40
Sanja Vlaisavljević DEBATA ORUĐE ZNANJA „DEBATA I KULTURA DIJALOGA U BIH – PETNAEST GODINA POSLIJE ILUZIJA ILI REALAN IZBOR BIH NA PUTU U EU: DEBATA - ORUĐE ZNANJE” Obezbijedimo mladima kompetitivne prednosti na tržištu rada, ukažimo na prednosti omladinskog udruživanja, razvijajmo vještine kritičkog razmišljanja, komunikacije i retorike OPĆINA ILIDŽA MINISTARSTVO KULTURE I SPORTA FBIH SKUPŠTINA KANTONA SARAJEVO MINISTARSTVO KULTURE I SPORTA KS GRAD SARAJEVO BH TELECOM STUDOMAT.ba

Brošura "Debata oruđe znanja"

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Brošura "Debata oruđe znanja"

Sanja Vlaisavljević

DEBATA ORUĐE

ZNANJA

„DEBATA I KULTURA DIJALOGA U BIH – PETNAEST

GODINA POSLIJE – ILUZIJA ILI REALAN IZBOR BIH

NA PUTU U EU: DEBATA - ORUĐE ZNANJE”

Obezbijedimo mladima kompetitivne prednosti na tržištu

rada, ukažimo na prednosti omladinskog udruživanja,

razvijajmo vještine kritičkog razmišljanja, komunikacije i

retorike

OPĆINA ILIDŽA

MINISTARSTVO

KULTURE I SPORTA FBIH

SKUPŠTINA KANTONA SARAJEVO

MINISTARSTVO

KULTURE I SPORTA KS

GRAD

SARAJEVO

BH TELECOM

STUDOMAT.ba

Page 2: Brošura "Debata oruđe znanja"

2

OPĆINA ILIDŽA

DEBATA ORUĐE ZNANJA

Page 3: Brošura "Debata oruđe znanja"

3

OPĆINA ILIDŽA

DEBATA ORUĐE ZNANJA

DEBATA ORUĐE ZNANJA

Brošura pred vama obuhvata prikaz pet najčešće korištenih

debatnih formata u svijetu. O svakom debatnom formatu

navedene su osnovni podaci i informacije, neophodne za

savladavanje osnovnih debatnih pravila i vještina. Ova

brošura je debatno učilo, namijenjeno za rad u debatnim

sekcijama, a koja će trenerima i članovima klubova

omogućiti da upoznaju nove formate, praktično primjenjuju

pravila i usavrše debatna znanja. Cilj brošure je: osnažiti

mlade ljude, kroz razvijanje vještina kritičkog razmišljanja,

komunikacije i retorike.

Ova brošura nije klasični udžbenik, jer informacije koje su u

njoj navedene, ne mogu biti potpune bez praktične

primjene. Ova brošura nastoji dokazati da je debata oruđe

znanja i da je jedini način sticanja znanja – praktično

djelovanje. Važno je da probate. Neće sve debate u

samom početku biti najbolje kvalitete, ali to je i najveća čar

procesa učenja. Zajedno uočite greške, zbog čega su

nastale i ponudite odgovor kako da ih ne ponavljate. Ovu

brošuru shvatite samo kao praktične upute, a ono što ćete

postići njenom upotrebom – zavisi samo od vas. Samo

čitanjem ove brošure nećete naučiti mnogo. Brošura je

samo oruđe za sticanje znanja, jer znanje stičemo kroz

debatu, a ne učenjem o debati.

Page 4: Brošura "Debata oruđe znanja"

4

OPĆINA ILIDŽA

DEBATA ORUĐE ZNANJA

UPOZNAJMO NAJZNAČAJNIJE DEBATNE

FORMATE

BRAINSTORMING – MOZGANJE O IDEAJAMA Pripremna faza debate bi se mogla nazvati i brainstorming (zajedničko traganje za novim idejama i rješenjima). O ovome govori i američki filozof John Dewey koji se, između ostalog, bavi razvijanjem vještina kritičkog mišljenja. Brainstorming je osnovno sredstvo koje se koristi u kritičkom mišljenju. Brainstorming opsežno koriste grupe i organizacije koje nastoje da pronađu najbolje moguće rješenje u specifičnim okolnostima u kojima se nalaze. Sve obrazovne, menadžerske, društvene i političke grupe koriste ovaj sistem kao odskočnu dasku za izučavanje problema ili teme. U debati se brainstorming koristi prilikom stvaranja teze, pronalaženja argumenata, pronalaženja pobijajućih argumenata i što je najvažnije u kreiranju istraživačke strategije pomoću koje debatanti mogu dokazati ono što zastupaju. Brainstorrning omogućava da o idejama bude raspravljano bez ikakve cenzure. Ono dopušta idejama da jedna drugu oplođuju i da se razvijaju. Ponekad najapsurdnije sugestije mogu otvoriti put praktičnom rješenju. Stoga nužno je slijediti pravila i koristiti brainstorming kao prvi korak u bilo kojem traganju. Faze rada

Napisati jasno tezu debate, kako bi je svi mogli vidjeti;

Dati učesnicima tj. istraživačima po jedan minut da zapišu, neovisno jedni od drugih, svoje reakcije;

Tražiti od debatanata tj. istraživača da razmjene svoja zapažanja i zabilježe ih na pano;

Izabrati zapisničara ako je neophodno, te staviti sve ideje na pano što je moguće preciznije;

Kada grupa iscrpi svoje ideje - počnite sa njihovom kategorizacijom, a ideje se mogu pisati i prepravljati prema potrebi.

Evo par teza u vezi kojih se može napraviti brainstorming:

Naše školstvo je konzervativno;

Školske uniforme je opravdano nositi;

Debata je oruđe znanja;

Žena ne treba raditi izvan kuće;

Pušenje na javnim mjestima treba zabraniti; Osnovna ravila brainstorminga 1. Sve ideje se usvajaju. Ne treba kritikovati i cenzurirati ideje odmah nakon što se pojave. 2. Nema granica u predlaganju. Svaka sugestija ma kako čudna, je dobrodošla kada se razmatra problem. 3. Ne zaustavljati se na tri-četiri ideje. Prihvatati ih što više. 4. Razmjenjivanje i kombiniranje ideja je esencijalno za brainstorming. 5. Pažljivo slijediti sve ideje zapisane na panou. 6. Ako dosadi istraživački rad i ako se misli da su sve ideje iscrpljene onda treba pročitati zapisano i raspraviti o tome. 7. Koristiti brainstorming kolektivno sve dok studenti, učenici, istraživači...njime ne ovladaju, a onda će svako

od njih biti sposoban da to sam čini u bilo kojem istraživačkom radu.

Page 5: Brošura "Debata oruđe znanja"

5

OPĆINA ILIDŽA

DEBATA ORUĐE ZNANJA

KARL POPPER DEBATNI FORMAT Tip debatiranja koji preferira debatni program BiH, ali i najveći broj debatnih programa u svijetu, je Karl Popper debatni format u kojem učestvuju dva tima sastavljena od tri člana, tri do pet sudaca i mjeritelj vremena. Karl Popper debatni format, prije svega, ima za cilj da mlade ljude nauči: zajedničkom radu, kako u pripremanju debatnog materijala, tako i javnoj prezentaciji; vještinama promišljanja i govorenja; kritičkom i logičkom mišljenju. Kažu da su dobre vođe uvijek i dobri govornici, dobri advokati, psiholozi... ali oni također, moraju, što je jednako važno biti dobri slušaoci. Kada se nekoga sluša - želi ga se čuti jasno i razgovijetno (clara et distincta), bez upotrebe žargona, gestikulacije (koja najviše odvlači pažnju auditorijuma), ali ne treba zaboraviti da i slušatelj često može biti slušan, makar i u najbližem okruženju, pa zato treba uvijek imati u vidu šta je to što nam kod drugog govornika smeta, kako ne bi pravili iste greške. Bitna karakteristika Karl Popper debate je zajednički rad. On se ispoljava u organizaciji rada tima, pronalaženju materijala kao i zajedničkim nastupom prilikom debatiranja. TOK KARL POPPER DEBATE Svaka debata ima svoju strukturu, pa tako i Karl Popper debata.

A1 (6 minuta) CX - N3 - A1 (3 minute)

N1 (6 minuta) CX - A3 - N1 (3 minute)

A2 (5 minuta) CX - N1 - A2 (3 minute)

N2 (5 minuta) CX - A1 - N2 (3 minute)

A3 (5 minuta) N3 (5 minuta)

Vrijeme za pripremu 2x8 minuta

OBAVEZE GOVORNIKA A1 Pozdravlja, predstavlja članove svoje ekipe Afirmiše tezu Definira ključne termine teze Uspostavlja kriterij tj. cilj za koji se zalaže kroz argumente Daje prvo izlaganje dokaznog postupka (u kratkim crtama), tj. PRIMA FACIE koncept Iznosi prvi, drugi (sa podargumentima A i B) i treći argument Zaključuje sa jasnom vizijom afirmacijske strane Na kraju kaže “sada sam spreman za unakrsno ispitivanje”

CX - N3 - A1 N3 poziva na unakrsno ispitivanje člana A 1 Može tražiti definiranje pojmova Debatanti se ne smiju konsultovati za vrijeme unakrsnog ispitivanja Pitanja moraju biti logična

Page 6: Brošura "Debata oruđe znanja"

6

OPĆINA ILIDŽA

DEBATA ORUĐE ZNANJA

Pitanja treba da budu kratka i duboka i ne treba da počinju sa “Zašto” Lična pitanja ne postavljati, jer ona ne mogu, ni na koji način odrediti debatu, a i debata nije rasprava o

ličnim stavovima Pitanja fokusirati na bitne stvari

N1 Pozdravlja i predstavlja ekipu Definicije može, ali i ne mora prihvatiti Može ponuditi alternativne definicije teze Predstavlja argumentacijsku liniju svoje ekipe Prihvata kriterij ili nudi alternativni Pobija argumentacijsku liniju afirmacijskog tima, slijedeći strukturu afirmacijskog tima U debatu uvodi negativnu konstruktivnu tezu, iznosi prvi, drugi itd. argument Završava obavještavajući da je spreman za unakrsno ispitivanje

CX - A3 - N1 Član A3 poziva N1 na unakrsno ispitivanje i

pridržava se općih pravila CX-a A2 Ponovo uspostavlja afirmacijski kriterij Ponovo uspostavlja afirmacijski koncept sa

podargumentima, prati originalnu strukturu koncepta, uvodi novi dokazni materijal, navodi kritičke aspekte već iznesenog materijala

Direktno se osvrće na N-strategiju (slijedeći negacijski tok izlaganja)

Pobija N-argumentacijsku liniju Završava svoje izlaganje obavještavajući da je spreman za unakrsno ispitivanje

CX - N1 - A2 Unakrsno ispitivanje

N2 Ponovo uspostavlja N-strategiju Pojašnjava osnovne razlike afirmacijske i negacijske pozicije Ako je N1 ponudio alternativne definicije podrobnije ih objašnjava, a samim tim i alternativni kriterij ukoliko

je i on postavljen Razrađuje N-poziciju Objašnjava propuste afirmativnih stavova razrađujući ih tačku po tačku, onim redom kojim su izrečene Daje obavezne dokaze i primjere

A1 - N2 Unakrsno ispitivanje

Page 7: Brošura "Debata oruđe znanja"

7

OPĆINA ILIDŽA

DEBATA ORUĐE ZNANJA

A3 Rezimira tok debate svog tima Fokusira se na najbitnije stavove svog tima, koji definitivno treba da ubijede sudije zašto su njihovi

argumenti jači Slijedeći redosljed iznesenih teza razmatra najvažnije argumente radi utiska na sudije Podsjeća na kriterij i vezu argumenata i kriterija Izlaže nedostatke N-casea (N- argumentacijske linije) Ne smije uvesti nove argumente

N3 Izlaže sudijama presudne stavove svoje ekipe Razmatra svako neslaganje slijedeći raspored afirmativnih stavova kao orijentira svog izlaganja Fokusira pažnju na najvažnija pitanja debate Podsjeća na kriterij i vezu sa argumentima Upoređuje A i N argumentacijsku liniju kako bi istakao još jednom prednosti svoje ekipe Opovrgava svaki napad kako bi se svi još jednom uvjerili da svi stavovi negacijskog tima zaista stoje Ne smije uvesti nove argumente

Nakon svakog izlaganja timovi mogu tražiti predviđeno vrijeme za konsultacije. Kako će utrošiti svih 8 minuta predviđenih za konsultacije svakog tima (ukupno 16 minuta), ovisi o situaciji i potrebi timova. UČESNICI U KARL POPPER DEBATI

1. Dvije ekipe (Afirmacijska i Negacijska) sa po tri člana

2. Tri suca (na takmičenjima može biti i veći broj sudaca, samo je bitno da je neparan)

3. Mjeritelj vremena i voditelj debate

4. Publika Ekipe

1. Svaki član ekipe ima podjednaku odgovornost tokom debatiranja

2. Debatanti treba da ubijede snagom argumenata sudije, oponente i publiku u ispravnost svoje pozicije 3. Zbog efektnijeg nastupa govornici govore stojeći, a to je ujedno, i znak poštovanja prema ostalim

prisutnim u debati 4. Timovi nastupaju po utvrđenom slijedu

Sudije

Sude realno i nepristrasno;

Trebaju biti upućeni u pravila debate;

Lični stav sudije ne smije uticati na konačnu odluku;

Pažljivo slušaju;

Snaga ponuđenih argumenata je najjača;

Za uvjerljivost argumenata dobivaju se individualni bodovi;

Debatanti se boduju od 1 do 10 (u tri različita segmenta, dakle, ekipa ukupno može imati 30 bodova);

Na osnovu cjelokupnog utiska sudije se opredjeljuju za bolji tim;

Page 8: Brošura "Debata oruđe znanja"

8

OPĆINA ILIDŽA

DEBATA ORUĐE ZNANJA

Sudija reaguje za vrijeme trajanje debate, isključivo ukoliko je neki debatant krajnje agresivan i ugrožava drugog;

Sudija MORA voditi bilješke koje predstavljaju materijalni dokaz sudačke odluke i ocjena. Mjeritelj vremena i voditelj debate

Mjeri vrijeme i označava početak i istek vremena predviđenog za izlaganje, unakrsno ispitivanje ili pripremu;

Proziva govornike;

Pazi na red u prostoriji gdje se odvija debata. Teze Karl Popper debate treba da u svom sadržaju imaju neku definiciju, mogućnost, opravdanost, recimo: Debata treba biti uvedena u školski sistem; Naučnik treba da je emocionalno nezainteresiran; Muškarci su bolji kuhari od žena; Smrtna kazna je opravdana…

ZAŠTO KARL POPPER DEBATNI FORMAT

Karl Popper je zastupnik izrazito racionalističkog modela u filozofiji, a ubraja se u pravac analitičke filozofije koja se orijentira prema znanosti i njenim metodama. Izučavao je postupke dolaženja do znanstvenog otkrića u tzv. prirodnim znanostima i nastojao je to primijeniti na socijalne znanosti.

U svojoj čuvenoj knjizi ”Logika znanstvenog otkrića”, trebalo je da iznese na vidjelo obrasce racionalnog postupanja i mišljenja za sve sfere ljudskog života, a po uzoru na prirodne znanosti. Uveo je model ISTINE kao tvrdnju iza koje stoji najbolja argumentacija u okviru zajednice znanstvenika, tj. onih koji su najupućeniji u vjerodostojnost ili nevjerodostojnost date tvrdnje (tim eksperata - takvi timovi se mogu formirati u svim oblastima društvenog života povodom svih pitanja koja su od interesa).

Kao i svaka znanstvena istina, svaka argumentativno usvojena tvrdnja (istina) ostaje istina samo dok god se ne pojavi nova tvrdnja koja ima BOLJU ARGUMENTACIJU iza sebe. Dakle, svaka istina je temporalna (privremena) i hipotetička. Karl Popper je došao do zaključka da ni jedna istina nije dugo trajala, a pogotovo opstala u čitavoj tradiciji znanosti. Znanost je upravo povijest stalnog odbacivanja starih i usvajanja novih istina (nema ni jedne trajne znanstvene, apsolutne, svete, neprikosnovene, dogmatske istine.) Upravo u toj promjenljivosti, nedogmatičnosti i leži uzročnost i racionalnost naučne istine.

Dakle, bit racionalnosti i stroge znanstvenosti jeste otvorenost za diskusiju, upitnost, sumnjičavost spram svake znanstvene istine, svakog postignuća. Sve je otvoreno za diskusiju i sve je dobro dok nema boljeg.

SLOBODNO DRUŠTVO je racionalno društvo, a racionalno je ono koje je otvoreno za slobodno mišljenje, a to znači za debatu o svim važnim pitanjima, gdje će najbolje rješenje biti ono o kojem se slože eksperti za datu oblast. Sve treba prepustiti ekspertima koji donose odluke na osnovu najbolje argumentacije. To je društvo u kojem stalno kruže ideje, u kojem se stalno razmjenjuje mišljenje. Uzor demokratije - zajednica znanstvenika na djelu (svako može reći što hoće, ali biti će usvojeno ono što je najubjedljivije tj. ono što ima jaču argumentaciju iza sebe). Upravo tako Karl Popper debata je debata otvorenog mišljenja, slobodne riječi, snage argumentacije, istraživačkog duha...

Page 9: Brošura "Debata oruđe znanja"

9

OPĆINA ILIDŽA

DEBATA ORUĐE ZNANJA

Pored ovih, evo još par informacija o misliocu rođenom 28. jula 1902. godine u Beču, gdje je studirao i doktorirao. Potom odlazi na Novi Zeland, a nakon 1946. godine odlazi u Englesku i radi kao profesor logike i znanstvenih metoda. Jedna od njegovih najznačajnijih knjiga pored već spomenute je i “Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji”. I tu se također susreće sa jednim od njegovih bitnih, već spomenutih, stavova da čak ni sam tok historije nije predodređen već da je djelo naših “slobodno donesenih odluka”...”Moji termini ukazuju na RACIONALNU

DISTINKCIJU; ZATVORENO DRUŠTVO se odlikuje vjerom u magijske tabue, dok je OTVORENO DRUŠTVO ono u kojem ljudi uče da, do određenog stupnja, budu kritični prema tabuima i svoje odluke zasnivaju na autoritetu vlastite inteligencije (poslije rasprave)”... (Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji str. 264)...Ili dalje kritikujući Platonovu misao nalazimo sljedeću potvrdu:... ”Lekcija koju moramo, tako, da naučimo od Platona je potpuno oprečna od onoga čemu nas je on pokušao naučiti. To je lekcija koja se ne smije zaboraviti. Izvrstan kao što je bila i Platonova sociološka dijagnoza, njegov razvoj dokazuje da je terapija koju je preporučio gora od zla protiv kojeg je pokušao da se bori. Zaustavljanje političke promjene nije lijek, to ne može donijeti sreću. Mi se nikada ne možemo vratiti nevinosti i ljepoti zatvorenog društva.1

„Naš san o raju ne može se ostvariti na zemlji. Kada jednom počnemo da se oslanjamo na naš razum i da rabimo naše kritičke moći, kada jednom osjetimo zov lične odgovornosti, i, s tim, odgovornost da se pomogne unapređenju znanja, mi se ne možemo vratiti u stanje bezuvjetne potčinjenosti plemenskoj magiji. Za one koji su jeli sa drveta znanja, raj je izgubljen. Što više pokušavamo da se vratimo u herojsko doba tribalizma, sigurnije stižemo do inkvizicije, Tajne policije i romantizovanog razbojništva. Počinjući s gušenjem razuma, i istine, moramo završiti s najbrutalnijom destrukcijom svega što je ljudsko. Nema povratka harmoničom stanju prirode. Ako se vratimo natrag moramo preći cio put, moramo se vratiti zvijerima.“ I na kraju ili samom početku otvaranja otvorenog mišljenja vrijedi spomenuti još jedan stav velikog filozofa koji je umro 17. septembra 1994. godine u Engleskoj:

1 Plemenski raj je, naravno, mit (mada neki primitivni narodi, najviše od svih Eskimi, izgledaju dovoljno sretni). Možda osjećaj prepuštenosti okolnostima nije postojao u zatvorenom društvu, ali postoji snažan dokaz o drugim oblicima straha - strah od demonskih sila izvan prirode. Pokušaj oživljavanja ovog straha i njegove upotrebe protiv intelektualaca, naučnika, itd., karakterizira mnoge kasnije pobune protiv slobode. Svaka čast Platonu, Sokratovom učeniku, što mu se nikada nije dogodilo da predstavi svoje neprijatelje kao potomstvo kobnih demona mraka. On nije bio naklonjen tome da idealizira zlo koje je za njega, jednostavno, bilo uniženo, degenerirano ili osiromašeno dobro. Samo U jednom pasusu U Zakonima, 896e i 898c, postoji mjesto koje bi moglo predstavljati sugestiju o apstraktnoj idealizaciji zla.) To je ishod s kojim se moramo otvoreno suočiti, ma koliko to bilo teško za nas. Ako sanjamo o povratku u naše djetinjstvo, ako smo kušani da se oslonimo na druge i tako budemo sretni, ako se ustežemo od zadataka da nosimo naš križ, križ humanosti, razuma, i odgovornosti, ako izgubimo hrabrost uzmaknemo pred teretom, onda moramo pokušati da osnažimo sebe jasnim razumijevanjem proste odluke koja stoji pred nama. Možemo se vratiti zvijerima. Ali ako želimo da ostanemo ljudska bića, onda postoji samo jedan put, put u otvoreno društvo. Moramo poći u nepoznato, neodređeno, nesigurno, koristeći razum koliko god je moguće da bismo što bolje planirali oboje: i sigurnost i slobodu.” (Karl Popper, Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji str. 418, Pravni centar FOD BH, 1998.)

“Ja možda griješim, a vi ste možda u pravu,

ali mi zajedničkim nastojanjem možemo dosegnuti

istinu.”

Page 10: Brošura "Debata oruđe znanja"

10

OPĆINA ILIDŽA

DEBATA ORUĐE ZNANJA

KAKO ISPRAVNO POSTAVITI TEZU? U prethodnim poglavljima često smo kombinirali izraze "teza" i "postaviti tezu". Ali šta to uopšte znači? Thesis je starogrčka riječ koja znači postavljena tvrdnja ili postavka. Malo šire, ta riječ označava tvrdnju koju govornik kani dokazati. Klasična logika je zasnovana kao logika tvrdnji (apofantička logika) a, formula tvrdnje glasi S=P, pri čemu se nekom subjektu pridaje neki predikat, tj. nešto se o nečemu izriče. Teza je ono čime debata, uopće, može započeti. Lako je reći "ja zastupam određenu tezu", ali problem nastaje kada je treba definirati ili što je još zanimljivije kada neko pita šta uopće znači teza. Tada se dolazi u sličnu situaciju kao i kada pitaju šta je debata, te umjesto da se direktno odgovori na postavljeno pitanje, odgovara se šta sve može biti teza debate. Dakle THESIS ili postavljena tvrdnja da bi bila logički održiva mora zadovoljiti nekoliko logičkih uslova. Ova logičnost prilikom postavljanja teze odnosi se, prije svega, na afirmacijski tim koji ujedno ima i BREME DOKAZA (BURDEN OF PROOF). Da bi teza bila što bolje postavljena i formulirana treba izbjeći sljedeće greške:

1. Teza treba biti jasno i precizno izrečena Npr. Trebalo bi da razmotrimo ukidanje davanja ocjena učenicima srednjih škola, čiji je sastavni dio upravo ocjenjivanje samo. Ovo je pogrešno postavljena teza, jer odvlači pažnju od biti samog istraživanja tj. predstojećeg debatiranja. Ispravno postaviti tezu o ovoj debati značilo bi svesti je na jasnu tvrdnju: “Ocjenjivanje učenika treba ukinuti”. Ovdje se ima jasan, kratak, određen stav koji treba dokazati ili pobiti.

2. Teza ne može biti postavljena kao pitanje Npr. “Da li treba ukinuti ocjenjivanje”, Da li treba ili ne, to će se vidjeti tokom debate.

3. Teza mora biti jasno postavljena Nejasno postavljena teza onemogućava kvalitetno definiranje. Šta to znači? Ukoliko definicija nije svedena na svoj minimum postoji mogućnost da debata preraste u raspravu o definiciji i tada se gubi smisao debate. Ovakvu grešku uglavnom pravi negacijski tim kada želi osporiti definiciju afirmacijskog tima umjesto da ospori tezu u koju je definicija ugrađena.

4. Negacijski tim pravi veliku grešku ukoliko dovodi u pitanje elementarno pravo afirmacijskog tima da postavi svoju tezu. Recimo: A: "Radi se o analizi političkog teksta...” N: "Politički tekst nikada nije postojao..."

5. Istu grešku može učiniti i afirmacijski tim, tako što će negacijskom osporavati svaku mogućnost započinjanja sopstvene argumentacije.

6. Gradeći svoj stil, obje ekipe moraju činiti sve, kako bi logički otežale posao onoj drugoj. Zadatak svake ekipe je da unaprijed pokuša predvidjeti kako će druga ekipa osporiti njihove argumente, te da ima pripremljene varijante svojih odgovora. Npr.

Da li mislite da je naše školstvo konzervativno? DA

Kako onda objašnjavate postojanje debatnih klubova u kojima možete reći da je naše školstvo

konzervativno?

NE Kako onda objašnjavate da ono što učite na sociologiji nema nikakve direktne veze sa

aktuelnim socijalnim problemima koji se tiču vas i vaše okoline?

Page 11: Brošura "Debata oruđe znanja"

11

OPĆINA ILIDŽA

DEBATA ORUĐE ZNANJA

Olakšavajuću okolnost imaju afirmacijski timovi, ukoliko uspiju da im argumenti ne budu pobijeni, a negacijski tim, budući da nastupa drugi će možda morati promijeniti svoju prvobitno planiranu argumentaciju, obzirom da se ne odnosi na ponuđenu argumentaciju afirmacijskog tima. U svom početnom nastupu negacijski tim ima, uglavnom, pet – šest različitih mogućnosti obraćanja:

1. Moguće je direktno negirati tezu, premda tu leži i velika opasnost za tok debate, jer ovaj pristup praktično znači "vršiti pritisak" na afirmacijski tim, te stoga, debata može prerasti u raspravu o višim vrijednostima i izgubiti smisao u odnosu na prvobitno postavljenu tezu.

2. Pokušaj dokazivanja suprotnosti. Ukoliko je postavljena teza: “Logika razvija mentalne sposobnosti čovjeka" i ukoliko negacijski tim svojim argumentima uspije dokazati suprotno, prva teza mora biti oborena, ukoliko je vjerovati Aristotelu i njegovom logičkom principu mišljenja, tj. principu isključenja trećeg koji kaže A je B ili ne-B (svakom pojmu se mora pripisati jedna od dvije kontradiktorne oznake).

3. Ukoliko negacijski tim počne nastup sa iskazom "nije uvijek tačno da logika razvija mentalne sposobnosti čovjeka" dovodi afirmacijski tim u situaciju da mora ubijediti sudije i publiku u to kako “jeste uvijek tačno” ili barem kako je "češće tačno, nego netačno" ispravno stanovište.

4. Stil - "Mi se slažemo sa afirmacijskim timom, ali želimo osvijetliti i drugu stranu te teze koju je afirmacijski tim slučajno previdio" je, također, moguć. Ovakav stil bi se mogao nazvati koncesijom (ustupkom, dopuštanjem suprotnog stava).

5. Negacijski tim može mijenjati smjer argumenata i to uglavnom ako je tema šira i ako se može donekle modificirati. Npr.

"Ljubav je jedan od sokova života” Afirmacijski tim "Ljubav je jedini sok života" Negacijski tim

No ova mogućnost je prilično nefer, jer ukoliko se definicijom utvrdi da ljubav “jeste jedan od sokova života”, onda, ovo “sužavanje” ne odgovara ni samom pravilu definiranja.

6. Još jedna od mogućnosti kojom negacijski tim može započeti svoj nastup jeste početak tzv. retoričkorn dilemom u kojoj "nema dileme" da je stav negacijskog tima jedini prihvatljiv. Npr. "Naše školstvo nije konzervativno" - Afirmacijski tim

"Gospodine sudija, cijenjeni oponenti, ukoliko ne prihvatimo tezu da naše školstvo jeste konzervativno, uskoro ćemo se susresti sa čovjekolikim robotima, ograničenog kvantiteta znanja, nesposobnim za sopstveno mišljenje..." - Negacijski tim

PRIPREMA DEBATE Debatanti (timovi) obično rade u svojim klubovima, odjeljenjima, studentskim grupama, gdje trebaju imati na raspolaganju svu relevantnu literaturu, Internet, raznovrsne enciklopedije, računare, te ono što je najbitnije za kvalitetan rad - dobru i prijateljsku atmosferu. Priprema je najvažniji segment svake debate, osim debata sa ograničenim vremenom pripreme, u kojima se od debatanta traži vještost

Page 12: Brošura "Debata oruđe znanja"

12

OPĆINA ILIDŽA

DEBATA ORUĐE ZNANJA

u praktičnom korištenju postojećih znanja. Takmičari zajedno, skupljaju građu za tezu, dogovaraju se kako da definiraju ključne termine, na šta treba da najviše obrate pažnju. Kvalitetna debata se mora pažljivo i sistematično pripremati, a najbitnija je priprema A1 člana, čije je govor ujedno i prvi nastupni govor, koji treba biti besprijekoran. U pravilu govori ne bi smjeli biti napisani unaprijed i ne mogu se čitati. Unaprijed se sprema samo materijal i taktika. Svaki tim priprema se za obje mogućnosti. Afirmacijski i negacijski tim (ako je priprema za takmičenje) u nastupu predstavljaju najsigurniji i najelokventniji takmičari, tj. oni za koje se ekipa odlučila, ali debatne vještine treba da savladaju podjednako svi članovi grupa. U pripremi za nastup trener ili mentor treba posebno obratiti pažnju na: a) Interlokutorske vještine kao, naprimjer:

slušanje drugoga

govor tijela

vježbanje glasa (intonacija, melodičnost...)

komunikaciju pogledom između članova tima (uspješnost, ove veoma bitne, komunikacije ovisi o bliskosti debatanata i ostvarenoj atmosferi u timu)

vježbe koncentracije

treniranje samokontrole

b) Govorničke vještine kao što su:

privlačenje i zadržavanje pažnje slušalaca

usmjeravanje pažnje slušalaca

jasnost i strukturiranost govora koji se postižu logičkom argumentacijom, obrazloženje važnosti teme, preglednost...

Pripremajući debatu sa željom da bude što uspješnija neophodno je dosljedno sprovesti redoslijed izlaganja, te stalno imati na umu šta je zadatak svakog debatanta. Treba napomenuti: A1 - N1 (uvod)

predstavlja tim, privlači pažnju sudija i publike

prezentira tezu, definira, nabraja argumente

obrazlaže bitnost teme

logički grupiše ideje

A2 - N2 (srednji dio)

proširuje tezu

dokazuje

ilustruje

A3 - N3 (zaključno izlaganje)

daje sažetak svega pređašnjeg, bez uvođenja novih argumenata

Ova pripremna faza bi se mogla nazvati i brainstorming, o kojem je već govoreno.

Page 13: Brošura "Debata oruđe znanja"

13

OPĆINA ILIDŽA

DEBATA ORUĐE ZNANJA

SUDAČKI LIST ZA KARL POPPER DEBATNI FORMAT

Page 14: Brošura "Debata oruđe znanja"

14

OPĆINA ILIDŽA

DEBATA ORUĐE ZNANJA

FLOW SHEET ZA KARL POPPER DEBATNI FORMAT - koriste ga suci, a nerijetko i debatanti kako bi zapisali i mogli sumirati svaki segment debate.

Page 15: Brošura "Debata oruđe znanja"

15

OPĆINA ILIDŽA

DEBATA ORUĐE ZNANJA

KARL POPPER POLICY DEBATNI FORMAT Počet ćemo sa idejom da u Policy debati jedna strana predlaže promjenu: “Ovo bismo trebali uraditi“. To je velika razlika u odnosu na Karl Popper debatni format. Jedna strana, umjesto da tvrdi: “Da, teza je tačna!”, tvrdi: “Da, teza je tačna i stoga trebamo poduzeti sljedeću akciju...”. Dakle, prednosti na koje ćemo se fokusirati, tj. značajna promjena u Policy debati, jeste da, ne samo da identificiramo probleme, ne samo da iznosimo filozofiju tima, nego i branimo određenu promjenu situacije. Druga strana tvrdi da ne trebamo prihvatiti predloženu promjenu. Sadašnja situacija je prilično dobra, ne savršena, ali prilično dobra, te postoje određeni problemi koji će se pojaviti ako prihvatimo predloženu promjenu. Pojam „Policy debata“ u SAD-u ima dva različita značenja. Neki ljudi koriste pojam Policy debata kada govore o određenom formatu ili rasporedu govora. Drugi ljudi koriste pojam Policy debata u smislu filozofije argumentacije. Ova debata se fokusira na akcije, različite politike, različite načine rješavanja specifičnog problema. Mislim da je važno istaći da oba ova značenja možemo koristiti neovisno. Npr. možete reći: “Sviđa mi se redoslijed govora, ali mi se posebno sviđaju teze koje se trenutno obrađuju.” Dakle, možete koristiti format Policy debate sa trenutnim vrijednosno-filozofskim tezama ili možete izabrati da debatirate Policy teze unutar Karl Popper debatnog formata. AFIRMACIJSKA ARGUMENTACIJSKA LINIJA (KARL POPPER POLICY DEBATNI FORMAT)

A-CASE (AFIRMACIJSKA STRATEGIJA)

TEZA DEBATE

DEFINICIJE Ključnih pojmova teze

KRITERIJ U KPP formatu kriterij nije neophodan

PROBLEM Što je trenutni problem? Koliko dugo traje? Ko stvara problem? Koje su posljedice?

ARGUMENTI

PLAN Ko? Kako? Zašto? Koliko košta? Koliko traje? Koje će promjene napraviti?

KORIST Koja je korist primjene vašeg plana: kratkoročna, dugoročna?

AFIRMACIJSKA STRATEGIJA

Page 16: Brošura "Debata oruđe znanja"

16

OPĆINA ILIDŽA

DEBATA ORUĐE ZNANJA

NEGACIJSKA ARGUMENTACIJSKA LINIJA (KARL POPPER POLICY DEBATNI FORMAT) N-CASE (NEGACIJSKA STRATEGIJA) ULOGE POJEDINIH GOVORNIKA

A case N case

A1 N1

Izlaže afirmativni case, koji je unaprijed pripremljeni šestominutni govor koji se sastoji od: teze, definicije, kriterija, problema, argumenata, plana i koristi.

Osnovni zadatak N1 je da pobije argumente afirmacijskog tima, redoslijedom kojim su oni izneseni:

o Prihvata ili nudi alternativnu definiciju (u slučaju da ponudi alternativnu definiciju tj. ne prihvati afirmacijsku, dužan je objasniti zašto ne prihvata i nudi alternativne definicije)

o Prihvata ili nudi alternativni kriterij (ako nudi alternativni kriterij dužan je objasniti zašto je npr. pravda važnija od jednakosti - kako se onda dalje vodi debata: ukoliko su kriteriji različiti – pobijaju se argumenti, a kriteriji i njihova

važnost se porede ukoliko su kriteriji isti - naglasak je na vezi argumenata i kriterija.

Uspostavlja vlastitu argumentacijsku liniju u kojoj opovrgava tezu.

A2 N2

Pobija argumente N1 Opovrgava (pobija) pobijanje N1 nudeći

dodatnu potkrepu argumentima afirmacije

Pobija argumente A1 Opovrgava (pobija) pobijanje A1 nudeći dodatnu potkrepu argumentima negacije

A3 i N3

Sumiraju debatu izdvajajući najvažnije argumente. Ovdje se porede kriteriji, te se još jednom uspostavlja veza kriterija i argumentacije. U ovom govoru ne bavite se primjerima, nego izdvajate najvažnije argumente, te prepoznajete suštinu debate. Ne smiju unositi niti jedan novi element u govor. Zaključni govori su rezime cijelog toka debate.

TEZA DEBATE

Prihvata ili nudi alternativni KRITERIJ (ako nudi alternativni kriterij dužan je objasniti zašto je npr. pravda važnija od jednakosti).

Ukoliko su kriteriji isti - naglasak je na vezi argumenata i kriterija, ili kriterija i koristi koje

plan postiže.

Pobija problem i uspostavlja novi, ili prihvata problem. Ukoliko se problem opovrgne, potrebno je iznijeti razloge zašto. Ako se problem prihvati, negira se plan koji riješava problem i argumenti koji iz njega proizilaze.

Pobija A ARGUMENTE i uspostavlja N argumentaciju.

Iznosi KORISTI i prednosti N plana nad A planom.

Prihvata ili nudi alternativnu DEFINICIJU (u slučaju da ponudi alternativnu definiciju, tj. ne prihvati afirmacijsku, dužan je objasniti zašto ne prihvata i nudi. alternativnu definiciju)

Ukoliko su kriteriji različiti – pobijaju se argumenti, problem i plan, a kriteriji i njihova

važnost se porede.

Page 17: Brošura "Debata oruđe znanja"

17

OPĆINA ILIDŽA

DEBATA ORUĐE ZNANJA

PLAN I KORIST Plan je jedan od ključnih elemenata u KP Policy formatu. Potrebno je da svaki plan sadrži odgovore na pitanja:

1) KO će biti implementator navedenog plana? 2) ŠTA će se realizirati u sklopu implementacije plana? 3) KAKO će se realizirati plan? 4) KOLIKO će resursa biti uloženo u realizaciju navedenog plana kao i kolika je korist od realizacije

plana? 5) KOLIKO traje? 6) KOJE će promjene napraviti? 7) KOJA je korist od primjene vašeg plana:

a. kratkoročna korist, b. dugoročna korist.

Korist je najvažniji element u KP Policy debati. Ukoliko oponentska ekipa uspije dokazati da se realizacijom ponuđenog plana neće ostvariti očekivana korist ili da korist uopće ne postoji, onda ponuđeni plan nema smisla, jer plan nudimo kako bismo poboljšali postojeću situaciju i prevazišli predstavljeni (navedeni) problem. Korist treba predstaviti taksativno sa kratkim obrazloženjima, kao i vezu sa realizacijom ponuđenog plana. Oponentska ekipa treba pokušati dokazati da veza između plana i koristi ne postoji i na taj način ostvariti pobijanje ponuđenog plana.

PROBLEM

Značajna pitanja u vezi sa problemom: Zašto je odabrani problem zaista problem? Što nam ukazuje na postojanje odabranog problema? Gdje se problem manifestira? Pokušati opisati kako se odabrani problem manifestira u praksi Detaljan opis problema Zašto je to problem? Kako se može prepoznati? Gdje se najviše primijeti (u kojem segmentu)? Zašto je općeg značaja?

Objašnjenje svakog problema je najbolje izvršiti odgovaranjem na ova pitanja, ali se mora voditi

računa o dokazima jer je bez njih objašnjenje bezvrijedno. UZROK

Definiranje uzročnika problema Objašnjenje ovog elementa se sastoji u odgovoru na sljedeća pitanja:

Ko je krivac (uzrok ili uzročnik)? Što to oni rade i zašto je to što rade (problem) loše?

Važna je kvaliteta, a ne kvantiteta objašnjenja. PLAN

Možete imati više planova, čiji broj nije bitan već se određuje prema potrebi. Plan se sastoji iz sljedećeg:

Ko će izvršiti određenu akciju? Kako će se određena akcija izvršiti? Što ta akcija sadrži?

Page 18: Brošura "Debata oruđe znanja"

18

OPĆINA ILIDŽA

DEBATA ORUĐE ZNANJA

Što treba izmijeniti? Zašto? Od kada do kada? Koliko košta? Na što utječe promjena? Ko će imati koristi od promjena? Kako će vaš plan onemogućiti problem?

KORIST

Veoma važan element plana je korist! Ovaj element se NE SMIJE objasniti SAMO sa jednom rečenicom! Ovim elementom VI MORATE:

Pokazati SVE prednosti koje se ostvaruju realizacijom plana Kakav će efekt imati u budućnosti, tj. hoće li se voditi računa da se taj problem ponovo ne

pojavi?

VJEŽBA: „PLAN I KORIST“

Ime i prezime: _________________________ Grad:____________________________ Škola:________________________________ U Programu sam od:_________________

TEZA: „Svi treneri debatnog programa trebaju biti certificirani“

KARL POPPER POLICY

DEFINICIJE KLJUČNIH TERMINA 1. 2.

KRITERIJ

PROBLEM

ARGUMENTI

PLAN

KORISTI

Page 19: Brošura "Debata oruđe znanja"

19

OPĆINA ILIDŽA

DEBATA ORUĐE ZNANJA

SUDAČKI LIST ZA KARL POPPER POLICY DEBATNI FORMAT

Page 20: Brošura "Debata oruđe znanja"

20

OPĆINA ILIDŽA

DEBATA ORUĐE ZNANJA

FLOW SHEET ZA KARL POPPER POLICY DEBATNI FORMAT

Page 21: Brošura "Debata oruđe znanja"

21

OPĆINA ILIDŽA

DEBATA ORUĐE ZNANJA

BRITANSKI PARLAMENTARNI DEBATNI FORMAT Britanski parlamentarni debatni format jedan je od najstarijih debatnih formata, kojim se prvenstveno bave debatanti koji su već na univerzitetima. Svakako, osnov svake vrste debate je snaga argumenta i javni govor. BP format je efikasan način za savladavanje pravila kako valjano kreirati argument i kako ga još valjanije prezentovati u javnosti. Ujedno, odličan je način za naučiti kako analizirati tuđi javni govor i kako otkloniti strah koji se javlja svaki put kada trebate govoriti pred osobom koja nije vaš odraz u ogledalu, te pred širokim auditorijumom. U narednih par redova, mi vam dajemo pregled osnova ovog formata. Suština BP formata jeste da se tu nalaze dvije suprotstavljene strane: Vlada i Opozicija. Svaku od strana čine po dva tima: 2 Vlade i 2 Opozicije, svaka sa posebnom ulogom. U svakom do timova nalaze se po dva govornika. Raspored sjedenja u sali je sljedeći:

OSNOVNA PRAVILA I SAVJETI U VEZI SA STRUKTUROM

Svaki govor traje 7 minuta

Prva i posljednja minuta su takozvano „zaštićeno vrijeme“. U tom periodu nije dozvoljeno postavljanje pitanja ili ulaganja prigovora (points of information)

Pitanja i prigovori mogu biti postavljani tokom 5 minuta nezaštićenog vremena, za vrijeme govora jednog od oponenata

Govori trebaju imati jasnu unutrašnju strukturu. U većini slučajeva, najbolje je početi govor napadanjem argumenata koji su prezentovani od oponentske ekipe, a potom ukazati na osnove vaše strategije. Poželjno je razdvojiti argumente na dvije ili tri oblasti (npr., argument koji je socijalne prirode, argument koji je političke prirode i argument koji je ekonomske prirode). Naglasite vaše argumente jasno i nedvosmisleno (npr. „ovo je moja prva poenta“, „a sada prelazim na pojašnjenje drugog argumenta“, „i konačno dolazimo do trećeg argumenta“ i sl.). Ovo omogućava publici i sucima da lakše prate vaše izlaganje.

Budite dio tima! To znači da sa vašim partnerom trebate da unaprijed utvrdite strategiju i da ne odstupate od iste kao i od podjele poslova koje ste izvršili.

DE

BA

TA

NT

I 1. Vlada

2. Vlada

1. Opozicija

2. Opozicija

Predsjedavajući

Page 22: Brošura "Debata oruđe znanja"

22

OPĆINA ILIDŽA

DEBATA ORUĐE ZNANJA

STRUKTURA GOVORA Postoje određena pravila koja se odnose na strukturu svakog govora. U pravilu, svaki govor se sastoji od tri dijela: uvod, glavni dio i zaključak. UVOD (1 min)

pozdraviti suce/publiku, predstaviti se zainteresirati publiku za temu; anegdotom, pričom, značajem problematike... Kreativnost je ovdje jako

bitna. najaviti sadržaj govora (pokušati ga što jasnije struktuirati)

GLAVNI DIO (3-5min)

prezentovati sadržaj vašeg govora, prateći najavljenu strukturu ZAKLJUČAK (1 minuta)

ukazati na glavne aspekte govora osmisliti efektan završetak (upečatljivom rečenicom, možda nekim citatom, retoričkim pitanjem i sl.)

ULOGE SVAKOG OD GOVORNIKA U TIMOVIMA - PRVA VLADA - Prvi govornik

1. Definiše postavku teze 2. Jasno naglašava strukturu slučaja kojim će se on i njegov partner baviti, te objašnjava koji govornik će

objasniti koje argumente. 3. Pojašnjava argumente koje je najavio. Sadržaj izlaganja bi trebao biti tehnički organizovan u par

segmenata, koji trebaju biti najavljeni. 4. Završna minuta govora se treba odnositi na sumiranje osnovnih aspekata vašeg govora.

Drugi govornik

1. Opovrgava odgovore i opovrgavanja koje je prvi govornik Opozicije uputio njegovom partneru. 2. Opovrgava glavne argumente koje je prezentovao 3. Razvija sopstvenu argumentacijsku liniju, koju struktuira u dva ili tri odjeljka 4. Završava svoj govor sumiranjem dosadašnjeg toka debate sa posebnim akcentom na strategiju svog

tima - PRVA OPOZICIJA - Prvi govornik

1. Osvrće se na definicije koje su oponenti prezentovali, ako smatra da nisu korektne ili ne dolaze u direktnu vezu sa tezom. Imate mogućnost da redefinišete termine (tj., da ponudite alternativnu interpretaciju teze), ali ovo može biti riskantno i savjetujemo da to uradite jedino u slučaju kada postavka teze koju je ponudila vlada onemogućava dalju debatu.

2. Opovrgavanje sadržaja prvog vladinog govornika 3. Jasno naglašava strukturu slučaja kojim će se on i njegov partner baviti, te objašnjava koji govornik će

objasniti koje argumente

Page 23: Brošura "Debata oruđe znanja"

23

OPĆINA ILIDŽA

DEBATA ORUĐE ZNANJA

4. Nudi dodatne argumente (u prosjeku dva) o tome zašto je vladina strategija loša, ILI razvija slučaj koji stoji nasuprot vladinom (npr., neki alternativni prijedlog). Odluka se rijetko temelji na okolnostima same debate i samo iskustvo može kreirati neku vrstu uputa u vezi sa ovim pitanjem.

Drugi govornik 1. Opovrgava sadržaj govora drugog člana prve vlade 2. Navodi argumente u cilju potpomaganja strukture govora svog partnera 3. Sumira strategiju svog tima

- DRUGA VLADA - Prvi govornik Prvi govornik ima zadatak da prezentuje slučaj kroz sljedeće zadatke:

1. Proširiti debatu na nove segmente (npr. „Ova debata se, do sada, fokusirala na zemlje u razvoju, ali naš tim će proširit ovaj aspekt na koristi od zemalja u razvoju“)

2. Uvesti par novih argumenata kako bi slučaj njegovog tima izgledao što uvjerljivije. Naravno, ova odluka ovisi o konkretnom scenariju. Inače, ovo je poprilično kompleksan dio debate da dominirate, ali je veoma bitno da dodate nešto novo debati, u suprotnom bit ćete kažnjeni.

Drugi govornik Posljednji govor u debati poznat je pod nazivom Sumarni govor. Ako se nađete u ovoj poziciji, trebate se osvrnuti na debatu u cijelosti i objasniti zašto smatrate da vaša strana treba da pobjedi, uzimajući u obzir sve aspekte koji su bili predmet debate. Pa tako možete:

1. Pratiti debatu hronološki (ovo baš i nije preporučljivo, jer u principu nije najbolji put za ubjeđivanje) 2. Pratiti case jedne strane, a potom druge 3. Pratiti debatu sukladno glavnim poentama u sadržaju objašnjavajući zašto su baš vaši argumenti

ubjedljiviji i kvalitetniji. Inače, ovo se pokazalo kao najbolji put za ubjeđivanje, te zašto ste baš vi pobjednici u ovoj debati.

- DRUGA OPOZICIJA - Prvi govornik Ova funkcija je veoma slična

1. Morate pobiti sve nove analitičke sadržaje koje je prezentovao treći govornik Vlade.

2. Također, morate proširiti dosadašnje aspekte debate: npr. Proširite ovu debatu na nove oblasti ili iznesite nekoliko novih argumenata

Drugi govornik Slično kao i druga Vlada, zadnji govornik Opozicije mora posvetiti svoj govor u cijelosti sumiranju debate i ne bi trebao uvoditi nove činjenice, argumente i sl.

PRIGOVORI (POINTS OF INFORMATION) Prigovori su iznimno važan dio BP debatnog formata. Oni omogućavaju da budete aktivno uključeni u cjelokupan tok debate, a ne samo za vrijeme vašeg govora. Prigovori nisu od ključne važnosti za donošenje sudačke odluke, ali u situacijama gdje su oba tima izjednačena u svim drugim kategorijama, mogu odlučiti o tome ko će dobiti debatnu rundu. Suci će timove koji ponude svega nekoliko prigovora tokom cijele debate rangirati veoma niskim bodovima, zbog nemogućnosti da se uključe u tok debate.

Page 24: Brošura "Debata oruđe znanja"

24

OPĆINA ILIDŽA

DEBATA ORUĐE ZNANJA

KAKO SE NOSITI SA PRIGOVORIMA? Mnogi debatanti početnici smatraju prigovore jednim od najtežih dijelova BP debatnog formata. To je najčešće zato što podcjenjuju svoju inteligenciju, a precjenjuju protivnikovu. Zapamtite, inteligencija i samopouzdanje nisu istovjetni pojmovi. Postoji bezbroj načina kako se nositi sa prigovorima, a mi vam izdvajamo samo nekoliko ključnih:

Kratko ih odbacite i nastavite vaš govor, ako se radi o irelevantnom prigovoru.

Ukoliko odgovor na prigovor zahtjeva više vremena, mudro ga spojite sa nastavkom vašeg govora.

Na prigovor možete odgovoriti tako što ćete reći da ćete do te tačke doći u nastavku vašeg govora, ali zapamtite – kada koristite ovu tehniku, NUŽNO je da kasnije naglasite da se određeni dio govora odnosi na ranije upućen prigovor. Ovu tehniku ne smijete koristiti kao način da izbjegnete odgovor na pitanje, suci će to svakako primijetiti i kazniti vas nižim brojem bodova.

KAKO NAPRAVITI DOBAR SLUČAJ (CASE)? Jedna od najtežih vještina u debatovanju je napraviti stabilan debatni slučaj (tj. biti Prva vlada). Mnogi timovi smatraju iznimno teškim da u 15 minuta (koliko većina BP takmičenja dopušta kao vrijeme za pripremu, nakon što organizatori saopće tezu) sačine dobar slučaj i potkrepljujuće argumente. Ključ dobre pripreme je da bude svjesni vremenskog ograničenja i da se pripremate u skladu sa njim. Morate znati da su i drugi timovi (posebno oni na prvim pozicijama) ograničeni istom minutažom i da nemate razloga za brigu, jer su svi u jednakoj poziciji. Ponekada teze neće biti dovoljno precizne i od veliki pomoći pri konkretizaciji slučaja, npr. :

Ovaj Dom se zalaže za zabranu diskriminacije.

Ovaj Dom vjeruje da je kravlje mlijeko zdravo. Ovakve teze su poznate pod nazivom „otvorene teze“ i uglavnom se ne susreću na ozbiljnijim takmičenjima, ali su dobre za vježbanje pravila formata i za rad u vašim debatnim klubovima.

Prigovori moraju biti ponuđeni za vrijeme nezaštićenog vremena u govoru vašeg oponenta (nezaštićeno vrijeme je vrijeme između dva vremenska signala)

Prigovore bi trebali uputiti samo članovima suprotne strane

Prigovori se podnose ustajanjem uz uzvik: „Prigovor!“

Prigovore bi trebali podnositi svaki minut za vrijeme nezaštićenog govora vašeg protivnika. Ovo je samo gruba uputa. Ukoliko podnesete premalo prigovora – izgledaće kao da nemate kontraargument i da se slažete sa činjenicama koje vaš protivnik iznosi, a sa druge strane, ako podnesete previše prigovora – izgledaće kao da želite uznemiriti oponenta i spriječiti ga da dalje govori.

Debatant za vrijeme svog govora može prihvatiti ili odbiti prigovor na bili koji način. Najjednostavnije je riječima: „da, izvolite“ ili „ne, hvala“.

Trebate težiti da prihvatite dva prigovora tokom petominutnog govora.

Prigovori trebaju biti brzi i jasni (ne trebaju trajati duže od 15 s). Oni bi trebali produkovati novi podatak koji će objasniti zašto debatant govori neispravno (gledajući sa aspekta vaše debatne pozicije) u tom trenutku.

Page 25: Brošura "Debata oruđe znanja"

25

OPĆINA ILIDŽA

DEBATA ORUĐE ZNANJA

UNIVERZITETSKA TAKMIČENJA: Ova takmičenja, u pravilu, koriste „zatvorene teze“ koje karakteriše znatno precizniji predmet debatovanja, npr.:

Ovaj Dom se zalaže za uvođenje debate u osnovne škole.

Ovaj Dom se zalaže za povećanje stope PDV-a u BiH. U ovakvim tezama je sasvim jasno o čemu trebate da debatujete i suci će vas kazniti nižim brojem bodova za svako odstupanje od teze debate. Prvi zadatak koji imate je da definišite strategiju vašeg tima (čak iako to znači samo ponavljanje teze debate). Npr, u našim primjerima to bi moglo izgledati ovako:

1. „Ova Vlada će se zalagati za uvođenje debate u osnovne škole.“ 2. „Ova Vlada vjeruje da se treba povećati stopa PDV-a u BiH, jer bi to povećalo sredstva u državnom

budžetu“ Suci poštuju kratke (jednorečenične izjave) kojima postavljate slučaj, ali to će pomoći i vama da balansirate misaoni proces prilikom govora. Nije u redu da postavite slučaj na način da mu je nemoguće oponirati:

1. Ako je vaša konkretizacija teze tautološka (Zagreb je glavni grad Hrvatske). 2. Prema opšteprihvaćenim načelima istinita (Ubistvo sa umišljajem je krivično djelo).

Ukoliko na ovakav način postavite debatu, već u samom startu ste je izgubili. Uloga i obaveza prvog opozicionog govornika nakon ovakve postavke teze je da objasni zašto je postavka teze koju je dala Prva vlada bila pogrešna i onda postaviti novu i fer definiciju oko koje će se nastaviti debata. Nakon što ste pravilno identifikovali slučaj, jedini zadatak koji imate je da odgovorite na dva pitanja:

1. Kako prevazići problem u datoj tezi? (model/plan) 2. Zašto bismo trebali provesti postavljeni model? (argumentacija)

MODEL/PLAN Model/plan propozicije (Prve vlade) bi trebao biti predstavljen u prvoj minuti premijerovog govora. Modelom/planom morate dati odgovor na pitanje kako vašu postavku teze treba provesti. Suci će vam uzeti za zlo u koliko način implementacije teze ne iznesete u prvoj minuti, jer time sprječavate dalji tok debate. U našem primjeru u vezi uvođenjem debate u osnovne škole Prva vlada bi se morala pozabaviti odgovorom na pitanje kako bi plan trebalo sprovesti u stvarnost, a najlakši način je osvrtanje na primjer koji je dostupan u praksi u nekoj od drugih država svijeta. Da bi dobili sudačku podršku izraženu kroz bodove nije dovoljno samo navesti primjer zemlje u kojoj se vaša teza sprovodi, već je nužno da ukažete i na koristi određenog modela/plana (razvijanje kritičkog mišljenja i kulture komunikacije kod učenika...). Često teze ne zahtijevaju odgovor na pitanje „KAKO?“, već dopuštaju filozofsku raspravu, što može biti veoma zanimljivo, npr: „Ovaj Dom vjeruje da je mit Potraga za zlatnim runom stvaran?“ U ovom slučaju je potrebno da pronađete sve logičke i istorijske argumente, ali to nikako ne znači da vašim modelom trebate nametati određeni filozofski plan i negirati kulturološku važnost mitova. Za iskusne poznavaoce Karl Popper (KP) i Karl Popper Policy (KPP) debatnih formata bi se to moglo predstaviti ovako: neke teze mogu biti planske, potkrijepljene konkretnim primjerima koji se sprovode u praksi, što odgovara KPP debatnom formatu, a druge pak mogu zahtijevati samo logičku potkrepu, bez plana, kao što je to slučaj sa KP formatom. U BP debatnom formatu najčešće ćete se susretati sa poluotvorenim tipom teza. To su konkretno postavljene teze, koje sasvim precizno postavljaju srž debate, ali izričito ne govore o kojoj zemlji je riječ. To bi bio naš primjer uvođenja debate, kada bi izbacili geografsko-političku odrednicu BiH. Kod ovakvih teza može nastati problem sa definicijom teze na strani Prve vlade, naprosto zato što se javlja neograničen izbor zemalja svijeta za postavku teze. Ne dozvolite da vam strategija bude korištenje nereprezentativnih primjera (slučajevi u zemljama za koje je mala vejrovatnoća da je vaš oponent čuo, pa se nadate da bi na taj način mogli dobiti debatu). Pri postavci teze težite univerzalnom principu ili opštepoznatim primjerima, jer u suprotnom – suci vam neće biti blagonakloni.

Page 26: Brošura "Debata oruđe znanja"

26

OPĆINA ILIDŽA

DEBATA ORUĐE ZNANJA

PRIMJER SUDAČKOG LISTA

TEZA

SUDAC (ime i prezime, kod)

RUNDA

BROJ SUDACA

MJERITELJ VREMENA (ime i

prezime, kod)

SALA

PODACI O TIMOVIMA

VLADA OPOZICIJA

NAZIV TIMA

IME I PREZIME GOVORNIKA

1. VLADA Naziv tima 2. OPOZICIJA

1. GOVORNIK 2. GOVORNIK 1. GOVORNIK 2. GOVORNIK

Ime i prezime debatanta

/20 /20 SADRŽAJ IZLAGANJA /20 /20

/20 /20 ARGUMENTACIJA /20 /20

/20 /20 ANALIZA /20 /20

/20 /20 ORGANIZACIJA /20 /20

/20 /20 PREZENTACIJA /20 /20

/20 /20 OPOVRGAVANJE /20 /20

/20 /20 POINTS OF INFORMATION/ PRIGOVORI

/20 /20

/140 /140 INDIVIDUALNI ZBIR BODOVA /140 /140

/280 ZBIR BODOVA PO TIMU /280

2. VLADA (Naziv tima) 2. OPOZICIJA

1. GOVORNIK 2. GOVORNIK (Ime i prezime debatanta) 1. GOVORNIK 2. GOVORNIK

/20 /20 SADRŽAJ IZLAGANJA /20 /20

/20 /20 ARGUMENTACIJA /20 /20

/20 /20 ANALIZA /20 /20

/20 /20 ORGANIZACIJA /20 /20

/20 /20 PREZENTACIJA /20 /20

/20 /20 OPOVRGAVANJE /20 /20

/20 /20 POINTS OF INFORMATION/ PRIGOVORI

/20 /20

/140 /140 INDIVIDUALNI ZBIR BODOVA /140 /140

/280 ZBIR BODOVA PO TIMU /280

(Molimo vas da zaokružite broj bodova tima koji je pobijedio !)

Page 27: Brošura "Debata oruđe znanja"

27

OPĆINA ILIDŽA

DEBATA ORUĐE ZNANJA

INDIVIDUALNI KOMENTARI

1.Vlada 1. Opozicije

2. Vlada 2. Opozicija

POTPIS SUCA:

_____________________________________________________________________________

Page 28: Brošura "Debata oruđe znanja"

28

OPĆINA ILIDŽA

DEBATA ORUĐE ZNANJA

WORLD SCHOOL DEBATNI FORMAT

Svjetski školski format (World School Format, WSF) predstavlja jedan od popularnijih formata na međunarodnim debatnim takmičenjima. Na Svjetskom prvenstvu u ovom formatu svake godine, učestvuju srednjoškolci iz pedesetak država svijeta.

Prve razlike formalnog tipa između Svjetskog školskog formata i KP-a je u tome što govori debatera traju duže, često ne postoji vrijeme za pripremu debatera, govornici izlažu svoje govore sa određene govornice i obraćaju se prvenstveno publici. Debatu vodi moderator konferencije (domaćin debate, uvodničar), on najavljuje debatere, predstavlja sudije i u nekim situacijama usmjerava pitanja publike. Na kraju svake debate glavni sudija saopštava odluku, obrazlažući je kroz tri segmenta: sadržaj, stil i strategiju. Ovaj format debatovanja je, iako vremenski duži od ostalih formata, veoma dinamičan i uzbudljiv. Aktivan odnos prema publici, potenciranje stila govorenja, stavlja akcenat na govornikovu vještinu ubjeđivanja, harizmu i duhovitost. Opštost teze Teme koje se debatuju u Svjetskom školskom formatu zahtijevaju određeni stepen opštosti, s obzirom da se debatuju na nadnacionalnom, međunarodnom nivou. To znači da se argumentacija timova ne smije svesti na sužavanje teze, upotrebu specifičnih situacija i problema. Dakle, teme na takmičenjima ovog formata se formulišu tako da moraju biti debatabilne za sve učesnike, bili oni iz Kanade, Rumunije ili bilo kojeg drugog kraja svijeta. KONSTRUKCIJA SLUČAJA U WORLD SCHOOLS FORMATU Razumne definicije Propozicija (afirmativni tim) mora predstaviti razumnu definiciju teze, što znači:

Da se oba tima kada dobiju tezu moraju pitati: “Koji je problem koji treba da debatujemo? Šta bi prosječno inteligentna osoba pomislila da je tema debate?”

Ako teza ima očigledno značenje, to značenje treba da se predstavi.

Ako ne postoji očigledno značenje, propozicija treba dati takvu definiciju koja ostavlja mogućnost opoziciji da debatuje.

Razumna definicija pretpostavlja da se u tezama sa pojmovima apsolutnog značenja (svi, svako, sav, nikada, uvijek) nikada ne očekuje bukvalno definisanje iste. Takvo defnisanje bi onemogućilo jednu od strana da debatuje. U tezi “Ovaj Dom vjeruje da su svi debatanti dobri govornici” bilo bi nerealno očekivati da afirmativni tim, pa je u tim slučajevima dovoljno da afirmacija dokaže da je značajna većina političara takva. Ipak, takve riječi se rijetko upotrebljavaju u tezama. Svjetski školski format se od drugih formata razlikuje po tome što u njemu afirmacija nema pravo:

da definiše tezu na bilo koji način, tek tako da ima neke veze sa tezom uspostavi plan (model, strategiju) kojim postiže visoki kriterijum teze (što je slučaj sa KPP formatom) da ograniči, modifikuje tezu (altering the motion). Npr. ako je teza “Ovaj Dom vjeruje da država treba

da finansira privatne škole”, a afirmacija govori o finansiranju privatnih škola u SAD-u, onda je to alteracija teze.

da koristi samo primjere iz određenih zemalja. Ovaj format je format opštih principa, pa i primjeri moraju pokrivati svijet uopšte, odnosno veći dio naše planete.

Page 29: Brošura "Debata oruđe znanja"

29

OPĆINA ILIDŽA

DEBATA ORUĐE ZNANJA

Argumenti su isti i u KP i u WS debati i sastoje se od teze argumenta, objašnjenja i potkrepe te pretpostavke argumenta. Ono što je bitno je da argumenti smiju biti vrlo različiti jedan od drugog, jer ne postoji kriterijum koji bi ih limitirao. Jedini uslov je da argumenti dokazuju tezu i da nisu kontradiktorni sami sa sobom, drugim argumentima ili planom. Svjetski školski format i plan Kako je već rečeno, u ovom formatu nije dozvoljeno da se cijeli smisao teze bazira na specifičnom problemu i modelu (planu) za njegovo rješavanje. Ipak, upotreba plana dozvoljena je u onim slučajevima kada se radi o “debati promjene” (change debate) odnosno akcionoj, planskoj debati. Uglavnom, radi se o debatama koje u tezi imaju riječ „treba da“ (should). Ako je rezolucija „Ovaj Dom bi zabranio usmeno ispitivanje u školama“ - propozicija će prvo identifikovati problem (zdravlje stanovništva) i izložiti rješenje. Onda kada to rješenje zahtijeva veći stepen preciznosti, radi se o planu i tada je on dozvoljen u ovom formatu. Taj plan nikako ne smije limitirati tezu, narušiti osnovni princip „opštosti teze“. U ovom slučaju, opoziciji ostaju već pomenute strategije u planskoj debati:

Problema nema ili nije toliko ozbiljan Model propozicije neće riješiti problem Postoje bolji modeli za rješavanje tog problema

ELEMENTI NASTUPA U WS FORMATU: SADRŽAJ, STIL I STRATEGIJA Ključni elementi nastupa govornika u Svjetskom formatu su: sadržaj, stil i strategija. Svaki dobar govor sadrži sva tri elementa. Na osnovu ovih elemenata ocjenjuje se individualni debaterski učinak, ali i cjelokupna debata. Standardom usvojenim 1993. na sastanku Vijeća takmičenja, predviđeno je da se govorniku na sudijskom listiću rasporedi maksimalno 100 poena i to:

SADRŽAJ 40 poena

STIL 40 poena

STRATEGIJA 20 poena Za završne govore predviđeno je pola ovih poena po svim kategorijama (ukupno 50). Ne postoji opća ocjena za timski rad. Iz ovakve raspodjele poena po kategorijama može se zaključiti da u odnosu na standardne formate, gdje argumentacija, prezentacija i organizacija imaju ravnopravan status (iako se ne moraju eksplicitno navesti u sudijskom listiću), ovdje stil (odnosno prezentacija), zajedno sa sadržajem (argumentacija) predstavlja ključnu stavku. SADRŽAJ Sadržaj predstavlja argumente koji se upotrebljavaju, odvojene od načina na koji su prezentovani. Sudija ih procjenjuje kao da su ispisani na papiru, ne obazirući se na govornikovu retoričku vještinu. Sadržaj podrazumijeva i pobijanja, odbranu svojih argumenata, potkrjepu, logičke veze, koherentnost govora. Sudija ne smije da se vodi ličnim specijalizovanim znanjem, uvjerenjima i predrasudama kada prosuđuje argumente.

Page 30: Brošura "Debata oruđe znanja"

30

OPĆINA ILIDŽA

DEBATA ORUĐE ZNANJA

STIL Stil je način na koji govornik izlaže svoju argumentacijsku liniju: koliko govornik uspješno pridobija pažnju publike, koliko je duhovit, samouvjeren, siguran u svoju argumentaciju i koliko i kako se služi retoričkim vještinama. STRATEGIJA Strategija pokriva tri važna koncepta:

1. Strukturu govora svaki dobar govor mora imati jasan: početak, sredinu i kraj. Govor mora biti dobro struktuiran, sa jasno istaknutim segmentima. Slijed argumentacije mora biti logičan i teći prirodno.

2. Organizacija vremena organizacija i raspored vremena – govoriti u okviru zadatog vremena i dati odgovarajuće vrijeme svakom argumentu prema njegovoj važnosti (prioritetizacija). Dakle, važniji argumenti moraju dobiti više vremena.

3. Razumijevanje ključnih problema koliko je debater razumio probleme o kojima se govorilo u debati, da li se usmjerava na najvažnije probleme i strukture debate ili gubi vrijeme na trivijalnim segmentima.

TOK DEBATE I ULOGA GOVORNIKA U WS FORMATU

Uloge govornika u WS formatu Prvi govornik propozicije definiše pojmove na jasan način. On objašnjava o čemu se radi u debati, što afirmacija treba dokazati, prezentuje svoju ideju vodilju, generalni slučaj i podjelu uloga (prve 2 minute maksimalno). Prvi govornik objašnjava prvi argument i model, ako ga ima. Nakon njega, generalni smjer propozicije mora biti potpuno jasan.

Tok Govornik Sadržaj Vrijeme

P1 Prvi govornik propozicije

Definiše tezu, daje pregled vladinog slučaja, objavljuje podjelu slučaja (case division) i predstavlja svoj dio slučaja

8 min

O1 Prvi govornik

opozicije

Napada definiciju, ukazuje na razlike između slučajeva, iznosi liniju napada, objavljuje podjelu slučaja i predstavlja svoj dio

istog 8 min

P2 Drugi govornik

propozicije Pobija slučaj opozicije (2-3 min) i nastavlja svoj dio slučaja

propozicije 8 min

O2 Drugi govornik

opozicije Nastavlja pobijanje propozicije (3-4 min) i predstavlja svoj dio

slučaja opozicije 8 min

P3 Treći govornik

propozicije

Uvodi novi argument (ako je najavljeno od prvoga) i ojačava tezu propozicije, te pobija case opozicije. Nakon toga bi trebao

obraditi sukobe (clasheve) 8 min

O3 Treći govornik

opozicije Osnažuje slučaj opozicije ali ne uvodeći nove argumente,

analizira debatu kroz dominantne sukobe 8 min

R O Reply speech

opozicije

Ne ulazi u detalje debate nego radi opštu analizu propozicija i opozicija te objašnjava kako i zašto je važno presuditi za

pojedinu stranu. 4 min

R P Reply speech

propozicije Kao i prethodnik, on mora objasniti srž sukoba, elementarnu

logiku svake strane i staviti debatu u kontekst. 4 min

Page 31: Brošura "Debata oruđe znanja"

31

OPĆINA ILIDŽA

DEBATA ORUĐE ZNANJA

Prvi govornik opozicije od 2 do 3 minute pobija slučaja propozicija, a ostatak govora koristi za prezentovanje svog slučaja, svojih temeljnih ideja, podjele uloga i na objašnjavanje svog dijela slučaja. Redoslijed ovih radnji je uobičajeno postavljanje vlastitih temelja (generalni opis negativne strategije) – pobijanje – objašnjavanje svojeg slučaja te ukoliko postoji, svojeg modela. Prvi govornik opozicije ima dužnost i redefinisati pojmove, ukoliko smatra da su definicije bile problem i mora to obrazložiti. Ukoliko to ne napravi, negacija više ne smije pričati o definicijama. • Drugi govornik propozicije posvećuje oko 3 minute svog govora za pobijanje negacijskih napada i njihovog slučaja/modela, ako su izneseni, te detaljno nudi objašnjenje kako bi odbranio i ponovo objasnio zašto argument prvog govornika i dalje stoji (ne iznosi nove elemente, samo objašnjava sukob koji se dogodio do sada!). On upozorava na ono što nije napadnuto i zašto negacijski napadi nisu uspješni, te šta negacija nije uspjela dokazati. Ostatak govora, oko 5 minuta, provodi u iznošenju svog argumenta. Ako nakon ovog govora teza nije potpuno jasno odbranjena, propozicija gubi debatu. • Drugi govornik opozicije ima istu ulogu kao i drugi govornik propozicije, jedino što u njegovom slučaju veći naglasak mora biti na pobijanju. Nakon ovog govora ne smije se dogoditi da bilo koji relevantan podatak ili argument koji je iznijela propozicija ostane neobjašnjen/nenapadnut. Uloga drugih govornika, propozicije i opozicije, je osnažiti slučaj njihovog tima. Naravno, dio vremena, oko 20% do 30% vremena, će reagovati na argumente i plan suprotne ekipe. Kao i u KP formatu, cijeni se referenciranje na svoje argumente, kako bi se pobili tuđi. • Treći govornik propozicije može iskoristiti oko 2 minute kako bi osnažio svoj slučaj (iako je najavljeno prezentovao svoj dio slučaja) te može odgovoriti na pojedine napade, ako smatra da su bili posebno štetni. Nakon toga, treći govornik ulazi u analizu debate prema dva do četiri identificirana sukoba. Treći govornik mora naglašavati što je njegov tim i kako dokazao u suprotnosti sa time što protivnici nisu dokazali. • Treći govornik opozicije će provesti maksimalno minut/dva objašnjavajući svoj slučaj, a 6 do 7 minuta pobijajući, odnosno analizirajući debatu kroz dominantne sukobe. Važno je pokazati što i zašto nije dokazano od strane propozicije! Treći govornik opozicije mora biti analitičan i ulaziti u detalje afirmacijskog slučaja i ulaziti u detalje sukoba jer odmah poslije njega dolazi četvrti govornik opozicije koji će odraditi „široku/vrijednosnu“ sliku debate i važno je da sudije mogu vidjeti razliku između tih govora. Na neki način, treći govornik stvara clasheve (sukobe) jer on smije povezati razne dijelove debate, na način koji najbolje odgovara njegovoj ekipi. Četvrti govor (reply speech) Četvrti govornik mora biti sposoban analizirati debatu iz više perspektive od samog moj argument-vaš argument, mora shvatiti koje su glavne vrijednosti, kako se one prenose na stvarni svijet i uz sve to mora biti kreativan i zanimljiv. Uloga ovog govora je analizirati odnosno pogledati cijelu debatu i objasniti kako su svoje temeljne vrijednosti ostale, zašto su važne i kako su važne, te kako se to prožimalo kroz cijelu debatu. Četvrti govor je zapravo najslobodniji, nema „uloge“ i nema predodređenih obrazaca ali je za njega mnogo važno, možda i najvažnije da bude jasno strukturiran. S obzirom na to da u ovom govoru nemate „štake“ odnosno putokaze poput „moj prvi argument“ i „naš prvi clash je“ i što vaš govor dolazi nakon 45 minuta debate tako da je sudija već pomalo istrošen od svog tog argumentovanja, jako je važno da četvrti govor bude i zanimljiv. Takođe, vrlo je važno tokom ovog govora NE UVESTI niti jedan novi argument/primjer/analogiju, bilo što bi sudiju natjeralo da shvati koliko ste zapravo loše primjere prije toga koristili ili da pomisli da ste nekorektni što unosite nove stvari a da protivnici nemaju šansu za odgovoriti. Četvrti govornik može ispričati neku lijepu priču/anegdotu, koja se mora jasno odnositi na sve izneseno. Može imati govor koji počinje ovako: „sada kad smo čuli cijelu debatu, pitanja koja ostaju su: trebamo li to napraviti i

Page 32: Brošura "Debata oruđe znanja"

32

OPĆINA ILIDŽA

DEBATA ORUĐE ZNANJA

možemo li to napraviti“ i onda odgovarati na pitanja kroz analizu debate. U ovom trenutku nije pogrešno ni priznati da su protivnici nešto dokazali, dapače to je pristojno ali, naravno ako nakon tog priznanja slijedi „no čak i ako!“ kojim dokazujete apsolutnu neuništivost svoje pozicije, koju možete dokazati i pored odlično odrađenog posla od strane protivnika. RASPON OCJENA U SVJETSKOM FORMATU

I Substantivni govori (p1, p2, p3, o1, o2, o3)

Standard Ukupno (100) Stil (40) Sadržaj (40) Strategija (20)

izvrsno 80 32 32 16

odlično 76 -79 31 31 15-16

jako dobro 74 -75 30 30 15

vrlo dobro 71-73 29 29 14-15

dobro 70 28 28 14

zadovoljava 67-69 27 27 13-14

ispoštovao elementarne zahtjeve

65- 66 26 26 13

prelazna 61-64 25 25 12-13

loše 60 24 24 12

II Reply speech (poslednji govori)

Standard Ukupno (50) Stil (40) Sadržaj (40) Strategija (20)

izvrsno 40 16 16 8

vrlo dobro do odlično 36-39 15 15 7.5

dobro 35 14 14 7

prelazno-zadovoljava 31-34 13 13 6.5

POINTS OF INFORMATION U Svjetskom formatu kao i u parlamentarnoj debati, ne postoji uobičajeno unakrsno ispitivanje, već postoji mogućnost da dabatant „prekine“ govor oponenta, postavljanjem pitanja u dozvoljenom vremenu, tokom prva tri govora (od početka druge do kraja sedme minute pojedinačnog govora). Point of information/prigovor (pitanje ili komentar koji je ponuđen govorniku tokom debate) omogućava da se prekine govor protivnika ukoliko to govornik dopusti. Taj metod je idealna prilika da se “upadne” u izlaganje suparničkog argumenta i poentira nekim pitanjem ili komentarom koji se odnosi na ono o čemu se u tom trenutku govori. Points of information (POI) se posebno ocjenjuju u sudijskom listiću. Tokom govora, iskusni govornik neće primiti više od 2 ili 3 pitanja. Pošto se od dobrog debatanta očekuje da postavlja puno pitanja - važno je da vi tražite što više prigovora. Broje se i oni koje ne uspijete postaviti. Važno je da su pitanja kratka i jasna, po mogućnosti da ukazuju na nelogičnosti suprotne strane ili ukazuju na neki suprotan primjer. Pitanje postavljate ustajanjem i izgovaranjem „pitanje molim“ ili nešto slično. Vrlo je važno da sve bude pristojno. Postavljena pitanja prihvatate ili odbijate sa nekim pristojnim odgovorom. Biti pristojan je važno, jer pokazuje da kontrolišete šta radite. Ako postavljate pitanje

Pazite da li ih postavljate u dozvoljenom vremenu (prva tri govora, od početka druge do kraja sedme minute).

Kada želite postaviti pitanje, lagano ustanite i zamolite za pitanje. Tek i ako kada vam govornik dopusti smijete postaviti pitanje. Pitanja moraju biti kratka, ako odugovlačite, govornik vas smije prekinuti („hvala shvatio sam“) i vi

morate sjesti.

Page 33: Brošura "Debata oruđe znanja"

33

OPĆINA ILIDŽA

DEBATA ORUĐE ZNANJA

Nema potpitanja. Kada završite sa postavljanjem pitanja - sjednete. Ako vas govornik nije čuo, ponovno zamolite za pitanje. Ako vas govornik ni tad nije čuo ili vam nije ništa pokazao ostanite stajati desetak sekundi i onda

sjednite. Svi govornici smiju postavljati pitanja, znači. sva tri govornika jedne strane smiju ustajati istovremeno. Ne pretjerujte sa postavljanjem pitanja, jer će izgledati kao da onemogućavate oponentu da govori.

Nema dizanja svakih pet sekundi. Čekajte bar 15 sekundi prije novog pitanja. Ovo vrijedi za cijelu ekipu.

Ako vama postavljaju pitanja Pazite da pristojno ili odbijete ili prihvatite pitanje. Prihvatite najmanje dva pitanja Kada vam je pitanje postavljeno, vi ga možete:

o Odbiti (ne hvala) o Prihvatiti (izvolite) o Odložiti (samo sekundu, čim završim argument)

Na pitanje odgovorite direktno ili ga uključite u argumentaciju (upravo sam to htio reći sljedećim primjerom/argumentom).

Ako vam pitanje traje predugo, pristojno ga prekinite Ne prihvatajte pitanja u trenutku kada dokazujete nešto važno, ne dopustite da vam pitanja isprekidaju

argumentaciju Nemojte „završiti“ svoj govor i onda samo stajati i čekati pitanja. Radije sjednite ranije.

SOKRATOVI DIJALOZI

Sokratska metoda ohrabruje učesnike da promišljaju i razmišljaju nezavisno i kritički.

Sokratska se metoda prakticira u malim grupama uz pomoć moderatora, tako da se samopouzdanje u nečijem razmišljanju pojačava, potraga za mogućom istinom u odgovoru na posebna pitanja sprovodi zajednički.

Nije potrebno prethodno filozofsko obrazovanje; učesnike treba motivirati da isprobaju metodu i budu spremni da iznesu svoja iskrena razmišljanja i da saslušaju razmišljanja drugih

Pitanja, koja su uglavnom preuzeta iz etike, politike, epistemologije, matematike i psihologije, su opće i fundamentalne prirode.

Nastojanje grupe jeste doseći konsenzus, ne kao cilj sam po sebi, već kao način da se kvalitetnije produbi istraživanje.

Četiri Dieter Krohnova (1998.) neophodna elementa sokratskog dijaloga2

Sokratov dijalog počinje sa: 1. Konkretnim i ostaje u kontaktu sa konkretnim iskustvom: Uvid se dobija jedino kada je u svim fazama

Sokratskog dijaloga jasna veza između bilo koje iznijete tvrdnje i ličnog iskustva. 2. Puno razumijevanje između svih učesnika: Ovo uključuje mnogo više od verbalnog slaganja. Svakome

mora biti jasno značenje onoga rečenog tako što se to testira na njenom ili njegovom ličnom iskustvu. Ograničenja ličnog individualnog iskustva, koja stoje na putu punom razumijevanju, trebaju biti savjesno razmotrena i samim time prekoračena.

3. Odanost pomoćnom pitanju dok se na njega ne odgovori: da bi postigli ovo od grupe se traži velika požrtvovanost u radu i sticanje samopouzdanja u moći razloga. Ovo u jednu ruku znači neodustajanje kada je rad težak, ali u drugu znači, biti dovoljno smiren za prihvatiti, za određeno vrijeme, drugačiji tok u dijalogu kako bi se vratili na pomoćno pitanje.

2 Iz knjige Saran, R., & NEISSER, B. (2004) Enquiring minds: Socratic dialogue in education. Stoke on Trent, UK, Trentham Books

Page 34: Brošura "Debata oruđe znanja"

34

OPĆINA ILIDŽA

DEBATA ORUĐE ZNANJA

4. Stremljenje ka konsenzusu: Ovo zahtijeva biti iskren u ispitivanju misli drugih i biti iskren u sopstvenim izjavama. Kada postoji takva iskrenost i otvorenost prema ličnim i osjećajima i razmišljanjima drugih tada stremljenje ka koncenzusu, ne neophodno i sam konsenzus, izbija na površinu.

Jasno uspostavljanje ova četiri neophodna elementa Sokratskog dijaloga mnogo nam govori o zadacima i ponašanju onih koji učestvuju u tim dijalozima. Najvažnija tačka u svemu ovome jeste autonomija u razmišljanju: filozofski uvid mogu dobiti samo oni koji se uključe u proces spoznavanja ličnog razmišljanja. Vanjski uticaji ne čine ništa više osim stimuliranja nezavisnog razmišljanja. Elenkhos (unakrsno ispitivanje radi pobijanja), češće pisano kao 'elenchus', je centralna tehnika Sokratske metode. „Ako postavite pitanje ili seriju pitanja u kojima se vaši pogledi mogu spremno složiti, onda postavite završno pitanje koje se temelji na tim slaganjima, i dobit ćete željeni odgovor.“ (neophodni citati) U Platonovim ranim dijalozima, elenchos je metoda koju koristi Sokrat da bi istražio, na primjer, prirodu definicije etičkih koncepata kao što su pravda ili vrlina. Prema jednoj generalnoj karakterizaciji Sokratova metoda traženja se sastoji od sljedećih koraka:

1. Sokratov sagovornik brani tezu, na primjer 'Hrabrost je izdržljivost duše', koju Sokrat smatra lažnom i cilja ka pobijanju.

2. Sokrat zatim osigurava slaganje svoga sagovornika sa budućim premisama, na primjer 'Hrabrost je dobra stvar' i 'Glupava izdržljivost nije dobra stvar'

3. Sokrat zatim pokazuje, a sagovornik se slaže sa tim, da buduće premise impliciraju suprotnost originalne teze, a u ovom slučaju to vodi ka: 'hrabrost nije izdržljivost duše'

4. Sokrat zatim tvrdi da je pokazao da je sagovornikova teza pogrešna, a da je njegova, suprotna, istinita.

Jedno elenktičko ispitivanje može voditi ka jednom novom čišćem, ispitivanju koncepta koji se razmatra, u ovom slučaju traži ispitivanje tvrdnje: 'Hrabrost je mudra izdržljivost duše'. Većina sokratskih upita se sastoji od serije elenchai-ja i uvijek završi sa aporijom. Četvrti stepen čini nonsens aporijskoj prirodi dijaloga. Ako se svaka tvrdnja pokaže istinitom, ne može biti slučaj da su sugovornici u aporiji3, stanju gdje oni više ne znaju šta da kažu o temi o kojoj se raspravlja. Priroda „elenchos-a“ je predmet mnogih debata, pogotovo onih koji se tiču toga da li je pozitivan metod, koji vodi ka znanju, ili negativna metoda koja se koristi samo da se pobiju netačne tvrdnje kao znanje.

Sokratska metoda je negativna metoda eliminacije hipoteze, u tome što se bolje hipoteze pronalaze u sigurnijim identificiranjima i eliminiranjem onih koje vode ka kontradikcijama. Sokratska metoda je potraga za podupirućim hipotezama, pretpostavkama, ili aksiomima koji mogu podsvjesno oblikovati nečije mišljenje, i njihovim pretvaranjem u predmet ispitivanja, da bi se odredila njihova konzistentnost sa ostalim vjerovanjima. Osnovna forma ove metode je serija pitanja koja su formulisana kao test logike i činjenica koje pomažu osobi ili grupi da otkriju njihova vjerovanja o nekoj temi istražujući definicije karakterizirajući generalne karakteristike određenih tema kroz nekoliko instanci. Ova je metoda zvana i majeutičkom metodom. Ovom metodom bi

3 aporija: teškoća, nedoumica, nerješivo pitanje; oklijevanje između dva suprotstavljena jednako čvrsta obrazloženja

Page 35: Brošura "Debata oruđe znanja"

35

OPĆINA ILIDŽA

DEBATA ORUĐE ZNANJA

trebalo iznijeti implicitne definicije u vjerovanjima sagovornika, ili im pomoći proširiti vjerovanja. Aristotel je pripisao Sokratu otkriće metode definicije i indukcije, na koju je on gledao kao na osnovu naučne metode. Ipak, pomalo čudno, Aristotel je tvrdio da ova metoda nije pogodna za etiku.

Dok je nekada prije Sokrata metoda pogrešno smatrana metodom koja traži odgovor na problem, ili znanje, Sokratska metoda je ustvari namijenjena demonstriranju nečijeg neznanja. Sokrat je, za razliku od Sofista, vjerovao da je znanje moguće, ali je i vjerovao da je prvi korak ka znanju prepoznavanje neznanja. Sokrat je često govorio da on sam nije znao ništa i jedini razlog zbog kojeg je on bio mudriji od ostalih ljudi jeste, da je bio svjestan svoga vlastitog neznanja, a oni nisu. Osnova Sokratske metode jeste uvjeriti sagovornika, budući da je mislio da zna nešto, da on to ustvari ne zna. Ovaj princip može zbuniti. Ali jedini način da provjerimo i proširimo znanje jeste da posumnjamo ili čak povjerujemo da ne znamo (dovoljno). Primjena Sokrat je ovu metodu uglavnom primjenjivao na koncepte kojima je nedostajala konkretna definicija: npr ključne moralne koncepte: vremena, vrijednost pijeteta, mudrost, umjerenost, hrabrost, pravda... Takvo ispitivanje je izazivalo implicitna moralna vjerovanja sagovornika, pokazujući nedostatke i nedosljednosti u njihovim vjerovanjima, i uglavnom rezultirajući zagonetkom poznatom kao aporija. U sagledavanju tih nedostataka, Sokrat je priznavao svoje neznanje, dok su ostali i dalje tvrdili da imaju znanje. Sokrat je vjerovao da ga je svijest o njegovom neznanju činila mudrijim od onih koji su, premda neuki, tvrdili da imaju znanje. Premda se ovo vjerovanje čini paradoksalnim na prvi pogled, dopustilo je Sokratu da otkrije svoje sopstvene greške tamo gdje su drugi mogli pretpostaviti da su u pravu. Ova je tvrdnja bila poznata po anegdoti delfijske proročanske tvrdnje da je Sokrat najmudriji od svih ljudi. (Ili radije da niko nije bio mudriji od Sokrata.) Sokrat je koristio ovu tvrdnju mudrosti za osnovu svog moralnog uvjerenja. Prema tome, on je tvrdio da glavna vrlina sačinjena od brige duše zabrinute moralnom istinom i moralnim razumijevanjem , da „bogatstvo ne donosi vrlinu, ali vrlina donosi bogatstvo i svaki drugi blagoslov, i individui i državi“, i da „život bez istraživanja (dijaloga) nije vrijedan življenja“. Sa ovim na umu se primjenjuje Sokratska metoda. Motiv za modernu upotrebu ove metode i Sokratova upotreba nisu neophodno isto. Sokrat je rijetko koristio metodu da zaista razvije konzistentne teorije, umjesto korištenja mita da ih objasni. Parmenides pokazuje Parmedinesa kako koristi Sokratsku metodu da istakne nedostatke u Platonovoj teoriji formi, kao što Sokrat prikazuje; nije samo dijalog taj u kojem se teorije, koje izlažu Platon ili Sokrat, ruše kroz dijalektiku. Umjesto da se dođe do odgovora, metoda je korištena da se sruše teorije koje držimo, da se ide iza aksioma i postulata koje uzimamo zdravo za gotovo. Prema tome, prema Platonu mit i Sokratska metoda nisu inkopatibilni; oni imaju drugačije svrhe, i često se opisuju kao „lijeva ruka“ i „desna ruka“ puteva prema dobru i mudrosti. PRAVNA ŠKOLA Sokratsku metodu koriste u suvremenim pravnom obrazovanju mnoge Pravne škole u SAD-u. Na času obično profesor postavlja pitanje i proziva studenta koji se ili javio ili nije javio da odgovori. Profesor tada ili nastavlja postavljati pitanja studentu ili prelazi na postavljanje pitanja drugom studentu. Upotreba Sokratske metode ima neke jedinstvene elemente ali na nju može mnogo uticati temperament profesora. Metoda počinje prozivanjem studenta nasumice, i pitanjem o centralnom argumentu koji je istaknuo jedan od sudija (obično na strani većine) u datom slučaju. Prvi korak je tražiti od studenta da parafrazira argument kako bi bilo sigurno da ga je student pročitao i da ima osnovno znanje o slučaju. (Studenti koji, iz bilo kojeg razloga, nisu pročitali slučaj, moraju ipak pročitati.) Pretpostavljajući da je student pročitao slučaj i da može artikulisati argument suda, profesor onda pita da li se student slaže sa argumentom. Profesor onda obično „igra đavoljeg advokata“, primoravajući studente da brane svoje stajalište pobijanjem argumenta protiv.

Page 36: Brošura "Debata oruđe znanja"

36

OPĆINA ILIDŽA

DEBATA ORUĐE ZNANJA

Sljedeća pitanja mogu imati nekoliko formi. Nekada žele osporiti pretpostavke na kojima je student bazirao svoj odgovor dok se ne „slome“. Dalja pitanja mogu biti organizirana da odvedu stavove studenta do veće mjere specijalizacije, bilo da se radi o shvaćanju vladavine prava ili tog slučaja. Profesor može pokušati da predstavi hipotetičku situaciju u kojoj tvrdnja studenta traži iznimku. Na kraju, profesori koriste Sokratsku metodu da bi dopustili studentima da sami dođu do nekih zakonskih principa kroz pažljivo izgovorena pitanja koja potiču poseban niz misli.

Jedno od obilježja Sokratskog ispitivanja jeste da obično postoji više od jednog „tačnog“ odgovora, a često, nema jasnog odgovora uopće. Primarni cilj Sokratske metode u pravnim školama nije odgovaranje na pitanja koja obično nemaju odgovor, već istraživanje kontura obično teških zakonskih tema i učenje studenata vještinama kritičkog mišljenja koje će im kao advokatima trebati. Ovo se često čini mijenjanjem činjenica slučaja da bi se pokazalo kako je rezultat mogao biti drugačiji. Ovaj metod ohrabruje studente da idu preko pukog pamćenja činjenica slučaja i da se fokusiraju na primjenu zakonskih pravila na opipljive strukture činjenice. Dati tekstovi su obično pravi slučajevi. Sokratska metoda, ukoliko se pravilno koristi, može pokazati da su odluke sudaca savjesne ali često bazirane na nekim premisama, vjerovanju, i zaključcima koji su predmet zakonske debate. Nekada sesija može završiti brzom diskusijom o doktrinalnim osnovama (zakonskim pravilima) da bi ojačali znanje studenta za moderno razumijevanje problema. Druge sesije jednostavno završe i studenti su primorani da sami shvate zakonska pravila ili principe koji su bili u pitanju. Da bi ova metoda funkcionisala, studenti moraju unaprijed biti pripremljeni za čas, na osnovu čitanja određenih materijala (mišljenja o slučaju, zabilješki, članaka o pravnim recenzijama itd.) i upoznavanjem sa generalnim konturama predmetne materije. PSIHOTERAPIJA

Sokratska metoda je adaptirana i za psihoterapiju, (u Klasičnoj adlerovskoj psihoterapiji i kognitivnoj terapiji). Može se koristiti za razjašnjavanje značenja, osjećaja i posljedica, kao i za postepeno otkrivanje uvida ili istraživanje alternativnih postupaka.

TEORIJA OGRANIČENJA

Čuveni autor u području unapređenja proizvodnje se zalaže za upotrebu Sokratskog ispitivanja u rješavanju očigledno kontradiktornih zahtjeva procesa. Posebno je važno istaći kompromise koji ne zadovoljavaju niti jednu stranu u situaciji očiglednih kontradiktornih potreba. Ova upotreba metode je ključni element u Teoriji ograničenja.

LJUDSKI RESURSI, OBUKA I RAZVOJ

Toriju koriste moderne kompanije obuke menadžmenta olakšavajući vještine, znanje i promjene stava. Glavni trener vrši ulogu facilitatora koji koristi visoki procenat otvorenih pitanja kako bi učesnici razmišljali kritički o svom načinu razmišljanja, osjećanja ili ponašanja u datom kontekstu koji obično sadrži problem ili željeni ishod, i vodi učesnike ka formiranju zaključka ili aksioma/principa/vjerovanja/ kroz njihove sopstvene napore, obično pojačavajući konflikte između misli i akcije sa izvanrednim pitanjima za dalju diskusiju. Generalizirana forma se onda može elaborirati sa specifičnijim detaljima kroz primjer, npr kejs studija koju vodi Trener.

Page 37: Brošura "Debata oruđe znanja"

37

OPĆINA ILIDŽA

DEBATA ORUĐE ZNANJA

ELEMENTI PLANA LEKCIJE ZA NASTAVNIKE U UČIONICAMA Ovo je klasična metoda koja je namijenjena kreiranju osoba koje samostalno misle. Postoje neki krucijalni elementi plana lekcije za ovu formu podučavanja: Metodologija planiranja

Planirati i izgraditi glavni tok misli kroz materijal

Izgraditi potencijalne zablude (greške) za otkrivanje i diskusiju

Poznavati uobičajene zablude

Može pomoći da se počne ili provjeri zaključak i radi unazad Metodologija na djelu

Student i nastavnik se slažu o temi nastave

Student se slaže da će pokušati odgovoriti na nastavnikova pitanja

Nastavnik i student su voljni da prihvate bilo koji tačno rezonovani odgovor. Prema tome, proces rezonovanja mora se smatrati važnijim od ranije začetih činjenica ili vjerovanja.

Pitanja nastavnika treba da otkriju greške u studentovom rezonovanju ili vjerovanju, zatim formuliše pitanja na koja studenti ne mogu odgovoriti izuzev procesom pravilnog rezonovanja.

Tamo gdje nastavnik napravi logičku činjeničnu grešku, prihvatljivo je da student ukaže na grešku. Neformalna diskusija ili sličan način komunikacije možda nisu striktno (Sokratski) dijalog. Prema tome podesan je kao medij za Sokratsku metodu tamo gdje nastavnici poznaju principe a iste najvjerovatnije poznaju i studenti. Kao dodatak tome, nastavnik ima dovoljno znanja i iskustva da spontano postavlja pitanja kako bi saznao zaključke i principe od studenata. Ova metoda ohrabruje studente da rezonuju kritički, radije nego da se žale autoritetu ili koriste druge greške. SOKRATOVA ZAKLETVA Kao učitelj i odgajatelj obavezujem se:

poštovati osobine svakog djeteta,

zalagati se za njegovo tjelesno i duhovno jedinstvo,

poštovati njegove osjećaje, slušati ga, uvažavati ga,

tražiti njegovo odobrenje za sve ono što činim u njegovo ime, isto onako kao što bih postupao prema odraslima,

koliko je moguće spoznati zakonitost njegovog razvoja, postaviti ju na dobre temelje i omogućiti djetetu prihvaćanje zakonitosti,

otkriti i unaprijediti njegove sklonosti,

zaštititi ga, ako je slabo, i pomoći mu pri prevladavanju straha i krivnje, zloće i laži, sumnji i nepovjerenja – ako mu je potrebno;

ne lomiti njegovu volju – ni onda kad nam se čini da je besmislena; poučiti ga kako se koristi razumom i što je to umijeće razumijevanja i shvaćanja;

osposobiti ga za preuzimanje odgovornosti u zajednici i za zajednicu;

omogućiti mu sticanje iskustva o svijetu kakav on doista jeste, ali ga ne podčiniti svijetu kakav on jeste;

omogućiti mu da spozna što je i kakav je to dobar život

pružiti mu viziju boljeg svijeta i uvjeriti ga da se ona može ostvariti;

poučiti ga istinoljubivosti, a ne istini;

Page 38: Brošura "Debata oruđe znanja"

38

OPĆINA ILIDŽA

DEBATA ORUĐE ZNANJA

Ovim se također obavezujem

da ću, koliko sam u mogućnosti, sam tako živjeti i primjerom pokazati kako se izlazi na kraj s poteškoćama, s napadima i šansama u našem svijetu, pa i s vlastitim ograničenjima i s vlastitom krivnjom;

u skladu sa svojim snagama pobrinut ću se za to da naraštaj koji dolazi zatekne takav svijet u kojem se isplati živjeti i u kojem naslijeđeni tereti i poteškoće ne vrše pritisak na vlastite ideje i mogućnosti;

javno ću obrazložiti svoja uvjerenja i djela, izložit ću se kritici – posebno kritici onih koji su time pogođeni kao i kritici stručnjaka, moje prosudbe savjesno ću provjeravati;

usprotivit ću se svim osobama i odnosima – pritisku javnog mijenja, interesima udruge, propisima službe – ako budu sprečavali namjere koje sam ovdje iznio.

Ovu obavezu označit ću svojom spremnošću da se u svako doba provjeri moja djelatnost i ja sam preko datih

mjerila.

Page 39: Brošura "Debata oruđe znanja"

39

OPĆINA ILIDŽA

DEBATA ORUĐE ZNANJA

Page 40: Brošura "Debata oruđe znanja"

40

OPĆINA ILIDŽA

DEBATA ORUĐE ZNANJA

Centar za kulturu dijaloga Augusta Brauna 6 71000 Sarajevo Tel:+ 387 33 203 668 Fax:+ 387 33 208 370 E-mail: [email protected] Web: www.ckdbih.com

„DEBATA I KULTURA DIJALOGA U BIH – PETNAEST

GODINA POSLIJE – ILUZIJA ILI REALAN IZBOR BIH

NA PUTU U EU: DEBATA - ORUĐE ZNANJE”

Obezbijedimo mladima kompetitivne prednosti na tržištu

rada, ukažimo na prednosti omladinskog udruživanja,

razvijajmo vještine kritičkog razmišljanja, komunikacije i

retorike

OPĆINA ILIDŽA

MINISTARSTVO

KULTURE I SPORTA FBIH

SKUPŠTINA KANTONA SARAJEVO

MINISTARSTVO

KULTURE I SPORTA KS

GRAD

SARAJEVO

BH TELECOM

STUDOMAT.ba