Cijela skripta za usmeni iz mikroekonomije.doc

7/27/2019 Cijela skripta za usmeni iz mikroekonomije.doc

http://slidepdf.com/reader/full/cijela-skripta-za-usmeni-iz-mikroekonomijedoc 1/31

1 KARTICA1. Engelovi zakoni (109 str.)1. Učešće izdataka za isrhranu u budžetu domaćinstva varira u obrnutom smjeruod veličine dohotka.2. Udio izdataka za obuću ostaje približno isti, neovisno od visine dohotka

3. Udio izdataka za stanovanje, ogrjev i osvjetljenje, također, ostajeaproksimativno isti, bez obzira na veličinu dohotka4. Udio izdataka za higjenu, kulturu, zabavu, sport, putovanja i razonodu sepovećava povećanjem dohotka.Prvi i četvrti Engelov zakon su empirijski potvrđeni u praksi, dok drugi i trećizakon nije naišao na potvrdu u praksi, što bi bilo i teško očekivati u savremenimuvjetima izmijenjene strukture potrošnje i načina života.

2. Preduzetnistvo u ekonomskoj teoriji ( 387 str.)Pojam poduzetnik u ekonomsku nauku uvodi francuski autor R. Cantillon u svojoj

knizi „Rasprava o prirodi trgovine“ Za Cantillona poduzetnik je osoba koja kupujepo poznatoj, a prodaje po neizvjesnoj cijeni koju će u buduđnosti formirati. Izovoga se vidida poduzetnik preuzima rizik posla koji je posljedica neizvjesnostu, ato je ono što omogućava egzistiranje poduzetnika i preduzetništva. Prema tome,poduzetništvo se označava kao skup raznovrsnih sposobnosti i funkcija kojeposjeduje i koristi poduzetnik u obavljanju svoje konretne privredne aktivnosti.Oko 1800. Godine termin poduetnik u širu upotrebu uveo je Jean Baptist Say koje

je naročito potencirao razlike ljudi u sposobnosti da organizira rad, ali i da seupuste u rizik i neizvjesnost. Karl marks je u svom djelu „Kapital“ rekao:„ Poduzetnička dobit plod operacija koje poduzimači specijalno u industriji i

trgovini izvode u procesu reprodukcije. Međutim Marks se nije upuštao u suštinurazlike između kapitaliste i poduzetnika, ili prije da se Marks nije bavio ulogompoduzetnika s obzirom da je njegova pažnja bila usmjerena na istraživanjeprocesa akumulacije kapitala, stvaranja novog kapitala i potrebe da se stalnoiznova ulaže u procesu akumulacije kapitala, stvaranje novog kapitala i potrebeda se stalno iznova ulaže u proširenom obimu.

3. Pojam i karakteristike monopolisticke konkurencije ( 243 str. )Monopolistička konkurencija predstavalja takvu tržišnu situaciju u kojoj imarelativno mnogo preduzeća, koji prodaju slične i diferencirane proizvode, koje

odlikuje slobodan ulazak i ilazak preduzeća u granu u dugom roku. Budući damonopolistička konkurencija ima osobine monopola i savršene konkurencije, zaovo tržišno stanje postoje 2 naziva i to :Nesavršena konkurencija koji je uveo Joan Robinson u Engleskoj i monopolističkakonkurencija koji je uveo amerečki ekonomista Edward Chamberlin.

Pojam monopolističke konkurencije određuje dva osnovna elementa:1. Međusobna konkurencija preduzeća, pošto egzistiranje drugih preduzeća imauticaj na potražnju za proizvodima svakog preduzeća.2. Ta konkurencija ima karakteristike monopola jer postoji diferencija proizvoda,

pa svako preduzeće ima svoj poseban proizvod koji je, iako ne sasvim različit od



proizvoda drugih konkurentskih preduzeća, ipak specifičan i na svoj načindrugačiji.

2. KARTICA1. Krivulje indiferencije ( 66 str. )Alternativni pristup analizi potražnje koji u objašnjenju ponašanja potrošača nekoristi pojam granične korisnosti, naziva se teoria indiferencije. U ovoj teorijipolazi se od principa zajedničke korisnosti dva proizvoda x i y. Udvodimenzionalnom koordinatnom sistemu gdje apcisa i ordinata označavajukoličinu proizvoda x i y, dobijaju se krivulje koje označavaju kombinacijeproizvoda x i x koje potrošaču daju isti nivo korisnosti pa je on idiferentan unjihovom izboru. Krivulja indiferencije prikazuje sve kombinacije tržišnih korpikoje osobi osiguravaju istu razinu zadovoljstva.

2. Pojam i karakteristike monopolisticke konkurencije ( 243 str. )Monopolistička konkurencija predstavalja takvu tržišnu situaciju u kojoj imarelativno mnogo preduzeća, koji prodaju slične i diferencirane proizvode, kojeodlikuje slobodan ulazak i ilazak preduzeća u granu u dugom roku. Budući damonopolistička konkurencija ima osobine monopola i savršene konkurencije, zaovo tržišno stanje postoje 2 naziva i to :Nesavršena konkurencija koji je uveo Joan Robinson u Engleskoj i monopolističkakonkurencija koji je uveo amerečki ekonomista Edward Chamberlin.

Pojam monopolističke konkurencije određuje dva osnovna elementa:1. Međusobna konkurencija preduzeća, pošto egzistiranje drugih preduzeća imauticaj na potražnju za proizvodima svakog preduzeća.2. Ta konkurencija ima karakteristike monopola jer postoji diferencija proizvoda,pa svako preduzeće ima svoj poseban proizvod koji je, iako ne sasvim različit odproizvoda drugih konkurentskih preduzeća, ipak specifičan i na svoj načindrugačiji.

3. Premijum na rizik ( 317 str. )Premija na rizik predstavlja maksimalni iznos novca koji je osoba nesklona riziku

spremna platiti da bi izbjegla preuzimanje rizika. Visina premije na rizik ovisi orazličitim alternativama sa kojima je pojedinac suočen. ( ima neki grafik ko hoćenek ga uči :P )

3 . KARTICA1. Teme mikroekonomije ( 39 str. )Mikroekonomija je dio ekonomije koji proučava kako idividue, domaćinstva i firmealociraju ograničene resurse na tržištu dobara i usluga. Ona objašnjava kakopotrošači mogu najbolje rasporediti svoje ograničene dohotke na različita dobra iusluge koje se mogu kupiti na tržištu. Mikroekonomija opisuje „trade offs“ s

kojima se suočavaju potrošači, radnici i preduzeća i pokazuje kako se ti izvorinajbolje obavljaju.



2. Trzišno restrukturiranje preduzeća ( 412 str. ) Tržišno restruktuiranje naših preduzeća postaje imperativ. Uz pomoć tržišnogrestruktuiranja treba da se obezbjedi novi strategijsku leveridž tj da se krozinvesticije poslovnog portfolija, strukture ciljnih tržišta i kombinacija instrumenata

marketinga, poboljša tržišna pozicija odnosno vrijednost preduzeća. Shodnotome, tržišno resruktuiranje mora biti sastavni dio šireg procesa poslovnogrestuiranje preduzeća. Tržišno restruktuiranje je usmjereno ka:1. Redefiniranje tržišta2. Području poslovanja3. Preuređenju ponude4. Izmjenui marketing strategije5. Izmjeni uloge marketing mix-a poslovnih funkcija.Imajući u vidu da je tržište najvažniji resurs svakog preduzeća naophodno jeizvršiti analizu konkurencije na tom tržištu. Ako konkurencija postoji, neophodno

je sagledati sve mogućnosti konkurentske borbe u cilju ostvarivanja povjerenjapotrošača.

3. Monopson ( 234 str. )Monopson predstavlja tržište na kojem postoji samo jedan kupac. Kada postojisamo jedan ili nekoliko kupaca, neki od njih mogu imati monopsonsku moć.Mogućnost kupca da utiče na cijenu dobra. Kupcu je kod odlučivanja koliko kupitinajbitnije da se granična korisnost od zadnjeg kupljene jedinice izjednačava sagraničnim izdatkom za tu jedinicu. Granična korisnost je dodatna korisnost odkupovine jedne ili više jedinica dobra, a granični izdatak predstavlja dodatni

trošak kupnje još jedne jedinice dobra.

4. KARTICA1. Sklonosti potrošača ( 64 str. )Prvi korak je pronaći opis razloga zašto ljudi više vole jedno dobro od drugog.Pojam tržipna korpa upotrebljavamo za određenu grupu proizvoda. Ona možesadržavati različite namirnice, npr hranu, odjeću itd., koje potrošač kupuje svakimjesec. Potrošači obično odabiru one tržišne korpe sa kojima su u najboljemmogućem počožaju. Teorija ponašanja potrošača počinje trima osnovnimpredpostavkama o sklonostima ljudi prema jednoj tržišnoj korpi u odnosu na

drugu.1. UKUPNOST-smatra se da su sklonosti ukupne, odnosno potrošač može imativiše sklonosti prema A u odnosu na B, više prema B u odnosu prema A ili će bitiindiferentan prema tim dvjema korpoma.2.TRANZITIVNOST-znači sledeće: ako potrošač voli više korpu A u odnosu na B i Bu odnosu na korpu C, onda potrošač više voli A u odnosu na C.3. VIŠE JE BOLJE NEGO MANJE – potrošači uvijek imaju više sklonosti premavećem broju dobara nego prema manjem.

2. Varijabilni troškovi ( 183 str. )

Varijabilni troškovi reaguju na promjenu u obimu proizvodnje tako što saporastom obima proizvodnje rastu, a sa opadanjem obima proizvodnje opadaju.



Djele se na:1. Proporcijalne2.ispodproporcijalne ili degresivno varijabilne3.iznadproporcijalne ili progresivno varijabilne troškoveProporcijalni varijabilni troškovi se srazmjerno povećavaju ili smanjuju u odnosu

na stepen korištenja proizvodnih kapaciteta.Ispodproporcijalni troškovi često rastu brže ili sporije od dinamike iskorištenjakapaciteta.Iznadproporcijalni troškovi se sa promjenom obima proizvodnje za jedinicumjenjeju više noga za jedinicu.

3. Modeli oligopola ( 255 str. )

Postoji šest modela oligopola:1. Model Cournota2. Stackelbergov model3. Sweeryev model4. Sporazumni oligopol5. Cjenovno predvođenje6. Nesjenovna konkurencijaModel CournotaMeđu najstarije modele oligopola ubrajA se model ponašanja duopolista, koji je1883. Godine obradio francuski ekonomista A. Cournost. Curno je analizirao

ponašanje dva prodavača mineralne vode čiju su troškovi proizvodnje jednakinuli. Suština Cournotovog modela je da svako preduzeće smatra razinuproizvodnje svog konkurenta fiksnom veličinom i zatim odlučuje o tome koliko ćesamo proizvesti.Stackelbergov modelStrateška prednost je biti prvi u objavljivanju razine proizvodnje. Onaj koji prviobjavi dovodi druge pred savršen čin; bez obzira na to šta radi vaš konkurent,vaša proizvodnja bit će velika. Predstavimo dvopolsko tržište na kojem obapreduzeća imaju granični trošak jednak nuli. Predpostavimo da preduzeće 1 prvoodredi razinu proizvodnje, te zatim preduzeće 2 nakon saznanja o proizvodnji

preduzeća 1, donosi svoju odluku o proizvodnji. U određivanju razine proizvodnjepreduzeće 1 mora uzeti u obzir kako će reagirat preduzeće 2. Sackelbergovmodel oligopola razikue se od Cournotovog modela u kojem nijedno preduzećenema mogućnost reakcije.Sweezyev modelZa razliku od cijena savršene konkurencije, koja se često mijenja pod uticajemodnosa ponude i potražnje, cijene oligopolističkih struktura su mnogo stabilnije.Oligopolist koji bi povećao cijenu izgubio bi većinu svoojih kupaca, jer drugopreduzeće u sektoru ga nebi slijedilo. Isto tako ne može snižiti cijenu jer bi gakonkurenti pratili i time bi smanjio profit. Umjesto konkurencije cijenama, oni

radije konkurenciju premještaju na teren kvaliteta proizvoda, reklama, usluga iostalih oblika necjenovne konkurencije.



Sporazumni oligopoliKada preduzeće sarađuje u potpunosti, kažemo da su se upustili u tajnodogovaranje ili koluziju. Taj izraz označava situaciju u kojoj dva ili više preduzećazajednički određuju svoje cijene ili količine proizvodnje, dijele tržište među sobomili donose zajednočke druge poslovne odluke. Takva se organizacija oligopolskih

preduzeća naziva kartel. Kartel je organizacija samostalnih preduzeća kojaproizvodi slične proizvode e djeluju zajedno da bi podigli cijene i ograničilikoličinu proizvodnje. Postoje dvije vrste kartela: centralizirani kartel i kartel zapodjelu tržišta.Cjenovno predvođenjeCjenovno predvođenje je jedan od oblika prešutnog sporazume po kome jednopreduzeće određuje cijenu proizvoda, a ostala preduzeća slijedu tu strategijupriznavajući liderstvo predvodniku.Necjanovna konkurencijaNecjenovna konkurencija na oligopolističkim tržištima analizira se pomoću teorije

igara.

5. KARTICA1. Oskudnost i alternativno korištenje ( 25 str. )Usamoj srži ekonomije leži problem oskudnosti. Ekonomisti proučavaju način nakoji se rebe proizvode i troše, zato što ljudi žele da troše više nego što privredamože proizvesti. Evidentno je da postoji diskrepanca između resursa koji su

ograničeni i ljudskih želja koje su neograničene. Zakon oskudnosti je osnovniproblem ekonomije i iz njegovih premisa objašnjavaju se ostale ekonomskepojave.

2. Poduzetništvo, poduzetnij, vlasništvo i rizik Osnovni ekonomski ambijent i okvir za razvoj preduzetništva je tržište kojepodstiče ili ograničava poduzetnike da djeuje i uputa se u konkretne poslove.

Tržište je rirodna sredina za uspostavljanje preduzetničkog ponašanja, jerkonkurenicja čini neizvjesnom buduću raspodjelu. Zarada, profit nije samo plodekonomske aktivnosti već i izvjesnosti, odnosno vjerovatnoće ostvarivanja

poželjnog stanja. Pošto su posljedice neizvjesne, preduzenik preuzima rizik.Osnovne funkcije preduzetnika, prema Schumpeteru su: da uvodi inovacija, kreiranove proizvode, uvodi novu organizaciju i dr, a rizik te djelatnosti snose vlasnici.Dakle, preduzetnik pokreće aktivnosti, a vlasnik snosi rizik.

3. Opisivanje rizika ( 312 str. )Vjerovatnoća pokazuje koje su šanse da dođe do određenog događaja. Zbirvjerovatnoća za sve moguće događaje mora biti jednak 1. Naše shvatanjevjerovatnoće može ovisiti o prirodi nesigurnog događaja, o vjerovanjimaumiješanih osoba ili o obje te stvari. Jedna se se objekrivna interpretacija

vjerovatnoće oslanja na učestalost kojom se neki događaji ponavljaju. Međutim,ukoliko nema sličnih iskustava iz prošlosti koje bi nam mogla pomoći u mjerenju



vjerovatnosti nemoguće je izvjesti objektivne mjere vjerovatnosti pa su nampotrebne subjektivne mjere. Subjektivna vjerovatnost je percepcija da će se nekidogađaj desiti.

6. KARTICA

1. Mikroekonomski problemi ( 43 str. )Svako društvo mora imati sistem kojim se ograničeni resursi transformiraju zazadovoljavanje potreba i želja. Problme ograničenosti prisiljava ljude na izboralternativa. Mikroekonomija izučava taj proces i pokušava odgovoriti na pitanja:1. Šta proizvoditi i u kojim količinama?2. Kako to proizvoditi, kojim sredstvima, kojim tehnološkim postupkom i ko će štaproizvoditi?3. Za koga proizvoditi i kako distribuirati dobra na potrošače?Odgovori na izložena pitanja su i odgovori na centralne ekonomske probleme kojise postavljaju pred svaki ekonomski sistem. Ekonomski sistemi kreiraju u

modernim društvima način kooperacije i koordinacije za postizanje eikasnogzadovoljstva ljudskih potreba i želja koristeći ograničene resurse.

2. Poduzetnistvo i SMS u tranzicijskim zemljama ( 390 str. )Poduzetništvo je aktivnost kreativnog kombiniranja raspoloživih faktora upreduzeću kojom se, preuzimajući rizik, ostvaruju odgovarajući reultatposlovanja. Bosna i Hercegovina se nalazi u procesu tranzicije ka tržišnoj prviredi.

To podrazumijeva stvaranje potpuno novog prvirednog ambijenta kojem se svapreduzeća, da bi opstala, na odgovarajući način moraju prilagoditi. Najvažnijepromjene su: vlasnička transformacija, uspostavljanje čvrste finansijske

discipline, što podrazumijeva ukidanje državnih subvencija, uvođenje svjetskihstandarda u poslovanje, da bi se podstakao izvoz ali i ivesticije, izmještanjesocijalne funkcije iz preduzeća, uključivanje u međunarodne tokove i podsticanjekonkurncije.

3. Cjenovna diskriminacija ( 305 str. )Cjenovna diskriminacija označava situaciju u kojima preduzeće ima bitno različiteuvjete prodaje i različite cijene za isti proizvod,a da diferenciranje nije odrazrazlike u troškovima. Ako se preduzeće iz razloga maksimiziranja profita odluči zarazličite cijene svog proizvoda, onda se tržište tog proizvoda dijeli na parcijalna

tržišta, kao na primjer domaće i strano tržište, podjela grada na siromašne ibogate- cjenovna diskriminacija javlja se u tri oblika koje nazivamo cjenovnadiskriminacija prvog, drugog i trećeg stepena.

7. KARTICA1. Ordinalna i kardinalna korisnost ( 73 str. )Funkcija korisnosti koja daje poredak tržišnih korpi naziva se ordinalna funkcijaorisnosti. Tržišne korpe su poredane od najpoželjnije do najmanje poželjne.Funkcija korisnosti, koja opisuje za koliko je naka tržišna korpa privlačnija oddruge, naziva se kardinalna funkcija korisnosti.

2. Ciljevi preduzeća ( 130 str. )



Razlozi zvog kojih je za preduzeće i njegove zaposlenike važno definirat ciljeve jesledeći:1. Cilj jasno definira pravac djelovanja2. Cilj je dtandard prema kojem se može mjeriti uspjeh i poduzimati potrebnemjere

3. Cilj je sredstvo motivacije.Preduzeće kao cjelina ima glavni cilj maksimizirati dobit. Taj se cilj običnodopunjuje određenim pravnim i etičlim ograničenjima. U savremnim uvjetimaposlovanja dobit ne može biti jedini cilj preduzeća, zato što bi tada preduzećedošlo u sukob s intresima zaposlenih.

3. Reklama za maksimizaciju profita ( 328 str. )Odluka firme o reklami je dio opće strategije maksimizacije profita. Firme usavršenoj konkurenciji ne raklamiraju zato što svu subjekti posjeduju sveinformacije. Ali firma koje prodaju diferencirane proizvode u monopolostičkoj

konkurenciji i firme koje su uhvaćene u bitci za opstanak u oligopolu reklamirajuu velikom broju. Količina reklame poduzeta od strane firme u monopolističkojkonkurenciji je takva da je granični prihod proizvoda od reklame jednak njegovomgraničnom trošku. Količina reklame poduzeta od firmi u oligopolu je određenaigrom koji oni igraju. Ako je ra igra zatvorenikova dilema, onda oni mogu potrošitiiznose koji smanjuu njihove združene profite koje ne mogu izbjeći reklamiranjem,a da ne budu zbrisani od strane drugih firmi u indistriji.

8. KARTICA1. TRŽIŠNA PONUDA

Druga strana tržišnog mehanizma je ponuda koja označava spremnostprodavača da prodaju određenu količinu proizvoda pri različitim cijenama.Ponuda se može prikazati u obliku funkcionalnog odnosa QS=QS(P), samo što suu ovom slučaju količina i cijena u direktnoproporcionalnom odnosu. Značipreduzeća su spremna ponuditi veću količinu ako je cijena veća, a ako je cijenaniska preduzeća neće biti zainteresirana za proizvodnju, pa će nastupiti nestašicei restrikcije.Zakon ponude glasi: kada cijena dobra raste, ponuđena količina također raste,kada cijena pada, ponuđena količina također pada, dok su sve ostale stvari

jednake (ceteris paribus).

2. ORGANIZACIJSKO RESTRUKTURIRANJEOrganizacijsko restrukturiranje je proces koji mora da se zasniva nainovaciji i učenju. Treba mijenjati stare prakse, procedure i politike i prihvatitisamo najbolja rješenja na načinu obavljanja rada. Danas je osnovni kapital:znanje, informacija i inovacija.Organizacijsko restrukturiranje kao dio sveobuhvatnog resturkturiranjapreduzeća podrazumijeva promjenu postojeće organizacijske strukture u novu, uskladu sa vlasnikom strukturom preduzeća. Kriterij izgradnje organizacijskestrukture temelji se na:

- Efikasnosti strukture- Transparentnosti restrukturiranja



- Legitimnosti proces restrukturiranja.

3. CJENOVNO PREDVOĐENJECjenovno predvođenje je jedan od oblika prešutnog sporazuma po kome jednopreduzeće određuje cijenu proizvoda, a ostala preduzeća slijede tu strategiju

priznajući liderstvo predovdniku. Medote kojima se realizuje cjenovnopredovđenje ili liderstvo u određivnju cijene kao neformalni, posredni načinodređivanja cijena, razlikuju se i zavise od uvjeta i situacije u grani. Cjenovnopredvođenje je jedan od načina kojima se izbjegava rat cijenama i tajnosporazumijevanje. U ovom modelu preduzeće lider određuje cijene kojemaksimiziraju njegove profite, s tim da omogućuje svim ostalim preduzećimakoja ga slijede da prodaju koliko žele po toj cijeni, a potom lider podmirujepreostalu potražnju.Oligopolist – predvodnik može odrediti i višu i nižu cijenu. Ako se odredi višacijena, gubi se jedan dio svojih profita. Ako se odredi niža cijena, može istjerati iz

oligopolskog sektora pojedine, pa i u određenim situacijama i sve ostalesljedbenike. Zato je njegovo optimalno rješenje u tački presjeka krivljuagraničnog troška (MC) i graničnog prihoda (MR).

9. KARTICA1. ENGELOVI ZAKONI:1. Učešće izdataka za isrhranu u budžetu domaćinstva varira u obrnutom smjeruod veličine dohotka.2. Udio izdataka za obuću ostaje približno isti, neovisno od visine dohotka3. Udio izdataka za stanovanje, ogrjev i osvjetljenje, također, ostaje

aproksimativno isti, bez obzira na veličinu dohotka4. Udio izdataka za higjenu, kulturu, zabavu, sport, putovanja i razonodu sepovećava povećanjem dohotka.Prvi i četvrti Engelov zakon su empirijski potvrđeni u praksi, dok drugi i trećizakon nije naišao na potvrdu u praksi, što bi bilo i teško očekivati u savremenimuvjetima izmijenjene strukture potrošnje i načina života.

2. PRAVNI OBLICI PREDUZEĆA U BIH:U BiH kao i u ostalim zapadnoevropskim zemljama, se susreće ista ili vrlo sličnaklasifikacija privrednih društava. Obično se radi o društvu osoba ili društvu

kapitala. Društva osoba su društvo sa neograničenom solidarnomodgovornošću (DNO), i komanditno društvo (KD). A društva kapitala sudioničko društvo (DD), i društvo sa ograničenom odgovornošću (DOO).

3. EFIKASNOST OLIGOPOLA U PRIVREDIOligopol je dominantno tržišno stanje u privredama razvijenih zemalja. Tutržišnu strukturu čine krupne korporacije u većini privrednih sektora. Odgovorna pitanje o efikasnosti oligopolske strukture nije moguće dati jednomocjenom, jer ne postoji opća teorija oligopola, već određen broj modela.Oligopolisti koji djeluju bez sporazumijevanja, ali svjesni uzajamne zavisnosti, po

pravilu određuju cijenu koja je neošto niža od monopolske, a nešto viša od cijenesavršenog konkurenta. Prema tome neke oligopolske situacije imaju



negativne posljedice na efikasnost. Mada je tačno da oligopoli uzrokujuneefikasnost, jer njihove cijene leže iznat graničnih troškova, inovacije kojestvaraju krupna preduzeća više nego potiru te gubitke.

10. KARTICA

1. ELASTIČNOST PONUDEElastičnost ponude pokazuje jačinu reakcije ponuđene količine nekog dobrana promjenu njegove tržišne cijene. Elementi koji određuju elastičnostponude su:

- Stepen do kojeg se može povećavati proizvodnja nekog privrednog sektora- Posmatrano vrijeme

Tačna definicija elastičnosti ponude glasi:Es = Postotna promjena ponuđene količine / Postotna promjena cijene.Zapamtimo sljedeće:

- Ako promjena cijene od 1% uzrokuje promjenu ponuđene količine veću od

1%, onda je ponuda elastična.- Ako promjena cijene od 1% uzrokuje promjenu ponuđene količine manju od

1%, onda je ponuda neelastična.- Ako promjena cijene od 1% uzrokuje promjenu ponuđene količine jednaku

1%, onda je ponuda jedinično elastična.

2. PROIZVODNJA S JEDNIM VARIJABILNIM FAKTOROM (radom)Kad odlučuje koliko određenog inputa nabaviti, preduzeće mora usporediti koristii troškove. U slučaju gdje je kapital fiksan, a rad varijabilan, preduzećemože povećati svoju proizvodnju jedino povećanjem inputa rada. Na

primjer, da upravljate tvornicom tekstila, iako imate na raspolaganju fiksnukoličinu opreme, možete zaposliti više ili manje radnika, za šivanje i rad nastrojevima. Vi morate odlučiti koliko radne snage upotrijebiti, te koliko tkanineproizvesti. Da biste donijeli te odluke, morate znati koliko će (i hoće li uopće)porasti prozivodnja Q, poraste li inupt rada L.

3. NEGATIVNE EKSTERNALIJEEksterni troškovi (negativne eksternalije) su troškovi koji su posljedicaproizvodnje, a prebacuju se na druge. Negativne eksternalije se najčešće vežu zazagađivanje okoliša, odnosno troškove ugrožavanja prirodne okoline i normalnog

biološkog i socijalnog ambijenta za ljude. Klasični primjeri su zagađivanje okolineod strane bazne hemijske industrije Tuzle ili efekti tonjenja grada od posljedicaekspolatacije soli. U oba slučaja povećaju se troškovi, ali ni u jednom slučajuonome ko do njih dovodi. Na primjer, tvornice hemijske industrije Tuzle i Lukavcaispuštaju velike količine otpadnih voda koje uništavaju životinjski svijet u rijeciSpreči, a to se ne kompenzira nekim troškovima preduzeća. Sljedeći primjeri suvožnja kola koja nemaju katalizator, ispuštanje dima iz termoeletrane, itd.Negativna eksternalija se javlja i kada, na primjer, fabrika čelika izbacuje svojotpat u rijeku koju nizvodno koriste ribari za svakodnevno ribarenje.

11. KARTICA1. KRIVULJA INDIFERENCIJE



Alternativni pristup analizi potražnje koji objašnjavaju ponašanja potrošača nekoristi pojam granične korisnosti, naziva se teorija indiferencije (jednakogizbora).U ovoj teoriji polazi se od principa zajedničke korisnosti tva proizvoda x i y. Udvodimenzionalnom koordinatnom sistemu gdje apscisa i ordinata ozačavaju

kombinacije proizvoda x i y koje potrošaču daju isti nivo korisnosti pa je onindiferentan u njihovom izboru. Dakle, pošto pružaju jednako zadovoljenjepotreba i istu korisnost, potrošač je indiferentan u izboru bilo kojeg parakombinacije.Krivljua indiferecije prikazuje sve kombinacije tržišnih korpi koje osobiosiguravaju istu razinu zadovoljstva..Mapa krivulja indiferencije je grafik koji sadrži skup krivulja indiferencije kojepokazuju tržišne korpe između kojih je potrošač indiferentan.Krivulje indiferencije se ne mogu sjeći, ako bi se one presjekle bila binarušena jedna od pretpostavki teorije potrošača.

2. FINANSIJSKO RESTRUKTURIRANJE PREDUZEĆAFinansijsko restrukturiranje preduzeća predstavlja skidanje duga kojipreduzeće čini insolventnim, čak i ako je ono ekonomično.Finansijsko restrukturiranje je redovan proces i u razvijenim zemljamatržišne privrede. Glavni pravac akcije je usmjeren prema restrukturiranjupreduzeća koja ostvaruju pozitivan poslovni rezultat, ali je taj rezultat ispodpotencijalno mogućeg. Razlog može da bude neefikasno rukovođenje, lošaorganizacija, usko grlo u procesu proizvodnje, tehnološka zastarjelost itd. Pritome, onaj ko uloži kapital u ovo preduzeće, kroz proces restrukturiranja nastoji

da otkloni teškoše, tako da preduzeće ostvari veće prihode, dok investitorostvaruje profit na uloženi kapital.

3. POZITIVNE EKSTERNALIJEPozitivne eksternalije se najčešće povezuju sa znanjem i inovacijama.Primjeri pozitivnih eksternalija:

• Ako ispred svoje kuće zasadimo vrt, to predstavlja PEE susjedima koji gagledaju

• Voćnjak zasađen jabukama predstavlja PEE za pčelare

• Vakcinacija u firmi smanjuje mogućnost prenošenja zaraznih bolesti, itd.

Obrazovanje donosi pozitivne eksternalije, jer obrazovnija populacija vodi kauspješnijoj državnoj upravi, od čega svi imaju koristi.Pozitivna eksternalija se javalja i kada vlasnik jedne kuće popravi svoj dom izasadi lijep vrt. Sve komšije će imati koristi od toga, ali vlasnik nije uzimao uobzir korist svojih komšija kda se odlučio na taj potez.

12. KARTICA1. KRUŽNO KRETANJE TRŽIŠNOG MEHANIZMAKružno kretanje tržišnog mehanizma pokazuje da se na tržištu potrošnihdobara domaćinstva pojavljuju na strani tražnje, a privreda na strani ponude; na

tržištu proizvodnih dobara domaćinstva se javljaju na strani ponude, nudećiusluge faktora proizvodnje (rad, zemlja, kapital), a privreda ih traži. U



pojednostavljenom prikazu modela ekonomije mora se poći od veze triosnovna donosioca odluka i to: (1) DRŽAVE; (2) DOMAĆINSTVA; i (3)PREDUZEĆA. Vlada odlučuje koje će proizvode i usluge opteretiti porezima koje plaćajudomaćinstva i preduzeća.

2. POJAM I UZROCI DEGRESIJE I PROGRESIJE TROŠKOVARast ukupnih troškova ima degresivni karakter kada porast outputa izazivaslabiji rast troškova. Drugačije rečeno, pri povećanju proizvodnje degresivnitroškovi po jedinici outputa opadaju i njigova elastičnost je manja od 1(0<EC>1). Ukupne troškove čine fiksni i varijabilni troškovi. Uzrocidegresije mogu se objasniti na dva načina. U prvom slučaju polazimo odpretpostavke da se ukupni troškovi sastoje od fiksnih troškova i proporcionalnihvarijabilnih troškova. Pri ovoj pretpostavci degresija ukupnih troškova pripovećanju outputa može se objasniti karakteristikama fiksnih troškova da se kod

male proizvodnje masa fiksnih troškova raspoređuje na relativno mali brojproizovda. Kako output raste, tako se ista masa dijeli na sve veći broj proizvoda,pa tako dolazi do degresije koja je na početku jača, a kasnije sve slabija. Akopođemo od pretpostavke da varijabilni troškovi imaju neproporcionalankarakter i da i oni, kako je već konstantovano na početku, imaju degresivan tok,onda je rezultat degresivnosti fiksnih troškova i varijabilnih troškova još jačadegresija ukupnih prosječnih troškova.Rast ukupnih troškova ima progresivni karakter kada porast outputaizaziva još jači rast troškova. Znači, pri povećanju proizvodnje progresivnitroškovi po jedinici outputa rastu i njihova je elastičnost veća od jedan

(EC > 1). I ovdje se mogu razlikovati dva slučaja. U prvom karakterprogresivnosti imaju samo neki troškovi. U drugom slučaju, kada ukupnitroškovi imaju progresivan karakter, imamo i degresivan tok fiksnih troškova. Tadegresija je sve slabija, tako da tom kretanju ukupnih troškova daju, progresivnineproporcionalni varijabilni troškovi.

3. RAVNOTEŽA U USLOVIMA MONOPOLAPolazeći od pretpostavke da je cilj monopoliste maksimiziranje profita, postavljase pitanje, pri kojem obimu prodaje – proizvodnje i pri kojem niovu cijena onmože ostvariti taj cilj. S obzirom da je jedini prodavač na tržištu on ima

mogućnost da kombinuje i količinu proizovdnje i nivo cijene.Kod monopola cijena se nalazi u obrnutom odnosu s obimomproizvodnje. Što je obim proizvodnje veći, veća je i ponuda na tržištu. Spovećanjem ponude, cijena pada pri datoj potražnji.Monopolist svoju ravnotežnu poziciju postiže u tački gdje je cijena većaod graničnog troška (p > MC).

13. KARTICA1. MIKROEKONOMIJA I MAKROEKONOMIJA (Str. 26)Mikroekonomija se se bavi ponašanjem pojedinačnih ekonomskih jedinica, kao

što su: potrošači, domaćinstva, preduzeća, zemljoposljednici, ulagači, radnici, itd.Pojam mikroekonomija potiče od grčkih riječi micros (mali) i oikonomija



(privreda). Dakle, ona proučava pojedinačne privredne subjekte kao što sudomaćinstva, potrošači, preduzeća i tržišta, kao odnose među njima.Nasuprot tome, makroekonomija se bavi agregatnim ekonomskimvrijednostima, kao što su: ukupna potrošnja, društveni proizvod i dohodtak,inflacija, investicije, zaposlenost, opći nivo cijena, privredni rast, tj. funkcioniranje

privredne aktivnosti u cjelini. Makroekonomija se sve više bavi mikroekonomskimosnovama agregatnih ekonomskih pokazatelja i veliki je dio makroekonomijezapravo proširenje mikroekonomske analize.U odnosu na ova dva aspekta ekonomske teorije – mikroekonomiju imakroekonomiju, sve je više prisutnije mišljenje da je „čvrsta osnovamikroekonomije neophodna za razumijevanje makroekonomije.“

2. TEHNOLOŠKO RESTRUKTURIRANJE (Str. 415)Da bi se prilagodila tržišnom načinu privređivanja, skoro sva preduzeća u BiHmoraju mijenjati zastarjelu tehnologiju. Samo nova tehnologija će omogućiti

efektivno korištenje faktora proizvodnje i ostalih potencijala preduzeća.Tehnološko restruktruriranje polazi od analize postojećeg stanja tehnologije istrateške misije i vizije preduzeća. Tehnološka transformacija je kontinuiranproces postizanja prednostiu osvajanju novih tržišta i uspješnom poslovanju.Zbog toga je potrebno sinhronizirati tehnološko restrukturiranje sa poslovnomstrategijom preduzeća. U suštini, tehnološko restrukturiranje predstavljainvestiranje koje treba da se realizuje po kriterijima tršišta i biznis plana kojigarantuje povrat uloženih sredstava i odgovarajuću zaradu investitoru.

3. GRANIČNI PRIHOD I MONOPOL (Str. 230)

Granični prihod (MR) je prirast u ukupnom prihodu do kojeg dolazi kad količinaproizvodnje poraste za jednu jedinicu. MR može biti pozitivan i negativan.Granični prihod je pozitivan kad je potražnja elastična, nulti kada jepotražnja jedinično elastična i negativan kada je potražnja neelastiča.U uslovima monopola, monopolist će maksimizirati svoj profit kada jegranični prihod jednak graničnom trošku (MR = MC).

14. KARTICA1. EVOLUCIJA MIKROEKONOMIJE (Str. 50)Mikroekonomija se razvija kao posebna nauka i odvaja se od opće ekonomije

jrahen 19. Stoljeća. Osamostaljivanju mikroekonomije pridonijele su sljedećeokolnosti:

• Maršalova sinteza makroekonomije i mikroekonomije,

• Osnivanje prvih poslovnih škola,

• Pokretanje prvih časopisa iz te oblasti,

• Pojava i razvitak naučne organizacije rada.

Za mikroanalizu i rađanje neoklasične analize veoma je važan bio rad ekonomistaiz Beča i Njebačke: Van Thunena, Gossena, Krla Mengera, Friedrich Wiesera iEugen Bohm – Bawrka. Njihovi učenici, kao što su Schumpeter, Von Mises,Morgenstern i drugi, postali su istaknuti ekonomisti 20-og stoljeća.

Alfred Marshall je najistaknutiji predstavnik neoklasične škole. Rođen je uEngleskoj, a studirao na Cambridgeu gdje je kasnije radio kao profesor Političke



ekonomije na univerzitetima. Najpoznatija su mu djela: Načela ekonomike (1980),Industrija i trgovina (1919), kredit i trgovina (1923). Bio je jedan od najuticajnijihekonomista svog vremena. Posebno su važni njegovi doprinosi: teorija potražnjeu kojoj je formulirao funkcionalan odnos između cijena i količina neke robe premapotražnji.

Veliki doprinos razvoju mikroekonomije dala je njemačka ekonomska škola, čiji supredstavnici: E. Schmalenbach, K. Mellerovicz, E. Gutenberg, E. Kosiola i E.Heinen.Veliki je broj ekonomista koji doprinoste razvoju nauke posebno u SAD-u, a jedanod poznatijih je Paul A. Samuelson.

2. DEFINICIJA VELIČINE PREDUZEĆA U BIH (Str. 393)U BiH ne postoji zvanična kasifikacija preduzeća sa aspekta veličine, što stvaraznačajne probleme pri definiranju malih i srednjih preduzeća. Iako zakonom oprivrednim društvima u FbiH nije određen pojam malog preduzetništva iz njega

se može zaključiti da se malo preduzetništvo većinom nalazi u statusu društavasa ograničenom odgovornošću. Uz pomenuti Zakon FbiH je u 2006. Godinidonijela i zakon o poticanju razvoja male privrede, kojim su definirani subjektimale privrede (small business).Subjekti male privrede su fizičke i pravne osobe koje tranjno obavljaju zakonomdopuštene djelatnosti radi ostvarivanja dohotka odnosno dobiti, uključujućisamozapošljavanje i obiteljske poslove povezane s obrtom i drugimdjelatnostima, registrirani kod nadležnog organa, bez obzira na oblikorganiziranja i koji su:

• Samostalni u poslovanju

• Zapošljavaju godišnje manje od 250 osoba• Ostvaruju godišnji promet do 40 miliona KM i/ili čija godišnja bilanca ne

prelazi 30 miliona KM.Zakonom o poticanju razvoja male privrede propisani su kriteriji za razvrstavanjesubjekata male privrede po veličini. To su sljedeći kriteriji:

- Pravni status- Broj zaposlenih- Godišnji probet /bilans stanja.

3. REGULACIJA PRIRODNOG MONOPOLA (Str. 238)

Prirodni monopol se javlja u onim granama u kojima je zbog prirode djelatnostinajefikasnije da jedno veliko preduzeće snabdijeva ukupno tržište. Efikasnost sepostiže na bazi principa ekonomije obima, tj. što je veća proizvodnja manji će bitiprosječni troškovi po jedinici proizvoda. Prirodni monopol se najčešće javlja uobavljanju usluga od javnog intersa kao što su PTT, voda, električna energija,transport i slično. Obično država te poslove povjeri jednom preduzeću.(POGLEDAJTE GRAFIKON I OBJAŠNJENJE).

15 KARTICA1. Ukupna i granična korisnost?

Pojam korisnosti se odnosi na brojčanu vrijednost koja prikazuje zadovoljstvo kojepotrošaču pruža tržišna košara. Ukupna korisnost raste sa potrošnjom, ali po



opadajućoj stopi. Ona je zbir graničnih korisnosti svih dodatnih jedinicapotrošenog dobra. Granična korisnost smanjuje se sa svakom novododatnomkoličinom ili jedinicom dobra. (imaju dva grafikončića, u poglavlju ponašanjepotrošača)

2. Funkcija proizvodnje?Kombinovanje inputa u outpute se naziva proizvodnja. Funkcija proizvodnjepokazuje najveći output Q koji neko preduzeće može proizvesti uz bilo kojuzadanu kombinaciju inputa. Q = F(K,L)

3. Monopolska moć?Čisti monopol javlja se rijetko. Kako mjeriti monopolsku moć? Prirodni načinmjerenja monopolske moći je istraživanje u kojoj mjeri cijena uz koju se postižemaksimalan profit premašuje granični trošak. Ovu mjeru monopolske moći uveo

je Abba Larner 1934. godine i naziva se Larnerov indeks monopolske moći. On

predstavlja razliku između cijene i graničnog troška, podijeljenu s cijenom.

Matematički:

16 KARTICA1. Budžetsko ograničenje?

Budžetska crta pokazuje sve kombinacije dva dobra kod kojih je ukupan zbirpotrošačevog dobra jednak dohotku. Budžetska crta ovisi o dohotku i o cijenama

Potrošač će cijeli dohodak potrošiti na hljeb i jabuke. Iz toga proizilazi da će se sve kombinacijehljeba i jabuka koje on može kupiti nalaziti naovoj crti: D= pf *f + pc*cgdje je pf - cijena jabuka, pc – cijena hljeba, D jedohodak (raspoloživi budžet), f-jabuke, c-hljeb.Kako se potrošač kreče po crti košare A premakošari B, on toši sve manje na hljeb, a sve više na

jabuke.

2. Elastičnost ukupnih troškova?Karakteristike fiksnih i varijabilnih troškova utiču na intenzitet reagovanjaukupnih troškova na promjene outputa. Ova osjetljivost (reagovanje) izražava sekao elastičnost ukupnih troškova, a pokazuje koliko će se postotaka promijenitiukupni troškovi, ako se obim proizvodnje ili outputa poveća za jedan postotak.

Elastičnost troškova = odnosno, ako formulu izrazimo u

simbolima dobijemo: Ec = =



Ako je Ec=1 odnosno MC=AC onda:- troškovi rastu proporcioalno s proizvodnjom- nema ni ekonomije ni disekonomije obima

Ako je Ec<1 odnosno MC<AC onda:- zona ekonomije obima

- AC opadaAko je Ec>1 odnosno MC>AC onda;

- Zona disekonomije obima- MC i AC rasti istovremeno

3. Pojam, izvori i karakteristike oligopola?Riječ oligopol potiče od grče riječi oligos što znači malo i post što znači prodavač.Oligopol je oblik tržišne strukture u kojem postoji nekoliko proizvođača kojiproizvode ili identičan ili diferenciran proizvod, gdje je kontrola cijena značajna.Ulazak novih preduzeća u granu je moguć ali vrlo težak jer postoje jake prepreke

poput ekonomije obima. Primjeri oligopola su: auto industrija, čelik, aluminij,naftni derivati, električna oprema i računala i sl. Ako je mala ili nikakvadiferencijacija, onda je proizvod homogen i imamo čisti oligopol. Nasuprot tomeimamo diferencirani oligopol. Najprostiji oblik oligopola je duopo i predstavljatržišnu situaciju sa dva proizvođača koji kontrolipu najveći dio tržišta. Jedna odosnovnih karakteristika oligopola je strategijsko međudjelovanje.

17 KARTICA1. Unakrsna cjenovna elastičnost potražnje?

Unakrsna cjenovna elastičnost potražnje ispituje postojanje odnosa supstitucije ikoplementarnosti između nekih proizvoda, tj. Ona mjeri kolike su procentualnepromjene potraživane količine proizvoda X u odnosu na procentualne promjeneproizvoda Y uz ceteris paribus. Ako se radi o supstitutima, koeficijent unakrsneelastičnosti će biti pozitivna veličina jer promjena cijene jedne robe izazivapromjenu tražnje druge robe u istom smijeru. Kod koplementarnih robakoeficijent unakrsne elastičnosti je negativne vrijednosti, jer promjena cijene

jedne robe dovodi do promjene tražnje druge robe u suprotnom smijeru.

Koeficijenti unakrsne elastičnosti potražnje mogu biti mjereni

1. U jednoj tački, tada imamo izraz: Exy = i

2. U jednom luku, i tada formula glasi: Exy =

Ako je Exy>0 onda su proizvodi x i y supstituti., pošto povećanje cijene proizvoday povećava potražnu proizvoda x (pri istoj cijeni)Ako je Exy<0 onda se radi o koplementarnim proizvodima.

2. Neophodnost restrukturiranja preduzeća u BiH?



Riječ 'restructuring' je kovanica dvije riječi 're' i glagola 'structuring'. Pojam'restructuring' se definiše kao planiranje ili obezbjeđivanje nove strukture iliorganizacije. Sama suština restukturiranja se vezuje za planiranje i promjenupostojećeg stanja i strukture i uspostavljanje nečeg novog. Početak dvadesetihgodina prošlog vijeka označava se kao početak tranzicije za mnoge zemlje. To

podrazumijeva stvaranje potpuno novog privrednog ambijenta u tim zemljama.Zbog toga je neophodno izvršiti brojne promjene u političkim, pravnim,finansijskim i drugim aspektima kako bi mogla da funkcionira efikasna tržišnaprivreda.. Jedino na taj način šreduzeća mogu biti sposobna da odgovorezahtjevima kupaca, konkurencije i tržišta.

3. Tržište polovnih automobila?Kada osoba kupi auto, može se pokazati da je neispravno. Ako je autoneispravno, manje vrijedi kupcu i svim drugim nego kada ne bi imalonedostataka. Da li je tržište polovnih automobila ima dvije cijene koje reflektuju

ove dvije vrijednosti – niska cijena za neispravnost i visoka cijena za auta beznedostataka? Nema. Moralna opasnost postoji na tržištu auta zato što prodavciimaju podsticaj da tvrde da su neispravna auta dobra auta. Tržište polovnihautomobila ne funkcioniše dobro. Dobra polovna auta jednostavno se ne kupuju ine prodaju, ali ljudi žele da budu u mogućnosti da kupuju i prodaju dobra polovnaauta. To mogu učini uvođenjem garancije na tržište.

18 KARTICA1. Pozitivna analiza u odnosu na negativnu?

Pozitivna ekonomska nauka ili pozitivna analiza analizira i objašnjava kako se vrši

raspodjela dohodka između određenih socijalnih grupa i ekonomskih aktera.Znači ona opisuje ono što jest tj, kako se ta raspodjela odvija. Normativnaekonomska nauka ili normativna analiza opisuje kakv bi trebala da budepravedna raspodjela dohodka.

2. Dugoročne i kratkoročne krivulje roškova?(Grafikon: Nefleksibilnost kratkoročne proizvodnje, str 116 u staroj knizi)U dugom roku, svi su inputi fleksibilni. Ova fleksibilnost dozvoljava preduzeću

proizvodnju sa manjim prosječnim troškovima nego što j slučaj u kratkom roku.Nefleksibilnost se pojavljuje kada preduzeće odluči povećta svoju razinuproizvodnje na Q2 bez povečanja upotrebe kapitala. Ptroizvodnja je u početku narazini Q1. Kratkoročno se razina proizvodnje Q2 može postići samo povećanjemupotrebe radne snage L1 na L3, jer je kapital fiksan K1. Dugoročnom ista serazina proizvodnje može postići jeftinije, povećanjem rada sa L2 na L3 i kaptalasa K1 na K2.Preduzeće ostvaruje ekonomiju obima kad možemo udvostručiti razinuproizvodnje, a da se troškovi povećaju manje nego dvostruko. Isto tako, postoje idisekonomije obima kada udvostručene razine proizvodnje zahtijeva više nego

dvostruko povećanje troškova. Ekonomija obima se često mjeri pomoću



elastičnosti troškova s obzirom na razinu outputa Ee (postotna promjena troškaproizvodnje koja je posljedica porasta proizvodnje od 1%.

3. Ograničenje tržišne moći: Aritrustovski zakoni?Ako neko preduzeće ima značajnu monopolsku moć, ono će profitirati na trošak

potrošača. Tržišna moć i antikonkuretsko ponašanje se može ograničiti i spriječititamo da se spriječe preduzeća da zadobiju neumjerenu tržišnu moć, te ogranilitikorišenje zadobivene moći. U SAD-u se to postiže antitustovskim zakonima –skupom pravila i regulative s ciljem promoviranja konkurentske ekonomijezabranom radnji koje ograničavaju ili bi mogle ograničiti konkurenciju teograničavajući oblike dozvoljenih tržišnih stuktura. Antitrustovski zakoni u SAD-use provode kroz: Antitrustovski odjel Ministarstva pravosuđa, akrozadministraticne prodeduete Federal Trade Commissiona Act-a. I privatnimparnicama.

19 KARTICA1. Ravnoteža ponude i potražnje?

Tačka u kojoj se sijeku krive ponude ipotražnje se naziva tržišna ravnoteža. Cijenase u tom slučaju naziva ravnotežna cija, akoličina ravnotežna količina. Uzajamnimdjelovanjem sila ponude i potražnje formira setržišna cijena pri kojoj su ponuđeme količine

jednake traženim. Višak ponude, odnosnonestašica bit će prebrođeni s porastom cijena,

jer će preduzeća biti zainteresirana da povećoj cijeni ponude veće količine proizvoda.Uz ceteris paribus, veća ponuda od potražnjenekog proizvoda brši pritisak na smanjivanje

cijena, Smanjenje cijena će povećati želu kupca da dođu do više proizvoda pomanjoj cijeni, ali se javlja dosparitet ponude, jer se ponuda smanjuje. Premazakuno ponude i potražnje, cijena bilo kojeg dobra se prilagođava kako bi seizjednačile ponuđena i tražena količina.

2. Zone kretanja troškova?U životu jednog preduzeća troškovi prolazekroz različite faze, a osnovne su: zonadegresije, zona optimalnosti i zona progresije.Zona degresije znači da ukupni troškovi upočetku rastu u masi ali prosječni opadaju.Zona optimalnosti znači da su ukupni troškovi

jednaki obimu proizvodnje, a prosječni su



mnimalno. Zona progresije znači da ukupni troškovi i prosječčni ukupni troškovirastu.

3. Necjenovna konkurencija?

Rat cijenama dovodi do gubitka oligopoliste koji se odluči za strategiju cijena ikoličina kao strategijsko oruđe konkurentima. Zato oligopolisti nisu uvijek sklonisamo cjenovnoj strategiji. Umjesto toga više tendiraju konkurenciju kvalitetom,diferencijacijom proizvoda, reklamom, uslugo i drugim oblicima necjenovnekonkurencije. Vrijeme reagiranja je mnogo dulje nego na promjene cijena, zbogpotrebnog vremena za diferenciranje proizvoda, reklamnu kampanju i novprogram usluga. To omogućuje oligopolosti da izbjegne razorni rat cijenama, alida istovremeno na kratak rok ostvari neke dobitke necjenovnom konkurencijom.

20 KARTICA

1. Zašto proučavati mikroekonomiju?Često čujemo poslovicu to vrijedi u teoriji, ali ne i u praksi. Udžbenik izmikroekonomije očito mora biti teorijski, ali se očekuje da sadrži i nešto oekonomskoj aktivnosti. Proizvođač nije ključ za praksu stvaranja profita, već je topotrošač. U traženju potrošača, spoznajemo kako smo zapravo mi potrošači. Alimi nemamo nikakvu moć, niti znamo kako bismo je upotrijebili kada bismo jeimali. Dakle, mi potrošači dajemo odgovore na pitanja ŠTA, KAKO I ZA KOGAproizvoditi. Mogli bi zaključiti da teorija definira stvarnost, kako je tvrdio AlbertEinstein: teorija odlučuje o tome šta ćemo posmatrati.

2. Principi efikasnosti poslovanja preduzeća?Ekonomski principi poslovanja su određene norme ili pravila koja se primjenjuju uposlovanju i radu preduzeća i drugih ekonomskih subjekata, u svrhu racionalnogostvarivanja njegovih ciljeva, Za ekonomski uspjeh poslovanja svakog preduzećanaročito su značajna ova 4 principa:

- Jesu li izrađeni proizvodi, odnosno izvršene usluge, kvalitativno ikvantitativno

- Zadovoljava li odnos između vrijednosti učinaka i vrijednosti uloženihelemenata

- Jesu li sredstva koja su bila na raspolaganju iskorištena tako da je

poslovanjem ostvaren najveći mogući iznos za nakndau utrošenihsredstava za proizvodnju, za isplatu rata zaposlenima i za pokrićeraznovrsnih društvenih potreba.

Principi i pravila organizovanja preduzeća kao ekonomskih subjekata zasnivaju sena ekonomskim zakonima i principima poslovanja. Oni se ispoljavaju umogućnostima stvaranja veće proizvedene od unutrašnje vrijednosti. PremaKapiću postoje sljedeći ekonomski zakoni proizvodnje: Produktivnost,Rentabilnost, Profitabilnost, zakon minimuma i maksimuma i opimuma,ekonomija obima, zkaon masovne proizvodnje, zakon ratućeg i opadajućegprinosa, zakon supstitucije i Likvidnost.

Produktivnost je princip poslovanja kojim se ostvaruju rezultati preduzeća uzminimalno trošenje radne snage, materijala ili kapitala. Rentabilnost predstavlja



ekonomski princip poslovanja preduzeća, gdje se sa manjom masom angažiranihsredstava ostvaruje veća dobit. Profitabilnost je sposobnost firme da zaradi višenovca nego što potroši. Likvidnost je princip poslovanja čijom se primjenomobezbjeđuje plaćanje u ugovorenom roku dospjelih obaveza preduzeća.

3. Diverzifikacija rizika?Diverzifikacija je raspoređivanje vlastitih resursa na više različitih situacija.Diverzifikacija je načelno uvijek dobra ideja: ako se resursi rasporede na mnoštvoaktivnosti ishodi koji nisu blisko povezani, eliminirat će se od rizika.

21 KARTICA1. Logika potrošačevog izbora?

Korisnost označava subjektivni užitak, pri korištenju nekog proizvoda ili uslugemidnosno sposobnost proizvoda da zadovolji neku potrebu. Teorija korisnostiobjašnjava ponašanje potrošača, pomoću dva Gossenova zakona, Prvi Gossenov

zakon objašnjava činjenicu da se sa postepenim zadovoljenjem date potrebeintenzitet te potrebe smanjuje. Ukupna korisnost se povećava sa povećanjemkoličine ili broja jedinica do određene tačke zasićenja, ali se granična korisnostsmanjuje sa svakom novododatnom količinom ili jedinicom, a ova pojava se zovezkaon opadajuće granične korisnosti. Ordinalna korisnot polazi od sposobnostiljudi da upoređuju zadovoljstva i da ih rangiraju ordinalno (rpvi drugi treći).Ponašanje potrođača će se najlakše objasniti kod tri različita koraka: preferencijeili sklonosti potrošača, budžetska ograničenja i izbor potrošača.

2. Proizvodnja s dva varijabilna faktora?

U dugom roku, inputi kapitala i inputi rada su promjenjivi (varijabilni. Preduzećasada mogu proizvoditi na mnoge načine kombiniranjem različitih količina rada ikapitala. Za analizu i usporedbu koristit ćemo izokvante. Dodavanje bilo kojeginputa povećava proizvodnju, što znači da se ako proizvodnja želi držatikonstantnom, a koristi se više od jednog inputa, mora smanjiti količina drugoginputa.

3. Metode formiranja prodajnih cijena?Postoje razne metoda formiranja prodajne cijene u preduzeću. To su sljedećemetode:

- Troškovi plus dobit- Nabavna cijena plus marža- Granični troškovi- Ponuda i potražnja i- Praćenje konkurencije.

Metoda troškovi plus dobit se zasniva na tome da se za svaki proizvod utvrdetroškovi i dodaje se planirana dobit.Metoda nabavna cijena plus marža polazi od činjenice da je trošak nabavnecijene najveći trošak u strukturi cijene koštanja i da se dodavanjem marže možeutvrditi prodajna cijena.

Metoda graničnih troškova polazi od predpostavke da se pokrije najveći trošak(direktni trošak) i jedan manji dio ostalih troškova.



Metoda određivanja cijene na temelju ponude i potražnje polazi od prestojećetržišne cijene. Npr. Solana može smanjiti cijenu sloi,a li to sigurno ne bi izazvalotoliku potražnju, da bi se mogao ostvariti ne samo veći, nego i isti profit.Metoda određivanja cijena na temelju praćenja konkurencije podrazumijeva iste,više ili niže cijene nego kod konkurencije.

22. KARTICA1. Teorija i modeliU ekonomiji kao i u drugim znanostima, objašnjenja i predviđanja se temelje nateorijama. Teorije se razvijaju da bi se posmatrane pojave objasnile pomoćuskupa osnovnih pravila i pretpostavki.Model je matematički prikaz tržišta ili nekog drugog subjekta, zasnovan naekonomskoj teoriji preduzeća. Modeli mogu biti izraženi verbalno, deskriptivno,grafički i matematički. Svaki model se sastoji od 3 komponente: varijable,parametri, pretpostavke ponašanja. Imamo dvije vrste modela:

-model ponašanja potrošača-model ponašanja preduzeća2. Fiksni troškoviFiksnim ili stalnim troškovima nazivamo troškove preduzeća koji ne zavise odpromjena stepena korištenja postojećih kapaciteta. U ove troškove ubrajamo:kamate na kredite za osnovna sredstva, premije osiguranja, troškove istraživanjai razvoja, opšte troškove itd. Fiksne troškove dijelimo na: apsolutno fiksne irelativno fiksne troškove.

3. Tržište osiguranja

Problem nepovoljne selekcije je taj da ljudi koji se suočavaju sa većim rizicima suskloniji da kupuju osiguranje. Osiguravajuća društva imaju zadatak da pronalazenačine u vezi problema sa moralnom opasnošću i nepovoljnom selekcijom. Oničesto koriste sistem franšize. Franšiza je iznos štete za koji se osiguranik slaže daće snositi. Visoko rizični ljudi biraju polise sa niskim franšizama i visokimpremijama dok niskorizični ljudi biraju suprotno. Ovo može uzrokovati negativnuselekciju pri čemu se riskantne osobe osiguravaju a one sa niskim rizikom ne.

23. KARTICA1. Tranzicija u Srednjoj i Istočnoj Evropi

Uvidjevši prednost kapitalizma u odnosu na socijalizam u 27 zemalja Srednje iIstočne Evrope 90-tih godina prošlog vijek počeo je proces tranzicije ka tržišnojprivredi. To je process koji je zahvatio stotine miliona ljudi unutar i izvannekadašnjeg tzv. Istočnog bloka.

2. Troškovi u dugom rokuU dugom roku preduzeće se prilagođava većoj potražnji mijenjajući kapacitet tj.Preduzeće može promijeniti svoje inpute. Zbog toga što su u dugom roku svitroškovi varijabilni pojavljuje se problem utvrđivanja veličine kapaciteta. Odluke omijenjanju kapaciteta donosi preduzeće na čelu sa menadžerima koji moraju

poznavati krivulje troškova pri planiranju optimalne veličine.



Izotroškovna linija- pokazuje sve moguće kombinacije rada i kapitala koje semogu kupiti uz neki zadani ukupni trošak.

3. Ravnoteža preduzeća u monopolističkoj konkurencijiKljučni faktor u uvjetima monopolističke konkurencije jeste da diferencijacija

proizvoda stvara ograničenu monopolsku moć. Imamo dva tipa ravnoteže:Ravnoteža u kratkom roku- u kratkom roku preduzeća maksimiziraju profit kada

je granični prihod jednak graničnom trošku ( MR=MC). Ključni faktor razlikeizmeđu monopola i monopolističke konkurencije je što kod monopola postojezakonske barijere ulaska u granu dok kod monopolističke konkurencije profitprivlači nove ulagače.Ravnoteža u dugom roku- Na dugi rok preduzeće u monopolističkoj konkurencijicijenom pokriva samo prosječni trošak. U monopolističkoj konkurenciji relativno jelagan ulazak novih preduzeća a to dugoročno pomiče krivulju potražnje svakogpreduzeća ulijevo.

24. KARTICA1. Cjenovna elastičnost potražnjeCjenovna elastičnost tražnje izražava osjetljivost tražene količine neke robe napromjenu njene cijene. Cjenovna elastičnost se mjeri preko koeficijenta cjenovneelastičnosti potražnje kojeg dobivamo kada podijelimo postotnu promjenutražene količine sa postotnom promjenom cijene. Neki od oblika cjenovneelastičnosti potražnje:-savršeno elatična potražnja (mali porast cijena dovodi do obustave tražnje, amali pad cijena dovodi do beskonačno velike tražnje)

- savršeno neelastična (ovdje pad cijena ne utiče na traženu količinu, ona jestalno ista)-relativno elastična (veće procentualne promjene u traženoj količini odprocentualne promjene cijena)-relativno neelastična ( procentualne promjene tražene količine manje odprocentualne promjene cijene)-jedinična elastičnost (za koliko se poveća cijena za toliko se smanji tražnja iobrnuto)

2. Odnos dugoročnog i kratkoročnog troška

Ovdje se analizira mogućnost adaptiranja veličine preduzeća i promjene obimaproizvodnje. U kratkom roku sredstva za rad i drugi faktori preduzeća su fiksnogkaraktera a obim proizvodnje se mijenja zavisno od angažovanja varijabilnihvaktora (rada i sirovine). Dok su troškovi u dugom roku posmatranja prilagodljivi,

jer se veličina preduzeća mijenja, zavisno od tržšnih potreba.

3. Sporazumni oligopolPreduzeća se mogu sporazumijevati javno, tajno ili prešutno, odnosno implicitno.Kada preduzeća surađuju u potpunosti onda kažemo da su se upustila u tajnodogovaranje (koluziju) koja predstavlja situaciju u kojoj dva ili više preduzeća

zajednički određuju svoje cijene ili količine proizvodnje, dijele tržište i zajedničkidonose druge poslovne odluke. Imamo za primjer kartel. Kartel je organizacija



samostalnih preduzeća koja proizvode slične proizvode te djeluju zajedno da bipodigli cijene i ograničili količinu proizvodnje.

25. KARTICA1. Tržišna potražnja

Ona predstavlja traženu količinu nekog dobra koju su kupci spremni kupiti. Natraženu količinu utiče dosta faktora a neki od njih su: dohodak, cijena povezanihdobara, ukusi potrošača, očekivanja i broj kupaca. Prema zakonu potražnjetražena količina dobara pada kada cijena raste i obrnuto uz uvjet da sve ostalestvari ostanu nepromijenjene (ceteris paribus).

2. Pravni oblici preduzeća u razvijenim državama.

Pravni oblik preduzeća je zakonom dopuštena vrsta i tip organizacije pod kojim seovlašteno može obavljati neka ekonomska djelatnost. Prema tome najčešći oblicipreduzeća u razvijenim zemljama su:-inokosna preduzeća ( privatna preduzeća)- partnerska preduzeća ili ortakluk- korporacije (dioničarska društva)Udruživanje preduzeća je u funkciji obezbjeđivanja njihovog opstanka, rasta irazvoja.U inokosnom preduzeća najčešće rade članovi porodice i manji broj unajmljenihradnika. Ovo vlasništvo je najrašireniji oblik organizacije.

Partnersko preduzeće ima ekonomski snažniju organizaciju a predstavlja formuposlovne organizacije u kojoj se udružuju dva ili više partnera.Korporacija- predstavljaju dioničarsko društvo koje može imati i hiljade dioničara,to je svestrani pravni oblik koji može poslužiti najrazličitijim vrstama poslovanja.

3. Monopolska moćČisti monopol se javlja rijetko. Preduzeće koje ima monopolsku moć možeprofitabilno naplaćivati cijenu veću od graničnog troška. Mjerenje monopolskemoći se vrši tako što se mjeri cijena uz koje se postiže maksimalan profit kojipremašuje granični trošak. Ovo mjerenje uveo je Abba Lerner pa se zato i naziva

Lernerov indeks monopolske moći.Lernerov indeks monopolske moći predstavlja razliku između cijene i graničnogtroška, podijeljenu s cijenom. Što je Lerenov index veći tako raste i monopolskamoć.

26. KARTICA1. Ekonomski sistemiEkonomski sistem čini grupa ekonomskih institucija koje koordiniraju individualnepotrebe i želje u društvu a najvažnije ekonomske institucije su: preduzeća, vlada ikulturne norme.

Kapitalizam- je ekonomski sistem u kojem vlasnici kapitala iznajmljuju radnike daproizvode dobra i usluge u cilju sticanja profita. On je zasnovan na privatnoj



svojini i tržištu na kojem pojedinačni donosioci odluka određuju šta, kako i zakoga proizvoditi. Na funkcioniranje ovog ekonomskog sistema utiče i država atržište u kapitalizmu je zasnovano na nagradam i plaćanjima (ako neki radnik radineki posao, on će biti plaćen, a ako uzima namirnice za egzistenciju, on moraplatiti).

Merkantilizam- merkantelisti su smatrali da se bogatstvo naroda stvara utrgovini, a zemlja je bogata onoliko koliko ima zlata i srebra. Nastao je u Evropikrajem 15. početkom 16st. a glavni predstavnici su Tomas Mun (Engleska),Antoan Monkretjen (Franscuska). Merknatilizam dijelimo u dvije faze:-rani merkantilizam-razvijeni merkantilizamSocijalizam- predstavlja netržišnu privredu u kojoj odluke ne donosi tržište negodržava. Odgovori na osnovne ekonomske probleme planiraju se od društva tj. oddržave kao centralnog autoriteta. Prema Marxu u središtu ekonomije nalazi seteorija vrijednosti a rad daje vrijednost robi, kako direktan tako i indirektan.

Fiziokrati- oni su smatrali da je izvor ekonomskog bogatstva poljoprivrednaproizvodnja. Smatrali su da dvor, vojsku i feudalce finansiraju poljoprivredniproizvođači koji su plaćali rentu i porez.

2. IzokvanteIzokvanta je krivulja koja povezuje sve moguće kombinacije inputa za koje jerazina proizvodnje jednaka. Proizvodne izokvante povezuju različite kombinacijeinputa potrebnih za proizvodnju određene razine proizvodnje. Mapa izokvantiopisuje proizvodnu fuknciju nekog preduzeća, razina proizvodnje raste kako se

pomičemo od izokvante. Viša razina proizvodnje se može postići uz ulaganje, višekapitala i više rada. Izokvante pokazuju kakvu fleksibilnost preduzeća imaju pridonošenju odluka o proizvodnji. Preduzeća mogu postići određenu razinuproizvodnje zamjenom jednog inputa drugim.

27. KARTICA1. Značaj elastičnosti tražnje na prihod preduzećaCjenovna elastičnost potražne za preduzeće je posebno značajno jer ista krivapotražnje potrošača predstavlja krivu njihovog prosječnog ukupnog prihoda,kojeg ostvaruu prodajom robe kupcima. Važno je da prozivođači raspolažu

podacima o graničnom prihodu tj. prihodu od prodaje dodatne jedinice robe.Ukupan prihod je jednak umnošku cijene i prodate količine a praćenje njegovihpromjena pruža nam podatak o koeficijentu cjenovne elastičnosti tražnje.2. Odlučivanje u kratkom i dugom rokuU kratkom roku preduzeće odlučuje:-da li nastaviti proizvodnju ili zatvoriti preduzeće- ako se odluči proizvoditi, treba odrediti ponudu odnosno količinu proizvodnje.U nekim razdobljima elementi ponude nemaju vremena da izvrše bilo kakvaprilagođavanja ili pak imaju vremena za prilagođavanje rada i varijabilnih faktora.Što je duže vrijeme prilagođavanja to je veća elastičnost kojom ponuda reagira i

to je manje povišenje cijena.



Odlučivanje u dugom roku- vezano je za promjene veličine preduzeča i opstankau grani. Isto tako može se odlučivati i o ulasku u granu jer je u savršenojkonkurenciji ulazak i izlazak iz grane slobodan. Dugoročno gledajući preduzećatreba da odlučuju o:- smanjivanju ili povećavanju veličine preduzeća

- ulasku ili izlasku preduzeća iz grane

3. Tržište zajmovaPredstavlja tržište na kojima privatne informacije igraju ključnu ulogu. Količinazajmova zahtijevana od strane zajmoprimaca zavisi od kamatne stope. Što jemanja kamatna stopa, to je količina zajmova veća. Ponuda zajmova od stranebanaka zavisi od troška pozajmljivanja. Ovaj trošak se sastoji iz dva dijela, jedan

je kamata a drugi dio je trošak loših zajmova, zajmovi koji se ne vraćaju. Imamodvije vrste pozajmljivača: niskorizične i visokorizične. Banke moraju primijeniti

jedinstvenu kamatnu stopu i za jedne i za druge.

28. KARTICA1. Logika potrošačevog izboraOsnovna pretpostavka teorije ponašanja potrošača je da ljudi kupuju one robe iusluge koje preferiraju, odnosno najviše vrednuju. Potrošači raspolažuograničenim dohotkom i žele ga utrošiti uz maximalno zadovoljenje svojihpotreba, to zadovoljenje se naziva korisnost. Ponašanje potrošača je najlakšeobjasniti kroz tri različita koraka:- sklonosti potrošača- budžetska ograničenja

- izbori potrošačaPotrošač je skloniji kupovini jednog proizvoda nego drugog. Preferencije premaodređenoj skupini proizvoda možemo nazvati i tržišnom korpom. Budžetpotrošača je ograničen stoga oni biraju kupovinu proizvoda prema preferencijiodnosno stepnu korisnosti kojeg dobijaju kupovinom određenog proizvoda.2. Troškovi prema obimu proizvodnjeNeki troškovi proizvodnje variraju s količinom proizvodnje, dok drugi ostajunepromijenjeni dokle god preduzeće proizvodi određene proizvode. Ukupniekonomski trošak proizvodnje dijelimo na dvije komponente:-fiksni troškovi ( ne mijenjanju se s razinom proizvodnje, a mogu se eliminirati

samo s prestankom poslovanja)- varijabilni troškovi ( troškovi koji se mijenjaju s promjenom razine proizvodnje)Linija koja razdvaja fiksne i varijabilne troškove nije uvijek sasvim jasna. Nekitroškovi kao što su oglašavanja ili promocije mogu i fiksne i varijabilnekomponente.

3. Pojam i karakteristike monopolaMonopol je potpuno suprotno tržišno stanje tržištu savšrene konkurencije. To jetržišno stanje koje karakterizira postojanje samo jednog prodavača, potpunaneelastičnost potražnje, potpuno ograničenje mobilnosti faktora proizvodnje,

nemogućnost pristupa drugih proizvođača te potpuna kontrola nad količinom



ponude i cijene. Monopolisti su price makeri što znači da značajno utiču naformiranje cijena.Osnovne karakteristike monopola su:-jedan proizvođač-proizvod nema bliskog supstituta

-price makeri-spriječen ulazak u granuOblici monopolističkih organizacija:-kartel-sindikat-trust-koncern-dioničarsko društvo 29.KARTICA

1. Uticaj promjena ponude i potražnje na ravnotežu ( stara 75 str.) novaknjiga str.96)Ravnotežna cijena i količina ovise o pozicijama krivulja ponude i potražnje. Kadaneki događaj pomakne jednu od ovih krivulja, ravnoteža na tržištu se mijenja.Analiza se takve promjene naziva komparativna statika, zato što uključujeusporedbu dviju situacija koje se ne mijenjaju-početne i nove ravnoteže. Trikoraka koja poduzimamo kada analiziramo kako neki događaj utiče na tržište: 1.Određujemo da li događaj pomiče krivulju ponude , krivulju potražnje ili u nekimslučajevima obje krivulje, 2. Određujemo da li se krivulja pomiče udesno iliulijevo, 3. Koristimo dijagram ponude i potražnje da bismo uporedili početnu i

novu ravnotežu koja pokazuje kako pomak utiče na ravnotežnu cijenu i količinu.Pomak krivulje ponude se naziva“promjena ponude“, a pomak krivulje potražnje„pomak potražnje“. Kretanje duž nepomične krivulje ponude se naziva promjena„ponuđene količine“, a kretanje duž nepomične krivulje potražnje se naziva„promjena tražene količine“. Sjecište krivulja ponude i potražnje određuje tržišnuravnotežu. Pri ravnotežnoj cijeni, tražena količina jednaka je ponuđenoj količini.

2. Pojam i podjela troškova ( 190 str.) (169 nova) Troškovi predstavljaju vrijednosno izražene utroške rada, materijala, stalnih iobrtnih sredstava, kao i tuđih usluga, a sve u cilju ostvarivanja određenih

učinaka. Trošenje faktora proizvodnje koje je neophodno za dobijanjenekogproizvoda može se izraziti količinski i u novčanim iznosima, pa polazeći od togarazlikujemo: 1. Utroške, kao količinski izraz potrošenih faktora proizvodnje uobliku: mašinskih sati, količine repromaterijala, sati rada i dr. Trošak se dobija ikada se utrošci pomnože sa odgovarajućim cijenama. Troškovi= utrošci*cijena.2.Troškove, kao vrijednosno izražene utroške elemenata radnog procesa i usluga,te porezi i doprinosi neovisni o poslovnom rezultatu a koji su nastali i koji suuzrokovani ostvarenjem poslovnog učinka preduzeća. Začetnik prvih naučnihradova iz oblasti troškova je njemački autor Eugen Šmalenbah. Najjednostavnijerečeno, troškovi su vrijednosno izraženi utrošci svih elemenata angažiranih u

procesu stvaranja proizvodnog učinka.Podjela troškova: Ekonomski iračunovodstveni, Oportinuitetni, Nepovratni, Prirodni, Direktni i indirektni, Tr. po



mjestima i nosiocima, Kratkoročni i dugoročni, Tr. po količini učinka, Dinamični,Eksplicitni i implicitni, Stvarni, očekivani i standardni tr. Oportinuitetni trošak

je trošak koji proizilazi iz propuštenih prilika, kada preduzeće propušta upotrijebitisvoje resurse na najkorisniji način. Računovodstveni trošak - trošak koji mjerefinansijske računovođe - može uključivati stavke koje ekonomisti ne bi uključili, a

ne uključuju neke koje ekonomisti obično uključuju. Nepovratni tr. su tr. koji suučinjeni i ne mogu se promijeniti. Prirodni tr. se javljaju u svakoj proizvodnji, apokazuju za koju su svrhu nastali i kakvi su faktori utrošeni. (tr materijala,najamnine, amortizavija). Direktni su pojedinačni tr izrade koji se bezuju pokonretnim proizvodima i uslugama. Indirektni su zajednički tr koji su vezani zaorganizovaje proizvodnje, upravljanje i rukovošenje poslovanjem, administraciju.Tr. po mjestima i nosiocima - mjesta tr. su odjeli, sektori, pogoni i druge

jedinice, a formiraju se radi lakšeg i kvalitetnijeg plaćanja i analize troškova. Kaonosioci troškova pojavljuju se učinci zbog kojih su tr nastali, a to su proizvodi iusluge. Kratkoročni i dugoročni - U kratkom roku sr. za rad i drugi faktori i

potencijali preduzeća su fiksnog karaktera, a obim proizvodnje mijenja se zavisnood angažovanja varijabilnog faktora. Tr. u dugom roku su prilagodljivi, jer seveličina pred. mijenja zavisno od tržišnih potreba. Dinamični troškovi - zavisnood stepena korištenja obima proizvodnje, možemo razlikovati fiksne i varijabilne.Fiksni ne ovise o količini proizvodnje, dok varijabilni ovise. Eksplicitni tr. seodnose na stvarne tr. preduzeća, kao što su najamnina, kamate na kapital,zakupnina za zgrade idr. Implicitni tr. se odnose na faktore koje preduzeće nijekupilo i platilo, a koriste se u proizvodnji. Stvarni tr. su izraz stvarnorealizovanih tr. u jednom periodu i dobijaju se iz knjigov. po isteku obračunskogperioda. Očekivani ili planski su procjena kretanja tr. za određeni obim

proizvodnje. Standardni tr. su kao i očekivani su unaprijed predodređeni tr. kojipružaju orijentaciju i mjerilo tr. proizvodnje u uslovia efikasnosti.

3. Sklonost prema riziku ( 304 str.)(317 nova)Rizik označava stanje kada preduzeće očekuje više različitih mogućih rezultatakod kojih je vjerovatnost događanja poznata ili se može procijeniti. Nisu svi ljudi

jednako skloni riziku. Ljudi imaju različite preferencije i stavove prema riziku. Nekiimaju averziju prema riziku, neki su skloni riziku,a neki su neutralni. Najčešći stav

je averzija prema riziku. Rizik se može minimizirati diverzifikacijom,tj.raspoređivanjem vlastitih resursa na više rizičnih situacija.

30. KARTICA1. Dohodovna elastičnost potražnje ( 88 str.)Dohodovna elastičnost potražnje se mjeri odnosom postotne promjene traženekoličine i postotne promjene dohodka. Koeficijenti koji se dobiju pokazuju pomakkrivulje potražnje. Ei: postotna promjena tražene količine/Postotna promjenadohodka. Osjetljivost tražene količine neke robe na promjene dohotka naziva sedohodovna elastičnost tražnje, a mjeri se koeficijentom dohodovne elastičnostitražnje,koji izražava odnos srazmjernih promjena tražene količine neke robe

prema srazmjernim promjenama dohotka. Vrijednost koeficijenta razlikuje se kodpojedinih kategorija roba. Ako je u pitanju inferiorno dobro, vrijednost ovog



koeficijenta je negativna:manja od nule, jer sa rastom dohotka potrošača tražnjaza ovim dobrima opada. Ako je u pitanju superiorno dobro, ovaj koeficijent jepozitivne vrijednosti:veći od nule, pošto sa rastom dohotka potrošača tražnja zaovim dobrima raste.

2. Pojam i podjela preduzeća ( 122 str.)Preduzeće je organizacija koja kombinira i organizira sredstva radi proizvodnjedobara i ili usluga za prodaju. Prema Samuelsonu postoje brojni razlozi zapostojanje preduzeća, pri tome ističe:Proizvodnja se organizira u preduzećima,budući da efikasnost općenito zahtijeva proizvodnju u velikim serijama,pribavljanje značajnih finansijskih sredstava i pažljivo upravljanje i nadzor nadtekućim poslovanjem. Preduzeće je organizacija pojedinca ili slobodno udruženihljudi, koji proizvode dobra ili usluge namijenjene tržištu. Kasnije nastale brojneteorije preduzeća koje razvrstavamo po različitim kriterijima: prema znanstvenojmetodi, prema pristupu preduzeću i ljudima, prema društvenom uređenju.

Neoklasična teorija preduzeća polazi od savršene konkurencije na tržištu u kojojdjeluje preduzeće, odnosno od predpostavke da je čovjek racionalan u svomponašanju na tržištu.Bihevioristička teorija- u mikroekonomiji biheviorizam polazi od nesavršenogtržišta i pretpostavke da čovjek nije racionalno biće. Menadžerska teorija preduzeća polazi od posebne uloge menadžera koji upravlja preduzećem umjestovlasnika. Stoga je i cilj preduzeća rast prodaje,a ne dobit i rast kapitala što bi bioglavni interes vlasnika preduzeća. Etatizam je pojava upletanja države udruštveni život, posebice u provredni sistem.Preduzeća se mogu podijeliti po osnovu sljedećih kriterija:

-Prema predmetu poslovanja(proizvodna i ne proizvodna preduzeća)-Prema veličini preduzeća(: mikro, mala, srednja i velika)-Prema karakteru vlasništva: preduzeća u privatnom vlasništvu(inokosnopreduzeće koje pripada pojedincu, porodično preduzeće,partnersko preduzeće,zadružno preduzeće i dioničko preduzeće),preduzeća u javnomvlasništvu(preduzeća koja osniva država ili jedinica lokalne samouprave, aobavljaju djelatnosti od općeg interesa)-Prema oblicima udruživanja i međusobnog povezivanja preduzeća(kooperacija ikoncentracija)Kooperacija je blaži oblik udruživanja. Preduzeća zadržavaju svoju punu

samostalnost i udružuju se radi poslovne saradnje. Najpoznatiji trajni oblikposlovne saradnje je kartel, a povremeni konzorcij. Koncentracija je čvršći oblikudruživanja preduzeća, gdje preduzeće gube ekonomsku pa i pravnusamostalnost. Prema smjeru povezivanja koncentracije mogu biti vodoravne iokiomite. Konglomerat je veliko preduzeće koje se bavi proizvodnjom iprodajom nepovezanih proizvoda. Tipični oblici koncentracije preduzeća sutrustovi i koncerni. Trust je udruženje preduzeća koja gube svoj pravnisubjektivitet. Njihov osnovni cilj je vladanje tržištem. Koncerni nastajuudruživanjem kapitala, stvaranjem snažnih organizacija koje su ekonomski

jedinstvene, a sve udružene organizacije imaju samo pravnu samostalnost.Kartel

je organizacija samostalnih preduzeća koja proizvode slične proizvode,a djelujusporazumno u okviru ugovora kako bi povećali cijene,ograničili proizvodnju i sl.



Konzorcij je udruživanje više preduzeća i banaka u f-ji prikupljanja i povezivanjakapitala za realizaciju nekog značajnog i velikog preivrednog projekta kako bipodijelili rizik mogućeg neuspjeha i gubitka uloženog kapitala.

3. Usporedba savršene konkurencije i monopola ( 249 str.) nova str.232

Ravnoteža u savršenoj konkurenciji nalazi se u tački sjecišta graničnog troška icijene proizvoda. (MC=P; D=MR; S=MC)Da bi maksimizirao profit, u monopolu preduzeće određuje količinu i cijenu u tačkisjecišta graničnog troška i graničnog prihoda. (MR<D;QM<QL). Poređenjesavršene konkurencije i monopola: -monopolska cijena je veća od cijene savršenekonkurencije, -količina prodaje monopola je manja nego količina prodajesavršenog konkurenta, -monopol može diskriminirati cijene u okviru količineprodaje koja se ostvaruje u savršenoj konkurenciji. Na osnovu ovih elemenatamože se zaključiti da je alokativna efikasnost monopola manja nego savršenekonkurencije. U uvjetima savršene konkurencije preduzeća prihvataju cijenu kao

datu, dok u uvjetima monopola preduzeća kontroliraju cijene. U savršenojkonkurenciji može se prodati bilo koja količina outputa po datoj cijeni, amonopolist može prodati više proizvoda jedino ako snizi cijenu.

31.KARTICA1. Uticaj promjena ponude i potražnje na ravnotežu ( 75 str.)Ravnotežna cijena i količina ovise o pozicijama krivulja ponude i potražnje. Kadaneki događaj pomakne jednu od ovih krivulja, ravnoteža na tržištu se mijenja.Analiza se takve promjene naziva komparativna statika, zato što uključujeusporedbu dviju situacija koje se ne mijenjaju-početne i nove ravnoteže. Tri

koraka koja poduzimamo kada analiziramo kako neki događaj utiče na tržište: 1.Određujemo da li događaj pomiče krivulju ponude , krivulju potražnje ili u nekimslučajevima obje krivulje, 2. Određujemo da li se krivulja pomiče udesno iliulijevo, 3. Koristimo dijagram ponude i potražnje da bismo uporedili početnu inovu ravnotežu koja pokazuje kako pomak utiče na ravnotežnu cijenu i količinu.Pomak krivulje ponude se naziva“promjena ponude“, a pomak krivulje potražnje„pomak potražnje“. Kretanje duž nepomične krivulje ponude se naziva promjena„ponuđene količine“, a kretanje duž nepomične krivulje potražnje se naziva„promjena tražene količine“. Sjecište krivulja ponude i potražnje određuje tržišnuravnotežu. Pri ravnotežnoj cijeni, tražena količina jednaka je ponuđenoj količini.

2. Ponuda sektora u uslovima savršene konkurencije ( 231 str.)215Sudionici savršene konkurencije količinu svoje ponude određuju na raziniproizvodnje kod koje su granični troškovi jednaki cijeni(MC=P). Količina ponudesvakog preduzeća je, dakle, određena njihovim troškovima. Ukupna količinaiznesena na tržište uz neku danu cijenu bit će zbir pojedinačnih količina što ihnude preduzeća uz tu cijenu. Da bismo dobili tržišnu krivulju ponude nekogdobra moramo sabrati vodoravno. Dijagrami pokazuju kako je tržišna krivuljaponude sastavljena od dviju pojedinačnih krivulja ponude.

3. Privatne informacije ( 316 str.)330



Privatne informacije su informacije koje su dostupne jednoj osobi, ali su suvišeskupe da bi bile dostupne nekom drugom. Privatne informacije utiču na mnogeekonomske transakcije. Vi znate mnogo više nego vaše osiguravajuće društvo otome koliko se pažljivo i defanzivno vozite. Nešto drugo je vaše znanje o kvalitetuvašeg auta. Vi znate da li je neispravno, ali osoba kojoj želite prodati auto to ne

zna i ne može znati sve dok ona ili on auto ne kupe od vas. Privatne informacijestvaraju dva problema: moralne opasnosti, nepovoljne selekcije. Moralneopasnosti postoje kada jedna od ugovornih strana ima podsticaj, nakon što jeugovor sklopljen, da djeluje na način koji njemu ili njoj donosi dodatne koristi natrošak druge strane. Moralne opasnosti nastaju zato što je preskupo za oštećenustranu da prati akcije strane koja je u prednosti. Nepovoljna selekcija jetendencija da ljudi sklapaju ugovore u kojima oni koriste svoje privatneinformacije u svoju vlastitu korist i na štetu manje informirane strane.

32.KARTICA

1. Sklonosti potrošača ( 46 str.) 64 Teorija ponašanja potrošača počinje trima osnovnim prepostavkama osklonostima(preferencijama) ljudi prema jednoj tržišnoj korpi u odnosu na drugu.Ove pretpostavke vrijede za većinu ljudi: 1.UKUPNOST-smatra se da su sklonostiukupne, odnosno potrošač može imati više sklonosti prema A u odnosu na B, višeprema B u odnou na A ili će biti indiferentan prema tim dvjema korpama.2.TRANZITIVNOST-ako potrošač voli više korpu A u odnosu na B i B u odnosu nakorpu C, onda potrošač više voli A u odnosu na C. 3.VIŠE JE BOLJE NEGO MANJE-potrošači uvijek imaju više sklonosti prema većem broju dobara nego premamanjem.

2. Stanje u malom i srednjem poduzetništvu u BiH ( 108 str.) Tačan broj malih i srednjih preduzetnika, kao i broj zaposlenih u tom sektoru uBiH nije moguće utvrditi jer se u službenoj statistici ne vode podaci o timkategorijama privrednika. Zakonom o registraciji određeno je da pravne osobe uFbiH obuhvaćaju sve oblike pivrednih društava i njihovih povezivanja, ali i javnapreduzeća, institucijek ojeimaju javne ovlasti, ustanove, javne korporacije,poslovne udruge, zadruge i dr subjekte. Između 2003. i 2007. godine neprestanose povećaca, kako ukupan broj registriranih pravnih osoba, tkao i brojregistriranih pravnih osoba po djelatnosti. Najveći broj pravnih osoba registriran

je u trgovini, 44%, zatim u prerađivačkoj industriji 18%, posredovanjunekretninama, iznajmljivanju poslovnim uslugama 12%, građevinarstvu 9% iprijevozu, skladištenju i vezama 8%.

3. Monopolostička konkurencija i ekonomska efikasnost ( 265 str. )247Savršeno konkurentna tržišta su poželjna jer su ekonomski efikasna, sve doknema eksternalija i ništa ne ometa funkcioniranje tržišta, ostvaruje se najvećimogući ukupni probitak potrošača i proizvođača. Monopolistička konkurencija unekim aspektima slična je konkurenciji. Međutim, da li je to efikasna tržišnastruktura? Kako bismo odgovorili na ovo pitanje, uporedit ćemo dugoročnu

ravnotežu monopolistički konkurentne industrije s dugoročnom ravnotežomsavršeno konkurentne industrije. SAVRŠENA KONKURENCIJA: P=MR; nova



preduzeća ulaze na tržište dok se profit ne svede na nulu; krivulja potražnje jevodoravna; profit je jednak nuli za AC min. MONOPOLISTIČKA KONKURENCIJA:P>MR, Nova preduzeća ulaze na tržište dok se profit ne svede na nulu; krivuljapotražnje ima opadajući nagib; tačka uz koju se profit svodi na nulu je lijevo odAC min.

33. KARTICA1. Oskudnost sredstava i alternativa korištenja ( 14 str.)25U samoj srži ekonomije leži problem oskudnosti. Evidentno je da postojidiskrepanca između resursa koji su ograničeni i ljudskih želja koje suneograničene. Odnos između ograničenih resursa i ljudskih želja je relativnogkaraktera. Karakteristika modernog društva da raspoloživa sredstva što efikasnijekoristi kako bi proizvedene količine roba i usluga u što većem obimu zadovoljilepotrebe i želje ljudi. Pošto su resursi za proizvodnju ograničeni u Paretovomsmislu optimalnosti, proizvodnju neke robe nije moguće povećati, a da se ne

smanji proizvodnja neke druge robe. Zato ova ograničenost podstiče izborizmeđu alternativnih upotreba, jer ako se ograničena sredstva moguupotrebljavati isključivo na jedan način, odna njihova upotreba nema ekonomskiaspekt, odnosno nema ekonomskog problema koji treba da riješi nauka. Zakonoskudnosti je osnovni problem ekonomije i iz njegovih premisa objašnjavaju seostale ekonomske pojave.

2. Efikasnost i pravednost tržišta savršene konkurencije ( 238 str.)220U izvijesnim situacijama tržišta potpune konkurencije imaju svojstva kojaznačajno doprinose efikasnosti. U potpunoj konkurenciji i efikasnoj privredi može

postojati visok i neprihvatljiv stepen nejednakosti dohotka, potrošnje i bogatstva.Sukob između efikasnosti i pravednosti je jedno od najdubljih pitanja s kojim jedruštvo suočeno. Prije svega, neke mjere države imaju za cilj unapređenjeefikasnosti, a ne preraspodjelu dohotka i bogatstva. Regulativne mjere države,preduzete da isprave mane nevidljive ruke, mogu voditi privredu ka efikasnijimishodištima.

3. Pojam i definicija ekonomije informacije ( 312 str.)Pod ekonomskim informacijama podrazumijevamo podatke o cijenamakoličinama i kvalitetu dobara i usluga, s jedne strane i podatke o cijenama,

količinama, i kvalitetu faktora proizvodnje s druge strane. U modelima savršenekonkurencije, monopola i monopolističke konkurencije, informacije su besplatne.Informacije u stvarnom svijetu su oskudne. Oportunitetni trošak ekonomskeinformacije, trošak dobivanja informacije o cijenama, količinama i kvalietu dobarai usluga i faktora proizvodnje se zove informativni trošak. Ako kupci nemaju tačnuinformaciju o cijenama koje preovladavaju na tržištu ili kvlaliteti proizvoda, tržišteneće funkcionisati efikasno. Ovaj nedostatk informacija može potaknutiproizvođače da poizvedu previše jednog proizvoda, a premalo drugog. Nedostatkinformacija može biti spriječen razvojem nekog tržišta.



34.KARTICA1. Cjenovna elastičnost tražnje ( 83 str.)104Cjenovna elastičnost tražnje važna je za preduzeće kao indikator kako politikacijena utiče, ne samo na prodaju, već i na troškove proizvodnje i na taj načinostvarivanje profita kao osnovnog cilja preduzeća. Cjenovna elastičnost tražnje

izražava osjetljivost tražene količine neke robe na promjene njene cijene.Cjenovna elastičnost se mjeri preko koeficijenta cjenovne elastičnosti tražnje kojiizražava odnos srazmjernih promjena traženih količina neke robe premasrazmjernim promjenama njene cijene. Ep= postotna promjena traženekoličine/postotna promjena cijene. Postoji nekoliko oblika cjenovne elastičnostipotražnje: 1.savršeno elastična potražnja (Ed=∞), 2.savršeno neelastičnapotražnja(Ed=0), 3.Relativno elastična potražnja, 4.relativno neelastičnapotražnja, 5.stabilna, tzv.jedinična elastičnost potražnje(Ed=1)

2. Analiza rentabilnosti ( 219 str.)200

Osnovni cilj poslovanja preduzeća je ostvarenje profita. Ako preduzeće radi ispodtačke pokrića, ostvaruje gubitak (TR<TC) a ako se radi većim otputom od 40

jedinica, onda se ostvaruje profit (TR>TC)nalazi se u području rentabilnogposlovanja. Rentabilnost izražava odnos dobiti i uloženog kapitala. Analizarentabilnosti može se izvršiti i matematički. R=TFC/P-AVC Analiza rentabilnostiiskazuje vezu između ukupnog prihoda, ukupnih troškova i profita.R=profit/uloženi kapital.

3. Reklama za maksimizaciju profita ( 314 str.) 328Odluka firme o reklami je dio opće strategije maksimizacije profita. Firme u

savršenoj konkurenciji ne raklamiraju zato što svu subjekti posjeduju sveinformacije. Ali firma koje prodaju diferencirane proizvode u monopolostičkojkonkurenciji i firme koje su uhvaćene u bitci za opstanak u oligopolu reklamirajuu velikom broju. Količina reklame poduzeta od strane firme u monopolističkojkonkurenciji je takva da je granični prihod proizvoda od reklame jednak njegovomgraničnom trošku. Količina reklame poduzeta od firmi u oligopolu je određenaigrom koji oni igraju. Ako je ra igra zatvorenikova dilema, onda oni mogu potrošitiiznose koji smanjuu njihove združene profite koje ne mogu izbjeći reklamiranjem,a da ne budu zbrisani od strane drugih firmi u indistriji.

Documents

Cijela skripta za usmeni iz mikroekonomije.doc