of 78 /78
Mirko Peti Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Strossmayerov trg 2 10 000 Zagreb mpeti@ihjj.hr Broj u glagola O broju u glagola u znanstvenoj se literaturi govori kudikamo oskudnije nego o broju u imenica (Corbett 2000, 243). O marginalizaciji glagolskoga broja za hrvatski jezik svjedoči većina gramatika toga jezika, u kojima se kategoriji broja u glagola "poklanja prilično malo pažnje" (Walter 1984, 259 Glagol u standardnom hrvatskom jeziku kao morfološki utvrdive oblike kategorije broja ima jedninu i množinu. Te oblike glagol nema kao leksem, u infinitivu Jedninu i množinu glagol dobiva s predikatnom funkcijom, u finitnom obliku, npr. učim (jednina) - učimo (množina). U tom obliku broj je u glagola nerazdruživo vezan s kategorijom lica (Walter 1984, 259 Jednina i množina predikatnoga glagola ravnomjerno su raspoređene na sve tri oznake kategorije lica: prvo, drugo i treće. U jednini trčim, trčiš, trči, u množini trčimo, trčite, trče. U toj sprezi

Broj u glagola

Embed Size (px)

Text of Broj u glagola

Broj u glagola

Mirko Peti

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Strossmayerov trg 2

10 000 Zagreb

[email protected] u glagolaO broju u glagola u znanstvenoj se literaturi govori kudikamo oskudnije nego o broju u imenica (Corbett 2000, 243). O marginalizaciji glagolskoga broja za hrvatski jezik svjedoi veina gramatika toga jezika, u kojima se kategoriji broja u glagola "poklanja prilino malo panje" (Walter 1984, 259

Glagol u standardnom hrvatskom jeziku kao morfoloki utvrdive oblike kategorije broja ima jedninu i mnoinu. Te oblike glagol nema kao leksem, u infinitivu Jedninu i mnoinu glagol dobiva s predikatnom funkcijom, u finitnom obliku, npr. uim (jednina) - uimo (mnoina). U tom obliku broj je u glagola nerazdruivo vezan s kategorijom lica (Walter 1984, 259

Jednina i mnoina predikatnoga glagola ravnomjerno su rasporeene na sve tri oznake kategorije lica: prvo, drugo i tree. U jednini trim, tri, tri, u mnoini trimo, trite, tre. U toj sprezi s licem jednina i mnoina ine glagolsku paradigmu kategorije broja.

Funkcija je glagolskoga lica u reenici dvojaka: gramatika i semantika. Gramatika da kao sastavni dio predikata otvori mjesto imenskoj rijei u nominativu kao subjektu: uim ja, uimo mi, ue uenici. Semantika da sadraj predikatnoga glagola uini linim ili bezlinim. Po tome se oblik glagola s oznakom lica, finitni oblik, razlikuje od oblika glagola koji te oznake nema, infinitnog oblika.

Za valjan opis glagolskoga broja iz odnosa s licem potrebno je imati na umu obje navedene funkcije glagolskoga lica. Zato u kategoriji lica valja razlikovati gramatiki aspekt te kategorije, s morfoloki utvrdivim oznakama prvoga, drugoga i treega lica, u jednini i mnoini, od njezina semantikoga aspekta, olienja, sa znaenjski utvrdivim obiljejima linosti i bezlinosti. U razlikovanju gramatikoga od semantikog aspekta kategorije lica valja razlikovati i dvije vrste sadraja koje se oznauju morfoloki utvrdivim oznakama te kategorije.

Jedno je sadraj samih tih oznaka. Sadraj je oznake prvoga lica osoba prvoga lica, 'onaj koji govori', govornik, sadraj je oznake drugoga lica osoba drugoga lica, 'onaj kojemu se govori', sugovornik, sadraj je oznake treega lica osoba treega lica, 'onaj o kojemu se govori', negovornik. Iz nevedenoga je vidljivo da je sadraj oznaka gramatike kategorije lica izrazito gramatiki sadraj. Taj je sadraj sastavni dio paradigme gramatike kategorije lica.

Drugo je sam sadraj predikatnoga glagola. Za svaki pojedini glagol taj je sadraj izrazito leksiki. I nije sastavni dio paradigme gramatike kategorije lica. Sintaktiku relevantnost dobiva u reenici, u gramatikom kontekstu u kojemu se glagol upotrebljava kao predikat. U takvu kontekstu taj se sadraj moe oznaiti ili kao lian ili kao bezlian.

Kao lian sadraj se predikatnoga glagola oznauje onda kad mu se u reenici aktualizira sadraj oznaka kategorije lica: pjevam, pjeva, pjeva, pjevamo, pjevate, pjevaju. Sadraj oznaka kategorije lica aktualizira se onda kad se bilo kojoj od oznaka te kategorije osoba odreenoga lica pridruuje kao vritelj radnje. Oznaci prvoga lica 'onaj koji govori', govornik, npr. hodam ulicom, oznaci drugoga lica 'onaj kojemu se govori', sugovornik, npr. brzo uite, i oznaci treega lica 'onaj o kojemu se govori', npr. voda probija nasip.

S aktualizacijom oznaka kategorije lica predikatnom se glagolu aktualiziraju i oznake kategorije broja. Glagol je tada i u jednini, npr. Jutros kasnim na posao, i u mnoini, npr. Jutros kasne na posao. S aktualizacijom oznaka kategorije broja predikatnoga glagola aktualiziraju se i oznake kategorije broja imenske rijei u nominativu kojoj glagol u reenici otvara mjesto kao subjektu. Zbog toga je i ta rije i u jednini, npr. Ja dolazim veeras na dogovor, Ti sada uiva u plivanju, Pas laje cijelu no, i u mnoini, npr. Mi dolazimo veeras na dogovor, Vi sada uivate u plivanju, Psi laju cijelu no.

S aktualizacijom oznaka kategorije broja imenske rijei s gledita se navedene kategorije aktualizira i sadraj koji se tom rijeju oznauje. Taj sadraj postaje brojiv: sadraj se imenske rijei pas jedninom te rijei u reenici Pas laje cijelu no oznauje kao pojedinaan cjelovit predmet koji se moe brojiti, a sadraj se imenske rijei psi mnoinom te rijei u reenici Psi laju cijelu no oznauje kao mnogo takvih predmeta koji se mogu brojiti. U aktualizaciji oznaka kategorije broja morfoloku opreku jednina - mnoina prati i semantika opreka jedno - mnogo.

Kao bezlian sadraj se predikatnoga glagola oznauje onda kad mu se sadraj oznaka kategorije lica u reenici neutralizira. U tradicionalnom opisu izriito se naglaava da do neutralizacije dolazi samo u treem licu jednine. Upotreba se predikatnoga glagola bezlinom1 smatra samo u tom licu, bilo da je rije o glagolima koji su samim svojim sadrajem bezlini, u reenicama tipa Grmi, Sijeva, Smrkava se, bilo da je rije o glagolima koji se obezliuju dodavanjem nenaglaenog oblika povratne zamjenice se u akuzativu, u reenicama tipa Pjevalo se cijelu no i sl. (Katii 1986, 75-77, 145).

Ovdje meutim valja izriito naglasiti da se neutralizacija oznaka kategorije lica predikatnoga glagola ne moe ograniiti samo na upotrebu toga glagola u treem licu jednine. Za oznaivanje sadraja predikatnoga glagola kao bezlina nije presudna oznaka kategorije lica u kojoj se glagol nalazi. Presudan je gramatiki kontekst u kojemu se glagol upotrebljava.

Sadraj se kao bezlian moe oznaiti ak i u reenicama sa subjektom, onima koje su se u dosadanjoj hrvatskoj gramatikoj tradiciji smatrale iskljuivo linima, npr. Ruka ruku mije ( sa znaenjem 'jednaki se meusobno podravaju') ili Ne jedu vuci meso po poruci (sa znaenjem 'nita se ne dobiva bez vlastita angamana') ili Tko pjeva zlo ne misli (sa znaenjem 'kad se pjeva ne misli se zlo'). Da je sadraj predikatnoga glagola u tim reenicama oznaen kao bezlian, vidi se i po tome to se bez promjene znaenja moe svesti na oblik treeg lica jednine: podravaju se, ne dobiva se, pjeva se, ne misli se.

Suprotno od aktualizacije, sadraj se oznaka kategorije lica neutralizira onda kad se bilo kojoj od oznaka te kategorije ne pridruuje osoba odreenoga lica2 kao vritelj radnje. U bezlinim reenicama tipa Grmi, Pjeva se cijelu no, s predikatnim glagolom u treem licu jednine, taj je uvjet ispunjen. Oznaci se treeg lica jednine kao vritelj ne pridruuje osoba treega lica, onaj o kome se govori. Po tome su, a ne zato to nemaju subjekta, te reenice bezline.

Po istom su kriteriju bezline i reenice sa subjektom. U njima glagol oznakom treeg lica jednine (mije, pjeva, misli) i mnoine (jedu) otvara mjesto imenskoj rijei u nominativu kao subjektu (ruka, vuci, tko), ali se tom rijeju ne oznauje i osoba treega lica kao vritelj radnje predikatnoga glagola. Budui da se u takvim reenicama radnja u pravom smislu rijei i ne izrie, izostaje i njezin vritelj.

Osim u reenicama s predikatnim glagolom u treem licu, uvjeti za bezlinost mogu se stei i u reenicama s predikatnim glagolom u ostalim oznakama kategorije lica. Prvome, u reenicama tipa Mislim, dakle jesam (sa znaenjem 'biva se, postoji se kad se misli, miljenjem se postoji')3 ili Napunimo posude vodom i istisnemo iz njih zrak (sa znaenjem 'posude se napune vodom i istisne se iz njih zrak'). Drugome, u reenicama tipa Hoda tako ulicom i ne primjeuje nikoga oko sebe (sa znaenjem 'hoda se ulicom i ne primjeuje se') ili Napiete zadau i igrate se do mile volje (sa znaenjem 'napie se zadaa, kad se napie zadaa').

U reenicama sa subjektom, tipa Umiljato janje dvije majke sisa (sa znaenjem 'umiljatou se bolje prolazi u ivotu') ili Psi laju, a karavana prolazi (sa znaenjem 'stvari se dogaaju mimo pokuaja da ih se zaustavi') oznaci se treega lica u jednini (sisa) i mnoini (laju) kao vritelj ne pridruuje osoba treega lica. Zbog toga se s reenicama navedena tipa ne mogu povezati reenice u kojima je osoba treega lica oznaena linom zamjenicom treega lica. Zato su u diskurzima Umiljato janje dvije majke sisa. *Ono se svaki dan s njima igra i Psi laju, a karavana prolazi. *Oni pokuavaju karavanu zaustaviti druge dvije reenice iz odnosa s prvima neovjerene. Neovjerena reenica s linom zamjenicom treega lica kao gramatikim izrazom osobe treega lica svjedoi o tome da je lice predikatnoga glagola u prethodnoj reenici neutralizirano te da se njime sadraj toga glagola ne oznauje kao lian, nego kao bezlian. Stoga mu, u skladu s tim, ni ono to je oznaeno imenicama janje i psi ne moe biti vritelj.

im se sadraj predikatnoga glagola oznai kao lian, reenica se moe povezati s reenicama u kojima se osoba treega lica oznauje zamjenicom treega lica. Zato su u diskurzima Janje svoju majku sisa triput dnevno. Ono se svaki dan s njom igra i Psi laju cijelu no. Oni pokuavaju zaustaviti karavanu koja prolazi druge dvije reenice iz odnosa s prvima ovjerene.

S neutralizacijom oznaka kategorije lica predikatnom se glagolu neutraliziraju i oznake kategorije broja, jednina i mnoina. U bezlinim reenicama tipa Grmi ili Pjevalo se cijelu no posljedica je te neutralizacije svoenje kategorije broja samo na jednu oznaku, oznaku jednine. U bezlinim reenicama sa subjektom, tipa Ne plaa bog svake subote ili Psi laju, a karavana prolazi, posljedica je te neutralizacije svoenje kategorije broja ili samo na oznaku jednine (ne plaa) ili samo na oznaku mnoine (laju).

Opreka se meu jedninom i mnoinom u svakoj od tih reenica gubi. Tako npr. glagol plaati s punom paradigmom kategorije lica ima i punu paradigmu kategorije broja. U jednini plaam, plaa, plaa, u mnoini plaamo, plaate, plaaju. Ali se u bezlinoj reenici tipa Ne plaa bog svake subote ta paradigma neutralizira svoenjem kategorije broja na samo jednu oznaku, oznaku jednine treega lica. Jednako tako glagol lajati s punom paradigmom kategorije lica ima i punu paradigmu kategorije broja. U jednini lajem, laje, laje, u mnoini lajemo, lajete, laju. Ali se u bezlinoj reenici tipa Psi laju, a karavana prolazi ta paradigma neutralizira svoenjem kategorije broja samo na jednu oznaku, oznaku mnoine treega lica.

S neutralizacijom oznaka kategorije broja predikatnoga glagola u reenicama se toga tipa neutraliziraju i oznake kategorije broja imenske rijei u nominativu kojoj predikatni glagol kategorijom lica u reenici otvara mjesto kao subjektu. U skladu s oznakama kategorije broja u glagola, i tu se kategorija broja svodi samo na jednu oznaku. Zbog toga ta rije u reenicama toga tipa moe biti ili samo u jednini, kao npr. u reenici Ne plaa bog svake subote (ne moe mnoina Ne plaaju bogovi svake subote), ili samo u mnoini, kao npr. u reenici Psi laju, a karavana prolazi (ne moe jednina Pas, laje, a karavana prolazi)4.

S neutralizacijom kategorije broja imenske rijei u nominativu neutralizira se i sadraj koji se tom rijeju oznauje. S gledita kategorije broja taj sadraj postaje nebrojiv: sadraj se imenske rijei bog jedninom te rijei u reenici Ne plaa bog svake subote ne oznauje kao cjelovit pojedinaan predmet koji se moe brojiti, a sadraj se imenske rijei psi mnoinom te rijei u reenici Psi laju, a karavana prolazi ne oznauje kao mnogo cjelovitih pojedinanih predmeta koji se mogu brojiti. Sadraj koji se tim rijeima oznauje u gramatikom se kontekstu jedne i druge reenice, neovisno o oznaci kategorije broja, jednini i mnoini5, oznauje kao jedinstven cjelovit pojam semantika struktura kojega je takva da mu se elementi ne mogu brojiti.

Funkcioniranje broja u glagola moe se prikazati i shematski:

Glagolska kategorija broja

jednina

mnoina 1.lice: plaam, lajem - osoba 1.lica: onaj koji govori, govornik - 1. lice: plaamo, lajemo 2. lice: plaa, laje -osoba 2. lica: onaj kojemu se govori, sugovornik - 2. lice: plaate, lajete 3. lice: plaa, laje - osoba 3. lica: onaj o kojemu se govori, negovornik - 3. lice: plaaju, laju

Gramatika kategorija lica

Semantika kategorija olienja

lino

bezlino

jednina

mnoina ili jednina

ili mnoina1. lice: plaam, lajem 1. lice: plaamo, lajemo ili 1.lice - nema osobe 1. l. kao vritelja - ili 1. lice

-osoba 1. lica kao vritelj - ili 2.lice - nema osobe 2. l. kao vritelja - ili 2. lice

2. lice: plaa, laje 2. lice: plaate, lajete ili 3. lice - nema osobe 3. l. kao vritelja - ili 3. lice

- osoba 2. lica kao vritelj -

3. lice: plaa, laje 3. lice: plaaju, laju

- osoba 3. lica kao vritelj -

Aktualizacija glagolskoga broja

Neutralizacija glagolskoga broja

jednina

mnoina jednina

mnoinaPlaam svoje raune. Plaaju svoje raune. Ne plaa bog svake subote. *Ne plaaju bogovi...

Pas laje cijelu no. Psi laju cijelu no. * Pas laje, a karavana prolazi. Psi laju, a karavana...

Jedninski i mnoinski oblici predikatnih glagola u bezlinim reenicama nisu jednaki jedninskim i mnoinskim oblicima tih glagola u linim reenicama. Tako npr mnoinski oblik laju u bezlinoj reenici Psi laju, a karavana prolazi u kategoriji broja semantiki nema istu vrijednost kao morfoloki identian mnoinski oblik laju u linoj reenici Psi laju cijelu no. Vidi se to po sadraju imenske rijei u nominativu (psi) kojoj u te dvije reenice ta dva morfoloki identina oblika predikatnoga glagola otvaraju mjesto kao subjektu. Budui da je gramatika kategorija lica i gramatika kategorija broja tih dvaju glagolskih oblika identina, identina je i gramatika struktura imenske rijei u nominativu (psi) kojoj je tim oblicima u tim dvjema reenicama kao subjektu otvoreno mjesto.

Od jedne reenice do druge, od bezline do line, ta se gramatiki identina rije (psi) s gledita kategorije broja razlikuje jedino po svojoj semantikoj strukturi. A ta nije determinirana morfoloki utvrdivim oblikom glagola koji joj u reenici otvara mjesto, njegovim oznakama lica i broja, nego njegovim semantiki utvrdivim oblikom, oblikom sadraja koji se u tim oznakama glagolom oznauje u dva razliita konteksta. U reenici Psi laju cijelu no semantiki je utvrdiv oblik predikatnoga glagola laju lian, a u reenici Psi laju, a karavana prolazi semantiki je utvrdiv oblik predikatnoga glagola laju bezlian. Sadraj je imenske rijei kojoj mjesto u reenici otvara predikatni glagol u linom obliku brojiv, a sadraj imenske rijei kojoj mjesto u reenici otvara predikatni glagol u bezlinom obliku nebrojiv.

Kao to se iz izloenoga vidi, promjene u nainu oznaivanja sadraja predikatnoga glagola s gledita kategorije lica, kao lina ili kao bezlina, izravno utjeu i na promjene u nainu oznaivanja sadraja predikatnoga glagola s gledita kategorije broja i s njim povezana sadraja imenske rijei u nominativu kojoj predikatni glagol u reenici otvara mjesto. Sadraj koji ima, sm glagol nema mogunosti oznaiti ni kao brojiv ni kao nebrojiv. Ali aktualizacijom i neutralizacijom oznaka kategorije broja glagol determinira brojivost i nebrojivost sadraja imenske rijei kojoj u reenici otvara mjesto6. Po tome se vidi da je broj u glagolskih rijei, premda zapostavljen, semantiki ii i gramatiki primarniji od broja u imenskih. Broj u glagola zadaje odnose u kategoriji broja: aktualizira ili neutralizira broj u imenica. Tek s brojem u glagola broj u imenica ini cjelinu kategorije broja.

Brojivost se kao semantiko obiljeje kategorije broja vezuje uz linost kao semantiko obiljeje kategorije olienja, a ne uz jedninu i mnoinu kao oznake gramatike kategorije broja, niti uz prvo, drugo i tree lice kao oznake gramatike kategorije lica. Nebrojivost se, s druge strane, kao semantiko obiljeje kategorije broja vezuje uz bezlinost kao semantiko obiljeje kategorije olienja, a ne uz jedninu kao oznaku kategorije broja, niti samo uz tree lice jednine predikatnoga glagola kao oznaku gramatike kategorije lica. Granica izmeu linoga i bezlinoga i brojivoga i nebrojivoga ne povlai se u morfologiji nego u semantici.

Budui da oznaivanje sadraja predikatnoga glagola u reenici kao lina ili kao bezlina ne ovisi o oznaci kategorije lica, nego o gramatikom kontekstu u kojemu se glagol upotrebljava, postoje u hrvatskom jeziku reenice u kojima se sadraj predikatnoga glagola moe oznaiti na oba naina, i kao lian i kao bezlian. To su reenice tipa Pas laje, Avion leti, Ovca bleji, Mladi pije i sl.

Te su reenice dvoznane. U jednom sluaju znae to da pas stvarno laje, da avion stvarno leti, da ovca stvarno bleji i da mladi stvarno pije, a u drugome da je svojstvo psa da laje, aviona da leti, ovce da bleji i mladia da pije (da je pijanac). U prvom sluaju sadraj je predikatnoga glagola u tim reenicama oznaen kao lian, u drugome kao bezlian. Kad je oznaen kao lian, osoba je treega lica, iskazana u reenicama imenicama pas, avion, ovca, mladi, pretpostavljena kao vritelj radnje predikatnoga glagola. Kad je oznaen kao bezlian, osoba treega lica ne moe biti pretpostavljena kao vritelj radnje.

U sluaju line upotrebe glagola uz navedene se reenice mogu uvrstiti reenice s linom zamjenicom treega lica kao gramatikim izrazom osobe toga lica. Ta zamjenica moe biti izreena ili neizreena, npr. Pas laje. Bijesan je; Avion leti. On se sada uspinje na svoju visinu; Ovca bleji. Ona je vjerojatno zalutala; Mladi pije. edan je. U sluaju bezline upotrebe glagola, kad reenice znae da je svojstvo psa da laje, aviona da leti, ovce da bleji i mladia da pije (da je pijanac), uz navedene se reenice ne mogu uvrstiti reenice s linom zamjenicom treega lica. Takve su reenice u tom sluaju neovjerene: Pas laje. *Bijesan je; Avion leti. *On se sada uspinje na svoju visinu itd.

Kad je sadraj predikatnoga glagola oznaen kao lian, uspostavlja se opreka njegova jedninskog oblika prema mnoinskomu, npr. Pas laje - Psi laju, Avion leti - Avioni lete, Ovca bleji - Ovce bleje, Mladi pije - Mladii piju. Kad je sadraj predikatnoga glagola oznaen kao bezlian, opreka se njegova jedninskog oblika prema mnoinskomu neutralizira tzv. generikim znaenjem, kojim se iskazuje svojstvo psa da laje, aviona da leti, ovce da bleji i mladia da pije (da je pijanac). Uz jedninske oblike glagola s tim znaenjem reenice su s mnoinskim oblicima neovjerene: Pas laje - *Psi laju, Avion leti - *Avioni lete itd.

Generiko se znaenje moe izrei i mnoinskim oblicima glagola, uz uvjet da se dokine opreka prema oblicima u jednini. Tada se u reenicama Psi laju, Avioni lete, Ovce bleje, Mladii piju iskazuje svojstvo pasa da laju, aviona da lete, ovaca da bleje i mladia da piju (da su pijanci). Uz reenice se u mnoini tada ne mogu uvrstiti reenice s linom zamjenicom treega lica kao gramatikim izrazom osobe toga lica, npr. Psi laju. *Bijesni su itd. U reenicama s generikim znaenjem glagol moe biti ili samo u jednini, npr. Pas laje, ili samo u mnoini, npr. Psi laju, kao to je to u poznatom primjeru ovjek je smrtan - Ljudi su smrtni, a ne moe imati opreku jednina - mnoina. Ta je opreka u tom kontekstu generikim znaenjem neutralizirana.

S neutralizacijom glagolskoga broja neutralizira se i broj imenske rijei kojoj glagol u reenici otvara mjesto. I ta rije u tom kontekstu moe biti ili samo u jednini, npr. Pas laje, ili samo u mnoini, npr. Psi laju. S neutralizacijom broja imenske rijei neutralizira se i njezin sadraj. Imenicom u jednini taj se sadraj ne oznauje kao pojedinaan brojiv predmet, a u mnoini kao mnogo takvih predmeta. I u jednini i u mnoini taj se sadraj oznauje kao jedinstven cjelovit pojam semantika struktura kojega je takva da mu se elementi ne mogu brojiti.

Ima u hrvatskom jeziku glagola znaenje kojih je takvo da im se kao predikatima u odreenom gramatikom kontekstu neutralizira vritelj radnje. To su glagoli boliti, guiti, muiti, gristi, spopasti, hvatati, obuzeti, pei, svrbjeti, uljati, zepsti, zanimati, odueviti, srditi, izdavati, tresti, trti, proi, pritiskati, podilaziti itd. u reenicama tipa Boli me glava, Mene mue vrele udnje, Gui ga kaalj, Psa izdaje snaga, More ih brige, ovjeka hvata strah, Ne grize ih savjest, Gradonaelnika spopada bijes, Djevojku obuzima sjeta, Svrbi me dlan, uljaju me cipele, Zebu me prsti, Trese ga groznica, Podilaze me srsi itd. Reenice su s takvim glagolima u tom kontekstu bezline. Paradigma im je kategorije lica reducirana samo na dvije oznake: tree lice jednine i tree lice mnoine (tipa Boli me glava i Bole me kosti).

Takvi glagoli kategorijom lica i broja kao subjektu otvaraju u reenici mjesto samo imenskoj rijei u nominativu kojom se oznauje to neivo (glava, snaga, udnje, kaalj, brige, cipele itd.), a rekcijom kao objektu mjesto samo imenskoj rijei u akuzativu kojom se oznauje to ivo (mene, me, njega, ga, ovjeka, psa, gradonaelnika itd.).

Do neutralizacije vritelja u reenicama s tim glagolima u navedenom kontekstu ne dolazi zato to se imenskim rijeima u nominativu u njima obavezno oznauje to neivo7, nego zato to se iz odnosa neivoga prema ivomu, koje se oznauje imenskom rijeju u akuzativu, neivo ne moe definirati kao vritelj. Ono to je oznaeno samo kao neivo, npr. glava, ne moe biti vritelj radnji predikatnoga glagola (boli) kojom je kao objekt zahvaeno ono to se oznauje samo kao ivo (npr. mene). Stanju u koje je radnjom predikatnoga glagola dovedeno ono to je objektnom rijeju u akuzativu oznaeno kao ivo (hvata ovjeka) subjektna rije u nominativu (strah) s obiljejem neivoga u reenici ovjeka hvata strah moe biti samo uzrok.

im se gramatiki kontekst upotrebe glagola promijeni, veina glagola iz navedene skupine dobiva punu paradigmu kategorije lica, npr.: Muim sve oko sebe, Mui nas svakodnevno, esto mui ivotinje, Muite sami sebe, Hvatao sam lisicu, Policija hvata bjegunca, Naveer hvatamo golubove itd. U tim reenicama predikatni se glagoli nalaze u linoj upotrebi. Ta se upotreba znaenjski bitno razlikuje od bezline: Djevojku mui ljubav, ovjeka hvata panika itd.

Do neutralizacije glagolskoga broja dolazi i u reenicama u kojima se predikatni glagol upotrebljava sa zbirnim imenicama kao subjektima, npr. Telad pase i Telad pasu (jednina i mnoina za istu zbirnu imenicu), zatim Lie pada (samo jednina) prema List pada i Listovi padaju (i jednina i mnoina), pa onda Braa pjevaju (samo mnoina), prema Brat pjeva (samo jednina, bez mnoine), pa Petero studenata putuje (samo jednina), prema Student/studentica putuje i Studenti/studentice putuju (i jednina i mnoina) itd. Jednina i mnoina kao morfoloki utvrdivi oblici kategorije broja predikatnoga glagola u reenici uz zbirne imenice kao subjekte semantiki nemaju vrijednost jednine i mnoine. Odvojene jedna od druge, u takvu gramatikom kontekstu jednina i mnoina imaju vrijednost zbrojine. Zbrojina je oznaka kategorije broja zbirnih imenica (Peti 2001, 209-250). Tom su oznakom obuhvaeni i predikatni glagoli koji se sa zbirnim imenicama slau u jednini i mnoini.

Glagolska je kategorija broja neutralizirana i u reenicama u kojima se kao subjekti upotrebljavaju imenice uz glavne brojeve i priloge koliine, tipa Uz obalu je plivalo deset riba, Na trgu prosvjeduje mnotvo graana. U takvu gramatikom kontekstu i s imenicama u jednini i s imenicama u mnoini predikatni je glagol uvijek samo u jednini, npr. Jedan uenik ne ide na izlet : Sto uenika ide na izlet, Mnogo uenika putuje u kolu vlakom.

Samo na oznaku jednine predikatni se glagol tu svodi zato to je kategorija broja imenskih rijei uz glavni broj i prilog koliine neutralizirana. Sadraj oznaen imenicom u jednini uz glavni broj (jedan uenik) ne oznauje se kao jedno koje bi bilo u opreci prema mnogo, a sadraj oznaen imenicom u mnoini uz glavni broj i prilog koliine (sto uenika, mnogo uenika) ne oznauje se kao mnogo koje bi bilo u opreci prema jedno.

I u jednini i u mnoini sadraj se imenske rijei uz glavni broj i prilog koliine oznauje kao izbrojena ili kao neizbrojena koliina. Umjesto na obiljeje jednosti i mnogosti, sadraj se imenice uz glavni broj i prilog koliine i u jednini i u mnoini svodi samo na jedno semantiko obiljeje, obiljeje koliine. Koliina nije obiljeje gramatike kategorije broja, pa joj oznake te kategorije ne mogu biti izraz. Koliina je semantiko obiljeje matematike kategorije broja. Uz imenice s takvim obiljejem predikatni su glagoli samo u jednini.

Bezlinih reenica s neutraliziranom oznakom kategorije broja predikatnoga glagola u jeziku ima vie nego to na prvi pogled izgleda. Ovdje je uz opis postupka aktualizacije i neutralizacije sadraja predikatnoga glagola upozoreno na nekoliko tipova takvih reenica. No naelno se moe rei da se takve reenice javljaju svagdje gdje uz radnju predikatnoga glagola nije istaknut i njezin vritelj. Vrlo esto se to dogaa upravo s glagolima nepotpuna znaenja, koji zahtijevaju dopunu kakvom imenskom rijeju. Takvi se glagoli tu po funkciji pribliuju sponi. Umjesto da se ostvaruje, radnja im se, bez vritelja u prvom planu, pretvara u kvalifikaciju osobe odreenoga lica.

Tako nastaju reenice tipa Iznajmljujem bave za vino, Ustupam pravo na uvoz automobila, Popravljam sve vrste televizora, Dajem usluge prijepisa, Prodajem kuu itd. Uvjetovane specifinim komunikacijskim potrebama, svojim bezlinim sadrajem te su reenice prikladne za objavljivanje kao oglasi. Prvo lice jednine moe se u njima bez promjene znaenja zamijeniti prvim licem mnoine: Iznajmljujemo bave za vino, Popravljamo sve vrste televizora, Dajemo usluge prijepisa itd. Da je sadraj u tim reenicama oznaen kao bezlian, utvrdivo je mogunou njegove parafraze u bezlinoj formi: iznajmljuju se bave za vino, prodaje se kua itd.

Isticanje svojstva pred radnjom prevladava i u bezlinim reenicama tipa Ki mi pjeva u operi (operna je pjevaica), Sin mi predaje na fakultetu (predava je na fakultetu), Igram u Dinamu (igra sam Dinama), Svira po barovima (barski je svira), Dijete mu jo ide u kolu (kolarac je), Marko pie pjesme i kritike (pjesnik je i kritiar) itd. Zbog izuzetna komunikacijskog uinka tih reenica, njihove bezlinosti najee nismo ni svjesni.

Literatura

Bari, E. i dr. (1979): Priruna gramatika hrvatskoga knjievnog jezika, kolska knjiga, Zagreb.

Corbett, G. (2000): Number, Cambridge University Press, Cambridge.

Katii, R. (1986): Sintaksa hrvatskoga knjievnog jezika, JAZU - Globus, Zagreb.

Kekez, J. (1984): Poslovice i njima srodni oblici, Zavod za znanost o knjievnosti, Zagreb.

Peti, M. (2001): Zbrojina, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 27, 209 - 250, Zagreb.

Peti, M. (2002): Matematiki broj prema gramatikome, Rijeki filoloki dani, 4, 351-364, Rijeka.

Ragu, D. (1977): Praktina hrvatska gramatika, Medicinska naklada, Zagreb.

Walter, H. (1984): O semantici kategorije broja u okviru glagolske sisteme srpskohrvatskog jezika, Rod i broj u srpskohrvatskom jeziku, Nauni sastanak slavista u Vukove dane, Referati i saoptenja 13/1, 259-267, Beograd.

Smjernice za izradu Hrvatskoga pravopisa u izdanju Matice hrvatske

Novi se pravopis izrauje u dobroj namjeri da se u Hrvatskoj konano razrijei pravopisno nedefinirana situacija u kojoj zbog nepomirljivo suprotstavljenih stavova oko odreenog broja pravopisnih rjeenja nijedan od dvaju postojeih pravopisa nema izgleda za plebiscitarno prihvaanje u hrvatskoj javnosti. Dva su postojea pravopisa govornike hrvatskoga jezika u pisanju razjedinila, a stanje s jezikom uinila kaotinim i zbunjujuim. Da bi se tetne posljedice takva stanja za jezinu komunikaciju neutralizirale, izrada se novoga pravopisnoga prirunika namee kao nunost. Novi bi pravopis trebalo izraditi tako da kao korisno pomagalo bude prihvatljiv svima koji se u pisanju slue standardnim hrvatskim jezikom. Da bi se to postiglo, u pravopisna rjeenja valja u velikoj mjeri inkorporirati tradicijom i navikama ve uvrijeenu praksu pisanja hrvatskim jezikom. Po uzoru na tradiciju na koju se naslanja pravopis bi trebao nositi naziv Hrvatski pravopis.

U pravopisu valja rjeavati samo pravopisnu problematiku, bez ambicija da se u njemu rjeavaju pitanja jezine politike, identiteta jezika i sl. Pravopis je skup konvencija i pravila za koja je najbitnije da budu jednostavna i upotrebljiva i da se to manje mijenjaju. Izrada novoga pravopisa tei upravo tom cilju. Pravopis se izrauje kao timski rad skupine kompetentnih autora pod nadzorom Matiina povjerenstva. Posao po tematskim poglavljima raspodjeljuje se unutar autorskoga tima. Pravopisna rjeenja u pojedinim poglavljima moraju biti usklaena i uklopljena u cjelinu. Odnos meu dijelovima pravopisne problematike mora biti ravnomjeran.

Pravopis se izrauje kao novo djelo, i u naelu se ne bi trebao izriito zasnivati ni na jednome od postojeih pravopisa (Babi-Finka-Mogu, Hrvatski pravopis; Ani-Sili, Pravopis hrvatskoga jezika). No to ne znai da se u nj ne smiju i ne trebaju preuzimati prihvatljiva rjeenja iz jednoga ili iz drugoga pravopisnog prirunika. Pritom se mora voditi rauna da ta rjeenja nisu koncepcijski meusobno proturjena. U formuliranju pravopisnih pravila valja izbjegavati doputanje dvostrukosti u pisanju. Korisnike pravopisnoga prirunika to zbunjuje i ostavlja ih u nedoumici.

Novi pravopis valja zasnivati na fonolokom naelu pisanja glasova i rijei, uz uvaavanje odstupanja od tog naela kada je pisanje nuno zasnovati na morfonolokom naelu.

Pravopis se treba sastojati od pravopisnih pravila i od pravopisnog rjenika. U pravopisnim pravilima daju se upute za pravilno pisanje pojedinih segmenata jezika, a u pravopisnom rjeniku abecednim redom primjeri rijei koje su korisniku zanimljive s bilo kojega od pravopisnih aspekata. Pravopisna pravila obuhvaaju ove tematske cjeline: jezik i pismo, pravopisni znakovi u uem i irem smislu, veliko i malo poetno slovo, glasovne promjene, sastavljeno i rastavljeno pisanje rijei, pisanje rijei na kraju retka, kratice, glasovi , , d, , alternacija ije/je/e/i, alternacija l/o, jotovanje, pisanje stranih imena i naziva.

U novom pravopisu treba na prihvatljiv nain rijeiti sva pitanja oko kojih dolazi do sukoba i nesporazuma zbog razlike u njihovu rjeavanju u postojeim dvama pravopisima. U tom smislu kao prihvatljivije rjeenje treba pravopisno propisati da se negacija pie zajedno s nenaglaenim oblicima prezenta glagola htjeti, dakle neu, a ne ne u. Jednako tako valja pravopisno propisati da se glasovi d i t ispred c gube i u dvoslonim i u vieslonim rijeima, pa treba pisati reci, mlaci, peci, zadaci, dohoci, a ne retci, mladci, petci, zadatci, dohodci.

Countability and Uncountability in the Description of the Category of Number

Countability and uncountability are concepts that have only recently been used as terms in the literature of Croatian studies for the last 20-odd years. They were adopted either directly from the literature of English studies or indirectly from the literature of Slavic studies, especially Serbian, as interpreted by their linguist Milka Ivi.

The Croatian linguistics has not been extremely fortunate in the adoption of these terms into its conceptual apparatus. They were adopted in only one of their conceptual dimensions, the mathematical one, while almost completely neglecting their other conceptual dimension, the grammatical one.

On the one hand, the partial adoption of the terms into Croatian linguistics resulted from the uncritical and exclusive acceptance of their mathematical dimension in English studies and beyond and on the other hand, from the insufficient comprehension of the relations within that segment of the Croatian language the terms refer to. In other words the segment of the grammatical category of number.

Consequently, instead of the description of semantic relations in the category of number, the terms are here used for the qualification of nouns signifying anything countable in the extralinguistic reality and in turn, those signifying anything uncountable in the extralinguistic reality. However, to discriminate between nouns as lexems, the concepts of countability and uncountability are not necessarily required since everything previously mentioned can be determined through morphological forms of the nouns themselves. The paper strives to eradicate such misunderstandings as accumulated in Croatian studies.

Da bi se gramatika kategorija broja opisala u potpunosti, a ne samo na njezinoj morfolokoj razini, nuno je protumaiti odnose sadraja koji se oznauju imenskim rijeima s gledita kategorije broja kao sintaktikim jedinicama, u razliitim za tu kategoriju sintaktiki relevantnim gramatikim kontekstima. Tumaenju tih odnosa moe pridonijeti samo brojenje kontekstualno uvjetovanih semantikih oblika sadraja imenske rijei po oznakama gramatike kategorije broja. Iz tog tipa brojenja tih oblika izvodi se onda i njihova brojivost odnosno nebrojivost.

U matematikom dimenzioniranju pojmova brojivosti i nebrojivosti ti se pojmovi izvode iz broja kao matematike veliine a ne iz broja kao gramatike kategorije. to znai matematika dimenzija brojivosti i nebrojivosti? To da se ono to se oznauje kao brojivo i kao nebrojivo oznauje po matematikom naelu brojenja. Tomu se i nije uditi, jer se brojivost i nebrojivost od samoga poetka operacionalistiki vee uz matematiki a ne uz gramatiki pojam broja. Izrijekom se dodue to ba tako nigdje ne formulira, ali se iz opisnih postupaka s imenicama moe zakljuiti da to tako nesporno jest.

U opisu sadraj koji se broje time se u prvi plan stavlja imenica sa svojim leksikim znaenjem, a u drugom planu ostaju gramatika znaenja imenske rijei sa svojim morfoloki utvrdivim oznakama jednine i mnoine.

Za brojenje dijelova izvanjezine zbilje oznaenih imenicama kao leksemima mogu posluiti glavni brojevi i prilozi koliine kao oznake matematikoga broja.

Budui da podjela brojivosti i nebrojivosti na matematiku i gramatiku u literaturi dosada nigdje nije izvedena ovako izriito, o kojem je tipu brojivosti i nebrojivosti zapravo rije, matematikom ili gramatikom, u opisima e se brojivosti i nebrojivosti sadraja koji se imenicom oznauje moi utvrditi jedino po tome to se pretpostavlja kao predmet brojenja.

to se oznauje imenicom? Svaka imenica ima svoje leksiko znaenje. Narav je toga znaenja takva da se njime nuno oznauje dio izvanjezine zbilje: kakav predmet, tvar, pojava ili pojam. Neki se dijelovi izvanjezine zbilje koji su oznaeni leksikim znaenjem imenice kao cjeloviti pojedinani entiteti mogu umnaati, i po tome brojiti. To se brojenje zasniva na matematikom naelu poimanja broja. Imenice kojima su kao dijelovi izvanjezine zbilje oznaeni takvi entiteti smatraju se brojivima. Brojivost je tih imenica matematika brojivost. To su "imenice za brojljivo". (Ragu 1997, 361). Neki se dijelovi izvanjezine zbilje koji su oznaeni leksikim znaenjem imenice ne oznauju kao cjeloviti pojedinani entiteti koji se mogu brojiti, nego kao jedinstvene pojmovne cjeline koje se ne mogu brojiti, po matematikom naelu poimanja broja. Imenice kojima su kao dijelovi izvanjezine zbilje oznaene takve cjeline smatraju se nebrojivima. To su "imenice za nebrojljivo" (Ragu 1997, 361).

Smo je leksiko znaenje imenice takvo da se dio izvanjezine zbilje koji se njime oznauje oznauje ili kao brojiv ili kao nebrojiv, i na to gramatika kategorija broja sa svojim oznakama jednine i mnoine nema nikakva utjecaja. Ono to se oznauje imenicom stol na razini je njezina leksikoga znaenja kao neto ega ima vie od jednoga brojivo ve u jednini. Ono to se tom rijeju oznauje ve je u njezinoj oznaci jednine "pomiljivo" kao vie od jednoga, za razliku od sadraja koji se imenskom rijeju oznauje s gledita gramatike kategorije broja koji se u jednini ne moe pretpostaviti kao vie od jednoga, jer ima mnoinu koja mu odreuje da ga se pretpostavi samo kao jedno kojega moe biti i mnogo, ak i onda kad ta mnoina kao oznaka gramatike kategorije broja u imenice izostaje. Semantiki odnos jedno/vie od jednoga tu se zasniva na matematikom a ne na gramatikom broju. Po tome se taj tip brojivosti moe okvalificirati kao matematiki. Izmeu matematikoga i gramatikoga broja i tipova brojivosti koji se na njima zasnivaju viestruka je razlika. Ta se razlika ne moe anulirati preutnim izjednaivanjem tih dvaju modela.

No to nije sve to se imenicom oznauje a moe se brojiti. Osim leksikih sadraja, koji se definiraju u rjeniku, na razini leksikografske obrade leksema, svaka imenica ima i svoje gramatike sadraje.

Oblici su gramatikoga sadraja imenske rijei s gledita kategorije broja na paradigmatskoj razini te kategorije jedno i mnogo. Ti se oblici na toj razini oznauju jedninom i mnoinom kao morfoloki utvrdivim oblicima kategorije broja. Oblici gramatikoga sadraja imenske rijei s gledita kategorije broja na sintaktikoj razini te kategorije nisu vie samo jedno i mnogo.

Oblike jedno i mnogo gramatiki sadraj imenske rijei na sintaktikoj razini kategorije broja ima samo u odreenom gramatikom kontekstu upotrebe te rijei, a ne u svim njezinim morfoloki utvrdivim oblicima jednine i mnoine.

Brojivost i nebrojivost su usko vezane s gramatikom kategorijom broja, a ne s matematikom kategorijom broja, s kojom ih se preutno dovodi u vezu i iz te veze tumai. S matematikom kategorijom broja, s brojem kao matematikom veliinom, usko je povezan pojam izbrojivosti. Sadraj koji se oznauje brojem kao matematikom veliinom ne moe se oznaiti ni kao brojiv ni kao nebrojiv nego samo kao izbrojiv ili kao neizbrojiv i tumaiti kao izbrojena i kao neizbrojena koliina. Kao izbrojena koliina matematikim se brojem oznauje sadraj onih imenica kojima se kao leksemima u izvanjezinoj zbilji oznauju pojedinani cjeloviti predmeti (kojima se ono to znae u izvanjezinoj zbilji oznauje kao pojedinaan cjelovit predmet). Kao neizbrojena koliina matematikim se brojem oznauje sadraj onih imenica kojima se kao leksemima u izvanjezinoj zbilji oznauju pojmovi i tvari (kojima se ono to znae u izvanjezinoj zbilji oznauje kao cjelovita jedinstvena tvar, materijalna ili duhovna).

Jedninom i mnoinom kao svojim oznakama kategorija se broja moe opisati samo na leksiko-morfolokoj razini imenice. U opis imenica s gledita kategorije broja na morfoloko-leksikoj razini nema puno smisla uvoditi pojmove brojivosti i nebrojivosti, jer je gramatika kategorija broja imenica na toj razini ve opisana svojim morfoloki utvrdivim oznakama. Uvoenje pojmova brojivosti i nebrojivosti na leksiko-morfolokoj razini imenice u opis gramatike kategorije broja unosi samo zabunu. Stavljanjem u prvi plan pojmova brojivosti i nebrojivosti koji su utemeljeni na matematikom naelu brojenja onoga to je oznaeno imenicom u gramatikoj se kategoriji broja zakrivaju semantiki odnosi te kategorije koje bi kao sintaktiki relevantne svakako valjalo opisati. Da bi se brojive od nebrojivih imenica moglo i formalno razlikovati, najprimjerenijim se smatra brojive poistovjetiti s onima koje imaju i jedninu i mnoinu, a nebrojive s onima koje su samo u jednini. Za takvo razlikovanje imenica kao leksema po oznakama kategorije broja pojmovi brojivosti i nebrojivosti nisu meutim nuni. Ta se razlika meu imenicama moe utvrditi i po morfolokim oblicima samih imenica. U referatu se pokuavaju otkloniti nesporazumi koji su se s tim u svezi u kroatistici nagomilali. Uvoenje je pojmova brojivosti i nebrojivosti u lingvistiki opis metodoloki motivirano potrebom da se opie semantiki aspekt gramatike kategorije broja na sintaktikoj razini. Tas se aspekt navedene kategorije jedninom i mnoinom kao morfoloki utvrdivim oblicima te kategorije ne moe valjano opisati. Taj aspekt pretpostavlja dinamiku kategorije broja, broj kao ivu kategoriju. Od morfoloko-leksike do sintaktiko-semantike razine gramatiko znaenje imenske rijei s gledita kategorije broja doivljava potpunu transformaciju. Iz stanja potencijalnosti u morfoloki utvrdivoj paradigmi prelazi u stanje aktualizacije i neutralizacije upotrebom imenske rijei u reenici u odreenom gramatikom kontekstu kao sintaktike jedinice.

Budui da se brojivost i nebrojivost shvaaju kao potkategorije leksikoga znaenja imenice, trpa ih se kao pojmove u leksikografiju i leksikologiju. U pojedinim se rjenicima oznake za brojivost i nebrojivost imenica uvode ak kao dio njihova metajezika. Pitanje brojivosti i nebrojivosti nije problem leksikoloki i leksikografski. To je problem iskljuivo sintaktike razine. Taj se problem zadrava na razini imenice kao leksema, a na toj razini ta je problematika trivijalna, pae se ne moe utemeljiti kako valja. Ta je problematika bitna za sintaktiku razinu kategorije broja.

Imenice nisu ni brojive ni nebrojive kao leksike jedinice. Imenice mogu biti i brojive i nebrojive samo kao sintaktike jedinice, onda kad im je u reenici ili aktualizirana ili neutralizirana gramatika kategorija broja. Gramatika se kategorija broja imenske rijei ne moe ni aktualizirati ni neutralizirati bez gramatike kategorije broja glagolske rijei u njezinoj predikatnoj funkciji. Jednina su i mnoina kao oznake gramatike kategorije broja imenske rijei, zajedno s oblicima sadraja koji se njima oznauju kao jedno i kao mnogo samo potencija za aktualizaciju i neutralizaciju gramatike kategorije broja te rijei. Gramatika je kategorija broja imenice aktualizirana onda kad joj je mjesto u reenici otvoreno brojem predikatnoga glagola, npr. Konj pase, Konji pasu. Imenici se mjesto u reenici otvara onda kad su oznake kategorije broja toga glagola aktualizirane. Oznake su kategorije broja predikatnoga glagola aktualizirane onda kad su tom glagolu aktualizirane oznake kategorije lica. Oznake su kategorije lica predikatnoga glagola aktualizirane onda kad se svakoj od tih oznaka osoba odreenoga lica pridruuje kao vritelj radnje. Ako se u reenici Konj pase osoba treega lica, oznaena u ovom sluaju imenicom konj, oznaci treega lica, iskazanoj predikatnim glagolom pase, pridruuje kao vritelj njegove radnje, reenica je lina. S aktualizacijom oznake kategorije lica u takvoj je reenici aktualizirana i oznaka kategorije broja predikatnoga glagola. S aktualizacijom oznake kategorije broja predikatnoga glagola aktualiziran je i broj imenske rijei kojoj predikatni glagol u reenici otvara mjesto kategorijom lica i broja. Sadraj je imenske rijei oznaen tom rijeju s aktualiziranom oznakom kategorije broja brojiv. Brojiv sadraj moe dakle imati samo imenica s aktualiziranom oznakom kategorije broja, imenica u koje je oznaka gramatike kategorije broja aktualizirana. Imenica u koje gramatika kategorija broja nije aktualizirana ne moe imati brojiv sadraj. Sadraj je imenice s neutraliziranom oznakom gramatike kategorije broja nebrojiv.

Ako se u reenici Konj pase osoba treega lica, oznaena u ovom sluaju imenicom konj, oznaci treega lica, iskazanoj predikatnim glagolom pase, ne pridruuje kao vritelj njegove radnje, reenica je bezlina. (Otuda i bezlinost reenice sa sponom, kad se sadrajem rijei u funkciji predikatnoga imena kvalificira sadraj rijei u funkciji subjekta, a rijeju kojom je oznaen subjekt nije u isti mah oznaen i vritelj radnje predikatnoga glagola, npr. Konj je biljoder) S neutralizacijom oznake kategorije lica u takvoj je reenici neutralizirana i oznaka kategorije broja predikatnoga glagola. S neutralizacijom oznake kategorije broja predikatnoga glagola neutraliziran je i broj imenske rijei kojoj predikatni glagol u reenici otvara mjesto. Kad su predikatnom glagolu neutralizirane oznake kategorije lica i broja, takav glagol ne moe u reenici otvoriti mjesto imenskoj rijei u nominativu kojom bi bio oznaen vritelj njegove radnje.

Matematikom brojivou moe se opisati samo leksiko znaenje imenice, to da li se to to se imenicom oznauje kao dio izvanjezine zbilje moe ili ne moe brojiti, neovisno o oznaci gramatike kategorije broja.

Rije je tu o dvije vrste semantikih odnosa. Jedno su kvantitativni, u modelu matematike brojivosti i nebrojivosti, a drugo to nisu, u modelu gramatike kategorije broja i njojzi primjerene gramatike brojivosti i nebrojivosti. Odnosi u gramatikoj kategoriji broja na leksikoj razini imenice opisani su odnosom meu njezinim morfoloki utvrdivim oznakama, jedninom i mnoinom, i nema nikakve potrebe jo ih i dodatno opisivati uvoenjem pojmova matematike brojivosti i nebrojivosti. U imenica s jedninom i mnoinom gramatika je kategorija broja definirana oprekom meu tim dvjema morfoloki utvrdivim oznakama te kategorije. To meutim ne znai da u imenica koje imaju ili samo jedninu ili samo mnoinu gramatika kategorija broja nije definirana oprekom meu tim dvjema oznakama te kategorije. Opreka je meu jedninom i mnoinom kao oznakama gramatike kategorije broja definirana i ondje gdje je neutralizirana. Lingvistiki gledano, i u imenica samo s jednom oznakom gramatike kategorije broja tu je kategoriju na morfolokoj razini nuno definirati oprekom jednina - mnoina. Bez definiranja te kategorije tom oprekom u njoj se kako valja ne moe protumaiti brojivost i nebrojivost sadraja koji je oznaen imenicom kao sintaktikom jedinicom. Rije je samo o tome da u takvim sluajevima jedan od lanova opreke nema morfem jedne od oznaka kategorije broja nego ima morfem nula.

to se broji? Broji se sadraj oznaen imenskom rijeju s gledita gramatike kategorije broja. Sadraj se s gledita kategorije broja imenskom rijeju oznauje kao jedno i kao mnogo, a ne kao dio izvanjezine zbilje koji je oznaen leksikim znaenjem imenske rijei. (navesti Katiia iz prikaza Chomskoga o izvanjezinim elementima, SL 10, 1974,31). To se broji matematiki. Utvruje se to da li se sadraj imenske rijei koji je njezinom jedninom na razini paradigme kategorije broja oznaen kao jedno, u svim kontekstima upotrebom te rijei u reenici njezinom jedninom takoer oznauje kao jedno (koje se moe brojiti) ili se oznauje kako drugaije.

Ako se oznauje drugaije, utvruje se kada, u kojim okolnostima se oznauje drugaije, u kojem gramatikom kontekstu. To da se sadraj oznaen imenskom rijeju u jednini ne oznauje uvijek kao jedno nego se oznauje i drugaije, moe se pokazati.

Utvruje se to da li se sadraj imenske rijei koji je njezinom mnoinom na razini paradigme kategorije broja oznaen kao mnogo, u svim kontekstima upotrebe te rijei u reenici njezinom mnoinom takoer oznauje kao mnogo (koje se moe brojiti) ili se oznauje kako drugaije. Ako se oznauje kao mnogo, imenica je brojiva. Ako se oznauje kako drugaije (ako se ne oznauje kao mnogo), imenica nije brojiva, odnosno nije brojivo ono to se njome oznauje, sadraj koji se njome oznauje, taj sadraj nema brojiv oblik. Ako se oznauje kao mnogo, utvruje se u kojim uvjetima, u kojem gramatikom kontekstu se tako oznauje.

ini imenicu brojivom s gledita gramatike kategorije broja. Gramatiki kontekst u kojemu se leksiki sadraj imenice njezinom jedninom ne oznauje kao jedno a mnoinom kao mnogo ini imenicu nebrojivom s gledita gramatike kategorije broja. Oznaen kaso jedno i kao mnogo, leksiki se sadraj moe i brojiti kao jedno i kao mnogo. Sadraj se imenice kao leksema njezinom jedninom ne oznauje uvijek kao jedno niti se taj sadraj njezinom mnoinom oznauje uvijek kao mnogo. Vidljivo je to ve na morfolokoj razini kategorije broja, na primjeru zbirnih imenica i imenica oznaenih kao pluralia tantum.

U svim oblicima jedninske paradigme imenica ima gramatiko znaenje jedno, u svim oblicima mnoinske paradigme imenica ima gramatiko znaenje mnogo. (Izuzetak su zbirne imenice i imenice oznaene kao pluralia tantum. U njih je ve na morfolokoj razini ta paradigma naruena.)

Matematika se brojivost i nebrojivost dijelova izvanjezine zbilje koji su oznaeni leksikim znaenjem imenice kao nesporna moe utvrditi neovisno o oznakama kategorije broja. Dobar su primjer za to imenice oznaene kao pluralia tantum. Po gramatikoj oznaci mnoine tih imenica ne moe se pouzdano utvrditi da se ono to je njima oznaeno njihovom mnoinom jednoznano oznauje kao mnogo. Ono to je tim imenicama oznaeno njihovom se mnoinom moe oznaiti i kao jedno. Po tme je gramatika kategorija broja tih imenica neutralizirana ve na razini njezinih morfoloki utvrdivih oznaka. Stoga je sadraj koji se tim imenicama oznauje gramatiki nebrojiv. Po svom leksikom znaenju te su imenice meutim brojive. Leksiko im je znaenje takvo da se ono to je njima oznaeno u izvanjezinoj zbilji moe brojiti, u rasponu od jedan do beskonano. Rije je tu o matematikoj a ne o gramatikoj brojivosti onoga to je tim imenicama oznaeno.

Ako se sadraj imenice u jednini njezinom jedninom ne oznauje uvijek kao jedno na razini paradigme gramatike kategorije broja, jo manje e se kao jedno oznaivati imenicom u jednini na razini njezine upotrebe u reenici. Ako se sadraj imenice u mnoini njezinom mnoinom ne oznauje uvijek kao mnogo na razini paradigme gramatike kategorije broja, jo manje e se kao mnogo oznaivati imenicom u mnoini na razini njezine upotrebe u reenici. Kako je imenica brojiva samo onda kad se sadraj koji je njome oznaen s gledita kategorije broja njezinom jedninom oznauje kao jedno a mnoinom kao mnogo, a to se jednoznano s imenicom ne dogaa ni u paradigmi kategorije broja ni u upotrebi imenice u reenici, da bi se imenica definirala u svojoj brojivosti, potrebno je utvrditi gramatiki kontekst u kojemu e se sadraj imenice njezinom jedninom jednoznano oznaiti kao jedno a njezinom mnoinom kao mnogo.

to znai tvrdnja da se "imenicama oznauju razdvojivi entiteti koji se mogu brojiti"? Imenicama se oznauju ovakvi ili onakvi oblici sadraja. Ti se oblici mogu i ne mogu brojiti samo gramatiki, s gledita gramatike kategorije broja. Tu je pobrkana matematika mogunost brojenja sadraja koji je oznaen imenicom s mogunou da se sadraj imenice u jednini tom jedninom gramatiki oznai kao jedno a u mnoini kao mnogo.

Brojivost nije potkategorija leksikoga znaenja imenice. "Ne sadre, meutim, kategorijalna pravila samo podatke o sintaktikim odnosima u reenici. U njih su ugraena i dodatna pravila koja ralanjuju najmanje jedinice sintaktikoga ustrojstva na njihova sintaktika svojstva. Ta svojstva mogu biti razliita unutar iste kategorije (brojivost i nebrojivost su unutar iste kategorije uvijek iste, opaska moja), pa se takvo ralanjivanje po svojstvima zato naziva subkategorizacija. Subkategorizacija slui tonom odreenju razreda rijei (leksikih jedinica) koje se mogu pod danim kategorijskim znakom uvrstiti u reenino ustrojstvo. Odreuju ih pravila koja proizvode skup relevantno prisutnih ili relevantno odsutnih sintaktikih svojstava. Ova izgledaju npr. ovako: (I) N... +N common, count itd" (Katii, 1974, 27-8). Imenska se rije istoga leksikoga znaenja (leksikoga znaenja koje se ne mijenja) u reenino ustrojstvo s gledita kategorije broja u razliitim gramatikim kontekstima ne uvrtava na isti nain. Jedanput kao brojiva, drugi put kao nebrojiva. To znai da se ni kao brojiva ni kao nebrojiva ne moe jednoznano odrediti po svome leksikom znaenju. Imenice nisu ni brojive ni nebrojive kao imenice, sa svojim leksikim znaenjem, nego postaju i brojive i nebrojive kad im se pridrui gramatiki kontekst u kojemu se upotrebljavaju u reenici kao sintaktike jedinice. Samo tada je svojstvo brojivosti i nebrojivosti imenice sintaktiki i semantiki relevantno. Po njemu se tada moe utvrditi to se u reenici dogaa s gramatikom kategorijom broja, kako se ta kategorija ponaa na sintaktikoj razini imenice, u morfoloki utvrdivim oznakama kategorije broja. . Svojstvo brojivosti i nebrojivosti imenice nije ni sintaktiki ni semantiki relevantno samo na razini imenice kao leksike jedinice, nego na razini imenice kao sintaktike jedinice.

Predmnijevalo se da ako je u pitanju brojivost, ne moe biti nego matematika, makar i bila rije o odnosima u gramatikoj kategoriji broja. Takvo je predmnijevanje meutim pogreno. Odnosi u gramatikoj kategoriji broja ne mogu se valjano opisati brojivou koja se preutno pretpostavlja kao matematika a eksplicira se kao gramatika. Ti se odnosi valjano mogu opisati samo brojivou koja se pretpostavlja i tumai kao gramatika.

Sadraj koji se oznauje imenicom njezinom se jedninom moe oznaiti kao jedno, ali se mnoinom ne moe oznaiti kao vie od jednoga, nego se moe oznaiti samo kao mnogo. Mnoina se ne manifestira kao koliinsko umnaanje predmeta oznaenih jedninom, veli Blanr. Ako je jednomu opreka vie od jednoga, dakle jo jedno koje se dalje moe umnaati do beskonano, "izbrojavanje se onoga to je imenicom oznaeno" kao izbrojivo zasniva na matematikom naelu. Tako se mogu brojiti samo predmeti i pojave u izvanjezinoj zbilji koje se imenicama oznauju na razini njihova leksikoga znaenja. Tako se meutim ne mogu brojiti oblici sadraja koji se kao jedno i kao mnogo oznauju imenskim rijeima s gledita kategorije broja, jedninom i mnoinom. Sadraj oznaen imenicom u jednini i mnoini ne moe se brojiti matematiki. Ono to je oznaeno imenicom u jednini s onim to je oznaeno imenicom u mnoini nije povezano po matematikom naelu jedno/vie od jednoga.

Logino je i razumljivo da se dijelovi izvanjezine zbilje kao elementi sadraja oznaeni leksikim znaenjem imenice ne mogu brojiti gramatiki. Ti dijelovi ne pripadaju gramatikom sustavu jezika nego sustavu izvanjezine zbilje, i sa jezinim su sustavom povezani samo posredstvom leksikoga znaenja imenice.

Matematiki se moe brojiti, i izbrojiti, samo ono to je oznaeno imenicom kao leksikom jedinicom, neovisno o gramatikoj kategoriji broja. Ono to je oznaeno imenicom s oznakama gramatike kategorije broja, jedninom i mnoinom, ne moe se brojiti ni izbrojiti matematiki. To je brojivo i nebrojivo samo posredstvom oznaka gramatike kategorije broja, jednine i mnoine. Te dvije vrste brojivosti i nebrojivosti valja razlikovati i ne zamjenjivati jednu drugom. Jedno je matematika brojivost, odnosno, u terminologiji M. Ivi, izbrojivost, a drugo je gramatika brojivost. Ovdje su te dvije brojivosti zamijenjene, pa se matematika prezentira kao gramatika, a o gramatikoj se brojivosti govori vrlo malo ili nita.

Matematikom se brojivou i nebrojivou ne opisuje gramatika kategorija broja imenice, pogotovo ne na sintaktikoj razini, nego se opisuje njezino leksiko znaenje, i na osnovi se toga znaenja izvode zakljuci o gramatikoj kategoriji broja, o tome jesu li imenice s ovim ili onim leksikim znaenjem u jednini i mnoini ili su samo u jednini odnosno samo u mnoini. Ne iznenauje stoga to se zagovornici tog tipa brojivosti/nebrojivosti bave leksikom polisemijom (M. Ivi 1983, 11; Tafra 1989, ; Znika 2002, 21, 24, 62), a ne bave se polisemnou gramatike kategorije broja, utvrivanjem njegovih razliitih znaenja, uvjetovanih upotrebom imenice s oznakama te kategorije u razliitim gramatikim kontekstima.

Iz podjele imenica na brojive i nebrojive po matematikom naelu brojivosti i nebrojivosti izvodi se potom u gramatikoj kategoriji broja podjela imenica na one koje imaju jedninu i mnoinu i na one koje imaju samo jedninu. Takvo je izvoenje meutim metodoloki neprimjereno i zbog toga nesvrhovito. Odnosi koji su relevantni u matematikom tipu brojivosti i nebrojivosti ne mogu se po naelu semantike jednakovrijednosti kao relevantni preslikati na odnose u gramatikoj kategoriji broja.

Imenice koje su s gledita matematike brojivosti i nebrojivosti definirane samo kao brojive u odreenim se gramatikim kontekstima s gledita gramatike kategorije broja ponaaju kao nebrojive. Budui da se ta dva tipa brojivosti i nebrojivosti i u teoretskim pretpostavkama i u krajnjim rezultatima dosta razlikuju i uzajamno sukobljuju, kojem tipu brojivosti i nebrojivosti u opisu gramatike kategorije broja treba dati prednost? Onomu koji tu kategoriju opisuje na vie lingvistikih razina. A to je model gramatike brojivosti i nebrojivosti. Osim na morfolokoj tim se modelom gramatika kategorija broja opisuje i na sintaktikoj razini, u njezinu semantikom aspektu. Modelom matematike brojivosti i nebrojivosti gramatika se kategorija broja opisuje samo u onim elementima koji su nam ve poznati, a to je njezin morfoloki aspekt. Zbog toga je uvoenje tog tipa brojivosti i nebrojivosti u lingvistiki opis za opis gramatike kategorije broja suvian. Za neke se imenice po njihovu leksikom znaenju decidirano tvrdi da su samo brojive a za druge da su samo nebrojive. To se moe tvrditi samo po modelu matematike brojivosti i nebrojivosti. Ali se rezultati o brojivosti i nebrojivsti imenica dobiveni tim modelom demantiraju rezultatima o brojivosti i nebrojivosti imenica koji su dobiveni modelom gramatike brojivosti i nebrojivosti.

Uvoenje brojivosti i nebrojivosti u lingvistiki opis ne bi trebalo sluiti opisu leksikog znaenja imenice na morfolokoj razini kategorije broja, nego opisu semantikog aspekta kategorije broja imenske rijei, opisu brojiva i nebrojiva sadraja koji se u odreenoj oznaci kategorije broja tom rijeju oznauje na razini njezine upotrebe u reenici, tj. na sintaktikoj razini.

Utvrivanje ovoga ili onoga gramatikoga konteksta presudno je za utvrivanje brojivosti i nebrojivosti sadraja koji se imenicom oznauje i u skladu s tim brojivosti i nebrojivosti same imenice.

Budui da se zasnivaju na matematikom nainu brojenja onoga to je imenicom oznaeno, pojmovi brojivosti i nebrojivosti u nas slue podjeli imenica na brojive i nebrojive po njihovu leksikom znaenju, a ne opisu semantikih odnosa u gramatikoj kategoriji broja.

A u predloenom se modelu opisa ti dijelovi opisuju upravo s gledita gramatike kategorije broja. Zbog toga u tom modelu opisa "izbrojivosti onoga to imenica oznaava" nuno dolazi do metodoloki nedopustivog izjednaivanja gramatike brojivosti s matematikom.

Kako se matematika brojivost u opisima izrijekom ne spominje, a imenice su kao jezine jedinice nedvojbeno opskrbljene gramatikom kategorijom broja, logino je zakljuiti da se uz njih pretpostavlja i gramatiki tip brojivosti i nebrojivosti. Taj se tip brojivosti i nebrojivosti u opis uvodi kao logika pretpostavka, a kao skrovita se pretpostavka operacionalizira matematiki tip brojivosti i nebrojivosti. Mijeanje dvaju razliitih tipova brojivosti i nebrojivosti u jednom opisnom postupku rezultira metodolokom nekoherentnou opisa, njegovom neadekvatnou u primjeni na predmet koji se opisuje. A to je u ovom sluaju gramatika kategorija broja.

Takvim postupkom gramatika je brojivost, utemeljena na gramatikoj kategoriji broja kao model njezina opisa, stavljena u drugi plan. Gramatikom se brojivou kao brojivi i kao nebrojivi ne broje dijelovi izvanjezine zbilje oznaeni imenicama kao leksemima, nego gramatiki oblici sadraja tih imenica, oznaeni imenicama kao sintaktikim jedinicama u razliitim gramatikim kontekstima.

Kao to se iz naslova vidi, brojivost se i nebrojivost u ovom radu upotrebljavaju kao pojmovi za opis gramatike kategorije broja, a ne za opis semantikih svojstava imenice s gledita njezina leksikoga znaenja. Opisom samo na leksiko-morfolokoj razini imenice kategorija se broja ne moe valjano opisati.

Brojivost/nebrojivost ni Chomsky (ni Katz-Fodor 1963, ni Weinreich 1966, ni Bierwisch 1969), ne smatra posebnom kategorijom, nego elementom leksikoga znaenja imenice u komponencijalnoj ralambi. Potkategorizacija. Kao potkategorija leksikoga znaenja imenice brojivost/nebrojivost ne daje nikakav uvid u semantike odnose gramatike kategorije broja. Iz nje se moe neto zakljuiti samo o naravi leksikoga znaenja imenice. Ali se to moe zakljuiti i iz njezinih oznaka kategorije broja.

Kad se sadraj koji je imenicom oznaen njezinom jedninom oznauje kao jedno a mnoinom kao mnogo? Sadraj se imenice na sintaktikoj razini njezinom jedninom oznauje kao jedno a mnoinom kao mnogo kad su toj imenici u reenici aktualizirane oznake gramatike kategorije broja. Imenici su oznake gramatike kategorije broja u reenici aktualizirane onda kad joj je mjesto u njoj otvoreno predikatnim glagolom s aktualiziranim oznakama gramatike kategorije broja. Oznake su gramatike kategorije broja predikatnoga glagola aktualizirane onda kad su tom glagolu aktualizirane oznake gramatike kategorije lica. Oznake su gramatike kategorije lica predikatnoga glagola aktualizirane onda kad se bilo kojoj od tih oznaka osoba odreenoga lica pridruuje kao vritelj radnje.

Budui da brojivost sadraja imenice s gledita kategorije broja ne ovisi o njezinu leksikom znaenju, nego o gramatikom znaenju s gledita kategorije broja koje imenica dobiva u sintaktiki relevantnom gramatikom kontekstu svoje upotrebe, sadraj se imenice s istim leksikim znaenjem u razliitim gramatikim kontekstima nuno oznauje i kao brojiv i kao nebrojiv.

. Sa sintaktikoga gledita nije bitno to je li brojiva ili nebrojiva sama imenica nego je bitno jesu li brojivi ili nebrojivi oblici sadraja imenske rijei koji nastaju upotrebom te rijei u odreenom gramatikom kontekstu. Najvie to se moe jest to da se konstatira koje imenice i s kojim ogranienjima ulaze u odreene kontekste, a koje ne.

Nedefiniran, matematiki se model brojivosti i nebrojivosti kao gramatiki u opis gramatike kategorije broja tu uvukao u obliku skrovite pretpostavke. Time je na metodoloki nedopustiv nain par excellence matematika brojivost imenica u lingvistiki opis na mala vrata ula kao gramatika brojivost.

Sadraj koji je oznaen bilo kojom imenicom njezinim se mnoinskim oblikom ne oznauje kao vie od jednoga.

Kontekstualno se uvjetovanim oblicima brojivosti i nebrojivosti kao sintaktiki relevantnim semantikim oblicima sadraja imenske rijei s gledita kategorije broja broj opisuje kao iva kategorija, opisuje se ono to se s njim dogaa u reenici, pri prijelazu s morfoloki utvrdive paradigmatske razine te kategorije na njezinu sintaktiku razinu.

Njome se uostalom u sintaksi i nije dolo do znaajnijih rezultata. Doseg se te metode zaustavlja na opisu imenice s gledita njezina leksikoga znaenja. Gramatiko znaenje imenske rijei s gledita kategorije broja na njezinoj sintaktikoj razini tom se metodom uope ne dotie. A za opis je leksiko-morfolokog aspekta gramatike kategorije broja imenskih rijei ta metoda suvina. Pojmovima jednine i mnoine kao oznakama kategorije broja taj je aspekt te kategorije ve opisan.

Budui da se dijelovi izvanjezine zbilje koji su oznaeni leksikim znaenjem imenice oznakama gramatike kategorije broja ne mogu oznaiti, ti se dijelovi s gledita te kategorije ne mogu ni brojiti.

Morfolokim oblicima rijei s gledita kategorije broja, jedninom i mnoinom, ne daje se podatak o "brojnom stanju" dijelova izvanjezine zbilje koji su oznaeni imenicama. Tim se oblicima ne oznauju predmeti i pojave u izvanjezinoj zbilji,

Morfoloki utvrdiv oblik mnoine semantikom obliku 'vie od jednoga' nije gramatiki izraz. Morfoloki je utvrdiv oblik gramatiki izraz obliku sadraja koji se imenicom oznauje kao mnogo. Pojam 'vie od jednoga' ne pripada gramatici nego matematici. Jedno i vie od jednoga nisu oblici gramatikoga sadraja imenske rijei. Oblici su toga sadraja samo jedno i mnogo.

Morfolokim oblicima rijei moe se dakle dati samo podatak o oblicima sadraja s gledita kategorije broja koji se tim rijeima oznauju u jednini i u mnoini. U jednini kao jedno, u mnoini kao mnogo. Ono to se i kako kao brojivo i kao nebrojivo opisuje u modelu tipa jedno/vie od jednoga bitno se razlikuje od noga to se i kako kao brojivo i kao nebrojivo opisuje u modelu tipa jedno/mnogo. U modelu tipa jedno/vie od jednoga kao brojivi i kao nebrojivi opisuju se sadraji koji se leksikim znaenjem imenice oznauju kao dijelovi izvanjezine zbilje. To je matematiki model opisa brojivosti i nebrojivosti. U njemu se brojivost i nebrojivost izvode iz broja kao matematike veliine, a ne iz broja kao gramatike kategorije. Rije je tu dakle o matematikoj brojivosti i nebrojivosti sadraja koji su oznaeni imenicama kao leksikim jedinicama.

Sadraji koji se kao brojivi i kao nebrojivi opisuju matematikim modelom brojivosti i nebrojivosti, tipa jedno/vie od jednoga, ne mogu se kao brojivi i kao nebrojivi opisati modelom tipa jedno/mnogo. Model tipa jedno/mnogo gramatiki je model opisa brojivosti i nebrojivosti. U njemu se brojivost i nebrojivost izvode iz broja kao gramatike kategorije, a ne iz broja kao matematike veliine. Rije je tu dakle o gramatikoj brojivosti i nebrojivosti sadraja koji su oznaeni imenskim rijeima s gledita gramatike kategorije broja. Tim se modelom kao brojivi i kao nebrojivi mogu opisivati samo sadraji koji se imenskim rijeima oznauju s gledita gramatike kategorije broja, jednine i mnoine.

Iz usporedbe dvaju navedenih modela moe se zakljuiti da se u modelu tipa jedno/vie od jednoga dijelovi izvanjezine zbilje kao sadraji koji su oznaeni imenicama kao brojivi i kao nebrojivi opisuju neovisno o oznakama gramatike kategorije broja, jednini i mnoini. To pak znai da uvoenje pojmova brojivosti i nebrojivosti u opis leksikoga znaenja imenice posredstvom modela jedno/vie od jednoga ne pridonosi rasvjetljavanju semantikih odnosa u gramatikoj kategoriji broja. Upravo je obratno: stavljanjem tih pojmova u u takvu kontekstu u prvi plan ti se odnosi jo vie zakrivaju. zabuna

U modelu tipa jedno/vie od jednoga rije je o leksikim sadrajima imenice, a u modelu tipa jedno/mnogo o gramatikima. Leksiki sadraji imaju oblike koji se kao brojivi i kao nebrojivi mogu opisivati samo matematiki, kao jedno i kao vie od jednoga, u rasponu od jedan do beskonano, a gramatiki sadraji imaju oblike koji se kao brojivi i kao nebrojivi mogu opisivati samo gramatiki, po oznakama gramatike kategorije broja, kao jedno i kao mnogo.

Tu se kategorija brojivosti izjednauje s jedninom i mnoinom kao oznakama kategorije broja. Imenice koje imaju jedninu i mnoinu po tome su brojive imenice. I to se uzima kao novo za gotovo. Morfoloke oznake u nastavcima za jedninu i mnoinu nisu oznake brojivosti nego gramatike kategorije broja. Sve bi to bilo dobro kad imenice koje imaju jedninu i mnoinu ne bi bile u nekim gramatikim kontekstima nebrojive. I to zato to im se u tim kontekstima neutralizira gramatika kategorija broja. To da se sadraj oznaen imenicom koja ima i jedninu i mnoinu njezinom jedninom oznauje kao jedno a mnoinom kao mnogo utvrdivo je i bez uvoenja kategorije brojivosti u lingvistiki opis. Nastavci za jedninu i mnoinu imenica ne mogu biti morfoloke oznake za brojivost. Imenice nisu brojive i nebrojive zato to im se sadraj oznauje jedninom i mnoinom. To mogu biti samo morfoloke oznake za kategoriju broja na leksikoj razini imenice. To da uz imenicu moe stajati glavni broj nije nikakav dokaz da je ta imenica brojiva s gledita gramatike kategorije broja. To moe biti samo dokaz da je ta imenica brojiva s matematikoga gledita. Prvo, metodoloki nije ispravno tvrditi da glavni broj stoji uz imenicu, nego je ispravno rei da imenica stoji uz glavni broj, da joj je to gramatiki kontekst u kojemu se upotrebljava. Imenice koje nemaju jedninu i mnoinu nisu nepravilne imenice.

Za imenice koje oznauju pojedinane, razdvojive entitete i imaju opreku jednina ~ mnoina kae se da "imaju kategoriju brojivosti". Ta brojivost meutim nema nikakve veze s gramatikom kategorijom broja. To je brojivost koja je izvedena iz broja kao matematike veliine a ne iz broja kao gramatike kategorije. Ta se dva tipa brojivosti i nebrojivosti meusobno bitno razlikuju.

Da se brojivost matematikoga tipa na metodoloki pogrean nain izjednauje s gramatikom kategorijom broja vidi se i po tome to se tvrdi da "brojivost ima morfoloke oznake u nastavcima za jedninu i mnoinu". Ne moe nastavke za jedninu i mnoinu imati brojivost, pogotovo ne matematika, nego ih mogu imati samo morfoloki utvrdive oznake kategorije broja. Jednako je metodoloki neprimjereno tvrditi da "nebrojivost ima svoje tvorbene oznake u nekim domecima, npr. -stvo, -ad kojima se oznauje jednina". I tu se na pogrean nain s jedninom kao oznakom kategorije broja povezuje ono to se u izvanjezinoj zbilji ne moe brojiti matematiki.

To to se ono to je imenicom oznaeno kao leksemom kao gramatiki sadraj imenice na toj razini njezinom jedninom oznauje kao jedno a mnoinom kao mnogo nita ne govori o brojivosti i nebrojivosti toga sadraja s gledita kategorije broja. To govori samo o oznakama te kategorije, jednini i mnoini, i njihovu gramatikom znaenju, koje smo oznaili kao jedno i kao mnogo.

Izgubivi paradigmatsko znaenje, jednina se i mnoina imenice kao oznake gramatike kategorije broja na toj razini njezine upotrebe relativiziraju. S njima se relativizira i sadraj koji se njima na paradigmatskoj razini oznaavao kao jedno i kao mnogo. Na razini gramatikoga konteksta u kojemu se imenica upotrebljava sadraj se imenice njezinom jedninom vie ne oznauje kao jedno a mnoinom kao mnogo. Jedno se i mnogo kao gramatika znaenja imenice s gledita kategorije broja na razini njezine kontekstualno uvjetovane upotrebe razlau na niz sintaktiki relevantnih semantikih oblika kategorije broja koji s gledita te kategorije mogu biti i brojivi i nebrojivi. Brojivi su onda kad je aktualizirana gramatika kategroija broja imenske rijei kojom se oznauju. Nebrojivi su onda kad je gramatika kategorija broja te rijei neutralizirana.

Ima u hrvatskom jeziku imenica jedninom kojih se njihov gramatiki sadraj ne oznauje kao jedno a mnoinom kao mnogo. To su zbirne imenice. U tih imenica jednina su i mnoina za njih neutralizirane kao oznake gramatike kategorije broja. Niti se jedninom zbirnih imenica tipa lie, telad, snoplje gramatiko znaenje tih imenica oznauje kao jedno, niti se mnoinom zbirnih imenica tipa mladenci, studenti, putnici u sintagmama poput dvoje mladenaca, petero studenata, osmero putnika gramatiko znaenje tih imenica oznauje kao mnogo. Umjesto jednine i mnoine kao oznaka gramatike kategorije broja te imenice kao oznaku te kategorije imaju zbrojinu. Zbrojinom se kao oznakom kategorije broja zbirnih imenica gramatiki sadraj tih imenica oznauje kao zbroj (Peti 2001, 209-250). Budui da se ne moe oznaiti ni kao jedno ni kao mnogo, gramatiki je sadraj zbirnih imenica s gledita kategorije broja nebrojiv. Semantika je struktura zbroja kao oblika gramatikoga sadraja tih imenica takva da se iz njega ne moe izdvojiti ni jedno koje bi bilo oznaeno njihovom jedninom ni mnogo koje bi bilo oznaeno njihovom mnoinom. Pretpostavkom o nebrojivosti gramatikoga sadraja zbirnih imenica s gledita kategorije broja adekvatno je opisana bitna semantika narav te kategorije, to da je neutralizirana.

Oblici se gramatikoga sadraja imenske rijei s gledita kategorije broja na sintaktikoj razini te kategorije meusobno ne razlikuju po jednini i mnoini imenske rijei u kojima se nalaze kao u morfoloki utvrdivim oblicima nego po (s gledita kategorije broja) sintaktiki relevantnim gramatikim kontekstima u kojima se imenska rije upotrebljava. Brojivi i nebrojivi s gledita kategorije broja ti oblici postaju upravo iz odnosa prema morfoloki utvrdivim oznakama te kategorije na njezinoj paradigmatskoj razini i semantiki utvrdivim oblicima gramatikoga sadraja imenske rijei koji se kao jedno i kao mnogo tim oznakama na toj razini oznauju.

Krajnji je rezultat gramatikog naina brojenja onoga to je imenicom oznaeno utvrivanje semantiki brojivih i semantiki nebrojivih oblika sadraja imenske rijei s gledita kategorije broja koji nastaju upotrebom te rijei u razliitim brojem uvjetovanim gramatikim kontekstima.

A za opis je morfolokog aspekta kategorije broja ta metoda suvina. Taj je aspekt navedene kategorije pojmovima jednine i mnoine ve opisan.

Da bi se sadraj imenske rijei valjano opisao s gledita kategorije broja, za nj nije dovoljno rei da je ili samo brojiv ili samo nebrojiv. Brojivost i nebrojivost sadraja ima i svoje lingvistiki utvrdive oblike koje je potrebno opisati. Sadraj koji se kao brojiv i kao nebrojiv oznauje imenskom rijeju s gledita njezina leksikoga znaenja takvih oblika nema, pa se onda o njima i ne govori. Taj je sadraj stoga mogue definirati ili samo kao brojiv ili samo kao nebrojiv. Lingvistiki utvrdive oblike brojivosti i nebrojivosti ima samo sadraj imenske rijei koji se kao brojiv i kao nebrojiv tom rijeju oznauje s gledita gramatike kategorije broja.

Neutraliziranu oznaku kategorije broja valja razlikovati od neaktualizirane oznake kategorije broja. Dok je za neutraliziranu oznaku kategorije broja tipian nebrojiv sadraj koji se imenicom u toj oznaci oznauje, dotle za neaktualiziranu oznaku kategorije broja nije bitno je li sadraj koji se imenicom u toj oznaci oznauje brojiv ili nebrojiv. Kad je oznaka gramatike kategorije broja neaktualizirana? Oznake su gramatike kategorije broja imenske rijei neaktualizirane onda kad te oznake toj rijei nisu relevantne za definiranje njezina sintaktikog poloaja u reenici. To su oznake kategorije broja imenskih rijei u funkciji objekta i prilone oznake.

Upravo zato to nisu samo brojive, tim je imenicama potrebno opisati njihovu brojivost (odnosno gramatiki kontekst u kojemu one jesu brojive), a ne brojivost tih imenica uzeti kao gotovu stvar i operirati s njom kao s lingvistiki neproblematinom injenicom. To je prvo. Drugo, te su imenice u odreenim gramatikim kontekstima nebrojive, pa to treba rei. Ovako ispada da su samo brojive. Upravo na primjeru takvih imenica lijepo se vidi koliko je neadekvatna i za sintaksu slbo produktivna metoda po kojoj se imenice analiziraju po obiljejima tipa brojivo - nebrojivo, ivo - ne-ivo, ljudsko- ne-ljudsko itd. (komponencijalna analiza - Katii). Po toj analizi za neku se imenicu na temelju njezina leksikog znaenja (koje izvorni govornik zna po intuiciji na osnovi znanja jezika) tvrdi da je brojiva, a po njezinoj upotrebi u odreenom gramatikom kontekstu pokazuje se da je nebrojiva. Takva okolnost upuuje nas na zakljuak da nije ispravna metoda po kojoj se s gledita brojivosti i nebrojivosti analiziraju same imenice kao leksemi i po njoj vri podjela imenica na brojive i nebrojive. Od primjene metode komponencijalne analize kojom se dolazi do podjele imenica na brojive i nebrojive po njihovu leksikom znaenju daleko je svrhovitije utvrditi i analizirati gramatike kontekste u kojima imenice postaju brojive odnosno nebrojive, i onda vidjeti kako se pojedine skupine imenica ponaaju u tim kontekstima s obzirom na njihovo leksiko znaenje. Gramatiki se kontekst s obzirom na brojivost i nebrojivost mora analizirati na sintaktikoj razini imenice a ne na razini njezina leksikoga znaenja. Analiziranje konteksta s obzirom na obiljeje brojivo na leksikoj razini imenice (polisemija, vieznanost, itd.) daje za sintaksu trivijalne rezultate. Takvi su rezultati za sintaktika istraivanja i sintaktiki opis od slabe koristi. Ostaju na leksiko-morfolokoj razini kategorije broja. I u takvim se istraivanjima autori posredstvom pojmova brojivo bave opisom gramatike kategorije broja, ali taj opis ostaje na leksiko-morfolokoj razini imenice, na razini paradigme njezine kategorije broja, a ono najvanije to treba opisati, a to je funkcioniranje kategorije broja na sintaktikoj razini, semantiki aspekt te kategorije, ostaje izvan dohvata spomenute metode.

Da bi se brojivost i nebrojivost mogla valjano opisati, u opis se mora ukljuiti i gramatika kategorija broja glagolskih rijei. Da bi se brojivost i nebrojivost mogla valjano opisati, u opis se mora ukljuiti i gramatika kategorija broja glagolskih rijei.

U gramatikim kontekstima u kojima sadraj imenske rijei poprima takve oblike ono to je njome oznaeno ne moe se oznaiti kao jednost i kao mnogost. Nego se neovisno o jednini i mnoini imenske rijei oznauje ili kao neto jedino ili kao dio, ili kao neto konkretno ili kao neto nekonkretno.

U ovom prilogu pokualo se pokazati da razlog uvoenju pojmova brojivosti i nebrojivosti u lingvistiki opis ne bi trebala biti prezentacija bilo kakve nove semantike kategorije leksikoga znaenja imenice koja bi bila neovisna o kategoriji broja i po kojoj bi se imenice dijelile na brojive i nebrojive. Ti bi pojmovi u prvom redu trebali sluiti samo jo potpunijem opisu ve postojee gramatike kategorije broja, onoga njezina dijela koji se odnosi na semantiki aspekt te kategorije na sintaktikoj razini, na razini na kojoj se imenska rije upotrebljava u razliitim gramatikim kontekstima. Jedninom i mnoinom kao oznakama kategorije broja na morfolokoj razini imenice taj se njezin dio ne moe valjano opisati. Zato se za opis toga sintaktiki relevantna semantikog aspekta kategorije broja uz njezine morfoloki utvrdive oznake jednine i mnoine kao primjeren opisni model uvode i pojmovi brojivosti i nebrojivosti. Uvoenjem pojmova brojivosti i nebrojivosti u opis kategorije broja broj se kao morfoloki utvrdiva gramatika kategorija podie na svoju sintaktiki relevantnu semantiku potenciju i time postaje "iva" kategorija.

Imenica se kao brojiva ili kao nebrojiva ne moe definirati na razini paradigme gramatike kategorije broja. To bi bilo mogue jedino onda kad bi se sadraj oznaen imenicom u jednini njezinom jedninom uvijek jednoznano oznaivao samo kao jedno a sadraj oznaen imenicom u mnoini njezinom mnoinom kao mnogo. To meutim nije tako. Da to nije tako vidljivo je ve na razini paradigme gramatike kategorije broja. Da se sadraj oznaen imenicom u jednini njezinom jedninom ne oznauje kao jedno, dokaz su zbirne imenice tipa telad, lie, snoplje itd. Da se sadraj oznaen imenicom u mnoini njezinom mnoinom ne oznauje jednoznano kao mnogo, dokaz su imenice oznaene kao pluralia tantum, tipa vrata, vile, kare itd. i zbirne imenice tipa studenti, putnici u sintagmama tipa troje studenata, petero putnika itd. Da se sadraj oznaen imenicom u jednini njezinom jedninom ne oznauje kao jedno a sadraj oznaen imenicom u mnoini njezinom mnoinom kao mnogo jo vie dolazi do izraaja na sintaktikoj razini gramatike kategorije broja, upotrebom imenske rijei s njezinim oznakama u razliitim gramatikim kontekstima.

Da bi bila brojiva s gledita gramatike kategorije broja, po njezinim morfoloki utvrdivim oznakama jednine i mnoine i oblicima sadraja koji se kao jedno i kao mnogo tim oznakama oznauju, imenica ne mora imati i jedninu i mnoinu. Moe biti i samo u jednini. Uvjet za brojivost sadraja imenske rijei nije broj njezinih oznaka kategorije broja nego njihova aktualizacija.

Tim se obiljejima ne opisuje morfoloki aspekt kategorije broja, nego oblici sadraja imenske rijei s gledita te kategorije koji se njome oznauju u razliitim sintaktikim funkcijama.

To slaganje i neslaganje prati jo i aktualizacija odnosno neutralizacija tih dviju kategorija. Po tome su brojivost i nebrojivost kao semantika obiljeja kategorije broja usko vezane uz sintaktiki poloaj imenske rijei u reenici a ne uz njezino leksiko znaenje.

Kad se gramatiki sadraj imenice s gledita kategorije broja njezinom jedninom u reenici ne moe oznaiti kao jedno a mnoinom kao mnogo, nego se oznauje ili kao jedino ili kao dio, ili kao konkretno ili kao nekonkretno, rije je o nebrojivim oblicima sadraja imenice s gledita gramatike kategorije broja. Nebrojivi su ti oblici zato to se gramatiki sadraj imenice ni kao jedino ni kao dio, ni kao konkretno ni kao nekonkretno u reenici ne oznauje ni jedninom ni mnoinom kao oznakama gramatike kategorije broja nego se neovisno o jednini i mnoini i za imenice u jednini i za imenice u mnoini oznauje iskljuivo sintaktiki relevantnim gramatikim kontekstom u kojemu se imenica upotrebljava.

Bitno je svojstvo takva konteksta to da su u njemu neutralizirane oznake gramatike kategorije broja. Jedninom se i mnoinom kao oznakama kategorije broja gramatiki sadraj imenice s gledita te kategorije moe oznaiti samo kao jedno i kao mnogo, i to samo na njezinoj paradigmatskoj razini. Na to da se gramatiki sadraj s gledita kategorije broja koji je imenicom oznaen na paradigmatskoj razini te kategorije u sintaktiki relevantnom gramatikom kontekstu njezinom jedninom moe ili ne moe oznaiti kao jedno a mnoinom kao mnogo ne utjee sam taj gramatiki sadraj nego gramatiki kontekst u kojemu se imenica upotrebljava. Gramatiki se sadraj imenice s gledita kategorije broja u jednom gramatikom kontekstu moe oznaiti kao brojiv, u drugome kao nebrojiv.

U lingvistiki se opis ta svojstva uvode zato da se gramatika kategorija broja valjano opie i na sintaktikoj razini. Na morfolokoj je razini ta kategorija dobro opisana oznakama jednine i mnoine i oblicima sadraja imenskih rijei koji se njima oznauju kao jedno i kao mnogo. Opisivati gramatiku kategoriju broja na sintaktikoj razini znai nuno opisivati kontekstualno uvjetovan semantiki aspekt te kategorije. Semantika svojstva brojivosti i nebrojivosti imenice kao leksike jedinice nisu za nju sintaktiki relevantna. Ta nam svojstva o gramatikoj kategoriji broja ne kazuju nita vie od onoga to je za pojedine skupine imenica o njoj ve poznato na osnovi morfoloki utvrdivih oznaka te kategorije.

Matematika se brojivost i nebrojivost dijelova izvanjezine zbilje koji su oznaeni leksikim znaenjem imenice kao nesporna moe utvrditi neovisno o oznakama kategorije broja. Dobar su primjer za to imenice oznaene kao pluralia tantum. Te imenice ne mogu biti brojive s gledita gramatike kategorije broja, a s gledita su matematike kategorije broja brojive. Po gramatikoj oznaci mnoine tih imenica ne moe se pouzdano utvrditi da se ono to je njima oznaeno njihovom mnoinom jednoznano oznauje samo kao mnogo. Ono to je tim imenicama oznaeno njihovom se mnoinom moe oznaiti i kao jedno. Po tome je gramatika kategorija broja tih imenica neutralizirana ve na razini njezinih morfoloki utvrdivih oznaka. Stoga je sadraj koji se tim imenicama oznauje gramatiki nebrojiv. Po svom leksikom znaenju te su imenice meutim brojive. Leksiko im je znaenje takvo da se ono to je njima oznaeno u izvanjezinoj zbilji moe brojiti, u rasponu od jedan do beskonano. Rije je tu o matematikoj a ne o gramatikoj brojivosti onoga to je tim imenicama oznaeno. Njihovo je gramatiko znaenje s gledita kategorije broja takvo da se gramatiki ne moe brojiti. Gramatiko je znaenje tih imenica (kao i drugih) s gledita kategorije broja jedno i mnogo, a leksiko jedno i vie od jednoga. Gramatiko se znaenje koje te rijei nedvojbeno imaju ne moe brojiti oblikom gramatike kategorije broja koji imaju, taj im oblik ne moe biti izraz. Leksiko se znaenje tih imenica moe brojiti glavnim brojevima i prilozima koliine.

Od konteksta do konteksta semantika svojstva brojivosti i nebrojivosti imenice s gledita kategorije broja poprimaju razliite sintaktiki relevantne oblike. Na taj se nain, u razliitim oblicima brojivosti i nebrojivosti, na sintaktikoj razini semantiki strukturira gramatika kategorija broja. Ono to se na razini paradigme te kategorije njezinim morfoloki utvrdivim oblicima jednine i mnoine oznauje kao jedno i kao mnogo, na njezinoj se s gledita kategorije broja semantiki relevantnoj sintaktikoj razini vie ne moe tako oznaivati. Sadraj se imenskih rijei na toj razini posebnim oblicima njihova gramatikoga znaenja s gledita kategorije broja u razliitim gramatikim kontekstima oznauje kao niz sintaktiki relevantnih semantikih oblika koji se u sklopu gramatike kategorije broja mogu tumaiti ili kao brojivi ili kao nebrojivi.

Brojivi su oni oblici u kojih se morfoloki utvrdivim oblikom jednine imenske rijei upotrebom u sintaktiki relevantnom gramatikom kontekstu njezin sadraj oznauje kao jedno a morfoloki utvrdivim oblikom mnoine kao mnogo. U gramatikom kontekstu u kojemu se sadraj imenske rijei njezinim morfoloki utvrdivim oblikom jednine oznauje kao jedno a morfoloki utvrdivim oblikom mnoine kao mnogo gramatika je kategorija broja s jedninom i mnoinom kao morfoloki utvrdivim oblicima aktualizirana.

Nebrojivi su oni oblici u kojih se morfoloki utvrdivim oblikom jednine imenske rijei upotrebom u sintaktiki relevantnom gramatikom kontekstu njezin sadraj ne oznauje kao jedno a morfoloki utvrdivim oblikom mnoine kao mnogo. U gramatikom kontekstu u kojemu se sadraj imenske rijei njezinim morfoloki utvrdivim oblikom jednine ne oznauje kao jedno a morfoloki utvrdivim oblikom mnoine kao mnogo gramatika je kategorija broja s jedninom i mnoinom kao morfoloki utvrdivim oblicima neutralizirana.

Ista imenska rije, rije s istim leksikim znaenjem i s istim morfoloki utvrdivim oznakama gramatike kategorije broja u jednom gramatikom kontekstu moe imati jedna sintaktiki relevantna semantika svojstva s gledita navedene kategorije, u drugome druga. Zadatak je sintakse da ta razliita sintaktiki relevantna semantika svojstva iste imenske rijei u razliitim gramatikim kontekstima adekvatno opie. To e se za sintaksu najsvrhovitije uiniti tako da se opiu gramatiki konteksti u kojima ista imenica dobiva razliita sintaktiki relevantna semantika svojstva. Opisom tih konteksta opisuju se i semantika svojstva imenica kao sintaktikih jedinica. Leksiko znaenje imenice na definiranje tih svojstava nema nikakva utjecaja. Ono to je u reenici relevantno za njezino gramatiko ustrojstvo nije leksiko znaenje imenice nego gramatiki oblik u kojemu se imenica upotrebljava u odreenom gramatikom kontekstu.

To nije kategorija leksikoga znaenja imenice i nije tim znaenjem definirana. Pojmovi su brojivost i nebrojivost prikladni za opis semantikoga aspekta gramatike kategorije broja, onoga njezina dijela koji se morfoloki utvrdivim oblicima te kategorije ne moe valjano opisati. Pogotovu se to odnosi na upotrebu oznaka kategorije broja u reenici u razliitim gramatikim kontekstima. Sadraje koje imenska rije dobiva u toj upotrebi nije mogue valjano opisati utvrivanjem oblika gramatike kategorije broja te imenice samo na njezinoj morfolokoj razini. Moraju se uzeti u obzir i oblici gramatike kategorije broja na sintaktikoj razini imenske rijei.

Ulaskom u reenicu imenska se rije od morfoloki definirane leksike jedinice s gledita kategorije broja, s jedninom i mnoinom kao svojim oznakama, transformira u gramatiki definiranu sintaktiku jedinicu u kojoj se oznake kategorije broja relativiziraju. U novom gramatikom kontekstu, sintaktikom, oznake su kategorije broja imenske rijei izloene procesima aktualizacije i neutralizacije. S aktualizacijom i neutralizacijom jednine i mnoine kao oblika kategorije broja imenske rijei na morfolokoj razini, na sintaktikoj se razini aktualiziraju i neutraliziraju i oblici sadraja koji se tom rijeju oznauju.

Oblici su sadraja imenske rijei s gledita kategorije broja na razini te rijei kao morfoloke jedinice jedno i mnogo, s jedninom i mnoinom kao oblicima svoga gramatikoga izraza na toj razini. Jedno i mnogo semantiki su utvrdivi oblici sadraja imenske rijei s gledita kategorije broja, a jednina i mnoina morfoloki utvrdivi oblici izraza imenske rijei s gledita te kategorije. Ti oblici sadraja i oblici izraza imenske rijei s gledita kategorije broja na sintaktikoj razini te rijei vie ne vrijede. Na toj razini imenska rije dobiva nove oblike izraza i nove oblike sadraja s gledita kategorije broja. Ti oblici izraza i oblici sadraja imenske rijei s gledita kategorije broja vie nisu uvjetovani paradigmatskim odnosima u toj kategoriji nego gramatikim kontekstima u kojima se imenica upotrebljava kao sintaktika jedinica.

to se dogaa s kategorijom broja imenske rijei upotrebom te rijei u tim gramatikim kontekstima? Upotrebom te rijei u oba ta konteksta njezina se gramatika kategorija broja aktualizira. to to znai? To znai da se u kontekstu jedninskoga nominativa sadraj imenske rijei jedninom te rijei oznauje kao jedno, a u kontekstu mnoinskoga nominativa mnoinom te rijei kao mnogo. Gramatika se kategorija broja imenske rijei u reenici aktualizira onda kad joj je mjesto u njoj otvoreno glagolskom rijeju s aktualiziranom oznakom kategorije broja koja se s imenskom rijeju slae u licu i broju. Gramatika je kategorija broja glagolske rijei aktualizirana onda kad joj je aktualizirana i gramatika kategorija lica. Tek s aktualiziranom oznakom kategorije lica glagolska rije moe u reenici otvoriti mjesto imenskoj rijei u nominativu s kojom se slae u licu i broju. Gramatika je kategorija lica glagolske rijei aktualizirana onda kad se bilo kojoj oznaci bilo kojega lica osoba toga lica pridruuje kao vritelj radnje predikatnoga glagola. S aktualizacijom gramatike kategorije broja te rijei aktualizira se i sadraj koji se s gledita kategorije broja tom rijeju oznauje. Taj sadraj postaje s toga gledita brojiv. Sadraj koji se imenskom rijeju oznauje u jedninskom se nominativu njezinom jedninom jednoznano moe oznaiti kao jednost a u mnoinskom nominativu njezinom mnoinom jednoznano kao mnogost.

Kontekstualno uvjetovan gramatiki sadraj imenska rije moe imati samo kao sintaktika jedinica, nikako kao leksika ili samo kao morfoloka. Taj se sadraj razlikuje od gramatikoga sadraja imenske rijei s gledita kategorije broja na paradigmatskoj razini te kategorije. U emu je ta razlika? S morfoloki utvrdive paradigmatske razine imenske rijei kategorija se broja te rijei na njezinu sintaktiki utvrdivu kontekstualnu razinu ne preslikava bez ikakve promjene. Prijelazom s morfoloki utvrdive paradigmatske razine na sintaktiku semantiki se aspekt kategorija broja imenske rijei stubokom mijenja.

Sadraj imenske rijei koji se na razini paradigme kategorije broja njezinom jedninom u svim oblicima jednoznano oznauje kao jedno u svim se gramatikim kontekstima sintaktike upotrebe te rijei u tim oblicima njezinom jedninom vie ne oznauje kao jedno. Sadraj imenske rijei koji se na razini paradigme kategorije broja njezinom mnoinom u svim oblicima jednoznano oznauje kao mnogo u svim se gramatikim kontekstima sintaktike upotrebe te rijei u tim oblicima njezinom mnoinom vie ne oznauje kao mnogo. Dok se jedno i mnogo kao oblici gramatikoga sadraja imenske rijei s gledita kategorije broja na razini paradigme te kategorije meusobno razlikuju upravo po jednini i mnoini rijei kojom su oznaeni, dotle taj kriterij razlikovanja gramatiki relevantnih oblika sadraja imenske rijei na sintaktikoj razini gramatike kategorije broja ne vrijedi. Tu se ti oblici meusobno razlikuju po sintaktiki relevantnim gramatikim kontekstima u kojima se imenska rije upotrebljava. Brojivi i nebrojivi s gledita kategorije broja ti oblici postaju upravo iz odnosa prema morfoloki utvrdivim oznakama te kategorije na njezinoj paradigmatskoj razini i semantiki utvrdivim oblicima gramatikoga sadraja imenske rijei koji se kao jedno i kao m