CIN Rogera

  • View
    34

  • Download
    8

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Blabla

Text of CIN Rogera

  • .

    IN ROGERA MURGATROYDA

    Gilbert Adair

  • Za Michaela Maara .

    .

    .

    Stvarni svijet nije nita do ukupni zbroj putova koji ne vode nikamo.

    Raoul Ruiz

  • PRVO POGLAVLJE

    Takvo to se dogaa samo u knjigama! Pukovnik je drhtavom rukom pripalio cigaru pa dodao: Kvragu sve,

    Evadne, to bi mogla biti jedna od tvojih! Ha! otpuhnula je dotina dama poravnavi naoale, koje su joj

    stajale nahero na vrhu nosa. To samo potvruje ono u to sam cijelo vrijeme sumnjala. Kako to misli?

    Mislim da si lagao kad si mi rekao koliko si uivao u mojim knjigama.

    Lagao? Dakle, od svih - Da si uistinu proitao moje romane, Rogere ffolkese1, umjesto da se

    samo pretvara da si ih proitao, znao bi da nikada ne rabim zakljuane sobe. To preputam Johnu Dicksonu Carru.

    Pukovnik je naoigled smiljao kako se najbolje izvui iz neprilike u koju se uvalio, kad ih je njegova ki Selina, koja je do tog trenutka sjedila pokraj svoje majke na kauu lica prekrivena rukama, oboje trgnula uz- viknuvi: Oh, za ime svijeta, prestanite vas dvoje! Jednostavno ste grozni, ponaate se kao da igrate igru Ubojstva! Ray lei mrtav - teatralno je rukom pokazala priblino u smjeru tavana - pogoen u srce! Zar nimalo ne marite!

    Posljednje etiri rijei izgovorene su glasnim velikim slovima: ZAR NIMALO NE MARITE! Istina je da je Selina moda odabrala pogreno zvanje kad je odluila studirati umjetnost umjesto da glumi u kazalitu, no u ovoj prigodi nitko nije sumnjao u njenu iskrenost. Tek je prestala jecati, punih pola sata nakon to je tijelo pronaeno. Iako su i on i njegova supruga uinili sve to je bilo u njihovoj moi kako bi je utjeili, pukovnik je u meteu koji je to otkrie prouzroilo ve zaboravio na dubinu osjeaja koje je njegova ki gajila prema rtvi. Sada je imao plahi izraz na rumenom licu.

    1 Staroenglesko prezime; udvojeni suglasnik istovrijedan je velikome poetnom slovu te znai da je prezime ugledno, (op. ur.).

  • Oprosti, mila moja, oprosti. Uasno sam beutan. Samo - pa, jednostavno je rije o tome da je ubojstvo toliko neuobiajeno da to jo nisam probavio! Rukom joj je obgrlio ramena. Oprosti mi, oprosti mi.

    No tada su mu, tipino, misli opet odlutale. Nikad nisam uo da se ubojstvo u zakljuanoj sobi dogodilo u

    stvarnom ivotu, promrmljao je sebi u bradu. Moda bi o tome valjalo pisati The Timesu. Ohhh, oe!

    Dok je pukovnikova ena nastavila tapati ker po koljenima bez ikakva uinka, Donald, mladi Amerikanac kojeg je Selina upoznala na akademiji, zabrinuto se vrzmao oko nje. No bio je previe stidljiv da bi uinio ono za im je eznuo, a to je bilo vrsto je zagrliti. (Usput, bio je to Donald Duckworth, nezgodno ime, no njegovi roditelji nisu to mogli predvidjeti kad su ga krstili 1915.)

    Istini za volju, pukovnik nikako nije bio jedini krivac. Iako je poteno rei da su svi prisutni suosjeali sa Se- linom, neki naglas, a neki u sebi, injenica da je od svih prisutnih u kui samo ona uistinu oplakivala mrtvaca nije se mogla izvrdati. ak i da im misli nisu bile obuzete zapanjujuim detaljima zloina, svi su ostali, bez iznimke, imali vlastite razloge zbog kojih nisu tratili previe vremena na konvencionalno izraavanje aljenja zbog toga to je Raymond Gentry napustio ovaj svijet. Ukratko, nitko nije bio spreman roniti krokodilske suze, a samo je Selina ffolkes ronila prave.

    I zato, da je toga jutra, na blagdan Svetog Stjepana, nezvani gost uetao u drvom obloeni salon imanja obitelji ffolkes - salon nepogreivo muevne aure, reske poput arome jedne od pukovnikovih cigara, koju je feminizirao samo niz figurica Royal Doulton na kaminu i izvanredni ptipoen koji je prekrivao naslonjae svakako bi osjetio prodorno ozraje oka, pa ak i straha. No jednako bi ga tako zbunio potpuni nedostatak tuge-

    Starinski je sat u drvenom ormariu otkucao sedam i petnaest. Uurbani sluge ve su bili u svojim uniformama, dok su gosti jo bili u kunim ogrtaima - osim ore Rutherford, kazaline i filmske glumice i jedne od najstarijih prijateljica Mary ffolkes. Ona je na sebi imala napadni grimizno-zlatni odjevni predmet koji je nazivala kimonom i za koji je tvrdila da je parika ekskluziva. Upravo je ona sljedea progovorila.

    Zato nitko od vas mukaraca ne poduzme neto? Pukovnik je otro podignuo pogled.

  • Saberi se, Cora, upozorio ju je. Sad nije vrijeme za gubljenje ivaca.

    Za ime svijeta, Rogere, ti smijeni ovjee! odgovorila je svojim uobiajenim tonom iskrenog prijezira. Moji su ivci jai od tvojih.

    Da bi to i pokazala, izvadila je tanku tabakeru od koe morskog psa iz jednog od depova kimona, izvukla cigaretu, ubacila je u dugaki cigarpic od ebanovine, pripalila je i uvukla dim duboko u plua, a prsti su joj sve vrijeme bili mirni, dok je pukovnikova ruka drhtala.

    Samo sam mislila, nastavila je mirno, da ne moemo samo sjediti tu s mrtvacem nad glavama. Moramo neto poduzeti.

    Da, ali to? odvratio je pukovnik. Farrar je pokuao telefonirati - koliko puta, Farrare?

    est puta, gospodine. Tako je. Veze su prekinute i vjerojatno e ostati prekinute jo neko

    vrijeme. A kao to i sami moete savreno dobro uti, meava koja ih je prekinula jo uvijek bjesni. Moramo se suoiti s injenicama. Zatrpani smo snijegom. Potpuno smo odsjeeni - barem dok se oluja ne stia. Najblia policijska postaja udaljena je vie od trideset milja, a jedina cesta koja vodi prema njoj zasigurno je neprohodna.

    Kradomice pogledavi Sclinu, zakljuio je: A naposljetku, nije kao da - pa, hou rei, nae boino okupljanje

    potpuno je uniteno, i to je strano neugodno za sve nas, no nije kao da e truplo samo - samo odetati. Bojim se da emo jednostavno morati prosjediti onoliko koliko treba.

    U tom se trenutku, iz naslonjaa pokraj kamina u kojem se udobno smjestila, zaklonjena i bezoblina u svojem vunenom kunom ogrtau, Evadne Mount, spisateljica koju smo ve upoznali, obratila pukovniku ozbiljnim mukobanjastim glasom: Zna, Rogere, pitam se moemo li si zapravo dopustiti da to napravimo.

    Da napravimo to? Prosjedimo, kao to si rekao. Pukovnik ju je podsmjeljivo pogledao. A zato ne? Pa, razmotrimo to se ovdje dogodilo. Prije pola sata Raymond

    Gentry pronaen je mrtav na tavanu. Ti si, Rogere, morao provaliti vrata da bi doao do njega, vrata koja su bila zakljuana iznutra, a klju je jo bio u kljuanici. Kao da to nije bilo dovoljno, jedini prozor u sobi bio je zakraunan. Tako da praktiki nitko nije mogao ui na tavan - ali netko

  • ipak jest - a kad je jednom uao, tko zna kako, nitko nije mogao ponovno izai pa ipak se ne moe porei da je netko uspio i u tome.

    Dakle, kao to sam ti ve rekla, Rogere, ja ne piem o ubojstvima iza zakljuanih vrata. Napisala sam devet romana i tri kazalina komada - moj posljednji, Pogreni glas, prikazuje se ve etvrtu trijumfalnu godinu na West Endu - nadmai to, Agatho Christie! - i ni u jednom od tih djela nema ubojstva poinjenog u zakljuanoj sobi. Tako da se ne mogu pretvarati da imam ikakvu ideju kako je to ubojstvo poinjeno.

    Ali, nastavila je, zastavi na trenutak ili dva, oito se suzdravajui kako bi njezina sljedea izjava imala najvei mogui uinak na sluatelje, znam tko ga je poinio.

    I zaista, uinak je bio ubojit. U salonu je zavladala mrtvaka tiina. Tijekom nekoliko sekunda inilo se kao da je vrijeme stalo. Sluge su se prestali nervozno mekoljiti. Besprijekorno manikirani nokti Core Rutherford prestali su izvoditi piruetu po prozirnom rubu njezine staklene pepeljare. ak je i starinski sat prestao otkucavati - ili je tiktakao najtie mogue.

    Tiinu je napokon banalno prekinulo nazalno zavijanje kuhariine pomonice Adelaide, iji su prsti bili umrljani maslacem. Druge slukinje zvale su je adenoidna Adelaide jer bi se odmah rasplakala zbog svake

    M sitnice. No to je glasnim uzvikom , curo! zaustavila gospoa Varley, kuharica, pa su se svi opet okrenuli prema Evadne Mount.

    Pukovnik je postavio neizbjeno pitanje. Oh, zna to dakle. Pa reci nam. Tko je to uinio? Netko od nas. Zaudo, nisu se zauli uvrijeeni prosvjedi kakve bi mogla oekivati

    nakon tako dramatine izjave. Naprotiv, inilo se da su svi istoga trena uvidjeli da je logika te izjave nepobitna.

    Znam da je ova kua smjetena blizu Dartmoora, nastavila je, i vjerojatno ste svi vi pomislili na odbjegle zatvorenike. I da, istina je da, s obzirom na to da su telefonske veze prekinute, ne moemo biti sigurni da neki odbjegli zatvorenik ne luta okolicom. No, to se mene tie, to ne prolazi. Kao i Bijela Kraljica, mogu povjerovati u ak est nemoguih stvari prije doruka pa, recimo, nakon doruka, ispravila se, nisam ni za to dok ne popijem kavu. A kao strastveni itatelj krimia svoga dragog prijatelja Johna Dicksona Carra, jednako tako mogu povjerovati da se netko uspio utjeloviti, a onda nestati unutar zakljuane tavanske sobe, u

  • meuvremenu ubiti Raymonda Gentryja, a sve bez nadnaravne intervencije. Moni bogovi, moram u to vjerovati, jer se to dogodilo!

    No nitko me nikada nee uspjeti uvjeriti da je zatvorenik pobjegao iz svoje elije u Dartmooru, pobjegao iz najbolje uvanog zatvora u zemlji, preao vritinu usred snjene oluje, provalio u kuu, a da ga nitko od nas nije uo, ponovno izaao ne dotaknuvi ni vrata ni prozor, a onda se iskrao natrag u oluju! Ne - u ivotu i u knjievnosti tu povlaim crtu. Kako god gledali na to, ovo ubojstvo mora biti ono to policija naziva poslom iznutra.

    Dok su svi upijali njezine rijei, ponovno je nastupila tiina. ak je i Selina podignula uplakano lice s ruku i pogledala kako ostali reagiraju. I ponovno je pukovnik, razmaknutih nogu ispred rasplamsale vatre, u pozi koja je nevjerojatno podsjeala na glumca Charlesa Laughtona u ulozi Henrika VIII., bio taj koji je progovorio.

    Dakle, Evadne, vru si nam krumpir dobacila, moram rei. Morala sam biti netaktina, rekla je ne ispriavajui se. Sam si nam

    rekao da se moramo suoiti s injenicama. On