovi},kandidat za predsjednika Crne Gore

KAD \UKANOVI}OZBILJNORAZMISLI

96

Vujanovi} priznaje da je kroz advokaturu uspioda spozna sre}u u nesre}i, prolaznost i trajnost, jerje branio u procesima „kada su izricane smrtne pre-sude, ali i kada su osloba|ani ljudi okrivljeni zanajte`a djela". Takvo iskustvo mu o~ito danaspoma`e da {to bolje razumije poziciju lidera\ukanovi}a koji ga, u znak zahvalnosti, dr`i za svogvje~nog i nezamjenljivog kandidata

Bio je 3. mart 1993. kada je podgori~ki advokat Filip Vujanovi} odlu~io

da u|e u politiku. Ponudu za ministarstvo policije uputio mu je tada{nji

mandatar Milo \ukanovi} i Filip nije mogao da ga odbije. Kako tada, tako

i danas. Ne kaje se ve} priznaje: „Kada bih se ponovo vratio u taj dan, pono-

vo bih dao isti odgovor. Prihvatio sam, iako je politika posao koji donosi

mnogo manje materijalnog i koji vas odvaja od porodice, ali vas ne{to

obavezuje da sposobnosti koje imate stavite u slu`bu svoje dr`ave".

Psiholog iz Nik{i}a Milorad Simeunovi} smatra da su motivi politi~ara

za bavljenje tom profesijom materijalni, „o ~emu oni nerado govore", i jo{

va`nije „te`nja za pove}anjem dru{tvenog ugleda i li~nom afirmacijom".

Sociolog Slobodan Vuki}evi} dodaje da je i visok stepen sigurnosti, uz

malu odgovornost, jak motiv politi~ara da se bave politikom, tako da je

„politi~kim elitama osigurano mjesto, bez obzira na posljedice svoga rada".

Nakon desetak godina, Vujanovi} svoj u~inak ocjenjuje pozitivno:

„Uradio sam mnogo toga na {ta sam ponosan i pouzdano znam da nema

ni~eg ~ega bih se stidio. Mislim da je ovo jedna misija". Kakav bi \ukanovi}

97

bio predsjednik kada se ne bi slagao sa svojim najodanijim kadrom:

„Gospodin Vujanovi} je visoko profesionalna, politi~ki kompetentna i

odgovorna li~nost, spremna da odmah u|e u realizaciju strate{kih reform-

skih zahvata".

Pozitivnu ocjenu donekle dijeli i pjesnik Jevrem Brkovi} koji ka`e da je

Vujanovi} „pojavom, stasom, glasom i fizionomijom jedan od najcivilizo-

vanijih crnogorskih politi~ara", ali i dodaje: „Filipova politi~ka profilacija je

toliko o~igledna `ovijalnost, kontinuirani dualizam i kada su u pitanju

crnogorsko-srpski odnosi, gotovo ekcesivni hermafroditizam".

Filip Vujanovi} je ro|en u Beogradu, tamo je zavr{io i studije, dugo je,

kako sam ka`e, slavio srpsku slavu, i u svom ljubavnom `ivotu bilje`io

naj~e{}e Srpkinje. Bio je jugonostalgi~ar i kanonski vezan za Amfilohija

Radovi}a. A onda se desio 24. mart 1997. i sjednica GO DPS na kojoj je nje-

gov nekada{nji intimus i pokrovitelj Momir Bulatovi} tra`io da se ~lanovi

najvi{eg partijskog organa izjasne da li su za ili protiv Jugoslavije. Filip

priznaje da se osje}ao krajnje mu~no, ali se, ipak, izjasnio protiv, kako bi

„sa~uvao pravo predsjednika vlade da inicira sastav kabineta po svom

opredjeljenju, po{tuju}i program partije". \ukanovi} mu to nikada nije zab-

oravio. U ~etiri navrata }e ga predlagati za mandatara crnogorske vlade, na

kraju, i dvaput za predsjednika Republike. Svakom prilikom lider DPS-a je

obrazlagao Vujanovi}evu kandidaturu stavom svoje stranke koji se podu-

darao i sa njegovim li~nim stavom - da je Filip najbolji kandidat. Tokom

pro{logodi{nje krize vlade u~inilo se da Vujanovi} ne}e pro}i jer je pred-

sjednikov savjetnik Miodrag Vukovi}, u jednom momentu, najavio da }e

„\ukanovi} mo`da i promijeniti mandatara", ali je ubrzo stigao demanti sa

najvi{eg mjesta: „Bilo bi neozbiljno da predlo`im drugog mandatara jer bi

to zna~ilo da nijesam dobro promislio kada sam predlagao gospodina

Vujanovi}a".

Filip priznaje da je kroz advokaturu uspio da spozna sre}u u nesre}i,

prolaznost i trajnost, jer je branio u procesima „kada su izricane smrtne

presude, ali i kada su osloba|ani ljudi okrivljeni za najte`a djela". Takvo

98

iskustvo mu o~ito danas poma`e da {to bolje razumije poziciju lidera

\ukanovi}a koji ga, u znak zahvalnosti, dr`i za svog vje~nog i nezam-

jenljivog kandidata.

Ono {to mu Dukljanin Brkovi} upisuje kao plus, a to je Vujanovi}eva

„ljudska, prijateljska i depeesovska odanost \ukanovi}u", opozicioni poli-

ti~ari mu isti~u kao najve}u slabost. Predrag Popovi} iz Narodne stranke

smatra da je Filip „najpogodnija li~nost sa kojom \ukanovi} popunjava sve

one propuste ili prolaze koji su mu problemati~ni" i zato se pita: „Za{to on

to radi zaista nije na meni da obja{njavam, ja samo znam da je malo ljudi

koji bi pristali na takve uloge kakve je preuzeo gospodin Vujanovi}".

Liberal @ivkovi} je jo{ radikalniji: „Filip Vujanovi}, kao ni bilo koji drugi

kandidat DPS-a, ne mo`e biti ni{ta drugo u Crnoj Gori osim ono {to je u

Srbiji, u vrijeme Milo{evi}a, bio Zoran Lili}".

Ekonomski eksperti su u~inak svih Vujanovi}evih kabineta ocjenjivali

kao skroman. U vrijeme prve, „tehni~ke"vlade, korektno su odra|eni par-

lamentarni izbori zbog kojih je ona i formirana, u drugom poku{aju premi-

jer je najavio vau~ersku privatizaciju i obnovu privrednih kapaciteta, ali su

oba projekta ostavljena za neka druga vremena, da bi nakon vanrednih izb-

ora 2001. obe}ao suzbijanje sive ekonomije i pove}anje bud`etskih prihoda,

a u stvarnosti se desila afera „Nacional" koja je razotkrila i skandal sa

kupovinom dva luksuzna aviona. Nevladina organizacija „Akcija" tvrdi da

je od preko stotinu sistemskih i posebnih zakona koji su morali biti done-

seni da bi se jedna vlada nazvala reformskom, Vujanovi}ev kabinet izgurao

nepunih 30-tak. Zato su pojedini analiti~ari \ukanovi}evo insistiranje na

Vujanovi}u tuma~ili kao njegovu namjeru da zadr`i status kvo, da ni{ta

su{tinski ne promijeni, sa~uva monopole i kontrolu, a time i vlast. Otuda je

liberalni rizni~ar Slavko Perovi}, tokom posljednje kampanje za oktobarske

izbore tvrdio:" Crna Gora je postala rob organizovanog kriminala, a polici-

ja i tu`ila{tvo obi~an servis u rukama jednog ~ovjeka. Vlada umjesto da

stvara ambijent za razvoj i bolji `ivot gra|ana, slu`ila je i slu`i kao servis za

okretanje novca novokomponovanih milionera".

99

Vujanovi} je odlu~no odbijao sve optu`be koje su u kontinuitetu, od

Momira Bulatovi}a, preko Ratka Kne`evi}a, do Vesne Perovi} i ^arlsa

Kroforda, Crnu Goru ozna~avale kao zemlju {verca i kriminala. „To je

jedan prepoznatljiv i istro{en vokabular koji je u svom sadr`aju potpuno

besmislen. Posao sa cigaretama je tranzitni posao pod jasnom kontrolom, iz

kojeg se dobija prihod koji se stavlja u vrlo kontrolisanu funkciju", tvrdio je

premijer. Na jednom drugom poslu, onom sa uvozom struje, nekada{nji

Vujanovi}ev ministar Vojin \ukanovi} danas procjenjuje da je londonska

EFTA preko Crne Gore zaradila 10 miliona dolara i da je, shodno tome, nje-

gov imenjak Lazarevi} „imao nepo{ten odnos prema Republici ~iji je

dr`avljanin". U to vrijeme Lazarevi} je bio i savjetnik premijera Vujanovi}a

za ekonomske odnose sa inostranstvom. Na mogu}e sumnje i insinuacije,

umjesto premijera je odgovorio njegov nekada{nji {ef kabineta Darko

Uskokovi}, rekav{i da je Vlada ~ista, ali da treba sprovesti istragu i da „ako

je iko kr{io zakon, neka ide u zatvor".

Nakon dvostrukog trijumfa na predsjedni~kim izborima koji mu zbog

neispunjenja cenzusa nijesu ovjerili predsjedni~ki mandat, Filip Vujanovi}

o~ekuje novu rundu sa velikim izgledima na kona~ni uspjeh. Opozicija ne

postoji, tako da prakti~no (a mo`da i formalno) nema protivkandidata, a

cenzus je u me|uvremenu ukinut. Kada pobijedi i postane predsjednik,

Vujanovi} obe}ava da novu srpsko-crnogorsku zajednicu „ne}e ni ru{iti, ni

la`no {tititi". On smatra da bi za Crnu Goru i Srbiju najbolje bilo da se

nakon tri godine razi|u po modelu ^e{ke i Slova~ke, a na pitanje kada }e

Crna Gora biti nezavisna, diplomatski odgovara: „Va`no je posti}i cilj, nije

va`no kada". Godinu dana ranije, kada je nakon potpisivanja Beogradskog

sporazuma trebalo osokoliti demoralisane independentiste, Vujanovi} je

us kliknuo: „Dr`avu smo izgubili 1918, a vrati}emo je 2005". Filip ne bi bio

Filip kada ne bi vjerovao sopstvenim rije~ima: „Svaka godina mora biti

bolja od ove koju ispra}amo".

100

101

Miodrag @ivkovi},predsjedni~ki kandidat

LILI] PROTIV LILI]A

102

Da su {anse za opozicionog kandidata bile ve}e,ta ~ast u LS ne bi pripala @ivkovi}u. Ovako, on }emorati da tr~i sa Vujanovi}em. Lili} protiv Lili}a, pako prvi stigne. Bez obzira na rezultat, pravi pobjed-nici ove farse bi}e njeni autori - Milo \ukanovi} iSlavko Perovi}.

Dok su se liberali bavili ozbiljnim analizama bili su sigurni, kako je gov-

orio Miodrag @ivkovi}, „da 640 hiljada stanovnika mo`e mnogo kvalitetni-

je da `ivi na ovako lijepom i od Boga danom prostoru nego u jednoj zajed-

nici od 10 miliona ljudi". Ali, znao je da ne{to fali - „dobar doma}in i

demokratska vlast". Zato je Liberalni savez nakon parlamentarnih izbora u

maju 2001. odlu~io da u|e u tehni~ku koaliciju, ne kako je @ivkovi} govo-

rio, „vlasti radi, ve} promjena radi". Tra`ili su ministarstva policije i

pravde, i tu`ila{tvo. Na pitanje novinara da li su svjesni odgovornosti koju

bi imali ako „pravdu uzmu u svoje ruke", politi~ki lider je bez dvoumljen-

ja odgovorio: „Jeste ogromna odgovornost, ali mi smo spremni i sposobni

da se sa tim suo~imo. Moramo i mi ovdje da sru{imo Berlinski zid, a on se

prvo mora ru{iti u resorima koje je zatra`io Liberalni savez". @ivkovi} je

ve} najavljivao novine u najva`nijoj oblasti: „Na{ ministar unutra{njih

poslova }e na prvoj konferenciji za {tampu poru~iti svim gra|anima da u

Crnoj Gori vi{e ne}e biti nedodirljivih".

Ono od ~ega su strahovali, posebno glavni pregovara~ LSCG Slavko

103

Perovi}, ipak se dogodilo. \ukanovi} je prihvatio sve njihove zahtjeve.

Mo`da i zbog toga {to je znao da }e Perovi} i to odbiti. Preko no}i tada{nji

rizni~ar LSCG je ispostavio druge fakture, kroz koje su zvani~no for-

mulisani zahtjevi za novih 11 mandata liberalnim poslanicima, a

nezvani~no se {pekulisalo o nov~anim potra`ivanjima koja su u inter-

pretaciji visokog funkcionera Dejana Vu~ini}a i{la od 20 do 120 miliona

maraka. @ivkovi} je morao da poja{njava ironiju svog kolege: „Nas {estoro

je trebalo po 20 miliona kako bi platili put u svemir". Lider je obznanio

razlog putovanja i du`inu boravka:"Dok se situacija u Crnoj Gori ne smiri".

Mira, me|utim, nije bilo. Perovi} je uhva}en u pregovorima sa koalici-

jom „Za Jugoslaviju", {to su danima i nedjeljama prije toga njegovi prvaci

odlu~no odbacivali, posebno @ivkovi}. „To apsolutno nije mogu}e", govo-

rio je on. Vjerovalo mu se jer je imao i dobro opravdanje: „Na{ problem

jeste lo{a vlast, ali i jo{ gora opozicija. Naime, i jedni i drugi su komunisti,

s tim {to je opozicija oli~ena u SNP-u ideolo{ki retrogradnija. Da nije tako

LS bi se udru`io sa njom i promijenio ovu vlast, ali ne mo`emo se

udru`ivati sa gorima i od same vlasti". Za NS i SNS je tvrdio da su „samo

dekor i privezak SNP-u". Zato je bilo vi{e nego o~ito da je kotorski advokat

zate~en manevrom cetinjskog me{tra. Gotovo nedjelju dana ga nije bilo u

medijima i na javnoj sceni a veli~inu „pra{kog prolje}a" obrazlagao je pred-

sjednik stranke Miroslav Vickovi}. @ivkovi} se premi{ljao, a Perovi} pri-

tiskao, rezultat je na kraju ispao pet prema nula - za Slavka: „Sve odluke

Mali kabinet je donio jednoglasno, niko nije bio uzdr`an i niko nije izdvo-

jio glas", saop{tio je upravo @ivkovi}.

Uzroci takvog ili sli~nog reagovanja su duboki. Sam @ivkovi} njima

obja{njava konstantno opredjeljivanje ve}ine bira~a za vladaju}u stranku:

„Moram da priznam da je mentalni sklop Crnogoraca podani~ki. To

zaslu`uje ozbiljnu sociolo{ku pa i medicinsku analizu". Politi~ki lider liber-

ala nam otkriva kako taj fenomen izgleda u knji`evnosti: „Zar bi Marko Mi -

l janov svoju knjigu naslovio ’Primjeri ~ojstva i juna{tva’ da ti primjeri nij e -

s u bili rijetkost koju je trebalo zapisati. Kako ih je zapisao prije mnogo godi -

104

na, a tada su bili rijetki, mislim da se danas nema {to zapisati". Re z i g n i r a n -

o st liberala zbog izbornih poraza koji su nizali jedan za drugim bila je o~ita.

Op tu`ili su za izdaju sve, „kumove, ro|ake, bra}u, prijatelje". Na one koji

bi p oliti~ki trebalo da im budu najbli`i, pale su i najte`e rije~i: „Socij a l d e -

m o k ratska partija, zajedno sa nezavisnim intelektualcima, tobo ̀ njim ne -

v l ad i n im organizacijama i nazovi nezavisnim medijima, bili su tvorac iz -

d aje i pr odaje Crne Gore", konstatovao je @ivkovi} nakon potpisivanja Be -

o g r a d s kog sporazuma. Liberali su lili suze za referendumom, a paralelno

pr i p r e mali koaliciju sa braniteljima srpstva i zajedni~ke dr`ave. \ u k a n o -

v i}ev beogradski potpis im je do{ao kao neoboriv alibi. Odr`ana je nova

ko nferencija LSCG koja je izostavila zalaganje za nezavisnost kao priori t -

e tan cilj. @ivkovi} je precizirao novinu: „Svoje politi~ko djelovanje ub u d -

u }e }emo nastaviti u novonastalim okolnostima i pravnopoliti~kom ok -

viru".

Vrh LSCG je, ~ini se, olako povjerovao britanskom ambasadoru ^arlsu

Krofordu koji ih je hrabrio ocjenom da je njihovo bratstvo na lokalnom

nivou sa jugoslovenskom koalicijom „nova realnost kojoj treba dati {ansu".

Udarni~ki su krenuli na vanredne parlamentarne izbore i na \ukanovi}a.

@ivkovi} ga je slikovito opisivao:"Do{ao je kao demagog sa pri~om o

„ladama" i d`emperima, izveo poslu{ni~ku fazu nacionalizma i Milo{evi}a,

fazu prvobitne akumulacije kapitala gdje su on i njegovi kumovi punili

d`epove, a narod propadao, fazu cigareta, aviona i svega ostalog, da bi na

kraju potpisao i izdaju Crne Gore". Tvrdio je da je \ukanovi} nanio vi{e

{tete Crnoj Gori nego ijedan vladar u njenoj istoriji, ali da je sre}a „{to }e

nakon 20. oktobra i on i DPS oti}i u penziju". Ali, Slavkov projekat je i ovog

puta propao. Fijasko je, me|utim, proglasio sam @ivkovi}: „Sasvim je evi-

dentno da je pobijedila koalicija na ~elu sa Milom \ukanovi}em i `elimo da

mu ~estitamo. Neka je sa sre}om Crnoj Gori, sa \ukanovi}em i njegovom

Demokratskom partijom socijalista". Rezignaciju je ovog puta zamijenila

depresija. Rukovodstvo liberala se razbje`alo, jedino @ivkovi} nije gubio

nadu: „Slavko Perovi} nije zauvijek oti{ao iz politike, Vesna Perovi} se nije

105

potpuno povukla, a Miroslav Vickovi} obavlja veoma va`ne partijske

zadatke".

Iako je nakon oktobra @ivkovi} tvrdio da na predsjedni~ke izbore ne}e

iza}i, i da „ti izbori liberale ne interesuju, niti o njima razmi{ljamo", poslije

neuspjeha decembarskog a potom i februarskog kruga, zaklju~io je kako je

„mo} DPS-a ograni~ena", te bi bilo logi~no „da opozicija ima zajedni~kog

kandidata". @ivkovi} je ubje|ivao sabra}u iz Bulatovi}eve grupe za prom-

jene, da „to mora biti prepoznatljiva i hrabra politi~ka li~nost koja }e od o-

ljeti svim pritiscima DPS-a i njenih prate}ih slu`bi". Trudio se da sa~uva

koalicione partnere neugodnih situacija, pa je za predsjednika ponudio

~ovjeka Liberalnog saveza jer, kako je obrazlo`io, „njemu se ne mogu

postavljati pitanja koja se ti~u Milo{evi}a, ratova, Haga, antireformi".

Politi~kom lideru LS je tada izgledalo da je Vesna Perovi} najozbiljniji

kanidat. Slavko je jo{ bio u Pragu. Miko je gurao Vesnu kao nekada

Montgomeri Ko{tunicu. „To je recept koji je uspio u mnogim dr`avama, pa

i u Srbiji" - govorio je @ivkovi} - „Tamo je cijela opozicija stala iza predsjed-

ni~kog kandidata do tada vrlo male Demokratske stranke Srbije i Ko{tuni-

ca je pobijedio".

Takav scenario se ovdje, ipak, ne nazire. Da su {anse za opozicionog

ka n d idata bile ve}e, ta ~ast u LS ne bi pripala @ivkovi}u. Ovako, on }e mo -

r ati da tr~i sa Vujanovi}em. Lili} protiv Lili}a, pa ko prvi stigne. Bez ob zira

na re zultat, pravi pobjednici ove farse bi}e njeni autori - Milo \u k a novi} i

Sl a v ko Perovi}.

106

107

Dr Dragan Hajdukovi},predsjedni~ki kandidat

NIJE POSLU[AN, ALI JE DOBRO NAMJERAN

108

Svaki onaj koji insistira na sopstvenom stavu ipunom integritetu biva izop{ten i progla{en zanepo`eljnu osobu. I obrnuto, samo onaj koji poka`ene{to {to Hajdukovi} defini{e kao dobronamjernost,dobija ~ast da ga okite ministarskim mjestom ilipredsjedni~kom kandidaturom. [to se opozicije ti~e,ona satanizacijom nezavisne ili autonomne idejegovori o svom doprinosu zatiranju svake alternativena crnogorskoj politi~koj sceni. Zato }e gra|ani CrneGore jo{ dugo na izborima birati jedno, izme|u vi{elo{ih rje{enja.

Doktor fizi~kih nauka Dragan Hajdukovi} tvrdi „da ne voli politiku i

politi~are". Ima i obja{njenje: „Ako neko ho}e da razvije najbolji vinograd u

kraju, to je zdrava ambicija, ako pisac `eli da napi{e dobar roman, i to je

zdrava ambicija, ali ako neko zaista `eli da vlada drugim ljudima on je, po

meni, u izvjesnom smislu bolesnik koji poku{ava da prikrije neki

nedostatak". Kao primjer navodio je Napoleona - istori~ari su davno prim-

ijetili da bi 19. vijek bio mnogo sre}niji da je ovaj francuski vojskovo|a za

glavu bio vi{i. Problemi na{ih lidera nijesu bili te vrste, ali je doktor

Hajdukovi} na vrijeme primijetio:" U Crnoj Gori ne postoji nijedna zdrava

politi~ka snaga. Od ovakve vlasti jedino je gora opozicija". @alio je zbog

takvog stanja, prave}i istorijske paralele:"Da su ti lideri, kako su se hvalili,

istinski osje}ali duh i potrebe naroda, da su mislili svojom glavom, mogli

su poslije svetog Petra postati sveti Milo i sveti Momir". Ovako, stvari su

oti{le u lo{em pravcu i dr Hajdukovi} je prelomio:"Odlu~io sam da napus-

tim profesiju jer bi u ovako dramati~nom trenutku bilo ravno izdaji Crne

Gore ne poku{ati pomo}i joj. Za mene ovo nije politika nego samood-

brana".

109

Dragan Hajdukovi} ima sina i k}er od 10 i 7 godina. Oboje su ro|eni u

[vajcarskoj, ali on `eli da mu djeca budu Crnogorci, „da `ive u jednoj nor-

malnoj Crnoj Gori". On tvrdi da bi za pet godina od Montenegra napravio

[vajcarsku uz pomo} projekta ekolo{ke dr`ave:"Tu mislim na ozbiljan

ekolo{ki projekat za koji se zala`em 13 godina, a ne na ru`nu karikaturu

koju je od njega napravila crnogorska vlast". Jo{ ’90. Hajdukovi} je govorio

kako bi projekat ekolo{ke dr`ave bio najefikasniji na~in za privla~enje

novca i znanja:"Kakvo bi interesovanje za nas bilo kada bismo se, umjesto

mitinzima mr`nje, prijetnji oru`jem, nacionalizmom, vjerskim netrpeljivos-

tima, svijetu predstavili istinski demokratskim stremljenjima, po{tovanjem

ljudskih prava i jednim planetarnim projektom ekolo{ke dr`ave", pitao se

tada{nji profesor podgori~kog Univerziteta.

Ali, uzalud. Odgovor dr`avnog vo|stva bio je vi{e nego cini~an. U

istom danu vlast je Crnu Goru proglasila za ekolo{ku dr`avu, a svoje

gra|ane poslala na Dubrovnik. „Ne vidim razlog zbog kojeg bi Crna Gora

u~estvovala u jugoslovenskim sva|ama", upozoravao je dr Hajdukovi}.

Nije mu pomogao ni sveti Petar na kojeg se pozivao kao na primjer vladara

„koji nikad nije dozvolio da mu uzburkana osje}anja pobijede razum".

„Mogao je i on, ka`e Hajdukovi}, povesti Crnogorce da izginu do posljed-

njeg, ali nije, jer je bio dovoljno mudar da zna kako se hrabrost i bratstvo ne

dokazuju ludo{}u". Svi apeli su ostali bez odjeka, Hajdukovi}ev ekolo{ki

pr ojekat je izgubio na svim poljima: "Kada me u Evropi pitaju da li Vas po -

d r`ava vlast, ja im ka`em ne, opozicija, ni ona, a na pitanje, da li vas po d r -

` avaju ekolo{ki pokreti, morao sam re}i da su upravo oni najve}i protivni-

ci projekta".

Sve do rascjepa monolitnog DPS-a dr Hajdukovi} je i u [vajcarskoj gdje

je `ivio i u Crnoj Gori u koju je rado dolazio, bio kriti~an i distanciran u od -

n o su na politi~ke elite. Tada, s prolje}a ’97, me|utim, jasno staje iza \u k a -

n ovi}a i uz naglasak: „Ne spadam u njegove obo`avaoce, ali cijenim to {to

po ku{ava da uradi". Odmah je osudio Bulatovi}evu politiku kao „najve}e

zlo koje je zadesilo Crnu Goru u drugoj polovini 20. vijeka", a istog ~ovje-

110

ka, tada predsjednika Republike, obilje`io je i za glavnog krivca za potiran-

je projekta ekolo{ke dr`ave. Hajdukovi} }e, kako bi liberali rekli, preuzeti

ulogu glavnog transfuziologa vlasti: „\ukanovi}u je neophodna svje`a cr -

n o gorska krv. Bi}e mu te{ko da je prona|e, zato mi koji shvatamo potrebu

za samostalnom Crnom Gorom treba sami da je organizujemo", poru~ivao

je fizi~ar iz Cerna.

Iako je Hajdukovi} smatrao {tetnim „zeleno-zelene" podjele, nije ih izb-

jegavao. Mali kabinet ga je optu`io da on „nije nikakav neutralni igra~, ve}

satelit DPS-a", na {ta im je Hajdukovi} uzvra}ao da bi bilo „katastrofalno

kada bi samostalna Crna Gora imala pristalica koliko LS glasa~a".

U ljeto te ’97. proro~ki je ustvrdio: „Ako Crna Gora, od danas {est mjese-

ci, ne postane samostalna, nikad ne}e". Smatrao je da je „sekund do 12" da

se svaki gra|anin Crne Gore izjasni ho}e li da `ivi bolje nego danas, jer

„samostalna Crna Gora je pitanje boljeg `ivota". Poku{avao je da ubijedi

odmetnutu bra}u: „Ja sam Crnogorac, ali i da sam stopostotni Srbin ja bih

tako|e bio za samostalnu Crnu Goru".

Nade su se brzo istopile, a samostalna Crna Gora i bolji `ivot koji su

nam ’98. obe}avali i DPS i Hajdukovi}, danas izgledaju kao daleka

budu}nost. Za razliku od \ukanovi}a, Hajdukovi} ima opravdanje jer je

tvrdio da „Crna Gora mo`e postati evropsko ekonomsko ~udo, samo ako

bude mudro vo|ena". Zato on sada tra`i novu petoljetku, ovog puta za

sebe: „Nudim ekonomski preporod za pet godina. Moj projekat ekolo{ke

dr`ave zna~i minimum 50 hiljada radnih mjesta, minimum 2, 5 milijardi

eura donacija i investicija, ekoturisti~ki raj na Skadarskom jezeru,

proizvodnju zdrave hrane, nove tehnologije..." ^etvrtu po redu kanidaturu

za predsjednika Crne Gore pravda namjerom da „gra|anima saop{ti kakav

su moralni i materijalni pad do`ivjeli za posljednijh 12 godina". Hajdukovi}

na pravi na~in obja{njava za{to bi nezavisni kandidat bilo najbolje rje{enje

za predsjednika Republike: „Pobjeda ~ovjeka vladaju}e koalicije vodila bi u

jednoumlje, nekontrolisanu i apsolutnu vlast, a isto tako ne bi bilo dobro da

naspram Vlade imamo neprijateljski nastrojenog predsjednika koji dolazi

111

iz redova opozicije". Zato logi~ki zaklju~uje kako je najoptimalnije rje{enje

da predsjednik bude nezavisna li~nost - „^ovjek koji nije poslu{an, ali je

dobronamjeran".

Opozicija, me|utim, ocjenjuje da Hajdukovi} nije nezavisni kandidat.

Liberali ga optu`uju da je kandidat Ministarstva unutra{njih poslova, a

SNP da je „statista i satelit DPS-a". I jedni i drugi prepoznaju „providnu

ulogu" Hajdukovi}a po na~inu „kako se prikupljaju potpisi za njegovu kan-

didaturu". Mo`da su i u pravu. Razlog za sumnju, zaista, le`i u ~injenici da

je nezavisni kandidat gra|anske profilacije uspio ono {to nije po{lo za

rukom stranci mr`nje i rata. Neupu}eni bi, iz toga, izveli zaklju~ak o pot-

punom ozdravljenju crnogorskog dru{tva. Na`alost, stvari stoje druga~ije.

Niti je Dragan Hajdukovi} lagodno i autonomno prona{ao par hiljada svje-

doka za svoju kandidaturu, niti su srpski radikali propali zbog potpunog

odumiranja njihovih ideja. I za jedno i za drugo zasluge pripadaju svem o -

} n om DPS-u koji, po potrebi, izvla~i na javnu scenu i strana~ke i nezavisne

ka ndidate, stvaraju}i privid vi{epartizma i demokratije.

Zato je pri~a o politi~kom izletu doktora Hajdukovi}a, pri~a i o vlasti i o

opoziciji. U njoj re`im pokazuje kako zami{lja anga`man nezavisnog

intelektualca. Svaki onaj koji insistira na sopstvenom stavu i punom

integritetu biva izop{ten i progla{en za nepo`eljnu osobu. I obrnuto, samo

onaj koji poka`e ne{to {to Hajdukovi} defini{e kao dobronamjernost, dobi-

ja ~ast da ga okite ministarskim mjestom ili predsjedni~kom kandidaturom.

[to se opozicije ti~e, ona satanizacijom nezavisne ili autonomne ideje gov-

ori o svom doprinosu zatiranju svake alternative na crnogorskoj politi~koj

sceni. Zato }e gra|ani Crne Gore jo{ dugo na izborima birati jedno, izme|u

vi{e lo{ih rje{enja.

112

Doktori(Kova~, Mugo{a, Pejanovi})

Dva doktora i dvije sudbine. Jedna tragi~na, drugabajkovita. I jedan i drugi su u{li u politiku da bizadovoljili ambiciju. Doktor Kova~ je sagorio jerje previ{e vjerovao, doktor Mugo{a je i dalje usedlu jer se pokazao ne samo kao majstor, ve} ikao maher. I Pejanovi}ka je doktor, ali tehni~kihnauka. Zato je navikla da se umjesto za tu|i boriza svoj `ivot. I da uvijek dobro prora~una.

113

Miomir Mugo{a,gradona~elnik Podgorice

DOKTOR,MAJSTOR, MAHER

114

Mugo{a gradi i ru{i, otvara i zatvara, prima iotpu{ta, imenuje i smjenjuje, miri i zava|a, popu-larniji je kod gra|ana Podgorice nego kod ~lanovaGlavnog odbora DPS-a, manje cijenjen u ljekarskojnego u politi~koj javnosti, omra`en je vi{e kod liber-ala (nakon javne pohvale da je tukao Slavka kad subili klinci na Cetinju) nego kod vitezova srpske koali-cije, kako naj~e{}e, i ne bez ironije, oslovljava lidereSNP-a

Po pravilu ovdje se doga|aju stvari kojima se daju najmanje {anse.

Slu~aj Miomira Mugo{e, gradona~elnika Podgorice, to potvr|uje. Malo je

ko vjerovao da }e kraj mandata do~ekati na mjestu prvog ~ovjeka glavnog

grada a to }e se, izgleda, ipak desiti. Nije ga smijenila ni njegova partija, ni

koalicioni partner, ni opozicija, iako svi – svako iz svojih pobuda - zaziru

od Mugo{e. Svezanom i prestra{enom DPS-u smeta njegova robusnost i

dr~nost, biv{em lideru SDP-a se zamjerio oko vra}anja oduzetog zemlji{ta,

dok opoziciju frustira Mugo{ina inicijativa i efikasnost. „Ne vidim nikakve

razloge za moju smjenu. Ja sam najbolji kandidat kojeg imaju DPS i SDP",

u svom stilu odgovara Mugo{a na javne i tajne zahtjeve za njegovim uklan-

janjem sa mjesta gradona~elnika Podgorice. Iako opozicija, nakon neuspje-

ha, tra`i nastavak zasjedanja i novu {ansu, gradona~elnik Podgorice

cini~no uzvra}a: „Vidimo se za 6 mjeseci". Mada je ra~unica nagovje{tavala

da mu spasa nema, Mugo{a je opet pre`ivio. Uz pomo} Narodne stranke i

vjetra – dva [o}eva odbornika su otkazala poslu{nost, a odbornika LSCG

Mirjanu Kuljak lo{e vrijeme je zadr`alo u Bariju. Na [o}a je pala anatema

da je u dilu sa gradona~elnikom Podgorice, dok odbornica Kuljak sumnja

115

da su neke ve}e sile od vjetra zadr`ale njen brod u italijanskoj luci. Na

kraju, najbolju dijagnozu dao je Mugo{in kolega, dr Suhih, iz SDP-a: „Jedno

je matematika, a ne{to sasvim drugo `ivot".

Miomir Mugo{a je u{ao u politiku 1989. na krilima AB revolucije.

Zajedno sa Momirom Vojvodi}em koji ovih dana otkriva da jo{ od tog vre-

mena „po{tuje i cijeni tog ~ovjeka". Kada je ru{eno staro rukovodstvo, ali i

stara dr`ava, Mugo{a je bio beskompromisan, {to mu Vojvodi} ne zabo-

ravlja pa ka`e: „Da se ja li~no pitam pustio bih ga da bude gradona~elnik

dok on to `eli". Mugo{i naravno prijaju komplimenti radikala, ali samo

kada su gradske stvari u pitanju. [to se dr`ave ti~e, Mugo{a se prili~no

udaljio od njih i od onih revolucionarnih doga|anja naroda. Danas, naime,

tvrdi: „DPS nipo{to ne}e odustati od nezavisne i me|unarodno priznate

dr`ave Crne Gore". Za drugog Momira, ne Vojvodi}a ve} Bulatovi}a, Mu -

g o {a nema razumijevanja: „On }e ostati obilje`en u crnogorskoj istoriji on -

a ko kako je Vuk Brankovi} u srpskoj".

Bio je \ukanovi}ev ministar u vi{e navrata i u vi{e resora. Izra~unato je

da je Mugo{a ministar sa najdu`im sta`om. U{ao je u politiku sa manje

stambenih jedinica nego {to ih danas posjeduje, ali i za to ima obja{njenje:

„Ja sam legitimni nasljednik imovine svojih predaka i lako mi je da to

doka`em jer se zna {ta je moja porodica imala u pro{losti i {ta sam ja nasli-

jedio". Mugo{a ima dva sina, od kojih stariji studira u Rimu, vjerovatno,

opet, po ra~unici koju je nedavno preko malih ekrana plasirao lider LSCG

@ivkovi}, a po kojoj studij u Italiji (istina ju`noj) do|e neznatno skuplje

nego onaj u Beogradu. [to se automobila ti~e, za razliku od njegovog pr e t -

h o dnika Buri}a koji je preferirao „lade", aktuelni gradona~elnik Podgorice

fo r sira „reno". Oba slu~aja obja{njava ona narodna: ko }e kome ako ne svoj

sv ome. Sli~nan transfer Mugo{a je napravio i sa izdavanjem dozvola za bil-

b orde – pored Buri}evog favorita „Montepanoa", Mugo{a je u igru ubacio

i svoj adut, slovena~ki „Metropolis".

116

Nepodijeljeno je mi{ljenje da je Podgorica u vrijeme Miomira Mugo{e

do`ivjela izvjestan preporod. Nije ~udno da sam Mugo{a ima jo{ pozitivni-

je mi{ljenje: „Mislim da je u Podgorici ura|eno zaista mnogo i da je to

vidljivo i prepoznatljivo svim gra|anima glavnog grada, nezavisno od

politi~ke opcije". U vrijeme Mugo{e Podgorica napreduje kao London u

doba Tudora. Oponenti relativizuju Mugo{in u~inak time {to ka`u da mu

je „bilo lako" jer je „dobio veliki novac od \ukanovi}a", dok po{tovaoci

uzvra}aju da su i ostali gradona~elnici DPS-a dobili zna~ajne pare, ali da

nijedan nije uradio „ni pola" koliko Mugo{a. Gra|ani su na njegovoj strani:

prema ispitivanju agencije „Damar" ~ak 65, 3 odsto stanovnika Podgorice

smatra da je op{tinsko rukovodstvo opravdalo povjerenje, dok samo 26, 4

odsto ispitanika nije zadovoljno u~injenim. Li~no Mugo{u podr`ava 59, 4

odsto Podgori~ana dok ga ne simpati{e njih 24, 8 odsto. „Ti rezultati daju

mi za pravo da ka`em da mi nijesmo manjinska vlast i da se ne pla{imo izb-

ora", zaklju~uje gradona~elnik. Na kriti~are ne tro{i lijepe rije~i. Vuksana

Simonovi}a pe`orativno naziva „inspektorom", aludiraju}i na njegovo vo -

| e nje komisije vezane za aferu „Nacional", dok lidera te stranke krsti kao

„~o vjeka iz zagrade", sa nekad jedinstvene liste Momir Bulatovi} (Predrag

Bu latovi}). Zato im nimalo nje`no poru~uje: „Neka se malo du`e zadr`e pr -

ed ogledalom ti vitezovi i razmisle {ta ~ine".

Za liberale, koji ga gone sa vi{e od 40 tu`bi, konstatuje da im je „mr`nja

prepoznatljiva politi~ka boja i da im je glavni cilj ukloniti aktuelnu vlast i

Mila \ukanovi}a i na taj na~in ubijediti svoje bira~e da je to {ifra za nezav-

isnu Crnu Goru". Zato doktor Mugo{a prepisuje liberalima „razum, str-

pljenje, odgovornost i skladne me|uljudske odnose", jer u protivnom,

„nema nezavisne Crne Gore".

Gradona~elnik Podgorice ima velike planove. Gradio bi hotel sa 4 zv j e -

z dice iza zgrade RTV CG, dvije hidrocentrale ~ime bi rije{io problem sna b -

117

d i jevanja Podgorice elektri~nom energijom, zaobilaznicu oko glavnog gr a -

da, pro{irio bi i rekonstruisao glavne saobra}ajnice u gradu, itd, itd... Ne{to

od toga je ve} trebalo da zavr{i ali, opra{ta mu se jer, navodno, „zavr{io je

do sta toga {to nije morao i obe}ao". Osim {to gradi, Mugo{a voli i da ru{i,

za to poru~uje: „Ljudi, ne radite na divlje". Pored toga {to daje on i oduzi-

ma. Ponekad i obrnuto. Slikaru Todoru je prvo oduzeo galerijski prostor u

ce ntru grada koji je ovaj koristio za atelje, a onda mu dodijelio prikladniji,

na Malom brdu. Vratio je tako, ka`e, preko 4 miliona kvadrata nelegalno

pr isvojenog i uzurpiranog op{tinskog vlasni{tva i misli da nastavi tu akci-

ju. Jednostavno, Mugo{a gradi i ru{i, otvara i zatvara, prima i otpu{ta, im -

e nuje i smjenjuje, miri i zava|a, popularniji je kod gra|ana Podgorice nego

kod ~lanova Glavnog odbora DPS-a, manje cijenjen u ljekarskoj nego u po -

l i ti~koj javnosti, omra`en je vi{e kod liberala (nakon javnog saop{tenja da

je tukao Slavka kad su bili klinci na Cetinju) nego kod vitezova srpske ko -

a l icije, kako naj~e{}e, i ne bez ironije, oslovljava SNP lidere (za njih tvrdi da

su skloni samo paljevinama i opstrukciji).

Sredinom godine Mugo{u o~ekuju lokalni izbori po novom Zakonu o

glavnom gradu koji }e umnogome zavisiti od rezultata prethodnog

razrje{enja dr`avnog statusa Crne Gore, sa referendumom ili bez njega.

Ako nezavisnost pro|e, onda }e lako pro}i i Mugo{a. Tada ve}, ne kao

gradona~elnik Podgorice, ve} kao predsjednik glavnog grada. Njegov uzor

je gradona~elnik Moskve Jurij Lu{kov - predsjednik dr`ave u dr`avi. Zato

ga je nedavno posjetio da pokupi iskustvo. Lu{kov je na posljednjim

ruskim izborima bio i predsjedni~ki protivkandidat Putinu. Nema naznaka

da Mugo{a ide njegovim stopama, ali voli da ka`e: „Kako budemo uredili

glavni grad, tako }emo dr`avu". Iako samog sebe do`ivljava „kao ljekara na

du`em privremenom radu u politici", Mugo{a o~ito ne misli da se jo{ neko

vrijeme vra}a svojoj profesiji. Ne pla~e za njim medicina, a on sam se

mnogo ne pati u politici. Doktor, majstor, maher – sve to u jednom ~ovjeku.

Doktor je postao kada je nakon zavr{enog medicinskog fakulteta specijal-

118

izirao heptobilijarnu hirurgiju, majstor kada je u gotovo sve, prvo

zdravstvene, a potom gradske ustanove, ugradio eloksiranu bravariju

(made in Fab Live), dok ga maherom nazivaju politi~ki protivnici koji

nikako da shvate kako i nakon vi{e od deset godina `estokog osporavanja,

on ostaje u sredi{tu politi~ke orbite.

119

Miodrag Kova~,doktor i ministar

PREVI[E SAM VJEROVAO

120

U tragi~nom kraju doktora Kova~a prepli}u sedv ije pri~e – jedna o fatalizmu beogradskih sineku-ra i druga o crnogorskoj lojalnosti i sljedbeni{tvusv e mu, a posebno zabludama. Kova~ je imao do v o -l jno mudrosti da shvati i jedno i drugo i dovoljnosa vjesti da se, na`alost, tako surovo, suo~i sa kon -s e kvencama

Jo{ u djetinjstvu Miodrag Kova~ je slu{ao pri~e o u~iteljima i doktorima,

kao uglednim i va`nim ljudima u varo{i. A jo{ tada je `elio da bude va`an.

Opredijelio se zato za medicinu i postao presti`ni vaskularni hirurg.

Hipohondri~ni Crnogorci ~ekali su u redovima za pregled kod dr Kova~a.

To je bila dovoljna preporuka tada jedinstvenom i svemo}nom DPS-u da ga

uklju~i u svoje redove. Nije se opirao jer politika mu je obe}avala ono {to

od medicine nije mogao o~ekivati – mo}, privilegije i javnu scenu. Ra~unao

je: „Ako sam bolji stru~njak od Mugo{e, valjda }u i u politici dogurati dalje

od njega". Nije ni slutio da je ovo politi~ko doba koje tra`i mahere, a ne maj-

store, spretne, a ne sposobne, beskrupulozne, a ne otmene. Uba~en je u igru

da bi bio potro{en i na kraju odba~en. Otud zaklju~ak: „Moja nepa`nja i

slaba procjena ljudi kojima sam vjerovao uradili su da se na|em tamo gdje

nisam ni mogao sanjati". Kao student Miodrag Kova~ je u~io iz psihijatrije

da jedan od razloga za samoubistvo mo`e da bude „nemogu}nost da se re -

a l nost shvati i prihvati na racionalan na~in". Doktor nije mogao da po m o -

gne ministru i epilog je bio tragi~an.

121

U nesre}nom kraju doktora Kova~a prepli}u se dvije pri~e – jedna o

fatalizmu beogradskih sinekura i druga o crnogorskoj lojalnosti i sljed-

beni{tvu svemu, a posebno zabludama. Kova~ je imao dovoljno mudrosti

da shvati i jedno i drugo i dovoljno savjesti da se, na`alost, tako surovo

suo~i sa konsekvencama:"Ovo je najmanje {to mogu da uradim za svoju

porodicu, rodbinu, moje prijatelje {irom Jugoslavije, za moj narod u Crnoj

Gori, za pretke i potomke", napisao je u svom opro{tajnom pismu.

Nevjerovatno je sa koliko neukusa, folklora i licemjerja njegova stranka i

oni kojima je, kako re~e pogre{no vjerovao, manipuli{u ovim tragi~nim

~inom. „Bio je sin Crne Gore i srpskih zemalja", „nije do~ekao da vidi novu

zajedni~ku dr`avu", „ugradio je ~itavog sebe u zajedni{tvo Srbije i Crne

Gore" …, samo su otu`ne politikantske floskule koje u sebi, ipak, imaju

jednu zakonomjernost – oni koji su svojom politikom u protekloj deceniji

uradili sve da obesmisle i poni{te sam `ivot, ne mogu se druga~ije ponijeti

ni prema jednoj smrti.

Miodrag Kova~ je kro~io na glavnu politicku scenu u nevrijeme – nakon

rascjepa unutar DPS-a on je oti{ao na stranu ve}eg zla i postao ministar.

Privatno i familijarno se ~ak pribli`io Momiru Bulatovi}u i bio jedan od nje-

govih najodanijih ministara u Milo{evi}evoj izolovanoj vladi. Svi glavni

projekti premijera i{li su preko doktora Kova~a i njegovog ministarstva –

od finansiranja vodovoda u Herceg Novom do odr`avanja u `ivotu tada

posustalog dnevnog lista „Dan". Bulatovi}ev radikalizam, koji zbog

obaveza u Beogradu on sam nije mogao tako ~esto da demonstrira u Crnoj

Gori, mnogi su tada prepoznavali u istupima, posebno parlamentarnim,

ministra Kova~a. Upozoravao je da nedovoljna kontrola uvezene hrane

ugro`ava zdravlje stanovni{tva. „Zbog trenutne politi~ke dobiti, Vlada

Crne Gore je u{la u biolo{ki rat protiv sopstvenog naroda", tvrdio je doktor

Kova~. „Time se vlast kocka zdravljem svojih sugra|ana, a najmla|im

nara{tajima uskra}uje budu}nost", katastrofi~no je poru~ivao zate~enim i

zabrinutim gledaocima. Kleo se u tvrdnje da se iz Amerike uvozi {tetno

122

bra{no iz ’49, iz Bavarske „lude krave", iz Evrope jestivo ulje, smrznuta riba

i druge namirnice „koje zbog lo{eg kvaliteta mogu uticati na genetske

mutacije kod ljudi". Preporu~ivao je da se obustavi uvoz hrane sa zapada,

da se granice zatvore a sto~arske {tale, jednostavno, spale! Na kraju, i pored

ra{irene zebnje, ~ak panike, ministar Simovi} je uspio da sa~uva svoje pro-

jekte - doktor Kova~ se neobavljenog posla vratio u Beograd.

Tamo je, opet uz Momira, na beogradskim mostovima prkosio NATO

agresoru. Kao ljekar i humanista znao je da poru~i „NATO kriminalcima"

da su „gori i od samog Mengelea". Apelovao je na Svjetsku zdravstvenu

organizaciju „da ne izda Hipokratovu zakletvu" i da se „usprotivi morbid-

nim delikventima koji kreiraju dana{nju svjetsku politiku". „Obra}am se

vama, kao doktor svijeta, u ime na{ih pacijenata i o~ekujem da preduzmete

sve potrebne korake kako bi za{titili `ivot i sa~uvali civilizaciju od pot-

punog pada", pisao je ministar zdravlja svojim kolegama iz svjetske asoci-

jacije. Izolovana zemlja i njena vlada te{ko su dolazili do prijatelja. Me|u

rijetkima bili su Ira~ani. I ta uloga je pripala doktoru Kova~u. Prona{ao je u

Bagdadu svog kolegu, ministra zdravlja Mubaraka, i sa njim potpisao spo-

razum o saradnji koji se temeljio na jednom na~elu – „odbraniti slobodu i

nezavisnost u borbi protiv hegemonisti~ke politike usmjerene ka un i { t a v a -

n ju svih slojeva i ira~kog i jugoslovenskog stanovni{tva". Ni ovog puta, me -

| u tim, doktorovo `rtvovanje nije pomoglo. Mostovi su poru{eni, Milo{evi}

je potpisao kapitulaciju, a NATO je, uprkos protivljenju Pe|e Bulatovi}a,

kr o~io na na{e tle.

Vremena za predah nije bilo - na red su do{li novi izazovi, i nove pob-

jede. Milo{evi} je pao, trebalo je u nepovrat poslati i Momira, dotada{nje

zulum}are iz SPS zamijeniti novim iz DOS-a. Demokratama iz Beograda

trebao je novi Momir u Podgorici, ali bez brkova. Izbor je bio lak – Predrag

Bulatovi}. „Umeren politi~ar sa smislom za realnost", kako bi rekao dosko-

ra{nji dezerter i izdajnik Zoran \in|i}. Politika ne poznaje prijateljstva.

123

Miodrag Kova~ je umjesto Momirove Veru{e i zaborava odabrao ostanak u

Beogradu i na javnoj sceni. Cijena je bila visoka – nekada{nje NATO krim-

inalce trebalo je uva`iti kao moderan i savremen svijet, a nepravedni Ha{ki

tribunal kao na{u obavezu propisanu od strane Ujedinjenih naroda. Pe|a

je opet ostao u Podgorici. Najte`e zadatke je trebalo obaviti u Beogradu.

Zato je poslao @i`i}a, ali se ovaj, kada je trebalo izgoreti, povukao. „Spasio

sam dr`avu a sa~uvao obraz", pateti~no je zaklju~io svoj mandat dotada{nji

savezni premijer. Kada je DOS priprijetio raskidom koalicije, Pe|a im je

obezbijedio kvorum – poslao je doktora Kova~a da ka`e kako je njegova

partija protiv izru~enja Hagu, a u stvari da da legitimitet skoroj isporuci

velikog vo|e [eveningenu. Iako je sam Kova~ tvrdio da je na sjednicu

Savezne vlade oti{ao nakon sjednice Izvr{nog odbora SNP-a „koji je jedno-

glasno odlu~io da odem i saop{tim stav stranke", njegov lider Predrag

Bulatovi} izigravao je Engleza koji o svemu tome nema pojma. „Sjednica

Savezne vlade zakazana je bez znanja SNP-a i ja o njoj ni{ta nijesam znao",

izjavio je Bulatovi}. Kola su se opet slomila na tu|im le|ima. Marija Mi l o -

{ e vi}, k}i isporu~enog vo|e, uprla je prstom na krivca: „Ime saveznog min -

i stra Miodraga Kova~a bi}e upisano crnim slovima u crnogorskoj istoriji jer

je svojim prisustvom obezbedio kvorum za dono{enje uredbe koja je otvor -

i la mogu}nost da moj otac bude isporu~en Hagu", zaklju~ila je Marija u re -

v i ji „Istok".

Nakon svega, Dragi{a Pe{i}, jo{ jedan vjerni vojnik SNP-a, ka`e: „Ovo je

tragedija koja se ne mo`e povezati sa bilo ~im". Savezni premijer zabor a v-

lja ili ne shvata {ta je sve, minulih godina, ~ak deceniju, pregrmio doktor

Ko va~. Od Dubrovnika do Beograda, od usta{a do NATO zlikovaca, od je -

d ne do vi{e partija, od jednog do vi{e beogradskih namje{tenja, od „Na c i -

o n ala" do „Publike". Tragi~ni kraj Miodraga Kova~a sublimira svu pr o m a -

{ enost crnogorske politi~ke elite a njegove posljednje rije~i „previ{e sam

vjerovao", oporo govore o zabludama, lutanjima i posrtanju ~itave jedne

generacije politi~ara koji su svoju misao i svoje djelo kreirali u odnosu na

124

Be ograd, bilo da su mu slu`ili, bilo da su sa njim koketirali, bilo da su iz

njega bje`ali.

Kada bi svi oni, od \ukanovi}a do Bulatovi}a, pravilno ~itali poruku

jednog ovako tragi~nog ~ina, onda bi trebalo da dignu ruku – makar za

svoje ostavke. Istu onu ruku koju su godinama dizali za Milo{evi}a, za izo-

laciju, za korupciju, za Hag, protiv Haga pa opet ZA, za dvije stolice, pa

opet za jednu...

125

Milica Pejanovi} - \uri{i},kandidat za mandatara

MILICA, JEDNA U DPS-U

126

Du`e od decenije Milica Pejanovi} tvrdi kako„politika nije njena sudbina" ali i dalje opstaje u njojpotvr|uju}i sopstvenu tezu da od „politi~ara kogazahvati opaki virus vlasti ne mo`e se o~ekivatiracionalno pona{anje". Mo`da je Pejanovi}ka zaistanajbolji kandidat DPS-a za novog mandataracrnogorske vlade, ali to ne govori toliko o njenomsjaju i veli~ini koliko o potro{enosti i zamoru mater-ijala kod vladaju}e stranke

Pjesma ka`e da je Milica „uvijek bila pametno djete". „[kolu u~ila, fakul-

tet nau~ila, pametno se `enila, pametno starila..." Ili, kako je svojevremeno

govorio Momir Bulatovi}: „Ta mlada `ena sa brojnim profesionalnim

obavezama, u jeku nau~no istra`iva~kog rada, majka malog djeteta, i plus

svega, ~lan CK SKJ…" U svojim memoarima nekada{nji predsjednik Crne

Gore priznaje da se antibirokratska masa najbr`e usijavala ba{ na

Mili~inom primjeru: „Najve}e ovacije kod naroda izazivalo je pominjanje

imena Ljubi{e Stankovi}a, mene i posebno imena i titule Milice Pejanovi}-

\uri{i}". Uz sve ove preporuke Milica Pejanovi} je postala ugledni AB rev-

olucionar, ~lan najvi{ih organa partije i dr`ave. Obrazlo`enje je bilo jednos-

tavno: „Kada duboko vjeruje da je ne{to ispravno, ne `ali ni sebe ni druge

da bi se to ostvarilo".

Dugo i duboko je Milica vjerovala da je Jugoslavija na{a sudbina: „Nova

savezna dr`ava sastavljena od Crne Gore i Srbije je bila zaista nemi-

novnost". Kako tada ’92. tako i pet godina kasnije, po~etkom ’97, uo~i rasc-

jepa u DPS-u: „SRJ nije dr`ava ni DPS-a ni SPS-a, ni bilo kog pojedinca,

127

dakle ni Slobodana Milo{evi}a, ni Momira Bulatovi}a, i ona ne}e biti dove-

dena u pitanje ~ak i ako me|upartijski odnosi do|u do nekog kriti~nog

nivoa". Momir se kleo u Milicu. Zato je njihov razlaz bio veoma bolan.

Bulatovi} je okrivio da je „prodana du{a" koja je „za paket akcija u

Telekomu" prebjegla u \ukanovi}ev tabor, dok je Pejanovi}ka uzvra}ala da

je „Momir Bulatovi} protivurje~nost u datom, i Robin Hud i Pol Pot, i

S}epan Mali i Vojsilav [e{elj, a u stvari njihov bijedni surogat". Na kraju je

(dalekovido) zaklju~ila: „Njegov politi~ki kraj bi}e tu`an".

Du`e od jedne decenije Milica Pejanovi} tvrdi kako „politika nije njena

sudbina" ali i dalje opstaje u njoj, potvr|uju}i sopstvenu tezu da od „poli-

ti~ara koga zahvati opaki virus vlasti ne mo`e se o~ekivati racionalno

pona{anje". Priznaje da zato ~esto vodi „specifi~nu unutra{nju borbu sa

sobom" da bi, po svaku cijenu, ostala to {to jeste. Kada evocira uspomene

na 1989. i svoje aktiviranje, onda ka`e da je „glavni cilj na{e tada{nje polit -

i ~ ke akcije bila borba za demokratizaciju". Smatra da su postignuti od r e | e-

ni rezultati: „Desio se vi{epartijski sistem, desilo se mnogo toga {to smo pr -

i je 1989. smatrali nemogu}im". A onda se, primje}uje i sama Milica, „objekt -

i v no desio zastoj". I stvari koje smo, zaista, samtrali nemogu}im: rat, san k -

c ije, kriminal, bijeda… Sve do ’97. A onda je, zaklju~uje ona, nastupila „dr -

u ga faza onoga {to je bilo 1989. u pravcu borbe za demokratiju". Ostavila je

Mi lo{evi}a da `ivi „u svijetu ma{te i iluzija", njegovu suprugu Miru u „do

kr aja iracionalnom i za realnost zatvorenom carstvu", a njihovu tvorevinu

SRJ da odumire jer „Crna Gora i njen polo`aj su iznad svega".

Vrlo brzo prepoznata je u politi~koj javnosti kao „tvrda Crnogorka"

unutar razbla`enog DPS-a. [irene su glasine da na zatvorenim sjednicama

vrha te stranke dr`i lekcije o nezavisnosti prestra{enom Vujanovi}u i kole-

bljivom Marovi}u. Teorijsku potporu dobijala je od svog bra~nog druga

koji je i{~itavao tomove iz crnogorske istorije, izvla~e}i lik Petra Prvog kao

„najve}i i najzna~ajniji". Uz saglasnost predsjednika \ukanovi}a, kako se

128

znao pohvaliti manje va`ni \uri{i}, jedan od „fokera" iz flote „Montenegro

erlajnsa" uskoro dobija ime crnogorskog sveca. Istvremeno, Milica sa ze m -

l je poru~uje: „Geografski gledano Crna Gora je mala dr`ava, ali ima it-e k a -

k vih prednosti. Na tom malom prostoru, sa relativno malim brojem st a n o -

v n ika, mi mo`emo mnogo br`e da ostvarujemo svoje osnovne planove, ako

ne kim stvarima damo i formalno-pravno rje{enje, a to je pozicija na{e dr` -

a ve kao me|unarodno priznatog subjekta".

Zajedno sa Milicom Pejanovi} nadali smo se referendumu na ljeto pr o -

{ le, pa na prolje}e ove godine: „Nema nikakve sumnje da }e se referen d -

um o dr`avno-pravnom statusu Crne Gore odr`ati u prvoj polovini 2002."

– tvr d ila je ona. Razlog je bio jasan: „Moramo sami odlu~iti o onome {ta je

na {a sudbina i budu}nost". Milica je, opet, duboko vjerovala u ne{to {to je

is pravno". I opet oma{ila. Zato je sada ljuta i povrije|ena. Pri~a se kako ne

dolazi na sjednice Predsjedni{tva DPS-a od kada je stavljen potpis na mora -

t orijum. Ipak, prisustvovala je sjednici Glavnog odbora sa koje je saop{teno

da je Beogradski sporazum dobio jednoglasnu podr{ku. Milica je, o~ito, sv -

oja ubje|enja branila }utanjem.

Ta pozicija, svojevrsnog spoljnjeg saradnika vrha DPS-a, nau~nog rad-

nika sa dopunskim anga`manom u politici, nekog ko se trudio da bude

blizu mjesta odlu~ivanja ali i daleko od mjesta odgovornosti – doprinijela

je da se Milica Pejanovi} sa~uva od afera i skandala koji su krunili ugled

njenih saboraca. Nije je bilo na platnom spisku Caneta Suboti}a, niti u

adresaru njegovih intimusa. ^ak je na vrijeme znala da upozori: „Na{ poli-

ti~ki imperativ mora biti usredsre|en ka unutra{njim pitanjima kako bi od

Crne Gore napravili dr`avu koja ne}e zaostajati za dr`avama u svom

okru`enju". Uo~avala je da su sankcije me|unarodne zajednice proizvele

„do skora nepoznate dru{tvene fenomene, poput sive ekonomije, {verca,

pa i nekih krupnijih i ozbiljnijih stvari". Prevarila se, me|utim, kada je oci-

jenila da „DPS ne bje`i od realnosti i ~injenica" i da „u na{oj partiji postoji

129

apsolutna spemnost da se o tim negativnim pojavama razgovara, da se

identifikuju uzroci i da se prona|u na~ini za ve}e po{tovanje reda i

zakona". Smatrala je da „u okviru same stranke postoji zna~ajan prostor za

kontrolu izvr{ne vlasti na osnovama koje nijesu nepoznate, ali se kod nas

nijesu primjenjivale na pravi na~in".

Kao predsjednik UO Telekoma usprotivila se prodaji najprofitabilnije

crnogorske firme jer je sumnjala u mogu}nost „da }emo dobiti pravu cijenu

i pravog partnera", a jo{ vi{e u na~in na koji }e se potro{iti dobijene pare:

„Novac koji bi se mogao dobiti od prodaje Telekoma trebao bi i}i u fon-

dove, namijenjen isklju~ivo za razvoj. Sve {to ne bi i{lo za razvoj bila bi ~ista

propast, jer te pare, ne znam kako da su velike, lako se potro{e za krpljen-

je rupa u bud`etu". Sre}om, tender je propao i Telekom je ostao da ~eka

neka bolja vremena.

Ba{ kao i predsjednik njegove uprave. Prilikom izbora svake vlade, pa i

ove najnovije, Milica Pejanovi}-\uri{i} figurira kao „jedan od najozbiljnijih

kandidata". Liberali o~ekuju od \ukanovi}a „osvje`enje". Mo`da je Milica

Pejanovi}-\uri{i} zaista najbolji kandidat DPS-a za novog mandatara

crnogorske vlade, ali to ne govori toliko o njenom sjaju i veli~ini koliko o

potro{enosti i zamoru materijala vladaju}e stranke. Svjesna je toga i sama

Pejanovi}-\uri{i} – zato ne bi za~udilo ako bi eventualnu ponudu pred-

sjednika \ukanovi}a ona odbila uz ve} poznato i dirljivo obrazlo`enje, da

joj posve}enost nauci i univerzitetu ne ostavlja vremena za profesionalni

anga`man u politici. Ima, tako|e, osnova za sumnju da }e joj sam

\ukanovi} ponuditi mandat jer kako je u jednom saop{tenju ustvrdila

njena stranka DPS, Milica Pejanovi} je „osoba koja svoje stavove zasniva na

vlastitom uvjerenju". Takva karakteristika je u dosada{njem `ivotu vlada-

ju}e partije i njenog lidera do`ivljavana kao pokuda, a ne kao preporuka.

130

Cartoons(Markovi}, Ko{tunica, Krivokapi}, Medojevi}, Jovi}evi}, Vesna Perovi})

Sve je po~elo sa Du{kom. Hej, {efe, koji ti je vrag? Aonda je vrag odnio {alu pa su se u nizu ostalihcrtanih junaka vrlo lako prepoznali brojni lideri.Stvar je ispala toliko efektna, bar meni, da samnaslov gelerije izvukao ba{ iz ovog depoa.

131

Ranko Krivokapi},predsjednik Skup{tine RCG

I POPAJI OLIVA

132

Stvari stoje ovako: nakon {to je ~uo vapaj voljeneOlive (Krivokapi}), „Popaje, Popaje, spasi me",neustra{ivi Popaj (Ranko) juri ka sna`nom ibezobzirnom Bad`i (\ukanovi}), ali, gle ~uda, Popajne spasava Olivu. Naime, on odustaje od svoje mis-ije jer uvi|a da se Oliva sasvim udobno i bezbri`noosje}a u Bad`inom krilu. Naravou~enije: nema togspana}a koji }e od Ranka napraviti Popaja, ni te silekoja }e Krivokapi}a odvojiti od \ukanovi}a

Poput svog saborca \ukanovi}a i Krivokapi} je u politiku u{ao veoma

rano. Dok su njihovi vr{njaci jurili na `urke i za tinejd`erkama, oni su

razmi{ljali o neprolaznosti: „U{ao sam u politiku jo{ u srednjoj {koli jer me

vukao taj osje}aj vje~nosti koji ~ovjek dobije kad se bori za neke vje~ne vri-

jednosti", obja{njava Krivokapi}. Kako ni dok se upisao na ni{ki fakultet,

Crna Gora nije ostvarila slobodu i nezavisnost, Krivokapi} je bio prinu|en

da ostane u politici. Po sopstvenom priznanju napredovao je meteorskom

brzinom: „Zvali su me mali ministar spoljnjih poslova pravnih fakulteta".

Dobar glas stigao je i do rodnog Kotora, tako da kada se, poslije zavr{enog

faksa, vratio na rivu, do~ek nije izostao: „Do{ao sam u `i`u jer sam u ime

omladine Kotora, prije pada Berlinskog zida, zatra`io uvo|enje vi{eparti-

jskog sistema. Bila je to tada mala revolucija", prisje}a se Krivokapi} 1988.

Nakon {to je pro{lo 15 godina, burnih i tragi~nih, lider SDP-a ne odustaje,

ve} ka`e: „Osta}u u politici dok budem mislio da je ideja nezavisnosti ost-

varljiva, to je sasvim sigurno u naredne tri godine". A onda, zbogom oru`je:

„Vrati}u se normalnom `ivotu, struci i sticanju ve}ih materijalnih vrijed-

nosti".

133

Da je neko na po~etku novog milenijuma tvrdio kako ne}e biti refere -

n duma i nezavisnosti sve do danas, Krivokapi} mu ne bi vjerovao. A i

ka ko bi kada je u decembru 2000. tvrdio: „Referendum }e biti u martu".

Me|utim, prethodna promjena vlasti u Beogradu i nepovoljan rezultat

vanrednih izbora u Cnoj Gori stvar je prolongiralo za narednu godinu. A

onda je lider SDP-a priprijetio: „Ako referenduma ne bude do maja, povu}i

}emo na{e ministre iz vlade". Kada je u januaru te referendumske 2002.

po~elo da se {u{ka o moratorijumu, Krivokapi} nas je umirio: „Mogu}nost

moratorijuma uop{te nije realna jer ne postoji nijedna snaga u na{em bloku

koja bi to podr`ala". Kad nam se to, ipak, desilo, analiti~ari su ocijenili:

„Solana je slomio otpor \ukanovi}a, on sada treba da savlada

Krivokapi}a". Epilog je poznat. Sa propagiranja referenduma sada se

moralo pre}i na odbranu moratorijuma. Lider SDP-a je vapio da se o~uva

suverenisti~ko jedinstvo jer „za tri godine bi mogli dota}i nebo". Nadao se

formiranju stabilne vlade (DPS, LS, SDP) koja }e raditi na reformama i

me|unarodnom priznanju Crne Gore. Kad je sve to palo u vodu, Kri v o k a -

p i} je ispravno zaklju~io: „Za ovo je kriv samo jedan ~ovjek". Da ne bi bilo

za bune, mislio je na Slavka Perovi}a: „Nije ni ~udo da se sve ovo de{ava ka -

da orkestar LS ~ini samo jedan ~ovjek na funkciji portparola".

Lider SDP-a tvrdi da ga u politici odr`ava „borba za op{te dobro, reflek-

tovana kroz nezavisnost". Psiholozi savjetuju gra|ane da ne treba odmah

pomisliti kako ih politi~ari obmanjuju kada govore kako im je op{te dobro

na srcu, ali ne treba ni odmah da im povjeruju. Milorad Simeunovi} pod-

sje}a na bolno iskustvo sa politi~kom garniturom koja se svojevremeno

ponudila gra|anima kao mlada, lijepa i pametna. „U osnovi takve

samoreklame bio je jedan neosvije{}eni narcizam. Kao da su se

preporu~ivali za `enidbu. Kasnije je do{ao i miraz - naravno u vidu li~nog

imetka, a ne op{teg dobra". Ranko Krivokapi}, po sopstvenom priznanju,

bio je dio tog mladog komunisti~kog rukovodstva, ali je, za razliku od

najve}eg broja dana{njih pozicionih i opozicionih prvaka uspio da odoli

134

isku{enju. „Bez obzira na jasnu i galantnu ponudu Momira Bulatovi}a mi

smo, zbog principa, oti{li u reformske snage i opoziciju. Imali smo i poslije

toga neke ponude da budemo u vlasti ali smo ih iz istih razloga odbijali",

ka`e on. Sve do 1997. kada Rak~evi}ev SDP ulazi u prozapadni blok premi-

jera \ukanovi}a. I jo{ su tamo. Istina sada sa promijenjenim liderom.

„Mislim da novi predsjednik SDP-a nije neprepoznatljiva li~nost", govorio

je Krivokapi} na sopstvenoj promociji za lidera stranke. Na istom mjestu i

u istom stilu, opra{tao se od svog prethodnika: „@arko Rak~evi} ostaje u

prvim redovima borbe za slobodu kroz njegov rad u vladi. Samo smo

promijenili menad`ment jer zbog @arkove zauzetosti u vladi neko je morao

preuzeti partiju".

Iako je, vrlo brzo nakon inauguracije za {efa stranke, do{ao u sukob sa

velikim vo|om, stvar je lagano stavljena pod kontrolu. U po~etku je

izgledalo dramati~no. Moldavska dr`avljanka S. ^., mimo svoje volje,

smjenjivala je i imenovala ministre, ~lanove najve}ih pravosudnih instanci,

tresla se ~itava dr`ava. ^ak se, i prema SDP-u nagla{eno uzdr`ana pred-

sjednica LS Vesna Perovi}, ponadala da }e ta stranka mo`da sru{iti vladu:

„Istorija je puna no`eva zabodenih u le|a, upravo rukama najboljih pri-

jatelja. Bilo bi uzbudljivo kada bi se desilo da velikom DPS-u i neprikos-

novenom vo|i \ukanovi}u glave do|u Ranko Krivokapi} i Krsto

Pavi}evi}". Me|utim, predsjednik parlamenta je hladno saop{tio da se, u

ovom slu~aju, istorija ne}e ponoviti: „Nemogu}e je da se izme|u SDP-a i

DPS-a desi neki veliki problem koji bi morao da bude rije{en izborima". Sa

jo{ ve}im elanom Krivokapi} je ismijavao zahtjeve „ravnogorskog" dijela

opozicije za odlaskom njegovog saborca: „Crna Gora nije talac \ukanovi}a,

ve} 15-godi{nje velikosrpske politike". Ali to nije jedini razlog za{to primi-

jer ima punu podr{ku SDP: „\ukanovi} je obe}ao istinske reforme i ve} u

prvoj godini mandata pokazuje da }e raditi na njihovoj realizaciji. Kada ne

bude tako radio, ne}e imati na{u podr{ku i to mora svakome biti jasno",

poru~uje lider SDP-a. Zaklju~ak hroni~ara je bio logi~an: „\ukanovi} mo`e

135

biti miran dok se Krivokapi} stvarno ne naljuti". Zato liberali razo~arano

saop{tavaju: „Mi ne pridajemo zna~aj onome {to govori Ranko

Krivokapi}". Sli~no misli i Grupa za promjene, ~iji vreme{ni, ali poletni

prvak Jovi}evi} poru~uje: „Ne}emo biti privezak vlasti kao SDP". Udarci

najbli`ih najvi{e bole. Ali, Krivokapi} ne uzmi~e. Nijesu mu, kao i mnogi-

ma, jasni liberali koji `ele „sa Milo{evi}evim i nacionalisti~kim snagama

praviti reforme i razvijati demokratiju", dok za Jovi}evi}a ima samo rije~i

hvale: „Politi~ki moral nam propisuje ~ovjek koji je bio Milo{evi}ev

ambasador SRJ u Burmi u najgorem periodu Milo{evi}eve vladavine". I

tako dok se trojica sva|aju (Ranko, Sveto, Miko) jedan vlada (Milo). Sa

odli~nim uspjehom, ka`e Krivokapi}: „Pozitivne su i ocjene koje premijer

dobija od stranih i nezavisnih ekeperata jer nije lako mijenjati mehanizam

koji se 5-6 godina kretao u haosu, a sada treba da se kre}e ka Evropi". Zato

su besmisleni zahtjevi opozicije koja za povratak u parlament tra`i

\ukanovi}evu glavu: „Moja obaveza nije da tr~im za zahtjevima opozicije

koji nijesu bili razlog njihovom izlasku iz Skup{tine. Ne interesuju me zaht-

jevi poput ostavke premijera", zaklju~uje predsjednik.

Malo je danas po{tenih i ispravnih ljudi, ka`e dobri vojnik [vejk. Jedan

od njih je Ranko Krivokapi}. Ali, kao i Ha{ekov junak nemo}an je da

promijeni uloge. Iako zna sve mane premijera, iako ga ponekad drugarski

iskritikuje, dovede ~ak u neugodnu situaciju, na kraju uvijek ispadne po

\ukanovi}evom, ~ak i onda kada po sugestivnosti Krivokapi}evog obraz-

lo`enja izgleda da je ideja ili prijedlog za~et ba{ u glavi predsjednika parla-

menta. Zato stvari stoje ovako: nakon {to je ~uo vapaj voljene Olive

(Krivokapi}), „Popaje, Popaje, spasi me", nestra{ivi Popaj (Ranko) juri ka

sna`nom i bezobzirnom Bad`i (\ukanovi}), ali, gle ~uda, Popaj ne spasava

Olivu. Naime, on odustaje od svoje misije jer uvi|a da se Oliva sasvim

udobno i bezbri`no osje}a u Bad`inom krilu. Naravou~enije: nema tog

spana}a koji }e od Ranka napraviti Popaja, ni te sile koja }e Krivokapi}a

odvojiti od \ukanovi}a.

136

137

Du{ko Markovi},{ef Slu`be dr`avne bezbjednosti Crne Gore

DU[KO DUGOU[KO

138

Zbilja, ko je kriv? \ukanovi} ili Markovi}? Ili,mo`da, bra}a Vorner? Jer oni su stvorili Du{ka. Stim {to razlika izme|u njihovog i \ukanovi}evogjunaka nije zanemarljiva - prvi je izmi{ljen, drugistvaran; prvi nas zabavlja, drugi zamara; prvi sebavi djecom, drugi odraslima; prvi izaziva smijeh,drugi suze; prvi ima, kao svaki zec, velike u{i dok sedrugi ~itav pretvorio u uvo, zato prvi u ruci naj~e{}edr`i {argarepu, a drugi mobilni telefon. Ima i jednasli~nost - oba junaka imaju {efa, s tim {to ovom\ukanovi}evom ne pada na pamet da ka`e: Hej, {efe,koji ti je vrag?

Iako kompromis vladaju}ih crnogorskih partija oko na~ina izbora direk t ora

budu}e agencije za nacionalnu bezbjednost nije na pomolu, aktuelni {ef SDB

Du{ko Markovi} davno se izjasnio: „Ja li~no ne bih volio da budem iz abran na

tu du`nost". Ima i obrazlo`enje - pet godina je bio posve}en in t e resima Crne

Gore, a kako mu je uzvra}eno Markovi} zaklju~uje sam: „Ne sa mo slu`ba u

cjelini, ve} i ja li~no, bili smo izlo`eni razli~itim vrstama prit-i s aka, podmetan-

ja i {pekulacija". Pomo}nik ministra policije isti~e dva dr-a s ti~na primjera: prvi

je slu~aj Kestner, kada je objavljeno da se susreo sa je d nim od aktera duvanske

afere Sre}kom Kestnerom u [vajcarskoj da bi, na v odno, kupio njegovo }utan-

je o {vercu cigareta za tri~avih 500 hiljada DEM. Markovi} ima neoboriv alibi:

ovaj Mojkov~anin, u stvari, nikada nije bio u [vajcarskoj, mada iskreno prizna-

je: „Volio bih ako bude mogu}nosti da jednog dana po|em". Slu~aj drugi:

posebno su ga, ka`e, kao sportskog ri bolovca, pogodili napisi da se u borbi sa

mladicama iz Crnog jezera slu`i ne dozvoljenim sredstvima: „Prvi put sam

sada ~uo da se dinamit baca u Cr no jezero. Sve svoje slobodno vrijeme

provodim u prirodi, ribolov je moj ho bi, tako da je prava podlost optu`iti mene

za bacanje eksploziva i un i { t a v anje na{eg prirodnog bogatstva".

139

Sli~nih problema Du{ko Markovi} je imao na po~etku svoje politi~ke

karijere i uzleta. Mojkovac je bio pretijesan za njegove ambicije i put ge je

neminovno nanio ka Podgorici. Bila je zima ’94, i Markovi} je prilikom se -

l j enja, uz namje{taj, ponio i radijatore iz svog dotada{njeg stana. Buknula

je afera koja se zavr{ila formiranjem op{tinske komisije koja je konstatovala

da je Markovi} zaista odnio radijatore, da je to obrazlo`io ~injenicom da je

prethodno otkupio stan, ali da na takav potez nije imao pravo jer je repub-

li~ka Uprava zgrada dala mi{ljenje po kome „radijatori nijesu sastavni dio

stana, te se zbog toga ne mogu otu|ivati". U vrijeme ovih zaklju~aka

Markovi} je ve} bio „nedostupan" - pokrivao je povjerljivo mjesto gener-

alnog sekretara vlade. Tu je za~eto prijateljstvo sa \ukanovi}em koje ga je

kasnije preporu~ivalo za sve naredne odgovorne du`nosti, {to je na kraju

krunisano jednom od najzna~ajnijih, a u demokratskim sistemima poput

na{eg, i jednom od najuticajnijih funkcija - {efa tajne policije. Dok sumira

rezultate slu`be od 1998, kada je preuzeo, Markovi} ne {tedi komplimente.

Tvrdi da od tada „nijedan prijem novog radnika nije izvr{en po politi~koj

pripadnosti, niti je u Slu`bi sprovo|ena strana~ka diferencijacija". Za sebe

ka`e da nije partijski neutralan, ali da jeste ideolo{ki!? „Kada sam ’98. pri-

hvatio ovu du`nost podnio sam ostavke na sve funkcije u partiji i vratio

partijsku kjni`icu". Kune se da u njegovom mandatu „nijedan pripadnik

SDB-a nije koristio prinudu da bi do{ao do odre|enih podataka", te da su

„ru`ni epiteti koji su pripisivani Slu`bi svih ovih godina neutemeljeni i

neta~ni". ^ak i kada dolaze sa tako ozbiljnih adresa kao {to je Stejt depart-

ment. Izvje{taj o stanju ljudskih prava u Crnoj Gori koji pominje

prislu{kivanja i pra}enja opozicionih prvaka, Markovi} odbacuje „jer se ne

temelji na dokazima, ve} na izjavama i utiscima raznih politi~kih struktu-

ra". „To su spekulacije jer da bi se mjera prislu{kivanja ili pra}enja primije-

nila treba da postoje ozbiljni bezbjednosni razlozi i argumenti, {to u odno-

su na ovda{nje politi~ke lidere, bar od kada sam ja na ~elu Slu`be, nije bio

slu~aj", tvrdi on.

140

Kada je rije~ o crnim fondovima i tajnim akcijama SDB-a, Markovi} ne

krije da i „crnogorska tajna policija, kao i sve druge, ima nov~ane fondove

iz kojih finansira operacije od zna~aja za svoju dr`avnu i nacionalnu sig-

urnost", ali da se oni ne pune „{vercom narkotika i oru`ja, ve} kroz legalne

bud`etske kanale". Za razliku od njega, biv{i savjetnik premijera

\ukanovi}a i ~ovjek ~ije se ime nalazilo na platnom spisku SDB-a, Ratko

Kne`evi}, tvrdi da su putevi novca, {verca i tajnih slu`bi, ukr{teni: „Sva

nerije{ena ubistva u Crnoj Gori vezana su za {verc duvanom". U svojoj

knjizi „Iza maske", autor [eki Radon~i} konstatuje da se iza svih nerasvi-

jetljenih ubistava na prostoru stare Jugoslavije krije isti rukopis -

nekada{nje Udbe, ili dana{nje SDB. I da su se ba{ crnogorski kadrovi koje

je anga`ovala ovda{nja tajna slu`ba „pokazali kao pravi majstori za

smaknu}a".

Afere su se smenjivale jedna za drugom, Markovi} je bio relaksiran:

„Ako postoji mogu}nost da bilo koja afera ugrozi nacionalnu bezbjednost

jedne dr`ave, onda bi se trebalo zapitati da li postoji institucija bezbjednos-

ti koja bi trebalo da za{titi dr`avu od takve pojave". [ef tajne policije je tvr-

dio da je situacija pod kontrolom, iako se nametalo logi~no pitanje, ~emu

koristi njegova Slu`ba ako, svako malo, izbijaju skandali koji potresaju

dr`avu i njen vrh. U galimatijasu koji je uslijedio oko Moldavke S. ^, {ef

tajne policije se `alio na svog ministra kako je izuzeo njegovu slu`bu iz

pretkrivi~nih radnji vezanih za taj slu~aj i hvalio saradnjom sa njegovim

pomo}nicima Orlandi}em i Crnovr{aninom. S druge strane, SDP je, ba{

zbog te afere odbio da podr`i imenovanje Markovi}a za novog ministra

policije jer „nije ~ovjek koji mo`e doprinijeti reformama u jednom od

najva`nijih resora". U kriti~nim momentima izbora vlade, Markovi} je

osumnji~en da je poku{ao SDP-u zavrnuti ruku objavljivanjem dosijea o

Crnovr{aninu koji je u vi{e nastavaka izlazio u „Publici". Branio se: „To je

la`. [to se Slu`be dr`avne bezbjednosti ti~e, gospodin Crnovr{anin mo`e

biti predsjednik dr`ave ako bude imao prilike za to".

141

Na kraju, kada podvu~e crtu, Du{ko Markovi} mo`e biti zadovoljan

pre|enim putem. Krenuo je od mojkova~kog partijskog aktiviste i dogurao

do ~lana naju`eg rukovodstva najja~e partije u Crnoj Gori; po~eo je slu`bu

kao odbornik u maloj sjevernoj op{tini da bi dogurao blizu vrha

republi~kog parlamenta; na kraju, od lokalnog ~uvara kutija na prvim

izborima u Mojkovcu, dogurao je do ~uvara najve}ih tajni u dr`avi. Usput

je postao uspje{an sportski ribolovac, predsjednik FK „Mladost", ~lan IO

FSCG, a doskora ga je bio glas kako, pored svih obaveza, stigne i da prire-

di klju~ne strane, 6. i 7, u „Publici". Ali, kao {to sve prave ljubavi zavr{e

tu`no, tako i ova - jednog dana je ba{ u toj novini iza{la izjava kojom se pri-

jepodne di~io, a popodne kleo kako mu je nezaslu`eno pri{ivena. Kada je

izabran na mjesto {efa SDB, jedan stari, iskusni bezbjednjak ga je ocijenio:

„Ne zna mnogo, ali ima volju da u~i. Pun mu je sto knjiga". O~ito, to nije

bilo dovoljno. Markovi} je, mnogo ranije, presko~io neke lekcije koje se nije-

su dale nadoknaditi. A nenadoknadiv gubitak je bio i odlazak njegovog

pokrovitelja Milana Ro}ena za Moskvu. Zato je Slu`ba ispala tako efikasna.

Da je ona sa~ekala @ivkovi}a i porodicu mu, pre`ivjelih ne bi bilo. U

poku{aju da bude duhovit, Markovi} je pao. Pitanje je samo dana kada }e

mu to biti i saop{teno.

Zbilja, ko je kriv? \ukanovi} ili Markovi}? Ili, mo`da, bra}a Vorner? Jer

oni su stvorili Du{ka. S tim {to razlika izme|u njihovog i \ukanovi}evog

junaka nije zanemarljiva - prvi je izmi{ljen, drugi stvaran; prvi nas zabavl-

ja, drugi zamara; prvi se bavi djecom, drugi odraslima; prvi izaziva smijeh,

drugi suze; prvi ima, kao svaki zec, velike u{i dok se drugi ~itav pretvorio

u uvo, zato prvi u ruci naj~e{}e dr`i {argarepu, a drugi mobilni telefon. Ima

i jedna sli~nost - oba junaka imaju {efa, s tim {to ovom \ukanovi}evom ne

pada na pamet da ka`e: Hej, {efe, koji ti je vrag?

142

143

Neboj{a Medojevi} – Medo,lider Grupe za promjene

ATOMMRAV

144

Za razliku od gra|ana, Medo se ne da po l i t i ~ a -r ima. On nije ovca. Nije ni neko poput goropadnogkr alja {ume, kako bi se moglo zaklju~iti iz nadim-ka. On je, ipak, samo mrav - ali atomski. Zato, akoim ate problema sa vladom, skup{tinom, op{tinom,di rektorom, zaposlenim, otpu{tenim, roditeljem,br a~nim drugom, vodinstalaterom, po{tarom, ku } -n im ljubimcem - pozovite atom mrava i on }e doju -r i ti i rije{iti va{ problem. Otuda najve}a popul a r -n ost Medojevi}a, {to mu \ukanovi} zasad toleri{ejer, jednostavno, takav je ~ovjek - ni mrava ne bizg azio.

Neboj{a Medojevi} je uspio da spoji naizgleda protivurje~no - u

osnovnoj i srednjoj {koli je pisao pjesme, svirao gitaru, a onda oti{ao na

prirodne nauke; zavr{io je elktrotehniku pa postao ekspert za ekonomiju i

privatizaciju; zapo~eo je karijeru u vladi da bi, nakon uru~enog otkaza,

postao njen glavni oponent; nije na vlasti i nema velike pare, a popularan

je; i na kraju - iako je, od kada zna za sebe, bio omiljen u dru{tvu, dosta

kasno se zaljubio, tek na fakultetu. Upoznao je djevojku koju je nakon

{estogodi{njeg zabavljanja o`enio. To kao da postaje pravilo kod ovovre-

menih crnogorskih politi~ara - ~edni ulaze u brak, a gre{ni izlaze iz politike.

Kada se, u rijetkim trenucima po~ne hvaliti, onda lider GZP isti~e kako je

bio briljantan |ak, prvak dr`ave u fotografiji, ko{aka{ generacije, rekorder

u broju pojedenih baklava (18), i najodaniji prijatelj. Tu ga je spasio princip

kojeg se ~vrsto dr`ao: „Nikada nije mogao da mi se desi kiks i da se zabavl-

jam sa drugaricom iz razreda ili sestrama svojih najboljih drugova". Svoju

svestranost obja{njava horoskopom: „Moj znak i podznak je blizanac, {to

zna~i da imam ~etiri osobe u jednoj". Da ~udo bude ve}e, Medojevi} vjeru-

je i u reinkarnaciju: „Mora da sam u prethodnom `ivotu bio neko na vlasti

145

ko je sve provalio, tako da mi je sada lako da prognoziram {ta je sljede}e u

politici i privatizaciji".

Kada se zagleda u svoju staklenu kuglu, perspektive nam ne izgleda-

ju ba{ ru`i~asto. „Nalazimo se na najboljem putu da napravimo per-

verznu tranziciju iz jednog autokratskog dru{tva u drugo, iz jednog gdje

je izvor ropstva bila ideologija u drugo gdje }e izvor neslobode biti u

nekontrolisanoj politi~koj i ekonomskoj mo}i nove oligarhije", predskazu-

je lider GZP. Glavni problem vidi u ~injenici da Crna Gora nema srednju

klasu, „ali ima oligarhiju koja je duboko involvirana u vlast i koja uvijek

mo`e uticati na dr`avnu politiku na na~in koji }e i}i isklju~ivo u njihovu

privatnu korist". Me|utim, jedna od ljep{ih slika koje se povremeno

ukazuju Neboj{i Medojevi}u je i slika njega samog kao premijera Crne

Gore: „Mislim da znam {ta treba da se radi i da bih mogao da obavljam

tu du`nost". Za svoju kandidaturu ima i ubjedljivo opravdanje:

„Komunisti jesu si{li s vlasti, ali totalitarni mentalitet nije. Ni u Srbiji, ni

u Crnoj Gori, mentalitet vladara nije zamijenjen mentalitetom dobrog

menad`era". Odli~an rejting koji u posljednjim sonda`ama javnog mjenja

ima i on sam i Grupa za promjene, Medojevi} obja{njava time {to gra|ani

vjeruju da bi, za razliku od aktuelne vlasti i opozicije, oni odgovorno i

doma}inski vodili dr`avu: „Naravno, ne za 200-300 eura kako to rade ovi

ministri, a poslije mandata odu sa hiljadu puta ve}om imovinom, sa vila-

ma od po nekoliko miliona i sa ra~unima u stranim bankama". Iako i

Medojevi}, poput [elzija, zna da premijer ne raspola`e ra~unima na

Kipru, nije povjerovao u njegov prikaz imovine iz kojeg se dalo zaklju~iti

kako tro~lana porodica \ukanovi} `ivi skromno, od nepunih 800 eura

mjese~nih primanja: „Premijer ne mo`e da `ivi od prihoda koje je naveo

imaju}i u vidu njegov stil obla~enja i `ivota koji vodi. On voli da izlazi na

mondenska i elitna mjesta. Njegova odijela ko{taju vi{e od hiljadu eura a

satovi najpoznatijih svjetskih marki koje nosi prema{uju cifru od deset

hiljada". S obzirom da pretpostavlja kako se radi o poklonima, Medojevi}

146

je tra`io hitno usvajanje zakona koji bi regulisao tu oblast.

U toj zakonodavnoj sferi, i pored brojnih aktivnosti, Grupa za promjene

se ne mo`e pohvaliti rezultatima. Sva njihova nastojanja da se usvoje bro-

jni zakoni, poput onog o restituciji, igrama na sre}u, policiji, ili najnovijeg,

o oporezivanju ekstraprofita, ostali su neprihvatljivi za parlamentarnu

ve}inu. Posebno ga boli posljednje odbijanje Zakona o oporezivanju

novokomponovanih bogata{a. Ali i ne ~udi: „Vladaju}a struktura nema

politi~ku volju za usvajanje ovog zakona jer je najve}i dio ekstraprofitera taj

profit stekao kontrolom poslova ili aktivnosti u vezi sa dr`avom", komen-

tari{e Medojevi}. Zna i na~in kako je posao organizovan: „Radi se o sprezi

krupnog kapitala, krupnih politi~ara i krupnih kriminalaca koja

funkcioni{e tako {to krupni kapitalisti korumpiraju krupne politi~are koji

onda donose adekvatne zakone i otvaraju prostor za nelegalne aktivnosti

koje zatim realizuju krupni kriminalci". Primjera radi, po ra~unici samog

Medojevi}a, Crna Gora je u posljednjoj deceniji, u prosjeku, gubila svake

godine oko 30 miliona eura zbog {verca cigareta i nenapla}enih akciza.

Tako je do{lo do socijalnog raslojavanja koje lider GZP vidi na sljede}i

na~in: „Imamo jednu duboku i tragi~nu podjelu crnogorskog dru{tva gdje

na jednoj strani vidimo uski krug ekstremno bogatih i uticajnih, a na dru-

goj ogromnu masu obespravljenih i osiroma{enih stanovnika". Kao i uvi-

jek, posljedice su nesagledive: „Ustaljeni moralni kod dru{tva u kome se

zna ko je lopov a ko po{ten ~ovjek, re`im je sasvim rasturio i omogu}io

legalizaciju plja~ke". Medojevi} s pravom konstatuje da Crna Gora ne mo`e

ostvariti radikalne reforme dok ne postane samostalna dr`ava, ali s druge

strane razumije opiranje Evropljana prema dr`avotvornom projektu: „Me -

| u narodna zajednica se pla{i da bi Crna Gora, kao suverena, mogla biti pri -

v atna dr`ava deset ljudi, ne{to kao Kolumbija na Balkanu".

Prvak me|u anliti~arima i ekspertima sebe ponekad vidi i kao Don

Kihota: „Volim da radim s narodom, da radnicima obja{njavam proces pri-

147

vatizacije, {to malo ko voli".

Kada ga zapadne prilika, Medojevi} tako saop{ti proleterima da je

privreda pred bankrotom, da su njeni gubici od ’95. preko 400 milona eura,

i da bi za neka preduze}a bilo bolje da ne rade, nego {to rade. Kao glavne

krivce za takvo stanje ozna~ava \ukanovi}a i vode}eg ekonomskog strate-

ga Veselina Vukoti}a kome je premijer „dao blagoslov za preuzimanje 100

odsto privatizacione vlasti". Medojevi} se `ali kako „ljudi sa strane cijene to

{to znam, dok me u Crnoj Gori stalno ne{to osporavaju i sumnji~e". Jedni

ga tako nazivaju „univerzalnom neznalicom", drugi „ekspertom op{te

prakse", dok ima i takvih koji ga optu`uju za „unosne poslove i zlatne kar-

tice". Na sve to, lider GZP odgovara: „Od zvani~nih diploma imam zavr{en

ET fakultet, a da sam priu~eni ekonomista prozivaju me oni koji nemaju

hrabrosti da javno iza|u na duel sa mnom". Bio je svojevremeno blizak sa

liberalima da bi ih otka~io kada je shvatio da „jednima javno nude jedno, a

drugima tajno drugo". To mu je otvorilo o~i: „Treba da se pojavi neka nova

alternativa, jer su ovi za deset godina pokazali {ta znaju u politici", rekao je

i napravio Grupu za promjene. Svoje saborce Medojevi} predstavlja kao

„renomirane stru~njake sa velikom reputacijom i kredibilitetom". Me | u t -

im, ka`e da za promjene nije dovoljna samo njegova grupa, ve} i sami gr a -

| ani moraju ne{to da promijene: „To je odnos prema politi~arima koje, um -

j e sto kao bogove, moraju po~eti do`ivljavati kao svoje sluge. Dok se to ne

de si, politi~ari }e se pona{ati po principu - dok je ovaca, dotle je i onih koji

ih stri`u".

Za razliku od gra|ana, Medo se ne da politi~arima. On nije ovca. Nije ni

neko poput goropadnog kralja {ume, kako bi se moglo zaklju~iti iz nadim-

ka. On je, ipak, samo mrav - ali atomski. Zato, ako imate problema sa

vladom, skup{tinom, op{tinom, direktorom, zaposlenim, otpu{tenim,

roditeljem, bra~nim drugom, vodinstalaterom, po{tarom, ku}nim ljubim-

cem - pozovite atom mrava i on }e dojuriti i rije{iti va{ problem. Otuda

148

najve}a popularnost Medojevi}a, {to mu \ukanovi} zasad toleri{e jer, jed-

nostavno, takav je ~ovjek - ni mrava ne bi zgazio.

149

Andrija Jovi}evi},gost kod Bu{a

VITEZKOJA

150

Poput legendarnog crtanog junaka i AndrijaJovi}evi} je poku{ao da samari}anski pomognedru{tvu u nevolji, da ga oslobodi kriminala i korup-cije, uvede u Evropu, ako je mogu}e, i Ameriku.Me|utim, kada je shvatio da je bez sablje, i da muprvi pomo}nik Dum-Dum (Mi}o Orlandi}) vi{e nijeod koristi, da narod u njemu ne vidi viteza, ve} sim-pati~nog nind`u, odustao je i oti{ao na doru~ak - kodBu{a. \ukanovi} je ostao ovdje da nas, po `eljisamog Jovi}evi}a, jo{ dugo, dugo vodi

U opisu simpatizera i prijatelja Andrija Jovi}evi} izgleda kr{no, gospod-

ski, dotjerano, vole da ga pohvale kako govori strane jezike, kako izlazi u

grad sa Montgomerijem, a ku}i se vra}a sa `enom Talijankom. Kada bi

samom Jovi}evi}u dali priliku da se predstavi, vjerovatno bi ta slika

izgledala jo{ glamuroznije. ^ak mu je i jedan drugi egocentrik, Ranko

Krivokapi}, toliko zavidio da se, ne tako davno, sa neskrivenom impresi-

jom okumio sa njegovom porodicom. Ali, \ukanovi} }e i to kumstvo stavi-

ti na isku{enje. Ovog puta, razlozi su bili ~isto politi~ki. Tako }e se, jo{ jed-

nom, pokazati izokrenuti sistem vrijednosti koji vlada ovim prostorima, a

u kojem je politika sve, a `ivot ni{ta.

A nekada je bilo dirljivo slu{ati kako dva bliska saradnika, predsjednik

dr ̀ ave i ministar unutra{njih poslova razmjenjuju komplimente: „Sa u` i v -

a njem sam posmatrao vje`be i demonstriranje izuzetne profesionalne vj e { -

t ine pripadnika MUP-a koje su na mene ostavile sna`an ustisak", govorio je

\u kanovi}, na {ta je {ef policije `estoko uzvra}ao: „Predsjedni~e, primite

ovo priznanje, sa `eljom da nas vodite kao predsjednik Republike, jo{ du -

151

go, dugo". Mo`da bi idila trajala do danas da u novembru 2002, izme|u vi -

{e kandidata, \ukanovi} nije odlu~io da mandat za sastav nove vlade povj -

e ri samom sebi. Me|u pretendentima, i tom prilikom, bio je Andrija Jo v i } -

e v i}. Imao je i preporuku: visok, voli Zapad, ne govori sa opozicijom, a u

pr ilog mu ide i analogija - Filip Vujanovi} je, naime, prije nego je postao pr -

em ijer bio, ba{ kao i Jovi}evi}, ministar policije.

Ve} narednog mjeseca, otvaranjem afere trafikinga, stvari su se toliko

iskomplikovale da je postalo jasno kako }e Jovi}evi} nakon premijerske

izgubiti i ministarsku fotelju. To mu nije zasmetalo, ka`e, jer su mu, kao i

svakom politi~aru, principi ispred interesa: „Da mi je karijera bila bitnija od

ubje|enja i da sam kalkulisao kako ve}ina radi, sigurno je da slu~aj ne bih

pokrenuo prije izbora nove vlade". Marovi} je, drugarski, ponudio \uk a n -

o v i}u uslugu pacifikacije Jovi}evi}a: „Prepusti ga meni, nema veze {to }e ti

zb og toga ovi tvoji iz ’Granda’ prigovarati". [ef je pristao, ali Jovi}evi} je

od bio sve darove grbljanskog mirotvorca. Jednostavno je zaklju~io: „Ipak

su Marovi} i \ukanovi} jedna partija". Zato je poru~io: „Najefikasniji na~in

za borbu protiv kriminala i moralno posrnulog dru{tva je ~i{}enje iznutra i

u vrhu vlasti". „Sablja" je tako, kako ka`e Jovi}evi}, u Crnoj Gori po~ela pr -

i je Srbije, ali je vrh dr`ave zaustavio pla{e}i se da jo{ nekog iz vrha ona ne

po sije~e.

I, naravno, do{lo je do obrta. Doju~era{nji miljenik vlasti kojem je povj -

e r avan najosjetljiviji vladin resor, Mara{ev |ak, postao je jedan od najozbi -

l j nijih kandidata opozicije za predsjedni~ku nominaciju. Ali, na kraju }e za -

v r {iti kao Andri}ev ]amil kojeg je „od Grka dijelilo sve, a sa Turcima ve z -

i v a lo malo {ta". Prvo }e ga se odre}i \ukanovi}, priznaju}i kako je po g r i j e -

{ io kada je Jovi}evi}a, svojevremeno, „uprkos rezervama pojedinaca" pred -

l o ̀ io za ministra. Kada je shvatio „da se radi o politi~ki nezrelom, nekultu -

r n om i elementarno nepismenom" ~ovjeku, prekinuo je kontakt, jer \u k a -

n o vi}, poznato je, sa takvima ne sara|uje. Njegova stranka jo{ manje: „Jov -

152

i } e vi} je Minhauzen, paranoik, kameleon i d`epno izdanje Ratka Kne ̀ e v i -

}a", vri{tali su iz DPS-a. Eks-ministar se, s druge strane, istovremeno `alio

ka ko ne mo`e da prepozna „{efa": „To nije onaj isti ~ovjek koji mi je ~estit -

ao na nastupima u parlamentu dok su poslanici DPS-a freneti~no aplaudir -

a li. To nije isti onaj ~ovjek kojem sam otvarao vrata po svijetu, a sada me

op tu`uje da izvr{avam zadatke tih istih ljudi koji su ga pomagali. Da li ovo

go vori \ukanovi} ili njegovo okru`enje iz ~ijeg zagrljaja ne mo`e da se i{~ -

u pa ve} du`e vrijeme", pitao se Jovi}evi}.

Opozicija koja je, par mjeseci ranije, u parlamentu tra`ila ostavku min-

istra policije jer se „skandalozno pona{a, podr`ava re`im i prislu{kuje",

najednom je u Jovi}evi}u prepoznala i svoju {ansu. Bojovi}evi lavovi su

uzdizali na{eg viteza kao „slobodoumnog ~ovjeka", narodnjaci su po~eli

„ozbiljno da razmi{ljaju o podr{ci ovom nezavisnom kandidatu", dok je

veseli @i`i} tra`io da se Jovi}evi} decidno izjasni oko kriminala u vrhu

vlasti kako bi dobio glasove njegove stranke. To ga je razljutilo toliko da je

odmah napisao odgovor: „SNP ne mo`e da me ucjenjuje da se izjasnim o

kriminalu jer sam, kao ministar unutra{njih poslova, to jasno pokazao.

Uostalom, ne}u biti kandidat koalicije ZZJ na izborima". Prijatelji su

poku{ali da ga ubijede kako ni kao nezavisni nema {ansi protiv Vujanovi}a

iza kojeg stoji mo}na partijska ma{inerija. Jovi}evi} je uzvra}ao: „Tako vi

mislite, ali narod me podr`ava". Me|utim, kada se presabrao, odlu~io je da

odustane. Od kandidature, ali ne i od puta: „Nastavi}u da kora~am istim

ovim putem. Nemam namjeru da pravim kompromise da bih dobio bilo {ta

a vlast }e zato poku{ati da plasira la`ne optu`be kako bi u javnosti kreirala

pogre{nu sliku o meni".

Bio je u pravu. Krenula je lavina u kojoj su pojedini, kako ih Jovi}evi}

ozna~ava, dvorski mediji, iz broja u broj, tretirali biv{eg ministra policije,

njegove pomo}nike Crnovr{anina i Orlandi}a, a povremeno, i lidera SDP-a

Krivokapi}a. Kada je feljton u{ao u poodmaklu fazu, Jovi}evi} je zaklju~io:

153

„Pokazala se utemeljenom moja tvrdnja da }e posredstvom pojedinih pre-

mijerovih medija javnost biti pripremana za preokret u ovom slu~aju, pa }e

oni koji su ~istili ovu zemlju od kriminala biti predstavljeni kao zavjereni-

ci". Ali, Jovi}evi} ne uzmi~e: „To ne}e pro}i" (Non pasaran, zvu~i poznato).

Brane}i se od neugodne pozicije dr`avnog neprijatelja, Jovi}evi} je vadio

raznorazne argumente, ponekad i neke te{ko razumljive. Pompezno je

otkrivao tajne veze crnogorskog i ira~kog re`ima, a \ukanovi} uzvra}ao da

ga je sumnjivim pismima koje mu je nudio a na koja nije nasjeo, sam

Jovi}evi} poku{avao uvezati sa velikim vo|om. Stvar je poprimila tolike

razmjere da je Montgomeri bio prinu|en da se stavi na stranu jednog od

prijatelja: „Nema indicija da je neko iz Crne Gore izvozio oru`je u Irak",

decidno je ustvrdio ameri~ki ambasador.

U finalu, stvar je zavr{ila kod dr`avnog tu`ioca, Jovi}evi}u je pru`ena

{ansa da ponudi dokaze, ali, za Medenicu, oni su izostali. Jedino {to je

zaklju~ila iz ~itavog slu~aja je da su premijer i ministar zloupotrebljavali

polo`aj i drasti~no kr{ili tajnost sudskog postupka. Me|utim, i nakon toga

Jovi}evi} ne odustaje. Kao i vitez Koja. „Nikada ne}u odstupiti od iznesene

~injenice da je Milo \ukanovi} direktni u~esnik afere trgovine ljudima. Za

tu tvrdnju postoji osnov koji }e kad-tad morati da ugleda svjetlost dana,

osim u slu~aju da tajnost postupka bude na snazi u narednih 100 godina".

Dakle, ko pre`ivi pri~a}e. O~ito, treba}e nam dosta vremena jer

Jovi}evi} tvrdi: „Ne treba gajiti iluzije da ova vlast mo`e i{ta zna~ajnije

promijeniti, osim kozmeti~kog dotjerivanja u obimu da se zadovolje zahtj -

e vi me|unarodne zajednice".

Poput legendarnog crtanog junaka i Andrija Jovi}evi} je poku{ao da

samari}anski pomogne dru{tvu u nevolji, da ga oslobodi kriminala i

korupcije, uvede u Evropu, ako je mogu}e, i u Ameriku. Me|utim, kada je

shvatio da je bez sablje, i da mu prvi pomo}nik Dum-Dum (Mi}o Orlandi})

154

vi{e nije od koristi, da narod u njemu ne vidi viteza, ve} simpati~nog

nind`u, odustao je i oti{ao na doru~ak - kod Bu{a. \ukanovi} je ostao ovdje

da nas po `elji samog Jovi}evi}a jo{ dugo, dugo vodi.

155

Vesna Perovi},lider opozicije

P^ELICA MAJA

156

U opozicionoj ko{nici sve vrvi od crtanih junaka- tu su Kosta Kojot (Pe|a Bulatovi}), @alosna Sova(Miko @ivkovi}), komandant Mark (Slavko Perovi}),Gargamel (Bo`idar Bojovi}), pingvin ^ili Vili(Dragan [o}), Teletabisi (Sr|a, Dragi{a i @ika) itajni agent Krcko Tanji} (Vuksan Simonovi}). I dokzaboravljeni Pera Detli} (Peco Popovi}) kukuri~e„pogodi ko sam", va{oj pa`nji ipak preporu~ujempametnu, vrijednu, bri`nu i marljivu p~elicu Maju(Vesna Perovi}). Za razliku od Bulatovi}a, ona nijeMarovi}ev omiljeni opozicionar jer, prosto, ~ovjek jealergi~an na sve p~ele, pa i na Maju

Kada joj se pru`i prilika da se predstavi, Vesna Perovi} ka`e kako je

„Beogra|anka koja se zbog ljubavi jo{ 1989. godine, sa ugla Svetosavske

i Ivana Milutinovi}a, preselila u najstariji deo crnogorskog primorja,

Kotor". Priznaje da joj je preseljenje te{ko palo, i da danas, kada ode u

Beograd, „ve} nakon tri dana ose}a se kao da nikad nije oti{la". Kako

stoji u njenoj biografiji ispisanoj na sajtu LSCG, „dolaskom u Crnu Goru

Vesna Perovi} prepoznaje LSCG kao istinskog borca za demokratiju,

progres i pozitivno djelovanje". Na istom mjestu je evidentirano da je

Perovi}, po~etkom devedesetih, „u vrijeme najve}eg {ikaniranja stranke

bila simpatizer i glasa~ LS". Sama priznaje da je 1994, kada vi{e nije

mogla da bude „samo ne mi posmatra~ i da {apatom ku}i govori o onom

{to se oko nje de{ava", od lu~ila da u|e u politiku. Ali taj „mu{ki posao",

tvrde njeni simpatizeri, nije kod nje potisnuo u drugi plan eleganciju i

prefinjeni stil. Vesna po t v r | u je takve ocjene: „Volim obilazak prodavni-

ca, razgledanje izloga, isproba v anje, uklapanje, tra`enje kostima koji bi

se slo`io uz ogrlicu kojoj nisam mo gla odoleti, da ne pri~am o cipelama,

karminima, parfemima..."

157

Vesna Perovi} je `ena predsjednik. Prvo je bila na ~elu liberalnih `ena,

onda je predsjedavala crnogorskim parlamentom, da bi na kraju preuzela

primat u svojoj stranci. Poslije svih tih politi~kih godina, u vrhu stranke

tvrde da je `enstvenost njena dominantna crta: „Borave}i u svijetu rez-

ervisanom za mu{karce i bave}i se politikom, Vesna Perovi} je manirima,

dr`anjem i pojavom, ostala `ena". Ali `ena-~ovjek: „Njen pristup prema

Crnoj Gori je koliko `enski bri`an, toliko politi~ki mu{ki", pi{e na sajtu LS.

Iz istih razloga, Predrag Drecun je, u vrijeme dok je bio opozicionar, govo-

rio: „Vesna je mu{ko - u odnosu na Svetozara".

[alu na stranu, Vesna Perovi} zaista ima petlju jer se ne libi da bira~ima,

od ~ije volje zavisi sudbina svake stranke, saop{ti: „Tu`no je {to niste prih-

vatili na{ poziv da glasate za nas. Zato vam se vi{e ne mo`emo obra}ati sa

po{tovani gra|ani. Vi ste gori od njih kada ste ih poslije svega tajno glasali.

Zato je na{ prezir iskren i opravdan". Da je u politici sve mogu}e, pokaza-

lo se vrlo brzo. Naime, nakon ovako krupnih rije~i LS je napravio spo-

razum o podr{ci manjinskoj vladi DPS-SDP, ali je, prema tvrdnji same

Perovi}, ta stranka ostala elitisti~ka: „Na na{oj visini vazduh je ~ist i miri{e

sl oboda". Me|utim, nekad se od velike visine pomuti svijest. Tako su liber-

ali, 2002, zano}ili sa DPS-om, a probudili se sa SNP-om. Tih dana, kao port -

p arol LS, tvrdila je da je „nezamisliva koaliciona saradnja sa prosrpskom

op ozicijom, jer se ona agresivno protivi referendumu kao na~inu da gr a | -

a ni Crne Gore do|u do nezavisnosti". Vrlo brzo je promijenila stav i sa o p -

{ tila da je eventualni zajedni~ki opozicioni nastup „sasvim prirodna stvar".

Po sebno nakon {to je \ukanovi} potpisao Beogradski sporazum i „referen-

dum pretvorio u daleku ~e`nju". U ime o`alo{}enog Malog kabineta, Vesna

Pe rovi} se oprostila od suverene Crne Gore i poru~ila: „Sada na dnevni red

do laze druge teme: tranzicija, demokratija, gra|enje nezavisnih institucija,

sl obodnog i otvorenog dru{tva". Za takav sveti cilj, umjesto \ukanovi}a,

LS je odabrao novog partnera, Predraga Bulatovi}a: „Ako je od Milo{evi}a

mo gao da se otrgne \ukanovi}, za{to ne bi mogao i Bulatovi}. Ako je ta sar -

158

a d nja opro{tena jednom, za{to ne bi bila i drugom", pitala se Vesna Perovi}.

Za to je, uz neskrivenu podr{ku tada{njeg pokrovitelja crnogorske opozici-

je ^a rlsa Kroforda, znala da poru~i: „Potrebno je samo da ovi odu, alterna -

t i va je ve} spremna". Bira~i su bili zbunjeni jer su od njenog saborca Mi o d -

r a ga @ivkovi}a mogli da ~uju kako je „na{ problem lo{a vlast, ali i jo{ gora

op ozicija". U trenucima nadahnu}a, najbolji drug komandanta Marka je go -

v orio: „Naime, i jedni i drugi su komunisti, s tim {to je opozicija oli~ena u

SNP-u ideolo{ki retrogradnija. Da nije tako, LS bi se udru`io sa njom i

pr o mijenio ovu vlast, ali ne mo`emo se udru`ivati sa gorima i od same

vl a sti".

P~elica Maja je vjerovala u ~udo i juri{ala na nebo. Bira~ima je

poja{njavala situaciju: „Sve je u`asno, ima samo jedna stvar koja valja, a to

je Liberalni savez". U pjesni~kom zanosu, Perovi}ka je optu`ivala vrh vlasti

da je upropastio {ansu Crne Gore da postane dr`ava: „Ne}e da otvore

demokratske procese jer bi ti procesi zatvorili neke od njih, ne daju nam da

di{emo jer kiseonik uti~e na bolji rad mozga, a ljudski mozak prirodno `udi

za istinom, pravdom i slobodom". Ali, opet, sve je bilo uzalud. Sa parlam -

e ntarnim izborima u oktobru 2002, stiglo je novo opoziciono razo~arenje.

Liberali su rekli da ne}e ni za `ivu glavu ulaziti u Skup{tinu, a obrazlo`enje

je predo~ila predsjednica stranke: „Razo~arani smo saznanjem da su deseti -

ne hiljada na{ih sugra|ana primile u svoje domove aktiviste DPS-a i da su

im za tridesetak eura prodavale svoj glas ili svoju apstinenciju na izbori-

ma". Kasnije su putevima Liberalnog saveza krenule ostale opozicione st r -

a nke. Perovi} je smatrala da „odsustvo iz parlamenta ima potrebnu snagu

sa mo ako je celokupna opozicija u tome jedinstvena". Na pojedine spekul -

a c ije da se Bulatovi} namjerava vratiti u skup{tinske klupe znala je da po r -

u ~i: „Ne mogu da verujem da }e SNP to sebi smeti da dozvoli, ali po{to je

ov de sve mogu}e, to bi zna~ilo da je posljednja linija odbrane \ukanovi}a

up ravo Predrag Bulatovi}". Ipak, prva `ena LS se nada da }e se prije uru{iti

vla st nego opozicija.

159

„Crnogorski brod kojim zapovijeda DPS pu{ta vodu na sve strane i za -

p u {avanje jedne rupe mo`e usporiti, ali ne mo`e spasiti brod od po t o n u -

}a", oc jenjuje Perovi}. Ona ne vjeruje da }e se \ukanovi} svojevoljno po -

v u }i iz po litike. A i kako bi kada mu ona sama poru~uje da ako mu ne{to

ta ko pa d ne na pamet „neka se ne nada da }e posle svega mo}i da ode ne -

k a ̀ njeno". Ako se Vesna bude pitala, ni Svetu se dobro ne pi{e: „Mi u Cr -

n oj Gori dobro poznajemo Marovi}a, a mi u LS se ne uste`emo da isk a ̀ -

e mo svoje zgra`avanje nad njegovom politikom. On je vodio ratove, on je

os u|ivao druga~ije mi{ljenje, on je bio na vlasti i kreirao dr`avne odluke,

zb og njegove politike ljudi su ginuli, patili, mrzeli..." Zaklju~ak je logi~an:

„Marovi} nema pravo na izvinjavanje i ostajanje u politici", smatra Vesna

Pe rovi}.

Kada malo bolje osmotri, ona kao lider opozicije lako uo~i da je

„crnogorska vlast potpuno trula i da se odr`ava golom silom, la`ima i ble-

fovima". Ali i stra{no mo}na, jer je „ne~asnim poslovima sticala li~na bogat-

stva i ja~ala svoju kontrolu nad gra|anima". Zato, Vesna Perovi} ponekad

osjeti umor. Do|e joj, ka`e, da se vrati ulozi obi~ne `ene. „Da se odmaram,

spremam ukusna jela, dru`im s prijateljima". Voljela bi da skokne i do

svemira, „da ne gleda {ta se ovdje radi". Nije fer da nama, obi~nim smrt-

nicima, ostavlja svoje crtane drugare. Neka povede i njih. Na spisku su:

Kosta Kojot (Pe|a Bulatovi}), @alosna Sova (Miko @ivkovi}), Gargamel

(Bo`idar Bojovi}), pingvin ^ili Vili (Dragan [o}), komandant Mark (Slavko

Perovi}), Teletabisi (Sr|a, Dragi{a i @ika) i tajni agent Krcko Tanji} (Vuksan

Simonovi}). I dok zaboravljeni Pera Detli} (Peco Popovi}) kukuri~e „pogo-

di ko sam", va{oj pa`nji, ipak, preporu~ujem pametnu, vrijednu, bri`nu i

marljivu p~elicu Maju (Vesna Perovi}). Za razliku od Bulatovi}a, ona nije

Marovi}ev omiljeni opozicionar jer, prosto, ~ovjek je alergi~an na sve p~ele,

pa i na Maju.

U opozicionoj ko{nici sve vrvi od crtanih junaka - tu su Kosta Kojot

160

(Pe|a Bulatovi}), @alosna Sova (Miko @ivkovi}), komandant Mark (Slavko

Perovi}), Gargamel (Bo`idar Bojovi}), pingvin ^ili Vili (Dragan [o}),

Teletabisi (Sr|a, Dragi{a i @ika) i tajni agent Krcko Tanji} (Vuksan

Simonovi}). I dok zaboravljeni Pera Detli} (Peco Popovi}) kukuri~e „pogo-

di ko sam", va{oj pa`nji ipak preporu~ujem pametnu, vrijednu, bri`nu i

marljivu p~elicu Maju (Vesna Perovi}). Za razliku od Bulatovi}a, ona nije

Marovi}ev omiljeni opozicionar jer, prosto, ~ovjek je alergi~an na sve p~ele,

pa i na Maju.

161

Vojislav Ko{tunica,lider Srbije

KALIMERO

162

U tradiciji koja svoje najve}e poraze slavi kaopo b jede, kod naroda koji propadanje dr`i za vrhuns -ku v rijednost i stvar od nacionalnog interesa (Smrtfa { i zmu, Slobodan narodu), u mentalitetu kojem je(samo) sa`aljenje najpo`eljniji na~in opho|enja, je -d an Kalimero lik, koji mantri~ki ponavlja slogan one pravdi koja je zadesila i njega i Srbe (Pa to je ne -p r avda!) - mora biti najpopularniji politi~ar. Ko{ t u -n ica je, uostalom, zato i me|u `ivima. U {irenju sa -m o sa`aljenja on je i{ao do bolnog poni`enja kako biga Srbi voljeli i dr`ali na vlasti, dok je onaj koji jetv rdio da se „ne}e udvarati nikome, niti poga|ati sabilo kime oko magistralnih pravaca evropske polit i -ke", ubijen 12. marta pro{le godine

Vojislav Ko{tunica je ~ovjek od rije~i: „Dajem re~ da }u, budete li me

izabrali za predsednika SRJ, u~initi sve {to je u mojoj mo}i da se zaustavi

dalje propadanje naroda i dr`ave". Tri godine nakon ove zakletve Ko{tuni-

ca zapa`a i saosje}a: „Te{ko mi je i mu~no kada vidim kako ljudi `ive. To je

stra{no". [ta Srbi vi{e vole nego kada imaju predsjednika koji dijeli njihovu

sudbinu. Zato Ko{tunica dodaje: „Znam {ta zna~i te`ak `ivot zato {to nika-

da nisam `iveo u nekom bogatstvu i izobilju". U trenucima iskrenosti on

sam otkriva tajnu svog uspjeha: „Ono {to je veoma va`no uspeo sam da se

ne razlikujem od ve}ine obi~nih ljudi i verovatno da sam zato dobio toliku

njihovu podr{ku". Poput crtanog lika iz naslova, Ko{tunica krivce za tako

lo{e stanje pronalazi u drugima. Uzroke uspona radikalizma u Srbiji na

posljednjim parlamentarnim izborima, ka`e, treba tra`iti „kako u politici

koja je vo|ena na unutra{njem planu nakon 5. oktobra, tako i u onoj koja je

spolja kreirana prema na{oj zemlji". Iako ga je Zapad u petooktobarskom

ushi}enju slavio kao „zakletog antikomunistu, demokratskog nacionalistu,

hri{}anski utemeljenog lidera ~istih ruku", Ko{tunica je bio kriti~an: „Danas

163

demokratija onima koji su u komunizmu sanjali o njoj vi{e ne izgleda

onako kako je izgledala dok je komunizam postojao". Poseban odijum kod

Ko{tunice, kao zakletog borca protiv nepravde (opet Kalimero sindrom),

izazivaju Ameri: „Treba praviti razliku izme|u izvornih vrednosti

demokratije i onoga {ta je demokratija danas, pogotovo onog {ta je ona u

spoljnoj politici Va{ingtona". Bojao se „zla doma}ega" koje „pritajeno glori-

fikuje sve ono {to postoji preko okeana i nipoda{tava sve ono {to postoji u

ovoj zemlji". Ko{tuni~in izbor je bio „ne{to izme|u": „Va`no je da se

Milo{evi}eva isklju~iva, ratoborna i nerealna politika ne zameni suprotn -

om, kvislin{kom. Zaklju~io je da „jedino mera izme|u te dve politike" Srbiji

mo ̀ e nadoknaditi „ono {to je izgubila, ne samo u posljednjih deset, ve} u

po s ljednjih pedeset godina".

Me|utim, pojedini autori sa Zapada smatraju da je najve}a prepreka za

razvoj demokratije u Srbiji bio i ostao sam Ko{tunica. Norman Cigar, poz-

nati ameri~ki analiti~ar, tvrdi da Ko{tunica svojom politikom „poku{ava da

o~uva ideju Velike Srbije, uz oslanjanje na institucije kao {to su Srpska

pravoslavna crkva i Vojska Jugoslavije". Sli~no misle i u Ha{kom tribunalu:

„Ko{tunica je uvijek bio nacionalista i glasni zagovornik Velike Srbije, ali ne

i silovanja i etni~kog ~i{}enja. On, me|utim, nikada nije `elio da vidi kon-

sekvence te politike", ocjenjuje Alen @ori, diplomatski savjetnik Karle del

Ponte. Problemi za nekada{njeg predsjednika SRJ nastaju kada stvari na isti

na~in detektuju i ljudi iz njegovog najbli`eg okru`enja, koalicioni partneri

sa kojim je sru{io prethodni re`im: „Vojislav Ko{tunica se ne mo`e oslo-

boditi odgovornosti za poslove koje kao predsednik SRJ nije mogao ili nije

`eleo da uradi. Tu mislim ne samo na raskid sa Slobodanom Milo{evi}em

nego i sa sistemom Slobodana Milo{evi}a u koji se on delimi~no uklopio.

Da ne bih bio grub, pitam Vas: koji je on to deo sistema Slobodana Mi l o -

{ e v i}a demontirao", ka`e ^edomir Jovanovi}, potpredsjednik DS i Vlade

Sr b ije.

164

Mo`da uzroci uzdr`anosti i neodlu~nosti ovog, kako ga je njema~ki

„Cajt" opisao, konzervativca koji mahom mrgodno `mirka, le`e u onoj

ok otobarskoj zakletvi kada je na Trgu republike dao rije~: „Dajem re~ da

bu dete li me izabrali za predsednika ne}e biti revan{izma, osvete, da ne}e

bi ti pobe|enih i pora`enih". Zvu~alo je ohrabruju}e, ali je praksa dovela

u pitanje re~ i dobre namjere. Milo{evi}evi zloglasni generali policije i vo j -

s ke mjesecima su ostali na svojim visokim funkcijama. Na zahtjeve de m -

o k r a t s ke javnosti da se oni uklone i izvedu pred sud, Ko{tunica je odgov -

a rao: „Mislim da je potrebno strpljenje i uzdr`anost kada su neke ka d r o -

v s ke promene u pitanju". Posebno je bio slab na Pavkovi}a: „On je gene -

r al koji je veoma uspe{no vodio akcije Tre}e armije za vreme NATO bom -

b ardovanja i to je ne{to {to }e ostati zapam}eno, to je podvig". Pala je ov -

a ko krupna re~, ali kasnije je pao i Pavkovi}. ^im je otkazao poslu{nost

vr hovnom komandantu, zaboravljeni su podvizi i medalje, otpremljen je

u penziju. A onda je do{la na red borba protiv kriminala. I, opet, selekt i -

v no. Ratni kriminal koji je porodio sve ostale, Ko{tunica je permanentno

gu rao pod tepih. Nikada nije doveo u pitanje lik i djelo Radovana Ka r a d -

` i}a, a sami rat je vidio ovako - krajnje jednostavno. „Rat je zapo~eo ’91.

go dine, razbuktao se u Bosni ’92. godine, svi znamo kako je to izgledalo

6. aprila, me|unarodno priznanje BiH, rat po~inje, Srbi, Hrvati, M u s l i m -

a ni, koji su `iveli negde slo`nije, negde manje slo`no, vekovima ~esto po -

d e ljeni, odjednom se nalaze u tom sukobu... Oni se razilaze i odlaze na ra -

z ne strane".

Zahvaljuju}i ovakvim stavovima, Ko{tunica je vrlo brzo postao veliki

oponent Ha{kog tribunala i implicitno najja~i branilac Slobodana

Milo{evi}a. Hag mu je bio „poslednja rupa na svirali", ali kada su krenuli

pritisci sa Zapada, morao je da prizna: „Pa jeste poslednja, ali i na posled-

njoj rupi se svira". Tako je za njegovog predsjedni~kog mandata i na srpski

sveti dan Vidovdan, Milo{evi}, ipak, spakovan za [eveningen. Da bi poli-

ti~ki pre`ivio, morao je da se ponizi vi{e nego ikad. Pravdao se bira~ima

165

kako se protivio izru~enju, kako nije znao, kako su neki pogazili i moral

biraju}i ba{ taj 28. jun, kako su prekr{eni zakon i ustav... Ko{tuni~in izbor

je bio su|enje u zemlji. Imao je dirljivo opravdanje: „Time bi bio izbegnut

presedan da budemo jedina dr`ava koja je svog predsednika izru~ila sudu

van zemlje".

Ima jo{ jedna re~ koju je dao novi-stari lider Srbije. U jednom intervjuu,

nakon pada Milo{evi}a, predvi|ao je da }e „nova, demokratska pravila

igre onemogu}iti da se ne{to poput Milo{evi}a ili njegove stranke iznedri i

ponovi". Ipak se ponavlja. Da ironija bude ve}a, ba{ iz krila samog

Ko{tunice ovih dana o`ivljava duh ha{kog pritvorenika i njegove nacional-

socijalisti~ke partije. Ko{tunica, naravno, ima alibi, jer je dao re~: „Trudi}u

se da se izmirimo kako bi opstali". [ekspir je davno zapisao kako „svaka

neispravna stvar uzima na se ~estitosti vid".

Malo je poznato da Ko{tunica voli narodnu poeziju. Valjda mu zato

Be}kovi}, kao nekad Milo{evi}u, krasi prvi red strana~kih promocija i

mitinga. Kada odnose u vi{estrana~kom DOS-u opisuje uz gusle, stvari mu

izgledaju ovako: „Nekada ono iz narodne pesme, dva lo{a ubi{e Milo{a, ne

mora uop{te da va`i. Nekada Milo{ mo`e da ubije mnogo vi{e lo{ih". Ko je

bio Milo{ u 5. oktobru i nakon njega, a ko lo{, ko je koga ubio, kako i za{to,

ocijeni}e tek neka budu}a srpska istoriografija ako je zadesi ne{to po{teni-

je i profesionalnije od Vasilija Kresti}a i Rado{a Lju{i}a. Kako god bilo,

Ko{tunica opet ima opravdanje - `elio je samo da se dopadne Srbima. I,

na`alost, uspio je. Jer u tradiciji koja svoje najve}e poraze slavi kao pobjede,

kod naroda koji propadanje dr`i za vrhunsku vrijednost i stvar od

nacionalnog interesa (Smrt fa{izmu, Slobodan narodu), u mentalitetu

kojem je (samo) sa`aljenje najpo`eljniji na~in opho|enja, jedan Kalimero lik,

koji mantri~ki ponavlja slogan o nepravdi koja je zadesila i njega i Srbe (Pa

to je nepravda!) mora biti najpopularniji politi~ar. Ko{tunica je, uostalom,

za to i me|u `ivima. U {irenju samosa`aljenja on je i{ao do bolnog po n i ̀ e -

166

nja kako bi ga Srbi voljeli i dr`ali na vlasti, dok je onaj koji je tvrdio da se

„ne}e udvarati nikome, niti poga|ati sa bilo kime oko magistralnih prava-

ca evropske politike", ubijen 12. marta pro{le godine.

167

168

169