Click here to load reader

CILJEVI PROMETNE POLITIKE

  • View
    437

  • Download
    1

Embed Size (px)

Text of CILJEVI PROMETNE POLITIKE

CILJEVI PROMETNE POLITIKE Openito se smatra da bi cilj javne politike u prometu, kao u svakoj drugoj gospodarskoj djelatnosti, trebao biti da se unaprijedi javni interes. U tu se svrhu iznose dva glavna razloga za utvrivanje ciljeva prometne politike. Prvi je cilj da se osigura osnova za izradu i izbor razvojne politike i drugi, da se utvrde kriteriji za vrednovanje varijantnih pravaca programa akcije i ocjenu ostvarenja prihvaene politike. Prvi razlog zahtijeva da se utvrivanjem ciljeva izraze interesi svih nositelja prometne politike, dok drugi razlog zahtijeva prihvaanje realnih ciljeva. Ciljevi prometne politike izraavaju, dakle, potrebe, interese pa i elje nositelja dane politike ili onih zbog kojih se ti ciljevi donose.Stoga upanov definira ciljeve kao eljena budua stanja, koja se nee ostvariti sama od sebe, ve se mogu postii samo svrhovitom ljudskom akcijom. Izbor ciljeva i odreivanje prioriteta njihovog ostvarenja, rezultat su politikog procesa kojeg predodreuju mnogi imbenici. Najvaniji su drutveno i ekonomsko ureenje zemlje, odnos politikih snaga, trenutno ekonomsko-politiko stanje u zemlji te nain donoenja odluka. S obzirom na razlike u znaenju pojedinih ciljeva, te njihovu hijerarhiju, razlikuju se opi ili primarni od posebnih ili sekundarnih ciljevca. Opi ciljevi su poeljni ishod dane politike, a posebni ciljevi ili zadaci su specifina, mjerljiva izjava o poeljnom ishodu. Na primjer, opi cilj moe biti poveanje efikasnosti prometnog sustava, a posebni cilj ili zadatak maksimiziranje slube prijevoza za svaku uloenu novanu jedinicu. Kako je prometna politika dio ekonomske politike, onda i ciljeve prometne politike treba promatrati kao dio ciljeva ope ekonomske politike. Za primjer Tinbergen uzima maksimiziranje realnog narodnog dohotka, to u ekonomskoj politici moe biti neposredni, a u prometnoj politici posredni cilj te se, u ovom drugom sluaju, svodi na maksimiziranje doprinosa prometne djelatnosti narodnom dohotku kao cjelini. To pretpostavlja djelotvorniju upotrebu proizvodnih faktora koji se mogu bolje upotrijebiti u drugim djelatnostima (oportunitetni trokovi). To nadalje zahtijeva razumnu naknadu za koritene proizvodne faktore, tj. naknadu koja je u skladu s vrijednou njihovog razvojnog doprinosa. Najvaniji cilj prometne politike je uspjean prometni sustav koji omoguuje kvalitetan i jeftin prijevoz. U skladu s tim glavni se zadaci prometne politike mogu svrstati u ove etiri skupine: Prvo, doprinos ekonomskom rastu i nacionalnom blagostanju. S tim u vezi, od prometa se oekuje osiguranje dopreme sirovina, energije i drugih roba, dovoz radne snage i prijenos informacija do mjesta proizvodnje i razmjene, te otprema gotovih proizvoda. Drugo, zadovoljenje drutvenih potreba za prijevozom ljudi do trgovakih, zdravstvenih, obrazovnih i rekreativnih sredita, to se postie osiguranjem razumne razine osobne mobilnosti. Tree, poveanje efikasnosti i ekonominosti prometnog sustava. To je uobiajen zahtjev pri svim oblicima ulaganja, kako bi se postigla primjerena stopa povrata na uloena sredstva i

osigurala optimalna alokacija resursa. etvrto, uklanjanje ili ublaavanje nepovoljnih uinaka koji nastaju kao posljedica djelovanja prometa, kao to je oneienje okolia, pojava prometnih nesrea, rasipanje pogonske energije i gubitak obradivog zemljita zbog izgradnje prometnica.

Promatrani sa stajalita transportnih subjekata, ciljevi se prometne politike mogu podijeliti u etiri skupine: 1. ciljeve prijevoznika, 2. ciljeve radne snage, 3. ciljeve korisnika prijevozne usluge, 4. ciljeve drutva. Interes prijevoznika usmjeren je na utvrivanje i ostvarenje takvih ciljeva prometne politike koji e im, kao neposrednim gospodarskim subjektima prometne aktivnosti, zajamiti uvjete za uspjeno poslovanje. Ti se ciljevi mogu iskazati kao smanjenje kapitalnih trokova, trokova odravanja i operativnih trokova prijevoza, s jedne, te poveanje prihoda s druge strane. Maksimiziranje dohotka je, dakle, glavni cilj prijevoznika i po tome se on ne razlikuje od bilo kojeg drugog poslovnog subjekta. Ciljevi radne snage su postizanje to veeg dohotka za isti ili eventualno manji opseg posla, vea sigurnost na radu i u ouvanju zaposlenja te bolji radni uvjeti. U odreenoj mjeri ti ciljevi proturjee ciljevima prijevoznika. elja je pak korisnika prijevozne usluge da se osigura ponuda to veeg broja i to raznovrsnijih i kvalitetnijih usluga uz to nie trokove i uz to veu mogunost izbora prijevoznog poduzea i prijevoznog sredstva. Zato ciljevi korisnika ukljuuju poveanje mobilnosti, pouzdanosti, udobnosti i sigurnosti prijevoza te smanjenje operativnih trokova i trajanja prijevoza. Ciljevi prometne politike promatrani sa stajalita drutva su najsloeniji, jer se njima moraju iskazati, ali i uskladiti, interesi sve tri spomenute skupine transportnih subjekata. Zbog toga drutvo moe, ali ne mora, imati iste ciljeve koji imaju prijevoznici, prometni radnici i korisnici prijevoznih usluga. Primjenom bi se tih ciljeva prometni sustav pribliio idealnom stanju te bi prema nekim miljenjima (Samson i Farris) trebao imati najbolju moguu prijevoznu slubu uz najniu moguu cijenu i s visokim stupnjem zatite z nj samog. Analiza spomenutih ciljeva prometne politike pokazuje da oni u razliitoj mjeri utjeu na prometnu politiku te da su esto proturjeni i u meusobnom sukobu. Primjerice, postoji sukob ciljeva sa stajalita prijevoznika, s jedne, te radnika, korisnika prijevoznih usluga i drutva, s

druge strane. No postoji i sukob ciljeva unutar pojedine skupine prometnih subjekata. Tako na primjer, elja korisnika prijevozne usluge da se povea pristupanost moe biti u suprotnosti s njegovom eljom da se uvedu pjeake zone u gradovima slobodne od automobilskog prometa. U suprotnosti je takoer i elja drutva za smanjenjem ulaganja u modernizaciju prometnica s njegovom eljom da se smanji broj nesrea i trajanje vremena putovanja. Iako je logino utvrivanje takve politike koja, na primjer, jami najvei stupanj prometne sigurnosti, najvei stupanj kretanja putnika i roba ili pak politike koja pretpostavlja najnie ukupne trokove prijevoza, nemogue je ipak odrediti takvu politiku koja to jami u cjelosti i u isto vrijeme. Umjesto toga valja teiti pronalaenju politike koja je u stanju da na najbolji nain uzme u obzir svaki od tih ciljeva. Osim samog obiljeja, teinu izbora i ostvarenja ciljeva odreuje i njihov broj. to je broj ciljeva vei tea je i mogunost njihovog izbora i cjelovitog ostvarenja. Vaan je takoer nain na koji su ciljevi iskazani da bi se olakalo utvrivanje i prihvat politike koja iz njih slijedi. Ciljevi dugoronog razvoja prometnog sustava Hrvatske, koji su poetkom 1980-ih godina bili izraeni u okviru Koncepcije razvoja prometa na podruju SR Hrvatske do 2000. godine, izvedeni su iz ciljeva drutveno-ekonomskog razvoja SR Hrvatske. Takvim pristupom promet je trebao pridonijeti razvoju cjelokupnog narodnog gospodarstva i ostvarenju njegovih ciljeva. No da bi promet udovoljio tim oekivanjima jasno je izraen zahtjev da drutvo mora osigurati materijalnu osnovu za razvoj prometne mree, prijevoznih sredstava i za rad ljudi zaposlenih u toj djelatnosti. Ciljevi razvoja prometnog sustava Hrvatske bili su razvrstani u tri osnovne skupine: 1. prva je skupina bila u funkciji drutveno-gospodarskog razvoja zemlje, 2. druga u funkciji pojaanog iskoritavanja prednosti njenog geografsko-prometnog poloaja 3. trea u funkciji tehniko-tehnolokog napretka i strukturnih transformacija u prometu. Oekivalo se da e se ostvarenjem utvrenih ciljeva postii slijedea znatnija poboljanja u prometnom sustavu Hrvatske: 1.) ogranienje neracionalne prijevozne potranje, 2.) poveanje efikasnosti i ekonominosti prometnog sustava, 3.) poveanje kvalitete prijevoza, 4.) poticanje drutveno-gospodarskog razvoja zemlje i bolje organizacije u prostoru, 5.) smanjenje nepovoljnih utjecaja prometa na okolinu i na iskoritavanje prirodnih resursa, 6.) poveanje sigurnosti prometa i 7.) prilagoavanje prometnog sustava posebnim zahtjevima u izvanrednim okolnostima. Vano je napomenuti da je uz svaki od utvrenih ciljeva bio naznaen odgovarajui broj znatno odreenijih i jasnije iskazanih posebnih ili sekundarnih ciljeva odnosno zadataka primjenom

kojih bi se pridonijelo ostvarenju opih ili primarnih ciljeva. Uz to su uz svaki od tih ciljeva bili dani kriteriji za procjenu stupnja ostvarenja utvrenih ciljeva. Naalost, mnoge okolnosti, napose politike, koje su nakon toga uslijedile, nisu ile u prilog ostvarenja tih ciljeva.

Kak o bi

se tem

atik a

vre dno

van ja

izb ora

vari jant

i inv

esti ranj

a u tra

nsp ort

u iko

mu nik

acij am

a, kva

litet no

obr adil

a, to

je neo

pho dno

poz aba

viti se

osn ovn

imp ojm

ovi ma

iz tem

e, kao

to su

sa mi

poj mo

vi eko

no mik

e u tra

nsp ort

u iko

mu nik

acij am

a, te

poj am

inv esti

cije i

inv esti

ranj a

uop e.

Sa ma

tem a

Met ode

vre dno

van ja

izb ora

vari jant

i inv

esti ranj

a u tra

nsp ort

u iko

mu nik

acij am

a pre

dst avlj

a jed

no ogr

om no

pod ruj

e pod

lo no

stal nim

izm jen

am a iu

nap rei

van jim

au skla

du sa

raz voj

em i

nap ret

ko m

sao bra

aj a

op

enit o.

Lek sik

i, tem

a je sklo

plje na

od poj

mo va

koji su

latinskog

porijekla i sinonimi su za jako iroke pojmove: Metod - l. methodus; Smiljeno i plansko pristupanje pri radu, zbog postignua nekog uspjeh