broj 106. - pregled u pdf formatu

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJENAVJEŠTENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE

XLVII (2011.) 106

ZAGREBPROSINAC 2011.

3

Svaki čovjek zna i prepoznaje ono što ga radu-

je. Svaki, naime, dan tražimo stvari, društvo, pri-

jatelje, dokolicu, knjigu, glazbu, razonodu i ugod-

no ozračje ne bismo li se barem malo razveselili,

toliko da zaboravimo teškoće toga dana. Čovjek si

stvara radost prema svojoj dimenziji i stil života

prema svojim ciljevima.

U svojoj Sumi teologije sv. Toma Akvinski uvodi

razliku između užitka i radosti. Postoje dvije vrste

užitaka: osjetilni užici koji su zajednički čovjeku i

životinji te duhovni užici koji pripadaju samo um-

skome biću. Riječ „radost“ (gaudium) pridržana je

za duhovni užitak koji pretpostavlja umsku spo-

sobnost. No, sv. Toma odmah pojašnjava: „Sve na-

ime što po naravi želimo, možemo željeti i razum-

skim užitkom. Stoga svaki užitak može biti i radost

u razumskim bićima.“1 Predmet radosti je prisutno

dobro koje se posjeduje. Dakle, u čovjeku svaki uži-

tak može biti i radost.

Čovjek je stvoren za radost. I za njom teži. Ra-

dost je onaj blagi i blagotvorni element koji nam

pomaže i olakšava podnošenje umora i napora,

čini nas učinkovitijima i stvara ravnotežu. Radost

je znak da je život uspio. Radost je punina. I radost

i užitak govore o zadovoljstvu osobe koja osjeća da

živi. I što više osjeća da živi, to je veći užitak ili ra-

dost. Radost je doista snaga za dušu.

Blaženi Reginald Orleanski, iz Francuske, pro-

fesor prava u Parizu, u Rimu je upoznao sv. Domi-

nika. Bl. Djevica Marija ga je čudesno ozdravila te

je primio habit koji mu je ona u viđenju pokazala. A

1 Suma teologije I-II, pit. 31, čl. 3, odg.: „Omne autem quod

concupiscimus secundum naturam, possumus etiam cum

delectatione rationis concupiscere. Unde de omnibus de

quibus est delectatio potest esse gaudium in habentibus

rationem.”

on je u Red privukao brojne mladiće i ugledne oso-

be. Umro je u Parizu 1220., u dobi od 40-tak godi-

na. Bl. Jordan Saski u Knjižici o počecima Reda pro-

povjednika spominje da je brat Matej znao ponekad

s divljenjem upitati Reginalda, znajući da je u svije-

tu bio slavan profesor prava: „Učitelju, je li Vam žao

što ste obukli ovaj habit?“ Na to će on, spustivši gla-

vu: „Mislim da nisam ništa zaslužio u ovom Redu

jer sam u njemu uvijek nalazio odviše radosti.“2

Znači li to da je Red prepoznavan, uz Red pro-

povjednika, Red istine, slobode i milosrđa, i kao

Red radosti?

Opisujući Dominikov portret, sestra Cecilija

Cesarini ističe: „Bio je uvijek nasmijan i radostan,

osim ako ga nije ganulo suosjećanje s patnjom bli-

žnjega....“ Ljepota, sjaj i radost njegova lica bile su

odraz duše zahvaćene ljepotom, ljubavlju i radošću

božanske istine i ljubavi. Istina i ljubav sažimaju

čitavo Dominikovo biće. Svjedoci govore o Domi-

nikovoj radosti, mogao se je radovati i suosjećati s

drugim. Stoga su ga svi i voljeli.

2 Jordan Saski, Knjižica, br. 64, u: Počeci Reda propovjednika,

Zagreb: DNI, 2000, str. 38.

RADOST

UV

OD

NIK

4

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

Često se zna isticati radost prijema, radost primanja

kao dominikanska crta, podsjećajući na Dominikovu

jednostavnost duha s kojom je prihvaćao sve ljude i s

kojom je primao u Red mladiće i odrasle iz svih staleža.

Svjestan da je uzoran život u zajednici predu-

vjet uspješnog propovijedanja, Dominik je zacr-

tao osnovne sastavnice : skladan život u zajedni-

ci, vjernost evanđeoskim savjetima, gorljivost u za-

jedničkom slavljenju liturgije, osobito euharistije i

časoslova; molitva, neprestani studij i ustrajno sa-

mostansko opsluživanje.

U Redu se pridaje velika važnost bratskom za-

jedništvu, tj. radosti zajedničkoga bratskog života.

Nezaobilazna je i radost zajedničkog slavlja u litur-

giji: radost što je stvara Riječ Božja – hraniti se Ri-

ječju Božjom i riječima Isusa Krista da bi radost

bila potpuna. Radost molitve. Radovati se zbog

Božje prisutnosti i što Bog uslišava molitvu.

U našemu Redu studij ima povlašteno mjesto,

ali nije svrhom samome sebi nego je sredstvo za

uspješan apostolat. Stoga i govorimo o radosti što

ju donosi studij, sticanje znanja, proučavanje i na-

viještanje istine. Sv. Albert Veliki je isticao važnost

traženja istine u slatkoći, tj. radosti zajedništva

(in dulcedine societatis quaerere veritatem).3 Za-

jednica je grupa ljudi okupljena radi zajedničkoga

ostvarenja poslanja, a zajednica studija usmjerena

je na poučavanje i na učenje.4 Za sv. Tomu domini-

kanski samostan ili kuća je „societas studii“, mje-

sto timskoga rada, a pokreće ih „cura animarum“.

Iz toga proizlazi i radost propovijedanja, odla-

ska u poslanje i radost povratka u zajednicu, ra-

dost bratskog posjećivanja, radost služenja, radost

davanja i darivanja, radost opraštanja (nerijetko se

dominikanski život naziva „školom milosrđa“). U

propovjedničkome poslanju doživljavamo i radost

zbog očitovanja velikih Božjih djela, radost zbog

obraćenja grešnika, radost zbog širenja Kraljevstva

Kristova. Radujemo se i zbog širenja Reda i ulaska u

3 Albert Veliki, In VIII Politicorum, cap. 6, sv. VIII, ed.

Borgnet, Paris, 1891, str. 804.

4 Toma Akvinski, Contra impugnantes, pogl. 3, ed. Leonina,

sv. XLI, Rim, 1970: “ quam adunatio hominum ad unum

aliquid communiter agendum… sed societas studii est

ordinata ad actum docendi et discendi”.

Red novih članova. Radujemo se zbog važnih doga-

đaja koji su obilježili i ovu godinu, a o kojima može-

te više pročitati u ovome broju Vjesnika.

Brojna naša braća diljem svijeta svjedoče o ra-

dosti što su podnosili patnje radi Krista. I u na-

šoj Provinciji braća su trpjela progonstva, osude,

zatvaranja i stradanja. Davši svoj život, svjedoči-

li su vjernost Kristu do kraja. Stoga Opća skupšti-

na Reda potiče da se spominjemo svojih mučenika

iz 20. stoljeća.5 Mi smo se nedavno posebice sjeti-

li mučeništva brata Dominika Barača kojeg su ko-

munisti strijeljali u Trogiru 17. studenog 1945.

Radost i sreća trebala bi biti u središtu naše du-

hovnosti. Otkriti radost Evanđelja i naviještati drugi-

ma svojim životom i svojim radom do smrti jer tako

nasljedujemo našega utemeljitelja. Pozvani smo oču-

vati živom svoju radost, koja svoj izvor ima u susretu s

Kristom, u bivanju s njim i uz njega, koji nam i povje-

rava poslanje. Pozvani smo produbljivati svoju radost

kroz svoju ranjivost i suosjećajnost s patnjama svijeta.

Ako nas patnja svijeta ne dirne duboko u srce, naša će

radost ostati površna. Stoga smo i pozvani iznalaziti

odvažne geste koje govore o Kraljevstvu jer će nas po

takvim odvažnim činima ljudi čuti i razumjeti.

U ovome milosnom vremenu odjekuje pozdrav

„Raduj se, Marijo“ i svim srcem se pjeva „Radujte se,

narodi“. A mi smo braća propovjednici, pronositelji

Radosne vijesti. Božićna radost želi prodrijeti tamo

gdje smo i mi. I danas smo pozvani nalaziti svoju ra-

dost u njezinu naviještanju. Radost koja je zasjala na

nebu iznad Betlehema i koja je obasjala srce pastira

može, po nama, zasjati i na nebu našega svijeta. Že-

lim vam svima tu radost, radost Božića, koju ne mo-

žemo i ne smijemo čuvati samo za sebe, nego je dije-

limo sa svima koje susrećemo i kojima smo poslani.

Sretan vam Božić i radosna nova godina!

brat Anto Gavrić, OP

provincijal

5 Usp. Akti, Rim 2010, br. 61.

5

VATIKAN ORGANIZIRAO KONGRES

O KATARINI SIJENSKOJ

Vatikan je u Rimu i Sieni, od 27.-29. listopada

organizirao Međunarodni kongres o svetoj Kata-

rini Sijenskoj prigodom 550. obljetnice njezine ka-

nonizacije. Kongres posvećen sv. Katarini Sijenskoj

i njezinoj baštini organizirao je Papinski odbor za

povijesne znanosti, u suradnji s Dominikanskim

redom, Sijenskom nadbiskupijom i Međunarod-

nim centrom za studije o Katarini Sijenskoj.

Tema kongresa je bila: „Virgo digna caelo: Kata-

rina i njezina baština. 550 obljetnica kanonizacije

svete Katarine Sijenske“.

Papa Pio II. Piccolomini proglasio ju je svetom

29. lipnja 1461. Bila je to svečana zahvala na svemu

što je Katarina učinila za Apostolsku Stolicu – ona

je vratila papu iz Avignona u Rim.

Kongres je otvorio kardinal Angelo Amato, pre-

fekt Kongregacije za proglašenje svetih, a kongres

se odvijao u četiri zasjedanja i omogućio dublje

upoznavanje života svetice i njezina utjecaja, ima-

jući na umu da je ona bila gotovo nepismena i da je

svoje spise diktirala.

Katarina Sijenska dobila je veliko priznanje, pa i

na teološkom planu, kada ju je papa Pavao VI. pro-

glasio crkvenom naučiteljicom 4. listopada 1970.

„za uzvišenost njezine teologije i njezin utjecaj na

obnovu te znanosti“.

Drugo zasjedanje bilo je posvećeno procesu ka-

nonizacije te su se tako proučavali modeli ženske

svetosti između 14. i 15. stoljeća.

Treće zasjedanje bilo je posvećeno odnosima iz-

među svete Katarine i različitih redovničkih opser-

vancija toga vremena. Naime, utjecaj svete Katari-

ne ne ograničava se samo na djelatnost Svete Sto-

lice tokom njezina ovozemnog života, nego se na-

stavlja i nakon njezine smrti u propovijedima do-

minikanaca prigodom proslave njezina spomena.

Na četvrtom zasjedanju govorilo se da i danas

možemo proučavati i slaviti svetu Katarinu jer je

njezin spomen živ u kršćanskome narodu, a nje-

zin utjecaj ne prestaje obogaćivati Crkvu, poglavito

kroz hagiografi ju i književnu kulturu zahvaljujući

posebice njezinim prekrasnim pismima.

Posljednjeg dana kongresa, 29. listopada, u Sieni

je otvorena izložba „Katarina Sijenska i proces ka-

nonizacije“, a posljednje zasjedanje tematski je na-

slovljeno „Sveta Katarina u umjetnosti“, jer lik Ka-

tarine Sijenske nadilazi njezin ovozemaljski život

i ima snažnu simboličnu vrijednost koja nas, uoči

Godine Vjere, podsjeća na nepokolebljivu vjeru koju

je ona nosila i koja je bila duhovna majka brojnim

kršćanima, istaknuo je o. Bernard Ardura, pred-

sjednik Papinskog odbora za povijesne znanosti.

Izvor: zenit.org

IZ C

RK

VE

6


Domenico Beccafumi, Sveta Katarina Sijenska

7

DAN DOMINIKANSKE OBITELJI

Fr. Bruno Cadoré, OPUčitelj Reda

Počevši od Opće skupštine Reda u Providen-

ceu (Akti, Providence, 2001., br. 429) braću se po-

ziva da slave Godišnji dan dominikanske obitelji, i

skupština je predložila datum 7. studenoga, blag-

dan Svih svetih Reda.

A 7. studenoga slavimo sve svece i svetice Reda.

Naravno, ima ih koje dobro poznajemo i koji imaju

vlastiti spomen u našemu liturgijskom kalendaru.

No, na ovaj dan „svih svetih” slavimo spomen svih

onih, znanih i neznanih, koji su tijekom stoljećâ

izabrali i u potpunosti živjeli naviještanje Evanđe-

lja kao svoj put posvećenja. Oni koji su u mnoštvu

braće i sestara koje je Dominik volio vidjeti, oku-

pljene oko Majke Božje.

Upravo nas to zajedništvo u poslanju i po isto-

me poslanju raduje kada govorimo o „dominikan-

skoj obitelji“. A to zajedništvo u poslanju povezano

je zajedničkom nadom da je naviještanje Evanđelja

put na kojem želimo čuti i primiti obećanje sve-

tosti. Naravno, to se zajedništvo doživljava kroz

mnogovrsna surađivanja i kroz zajednički ostvare-

na djela i zajedničke projekte. Tijekom svoje prve

godine „hodočašćenja u Redu“ (izraz koji rado po-

suđujem od brata Timothyja Radcliff ea) bio sam ra-

dostan videći na mnogim mjestima brojna ostvare-

nja i diveći se dominikanskoj obitelji na djelu. Koje

li sreće susresti braću, sestre i laike koji dijele istu

sreću u susretu s Kristom, živeći u bratstvu, prono-

seći Riječ Života, sijući nadu u srcu svijetu! Da, do-

minikanska obitelj nije ponajprije stvar defi nicije,

nego se izgrađuje ukoliko naučimo živjeti, zajed-

no, živjeti od radosti pronošenja Evanđelja u svi-

jetu, propovijedanjem i kontemplacijom, vidljivim

djelima i diskretnijim povezanostima, zajedničkim

uvjerenjem da je svijet sposoban za dobrotu i da

se može izgraditi za Boga. Dominikanska obitelj se

izgrađuje ukoliko, u međusobnom poštovanju vla-

stitih karizmi svakoga, želimo na taj način navije-

štati zajedno Evanđelje znakom bratstva.

Ovim Godišnjim danom pozvani smo slavi-

ti baš tu zajedničku radost. Već su zasigurno po-

duzete inicijative na mnogim mjestima u Redu. A

nastojimo li, približavanjem Jubileja Reda, posvu-

da organizirati taj Dan, bila bi to lijepa priprava za

godinu 2016., koja će nam svima biti prigoda da

ponovno crpimo na izvorima našeg zajedničkog

poslanja. Jednom godišnje, pozvati sve koji se, na

različite načine, želi predati tome poslanju. Biti za-

jedno kreativni u zamišljanju novih načina surad-

nje, novih načina na koje možemo biti dionicima

ove „obitelji“ u kojoj je naša nada da smo braća i se-

stre naviještanjem Riječi Božje kao radosne vijesti

za ovaj svijet.

S francuskoga preveo:


IZ R

ED

A

8


BRAT MIHAEL MARIO TOLJ, OP

– GENERALNI TAJNIK OPĆE SKUPŠTINE REDA

Učitelj Reda brat Bruno Cadoré je, na zadnjem

zasjedanju Generalnog vijeća Reda u Rimu, imeno-

vao brata Mihaela Maria Tolja generalnim tajnikom

Opće skupštine Reda. Na skupštini će sudjelovati

više od stotinu dominikanaca iz cijeloga svijeta.

Brat Mihael Mario Tolj (1975.), nakon završet-

ka studija kemije na Prirodoslovno-matematičkom

fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, stupio je u Red

braće propovjednika.

Studirao je teologiju na Katoličkom bogoslov-

nom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i na Teološ-

kom fakultetu Sveučilišta u Fribourgu (Švicarska),

gdje je 2008. postigao li-

cencijat iz dogmatske teo-

logije izradivši magistar-

ski rad pod naslovom „Re-

cepcija IV. puta sv. Tome

Akvinskoga za dokazivanje Božje opstojnosti kod

Hijacinta Boškovića OP“.

Trenutno je starješina dominikanskog samo-

stana Sv. Križa u Gružu (Dubrovnik) i župnik u

istoimenoj župi te predsjednik Liturgijskog povje-

renstva Hrvatske dominikanske provincije.

TROGIR IZABRAN ZA MJESTO ODRŽAVANJA OPĆE

SKUPŠTINE REDA PROPOVJEDNIKA 2013.

Na zasjedanju Generalnog vijeća Reda propo-

vjednika 18. studenoga 2011. godine u Generalnoj

kuriji Reda u Rimu (Santa Sabina) pod predsjeda-

njem fr. Brune Cadoréa, Učitelja Reda, raspravljalo

se o određivanju mjesta održavanja Opće skupšti-

ne Reda u Hrvatskoj od 22. srpnja do 9. kolovoza

2013. god ine.

Generalni tajnik Opće skupštine Reda, brat Mi-

hael Mario Tolj, detaljno je predstavio vijeću tri

prijedloga mjesta održavanja skupštine: Dubrov-

nik (Mlini), Trogir (Čiovo) i Bol na Braču. Nakon

pomnog razmatranja svih komparativnih predno-

sti i nedostataka pojedinog grada i odgovora na pi-

tanja koje su upućivali članovi vijeća generalnom

tajniku, za mjesto održavanja Opće skupštine go-

tovo jednoglasno je izabran Trogir, grad prvog hr-

vatskog blaženika Augustina Kažotića.

9


VIII. EUROPSKI SUSRET DOMINIKANSKOG

LAIČKOG BRATSTVA

U Caleruegi, rodnom mjestu sv. Dominika,

održan je VIII. Europski susret dominikanskog la-

ičkog bratstva. Na susretu je sudjelovalo 77 pred-

stavnika iz 23 države. Predstavnici Hrvatske do-

minikanske provincije bili su gosp. Ante Batarelo

i brat Jozo Čirko.

Prva dva dana bila su u znaku predstavljanja dr-

žava i provincija. Nakon predstavljanja, prvo pre-

davanje na temu „Dominikanski laici piju iz izvora

sv. Dominika“ održala je gđa. Dominique le Roux,

predstavnica Pariške provincije.

Drugo predavanje je održao predstavnik Nizo-

zemske, gosp. Erik Borgman na temu „Kako ostati

stabilan u svijetu koji se kreće“.

U drugom dijelu susreta su se donosila eko-

nomska izvješća, a zadnji dan se pristupilo izboru

članova Vijeća i predsjednika.

10


RAZGOVOR

Učitelj Reda propovjednika Bruno Cadoré, liječnik, bioetičar, moralni teolog

„ŠTO SAM POVEZANIJI S DRUGIMA, TO SAM

SAMOSTALNIJI“

Prvi čovjek dominikanaca u svijetu, učitelj

Reda propovjednika Francuz o. Bruno Cadoré,

posljednje dane mjeseca rujna proveo je u Hrvat-

skoj, pohodivši Dubrovnik, Zagreb i Split, tri do-

minikanske zajednice s najvećim brojem redovni-

ka, a posjetio je i Hrvatsku akademiju znanosti i

umjetnosti te sudjelovao u nizu kulturnih događa-

nja. U zgusnutom rasporedu 57-godišnji redovnik

i doktor moralne teologije, ugledni bioetičar koji

je u Dominikanski red stupio nakon što je završio

studij medicine, našao je vremena za posjet Glasu

Koncila i za razgovor koji je s francuskoga vjerno

prevodio provincijal Hrvatske dominikanske pro-

vincije o. Anto Gavrić.

Potrebna nova evangelizacija

Ovih ste dana na „hodočašću“ po nekim mje-

stima Crkve u Hrvatskoj gdje djeluju oci domi-

nikanci. Kako ste doživjeli vjerski život u hr-

vatskim zajednicama i njihovim predstavnici-

ma koje obilazite? Naime, ne pitamo Vas to zato

što bismo željeli neke hvale, već stoga što bismo,

svjesni mnogih manjkavosti našega crkvenog ži-

vota, „neovisnim“ očima željeli čuti doživljaj jed-

noga svjetskog hodočasnika. Imate li dojam da

ste došli u zemlju potrebnu nove evangelizacije?

O. CADORÉ: Teško mi je dati svoju prosudbu o

Crkvi u Hrvatskoj jer sam u Hrvatskoj tek nekoliko

„I danas je vrlo aktualno govoriti o važnosti upućivanja na sa-

vjest, na autonomiju, pozivati se na savjest i samostalnost poje-

dinca, ali istodobno i poučavati da moja autonomija ne postoji

ako sam odvojen od drugih. Nema izolirane savjesti.“

„Nije isto ispratiti nečiji život bivajući uz njega u završnoj fazi i

nanositi štetu njegovu životu. Mislim da je to proturječno. Pro-

turječje se uvodi i u sam čin njege. Pružajući komu njegu, ne može

mu se nanijeti šteta.“

11


dana. A to i nije moj posao. U pohodu sam svojoj

braći da bih vidio kako braća i sestre, članovi Reda

propovjednika, ostvaruju svoje poslanje. A posla-

nje je reda naviještati evanđelje kao Radosnu vijest

riječima, poučavanjem, svojom nazočnošću, prija-

teljstvom, pastoralnim radom, služeći u Crkvi, kroz

predavanja i istraživanja, preko raznih publikacija.

Vaše me pitanje podsjeća na nešto što uočavam

dok upoznajem vašu zemlju, na povezanost koja

postoji između života Crkve, crkvene stvarnosti,

njezine sudbine na neki način i života naroda ove

zemlje. Vrlo je važno posjetiti zemlju u kojoj se vidi

da postoji veza solidarnosti, uzajamnosti, na neki

način međuovisnosti između zemlje i zajednice

vjernika. Ne samo da ima vjernika u ovoj zemlji,

nego je Crkva odigrala i još uvijek igra važnu ulogu

prožimajući kulturu iznutra i oživljavajući nadu,

koja je bila snažna u ovome narodu, i podržavajući

jedinstvo. To su vidljive stvarnosti Crkve.

A glede dojma jesam li došao u zemlju kojoj je

potrebna nova evangelizacija, odgovaram da je u

stvarnosti svakoj zemlji potrebna evangelizacija.

Ne znam treba li reći da je to nova evangelizaci-

ja. Svakoj je zemlji potrebna suvremena evange-

lizacija, kontekstualizirana evangelizacija. Kad se

dakle misli na povijest Crkve u posljednjem stolje-

ću, naprimjer u Hrvatskoj, očito je da je kontekst

vrlo različit. Nije isto biti u ideološkom kontekstu

ili demokratskom kontekstu ili u kontekstu velike

sekularizacije misli, u kontekstu kulture 19. ili 20.

stoljeća, ili 20. i 21. stoljeća. Nismo dakle u istoj si-

tuaciji. U tom smislu može se reći da je ovoj zemlji

potrebna kontekstualizirana evangelizacija. To za

mene znači nova evangelizacija. Ne treba zamišlja-

ti nešto sasvim posebno. Naime, mijenja se jedno-

stavno kulturni i povijesni kontekst, a time se po-

kreće i evanđelje. Zašto? Jer se navještaj evanđelja

događa u dijalogu s ljudima svoga vremena. Ljudi

se razvijaju i mijenjaju, mijenja se njihova kultura,

razvijaju se i mijenjaju njihova saznanja, razvija se

dijalog pa se dakle mijenja i evangelizacija.

Propovijedanje definirano prijateljstvom

Došli ste u pohod redovnicima koji su poznati

kao Red propovjednika. Neki kažu da je prošlost

u propovijedanju raditi na „izgradnji zajednice“,

umjesto da se apelira na savjest pojedinca. Koji bi

govor s ambona danas trebao Crkvi, u Hrvatskoj i

svijetu? S time u vezi još bi nas zanimalo: Jesu li,

po Vašem mišljenju, mediji suvremene propovje-

daonice koje su nadvladale „fi zički“ ambon?

O. CADORÉ: Ne, ne mislim da su mediji suvre-

mene propovjedaonice jer se propovijedanje ne de-

fi nira ponajprije govorom koji treba održati ili po-

rukom koju treba prenijeti. Propovijedanje se po-

najprije defi nira prijateljstvom. Propovijedati evan-

đelje znači naviještati dolazak nekoga tko je Sin

Božji, koji je htio doći među ljude i reći im: „Više

vas ne zovem slugama nego prijateljima.“ Želi da-

kle uspostaviti odnos prijateljstva. To je ponajprije

propovijedanje. A zatim se možemo pitati o mje-

stima i načinima propovijedanja. Za mene mediji

nisu ponajprije propovjedaonice, nego svjetovi. Su-

vremeni mediji na neki su način svjetovi u kojima

treba navijestiti da Sin Božji dolazi uspostaviti veze

prijateljstva s ljudima današnjega vremena. I ovdje

preokrećem situaciju. Reći ćete da vas gnjavim iz-

vrćući sve što ste rekli, ali to mi se čini važnim.

No, vraćam se na prvi dio vašega pitanja u koje-

mu se kaže da je svjedočenje zajednica stvar prošlo-

sti dok se danas više ističe savjest negoli zajednica.

Poruka Reda propovjednika, prosjačkih zajednica

toga vremena, vrlo je aktualna. Zašto? Prosjački re-

dovi pojavili su se u trenutku dok se na neki način

rađa novo doba: nastaju gradovi, uspostavlja se gra-

đanstvo, širi se školstvo i sveučilišta. Članovi pro-

sjačkih redova dolaze i nastanjuju se u gradovima i

prate ta gibanja. Prate ga na dva načina. Ponajprije

podržavaju zajedno ono što upravo nastaje. Pozor-

nost koja se pridaje osobama, dostojanstvu osobe, a

zatim istodobno važnost dobra svih osoba u cjelini,

pozornost na zajedničko dobro.

I danas je vrlo aktualno govoriti o važnosti upu-

ćivanja na savjest, na autonomiju, pozivati se na sa-

vjest i samostalnost pojedinca, ali istodobno i po-

učavati da moja autonomija ne postoji ako sam od-

vojen od drugih. Nema izolirane savjesti. Savjest

postoji jer mi netko govori, jer mi Bog govori. Moja

je savjest povezana s drugima. I što sam povezani-

ji s drugima, to sam samostalniji. Što je moja sa-

mostalnost više odvojena od svega, to sam više u

potpunosti sâm; bit ću samostalan, ali sâm. Važno

12


je biti samostalan s ljudima, biti samostalan s dru-

gima. U samostalnosti s drugima otkrivam što je

doista moja sloboda: odgovaram drugima, drugi su

sa mnom, od njih dobivam mnoge stvari i s njima

dijelim puno toga, i stoga im trebam odgovoriti. A

da bih im odgovorio, trebam s njima stvoriti ideju

o svijetu koji možemo zajedno nositi, ideju svije-

ta koji možemo ponuditi i prenositi u budućnosti.

U poruci zajednica prosjačkih redova vrlo je važno

zajedničko podržavanje osobe i općeg dobra. A mi-

slim da je to i danas vrlo aktualno.

U Redu propovjednika - virtualno sveučilište

Zadržimo se još trenutak na temi propovije-

danja. Možete li s nama podijeliti neke pozitivne

primjere ostvarivanja dominikanske karizme u

virtualnom svijetu medija? Primjerice kroz in-

ternet, televiziju, Facebook, Youtube, Twitter i

ostale društvene mreže?

O. CADORÉ: Red broji 6 tisuća braće domini-

kanaca, 3 tisuće klauzurnih sestara, 25 tisuća se-

stara dominikankâ apostolskog života i teško mi je

reći koliko ih ima Facebook, Twitter i druge druš-

tvene mreže. Posredovanjem tih mreža oni svjedo-

če prijateljstvo Boga sa svijetom. To su, rekoh malo

prije, novi svjetovi, a novi su svjetovi mjesta u ko-

jima ljudi žive, mijenjaju se, razmjenjuju, pa bi i tu

trebalo uspjeti uspostavljati to prijateljstvo.

Odnosi mogu biti formalniji. Tu mislim na dvi-

je stvari koje su povezane s našim dominikanskim

pozivom. Ponajprije, brojna su ostvarenja posredo-

vanjem interneta u redu: prijedlozi za meditaciju,

duhovne vježbe - poznate „duhovne vježbe u gra-

du“ u korizmeno vrijeme - zatim škole molitve, i

tako dalje. Brojni su primjeri što sam vidio posvu-

da po svijetu o tome kako u svijetu interneta pri-

miti iščekivanje Riječi, traženje istine, traženje od-

nosa s Gospodinom.

Drugo, internet pruža sasvim nova sredstva u

pristupu do znanja, daje nove mogućnosti teologiji

i fi lozofi ji za razumijevanje svijeta i Boga. U fran-

kofonskom, anglofonskom i hispanofonskom svije-

tu, to jest u Redu propovjednika u cjelini, nastaje

virtualno sveučilište i čini se da će to donijeti nešto

sasvim novo u nadolazećim godinama: različit pri-

stup znanju, različit pristup sveučilišnom dijalo-

gu, stvaranje međunarodne sveučilišne zajednice

s mnogo više razlika negoli na fi zički uobičajenim

sveučilištima. I na tom se području može mnogo

očekivati.

Jedan redovnik dovoljan je da Crkva procvate

Suočavamo se u Hrvatskoj sa sve manje re-

dovnika i redovnica, a tako je i na mnogim mje-

stima u svijetu. Što je tomu uzrok?

O. CADORÉ: Ne znam, ne znam u odnosu na

što se govori o nedostatku. Obično se kaže da ima

manje redovnika nego što bi se to željelo. A zašto

bi ih se željelo više? Bog nam daje ono što on želi,

Bog nam daje ono što misli da je dobro. Važno je

samo znati primamo li na dobar način ono što nam

Bog daje. To je pitanje koje si postavljam. Mogli bi-

smo imati stotinu redovnika koji su u potpunosti

suvišni, beskorisni, prevelik teret. Ima mjesta gdje

se nalazi samo jedan redovnik, pazite, jedan redov-

nik u zemljama koje su potpuno nekršćanske, a tu

kao da cijela Crkva potpuno zrači.

Dakle, Bog nam daje ono što misli da je za nas

dobro. A mi, kada primamo, često činimo poput

djece. To nam se govori u evanđelju, u onoj zgodi

o djeci koja sviraju i pjevaju: Zasvirasmo vam i ne

zaigraste. Mi, naime, kada primamo, počinjemo s

pitanjem. Zašto si nam dao ovo, a ne ono?

U Vašoj biografi ji svakome će zapeti za oko

činjenica da ste „po struci“ liječnik te da ste se

intenzivno bavili bioetičkim pitanjima. Što za

svijet znači zamrzavanje oplođenih jajnih stani-

ca, ljudskih embrija, dakle? Može li „veće dobro

- udovoljavanje ljudske želje za potomstvom“

opravdati smrzavanje oplođenih jajnih stanica?

O. CADORÉ: U svojemu pitanju naznačujete i

odgovor s kojim se slažem. S moralnog gledišta, cilj

nikada ne opravdava sredstva, ni u kojem slučaju.

To je moj prvi odgovor. Dok sam radio u bioetici,

imao sam vrlo važno metodološko načelo, nastojao

sam povezivati teorijsko razmišljanje, eventualno

fi lozofsko i teološko promišljanje, s pozornošću na

konkretne situacije.

13


Kada se govori o oplodnji, ne smije se naravno zanemariti teorijsko promišljanje, radi se o embri-ju - ali ovdje ne možemo ulaziti u tu problematiku. No, s druge strane, važno je pitati se što znači ži-vot danas, u današnjem kontekstu, što znači život i smisao težnje, želje bračnih parova koji se suočava-ju s neplodnošću i nemogućnošću da ostvare pro-jekt svoje ljubavi, to jest otvoriti svoju ljubav i od svoje zajedničke ljubavi učiniti svojevrsnu kolijevku za svoje dijete kojemu bi trebali otvoriti svijet. Ne-moguće je dakle odijeliti te stvari.

To znači da je pitanje koje ste postavili o zamr-

zavanju vrlo ozbiljno pitanje jer bi to značilo da

se nastanak života stavlja na raspolaganje formal-

ne volje, volje koja je u tjesnacu, propeta. O tomu

treba razmišljati. Želim ovdje samo istaknuti da je

važno znati može li se staviti život na raspolaganje

takvoj i jedinoj racionaliziranoj volji ljudskog bića

ili: nije li ljudsko biće ono zagonetno biće koje do-

lazi do svoje slobode onda kada nešto od života na-

dilazi njegovu razumsku sposobnost.

Vlast nije prvi položaj koji usvajam

Britanski je parlament ovoga ljeta dopustio,

pod određenim okolnostima, eksperimentiranje

sa spajanjem ljudskih i životinjskih spolnih stani-

ca. Ne želimo biti paranoični, no ne podsjeća li to

na posljednja vremena? Ima li razloga za strah?

O. CADORÉ: Vrlo mi je draga rečenica nje-

mačkoga pjesnika Friedricha Hörderlina koji kaže:

„Tamo gdje raste opasnost, raste i ono što je spaso-

nosno.“ Danas se sve straši sa svime, i moramo se

odupirati strahu koji paralizira. To nije odgovor na

status embrija, nego je to jedan opći odgovor.

U pogledu eksperimentiranja treba uvijek, po-

navljam uvijek, uzimati u obzir pravilo, tj. kada se

počne s opasnijim i neuobičajenijim eksperimenti-

ranjem, koja nisu nužno opasna za ljudski život ali

su opasna i za samu simboliku, treba se pitati ima li

drugih načina da se dođe do istog saznanja spozna-

je. Često se naime kod eksperimentiranja kaže da

treba doći do novih spoznaja, ali rekao sam malo

prije da cilj nikada ne opravdava sredstva. Premda

je dolazak do većeg znanja jedno dobro, ni to ne

opravdava sva sredstva. Treba dakle rasuditi koja

sredstva upotrijebiti. Ne mogu se, naprimjer, ni u

kojem slučaju proizvoditi embrionalne stanice da

bi se nešto saznalo jer su embrionalne stanice dane

čovjeku prije negoli ih čovjek proizvede.

Bitan je taj antropološki i simbolički status. Čo-

vjek je najprije biće koje se prima, koje se daje nje-

mu samome, čovjek je biće koje dolazi u besplat-

nosti, u daru, a nije biće koje razmišlja kako posje-

dovati svoju egzistenciju. Spontano mislim da se u

svim novim istraživanjima o embriju treba pitati

koju ulogu u tim eksperimentalnim opredjeljenji-

ma, u eksperimentima koje treba poduzeti, ima

nužnost pronalaska terapeutske pomoći za život

ljudi; a život je veliko dobro. Treba također imati u

vidu vlast koja se vrši nad živim bićima - vlast nije

prvi položaj koji usvajam u pogledu živih bića. Za-

tim, ne smiju se zanemariti ni ekonomski ulozi u

tim eksperimentiranjima.

14


Treba imati u vidu te tri stvari: dobro osoba i zna-

nje koje to omogućuje, vlast nad živim bićima i eko-

nomske uloge. U mnogim pitanjima o eksperimenti-

ranju artikuliranje tih triju gledišta vodi k mudrosti.

Treće što bismo s Vama kao sa stručnjakom

željeli raspraviti jest pitanje eutanazije. Je li ne-

dopustiva aktivna eutanazija koja se provodi u

klinikama za umiranje po Europi dodvoravanje

zlu? Odnosno, ne bi li se najprije trebao liječiti

uzrok zbog kojega ljudi žele da ih se doslovno

ubije? Koja je ideologija tu „na vlasti“?

O. CADORÉ: Poznato je da ima situacija i bole-

sti u kojima je bol užasna, ne samo fi zička bol nego

i bol zbog umiranja. A njega u toj bolesti izisku-

je angažman; treba biti human, blizak, prijateljski

raspoložen, nastojati svim raspoloživim znanjem

što više ublažiti tu bol. Treba ponajprije to učiniti,

to je najhitnije. Dok se to ne učini, ne treba držati

olake govore.

Neprihvatljivo je nanositi štetu ljudskome živo-

tu, posebice ljudskome životu iz onih razloga koji se

iznose kada se govori o aktivnoj eutanaziji. Zašto?

Postoji rizik da se u tu raspravu unese dosta neja-

snoća. Nanositi štetu nečijem životu znači: uvijek

nanositi štetu nečijem životu. Nije isto ispratiti ne-

čiji život bivajući uz njega u završnoj fazi i nanosi-

ti štetu njegovu životu. Mislim da je to proturječ-

no. Proturječje se uvodi i u sam čin njege. Pružajući

komu njegu, ne može mu se nanijeti šteta.

Ne mogu ništa reći o pojedinim osobama koje

to traže, ali treba uvijek slušati i razgovarati.

Kada razgovaramo s nekim, a to mi se stvarno

i dogodilo, možemo mu reći: „Govoriš mi da puno

patiš, tražiš od mene da učinim nešto za što ti ne

priznajem pravo da od mene tražiš. Dakle, treba-

mo to učiniti drugačije. Trebamo kroz nevolju pro-

ći drugačije. Ali ne možeš od mene tražiti da naš-

kodim tvojemu životu. I to zbog povjerenja koje

imaš u mene, i s kojim mi govoriš, ali ne možeš od

mene tražiti da prekinem tvoj život.“ No, za to tre-

ba razgovarati.

Čini mi se da je pitanje koje se postavlja to što

bismo htjeli moći, na kraju svega, kada nas bolest

nadilazi, s društvenog stajališta, kada smo svjesni

da medicina ne može više liječiti i da ne može viši

pomoći živjeti, i tada se kaže da razum može imati

još jednu zadaću, to jest upravljati vremenom, tra-

janjem vremena. To je krajnja pretenzija ljudskoga

razuma: da gospodari trajanjem ljudskoga vremena.

Mislim da bi ljudski razum trebao prihvatiti, u mu-

drosti, i posvijestiti sebi da dolazi u vremenu i da ga

vrijeme nadilazi. Smatram to iskušenjem za razum.

Prijateljstvo je grana na koju se sloboda može spustiti

U posljednje vrijeme o redovništvu se u jav-

nosti, konkretno u popularnoj kulturi, govori

više zahvaljujući francuskom fi lmu „O ljudima i

bogovima“. Vjerujem da Vam je poznata fi lmska

priča, utemeljena na stvarnosti, o francuskim

redovnicima koje su u Alžiru pogubili teroristi.

Oni su ostali s muslimanskim narodom iako su

imali brojne prigode za bijeg. Svjedočanstvo je

to hrabrosti i jasne, postojane karizme. Vratimo

15


Donosimo još dva pitanja i odgovora koja, zbog

prostora, nisu objavljena u „Glasu Koncila“.

Uredništvo VHDP

* * *

U Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu sudjelo-

vali ste na predstavljanju monografi je „Domini-

kanci u Hrvatskoj“, kao nastavak velike izložbe,

se u stvarnost: Vidite li, kao učitelj Dominikan-

skoga reda, da karizma među redovnicima po-

staje sve više fi kcija, razvodnjavanje? Je li i re-

dovništvu potrebna nova evangelizacija?

O. CADORÉ: Kad spominjete fi lm „O ljudima i

bogovima“, spomenut ću i dvije stvarnosti, najprije

stvarnost naše braće i sestara koji se danas nalaze

u situacijama gdje je teško biti kršćanin, a gdje se

ipak ti muškarci i žene, redovnici i njihovi prijate-

lji koji nisu redovnici, nastavljaju opirati ideji da bi

se zbog nasilja moglo postati zlim, i da bi se odgo-

vorom na nasiljem moglo postati zlim. Mislim ov-

dje na svjedočanstvo mladog Iračanina koji jednog

dana nakon atentata reče: Ne smatram da oni koji

su ovo počinili predstavljaju one koji govore i čine;

čak bi i sami počinitelji htjeli da se zaboravi da čo-

vjek može biti dobar, ali u tome neće uspjeti.

U svijetu ima mnogo mjesta gdje nije lako biti kr-

šćanin, ali gdje se i dalje želi biti povezan prijatelj-

stvom s ljudima, prelazeći preko razlika, ne vodeći

računa o razlikama u povezivanju s ljudima u prija-

teljstvu. To se vidi i u fi lmu „O ljudima i bogovima“.

Sjećate se one prekrasne rečenice koju ona žena go-

vori u fi lmu. Dok prior Christian razgovara s nje-

zinim mužem, ona šuti. Prior se pita hoće li otići,

život postaje težak, i kaže: „Mi smo poput ptica na

grani.“ A žena govori: „Ne, vi (redovnici) ste grana,

a mi smo ptice.“ Prijateljstvo vezano onkraj nasilja,

razlika i povijesti. Svjestan sam onoga što govorim.

Prijateljstvo je grana na koju se sloboda može spu-

stiti. To se vidi u fi lmu „O ljudima i bogovima“, kao

gdje ste istaknuli interes dominikanaca za kul-

turu. Kako vidite utjecaj religije u kulturi u

prošlosti i danas?

O. CADORÉ: U odnosu na prošla vremena, reli-

gije na manje dominantan način ostavljaju otisak u

današnjim kulturama. Brojni su tomu razlozi. Po-

najprije jedinstvo između religija i društvenih or-

ganizacija nije više tako snažno, što je dobro; vlasti

(svjetovna i crkvena) su odijeljene i manja je domi-

nacija. Zatim jer se i sama kultura mijenja, mijenja

i u svjedočanstvu naše braće i sestara na mnogim

mjestima. To je prekrasno.

Govoreći o fi lmu, ne mogu ne spomenuti da je u

istoj zemlji, Alžiru, ubijen i naš brat dominikanac

Pierre Claverie, koji je bio biskup Orana. I on je go-

vorio isto što i trapisti samostana u Tibhirinu: da

se sloboda ne može ušutkati.

Vratimo se pitanju o karizmi redovničkog ži-

vota. Govorit ću o redu kojem pripadam jer mi je

teško govoriti o drugima. Karizma i propovijedanje

nisu nestali i nema nikakvoga razloga da nestanu.

Karizma i svjedočanstvo zajedničkoga slavljenja

bratskoga života nema nikakvog razloga da nesta-

ne jer je to u srži Crkve i u srži vjere. A treba li se

redovništvo obnavljati, treba li razmišljati o novim

činjenicama, o načinima ostvarenja svoje kariz-

me u određenom kontekstu, odgovor je isti kao i u

maločas u pogledu evangelizacije: obnova je uvijek

potrebna. Posebno je potrebna u Crkvi. Danas je u

Crkvi potrebno ponovno razumjeti, možda na nov

način, komplementarnost stvarnosti teritorijalne

Crkve, na razini biskupija, i redovničkih karizma

koje su transverzalne, i povezane s drugim stvar-

nostima. Danas treba razmišljati o toj komplemen-

tarnosti i na toj komplementarnosti redovnici tre-

baju raditi.

Branimir Stanić

Preuzeto iz: Glas Koncila, L (9. listopada 2011.),

br. 41 (1946), str. 6-7.

16


se pristup spoznajama, i rekao bih da su kultural-

ni utjecaji podijeljeni. A danas, ovisno o pojedinim

zemljama, različit je i odgovor na Vaše pitanje. Vi

možete najbolje reći kakav je taj utjecaj u Hrvat-

skoj. Mogu vam samo reći svoju nadu da suvreme-

na kultura izvrši utjecaj na izričaj vjere za Crkvu,

- ne na sadržaj vjere, nego na njezin izričaj, njezin

način dijalogiziranja. Odgovorio sam Vam u stvari

u obratnom smjeru.

Moglo bi se reći da je to jezično pitanje glede

religije, i u poglede naše katoličke vjere. Često se,

naime, u Zapadnoj Europi kaže da ljudi našega vre-

mena više ne razumiju govor Katoličke Crkve. Ne

znam je li to istina, ali tako se govori. Rekoh da je

to jezično pitanje. Ako jezik neke religije nije više

razumljiv, onda ona treba više raspravljati sa svo-

jim suvremenicima kako bi se njezin jezični izričaj

razradio. Time to postaje novi jezik. Mislim da je

to vrlo važno.

U jednoj od propovijedi izrečenoj tijekom

Vašega pohoda Hrvatskoj napomenuli ste, tu-

mačeći Evanđelje, da treba oprostiti onima koji

ne vrše volju očevu. Pitamo Vas sada za savjet.

Hrvatska je prošla turoban put u Domovinskom

ratu u kojima je živote izgubilo mnogo ljudi, a

posljedice su nemjerljive. Ipak, vjernici su na

mnogo načina, ali i država svojim istupima,

iskazali oprost agresoru. Međutim, rat kao da

još uvijek traje jer smo u situaciji da na optuže-

ničkim klupama po međunarodnim sudovima

najveće kazne dobiva žrtva, Hrvatska, a manje

agresor. Pitamo Vas: može li oprost zamijeniti

pravednost? Odnosno znači li oprost prestanak

borbe za pravdu?

O. CADORÉ: Papa Pavao VI. je govorio da je

nemoguće zamisliti mir bez pravde. Dakle, pravda

je na neki način uvjet mira, što je važno. Pitanje je

samo može li se bez nasilja boriti za pravdu, a to

nije baš jednostavno pitanje. Evanđelje naznačuje

put. Moguće je boriti se za pravdu, bez nasilja, uko-

liko se želi svjedočiti da je čovjek u konačnici spo-

soban prilagoditi se prijedlogu mira koji mu nudi.

Nasilje samo još više otežava pravdu jer otvara krug

koji od nepravde ide k nepravdi, gdje će – i to je pi-

tanje koje si treba postavljati – u svakom slučaju

najslabiji, najmanji biti najveći gubitnici, u svakoj

pretpostavci. Dakle, nema mira bez pravde, pravda

je uvjet mira i treba se boriti za pravdu, za jednako

priznanje dostojanstva svakoga ponaosob i za jed-

nako priznanje dostojanstva svih i svih skupina.

Oprost smještam više na teologalnu razinu. To

je čin kojim se, kad me netko povrijedi, kladim –

čin vjere i nade – da je pogled kojim Bog gleda toga

drugoga pravedniji od moga pogleda, da je dobro-

hotnost i nada koju Bog može imati prema nekome

važnija od teškoće na koju ja nailazim u nadanju i

dobrohotnosti prema onomu koji me je povrijedio.

Drugim riječima, oprostiti – na toj teologalnoj ra-

zini – značilo bi dati povrh svega što bi nas moglo

odijeliti, moga neprijatelja i mene, dati povrh sve-

ga vrijeme, prostor i mjesto za Božji pogled prema

osobi koja je preda mnom, znajući da i ja dijelim taj

Božji pogled. Takav stav je stav u kojem, čineći tako,

napuštam duh obračunavanja, tj. tko bi imao više

a tko manje, hoće li imati više ili manje, drugome

više a meni manje ili više meni a manje drugome.

S gledišta oprosta, jačina Božje dobrohotnosti je

jednaka. Pitanje je samo znati pronaći, u vjeri, kako

nam takav bezuvjetni stav može pomoći da bez na-

silja radimo za pravdu.

17

IZVJEŠĆE SA XVI. ZASJEDANJA

PROVINCIJSKOG VIJEĆA

Split 24. listopada 2011.

Nazočna braća: Anto Gavrić (provincijal), Ivan

Iko Mateljan, Nikola Dugadžić, Pero Ćavar, Slav-

ko Slišković, Kristijan Dragan Raič, Anto Bobaš i

Alojz Ćubelić.

Izočna braća: Anastazio Perica Petrić, Tomislav

Kraljević i Jože Rupnik.

0. Jednoglasno su usvojeni zapisnici s XIV. za-

sjedanja provincijskog vijeća (5.5.2011) i dru-

gog izvanrednoga elektroničkog saziva pro-

vincijskoga vijeća (10.9.2011). Za zapisničara

ovoga vijeća izabran je brat Alojz Ćubelić.

1. Ekonom provincije brat Kristijan Dragan Raič

je podnio ekonomsko izvješće za 2010. godi-

nu. Provincija najviše ulaže u formaciju mlađe

braće, kojih se broj znatno povećao (sjemeni-

štarci, novaci i studenti – računajući i postdi-

plomski studij). Istaknut je ponovno značajan

doprinos od rada braće u hrvatskim katolič-

kim misijama.

Konstatirano je stvarno stanje i potreba da se

zbog preuzetih i započetih obnova samostana

i kuća u Provinciji nastoji u sljedećem razdo-

blju pozitivno riješiti, primjerice, zemlja na Či-

ovu, kuća u Samoboru te obnove krova na sa-

mostanu u Bolu. Ekonomsko izvješće je jedno-

glasno prihvaćeno. Braća su također na prijed-

log Ekonomskog vijeća provincije prihvatila da

se proda kuća u Samoboru zbog nemogućno-

sti daljnjeg ulaganja u nju, ali i zbog potrebe

da se novac od prodaje uputi u one samostane

koji se pripremaju za temeljitu obnovu ili pak

rekonstrukciju postojećih prostora. Kao tre-

će aktualno ekonomsko pitanje je spomenuta

obnova krovišta i krova samostana u Bolu na

Braču. Država je odobrila određena sredstva

za obnovu, a provincija se također obvezuje da

sudjeluje u obnovi. Braća vijećnici su se složi-

li da se prema zaključcima Ekonomskog vijeća

provincije načine određeni koraci kako bismo

mogli pratiti sve učinjeno na tom području.

Osim toga, starješina Bolskog samostana tre-

ba napisati dopis općini Bol da i ona fi nancij-

ski sudjeluje u obnovi muzeja i samostana jer

je samostan nezaobilazni i neodvojivi dio tu-

rističke ponude Bola. Braća vijećnici su tako-

đer zatražili da se pribavi sva potrebna doku-

mentacija prije negoli što se krene u realizaciju

predloženih projekata i da o tome bude obavi-

ješteno ekonomsko i provincijsko vijeće.

2. Prema dopisu iz Generalne kurije od 2. lipnja

2011. za provincijskog promotora proslave Ju-

bileja Reda 2016. godine imenovan je brat Sreć-

ko Koralija.

3. Rasprava o Pismu Učitelja Reda nakon vizita-

cije Provinciji. Učitelj Reda brat Bruno Cadoré

i brat Wojciech Delik su 9. listopada 2011. go-

dine uputili pismo provincijalu Hrvatske do-

minikanske provincije, bratu Anti Gavriću,

i cijeloj Provinciji. Pismo je dostavljeno svoj

braći u Provinciji, kao i onima u inozemstvu.

Braća vijećnici su pismo ocijenili vrlo objek-

tivnim i poticajnim za čitavu Provinciju. U ra-

spravi su se osobito fokusirali na posljednji dio

pisma koji se odnosi na formaciju i život na-

ših zajednica. Taj dio pisma izlaže i neke kon-

kretne zadatke koje smo dužni u narednom

IZ P

RO

VIN

CIJA

LA

TA

18


razdoblju ostvariti. Tako je, primjerice, odlu-

čeno da braća vijećnici do 15. studenog 2011.

pošalju regensu studija svoje primjedbe na

postojeći prijedlog Ratio formationis i studi-

orum particularis, kako bi se mogao uskoro

slati na odobrenje i tiskati.

Osobito je važno pripremiti pripravna po-

vjerenstva za sljedeću izbornu provincijsku

skupštinu. U tom vidu pozorno treba integri-

rati pitanja koja su spomenuta u završnom di-

jelu ovoga pisma. Odlučeno je da braća vijeć-

nici do kraja studenoga dostave provincijalu

prijedloge naziva komisija te imena braće koja

bi mogla sudjelovati u radu svake komisije i

tako realizirati zahtjeve koje je Učitelj Reda

iznio u svome pismu našoj Provinciji.

Na koncu rasprave o ovome pismu dotaknu-

to je i pitanje pripreme Opće skupštine Reda

koja se održava u našoj Provinciji.

4. Obavijesti i događanja iz života samostana i

Provincije

U naš samostan u Petrovču su došle sestre

dominikanke talijanske kongregacije koje su

se uključile u pastoralni rad samostana, župe

i svetišta. Sada je potrebno sklopiti s njima

ugovor, što treba pripremiti samostan u Pe-

trovču, u suradnji sa slovenskim vikarom.

Bratu Joži Rupniku ističe služba vikara 12.

prosinca 2011., pa će ga u toj službi zamijeni-

ti brat Ivan Arzenšek. Prijedlog je jednoglasno

prihvaćen. Bilo bi dobro da na sljedećem zasje-

danju provincijskog vijeća sudjeluju obadvoji-

ca, brat Jože i brat Vanči.

Istekao je mandat samostanskoga starješine

braći u Sloveniji te bratu Damiru Šokiću u Bolu.

Provincijal je također obavijestio braću o mo-

gućnosti da državna vjeronaučna olimpijada

za školsku godinu 2012./2013. bude tematski

posvećena Sv. Dominiku i dominikancima, u

sklopu priprave za jubilej Reda; braća vijećnici

su podržali prijedlog i obećali suradnju u pri-

premi materijala i priručnika, ukoliko držav-

no povjerenstvo prihvati naš prijedlog.

5. Razno: Istaknuta je potreba završetka pripre-

me i tiskanja molitvenika za Dominikansku

obitelj kao i potreba prikaza (riječju i slikom)

samostana na internetskoj stranici Provincije.

Sljedeće zasjedanje provincijskog vijeća odr-

žat će se u samostanu Blaženog Augustina

Kažotića u Zagrebu u ponedjeljak 12. prosin-

ca 2011., s početkom u 9.00 sati.

Zapisničar: brat Alojz Ćubelić, OP

* * *

25. studenoga 2011. održan je sastanak držav-

noga povjerenstva za natjecanje iz vjeronauka -

vjeronaučnu olimpijadu učenika osnovnih i sred-

njih škola. Na sastanku se iznio prijedlog Hrvat-

ske dominikanske provincije da tema vjeronaučne

olimpijade za školsku godinu 2012./2013. bude Sv.

Dominik i Red propovjednika. Državno povjeren-

stvo je načelno prihvatilo prijedlog, a za daljnje

pripreme će se održati sastanak užeg povjerenstva

za pripremu natjecanja na kojem će uz predstavni-

ke Hrvatske dominikanske provincije biti nazočni

predstavnici organizatora natjecanja Agencije za

odgoj i obrazovanje, Nacionalnog katehetskog ure-

da HBK, Glasa Koncila i predsjednica državnoga

povjerenstva dr. sc. s. Valentina Mandarić.

19


IZVJEŠĆE SA XVII. ZASJEDANJA

PROVINCIJSKOG VIJEĆA

Zagreb, 12. prosinca 2011.

Nazočna braća: Anto Gavrić (provincijal), Ivan

Iko Mateljan, Nikola Dugadžić, Pero Ćavar, Slavko

Slišković, Kristijan Dragan Raič, Anto Bobaš, Alojz

Ćubelić, Jože Rupnik i Ivan Arzenšek.

Izočna braća: Anastazio Perica Petrić, Tomislav

Kraljević.

0. Jednoglasno je usvojen zapisnik s XVI. zasjeda-

nja provincijskog vijeća. Za privremenog zapi-

sničara izabran je ponovno brat Alojz Ćubelić.

1. U skladu odredbom Provincijske skupštine

u Bolu 2008. godine (usp. Akti, Bol 2008, br.

82), odlučeno je da se sazove Izborna provincij-

ska skupština koja će početi u utorak 19. lipnja

2012. godine u samostanu u Bolu na Braču.

2. Provincijal je na temelju pristiglih prijedloga i

osobno predložio šest pripravnih povjerensta-

va i njihovih članova u pripremi buduće izbor-

ne provincijske skupštine. Nakon rasprave je

odlučeno da se oforme sljedeća povjerenstva:

I. ZVANJA I FORMACIJA

Zvonko Knežević, predsjednik

Petar Galić

Hrvoje Lasić

Ivo Plenković

Nikola Leopold Noso

Matijas Farkaš

Reginald Klapež

Ivan Gavranović

II. ZAJEDNIČKI ŽIVOT, MOLITVA I LITURGIJA

Luka Prcela, predsjednik

Mihael Mario Tolj

Nikola Dugadžić

Marko Bobaš

Ante Kovačević

Mirko Jagnjić

Pavao Lasić

Josip Šimić

Ilija Zrno

Karlo Posavec

Jože Rupnik

Krunoslav Batinić

III. APOSTOLAT (Propovijedanje, Internet, Na-

klada) I DOMINIKANSKA OBITELJ

Anto Bobaš, predsjednik

Zvonko Džankić

Jozo Čirko

Vjekoslav Lasić

Marko Bijelić

Ivan Martinić

Tihomir Zovko

Dominik Kristijan Gerbic

IV. STUDIJ I INTELEKTUALNI ŽIVOT

Alojz Ćubelić, predsjednik

Slavko Slišković

Franjo Šanjek

Marijan Biškup

Stipe Jurič

Stjepan Krasić

Marijan Jurčević

Srećko Koralija

20


V. PLANIRANJE: PRISUTNOST, IZAZOVI I PO-

SLANJE

Ivan Iko Mateljan, predsjednik

Mato Bošnjak

Frano Prcela

Drago Kolimbatović

Eugen Bižaca

Tomislav Kraljević

Ivan Arzenšek

Pero Jurič

Mate Lukač

Jozo Mravak

Ljudevit Jeđud

Krešimir Kapetanović

VI. UPRAVA, EKONOMIJA I KULTURNA BA-

ŠTINA

Kristijan Raič, predsjednik

Marinko Zadro

Anastazio Perica Petrić

Mario Marinov

Ivica Tomljenović

Stanko Prcela

Veselko Begić

Viktor Arh

Mile Gugić

Damir Šokić

Predsjednici povjerenstava su dužni organizi-

rati nekoliko radnih susreta s članovima ovih ko-

misija i izvješće poslati provincijalatu najkasnije do

15. svibnja 2011. Osim toga o terminima susreta će

obavijestiti provincijala.

3. Rješavanje zemljišta na Čiovu i iznajmljivanje

samostana Sv. Križa na Čiovu

Ekonom provincije brat Kristijan Raič je bra-

ću vijećnike izvijestio o poduzetim koracima u

pogledu razrješavanja problematike vezane uz

zemljište na Čiovu, eventualnog iznajmljivanja

samostana Svetog Križa te formulirao nekoliko

prijedloga koje su braća vijećnici podržali.

4. Druga aktualna ekonomska pitanja

Ekonom provincije brat Kristijan Raič je in-

formirao braću o trenutnoj situaciji u pogledu

obnove krova samostana u Bolu na Braču kao i

iščekivanju svih potrebnih dozvola za obnovu

samostana Kraljice svete krunice u Zagrebu.

5. Usvajanje revidiranih tekstova Posebnoga pla-

na odgoja (RFP) i Posebnoga plana studija (RSP)

Regens studija brat Alojz Ćubelić je priredio

zajedno s ostalim provincijskim vijećnicima

tekst Posebnog plana odgoja i Posebnog plana

studija. Vijeće je usvojilo revidirani tekst, koje

će zbog velikog broja izmjena treba prevesti i

poslati Učitelju Reda na odobrenje.

6. Pismo Učitelja Reda po završetku vizitacije

Provinciji – reakcije, planovi i perspektive u

našim zajednicama.

Provincijal Anto Gavrić je podsjetio braću vi-

jećnike na važnost iščitavanja pisma Učitelja

Reda nakon njegove vizitacije našoj Provinciji

osobito u vidu pripremanja iduće izborne pro-

vincijske skupštine. Provincijal će posjetiti sve

prioralne samostane i s braćom razgovarati o

Pismu Učitelja Reda. A zatim će od zajednica

zatražiti da pismeno dostave zaključke i način

primjene u zajednicama.

7. Odluka Generalnog vijeća: Opća skupština

Reda - Trogir/Čiovo 2013.

Brat Mario Mihael Tolj je boravio u Rimu i

iznio nekoliko prijedloga i ponuda za održava-

nje buduće Opće skupštine Reda 2013. godine.

Generalno vijeće našega Reda odabralo je Tro-

gir/Čiovo za održavanje tog važnog događaja.

8. Dopis Učitelja Reda od 5.12.2011. provincijama

koje imaju regionalne i provincijske vikarijate:

Učitelj Reda poslao je pismo provincijama

koje imaju vikarijate u kojemu, između osta-

log, donosi i upitnik na kojega prvotno treba

21


odgovoriti određeni vikarijat, a onda će o nje-

mu raspravljati i provincijsko vijeće. . Odgo-

vore na Upitnik treba dostaviti u Generalnu

kuriju prije 1. svibnja 2012. To je zapravo po-

četak provođenja odluka koje su donesene na

posljednjoj Općoj skupštini Reda. Braća iz Slo-

venskoga dominikanskog vikarijata priredit će

odgovore na Upitnik za sljedeće provincijsko

vijeće, a kojem će se raspravljati o provincij-

skom vikarijatu u Sloveniji.

9. Za novoga vikara Slovenskoga dominikan-

skog vikarijata (SDV) imenovan je brat Ivan

Arzenšek.

10. Provincijal je priopćio vijećnicima nekoliko

obavijesti i događanja iz života samostana i

Provincije koje možete pronaći u ovome broju

Vjesnika, u rubrici „Iz provincijalata“

U Petrovču je sklopljen ugovor koji defi nira djelo-

vanje časnih sestara dominikanki. Sestre su srdač-

no prihvaćene i započele su sa svojim apostolskim

djelovanjem u Petrovču.

Zbog pripreme vjeronaučna olimpijada za školsku

godinu 2012./2013. s temom „Sv. Dominik i Red

propovjednika“ održat će se nekoliko sastanaka od

siječnja iduće godine.

Na koncu je provincijal Anto Gavrić izvijestio bra-

ću vijećnike da će se uskoro sastati sa splitsko-ma-

karskim nadbiskupom mons. Marinom Barišićem,

u vidu pripreme službenog pokretanja kauze fr.

Dominika Barača.

Sljedeće provincijsko vijeće će se održati u Petrov-

ču 23. veljače 2012.

Provincijsko vijeće je završilo molitvom!

Zapisničar:

brat Alojz Ćubelić, OP

22


IZ PROVINCIJALATA

10. lipnja, dubrovački biskup mons. Mate Uzinić

za prezbitera zaredio brata Matijasa Farkaša u sa-

mostanskoj crkvi Sv. Križa u Gružu.

30. lipnja, celjski biskup mons dr. Stanislav Lipov-

šek, uz suglasnost brata Ivana Arzenšeka i provin-

cijala, imenovao vlč. Janeza Krašoveca duhovnim

pomoćnikom u župi Petrovče. Vlč. Janez stanuje u

župi Ponikva kod Žalca, a pomagat će u pastoral-

noj skrbi u bazilici Majke Božje u dogovoru sa žu-

pnikom bratom Ivanom Arzenšekom.

25. srpnja, u samostanu u Splitu sastalo se povje-

renstvo za ispitivanje i pripuštanje kandidata u no-

vicijat. Povjerenstvo je bilo u sastavu: učitelj sje-

meništaraca i postulanata brat Petar Galić, učitelj

novaka Ivo Plenković i prior splitskog samostana

Nikola Dugandžić. U novicijat su pripušteni: Ante

Kazoti, Anto Gavranović, Marko Dokoza, Lovro

Krželj i Igor Vukančić.

20. kolovoza, u samostanu Sv. Dominika u Du-

brovniku jednostavne zavjete položila braća Josip

Cota, Ivan Prskalo, Marko Pavlinović, Ivan Domi-

nik Iličić, Ivan Marija Tomić, Domagoj Augustin

Polanščak, Mirko Irenej Vlk i Mladen Folnović.

3. rujna, u samostanu Sv. Dominika u Dubrovniku

obukli habit i započeli godinu novicijata Ante Ka-

zoti, Anto Gavranović, Marko Dokoza, Lovro Kr-

želj i Igor Vukančić.

18.-30. rujna, u kanonskoj vizitaciji Provincije

bili vikar Učitelja Reda brat Edward Ruan, socius

Učitelja Reda brat Wojciech Delik, a 25. rujna do-

šao je i Učitelj Reda brat Bruno Cadoré. Posjetili su

samostane u Zagrebu, Dubrovniku, Korčuli, Spli-

tu, Petrovču te sestre dominikanke u Korčuli i u

Zagrebu (Trnje).

24. rujna, Petar Ušković, student 1. godine na Fi-

lozofskom fakultetu družbe Isusove (završio Nad-

biskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu), primljen

u postulaturu u samostanu Kraljice sv. Krunice u

Zagrebu.

25. rujna, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bo-

zanić posvetio samostansku i župnu crkvu bl. Au-

gustina Kažotića u Zagrebu-Peščenica, prigodom

desete obljetnice osnutka župe.

27. rujna, na provincijalov prijedlog, dubrovački

biskup mons. Mate Uzinić imenovao brata Matija-

sa Farkaša župnim vikarom u župi Sv. Križa u Du-

brovniku.

11. listopada, bratu Mirku Vlku dan „Nihil obstat“

za upis u Treći ciklus studija – doktorat iz dogmat-

ske teologije – na Katoličkom bogoslovnom fakul-

tetu Sveučilišta u Zagrebu.

28. listopada, celjski biskup mons. dr. Stanislav

Lipovšek pohodio samostan i župu u Petrovču.

18. studenog, brat Nikola Mioč potvrđen za priora

samostana Sv. Dominika u Dubrovniku; službu je

prihvatio 20. studenoga.

23


21. studenog, brat Zvonko Knežević imenovan po-

dučiteljem braće studenata u Zagrebu.

23. studenog bratu Krunoslavu dopustio da poha-

đa Đakonsku pastoralnu godinu na Nadbiskupij-

skome pastoralnom institutu Zagrebačke nadbi-

skupije (ne obvezuje ređenje).

30. studenog, brat Nikola Mioč asigniran iz samo-

stana Sv. Križa u Gružu u samostan Sv. Dominika

u Dubrovniku; razriješen službe župnoga vikara u

župi Sv. Križa u Gružu.

30. studenog, brat Marko Bobaš asigniran u sa-

mostan Sv. Dominika u Dubrovniku, gdje je u pro-

tekle tri godine bio u službi priora.

2. prosinca, Marijan Ljubičić (Imotski), student 1,

godine KBF-a u Zagrebu, primljen u postulaturu.

10. prosinca, brat Ivan Arzenšek imenovan starje-

šinom samostana Gospe Svete u Petrovču (Slove-

nija), a brat Viktor Arh, starješinom samostana Sv.

Josipa u Žalcu (Slovenija).

12. prosinca, na provincijskom vijeću brat Ivan

Arzenšek imenovan novim vikarom Slovenskoga

dominikanskog vikarijata, naslijedivši na toj službi

brat Jožu Rupnika.

SAMOSTANSKI ARHIVI

Draga braćo,

Provincijska skupština u Bolu odredila je da

„svaki samostan ili kuća imenuje arhivara koji će

uredno voditi arhiv“ (Akti, Bol 2008, br. 59).

Podsjećam priore i starješine samostana na

važnost i dužnost uređenja samostanskih arhiva.

Također upozoravam da se ne smije nikoga izvana

puštati da sam „kopa“ po arhivu, iznosi i kopira do-

kumente. Samo na temelju molbe i točnoga opisa

predmeta istraživanja može se dati na uvid traženi

dokument iz arhiva.

Raspravljajući o „sređivanju samostanskih arhi-

va i objedinjavanju građe u Provincijskom arhivu“,

provincijsko vijeće je na zasjedanju u Zagrebu 26.

ožujka 2009. odlučilo da se „ništa ne smije objav-

ljivati iz provincijske arhivske građe dok se Arhiv

sređuje“ (usp. VHDP XLV, 2009., br. 101, str. 19).


provincijal

24


PROVINCIJALOVA KRONIKA

U proteklom ljetnom semestru provincijal je imao

9 sati tjedno predavanja na Filozofskom fakultetu

Družbe Isusove Hrvatski studiji – Sveučilišta u Za-

grebu (3 kolegija iz srednjovjekovne fi lozofi je); u zim-

skom semestru predaje kolegije iz antičke fi lozofi je.

Ujedno je i vanjski suradnik na Zdravstvenom

veleučilištu u Zagrebu.

* * *

22. svibnja, predsjedao euharistijskim slavljem i

propovijedao u Karmel Brezovici.

26. svibnja, održao izlaganje „Hrvatski intelektu-

alci na Sveučilištu u Fribourgu“ na Međunarod-

nom skupu Annales Pilar 2011 „Hrvatsko iselje-

ništvo i Domovina“.

28. svibnja, krstio jedno dijete u crkvi Kraljice sv.

Krunice, Zagreb.

5. lipnja: Papa u Zagrebu – sudjelovao na euhari-

stijskom slavlju na Hipodromu u Zagrebu, a poslije

podne u molitvi Večernje u zagrebačkoj katedrali.

8. lipnja, primio delegaciju Muzeja Ptuj (Slovenija)

u svezi s projektom o bivšem dominikanskom sa-

mostanu u Ptuju.

9. lipnja, sjednica predsjedništva HKVRP-a i

HUVRP-a.

10. lipnja, sudjelovao na ređenju brata Matijasa

Farkaša u crkvi Sv. Križa u Gružu.

23.-24. lipnja, propovijedao za svetkovinu Rođe-

nja sv. Ivana Krstitelja, zaštitnika župe Lug Bran-

ković (BiH), u župi brata Slavka Sliškovića.

25.-26. lipnja, zajedno s bratom Slavkom Sliškovi-

ćem pohodio brata Peru Juriča u Klopču.

26. lipnja, propovijedao na mladoj misi brata Ma-

tijasa Farkaša u Bugojnu.

29. lipnja – 14. srpnja, boravak u samostanu u

Bolu na Braču: 3. srpnja misa i propovijed; 10. srp-

nja: u pratnji bolskog starješine brata Damira Šo-

kića susreo se s načelnikom općine Bol gosp. Ti-

homirom Marinkovićem i razgovarali o projektu

obnove krova na samostanu.

16. srpnja, Gospa Karmelska, predsjedao euhari-

stijsko slavlje i propovijedao u Karmel Brezovici.

17.-25. srpnja, samostan u Dubrovniku: 19. srp-

nja susret s dubrovačkim biskupom mons. Matom

Uzinićem te zatim s dubrovačkim gradonačelni-

kom gosp. Androm Vlahušićem; 22. srpnja susret

sa županom Dubrovačko-neretvanske županije

gosp. Nikolom Dobroslavićem, gosp. ravnateljem

Agencije za upravljanje državnom imovinom gosp.

Tomislavom Bobanom o rješavanju pitanja povra-

ta nacionaliziranih prostora ispod crkve sv. Seba-

stijana u Dubrovniku; 24. srpnja predsjedao euha-

ristijska slavlja i propovijedao u samostanskim cr-

kvama u Gradu i navečer u Gružu.

31. srpnja, predsjedao euharistijsko slavlje, propovi-

jedao i krstio dvoje djece u župnoj crkvi u Benkovcu.

2.-5. kolovoza, boravak u samostanu Trogiru, po-

hodio samostan Sv. Križa na Čiovu i Splitu; 3. ko-

lovoza: propovijedao za blagdan bl. Augustina Ka-

žotića u njegovu svetištu u Trogiru.

6. kolovoza, slavio euharistiju i vjenčanje u župnoj

crkvi u Benkovcu.

7. kolovoza, Zagreb: Kraljica sv. Krunice, propovije-

dao u sklopu trodnevlja za svetkovinu sv. Dominika.

25


8. kolovoza, propovijedao za svetkovnu sv. Domi-

nika u župi sv. Dominika u Konjščini.

12. kolovoza, propovijedao u sklopu trodnevlja za

svetkovinu Velike Gospe u svetištu Gospe Kon-

džilske (BiH).

13. kolovoza, propovijedao u rodnoj župi Bežlja

prigodom dana posvete crkve te blagoslovio vitraje

u crkvi, rad akad. slikara Ante Mamuše; sudjelovao

na mladoj misi u susjednoj župi Komušina.

14.-15. kolovoza: Svetište Gospe Kondžilske – eu-

haristijska slavlja predvodili kardinal Vinko Puljić

i pomoćni biskup Pero Sudar.

20. kolovoza, primio prve zavjete osmorice braće

u samostanu u Dubrovniku.

22. kolovoza, Celje: sudjelovao u predstavljanju knji-

ge švicarskog dominikanca Johannesa Brantschena,

Obnoviti kršćansko upanje, u izdanju naklade „Zna-

menje“, a u prijevodu brata Ivana Arzenšeka, OP.

28. kolovoza, Sv. Augustin, predsjedao i propovije-

dao na proslavi zaštitnika župe u Velikoj (Požeška

biskupija); navečer koncelebrirao u marijanskom

svetištu u Pleternici.

29. kolovoza, Mučeništvo sv Ivana Krstitelja, pro-

povijedao na proslavi zaštitnika župe u Odžaku

(BiH).

2. rujna, Zagreb: sjednica predsjedništva HKVRP-a

i HUVRP-a.

3. rujna, samostan u Dubrovniku: predvodio slavlje

oblačenja i početka novicijata petorice nove braće.

4.-6. rujna, Međunarodni studijski tjedan u Du-

brovniku.

7. rujna, Zagreb: održao izlaganje „Očekivanje sve-

ćenika s pastoralnim dekretom u zajednici od cje-

lokupne samostanske zajednice“ na Prvome pasto-

ralnom kolokviju braće konventualaca.

11. rujna, Zagreb: propovijedao u crkvi Kraljice sv.

Krunice.

16.-17. rujna, Zagreb: kao organizator predsjedao

Redovničkim danima u franjevačkom samostanu u

Dubravi; 16. rujna predvodio i euharistijsko slavlje

i propovijedao.

18. rujna, predsjedao euharistijsko slavlje i propo-

vijedao u Karmel Brezovici.

19. rujna, početak kanonske vizitacije Učitelja

Reda; u Zagreb dolaze braća Edward Ruan, vikar

Učitelja Reda, i Wojciech Delik, socius Učitelja

Reda za srednju i istočnu Europu; 20. rujna susre-

ću se s članovima provincijskog vijeća koji borave

u Zagrebu te drugim dužnosnicima.

22. rujna, odlazak za Dubrovnik i doček Učitelja

Reda brata Brune Cadoréa.

24. rujna, Zagreb: Peščenica, sudjelovao na pred-

stavljanju monografi je o župi bl. Augustina Kažo-

tića; program je vodila Tanja Baran, novinarka Hr-

vatskog radija.

25. rujna, sudjelovao u slavlju posvete župne crkve

bl. Augustina Kažotića. Crkvu je posvetio zagre-

bački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, a u konce-

lebraciji su bili Učitelj Reda i njegov socius, lucer-

sko-troianski biskup mons. Domenico Cornacchia.

26. rujna, Zagreb: Galerija Klovićevi dvori, sudje-

lovao na predstavljanju monografi je „Dominikanci

u Hrvatskoj“. Na predstavljanju je govorio i Učitelj

Reda.

27. rujna, pratio Učitelja Reda koji je slavio euhari-

stiju i propovijedao u kapelici sestara dominikanki

u Trnju; pratio Učitelja Reda u posjetu Hrvatskoj

akademiji znanosti i u Umjetnosti.

28.-29. rujna, pratio Učitelja Reda i njegova sociu-

sa u pohodu samostanu u Splitu.

30. rujna, Zagreb: sastanak Učitelja Reda s pro-

vincijskim vijećem i završetak kanonskog pohoda

Provinciji.

2. listopada, Zagreb: propovijedao u crkvi Kraljice

sv. Krunice.

3. listopada: razgovor s pročelnikom Gradskog ure-

da za obrazovanje i kulturu mr. sc. Ivicom Lovrićem.

7. listopada, zajednički susret i razgovor s braćom

u formaciji na početku akademske godine.

8. listopada, Marija Bistrica: sudjelovao na hodo-

čašću Vrhbosanske nadbiskupije i Banjolučke bi-

skupije (još su bila braća Mato Bošnjak i Slavko

26


Slišković); euharistijsko slavlje je predvodio kardi-

nal Vinko Puljić.

13. listopada: sudjelovao u emisiji Radija Trogir o

blaženom Augustinu Kažotiću.

14.-16. listopada, Zagreb: sudjelovao na Međuna-

rodnom simpoziju o blaženom Augustinu Kažotiću.

24. listopada, Split: zasjedanje provincijskog vijeća.

26.-27. listopada: Plenarna skupština HKVRP-a i

HUVRP-a u samostanu bl. Augustina Kažotića u

Zagrebu-Peščenica, na kojoj je došlo do sjedinjenja

Konferencije i Unije u Hrvatsku konferenciju viših

redovničkih poglavara i poglavarica. Izabran kao

član Vijeća HKVRPP-a i predsjednik Povjerenstva

za trajnu formaciju redovnika i redovnica.

29. listopada, Zagreb: Kraljica sv. Krunice, slavlje

vjenčanja.

31. listopada, sudjelovao u emisiji „Susret u dija-

logu“ koju na Hrvatskom radiju vodi tanja Baran.

Emisija od sat vremena bila je posvećena bl. Augu-

stinu Kažotiću i Drinskim mučenicama.

2. studenoga, Zagreb-Markovo Polje, predvodio

sprovodne obrede i misu zadušnicu u crkvi sv. An-

tuna u sesvetskim Selima.

4. studenog, Zagreb: na Filozofskom fakultetu DI

nazočio Međunarodnom simpoziju o fi lozofi ji Ru-

đera Boškovića.

5. studenog, Zagreb: radna sjednica povjerenstava

pri HKVRPP-a.

6. studenog, Zagreb: propovijedao u crkvi Kraljice

sv. Krunice.

9. studenoga: samostan bl. Augustina Kažotića,

sudjelovao u radu samostanske skupštine.

10. studenoga, primio u provincijalatu vlč. Mirka

Brlića, novoga župnika župe bl. Augustina Kažoti-

ća i razgovarali o pojačanju širenja kulta pobožno-

sti prema Blaženiku u župi Lupoglav; sastanak (u

pratnji provincijskog ekonoma Kristijana Raiča) u

Agenciji za upravljanje državnom imovinom o po-

vratu „Bijele kuće“ u Bolu.

13. studenog, Zagreb: Kraljica sv. Krunice, nazo-

čio predstavljanju novoga broja „Izazova Istine“ –

časopisa mladih dominikanaca.

19.-20. studenoga, samostan u Trogiru: 20. stude-

noga u 9 sati propovijedao u samostanskoj crkvi,

a u 10:30 sati predsjedao euharistijskim slavljem i

propovijedao u trogirskoj katedrali prigodom spo-

mena na mučeništvo dubrovačkoga dominikanca

Dominika Barača, kojeg su komunisti strijeljali u

Trogiru 17. studenog 1945.

21. studenoga, Zagreb: zajednički susret s braćom

u formaciji.

22. studenoga, Zagreb: „Galerija Klovićevi dvori“:

sudjelovao na otvorenju izložbe „Veliki majstori re-

nesanse“, na kojoj su izložena i 4 djela iz naših sa-

mostana (2 iz Dubrovnika, a po jedno djelo iz sa-

mostana u Bolu i Starom Gradu).

23.-29. studenog, Hamburg: sudjelovao u prosla-

vi Dana Misije bl. Augustina Kažotića; 27. 11. eu-

haristijsko slavlje je hamburškoj katedrali predvo-

dio pomoćni hamburški biskup mons. dr. Hans-Jo-

chen Jaschke.

30. studenog, Zagreb: sastanak sa zamjenikom

ravnatelja Državne geodetske uprave o rješavanju

imovinsko-pravnih pitanja sa zemljištem na Čiovu.

3. prosinca, Križevci: sudjelovao na 3. susretu

hrvatskoga duhovnoga književnoga stvaralaštva

„Stjepan Kranjčić“ i dodijelio prve tri nagrade za

monodramu.

7. prosinca, održao predavanje o etičkim dilema-

ma na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu.

8. prosinca, sudjelovao u proslave 50. obljetnice

župe Bezgrešnog začeća u Zagrebu-Jordanovac; eu-

haristijsko slavlje prevodio je kardinal Josip Bozanić.

9. prosinca, Zagreb: prva sjednica novoga Vijeća

HKVRPP-a; na sjednici je sudjelovao i dubrovač-

ki biskup mons. Mate Uzinić, predsjednika Vije-

ća HBK-a za ustanove posvećenog života i družbe

apostolskog života.

12. prosinca, Zagreb-Peščenica, zasjedanje pro-

vincijskog vijeća.

14.-15. prosinca, kanonski pohod braći u samo-

stanu u Splitu.

27


BRAĆA PROPOVIJEDAJU

Duhovne vježbe

Brat Ivan Iko Mateljan vodio duhovne vježbe se-

strama dominikankama u Korčuli od 8.-15. rujna.

Brat Ivica Tomljenović vodio duhovne vježbe

sestrama karmelićankama u Brezovici od 17. do

22. listopada uključno, na temu „Blaženstva“.

Trodnevlja

Brat Petar Galić (Split) propovijedao trodnevlje

za Veliku Gospu u samostanskoj crkvi sv. Domini-

ka u Trogiru.

Brat Drago Kolimbatović (Korčula), u Poljici na

Krku, 19.-26. rujna propovijedao uoči svetkovine

župskih zaštitnika Kuzme i Damjana. Uoči svet-

kovine Krista Kralja održao susret sa sjemeništar-

cima. Na svetkovinu Krista Kralja 20. studenoga

propovijedao u župi Skopaljska Gračanica (BiH)

koja je proslavila 100.-tu obljetnicu utemeljenja.

Brat Ljudevit Jeđud (Zagreb) propovijedao trod-

nevlje od 10. do 12. studenoga u župi sv. Vida na

zagrebačkom Petruševcu, prigodom 10. obljetnice

osnutka župe.

Brat Stipe Jurič (Rim) propovijedao trodnevlje

od 24. do 26. studenoga u Hrvatskoj katoličkoj mi-

siji „Bl. Augustin Kažotić“ u Hamburgu, prigodom

proslave Dana Misije.

Braća Kristijan Raič, Zvonko Džankić, Mato

Bošnjak i Alojz Ćubelić od 1. do 4. prosinca pred-

vodili trodnevlje u župi Svete Barbare u Velikoj

Mlaki (Zagrebačka nadbiskupija). Prvoga dana pri-

družili su im se i braća bogoslovi Krunoslav Bati-

nić i Ivan Dominik Iličić te predstavili „Izazov Isti-

ne“ – časopis mladih dominikanaca te novija do-

minikanska izdanja

Zamjene preko ljeta

Braća Zvonko Džankić i Srećko Koralija (đakon)

u kolovozu zamjenjivali brata Tomislava Kraljevića

u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Parizu.

Brat Stipe Jurič zamjenjivao mjesec dana bra-

ta Anastazija Pericu Petrića u Hrvatskoj katoličkoj

misiji u Hannoveru.

Brat Marinko Zadro zamjenjivao brata Peru Ju-

riča u župi Uzvišenja sv. Križa u Klopču (Zenica).

Ispomoć

Brat Vjekoslav Lasić, od 9. prosinca 2011. do

sredine siječnja 2012. ispomaže u Hrvatskoj kato-

ličkoj misiji Hamburg

Brat Srećko Koralija od 27. prosinca 2011. do

sredine siječnja 2012. na ispomoći je u samostani-

ma u Zagrebu.

Mediji

Brat Ljudevit Jeđud redovito uređivao i vodio

emisiju na Radiju Marija svakog 30. u mjesecu u

9.00 sati na temu „Crkvenost“. Posljednje četiri

emisije su bile na temu „Doprinos nas Hrvata vjer-

nika EU“, a tema se nastavlja od siječnja 2012. sva-

kog 2. utorka u mjesecu u 10.30 sati.

Brat Zvonko Džankić 7. prosinca 2011. poslije

podne sudjelovao na HTV 1, u polusatnoj emisiji

„Riječ i život“, posvećenoj moralnoj obnovi u Ad-

ventu; emisija je reprizirana sutradan, 8. prosinca

u 6.10 sati.

28

IZ Ž

IVO

TA

BR

AĆ

E I

ZA

JED

NIC

ASVEĆENIČKO REĐENJE

BRATA MATIJASA FARKAŠA, OP

Na blagdan dubrovačkog nadbiskupa domini-

kanca bl. Ivana kardinala Dominicija, 10. lipnja,

u crkvi Svetog Križa u Gružu za svećenika Hrvat-

ske dominikanske provincije zaredio je biskup du-

brovački mons. Mate Uzinić fr. Matijasa Farkaša.

Bilo je to prvo svećeničko ređenje biskupa Uzinića

u ulozi zareditelja, njegov prvi pohod gruškom sa-

mostanu te prvo ređenje u crkvi Svetog Križa na-

kon savezničkog bombardiranja crkve 1943. godi-

ne. Riječ dobrodošlice okupljenima, posebice ređe-

nikovoj majci Matildi, uputio je župnik župe Sve-

tog Križa fr. Mihael Mario Tolj. Provincijal fr. Anto

Gavrić predstavio je kandidata te prema obredu

zatražio njegovo ređenje.

Mons. Uzinić u propovijedi je naglasio vrijed-

nost odaziva na Božji poziv te čestitao ređeniku što

se toga nije bojao. Spomenuo je da u Dubrovačkoj

biskupiji desetljećima mladići nisu spremni odgo-

varati na taj poziv, iako vjernička zajednica ima po-

trebu za potporom svećenika. Naveo je i primjer

dubrovačkoga nadbiskupa Ivana Dominicija (1356-

1419), rođenog u Firenci, koji je, nakon što se majka

Paula usprotivila njegovoj želji za postane sveće-

nik, otišao u samostan bez njezina znanja te s vre-

menom postao poznati propovjednik.

Fr. Matijas Lovro Farkaš rođen je 1981. godi-

ne u Bugojnu. Zbog ratnih stradanja prekinuo je

osnovnoškolsko obrazovanje u Bugojnu i nasta-

vio ga u Zagrebu, pa u Njemačkoj. God. 1998. sa

svojom obitelji vratio se u rodni grad gdje je za-

vršio srednju elektrotehničku školu. U postulatu-

ru dominikanskog reda u Zagrebu stupio je 2001.

Prve zavjete položio je 2003. godine u Dubrovni-

ku, a teološki studij završio je na KBF-u u Zagrebu.

Đakonsku praksu tijekom prošle godine obavljao je

u župi Svetog Križa u Dubrovniku, gdje je i zaređen

za svećenika.

Angelina Tadić

Preuzeto iz: Glas Koncila br. 25.,

19. lipnja 2011., str. 25.

29


MLADA MISA

BRATA MATIJASA FARKAŠA, OP

Nakon pune četiri godine Hrvatska domini-

kanska provincija ponovno je osjetila radost mlade

mise. Brat Matijas Farkaš proslavio je mladu misu

u rodnom gradu Bugojnu. Misa je započela u 11

sati u franjevačkoj crkvi sv. Ante Padovanskog.

Na početku samog slavlja mladomisnika, sveće-

nike i puk je pozdravio gvardijan samostana koji je

u ime cijele franjevačke zajednice velikodušno ustu-

pio bratu Matijasu da proslavi svoju mladu misu u

župnoj crkvi.

Prije nego što je započeo euharistijsko slavlje

mladomisnik je primio blagoslov svoje majke Til-

de, s kojom je cijela rodbina prisustvovala ovom

slavlju. Propovijedao je provincijal Hrvatske domi-

nikanske provincije brat Anto Gavrić.

Na kraju mise i sam je mladomisnik preuzeo ri-

ječ. Svima se od srca zahvalio i potaknuo na moli-

tvu za duhovna zvanja.

Mnogi su prisustvovali ovom radosnom do-

gađaju: Matijasova obitelj i rodbina, mnoga bra-

ća svećenici iz Provincije, dominikanski studenti i

novaci, sestre dominikanke, mnogi prijatelji iz Du-

brovnika gdje je Matijas trenutno na službi, a čak

su i iz Zagreba, s Peščenice, stigli mladi s kojima je

Matijas još kao đakon radio. Crkva je bila puna, a

svetu misu uzveličao je i župni zbor. Nakon mise

slavlje se nastavilo uz mladomisnički stol.

30


KANONSKI POHOD UČITELJA REDA PROVINCIJI

Od 19. do 30. rujna 2011. Učitelj Reda propo-

vjednika brat Bruno Cadoré, s vikarom bratom

Edwardom Ruanom i svojim sociusom bratom

Wojciechom Delikom, bio je u kanonskom posje-

tu Hrvatskoj dominikanskoj provinciji Navještenja

Bl. Dj. Marije.

U prvom dijelu posjeta vikar i socius Učitelja

Reda održali su više susreta s provincijskim duž-

nosnicima, a u drugom se dijelu Učitelj Reda susreo

s braćom i zajednicama. U skladu sa smjernicama

Opće skupštine, Učitelj Reda nije posjetio sve za-

jednice, već je cilj bio da se manje zajednice priklju-

če najbližoj većoj zajednici.

Prvi susret je bio u Zagrebu: s provincijalom

Hrvatske dominikanske provincije bratom Antom

Gavrićem, članovima Provincijskog vijeća koji su u

Zagrebu, Provincijskim ekonomskim vijećem, re-

gensom studija bratom Alojzom Ćubelićem, Komi-

sijom za intelektualni život i Vijećem za odgoj.

Učitelj Reda je posjetio Dubrovnik, Gruž, Kor-

čulu Zagreb, Split i Petrovče (Slovenski domini-

kanski vikarijat), pri čemu je također održan susret

s braćom iz Trogira, Starog Grada (otok Hvar) i

Bola (otok Brač). Bilo je pojedinačnih i zajedničkih

susreta s braćom svećenicima i braćom u formaciji

u Hrvatskoj, kao i s braćom koja su na različite na-

čine djelatna u Njemačkoj, Francuskoj i Švicarskoj.

Za vrijeme kanonskog posjeta održan je niz

drugih susreta i događanja. Pored upoznavanja s

braćom dominikancima, Učitelj Reda je pohodio

sestre dominikanke u Korčuli i Zagrebu; u samo-

stanu u Zagrebu je propovijedao na jutarnjoj eu-

haristiji. Razgovarao je sa zagrebačkim nadbisku-

pom, kardinalom Josipom Bozanićem, dubrovač-

kim biskupom mons. Matom Uzinićem i s celjskim

biskupom mons. dr. Stanislavom Lipovšekom. Dao

je intervju za katolički tjednik „Glas Koncila“, po-

hodio je Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti

te je sudjelovao na predstavljaju monografi je „Do-

minikanci u Hrvatskoj“ u galeriji „Klovićevi dvori“

u Zagrebu.

Učitelj Reda je također sudjelovao na svečanom

posvećenju samostanske i župne crkve bl. Augu-

stina Kažotića u Zagrebu. Propovijedao je na fran-

cuskom na euharistiji u zagrebačkoj crkvi Kraljice

svete Krunice i u samostanskoj crkvi u Splitu, gdje

je zatim održan susret s članovima Dominikanske

obitelji. Sve je na hrvatski prevodio otac provincijal.

U propovijedima je dao evanđeoski poticaj za

obogaćenje vjerničkog života, a kanonskim posje-

tom je dao poticaj za bratsko promišljanje budućeg

apostolskog djelovanja u duhu sv. Dominika.

brat Domagoj Augustin Polanščak, OP

31


POSVETA CRKVE I PROSLAVA DESETE OBLJETNICE

ŽUPE BL. AUGUSTINA KAŽOTIĆA NA PEŠČENICI

Trodnevna priprava povodom posvete crkve

i obilježavanja desete godišnjice osnutka župe Bl.

Augustina Kažotića započela je u četvrtak, 22. ruj-

na, u crkvi bl. Augustina Kažotića. Misno slavlje s

početkom u 19.00 sati predslavio je brat Tomislav

Kraljević, voditelj HKM u Parizu, uz koncelebraci-

ju mons. Xaviera Rambauda – biskupijskoga vikara

za strance u Pariškoj nadbiskupiji, braće domini-

kanaca te sudjelovanje župne zajednice. Liturgij-

sko pjevanje animirala je klapa „Furešti“. Nakon sv.

mise, u dvorani ispod crkve, učenici O. Š. Augusta

Cesarca izveli su predstavu „Blaženici u zatvoru“.

Drugu večer priprave za proslavu posvete crkve

euharistijsko slavlje predslavio je također brat To-

mislav, u zajedništvu s braćom svećenicima i vjer-

nim pukom. Liturgijsko slavlje animirali su žu-

pni zborovi mladih „Osvit“ i „Nokturno“. Nakon

sv. mise, u dvorani ispod samostana uprizorena je

predstava „Srah ili ljubav“ u izvedbi dramske sku-

pine „Mala zajednica“ župe Kraljice sv. Krunice.

Trećeg dana liturgijsko slavlje animirao je zbor

dominikanskih bogoslova “Modus Praedican-

di” pod vodstvom brata Srećka Koralije, đako-

na. Duhovna priprava je završila predstavljanjem

Relikvija bl. Augustina ugrađena u oltar i potvrda o

autentičnosti relikvije.

32


monografi je „Župa bl. Augustina Kažotića 2001.-

2011.“, nakon euharistijskoga slavlja koje je pred-

slavio brat Tomislav Kraljević.

U nedjelju, 25. rujna, posvećena je crkva i novi

oltar crkve. Kardinal Josip Bozanić, zagrebački

nadbiskup i metropolit, predvodio obred je posve-

ćenja i euharistiju.

Uz vjernički puk, redovnike, redovnice i dije-

cezanske svećenike, događaju su prisustvovali brat

Bruno Cadoré, učitelj Reda propovjednika, Dome-

nico Cornacchia, biskup Lucere-Troie, mons. Ciro

Fanelli, župnik katedrale u kojoj je grob bl. Augu-

stina Kažotića, mons. Xavier Rambaud, biskupski

vikar Pariške nadbiskupije, fra Ivan Paponja, pred-

sjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih

poglavara, provincijali hrvatskih karmelićana, fra-

njevaca konventualaca i male braće, izaslanik pro-

vincijala Družbe Isusove te brat Anto Gavrić, pro-

vincijal hrvatskih dominikanaca.

Središnji događaj posvete crkve je bila posveta

oltara, u koji je ugrađena relikvija kosti bl. Augusti-

na Kažotića, koja je za tu prigodu dobivena iz Lu-

cere. Nakon posvetne molitve uslijedili su obredi

pomazanja, kađenja, pokrivanja i rasvjete oltara.

Nakon obreda posvećenja kardinal Bozanić je

predslavio euharistijsko slavlje. U propovijedi je

istaknuo važnost posvete oltara koji je posvećen

Bogu i na kojemu se prinosi euharistijska žrtva.

Ovdje se okuplja Crkva kao zajednica vjernika koje

nema bez Isusa Krista koji je Sin Božji.

Kardinal je postavio pitanje tko su pravi vjernici

i tako je potaknuo okupljene da ispitaju svoju vjer-

nost Isusu Kristu. Samo onaj koji vrši Njegovu vo-

lju ima pravo zvati se Njegovim učenikom. Čovjek

koji je bez zadrške nasljedovao Isusa Krista bio je

bl. Augustin Kažotić, zagrebački i lucerski biskup

koji je, prema kardinalovim riječima, ljude pouča-

vao Kristovom nauku, ali se također djelatno bri-

nuo i za siromašne.

33


Pred kraj svete mise riječi zahvale uputio je brat

Anto Gavrić. Zahvalio se dragome Bogu, prvo na

darovima kojima je obogatio ovu župnu zajednicu,

a zatim posebno na daru bl. Augustina Kažotića.

Izrazio je želju da se o blaženiku više govori te da

bude uzdignut na oltar kao svetac, pri čemu je ista-

knuo da je imao izražen osjećaj za pravdu, bio je

odvažan i postojan u istini te vjeran Crkvi i hrvat-

skome narodu.

Riječi zahvale upućene su svima koji su sudjelo-

vali u uspostavljanju i izgradnji župe bl. Augusti-

na Kažotića – vjernicima, zagrebačkom nadbisku-

pu koji je iskazao povjerenje dominikancima kad

im je dao da vode novu župu, učitelju Reda propo-

vjednika koji je došao ohrabriti braću u njihovom

daljnjem apostolskom radu, lucerskom biskupu

koji sudjeluje u procesu kanonizacije bl. Augusti-

na Kažotića, katedralnom župniku mons. Fanelliju

iz čije crkve dolaze moći blaženika, a koje su po-

hranjene u novom oltaru, arhitektu crkve bl. Au-

gustina Kažotića Borisu Magašu, voditelju radova

na crkvi bratu Marinku Zadru te provincijalima na

redovničkom zajedništvu.

Prigodom posvete crkve i 10. obljetnice osnutka

župe Blaženog Augustina Kažotića, dragi vjernici,

čestitam svima vama, čestitam i braći ovoga samo-

stana! I dok čestitam, zahvaljujem Bogu na svim

darovima kojima je obasipao ovu zajednicu, zahva-

ljujem Bogu koji je, i po zagovoru bl. Augustina Ka-

žotića, obdarivao ovu zajednicu.

Posveta ove samostanske i župne crkve odvija

se u sklopu priprave za proslavu velikoga domini-

kanskog Jubileja, 800. obljetnice potvrde Reda pro-

povjednika.

Zahvaljujem zagrebačkome nadbiskupu uzori-

tom kardinalu Josipu Bozaniću na činu posvete ove

samostanske i župne crkve. Uzoriti, zahvaljujem

Vam i na povjerenju koje ste iskazali braći Reda

propovjednika povjeravajući im vođenje i ove, dru-

ge župe u Zagrebu.

Braća dominikanci nastoje život u ovoj zajed-

nici učiniti vidljivijim i prepoznatljivim s domini-

kanskim poslanjem. Sveti Dominik je zamislio Red

propovjednika koji će predstavljati „karizmu u služ-

bi Crkve”. Zahvaljujem Učitelju Reda propovjedni-

ka bratu Bruni Cadoréu, 86. nasljedniku sv. Domi-

nika, koji je u redovitom pohodu našoj Provinciji,

koji ohrabruje i potiče braću u onomu što je speci-

fi čni cilj Reda, dominikanskog života i poslanja.

U vrijeme kada je i službeno započeo postupak

za kanonizaciju bl. Augustina Kažotića, želja nam

je da ova crkva preraste u svetište bl. Augustina

Kažotića u ovom dijelu Hrvatske.

Zahvaljujem mons. Domenicu Cornacchiji, bi-

skupu Lucere-Troia, gdje se nalazi grob bl. Augu-

stina Kažotića, kao akteru u postupku kanoniza-

cije našega Blaženika; suakteri kauze su Hrvatska

Provincijalova zahvala na dan posvete crkve

Povelja posvete crkve

34


dominikanska provincija i Zagrebačka nadbiskupi-

ja. Zahvaljujem mons. Cornacchiji i na moćima bl.

Augustina – koje su ugrađene u novi oltar ove cr-

kve – koje je za ovu prigodu poslao njegov predša-

snik mons. Francesco Zerillo.

Prigodom posvete ove crkve i obljetnice osnut-

ka župe, sjećamo se i samih početaka. Sjećamo se i

rada svih onih koji su djelovali na ovome područ-

ju. Prisjećamo se vjere i zauzetosti svih onih koji

su gradili ovo prebivalište duha i srca, ovu zajedni-

cu i župu, od stare kapelice do nove velike crkve, o

čemu možete više pročitati u prigodnoj monogra-

fi ji o župi.

Zahvaljujući Gospodinu za plodan pastoralni

rad tijekom proteklih godina djelovanja, zahvalju-

jem i braći na odvažnoj i neumornoj skrbi za pre-

nošenje vjere. Mnoga su braća svoje prve pasto-

ralne i svećeničke korake započinjali na Volovčici

i Peščenici. Zahvaljujem i svim redovnicama koje

su ovdje djelovale, počevši od Klanjateljica Predra-

gocjene Krvi Kristove, sestara dominikanki pa do

sestara franjevki koje danas djeluju u župi.

Hvala svima koji su zdušno pomagali u pa-

storalnom radu na području župe. Zahvaljujem i

vama, dragi vjernici i župljani, na odanosti i sura-

dnji s braćom dominikancima. Izričem zahvalnost

i priznanje svim dosadašnjim graditeljima, arhi-

tektu gosp. profesoru Borisu Magašu; zahvaljujem

i dobročiniteljima samostana i župe. Posebno za-

hvaljujem bratu Marinku Zadri koji je vodio radove

izgradnje crkve, predajući se potpuno u ostvarenju

ovoga projekta Provincije okupljajući suradnike i

podupiratelje.

Zahvaljujem svoj braći u Provinciji jer se pri iz-

gradnji ove crkve i samostana ponovno očitovala

bratska solidarnost na razini Provincije. Ta se soli-

darnost pokazala i pri izgradnji ovoga oltara.

Zahvaljujem danas i na ovome redovničkome

zajedništvu te pozdravljam ovdje nazočna pred-

sjednika Konferencije viših redovničkih poglavara,

provincijala franjevaca trećoredaca fra Ivana Papo-

nju, koji je u pratnji provincijala franjevaca Male

braće, provincijala franjevaca konventualaca, pro-

vincijala karmelićana i izaslanika provincijala ota-

ca isusovaca.

Zahvaljujemo nebeskom Ocu za dar Augusti-

na Kažotića Crkvi i svijetu, i našemu hrvatskome

narodu! Želja mi je da se više govori o bl. Augu-

stinu Kažotiću i da on bude uzdignut na oltar kao

svetac, zajedno s blaženim kardinalom Alojzijem

Stepincem, koji je gajio veliku pobožnost prema

bl. Augustinu Kažotiću. Neka nas duh Augustina

Kažotića uvijek potiče da u sebi razvijamo ono je

njega obilježavalo: dobrota, osjećaj za pravdu, tako

važnu socijalnu pravdu u našemu društvu (uvjeren

sam da bi bl. Augustin Kažotić trebao biti zaštitnik

socijalne pravde u Hrvatskoj!), odvažnost i posto-

janost za istinu i pravdu, apostolsku revnost, vjer-

nost Crkvi i ljubav prema svome narodu.


35


MEĐUNARODNI ZNANSTVENI SKUP O

BL. AUGUSTINU KAŽOTIĆU

Od 14. do 16. listopada 2011. u Zagrebu je, u

prostorijama Nadbiskupijskog pastoralnog institu-

ta, održan je Međunarodni znanstveni skup - Au-

gustin Kažotić. Organizatori skupa su bili Katedra

za povijest Sveučilišta u Fribourgu (Švicarska), Ka-

tedra crkvene povijesti KBF-a Sveučilišta u Zagre-

bu, Institut sv. Tome u Zagrebu i Institut sv. Tome

u Fribourgu, uz potporu Zagrebačke nadbiskupije,

Hrvatske dominikanske provincije, Katoličkog bo-

goslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Fonda

za istraživanje Sveučilišta u Fribourgu.

Skup je otvorio nadbiskup zagrebački kardi-

nal Josip Bozanić, koji je u nedjelju 16. listopada

predvodio i svečanu euharistiju u katedrali. Otvo-

renju su prisustvovale i istaknute osobe iz poli-

tičkog, kulturnog, znanstvenog i vjerskog života:

predsjednica Vlade RH Jadranka Kosor, izaslanik

predsjednika Republike Hrvatske dr. Ive Josipovića

Stjepan Bartulica, predsjednik HAZU-a akademik

Zvonko Kusić, rektor Hrvatskog katoličkog sveu-

čilišta Željko Tanjić, biskup Lucere-Troie mons.

Domenico Cornacchia, banjalučki biskup mons.

Franjo Komarica, provincijal Hrvatske domini-

kanske provincije fr. Anto Gavrić te drugi provin-

cijali i provincijalke.

U radnom dijelu skupa nastupili su predavači

iz Hrvatske, Francuske, Italije, Španjolske i Švicar-

ske: akademik Tomislav Raukar (Hrvatsko društvo

u europskom kontekstu u Kažotićevo vrijeme),

prof. dr. Slavko Slišković (Braća propovjednici u

Hrvatskoj u 13. i 14. stoljeću), prof. dr. Anto Gav-

rić (Augustin Kažotić i Toma Akvinski), akademik

Zvonko Kusić (Arnold iz Bamberga i njegova ra-

sprava O očuvanju zdravlja), prof. dr. Slavko Ko-

vačić (Liturgijsko štovanje bl. Augustina Kažotića

kroz povijest), akademik Franjo Šanjek (Augustin Fr. Slavko Slišković OP

36


Kažotić, utemeljitelj i organizator katedralne škole

u Zagrebu), asistent Marko Jerković (Biskup Kažo-

tić i reorganizacija materijalnih dobara biskupi-

je zagrebačke), pomoćni biskup zagrebački mons.

dr. Ivan Šaško (Kažotićeva liturgijska obnova u

katedrali i biskupiji zagrebačkoj), prof. dr. Stanis-

lav Tuksar (Augustin Kažotić, biskup zagrebački,

sakralna glazba i hrvatsko liturgijsko pjevanje),

prof. dr. Alojz Ćubelić (Rasprave o Kristovu siro-

maštvu), akademik Josip Bratulić (Krčelićev Sitek

Sz. Augustina Gazotti), prof. dr. Mirjana Matije-

vić Sokol (Augustin Kažotić u hrvatskih srednjo-

vjekovnih kroničara i povjesničara), dominikanka

s. Ivana Pavla Novina, diplomirani fi lozof (Veliki

hrvatski poklonici i štovatelji bl. Augustina Kažo-

tića u 20. stoljeću), prof. dr. Jacques Verger (Redo-

vnici i svjetovnjaci na Pariškom sveučilištu krajem

13. stoljeća), prof. dr. Gerardo Cioff ari (Domini-

kanci od Luceria Sarracenorum do Civitas S. Ma-

rie), dr. Massimiliano Monaco (Augustin Kažotić,

biskup lucerski), don Donato Amico (Kult bl. Au-

gustina Kažotića), generalni postulator Domini-

kanskog reda generalni postulator kauze bl. Augu-

stina Kažotića prof. dr. Vito T. Gómez García (Pro-

ces beatifi kacije i tijek kanonizacije bl. Augustina

Kažotića), dr. Patrizia Conforti (Kažotićeva ra-

sprava O dobrima Krista i njegovih učenika ili apo-

stola) i prof. dr. Paul-Bernard Hodel (Životopisi bl.

Augustina Kažotića u hagiografskoj tradiciji).

U prvoj tematskoj cjelini su predstavljene

društvene, znanstvene, crkvene i redovničke okol-

nosti iz kojih je izrastao i u kojima je djelovao bl.

Augustin Kažotić. U drugoj tematskoj cjelini je

predstavljeno njegovo socijalno, prosvjetiteljsko,

upravno-administrativno, liturgijsko, kulturno i

znanstveno djelovanje. Zatim je bilo riječi o ha-

giografskim, kroničarskim i povijesnim prikazi-

ma života i djela bl. Augustina Kažotića, o njego-

vom kultu i istaknutim poklonicima i štovateljima

prvog hrvatskog blaženika, a niz predavanja je

zaključen govorom o procesu beatifi kacije i tijeku

kanonizacije zagrebačkog i lucerskog biskupa. Sim-

pozij je zaključio lucersko-troianski biskup mons.

Domenico Cornacchia.

Augustin Kažotić je rođen oko 1260. u Tro-

giru, a umro je 1323. u Luceri. Potomak trogirske

patricijske obitelji kao mladić odlučuje biti re-

dovnik u Redu propovjednika koji je prisutan u

hrvatskim zemljama već u vrijeme sv. Dominika.

Nakon školovanja u samostanskoj školi u Splitu

redovnička zajednica šalje mladog dominikanca

na Pariško sveučilište. Tamo je svjedočio suko-

bu redovnika i svjetovnjaka koji je zaključen pap-

inom intervencijom i cjelovitom integracijom re-

dovnika u sveučilišni sustav. Najvažnije, Kažotić je

produbio svoje znanje iz teologije i fi lozofi je te se

upoznao s temeljima humanističkih, egzaktnih i

prirodnih znanosti. Izvanredno obrazovanje bit će

jedna od osnova budućeg djelovanja zagrebačkog i

lucerskog biskupa.

Nakon studija u Parizu i akademskog rada na

talijanskim učilištima i dominikanskim studijima

mons. Domenico Cornacchia, biskup lucersko-troianski

s. Ivana Pavla Novina OP

37


bl. Augustin Kažotić s kardinalom Niccolom Bocca-

sinijem, bivšim Učiteljem Reda propovjednika, do-

lazi u Ugarsku i Hrvatsku gdje je papinsko izaslan-

stvo trebalo pripremiti dolazak Anžuvinca Karla I.

Roberta na ugarsko-hrvatsko prijestolje. Kardinal

Boccasini je kao papa Benedikt XI. 1303. imenovao

svoga bivšeg kapelana zagrebačkim biskupom.

U 13. i 14. stoljeću se javlja snažan razvoj ur-

banog života u Zagrebu, ali i veliki broj siroma-

ha, bolesnika i beskućnika. Augustin Kažotić je

kao zagrebački biskup pokazao neobičnu socijalnu

osjetljivost za najugroženije članove društva. On je

jasno i hrabro svjedočio djelatno suosjećanje Isusa

Krista za ljude koji su tražili utjehu i nadu u Riječi,

ali i materijalnu pomoć. Potaknuo je osnivanje no-

vih pučkih kuhinja, hospicija i prenoćišta, a na nje-

govu molbu i nagovor Arnold iz Bamberga je napi-

sao raspravu O očuvanju zdravlja, koja predstav-

lja sustavni govor o zdravstvenoj higijeni te sadrži

brojne recepte i upute za liječenje različitih bolesti.

U okviru socijalnoga poslanja zagrebačke Crkve

valja istaknuti i njezinu prosvjetiteljsku djelatnost.

Ideju da se neznanju suprotstavi znanjem Augustin

Kažotić je ostvario utemeljenjem Katedralne škole

koja je bila organizirana po uzoru na Fakultet slo-

bodnih umijeća Sveučilišta u Parizu i u skladu s

programom dominikanskog studija. Školovanje se

plaćalo s obzirom na materijalne mogućnosti rodi-

telja, a za siromašne je bilo besplatno. Na taj način

smanjena je društvena napetost te je potaknut ra-

zvoj znanosti, kulture, društvenog i vjerskog života.

Uz socijalno djelovanje Augustin Kažotić je za-

stupao socijalnu misao koja je iznesena u raspra-

vi O dobrima Krista i njegovih učenika ili aposto-

la. Osudivši neumjerenu ljubav prema prolaznim

dobrima on, na temelju Svetog pisma, crkvenih

autoriteta, prvenstveno Tome Akvinskog, i zdra-

vog razuma, dokazuje da su Isus i njegovi učeni-

ci posjedovali neka zajednička vremenita dobra i

to ona koja su bila nužna za život, a to znači i za

S desna na lijevo: mons. Domenico Cornacchia, predsjednik HAZU-a akademik Zvonko Kusić, kardinal Josip Bozanić, predsjednica Vlade RH Jadranka Kosor, izaslanik predsjednika RH Stjepan Bartulica i provincijal Anto Gavrić

38


apostolsko djelovanje. Kažotić također dokazuje da

siromaštvo nije znak kršćanskog savršenstva, već

je ono sredstvo ostvarenja istoga, pri čemu spomi-

nje Ivana Krstitelja koji je bio siromašniji od Isusa

Krista, ali ne valja reći da je zato bio i savršeniji.

Za vrijeme bl. Augustina Kažotića nisu pro-

vedene samo vrijedne društvene promjene, već i

promjene koje su uredile institucionalni i liturgij-

ski život u zagrebačkoj biskupiji. Reorganizacijom

kaptolskih materijalnih dobara provedena je de-

centralizacija upravno-administrativnog aparata,

podignut je kanonički standard, regulirano je stje-

canje novih dobara te su zadržana postojeća vla-

snička prava. Obnova katedralnog bogoslužja se

sastojala u uvođenju obavezne molitve časoslova za

sve članove stolnog kaptola i u redakciji liturgijskih

knjiga u kojoj se može prepoznati utjecaj domini-

kanske liturgije. Valja spomenuti i obnovu liturgij-

skog pjevanja te novu glazbenu organizaciju euha-

ristije i časoslova, pri čemu se zahtijevala izvrsnost

vokalnog podučavanja i izvedbe, monumentalnost

zvuka i dramska podjela pjevačkih dionica.

Institucionalna obnova kaptola je bila nužna i

zbog zaštite crkvenih dobara koja su bila ugrožena

od strane brojnih buntovnika i pljačkaša. Ugarsko-

hrvatski kralj Karlo Robert I. nije poduzeo zadovo-

ljavajuće zaštitne mjere, a i sam je sudjelovao u ne-

zakonitom prisvajanju crkvenog vlasništva. Budući

da su ugarsko-hrvatski biskupi neuspješno opomi-

njali kralja, na kraju su odlučili o svemu obavije-

stiti papu Ivana XXII. Biskupski delegat je bio Au-

gustin Kažotić koji 1319. odlazi u Avignon. Nakon

što je Karlo Robert I. konačno onemogućio zagre-

bačkom biskupu povratak u Hrvatsku, 1322. papa

Ivan XXII. imenuje Augustina Kažotića biskupom

Lucere u južnoj Italiji.

Nedugo prije dolaska bivšeg zagrebačkog bisku-

pa Lucera je bila oslobođena od Saracena. Nakon

prvih misonarskih pohoda dominikanaca, franje-

vaca i augustinaca, bl. Augustin Kažotić je uspješ-

no zaključio obnovu kršćanske vjere i kulture

među muslimanskim stanovništvom. Premda je

novom biskupijom upravljao manje od jedne godi-

ne, ipak je stekao naklonost naroda i ostao u traj-

nom sjećanju. Umro je u Luceri 3. kolovoza 1323.

na glasu svetosti. Papa Klement XI. proglasio ga je

blaženim 4. travnja 1702.

Kult bl. Augustina Kažotića javlja se i prije nje-

govog proglašenja blaženim. Nedugo nakon smr-

ti njegov grob u Luceri postaje mjesto hodočašća,

a on je proglašen zaštitnikom grada. Također po-

stoji dokaz da je 3. kolovoza 1693. u Trogiru bila

svetkovina Augustina Kažotića. Njegovo ime se

spominje u dominikanskoj hagiografskoj tradici-

ji, a od hrvatskih srednjovjekovnih kroničara i po-

vjesničara koji su pisali o njemu valja spomenuti

Splićanina Mihu Madijeva i zagrebačkog kanonika

Ivana Goričkog. Istaknuti poklonici i štovatelji bl.

Augustina Kažotića bili su Adam Baltazar Krčelić,

zagrebački kanonik i povjesničar iz 18. stoljeća, bl.

Alojzije Stepinac, dubrovački biskup Pavao Buto-

rac, franjevac fra Nedjeljko Dominik Slišković te

dominikanci Frano Kovačević, Hijacint Bošković,

Marijan Biškup i Franjo Šanjek.

U posljednje vrijeme, zahvaljujući prvenstveno

Hrvatskoj dominikanskoj provinciji i biskupiji Lu-

cera-Troia mnogo je učinjeno u prilog proglašenja

bl. Augustina Kažotića svetim, pri čemu će važnu

ulogu zasigurno imati i ovaj međunarodni simpo-

zij na kojem je Augustin Kažotić prikazan u puno-

me svjetlu i svojoj veličini.


39


HOMILIJA KARDINALA JOSIPA BOZANIĆA

U KATEDRALI

Povodom završetka simpozija o bl. Augustinu

Kažotiću kardinal Josip Bozanić predvodio je u

zagrebačkoj katedrali koncelebrirano misno slav-

lje u zajedništvu s biskupom lucersko-troianskim,

mons. Domenicom Cornacchiom, provincijalom

Hrvatske dominikanske provincije bratom Antom

Gavrićem te brojnim svećenicima i vjernicima.

Na početku kardinal je istaknuo da je posebna

nakana misnog slavlja po zagovoru bl. Augustina

Kažotića moliti za zagrebačku Crkvu, hrvatski na-

rod i za opću Crkvu.

U prigodnoj homiliji kardinal se osvrnuo na

evanđelje u kojem Isusa iskušavaju farizeji i hero-

dovci pitanjem: „Je li dopušteno dati porez caru?“.

Isus ipak vješto izbjegava njihovu zamku odgova-

rajući: „Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.“

Te su Isusove riječi često su komentirane tije-

kom povijesti i mnogo se o njima pisalo. Brojni ko-

mentatori vide u tom odlomku temelj za pravu po-

djelu između političkih i vjerskih sustava. U njemu

nalaze podjelu vlasti na duhovnu i svjetovnu. Sve to

nije neutemeljeno, ali Isusova poruka je puno du-

blja. Dati Bogu Božje, u shvaćanju Izabranoga naro-

da, znači sjetiti se da si stvoren od Boga i da potpu-

no pripadaš Bogu. Isusov odgovor sadrži ovu poru-

ku: samo Bog je Bog i ni jedna druga osoba ili stvar

na svijetu ne može postati Bog i ne smije zauzeti

Božje mjesto. Suvereno i vrhovno dostojanstvo čo-

vjeka je u tome što je pozvan spoznati da samo Bog

je Bog: „Ja sam Gospodin Bog tvoj… Nemoj imati

drugih bogova uz mene!“ naglasio je kardinal.

U drugom dijelu nakon kratkog prikaza živo-

ta blaženog Augustina i povijesnih prilika u koji-

ma je živio i djelovao kardinal Bozanić podsjetio je

da su u travnju prošle godine Lucersko-troianska

biskupija, Zagrebačka nadbiskupija i HDP obnovili

postupak za kanonizaciju blaženog Augustina te je

izrazio nadu da je i netom održani Međunarodni

znanstvani skup značajan doprinos tom procesu.

U nastavku homilije kardinal je rekao da je pri-

bližavanje života i djela ovoga zagrebačkog pastira,

kako na znanstvenoj tako i na duhovnoj razini, bila

je prigoda da naša Crkva osjeti nove poticaje iz ba-

štine koja je Crkvi trajni zalog njezine budućnosti.

Kažotić nas životom i djelom izaziva i obvezuje. Vi-

djeli smo ga zauzeta u duhovnoj i materijalnoj ob-

novi svoga puka. Težio je izgrađivati i svećenike i

vjernike za ozbiljnost i odgovornost kršćanskoga ži-

vota i pravu crkvenost. Dodirnuli smo njegovu skrb

za siromašne, nastojanja na kulturnome i znanstve-

nom polju. Divili smo se njegovoj vjernosti Crkvi i

odgovornosti kojom je u osjetljivim vremenima na-

stojao posredovati između suprotstavljenih.

Kardinal je istaknuo i Augustinovu aktualnost

danas zbog revnosti kojom se odlikovao kao pro-

povjednik i kao biskup, zbog trpljenja što ih je pod-

nio služeći Crkvi i braneći njezinu slobodu, zbog

svoje ljubavi prema Papi i Petrovoj Stolici, zbog

svoje marijanske pobožnosti.

Na kraju misnoga slavlja kardinal je zahvalio

Hrvatskoj dominikanskoj provinciji na čelu s pro-

vincijalom bratom Antom Gavrićem za poseban

angažman oko znanstvanog skupa. Podsjetio je i

da je 25. rujna posvećena u Zagrebu crkva u čast

bl. Augustina Kažotića te je sve povjerio njegovu

zagovoru i pozvao vjernike da mu se rado utječu

u potrebama i mole Boga da ga što prije proslavi

kako bi ga što prije slavili kao sveca.

brat Marko Dokoza, OP

40


JOŠ O AUGUSTINU KAŽOTIĆU

Jeste li znali da naš Blaženik ima svoju ulicu u se-

dam gradova u Hrvatskoj?

Biograd na moru: Ulica Blaženog Augustina Ka-

žotića

Bjelovar

Dugo selo: Biskupa Augustina Kažotića

Slavonski Brod

Trogir

Zadar

Zagreb: Trg Augustina Kažotića

* * *

U ponedjeljak 11. srpnja 2011. HRT PLUS je u

terminu od 21:45 - 22:24, u ciklusu „Duhovni ve-

likani“, prikazao fi lm „Blaženi Augustin Kažotić –

Biskup siromaha i pomirenja“ autora Nene Kužine.

U znak zahvalnosti za pokretanje postupka ka-

nonizacije bl. Augustina Kažotića te za sudjelova-

nje na proslavi posvete crkve bl. Augustina i me-

đunarodnom simpoziju u Zagrebu posvećenom

našemu Blaženiku, Hrvatska dominikanska pro-

vincija darovala je biskupu Lucere-Troia mons.

Domenicu Cornacchiji mali kip (dimenzija: 56 cm

x 16, 5 cm x 15, 5 cm) bl. Augustina Kažotića, rad

akademskog kipara Krune Bošnjaka. Na pločici je

upisana sljedeća posveta:

Kruno Bošnjak

Beato Agostino Kažotić

Il dono della Provincia domenicana di Croazia

Zagreb, 16 settembre 2011

KAŽOTIĆEV KIP DAROVAN LUCERSKOJ BISKUPIJI

41


SVETKOVINA BL. AUGUSTINA KAŽOTIĆA U TROGIRU

Svetkovina bl. Augustina Kažotića svečano je

proslavljena u Trogiru. Središnje euharistijsko slav-

lje u srijedu, 3. kolovoza, predvodio je i propovije-

dao provincijal Hrvatske dominikanske provincije

brat Anto Gavrić, u zajedništvu s dekanom Tro-

girskog dekanata don Pavom Piplicom i samostan-

skim starješinom bratom Veselkom Begićem, do-

minikancima iz splitskoga samostana te drugim

svećenicima. Nazočni su bili i članovi obitelji Kažo-

tić, od kojih je jedan dominikanski postulant. Pro-

slavi zaštitnika Trogira nazočio je i trogirski grado-

načelnik gosp. Damir Rilje.

Nakon trodnevne priprave svečanost je počela

molitvom krunice i procesijom s moćima blaženi-

ka klaustrom dominikanske crkve u nacionalnom

svetištu bl. Augustina Kažotića.

„Okupljeni oko blaženog Augustina Kažotića,

‘presvijetle zvijezde hrvatske’, kako stoji u Božan-

skom časoslovu za njegov blagdan, pozvani smo na-

sljedovati toga učenog trogirskog dominikanca, bi-

skupa zagrebačkoga, uglednog teologa na papinskom

dvoru u francuskom gradu Avignonu koji svoj život

završava kao biskup Lucere u južnoj Italiji.

Pozvani smo nasljedovati nekoga koga je gospić-

ko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović prošle go-

dine kada je na ovom mjestu i u isto vrijeme pred-

vodio i propovijedao blagdansko slavlje uspoređujući

trogirskog blaženika sa Stepincem, nazvao Stepinca

„Kažotićem XX. stoljeća“.

Izazovan je to govor, ali to govori koliko je Au-

gustin Kažotić, čovjek koji je živio na kraju XIII.

i početkom XIV. stoljeća i danas aktualan i koli-

ko može biti privlačan svetac i nama u XXI. sto-

ljeću.“ - obratio se vjerničkom puku u uvodu svo-

je propovijedi provincijal Hrvatske dominikanske

provincije brat Anto Gavrić, istaknuvši kako mu

je posebno drago što je na ovaj blagdan u Trogiru

i što može s nazočnima slavlju moliti zagovor bl.

Augustina Kažotića za sve potrebe pristiglih hodo-

časnika i štovatelja blaženika, ali i njegov zagovor

za grad Trogir i našu Domovinu.

42


Naglasio je i radost zbog toga što je protekla go-

dina bila vrlo znakovita za sve štovatelje blaženoga

Trogiranina, zagrebačkog i lucerskog biskupa. Na-

ime, prošle godine i službeno je pokrenut postupak

za kanonizaciju bl. Augustina Kažotića u kojemu

je glavni akter kauze Lucerska biskupija, a kao su-

akteri Zagrebačka nadbiskupija i Hrvatska domi-

nikanska provincija.

Učinjeni su već prvi koraci, a prije tjedan dana

stigao je i zahtjev da svaki suakter kauze pronađe i

dvanaest svjedoka koji će svjedočiti o štovanju bl.

Augustina Kažotića. Prije tjedna dana službeno

smo u Rim poslali i popis svjedoka koji su spremni

svjedočiti za bl. Augustina Kažotića.

„Kad promatramo našega blaženika, on nam

može biti uzor, ponajprije čovjeka koji je prožet Bo-

gom. Danas su nam itekako potrebni takvi ljudi i

uzori koje ćemo nasljedovati. Upravo je bl. Augu-

stin uzor čovjeka koji je prožet Bogom i to su mno-

gi njegovi suvremenici osjećali. Poticao je i pozivao

mnoge da se vrate Bogu, provodio je puno vremena

u molitvi s Bogom i iz te molitve i njegova susreta s

Bogom rađali su se plodonosni susreti s ljudima.

Dijelio je i unosio Boga svuda kuda je zalazio.

On je činio sebe slugom svima, kako kaže današ-

nje drugo čitanje i apostol u Poslanici Korinćani-

ma - i kao brat redovnik dominikanac, i kao pro-

povjednik i učitelj na učilištima, i kao teolog na pa-

pinskom dvoru i kao biskup u Zagrebu i u Luceri.

Učinio je sebe bliskim, a o tome svjedoče njegovi

suvremenici da je bio vrlo blizak, milosrdan, suću-

tan, solidaran sa svima, posebice sa siromašnima.

Augustin Kažotić je nasljedovao ono što je crkve-

ni naučitelj sv. Toma Akvinski zacrtao kao jedno od

gesala Dominikanskog reda: promišljati, kontempli-

rati i plodove svoje kontemplacije dijeliti s drugima.

Augustin je bio svjestan da kontemplacija otvara

naš pogled i čini naš život nesebičnim kako bi mogli

biti solidarni i biti borci za socijalnu pravednost.

Kontemplacija je u središtu traženja pravde. Naš

Blaženik može biti zaštitnik socijalne pravde. On

nam je i uzor za nasljedovanje. Mi molimo i danas

po njegovu zagovoru sve značajke i kreposti koje su

krasile njega, da i mi znamo biti tamo gdje jesmo i

nastojati živjeti sveto, poput našega blaženika.

Molimo da nam Gospodin otvori oči kako bi

znali uvidjeli put koji nas vodi prema dobrome pa-

stiru Isusu Kristu“ rekao je brat Gavrić i pozvao

okupljene na molitvu da postupak za kanonizaciju

blaženika urodi plodom.

Nakon euharistijskog slavlja blaženikove moći

su izložene na čašćenje vjernicima, hodočasnicima

i štovateljima bl. Augustina Kažotića.

Josipa Zeko / dominikanci.hr

43


BRAĆA U FORMACIJI

IZ NOVICIJATA

Na spomendan sv. Grgura Velikog, 3. rujna, u

crkvi svetog Dominika u Dubrovniku, postulanti

Marko Dokoza, Anto Gavranović, Ante Kazoti, Lo-

vro Krželj i Igor Vukančić primljeni su u Red pro-

povjednika i novicijat Hrvatske dominikanske pro-

vincije.

Obred primanja, pred okupljenim roditeljima,

rodbinom i prijateljima, predvodio je brat Anto

Gavrić, provincijal Hrvatske dominikanske pro-

vincije. Nakon ulazne procesije i riječi pozdrava

obred je započeo prostiranjem pristupnika ispred

oltara u obliku križa te traženjem milosrđa Božjeg

i provincijalovog.

Uslijedila je Služba Riječi u kojoj je spomenuta

novost života po prihvaćanju krštenja i istaknuta

veza redovničkog života s krštenjem i drugim sa-

kramentima inicijacije.

Provincijal je u homiliji, s obzirom na svetopi-

samska čitanja, govorio o naravi redovničkog živo-

ta i karizmi Reda propovjednika, s posebnim na-

glaskom na stroge zahtjeve Reda.

Na kraju propovjedi provincijal je pozvao po-

stulante da ustanu te je ispitao njihovu volju da

čvrsto i vjerno hode u novosti života, slijede Isusa

Krista prema uzoru sv. Dominika i da po primanju

OBLAČENJE I POČETAK NOVICIJATA

44


u Red upoznaju poseban način života i budu ustraj-

ni u savršenom samostanskom opsluživanju.

Nakon potvrdnih odgovora postulanata, učitelj

novaka, brat Ivo Plenković, vodio je svakog pojedi-

načno ispred provincijala iz čijih su ruku na kolje-

nima primili habit Reda. Pri tome je provincijal go-

vorio: „Svidje se tebi Gospodine / svući staroga čo-

vjeka, s njegovim djelima, / i obući novoga čovjeka,

po Bogu stvorena, / u pravednosti i svetosti istine.“

Odjenuvši habite, provincijal je svakome dao

poljubac mira koji je znak primanja u Red i pripu-

štanja u samostansko zajedništvo.

Objavom kanonske godine novicijata provincijal je

odredio vrijeme kušnje pod vodstvom učitelja novaka

koji će ih poučavati o Redu, braća redovnici će provje-

ravati njihovo vladanje, a oni će iskušati svoje sposob-

nosti u obdržavanju strogosti Reda i njegovih obveza.

Iza Sveopće molitve za Crkvu i njezine pastire,

novake, njihove roditelje, rodbinu i prijatelje te dra-

ge pokojnike, uslijedila je euharistijska služba. Po

završetku euharistije i zajedničkog fotografi ranja,

slavlje je nastavljeno u samostanskoj blagovaonici.

* * *

Lovro Krželj, rođen 15. ožujka 1991. u Splitu,

dolazi iz župe Svetog Stjepana Prvomučenika u

Grohotama na Šolti. Završio je nadbiskupsku kla-

sičnu gimnaziju „Don Frane Bulića“ u Splitu.

Marko Dokoza, rođen 21. svibnja 1992. u Zadru,

dolazi iz župe Uznesenja Blažene Djevice Marije-

Belafuža u Zadru. Završio je nadbiskupsku klasič-

nu gimnaziju „Ivana Pavla II.“ u Zadru.

Igor Vukančić, rođen 8. kolovoza 1990. u Vare-

šu (BiH), dolazi iz župe Male Gospe u Benkovcu.

Završio je nadbiskupsku klasičnu gimnaziju „Ivana

Pavla II.“ u Zadru.

Anto Gavranović, rođen 30. listopada 1992. u

Gornjem Vakufu (BiH), dolazi iz župe Uznesenja Bla-

žene Djevice Marije u Pagu. Završio je nadbiskupsku

klasičnu gimnaziju „Ivana Pavla II.“ u Zadru.

Ante Kazoti, rođen 18. listopada 1980. u Spli-

tu, dolazi iz župe Uznesenja Blažene Djevice Ma-

rije na Nebo u Kaštel Lukšiću. Ima zvanje kuhara i

hotelijersko-turističkog komercijalista.

S lijeva na desno: Anto Gavranović, Ante Kazoti, Marko Dokoza, provincijal Anto Gavrić, Igor Vukančić, Lovro Krželj i učitelj novaka Ivo Plenković

45


ČEŠKI NOVACI POSJETILI DUBROVNIK

Novaci Češke dominikanske provincije braća

Kliment i Metodej Marija te njihov učitelj brat Pa-

vel Marija, u lipnju su posjetili dominikanski sa-

mostan u Dubrovniku. Na putu prema Makedoniji

drage goste u samostanu, srdačno i bratski, primili

su dubrovački dominikanci.

Vrijeme provedeno u zajedničkom druženju na

otoku Lokrumu, razgledavanju znamenitosti Du-

brovnika, opuštenim i zabavnim razgovorima te

razmjenom novicijatskog iskustva, ostat će svima

u dragom i lijepom sjećanju.

Braća iz Olomouca, mjesta u kojem su nakon za-

vršetka Drugog svjetskog rata studirali brojni do-

minikanci iz Hrvatske, uveličali su svojom prisut-

nošću jutarnje svete mise te zajedničke molitve ča-

soslova i Gospine krunice. Na odlasku su se zahva-

lili na gostoprimstvu te pozvali hrvatsku braću da

ih posjete u njihovom samostanu u Češkoj.

DUBROVAČKI BISKUP I DOMINIKANSKI NOVACI NA

OTOKU ŠIPANU

Dubrovački biskup mons. Mate Uzinić 24. svib-

nja zajedno s dominikanskim novacima i njihovim

učiteljem, bratom Ivom Plenkovićem pohodio je

otok Šipan, gdje je proslavljen blagdan Gospe od

Šipana.

Šipan je najveći u skupini Elafi tskih otoka i ima

dva veća naselja - Suđurad sa župom Uznesenja

Blažene Djevice Marije i Luka Šipanska sa župom

Svetog Stjepana Prvomučenika. Na njemu danas

živi oko 500 stanovnika.

Otok je tijekom prošlosti bio omiljeno mjesto

dubrovačke vlastele te se uz 34 crkve mogu pro-

naći i 42 stara ljetnikovca. Najpoznatiji je ujedno

i jedini izvorno sačuvan iz renesansnog razdoblja

Dubrovačke Republike – ljetnikovac Vice Stjepovi-

ća-Skočibuhe.

Uz spomenuti ljetnikovac, župnu crkvu Gospi-

na Uznesenja, monumentalnu crkvu Svetog Duha

i crkvu Svetog Stjepana, gosti su posjetili i osnov-

nu školu u Luci Šipanskoj. Tom prigodom učenici su

izveli poseban program dobrodošlice. Glavni doma-

ćin je bio župnik Slavko Grubišić iz Luke Šipanske.

Biskupa i braću dominikance ugostio je u svojoj

kući gdje je uz pomoć župljana priređen objed. Na-

kon zajedničkog druženja biskup je predvodio ve-

černju svetu misu, a zatim je kroz mjesto krenula

svečana procesija u kojoj se nosila slika Bogorodice.

46


NOVACI NA SUSRETU SVJETSKE KATOLIČKE MLADEŽI

U MADRIDU

Na svetkovinu Velike Gospe, četrdesetak mla-

dih predvođenih bratom Jozom Čirkom uputilo se

na susret Svjetske katoličke mladeži u Madrid. Pri-

je polaska, u crkvi sv. Dominika u Splitu brat Jozo

je slavio sv. misu na kojoj su sudjelovali mladi ho-

dočasnici zajedno s prijateljima i obiteljima.

Nakon što su svi zauzeli svoja mjesta, sve je bilo

spremno za polazak. Prvo odredište bio je samostan

sestara benediktinki pokraj Nice. Prespavavši ondje,

mladi su se uputili prema Nici. Nakon razgledava-

nja grada i kupanja na Azurnoj obali, nastavljen je

put prema glavnom odredištu – Madridu.

Stigavši u Madrid u jutro 18 . kolovoza smješta-

ni su u samostanu otaca dominikanaca gdje ih je

srdačno dočekao brat Andres zajedno sa svojim su-

radnicima. Saslušavši upute brata Joze, uputili su

se u razgledavanje prekrasnog grada koji je bio do-

maćin mladim katolicima sa svih strana svijeta.

U petak, 19. kolovoza održao se susret domini-

kanske mladeži. Sv. misu u prepunoj crkvi Kralji-

ce sv. krunice predvodio je socius učitelja Domini-

kanskoga reda. Po završetku sv. mise susret je na-

stavljen druženjem ispred crkve.

Treći dan boravka u Madridu iskorišten je za

razgledavanje preostalih znamenitosti, a navečer

su se mladi uputili na bdijenje s Papom. Jak vjetar i

kiša na početku nisu mogle omesti milijun mladih

da pobožno sudjeluju u klanjanju pred Presvetim

predvođeni Svetim Ocem.

Nakon bdijenja bilo je predviđeno spavanje na ae-

rodromu koji su cijelu noć polako ispunjavali mno-

gobrojni mladići i djevojke te je u nedjelju 21. kolovo-

za Papu dočekalo mnoštvo od 2 milijuna mladih koji

su sabrano s molitvom i pjesmom sudjelovali u slav-

lju sv. mise na kraju koje je najavljen i sljedeći susret

mladih u Rio de Janeiru 2013. godine.

Sutradan rano ujutro, oprostivši se od domaći-

na, hodočasnici su krenuli prema rodnom selu sv.

Dominika - Caleruegi. Brat Jozo je predslavio sv.

misu nakon koje je prior samostana poveo svoje

goste u razgledavanje samostana otaca dominika-

naca i klauzurnih sestara dominikanki. Bio je to

poseban doživljaj za četvoricu postulanata i stu-

denta Hrvatske dominikanske provincije koji su

sudjelovali u hodočašću.

U završni dio puta bio je uključen posjet Gospi-

nu svetištu u Pirinejima – Lurdu. Ugošćeni kod se-

stara dominikanki, ondje su, svi već pomalo izmo-

reni od puta, napunili baterije sudjelujući na po-

božnostima Križnoga puta i procesiji sa svijećama

te uživajući u miru i spokoju marijanskog svetišta.

24. kolovoza ‘potrpavši’ ponovno sve stvari u au-

tobus započeo je povratak u domovinu. Nakon du-

gih sati vožnje mladi su hodočasnici stigli u grad

pod Marjanom te su se nakon razmjene dojmova

uputili kućama noseći u srcima radost proživljenih

trenutaka.

brat Marko Dokoza, OP

47


NOVACI POSJETILI SVETIŠTE MAJKE BOŽJE BISTRIČKE

Dominikanski novaci predvođeni braćom Ni-

kolom Nosom i Mladenom Folnovićem posjetili su

19. listopada hrvatsko nacionalno svetište Majke

Božje Bistričke. Po dolasku ih je dočekao župnik i

rektor svetišta vlč. Zlatko Koren te ih ugostio u žu-

pnoj kući.

Potom ih je vrsni poznavatelj povijesti svetišta i

vodič gosp. Marko Brestovečki kratko upoznao sa

poviješću i znamenitostima svetišta i zavjetne ka-

pele sv. Petra.

Razgledavši sve, braća su se okupila u crkvi te se

nakon molitve „Anđeo Gospodnji“ i dijela krunice

uputila prema bistričkoj kalvariji gdje su molili

križni put razmatrajući o Isusovoj osudi, trpljenju,

smrti i uskrsnuću. Sljedeće odredište bio je Belec,

mjesto u Hrv. zagorju gdje se nalazi najljepša baro-

kna crkva u Hrvatskoj.

Crkva je posvećena Mariji Snježnoj, a zavjetni je

dar hrvatskoga plemstva o čemu svjedoče i grbovi

na vrhu svakog oltara.

Nakon kratkog razgledavanja, iako ostavši go-

tovo bez daha pred ljepotom interijera crkve, bra-

ća su otpjevala „Salve Regina“ te se uputila natrag

prema Mariji Bistrici gdje su zajedničkim ručkom

završili svoje malo hodočašće.

48


DOMINIKANSKI NOVACI U GRADU HEROJA

Uoči dvadesete obljetnice pada Vukovara tro-

jica dominikanskih novaka, zajedno s mladima iz

Dubrovnika, krenuli su u Grad heroja. Polazna toč-

ka puta bila je crkva sv. Mihajla na Lapadu. Tije-

kom noćnog putovanja kroz gustu maglu, stigli su

u ponosni Grad.

Po dolasku, otišli su pred bolnicu, kako bi prisu-

stvovali Koloni sjećanja koja se uputila prema gro-

blju, gdje je kardinal Vinko Puljić, uz brojne bisku-

pe i svećenike, predvodio euharistijsko slavlje.

Nakon svete mise, posjetili su posljednja poči-

vališta legendarnog generala bojnika Blage Zadre

i njegova sina Roberta Zadre, te brojnih branitelja

Grada. Poslije ručka i kratke vožnje gradom, svi su

pošli kućama svojih domaćina koji su ih srdačno i s

najvećom ljubavlju primili u svoje domove.

Sljedećeg dana svi su se okupili u bolnici te je

razgledali u duhu koji ih je vratio u teške dane stra-

danja bolnice. Nakon razgledavanja, uputili su se u

franjevački samostan i crkvu.

Potom je uslijedio posjet Ovčari i memorijal-

nom centru, gdje su čuli puno toga što su proživlja-

vali branitelji i logoraši, a i oni koji su ostavili svoje

živote na tom mjestu. Svakako je bilo dirljivo čuti

istinitu priču od samih branitelja koji zasigurno to

najbolje znaju.

U vojarni su vidjeli ratnu mašineriju koju su do

tada gledali samo na fi lmovima. Kao i dan prije,

nakon svega je slijedio odlazak kućama uz razmje-

nu doživljaja. Nedjeljno jutro je započelo svetom

misom u crkvi Kraljice mučenika, nakon koje su se

hodočasnici srdačno zahvalili i ukrcali u autobuse

i krenuli put Gračanice.

Ondje su ih srdačno dočekali župnik i župlja-

ni te ih počastili ručkom. Nakon kratkog odmora i

veselog društva u kojem su se mladi raspjevali, sli-

jedio je nastavak puta za Dubrovnik.

„Na koncu puta i sretnog dolaska kući, preostalo

nam je jedino prisjetiti se svega i dobro razmisliti o

onome što smo doživjeli i kroz čitavo vrijeme osje-

ćali u Gradu heroju. Ipak, najmanje što bismo mogli

učiniti jest ne zaboraviti Vukovar i cijenu kojom je

platio slobodu i ono koliko je učinio za Domovinu,

a to se najbolje očituje u jednostavnim, ali jakim ri-

ječima Siniše Glavaševića: ‘Grad - to ste vi!’“

brat Anto Gavranović, OP

49


IZ STUDENTATA

Na spomendan sv. Bernarda, 20. kolovoza, u sa-

mostanu Sv. Dominika u Dubrovniku, nakon zavr-

šenog novicijata, braća Josip Cota, Mladen Folno-

vić, Ivan Dominik Iličić, Marko Pavlinović, Doma-

goj Augustin Polanščak, Ivan Prskalo, Ivan Marija

Tomić i Mirko Irenej Vlk položili su u ruke pro-

vincijala Hrvatske dominikanske provincije brata

Ante Gavrića prve ili jednostavne zavjete u Redu

braće propovjednika. Novaci su prije zavjeta bili

na duhovnim vježbama u Skopaljskoj Gračanici

(BiH), u župi Bezgrešnog Srca Marijina. Duhovne

vježbe je vodio fra Andrija Bilokapić, član Franje-

vačke Provincije sv. Jeronima.

Na temelju evanđeoskog izvješća o pozivu pr-

vih učenika, provincijal je u propovjedi govorio o

pozivu koji Krist nastavlja upućivati mladićima da-

našnjice, u raznim okolnostima i situacijama, kao i

osmorici braće novaka koji su čuli taj poziv u vrlo

različitim sredinama i životnim okolnostima te

odlučili nasljedovati Krista po uzoru na svetog Do-

minika. Učenici, a i svi koji odgovore na taj Kristov

poziv, ostavljaju sve: roditelje, vlast, novac, odriču

se karijere i žele slijediti Krista. Zavjeti su u potpu-

noj suprotnosti s vrednotama današnjega svijeta,

ali oni su proročki znak, znak budućega života koji

Bog obećava svakome čovjeku. Polažući zavjete u

OSMORICA NOVAKA POLOŽILI PRVE ZAVJETE

S lijeva na desno: Ivan Dominik Iličić, Domagoj Augustin Polanščak, Ivan Marija Tomić, Mladen Folnović, Ivan Prskalo, Josip Cota, Mirko Irenej Vlk i Marko Pavlinović

50


ruke brata provincijala i obećavajući posluh Bogu,

Bl. Djevici Mariji, svetom Dominiku i provincijalu

koji predstavlja Učitelja Reda, zavjetovanik stavlja

svoj život u ruke braće, u ruke Provincije, u ruke

Reda iskazujući svoju spremnost sudjelovati u po-

slanju Reda u službi Crkve. Sveti Dominik nam je

uzor: čovjek duboke vjere, molitve, srca, razbora,

čovjek koji je volio Crkvu, duboko pobožan prema

Djevici Mariji, koja je Kraljica Reda propovjednika.

Dominik je bio poslušan i događajima u kojima je

iščitavao izričaj Božje volje. Provincijal je pozvao

braću zavjetovanike da imaju na umu poziv koji

im je Krist uputio i svoj odgovor, izrečen u slobodi,

da ga nasljeduju te da svoj život otvaraju poslanju

Reda u kojem po polaganju zavjeta već počinju su-

djelovati. Vjernost zavjetima i poslanju svjedočan-

stvo je o Bogu koji daje obećanja svome narodu, i

koji ostaje vjeran u ljubavi do kraja.

* * *

Nekoliko riječi o zavjetovanoj braći.

Josip Cota, rođen 25. rujna 1991. u Zagrebu, dola-

zi iz župe Svetog Petra apostola u Ivanić-Gradu. Za-

vršio je Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu.

Mladen Folnović, rođen 11. kolovoza 1980. u

Bjelovaru, dolazi iz župe Pohoda Blažene Djevice

Marije u Garešnici. Ima zvanje konobara, komerci-

jaliste i višegodišnje iskustvo župnog orguljaša.

Ivan Dominik Iličić, magister farmacije, rođen

24. travnja 1985. u Slavonskom Brodu, dolazi iz

župe Svetog Euzebija i Polijona u Vinkovcima.

Marko Pavlinović, rođen 2. srpnja 1988. u Ma-

karskoj, dolazi iz župe Svetog Marka u Makarskoj.

Ima zvanje komercijaliste.

Domagoj Augustin Polanščak, dipl. fi lozof i

književni komparatist, rođen 27. kolovoza 1981. u

Sisku, dolazi iz župe Svetog Križa u Sisku. Ima zva-

nje dipl. fi lozofa i komparatista književnosti.

Ivan Prskalo, rođen 4. ožujka 1992. u Livnu, iz

župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Uskoplju

(BiH). Završio je klasičnu gimnaziju u Splitu.

Ivan Marija Tomić, dipl. pravnik, rođen 24. li-

stopada 1984. u Bosanskoj Gradiški (BiH), dolazi

iz župe Duha Svetoga u Gornjim Bogićevcima.

Mirko Irenej Vlk, dipl. teolog, rođen 4. listopa-

da 1985. u Slavonskom Brodu, dolazi iz župe Sve-

tog Emerika u Oriovcu.


51


XIV. STUDIJSKI TJEDAN U DUBROVNIKUPROPOVIJEDANJE I KULTURA / ZAJEDNIČKO PROPOVIJEDANJE

Od 4. do 11. rujna u Dubrovniku je održan XIV.

Studijski tjedan za članove Dominikanske obite-

lji u formaciji. Sudjelovalo je tridesetak redovnika

iz Hrvatske, Slovačke i Španjolske. Službeni jezici

tjedna bili su engleski, francuski i hrvatski, a litur-

gija je bila na hrvatskom i latinskom. Predavanja,

radne skupine i rasprave održavali su se u Međuna-

rodnom središtu hrvatskih sveučilišta. Braća su ta-

kođer svakodnevno sudjelovala u bogoslužju časo-

va i euharistijskom slavlju u crkvi Svetog Dominika.

U radnom dijelu Studijskog tjedna, na opću

temu Propovijedanje i kultura/zajedničko propovi-

jedanje, glavnu riječ su imali predavači fra Mario

Cifrak, OFM, profesor biblijske teologije na Kato-

ličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, Kreši-

mir Čokolić, urednik, scenarist i redatelj na Hrvat-

skoj radioteleviziji i Zdravko Gavran, novinar, pre-

voditelj, književnik i književni kritičar.

Studijski tjedan je otvorio brat Alojz Ćubelić,

OP, regens studija Hrvatske dominikanske provin-

cije, predavanjem o sudjelovanju dominikanaca u

duhovnoj i kulturnoj obnovi kršćanskog svijeta u

XIII. stoljeću kad je Red propovjednika utemeljen.

Brat Alojz Ćubelić je rekao da je kršćanstvo pri-

je svega religija riječi, pa tako u proslovu Evanđe-

lja po Ivanu piše: „U početku bijaše Riječ/i Riječ bi-

jaše u Boga/i Riječ bijaše Bog.“ Prema Isusu Kristu

propovijedanje Riječi je razlog dolaska Boga Sina

među ljude, pa tako on Šimunu i njegovim drugovi-

ma kaže: „Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i

ondje propovijedam! Ta zato sam došao.“ (Mk 1, 38)

Propovijedanje Radosne vijesti Crkva nastavlja i

apostolskim radom Reda propovjednika. Sveti Do-

minik je utemeljio Red za propovijedanje i spasenje

duša po vjeri u Isusa Krista. Za propovijedanje je bilo

Fra Mario Cifrak OFM propovijeda na euharistijskom slavlju

52


potrebno opće obrazovanje i studij teologije zbog

čega je sveti Dominik prve propovjednike Reda upu-

tio na ugledna europska sveučilišta. Intelektualna iz-

gradnja je bila nužna u obrani katoličkog učenja od

katarskog krivovjerja koje se širilo na jugu Francuske.

Propovijedanja i rasprave s hereticima temeljili

su se na argumentima iz Svetog pisma, razumskim

dokazima i primjerima iz svakodnevnog života, a

zbog stalne budnosti duha i razvijanja osobne nao-

brazbe braća su često prisustovala različitim misa-

onim vježbama. U raspravama s protivnicima vje-

re koji su pred vjeru postavljali teškoće iznošenjem

naravnih dokaza, dominikanci su rješavali iste teš-

koće iznošenjem drugih prirodnih dokaza.

Tridesetih godina XIII. stoljeća papa Grgur IX.

poziva Red propovjednika da se u Hrvatskoj suprot-

stave širenju krivovjerja. O duhovnom i kulturnom

djelovanju dominikanaca u Hrvatskoj, koji su Ra-

dosnu vijest naviještali na narodnom jeziku, crkve-

ni povjesničar Petar Balan piše: „Njihova je imena

narod većim dijelom zaboravio. Bili su to siromašni

fratri koji su donosili sa sobom mir i obrazovanje

s vjerom i ljubavlju. Svijet, koji podiže spomenike

mogućnicima koji su, sijući mržnju i razdor, tolike

zemlje nakvasili krvlju, ne sjeća se onih, koji su ze-

mljom prolazili čineći dobro i donoseći mir, dono-

seći Boga i kršćansku uljudbu u krajeve kojima to

još nije bilo poznato ili u krajeve u kojima se o tome

izgubio svaki trag.“ (Katolička crkva i Slaveni u Bu-

garskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Zagreb, 1881.)

Dva uvodna predavanja, pod naslovom Svi ih mi

čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstve-

na djela Božja! (Dj 2, 11), održao je fra Mario Ci-

frak. Cilj je bio istaknuti važnost misijskih govora

u Djelima apostolskim te razmotriti događaj Du-

hova i Petrov govor o Duhovima.

Govori su važan kompozicijski oblik Djela apo-

stolskih. Svrha govora je naviještanje Riječi, pri

čemu je naglašena muka, smrt, uskrsnuće i uzvi-

šenje Isusa Krista. U svakom govoru se javlja nepo-

sredno oslovljavanje, poziv na pažnju, odgovor na

mogući nesporazum kod slušatelja, često započi-

njanje sa svetopisamskim navodom, kristovska ke-

rigma, svetopisamski dokaz, objašnjenje spornog

slučaja pozivanjem na kristovsku kerigmu, navije-

štaj spasenja te primjena na slušatelje.

Petrov govor o Duhovima slijedi nakon doga-

đaja Duhova. Po izlijevanju Duha Svetoga u čovje-

ku se ostvaruje obnova odnosa s Bogom. Jedan od

darova Duha Svetoga je govor u jezicima: „Parti,

Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i

Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfi lije, Egipta

i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani,

Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi ih mi ču-

jemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena

djela Božja.“ (Dj 2, 9-11)

Govor o Duhovima je potreban budući da su

slušatelji izvan sebe i zbunjeni, a neki podruglji-

vo govore o izlijevanju Duha Svetoga: „Svi su izvan

sebe zbunjeno jedan drugog pitali: Što bi to moglo

biti? Drugi su pak, podrugujući se, govorili: Slatkog

su se vina ponapili!“ (Dj 2, 12-13)

Za vrijeme tumačenja Duhova događa se izlije-

vanje Duha Svetoga na Petra, pa tako događaj Du-

hova prethodi Petrovom govoru, ali je također isto-

vremen s govorom. Vrhunac tumačenja su riječi

koje potvrđuju da Isus Krist izlijeva Duha Svetoga:

„Desnicom dakle Božjom uzvišen, primio je od Oca

Obećanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gle-

date i slušate.“ (Dj 2, 33) Prema tome, Mesija pri-

hvaća Duha Svetoga i daruje ga Božjem narodu. Sli-

čan izričaj javlja se u Evanđelju po Ivanu: „Kao što

mene posla Otac/ i ja šaljem vas. To rekavši, dahne

u njih i kaže im: Primite Duha Svetoga.“ (20, 21-22)

Kad su zbunjeni i podrugljivi čuli Petrov govor o

Duhovima on im reče: „Obratite se i svatko od vas

neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste

grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga. Ta za vas je

ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka,

53


koje pozove Gospodin Bog naš.“ (Dj 2, 38-39) „I oni

prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj

dan pridruži oko tri tisuće duša.“ (Dj 2, 41)

Krešimir Čokolić je govorio o fi lmu kao formi

propovijedanja Radosne vijesti. Nakon predavanja

je prikazan dokumentarno-igrani fi lm Osnivači cr-

kvenih redova-Sveti Dominik, redatelja Krešimira

Čokolića i Ivice Dleska.

Na početku je bilo riječi o marginalizaciji kr-

šćanskih sadržaja na fi lmu i televiziji. Kao primjer

je naveden dokumentarno-igrani serijal Osnivači cr-

kvenih redova koji zbog nezadovoljavajuće medijske

zastupljenosti nije postigao očekivani uspjeh u Hr-

vatskoj, dok je na Televizijskom festivalu u Canne-

su bio najprodavaniji fi lm u produkciji Znanstveno-

obrazovnog programa Hrvatske radiotelevizije.

U središnjem dijelu je istaknuto da je fi lm mo-

deran medij koji zbog audio-vizualne forme ima

veliki broj ljubitelja. Izvanredna retorička snaga

čini ga posebno prikladnim za složenu recepciju

različitih ideja, pa tako i kršćanskih. Prema tome,

jedan od načina naviještanja Radosne vijesti može

biti i fi lm koji kršćansku poruku može izraziti na

način koji je danas većini ljudi najviše blizak.

Na kraju je prikazan dokumentarno-igrani fi lm

o sv. Dominiku, četvrti dio serijala Osnivači crkve-

nih redova koji predstavlja i život sv. Benedikta,

sv. Bernarda iz Clairvouxa, sv. Franje Asiškog i sv.

Ignacija Loyole. Filmovi su snimani na povijesnim

mjestima u Italiji, Francuskoj i Španjolskoj, upo-

trebom tzv. VFX kadrova zbog čega je riječ o ne-

obično zahtjevnom snimateljskom pothvatu. Kroz

igrane i dokumentarne prizore gledatelje vode po-

vjesničari i članovi redova.

Zdravko Gavran je govorio o književnosti i pro-

povijedanju. Cilj njegova dva predavanja je bio raz-

motriti odnos književnosti kao dijela kulture i pro-

povijedanja kao naviještanja Radosne vijesti.

László Német, verbit, teolog i zrenjaninski bi-

skup, u tekstu Civilizacija ljubavi. Pojam kulture

u suvremenim crkvenim dokumentima kaže da je

kultura po sebi otvorena prema transcendenciji

čiji nedostatak čini istu bolesnom, pa tako gubitak

Boga vodi k gubitku vrijednosti, osjećaju nesigur-

nosti i egzistencijalnom nezadovoljstvu.

Književnost je kao dio kulture otvorena prema

transcendenciji. No, smatra Gavran, treba istaknu-

ti da je književnost jedinstvena vrsta zbilje koja

ima vlastita načela i ne valja promatrati istu kao

prosto sredstvo propovijedanja kršćanskih ideja.

U književnim djelima se javljaju različiti sadržaji,

ali mjerilo umjetničke vrijednosti književnog djela

nije sadržaj, već oblik istoga. Umjetnički vrijedno

književno djelo je lijepo i domišljato. Sveti Toma

Akvinski određuje ljepotu umjetničkog djela kao

„quod visum placet“, a to znači da je ljepota ono

što se čovjeku sviđa kad to vidi.

Sviđanje je razlog privlačnosti književnih djela,

pa i djela s kršćanskom temom. Od književnih vr-

sta najvećem broju čitatelja se sviđaju romani i pri-

povjetke, pri čemu književnici stvaraju djela koja

izazivaju maštu, ali također propovijedaju neki kr-

šćanski sadržaj. Danas je među čitateljima omilje-

na književnost o povijesnim osobama i razdoblji-

ma te apokaliptička ili eshatološka literatura. Valja

spomenuti i eseje koji nisu niti samo književnost

niti samo znanost, već spoj jednoga i drugoga bu-

dući da nedvojbeno izražavaju kršćansku misao na

način koji je ipak autorski.

Pored književnosti koja s namjerom izražava

kršćanske ideje javlja se književnost izvanredne

umjetničke vrijednosti čiji cilj nije propovijedanje

spomenutih ideja, ali se ovdje mogu pronaći zajed-

ničke točke s kršćanskim sadržajima, na primjer s

misterijem spasenja koji je osnovni smisao kršćan-

ske vjere. Prema tome, za kršćanina su vrijedna ona

književna djela koja na poseban način govore o te-

meljnim ili rubnim slučajevima koji se mogu pro-

matrati pod soteriološkim, etičkim, mističkim, hu-

manističkim, eshatološkim, povijesnim ili nekim

drugim vidom koji je za kršćanstvo pravovaljan.

Predavanjem Zdravka Gavrana je završio glav-

ni dio programa ovogodišnjeg Studijskog tjedna

na kojemu su budući redovnici i nasljedovatelji sv.

Dominika zahvaljujući dragocjenim spoznajama

utvrdili i obogatili vlastito znanje o mogućnostima

propovijedanja Radosne vijesti.


54


IZVJEŠTAJ O ŽIVOTU I AKTIVNOSTIMA

DOMINIKANSKE STUDENTSKE ZAJEDNICE 2011.

Braća bogoslovi okupili su se u samostanu for-

macije Kraljice sv. Krunice za početak nove aka-

demske godine 2011./2012. u posljednjim danima

mjeseca rujna. Prvi veliki događaj koji nas je zate-

kao odmah po okupljanju bila je svečanost od izni-

mne važnosti za dominikance u Zagrebu. U odgo-

vor na duhovne potrebe rastuće populacije na Pe-

ščenici prije deset godina osnovana je dominikan-

ska župa bl. Augustina Kažotića. I, nakon godina

odricanja, ulaganja i truda, konačno je završena cr-

kva dominikanske župe i samostanabl. Augustina

Kažotića. Tako je u nedjelju 25. rujna 2011. godine,

održano svečano misno slavlje s obredom posvete

crkve koje je predvodio nadbiskup zagrebački kard.

Josip Bozanić. Dominikanski studenti sudjelovali

su na ovome jedinstvenom slavlju kao asistencija

u samoj liturgiji i u svojstvu zbora ‘Modus Praedi-

candi’, pod vodstvom brata đakona Srećka Korali-

je, animirajući liturgiju jednoga dana u trodnevlju.

Tjedan dana nakon posvete crkve bl. Augusti-

na Kažotića, 3. listopada 2011., braća studenti su

započeli novu akademsku godinu s prvim preda-

vanjima na Katoličkom bogoslovnom fakultetu,

Filozofskom fakultetu Družbe Isusove i njihovu

Teološkom institutu. Za neku braću to je bio poče-

tak novog životnog razdoblja, u kojem će poduzeti

prve konkretne korake prema svećeništvu i puni-

ni redovničkog života kroz teološki rad i duhovni

život u samostanu. Sedmorica od osmorice braće,

koji su položili svoje prve zavjete u kolovozu u Du-

brovniku, upisalo je prvu godinu teološkog dodi-

plomskog studija, dok je posljednji brat upisao po-

slijediplomski studij u dogmatskoj specijalizaciji

na KBF-u. Brat Mladen Folnović pohađa Institut

za crkvenu glazbu. Četvorica braće studenata, koji

su svoje zavjete položili prijašnjih godina, vratili

su se svojim regularnim teološkim studijima. Ove

godine studentskoj zajednici pridružio se i po-

stulant Petar Ušković, koji je upisao prvu godinu

dodiplomskog studija na Filozofsko-teološkom fa-

kultetu Družbe Isusove.

Početak nove akademske godine poklopio se s

vizitacijom Učitelja Reda Brune Cadoréa. Učitelj se

po vlastitoj želji susreo sa studentskom zajednicom

kako bi opipao bilo mladih dominikanaca u našoj

Provinciji. Sastanak s Učiteljem Reda trajao je više

od dva sata. Sljedeći pak dan neki od zainteresira-

nih studenata također se susrelo i s Wojciechom

Delikom, sociusom za srednju i istočnu Europu,

koji već više godina radi s mladima i surađuje s or-

ganizacijama za pastoral mladih na razini cijeloga

Reda. Studentima je također ponuđena i moguć-

nost osobnog razgovora s Učiteljem Reda.

U dogovoru s učiteljem studenata bratom Hr-

vojem Lasićem, organiziran je program redovitih

zajedničkih susreta u svrhu trajnog samousavr-

šavanja. Svaki tjedan naizmjenično se održavaju

dva međusobno odijeljena susreta. Tako se jedan

tjedan održava posebna studentska misa na kojoj

propovijeda jedan od braće studenata, a potom sli-

jedi kraći sastanak na kojem ostala braća propo-

vjedniku toga tjedna ponude konstruktivnu kriti-

ku. Ova praksa je nastavak prošlogodišnjih napora

u cilju vježbe i usavršavanja vještine propovijeda-

nja kao jedne od bitnih oznaka Reda braće Propo-

vjednika. Drugi se pak tjedan braća skupljaju kako

bi čuli predavanje na temu od interesa koje također

održava jedan od studenata. Dosada su održana

predavanja na temu: ‘Rock’n’roll i kršćanstvo’ (brat

Krešimir Kapetanović), ‘Veza mitologije i religi-

je’ (brat Mirko Irenej Vlk) i ‘Shvaćanje liturgije u

dokumentima Drugoga vatikanskog koncila’ (brat

Domagoj Augustin Polanščak).

U sklopu općeg programa formacije, braća kan-

tori Josip Cota i Ivan Gavranović redovito održa-

vaju vježbe iz pjevanja kako bi sva braća nauči-

la tradicionalne dominikanske napjeve kojima će

55


kasnije obogaćuju kako samostanska tako i javna

liturgijska slavlja. Uz ovu osnovnu poduku, neka

braća koja su iskazala veći afi nitet za pjevanje i

glazbu općenito, vođeni bratom đakonom Srećkom

Koralijom, osnovali su muški pjevački zbor ‘Modus

Praedicandi’, s posebnim naglaskom na njegovanje

gregorijanske glazbene tradicije.

Kako ne bi sve bio samo rad, u svrhu rekreacije

određeno je zajedničko druženje svakog utorka na-

večer, a neka braća organizirali su i redovite termi-

ne igranje nogometa. Neformalno, pojedina braća

se u parovima ili više njih zajedno bave bicikliz-

mom te rekreativnim trčanjem.

Sredina listopada, od 14. do 16. listopada 2011.,

za braću studente protekla je u sudjelovanju na me-

đunarodnom znanstvenom simpoziju o bl. Augu-

stinu Kažotiću. Otac provincijal odredio je sudje-

lovanje na simpoziju kao sastavni dio formacije iz

dominikanske baštine. Iz toga razloga, studentima

su se na ovom simpoziju pridružili i braća novaci iz

Dubrovnika, kako bi zajedno produbili i obogatili

svoje znanje o vlastitom dominikanskom naslijeđu

slušajući predavače ne samo iz Hrvatske, nego i iz

Francuske, Italije i Švicarske.

Svetkovinu Svih Svetih studentska zajednica

obilježila je, pod vodstvom učitelja studenata o.

Hrvoja Lasića, zajedničkim pohodom na zagrebač-

ko gradsko groblje Mirogoj. Studenti su posjetili

grobnice preminule braće i sestara dominikanskog

Reda, te posljednja prebivališta dobročinitelja i pri-

jatelja Reda. Braća su također obišli i grobove ista-

knutih pojedinaca iz hrvatske nacionalne povijesti,

kulture i sporta, uključujući i spomen-oltar pogi-

nulim braniteljima Domovinskog rata. Na svakoj

postaji ovog puta sjećanja zastalo se u odgovaraju-

ćoj molitvi i minuti šutnje u znak poštovanja.

Kao poseban dan u mjesecu studenom istakao

se blagdan sv. Alberta Velikog, crkvenog naučitelja,

zaštitnika prirodoznanstvenika i erudita znanstve-

nih nauka općenito. Spomen na sv. Alberta obilje-

žen je svečanim misnim slavljem, s Večernjom, na

kojem je regens studija Alojz Ćubelić održao je pri-

godnu propovijed. Braća studenti sudjelovali su

svojom pjesmom, nastojeći tako uzveličati euhari-

stijsko slavlje i tražeći nadahnuće i pomoć u svo-

jim vlastitim znanstvenim nastojanjima od ovog

specifi čno dominikanskog sveca, koji je za života

bio tako posvećen studiju i znanstvenom radu.

Braća studenti koji su pobliže upleteni u rad na

studentskom teološko-kulturnom časopisu „Iza-

zov Istine“ organizirali su njegovo predstavljanje

u prostorima župe i samostana Kraljice sv. Kru-

nice. Na prezentaciji su surađivali i mladi iz župe

s kraćom amaterskom predstavom kojoj je bio cilj

približiti slušateljima slijed događaja što su rezulti-

rali nastankom „Izazova Istine“ 1988. godine. Svr-

ha prezentacije bila je prikazati kontinuitet s pri-

jašnjim brojevima „Izazova Istine“ i generacijama

koje su na njemu radile, ali i promovirati izdanje

novog broja nakon višegodišnje stanke s namjerom

izdavanja novih brojeva u budućnosti.

Početkom Došašća započeo je intenzivniji ri-

tam duhovnog života u studentatu. Braća studenti

okupljaju se svake večeri prije nastupanja silenti-

uma na zajedničku molitvu Povečerja. U skladu s

općim programom formacije studenti su se obve-

zali posebno obilježavati blagdane u liturgijskom

kalendaru svečanim moljenjem Jutarnje i Službe

čitanja u samostanskoj crkvi, a sv. misa se slavi s

Večernjom, također u samostanskoj crkvi kako bi

se i župljani mogli pridružiti.

Prva nedjelja Došašća proslavljena je u samosta-

nu i župi bl. Augustina Kažotića s posebnim nagla-

skom na mlade kako je adventska tradicija te župe.

Nakon samo sv. mise, predstavljen je teološko-kul-

turni časopis „Izazov Istine“ kao glasilo studenata

Hrvatske dominikanske provincije, a poslije same

prezentacije organizirano je ugodno druženje iz-

među svih prisutnih. Svima zainteresiranima po-

dijeljen je besplatan primjerak „Izazova Istine“.

Druga nedjelja Došašća određena je za duhovnu

obnovu u duhovno-obrazovnom centru Marijin dvor

– Lužnica, smještenom 20-ak kilometara izvan Za-

greba. Duhovnu obnovu vodio je brat Petar Galić, iz

samostana u Splitu, promicatelj zvanja i učitelj sjeme-

ništaraca i postulanata. Sama duhovna obnova urodi-

la je konkretnim plodom. Student prve godine KBF-a

u Zagrebu, Marijan Ljubičić, odlučio je ući u postula-

turu dominikanskog Reda, nakon intenzivnog promi-

šljanja i molitve tijekom vremena provedenog s bra-

ćom studentima za trajanja duhovne obnove.

brat Mirko Irenej Vlk, OP

56


„OTVORENI TJEDAN“ ŽUPE KRALJICE SV. KRUNICE

Od 3.-8. listopada održana je manifestacija

„Otvoreni tjedan župe“ Kraljice sv. Krunice. Ova,

pomalo neuobičajena manifestacija, plod je aktiv-

ne uloge mladih vjernika laika okupljenih oko sku-

pine „Mala zajednica“.

Otvorenim danima župe oni žele pozvati i dru-

ge mlade na aktivniji angažman unutar župne za-

jednice i ukazati na mogućnosti njihova participi-

ranja u njezinu rastu. Zanimljivost manifestacije

jest i ta da se dio programa događa na otvorenom,

odnosno ispred crkve. Svakidašnji program obu-

hvaćao je molitvu krunice s početkom u 18.30 sati,

sv. misu i propovijed u 19 sati. U 20 sati slijedila je

jedna od predviđenih točaka programa.

Prvoga dana, nakon svete mise koju je predsla-

vio župnik brat Ante Kovačević, nastupio je zbor

mladih „Hosana“ iz župe Kraljice sv. Krunice i

time je započeo je prvi „Otvoreni tjedan župe“.

* * *

Drugoga dana sv. misu slavio je i propovijedao

provincijal brat Anto Gavrić s kojim se mladi žu-

pljani češće druže. U svojoj propovijedi želio je

potaknuti mlade da ustraju i nastave sudjelovati u

apostolskom djelovanju na svoj mladenački način,

da svjedoče svoju vjeru među svojim vršnjacima,

da budu svjedoci kakve danas svijet treba.

U 20 sati ispred crkve dramska skupina „Male

zajednice“ izvela je predstavu „Strah ili ljubav“. Na

taj način htjeli su privući ostale mlade i poručiti im

da je naša župa živa, da u njoj djeluju mladi koji stva-

raju i djeluju u zajedništvu te da su i oni dobrodošli.

Predstava je, kao i sva ostala događanja Tjedna,

bila humanitarnog karaktera.

57


* * *

Trećega dana, nakon listopadske pobožnosti

- krunice i pjevanih Gospinih litanija, - u 19 sati

mladi su slavili sv. misu koju je predslavio brat

Zvonko Džankić. U svojoj propovijedi naglasio je

važnost otvorenosti za kvalitetan život te pohvalio

ideju „Otvorenih dana župe“.

U 20 sati je zbor mladih pod vodstvom Čede

Antolića otpjevao koncert ispred crkve Kraljice

svete Krunice.

Mladi su tako posvjedočili da je njihova župa

itekako živa i aktivna. Također, nadaju se da će se

„Otvoreni tjedan“ održavati i dalje, barem jednom

godišnje, i tako biti poticaj i ostalim župljanima da

se uključe u aktivnost koja im odgovara.

* * *

Nakon listopadske pobožnosti, četvrti dan

Tjedna, sv. misu u 19 sati predslavio je župnik brat

Ante Kovačević, a u 20 sati je pred stotinjak po-

sjetitelja, dramska skupina „Male zajednice“ izvela

svoju predstavu „Cvjećar i umjetnik“. Predstavu je

napisala i za izvođenje režirala članica „Male za-

jednice“ – Tina Primorac.

* * *

Rektor Međubiskupijskog sjemeništa na Šala-

ti vlč. Domagoj Matošević predslavio je sv. misu i

održao propovijed petoga dana. Koncelebrirao je

župnik brat Ante Kovačević. U 20 sati vlč. Domagoj

održao je predavanje. Budući da je padala kiša, nije

bilo moguće program održati pred crkvom kako

je bilo predviđeno, nego u crkvi. Domagoj je pre-

davanje - meditaciju održao na evanđeoskoj zgodi

koja govori o tome kako Isus propovijeda iz Petro-

ve lađe na Galilejskom jezeru. Predavač je analizi-

rao svaki pokret i riječi koje su izgovarali Isus i Pe-

tar. Opet je bilo više od osamdeset slušatelja koji su

uistinu s velikom pozornošću pratili razmišljanje

predavača. Nitko nije mogao ostati ravnodušan. I

danas su mladi, kao i svaki prethodni dan, stavlja-

li košaricu i prikupljali darove za jednu siromašnu

obitelj s petero djece od kojih je dvoje bolesno.

* * *

U sklopu Tjedna priređen je i malonogometni

turnir „Kraljica“ na športskom terenu „Akademije

Marić“ na Ravnicama.

Zagreb je dobio još jednu kraljicu! No, ova kra-

ljica nije Snježna, već Kraljice svete Krunice. Nai-

me, vođeni mišlju, da je u sportu najvažnije sudje-

lovati i družiti se, a ne toliko pobijediti, mladi župe

Kraljice svete Krunice u sklopu „Otvorenog tjedna

Vrli nogometaši, s lijeva na desno, stoje: Ivan Prskalo, Marko Pavlinović, Josip Cota, Dominik Kristijan Gerbic; čuče: Domagoj Augustin Polanščak, Krešimir Kapetanović, Krunoslav Batinić i Ivan Gavranović.

58


župe“, organizirali su malonogometni turnir Kra-

ljica. Na prvom, ali nadamo se ne i posljednjem

turniru, sudjelovalo je pet ekipa: Kraljica svete

Krunice, dominikanski bogoslovi, Dominikanska

mladež iz župe bl. Augustina Kažotića s Pešćenice

(DOMA), mladi župe sv. Jeronima i ZMR (Zajedni-

ca „Molitva i Riječ“).

Igralo se po sistemu svatko sa svakim, a prve

dvije ekipe odlučivale su o pobjedniku prve Kra-

ljice. Svaki dvoboj ekipa započinjao je molitvom.

Dobro su se znala pravila: fair play i korektna igra,

bez psovki. Nakon svakog duela ili starta, a pazilo

se da se nitko ne ozlijedi, međusobno su bile pru-

žane ruke. Sudac i nije baš imao mnogo posla oko

kažnjavanja igrača.

Unatoč tome što je turnir bio više društvenog

karaktera, ipak svako natjecanje mora imati svoga

pobjednika. Nakon odigranih utakmica, tablica je

bila posložena: na vrhu su bile ekipe ZMR i Kralji-

ce sv. Krunice, a za njima su slijedile ekipe Domi-

nikanske mladeži i župe sv. Jeronima.

Dakle, za Kraljičin pehar, borile su se ekipe Kra-

ljice svete Krunice i ZMR. U vrlo napetoj fi nalnoj

utakmici, rezultat koji se dobio nakon regularnog

vremena bio je 0:0. O pobjedniku se moralo odluči-

ti s bijele točke odakle su uspješniji bili gosti ZMR.

Domaćini su bili svjesni da treba goste malo ohra-

briti, pa malo im i pustiti da se ponovo vrate, jer oni

svoju Kraljicu ionako imaju i zdušno je časte, poseb-

no u ovom mjesecu listopadu koji je Marijin mjesec.

No, turnir i ne bi bio tako dobar da nije bilo

vatrenih navijača i navijačica koji su bodrili svoje

ekipe. Nekako su najgorljiviji bili navijači domaćih

ekipa. Huligana među navijačima nije bilo, tako da

se nije dogodio niti jedan incident.

Naša momčad je na ovom turniru dobila mno-

go darova. Stvorila su se nova prijateljstva, dosa-

dašnja učvrstila i svi smo se dobro zabavili.

Ante Kisić i Branimir Suk

* * *

Sedmi dan Tjedna, u nedjelju 9. listopada pro-

slavljena je sv. misa zahvalnica za uspješan Tje-

dan. Predslavio ju je brat Zvonko Džankić. Pohva-

lio je događaj „Otvorenog tjedna“, organizatore i

sve izvođače i poželio da se takvi događaji u župi i

unaprijed realiziraju. Pod svetom misom pjevao je

zbor Male zajednice „Hosana“.

Nakon sv. mise nastavilo se druženjem u Kažo-

tićevoj dvorani.

59


SPOMEN NA MUČENIŠTVO BRATA DR. DOMINIKA

BARAČA, OP

Na svetkovinu Krista Kralja, 20. studenoga, u

trogirskoj katedrali sv. Lovre slavljena je misa za-

dušnica za dubrovačkog dominikanca brata Domi-

nika Barača, kojega su komunisti strijeljali na gro-

blju u Trogiru 17. studenoga 1945.

Misno slavlje predvodio je provincijal Hrvat-

ske dominikanske provincije brat Anto Gavrić, uz

koncelebraciju splitskih dominikanaca brata Joze

Mravka i priora brata Nikole Dugandžića te župni-

ka don Pavla Piplice, prof. don Marinka Vidovića i

Branimira Marinovića, uz pratnju župnog zbora i

nazočnost brojnih Trogirana.

U propovijedi brat Anto Gavrić se osvrnuo na

svetkovinu Krista Kralja koja je dosta u svezi s mu-

čeništvom dr. Dominika Barača. Misterij kršćan-

stva jest tajna susreta s Božjim milosrđem, tajna

susreta s istinom ljubavi u kojoj postajemo potpu-

no ogoljeni u istini svoga života.

Krist nas poziva da budemo, poput njega, trajno

u službi svoje braće koja su gladna, žedna, koji su

stranci, prognanici, izbjeglice, koji nemaju što odje-

nuti, koji su bolesni, utamničeni, nevino osuđeni.

U njima služimo Kristu. Naš bližnji je vidlji-

vi znak nevidljivoga Boga. Krist nas poziva da

60


budemo dionici njegovog kraljevstva jer smo po

krštenju ukorijenili svoj život u Njega. Kristovo

kraljevstvo se ne odnosi ni na teritorij niti na moć

niti na raskošnu pojavnost, nego se odnosi na srce

čovjekovo. To je kraljevstvo života, pravde, istine,

ljubavi i mira.

Kristova pobjeda je pobjeda nad zlom, grijehom

i svima onima koji one malene, obespravljene, gaze

i ponižavaju. Današnje nas evanđelje poziva, ista-

knuo je provincijal, da otvorimo svoje srce, da izi-

đemo iz svoje sebičnosti.

Evanđelje nas poziva da biramo, da zauzmemo

svoj stav. Ljubav se ne poigrava. Ljubav je istinska,

ljubav je istina našega života. Evanđelje nas poziva

da se opredijelimo za Gospodina Krista, za siro-

mašne, za obespravljene, za bolesne, za nepraved-

no osuđene.

Pozvani smo svijetu otkrivati beskrajno Božje

milosrđe. Ljubav nas obvezuje do kraja. Danas kad

govorimo o Kristu Kralju i vjernosti Kristu do kra-

ja i spremnost dati život za Njega, sjećamo se tride-

set trogodišnjeg dubrovačkog dominikanca Domi-

nika Barača koji je strijeljan 17. studenoga 1945. na

trogirskom groblju uz poklik: „Živio Krist Kralj!“,

istaknuo je brat Gavrić te dodao da je povod njego-

vu strijeljanju bila objavljena njegova knjiga „Soci-

jalna fi lozofi ja boljševizma“, a to je bila i tema nje-

gova doktorskoga rada.

Dok su ga strijeljali, Dominik barač je molio:

„Bože, oprosti im jer ne znaju što čine“. Tako umi-

ru sveci! „Braćo i sestro, dok se sjećamo mučeniš-

tva Dominika Barača, i mučeništva tolikih drugih

koji su nevino strijeljani, ne sjećamo se s mržnjom.

Ne smijemo se sjećati s mržnjom! Sjećamo se

danas mučeništva Dominika Barača i drugih mu-

čenika s praštanjem, kako nas je Krist Gospodin

poučio i kako je i sam Dominik Barač dok su ga stri-

jeljali molio Boga da oprosti njegovim krvnicima.

Ali, braćo i sestre, to ne znači da ne smijemo

tražiti i znati što se dogodilo s Dominikom Bara-

čem i drugim žrtvama, koji su strijeljani u Trogiru

i drugdje. Moramo znati i taj dio naše osobne i na-

cionalne povijesti za hod u mirnu budućnost“, ista-

knuo je dominikanski provincijal.

Dominik Barač nam je ostavio primjer da se iz

spoznate istine rađa ljubav prema istini te kako se

ta istina naviješta i odvažno svjedoči do kraja, za-

ključio je fr. Gavrić te dodao da se privodi kraju

priprema dokumentacije za pokretanje postupka

za beatifi kaciju ovoga mučenika za istinu, socijal-

nu pravdu, dostojanstvo čovjeka i obitelj.

Pri kraju misnoga slavlja župnik don Pavao Pi-

plica se zahvalio provincijalu Anti Gavriću na

predvođenju misnog slavlja, kao i njegovoj subraći

dominikancima što su izabrali trogirsku katedralu

za ovaj svečani čin.

Ivan Marjanica

* * *

Dominik (Nedjeljko) Barač rođen je 14. srpnja

1912. u Slanome, u Dubrovačkom primorju. U red

propovjednika stupio je 1930. Svečane, doživotne

zavjete položio je u Dubrovniku 30. rujna 1934.

Studij fi lozofi je i teologije započeo je u Dubrov-

niku (1931.-1934.), a nastavio u Walberbergu kraj

Kölna, gdje je 25. srpnja 1936. zaređen za svećeni-

ka. Radnjom o socijalnoj fi lozofi ji boljševizma po-

stigao je lektorat. Licencijat postiže u Louvainu u

Belgiji. Doktorirao je u Rimu 1942. o socijalnoj fi -

lozofi ji boljševizma. Vrativši se u Hrvatsku, predaje

na Dominikanskom fi lozofsko-teološkom učilištu

u Dubrovniku.

U izdanju Dominikanske naklade Istina u ko-

lovozu 1944. objavljuje knjigu Socijalna fi lozofi -

ja boljševizma, svoj doktorski rad, a posvetio ju je

„Istini i pravdi“. Knjiga, tiskana u Dubrovniku, u

dvije tisuće primjeraka, koštala ga je života. Prijeki

vojni sud 18. lipnja 1945. u Dubrovniku izrekao je

bratu Dominiku Baraču kaznu „smrti strijeljanjem

i trajan gubitak građanskih prava“.

Smrtna presuda strijeljanjem izvršena je na

groblju u Trogiru, u subotu 17. studenoga 1945.

Posmrtni ostaci o. Dominika Barača 1959. su ek-

shumirani i položeni u novu dominikansku grob-

nicu na splitskom groblju Lovrinac.

61


PROSLAVA ROĐENDANA NAJSTARIJEGA HRVATSKOG

DOMINIKANCA

U dominikanskom samostanu Sv. Marije Milo-

sne u Bolu, 20. svibnja, brat Eugen Bižaca je pro-

slavio svoj 90. rođendan. Ovo rođendansko slavlje

najstarijega člana Hrvatske dominikanske provin-

cije upriličeno je u najužem krugu braće i sestara

koji žive i rade u Bolu na Braču.

U vrijeme ovogodišnjih duhovnih vježbi (Bol,

od 19. do 24. lipnja) svečanije je proslavljen rođen-

dan brata Eugena, koji je rođen u Postirima na Bra-

ču, 20. svibnja 1921. godine.

Ocu Eugenu stigle su brojne čestitke sa svih

strana, a predstavnici Općine Bol, Turističke za-

jednice Bol, mnogi Boljani te slavljenikova rodbina

došli su mu osobno čestitati 90. rođendan. Uz bra-

ta Eugena zajedničkim objedom u samostanskoj

blagovaonici, svoj imendan je proslavio i brat Da-

mir (Mato) Šokić (14.5.) te svoj imendan s. Celesti-

na Budimir Bekan (19.5.).

OPROŠTAJ I ZAHVALA SESTRAMA

ALFONSI OSTROGONAC I MARIJI FILIPOVIĆ

Dvije sestre dominikanke, s. Alfonsa Ostrogo-

nac i s. Marija Filipović, asignirane su u samostan u

Trnju. Sestra Alfonsa je više desetljeća radila u sa-

mostanu Kraljice svete Krunice na Koloniji. Ostavi-

la je zasigurno duboki trag u našoj zajednici koji se

zapravo riječima i ne može dokraja vjerno izraziti.

Sestra Marija Filipović je u posljednje dvije godine

spremno i odvažno obavljala povjerenu joj službu.

Zbog toga smo im se, uoči svetkovine svetog oca

Dominika, odlučili zahvaliti i poželjeti im sve naj-

bolje u njihovoj budućnosti u novoj zajednici. Tim

povodom smo uputili riječi zahvale i priznanja na

svečanom objedu u našoj zajednici 7. kolovoza 2011.

S lijeva na desno: s. Suzana, s. Alfonsa, s. Marija i s. Ivica

62


IZLOŽBA BRATA MARKA BOBAŠA, OP

U dominikanskom samostanu sv. Dominika u

Dubrovniku, održana je izložba radova brata Mar-

ka Bobaša pod naslovom „Osluh svetoga“.

Već sam naslov izložbe daje nam naslutiti smi-

sao i poruku autora koji progovara svojim radovima.

Osluškivati sveto znači djelovati u suradnji s Drugim

gdje On preuzima glavnu riječ i daje nadahnuće. Po-

jedinac je pozvan na sveto slušanje i svjedočenje toga

slušanja kroz vlastita ostvarenja i darove.

Izričaj brata Marka je na predstavljanju po-

praćen glazbenim stvaralaštvom Glasnika Nade

koji su na otvorenju izveli svoje pjesme: „Na putu

vjere“, „Dobri Oče“ i „Dođi kraljevstvo tvoje“. Na

predstavljanju su govorili: brat Iko Mateljan, gđa

Ivana Burđelez i don Toma Lučić, rektor crkve sv.

Vlaha u Dubrovniku.

Naglasili su kako je autor težio propovjednič-

koj sintezi zemaljskog i sakralnog, materijalnog i

duhovnog, te je kao takav postao svojevrsni po-

srednik Riječi, posrednik vlastitih unutarnjih sta-

nja, osjećaja duhovnog prisustva Stvoritelja sa pro-

matračem u kojemu izaziva sam osluh svetoga. Svi

umjetnici imaju svoj stil; i svetinje brata Marka su drugačije, govore o umjetniku koji djeluje i pretače

Lijepo na ono vidljivo i osjetilno.

„Izložbena djela o. Marka Bobaša pokrivaju

razdoblje posljednjih tridesetak godina stvaralaš-

tva. Tematski sakralni odabiri koncentrirani su na

Blaženu Djevicu Mariju, Raspeće, sv. Dominika,

sv. Ivana Krstitenja, sv. Nikolu, sv. Ozanu Kotorsku

te Obraćenje sv. Pavla i Kamenovanje sv. Stjepana.

Bilo da su prikazi pojedinih svetaca, naracija do-

gađaja ili pak semantično izboji, možda instalacija,

potvrda su umjetnikovog svjedočenja apostolske

službe, umjetničkog zrenja te unutarnje duhovne

snage.“ (Vjekoslava Sokol)Braća Bobaš: Marko, Anto i Jadranko

63


IZLOŽBA BRATA MARIA ROKA MARINOVA, OP

U atriju Muzeja Grada Trogira, od 17.-30. rujna,

bila je otvorena izložba slika brata Maria Roka Ma-

rinova, pod nazivom „In principio erat Verbum“

– „U početku bijaše Riječ“. Izložbu je otvorila dr.

sc. Fani Celio Cega, ravnateljica Galerije i prof. dr.

sc. Ivo Babić. Otvorenje je na čelu popratio gosp.

Dubravko Geić. Otvaranju izložbe nazočili su: au-

tor, braća dominikanaci, rodbina, prijatelji, ljubite-

lja likovne umjetnosti i ULU Trogir te predstavnici

Grada Trogira.

Izložba se sastoji od 21 slike, koje su rađene teh-

nikom ulje na platnu. Čitav ciklus nastao je na te-

melju razmišljanja nad biblijskim tekstom o stva-

ranju svijeta i kao njegova likovna interpretacija.

Brat Marinov svoje motive do sada je nalazio

unutar okruženja u kojem je živio i djelovao. Zato

su u njegovim prvim radovima motivi dalmatinskih

krajolika, oslikani živim mediteranskim koloritom.

To su slike njegovog podneblja - primoštenski

vinogradi, more, brodice, čempresi i masline, su-

hozid i bunje. Ova izložba je čisto religioznog ka-

raktera. Prikazuje prirodu kao djelo Stvoritelja koji

je u nju utisnuo dio svoga bića, a čovjeka sazdao na

svoju sliku, slična sebi. Otac Mario to izražava ja-

kim živim bojama koje izražavaju stvaralačku sna-

gu Stvoritelja, njegovu ljubav i dobrotu.

U tehnici ulja na platnu dominikanac progo-

vara ekspresionistički s dozom naive, iako za sebe

kaže da ne slijedi nikakav pravac umjetnosti, već

slika po nadahnuću i iz nutarnjih poticaja. Tako i u

ovom ciklusu ima slika, neke bliže apstrakciji, dru-

ge ekspresionizmu, a neke naivi.

Dominantne boje ciklusa su zelena, plava, žuta

i crvena, što je uvjetovala sama tematika ciklusa.

Biblijski tekstovi koji obilježavaju i prave svaku po-

jedinu sliku te meditativna glazba, daju ovoj izlož-

bi poseban sakralno-meditativni ugođaj.

* * *

Brat Mario Roko Marinov rođen je u Primošte-

nu 1938. godine, gdje je završio osnovnu školu. Gi-

mnaziju je završio u dominikanskom sjemeništu u

Bolu na Braču, a teologiju u Zagrebu.

Uz razna zaduženja u Hrvatskoj dominikanskoj

provinciji, bio je voditelj Hrvatske katoličke misi-

je u Hannoveru u Njemačkoj gdje je pohađao te-

čaj slikarstva, akvarela i uljne tehnike. Svoje prve

izložbe imao je u hrvatskim katoličkim misijama.

Vratio se u domovinu u dominikanski samostan u

Starom Gradu, gdje danas živi i djeluje.

64


IZ SAMOSTANA SV. PETRA MUČENIKA U STAROME

GRADU

Znam da većina subraće nema dovoljno sazna-

nja o samostanu Sv. Petra Mučenika u Starom Gra-

du, a još manje o vrijednosti muzeja, pismohrane

i knjižnice. Da bi upoznali bogata kulturna dobra

ovog samostana, posebno muzejske postave, dono-

sim ovdje tekst gosp. Alena Miletića.

brat Mario Marinov, OP

Muzej dominikanskog samostana Sv. Petra Mučenika u Starom Gradu

Dominikanski muzej posjeduje najbogatiju mu-

zejsku građu, najstarijeg Hrvatskog grada, Starog

Grada.

Preko dvije tisuće arheološko-povijesnih pred-

meta čuva se u depou muzeja i pripremaju za do-

kumentaciju, a 425 vrijednih eksponata u stalnom

je postavu od 1989. godine. Izloženi su u prizemlju

južne kule, te dijela južnog i skoro cijelog zapadnog

krila samostana. Zbirka obuhvaća prirodoslovnu,

arheološku, numizmatičku, epigrafsku, umjetnič-

ku i literarnu građu, koja impresionira brojne po-

sjetitelje ovog muzejskog postava. Neki su artefakti

od prije pripadali samostanu, a paralelno s počeci-

ma prvih sustavnih arheoloških istraživanja na te-

ritoriju Hrvatske, u 19. stoljeću, domaći entuzijasti

predaju na čuvanje prapovijesne, antičke i srednjo-

vjekovne spomenike iz Staroga Grada i okolice.

Prikupljanju brojne muzejske građe ponajviše su

pridonijeli Petar Niziteo (1774. – 1866.) zaslužan

za većinu epigrafske i numizmatičke zbirke, te oso-

bito Gian Antonio Botteri (1822. – 1896.). Osim

antičkih spomenika Botteri je pohranio i lijepu

zbirku prapovijesnog kamenog oruđa pronađenog

u blizini lokve Dračevica tijekom svojih arheološ-

kih obilazaka velike i plodne ravnice između Vrbo-

ske i Staroga Grada.

Muzej ima bogatu knjižnicu, koja među brojnim

naslovima posjeduje rukopise na pergameni i inku-

nabule, a u stalnom postavu, između ostalog, izlože-

ni su liturgijsko-glazbeni kodeksi iz 14. i 15. stoljeća.

Pismohrana muzeja sadrži vrlo vrijednu građu,

u njoj se čuvaju rukopisi obitelji Hektorović i na-

sljednika, zatim važna zbirka pergamena koju čine

dokumenti pisani na latinskom i talijanskom je-

ziku, a odnose se na prostor otoka Hvara, ali i na

neka bračka i viška mjesta. Također među brojnom

arhivskom građom nalazi se i knjiga o gradnji žup-

ske crkve sv. Stjepana u Starom Gradu.

Od mjesnih kulturnih djelatnika, koji su Domi-

nikanskom samostanu kao okosnici kulturne ba-

štine otoka Hvara predali na čuvanje svoje arhiva-

lije, ističu se spisi dr. Ivana Antuna Botterija i na-

dučitelja Petra Kuničića čuvara hrvatske baštine u

Starome Gradu.

Prema povijesnim dokumentima izgradnja cr-

kve i samostana počinje 1479. godine, a konačan

današnji izgled dobiva krajem 19. i početkom 20.

stoljeća, kada se obnavlja samostan i gradi nova cr-

kva sv. Petra Mučenika, čiji je kamen temeljac po-

stavljen 18. srpnja 1894. godine. Obnavljajući ta-

dašnji samostan, priori Vlahović i Gamulin dali su

izgraditi novo zapadno krilo, u kojem velika pro-

storija prizemlja ima veći dio stalnog muzejskog

postava sa specijaliziranim zbirkama. On je pove-

zan s južnim krilom gdje se nalaze paleontološka,

te dio arheološke i numizmatičke zbirke, koje su

sa eksponatima u prizemlju južne kule, drugi dio

stalnog muzejskog postava.

65


Arheološku zbirku čine prapovijesni artefakti

od koji su impresivni slikani motivi na nekim ke-

ramičkim ulomcima i posudama hvarske kulture

iz 4. tis. pr. Kr. (slika 1, inv. br. 29), pronađenim u

Markovoj i Grapčevoj spilji. Sredinom južne pro-

storije u vitrini je izloženo Grčko posuđe, a tu se

svojom ljepotom ističe lekit, ukrašen slikanim pri-

kazom žene, koja sjedi i uređuje se, datiran sredi-

nom 4. st. pr. Kr. (slika 2, inv. br. 41).

Zbirku muzeja krasi bogata epigrafska antička

građa, ujedno i najbrojnija na otoku Hvaru. Nai-

me, poznat je veliki fragment grčkog natpisa – ta-

kozvani ulomak A (slika 3, inv. br. 40), osobito važ-

nog za povijest Staroga Grada, jer pripada pisanom

spomeniku s početka 2. st. pr. Kr. na kojem su od-

luke vijeća polisa Fara u Jadranskom moru i Para u

Egejskom moru.

Epigrafske spomenike, koji su pisana svjedočan-

stva najstarijeg antičkog grada na tlu Hrvatske, na-

dopunjuju ukrašeni arhitektonski ulomci i ikono-

grafi ja na reljefi ma, poput spomenika Silvana s uobi-

čajenim rimskim atributima (kosir i grana bora). To

je jedini takav spomenik do sada poznat na prosto-

ru, koji je u antici gravitirao Saloni. Reljef je nedav-

no predao na čuvanje samostanu domaći sin Pavi-

no Paveto Petrić, odavši počast i povjerenje domini-

kancima, čuvarima kulturne baštine Staroga Grada.

Osim originalnih antičkih spomenika i odljeva,

muzejska arheološka zbirka sadrži i dosta keramič-

kog materijala i staklenih posudica – balzamarija

– iz rimskog doba.

Osobito važan dokument, koji svjedoči o povi-

jesti i ekonomiji Staroga Grada, je numizmatička

zbirka, koja broji preko 800 primjeraka najrazliči-

tijeg novca, u opticaju na prostoru povijesne jezgre

grada i njegove okolice. Dio te zbirke se nalazi u

stalnom postavu muzeja, a to su grčki novci, za-

tim grčko-ilirski od kojih je lokalna farska kovnica

zastupljena s najvećim brojem primjeraka. Izložen

je rimski republikanski novac, te primjerci carskog

od Augusta (27. g. pr. Kr. – 14.) do Arkadija (395. –

408.) i nekoliko bizantskih polufolisa i folisa.

Vitrina u kuli ima važne srednjovjekov-

ne primjerke novca iskovanog u dalmatinskim

66


komunama: Dubrovniku, Splitu, Hvaru, Šibeniku

i Kotoru. Tu je izložen i skupni nalaz jedne ostave

mletačkih anonima srebrnika iz 16. stoljeća, te ba-

krenjaci duždeva Alvise Moceniga (1570. – 1577.) i

Marina Grimanija (1595. – 1605.).

Među brojnim novčanicama kralja Baleja (168.

g. pr. Kr.) numizmatička zbirka posjeduje i jedan

srebrnik, kakvih je, u svjetskim zbirkama svega ne-

koliko primjeraka. Zbog toga je, osim po količini,

jedinstvena na cijelom otoku Hvaru, a i jedna od

bogatijih u cijeloj Hrvatskoj.

Većina srednjovjekovne muzejske zbirke, nalazi

se u prizemlju južne kule. Od vrijednih spomenika,

ističe se skulpturalni ulomak iz 9. st., jedini je do

sada pronađen na Hvaru (slika 3, inv. br. 114). Ovaj

predromanički mramorni pilastar oltarne pregra-

de nađen u podnici Sv. Stjepana 1880. godine, spa-

jao je stoljeća u Starome Gradu. Na njegovoj stra-

žnjoj strani gotički natpis nas izvješćuje o gradnji

hospicija 1385. godine.

Jedan novovjeki kameni spomenik (inv. br. 115.)

u kuli, ima prikaz pet časnih sestara pred Kri-

stom, koje su 1571. smaknuli Turci u svom zulumu

po Starome Gradu. Tada je nastradao i samostan

sa svojom crkvom, kojeg su dominikanci ponovo

obnovili, kako je zapisano u apostolskoj vizitaciji

Hvarske biskupije 1579. godine.

Muzejski stalni postav krasi poznata oltarna

pala Oplakivanje Krista slavnog venecijanskog sli-

kara Jacopa Robustija Tintoretta (inv. br. 213.), koja

je nastala između 1571. i 1572. godine. Izložena je

u zapadnom krilu tj. galeriji, zajedno sa vrijednim

umjetninama crkve i samostana od 15. do 20. sto-

ljeća. Tu je i najljepši drveni barokni spomenik u

Dalmaciji. Radi se o raspelu od šimširova drva, vi-

sine 107 cm ( slika 4, inv. br. 216.), najvećeg kipara s

kraja 17. stoljeća u Veneciji, Giacoma Piazzette, koji

se i sam potpisao na raspelu. Djelo je izradio 1703.,

dvije godine prije svoje smrti, a njegov naručitelj je

bio provincijal dominikanaca Scuttari. Osim Scu-

ttarija, na raspelu se nalaze inicijali Nikole Domini-

ka Budrovića bivšeg dominikanca, učitelja vjere, no-

vinara i književnika, koji je na hrvatski preveo gra-

đanski zakonik i sabrao zbirku hrvatskih narodnih

pjesama. Ovaj domoljub je, kako piše Petar Kuničić:

ostavio crkvi sv. Petra lijepo propeće, koje visi na

zidu ispod orgulja........ (P. Kuničić, Prigodom otvora

Nove školske zgrade u Starom Gradu, 1908, 27.)

Samostan s vrijednom muzejskom zbirkom, ar-

hivom i knjižnicom ima povijesno, umjetničko, et-

nografsko i znanstveno značenje. Poput njega su

unutar povijesne jezgre grada registrirani kao spo-

menici nulte kategorije UNESCO-va popisa opći

gradski muzeji: u Splitu, Trogiru i Dubrovniku.

Stoga je on središte materijalne i duhovne kulture

Staroga Grada i cijelog otoka Hvara.

prof. Alen Miletić., dip. arheolog

Kustos

Jakopo Tintoretto, Oplakivanje Krista

67


SVEČANO PROSLAVLJEN PATRON ŽUPE U KLOPČU

Župa Uznesenja sv. Križa u Klopču pokraj Ze-

nice 18. rujna proslavila je svoj patron. Iako svet-

kovina kalendarski pada na 14. rujan, župa zbog

pastoralnih razloga prebacuje proslavu patrona na

nedjelju. Župnom patronu prethodilo je trodnevlje

koje su predvodili i propovijedali: brat Pero Jurič,

župnik, fra Drago Perković i brat Zvonko Džankić.

Središnje misno slavlje predvodio je brat Alojz

Ćubelić, profesor fi lozofi je na Katoličkom bogo-

slovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a suslavili

su brat Pero Jurič, župnik, brat Zvonko Džankić i

drugi svećenici zeničkoga dekanata uz sudjelovanje

brojnih vjernika iz Klopča i drugih dijelova Zenice.

Na početku propovijedi brat Ćubelić je kazao kako

na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa imamo prigodu

iznova razmišljati o važnosti križa u našem životu.

Potom je pitao: Što je od njega ostalo, u kojem

smislu se razumijeva i kakve posljedice ima za naš

praktični život. Je li križ tek lijepi privjesak oko

vrata i ništa više? Označava li on da smo po njemu

spašeni, to jest da Bog nije poslao Sina na svijet da

sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu?

Ili je križ tek simbol zadnje postaje na našem

životnom putu, to jest znak naše nemoći da traj-

no živimo i da u konačnici priznamo poraz već za

vrijeme ovozemnog življenja? Treba li križ gledati

odvojeno od fenomena uskrsnuća o kojem, prema

svetom Pavlu, zapravo, ovisi kvaliteta našega bora-

vaka među smrtnicima?

U nastavku je istaknuo kako je križ znak života

i zato slavimo ovu svetkovinu. On pokazuje da je

Krist dao svoj život iz ljubavi prema nama, i da je

uskrsnuo. Time sve potiče na život. Kada uočimo

da netko pati koga volimo, želimo li mu pomoći?

Upravo je to učinio Isus Krist, i puno više od toga.

Isus je Bog koji je postao čovjekom, naglasio je pro-

povjednik.

Završavajući homiliju, brat Ćubelić je kazao

kako je Isus postao jedan od nas, obuhvatio po-

svema našu egzistenciju. To znači da je prihvatio

naše nade i dvojbe, radosti i suze, naše grijehe koji

nas muče i kojih se stidimo. U sebi je prihvatio sve

kako bi nas potaknuo na istinski život. Na križu

Isus umire, na križu preobražava naš život. Križ

nije samo slika smrti već je znak uskrsnuća Isusa

Krista i nas u Njemu, zaključio je brat Alojz.

Nakon sv. mise upriličeno je slavlje uz glazbu i ples.

68


PROSLAVA DANA HRVATSKE KATOLIČKE MISIJE U

HAMBURGU

Hrvatska katolička misija bl. Augustina Kažoti-

ća u Hamburgu, u nedjelju, 27. studenoga, prosla-

vila je Dan misije. Prije dvije godine, 29. studeno-

ga 2009., HKM Hamburg (pro)slavila je 40. godiš-

njicu svoga utemeljenja i tom prilikom je za svoga

zaštitnika uzela zagrebačkog biskupa i dominikan-

ca bl. Augustina Kažotića. Od tada svake godine,

na prvu nedjelju Došašća, vjernici HKM Hamburg

slave Dan misije kao obljetnicu proglašenja bl. Au-

gustina Kažotića zaštitnikom Hrvatske katoličke

misije Hamburg.

Povodom Dana misije, održana je i duhovna

priprava (trodnevlje), od 24. do 26. studenoga. Du-

hovnu pripravu je vodio brat Stipe Jurič, profesor

Sv. pisma na papinskom sveučilištu „Angelicum“ u

Rimu. Duhovna priprema za Dan misije je započe-

la u četvrtak, 24. studenoga sv. misom u crkvi sv.

Olafa, na kojoj je brat Stipe u propovijedi govorio o

kršćanskom iskustvu patnje i progonstva u svjetlu

vjere u Isusa Krista, stavljajući pred oči prisutnih

vjernika dva kršćanska svjedoka i lika te žive vjere

u 20. stoljeću: Nguyena Van Th una, vijetnamskog

kardinala, koji je više od pola života proveo u za-

tvoru zbog vjernosti Isusu Kristu i njegovoj Crkvi, i

svete Edith Stein, židovke, intelektualke, obraćeni-

ce na kršćanstvo, koja je svoj život okončala u plin-

skoj komori koncentracijskog logora Auschwitz.

Duhovna priprava je nastavljena i sljedeći dan,

u petak 25. studenoga, također misnim slavljem u

crkvi sv. Olafa. Brat Stipe Jurič je u propovijedi go-

vorio o kršćanskom shvaćanju Posljednjeg suda,

odnosnog drugog slavnog Kristova dolaska kroz

biblijsko iskustvo prve kršćanske zajednice. Na-

kon svete mise, u dvorani pokraj crkve, nastavljen

je program u kojem je brat Stipe uputio nekoliko

riječi o Bibliji kao Božjoj knjizi i njezinoj važnosti u

životu svakog kršćanina, ali i u njezinu kulturološ-

kom smislu. Zatim je kratko predstavio svoje djelo:

„Biblija – misterij Boga i čovjekova spasenja izra-

žen ljudskim jezikom.“

Priprava je zaključena u subotu euharistijskim

slavljem u velikoj biskupijskoj dvorani. U propovi-

jedi je brat Stipe naglasio da nas „tjeskobna ugro-

ženost svijeta u kojem živimo, strepnja pred pri-

rodnim nepogodama i društvenim potresima, na-

vode da svu nadu položimo u Krista koji dolazi,

koji je jedina sigurnost i jedini spas.“ Zato je, kako

ističe brat Stipe, budnost ispravni stav kršćanina u

ovom svijetu i vremenu, imajući pred očima Isu-

sove riječi iz Lukina evanđelja: „Pazite samo na se

da vam srca ne otvrdnu od razuzdanosti, pijanstva

i tjeskobnih briga za život, da vas ne uhvati izne-

nada onaj dan kao zamka... Bdijte i molite svaki

čas...“ (Lk 21, 34.36). Vjera u posljednji sud, Dan

Gospodnji i slavni Kristov drugi dolazak, zahtijeva

budnost. Nakon svete mise brat Stipe Jurič održao

je predavanje pod naslovom: „Čovječe, ne zabora-

vi Gospodina, Boga svojega“, u kojem je izložio i

približio slušateljima iskustvo tuđine i progonstva

izraelskog naroda kroz njegovo poimanje domovi-

ne i spasenja. Nakon predavanja uslijedilo je dru-

ženje i zabava uz brata Marka Bijelića, kapelana

HKM Hamburg, kao DJ-a.

Kroz sva su tri dana duhovne priprave na sve-

tim misama uz brata Stipu Juriča u koncelebraciji

bila braća dominikanci: dr. Ante Gavrić, provin-

cijal Hrvatske dominikanske provincije, Mirko Ja-

gnjić, voditelj HKM Hamburg, Anastazio Perica

Petrić, voditelj HKM Hannover i Marko Bijelić, ka-

pelan u HKM Hamburg.

Na Dan misije svečano euharistijsko slav-

lje u katedrali sv. Marije, ispunjenoj vjernicima,

69


predslavio je hamburški pomoćni biskup mons. dr.

Hans Jochen Jaschke, uz koncelebraciju brata dr.

Ante Gavrića, provincijala Hrvatske dominikanske

provincije te braće dominikanaca Mirka Jagnjića,

voditelja HKM Hamburg i Marka Bijelića, kapela-

na u HKM Hamburg. Biskupa Jaschkea je na po-

četku misnoga slavlja u ime vjernika pozdravio je

gosp. Miljenko Ružić, član misijskoga pastoralnog

vijeća. Biskup Jaschke je u prigodnoj propovijedi,

između ostalog, podsjetio na prvu nedjelju došašća

koja govori o vremenu iščekivanja i budnosti. Pod-

sjećajući okupljene hrvatske vjernike da žive u sre-

dini gdje su kršćani u manjini (u gradu Hambur-

gu katolici čine svega 10 % stanovnika, dok udio

protestanata iznosi oko 30%), biskup je istaknuo

važnost njihove vjere. Svojim životom svjedočiti i

živjeti vjeru, po čemu su Hrvati, odnosno vjerni-

ci HKM Hamburg uvijek bili prepoznatljivi. Napo-

se je važno vjeru živjeti kroz slavlje i primanje sa-

kramenata, zaključio je biskup Jaschke, pozivajući

se na riječi sadašnjeg pape Benedikta XVI. Biskup

Jaschke je nazočne pozvao da i dalje ostanu hrabri

i postojani u svojoj vjeri i da njihovi životi budu

svjedočanstvo žive vjere.

Nakon molitve vjernika, mladi HKM Hamburg

su u narodnim nošnjama prinijeli na oltar darove:

kruh, vino, svijeću i sliku zaštitnika HKM Ham-

burg bl. Augustina Kažotića. Nakon pričesti je gos-

podin Ivo Knežević, „narodni pjesnik“ izrecitirao

pjesmu u čast blaženom Augustinu Kažotiću, koju

je napisao povodom Dana misije, za što je bio na-

građen toplim pljeskom od nazočnih vjernika u

Katedrali.

Misno slavlje, kao i kroz trodnevlje, liturgijskim

pjevanjem uzveličao je zbor „Ave Maria“ pod vod-

stvom časne sestre s. Jasne Matić, dominikanke.

Nakon svete mise za sve nazočne priređen je u

velikoj biskupijskoj dvorani pokraj katedrale do-

mjenak s domaćim „specijalitetima“, za koje su se

pobrinule vrijedne domaćice i članovi župnog pa-

storalnog vijeća HKM Hamburg, uz koji je nastav-

ljeno druženje vjernika s biskupom Jaschkeom i

prisutnim svećenicima. Također, vjernici su tom

prilikom mogli nabaviti suvenire (s logotipom i gr-

bom HKM Hamburg), kalendare i knjige.

brat Marko Bijelić, OP

70


SESTRE DOMINIKANKE U PETROVČU

V Petrovče so se oktobra 2011 iz Vrhnike prese-

lile sestre dominikanke Sv. Katarine Sienske; sestra

Sonja Mele (Italija), sestra Felicitas Ogechukwu

Nwabueze (Nigerija) in sestra Gerina Marrone

(Italija). Uradno je bila skupnost in redovna hiša

ustanovljena 3. decembra 2011. Za predstojnico je

bila imenovana sestra Sonja Mele.

Župnija Petrovče je sestram dala na voljo za bi-

vanje Dominikov dom. Njihovo poslanstvo v Pe-

trovčah bo sodelovanje in pomoč pri pastoralni

oskrbi v Marijinem romarskem svetišču, pri spre-

jemu romarjev, pri pastoralnem delu v župniji: ka-

teheza in delo z mladimi, animacija različnih sku-

pin v župniji, obisk bolnih in ostarelih ter delo na

Karitas. Sestra Felicitas bo učila verouk v treh žu-

pnijah: Petrovče, Griže in Polzela. Sestra Sonja bo

imela prvi razred verouka v Petrovčah, sodelovala

bo pri zakonski skupini in vodila tečaj italijanske-

ga jezika. Sestra Gerina pa bo na voljo za romarje,

bolne in karitativno dejavnost.

Sestre so bile s strani škofi je Celje in župljanov Pe-

trovče zelo lepo sprejete. S svojo navzočnostjo kažejo

na karizmo in duh sv. Dominika, ustanovitelja domi-

nikanske družine. Želimo si, da bi s skupno molitvijo

in prizadevanjem vzplamtel kakšen nov dominikan-

ski poklic med slovenskimi fanti in dekleti.

brat Vanči Arzenšek, OP

71


OLTARNA SLIKA BRATA ANASTAZIJA PETRIĆA U

ŽUPNOJ CRKVI U PEĆNIKU

Četvrta u nizu slika, koje je akademski slikar

brat Anastazio Perica Petrić radio za crkve u Bo-

sni, postavljena je župnoj crkvi u Pećniku. Slika

nosi naslov „Bl. Dj. Marija sa sv. Markom Evan-

đelistom i sv. Alojzijem Gonzagom“. Ulje na plat-

nu 240x200 cm. Sliku je prije dvije godine naručio

gosp. Anto Barukčić iz Kanade, u kojoj živi već pre-

ko 50 god. Naime, vidjevši Anastazijevu „Briselsku

sliku na televiziji“ (tj. suvremena vizija Svete Obi-

telji i rođenja Isusova, izložena u dominikanskoj

crkvi u Bruxellesu, odakle je 2003. godine prenoše-

na misa Polnoćka posredstvom Eurovizije), zaželio

je da Anastazio radi sliku za njegovu rodnu župu

Pećnik, iz koje je kao politički emigrant morao oti-

ći prije pola stoljeća...

U središnjem dijelu slike je Bl. Dj. Marija koja

sjedi na tronu okićenim narodnim tkanjem, tipič-

nim za taj kraj. Na krilu (umjesto Djeteta Isusa)

grli njihovu crkvu, uz koju je spomenik svim ubi-

jenim u ovom ratu. Desno od Djevice je lik Mar-

ka apostola koji u ljevici drži otvoreno Evanđelje, s

početnim tekstom „Početak radosne vijesti o Isusu

Kristu“ (Mk 1, 1-3), a desnicom blagoslivlja župnu

crkvu u Marijinom zagrljaju. Lijevo od Bl. Dj. Ma-

rije je lik sv. Alojzija Gonzage koji lijevom rukom

pokazuje na crkvu i promatra gledatelja kao po-

srednik u molitvi, a u desnoj ruci pridržava ljiljan

koji je njegov simbol.

To je Anastazijeva četvrta slika u u crkvama u

Bosni. Prvu je radio još kao student na Akademiji u

Rimu, kao diplomski rad akademske godine 1999.-

2000., a nalazi se u župnoj crkvi njegova rodnog

mjesta u Prudu. Slika nosi naslov „Viđenje sv. Roka

i zaštita sela“, ulje na platnu 320x200 cm. Zatim je

radio Veliku oltarnu palu za župnu crkvu sv. Pavla

u Novom Selu, „Obraćenje sv. Pavla“, ulje na platnu.

370x220 cm. Treća slika je u župnoj crkvi Sv. Ivana

Krstitelja u Odžaku, s naslovom slike „Mučeništvo

sv. Ivana Krstitelja“, ulje na platnu 375x210 cm.

Čestitamo bratu Anastaziju!

U pripremi je i peta slika za Bosnu, bit će to za

našu župnu crkvu Sv. Križa u Klopču (Zenica).


72


KOMADIĆ PRIZORA IZ MAIRANE: DEVETNICA

(NOVENA)

Tok godine pozna više od jedne. Ova srpanj-

ska prožima moju župu, kojoj je zaštitnica Nuestra

Señora del Carmen. Širem području je donekle po-

znato da je Gospa od Karmena zaštitnica čitave

Bolivije; gotovo svima da je ona čuvarica njezinih

generala u Oružanim snagama (Fuerzas Armadas

de Bolivia); i, neizostavno, da je Gospi ipak srcu

najbliža upravo moja župa u Mairani. Ni ja ne vi-

dim da bi smjelo biti drugačije.

Kažu mi da je uvijek tako bilo: Novena počinje 7.

srpnja, točno u pet i pol popodne. U tom trenutku

zvona i petarde upriliče sklad zvuka i odjeka – na-

java pomicanja Gospina kipa. Dok ga se prenosi na

obližnji povišeni obronak, kip odaje dojam ganuća.

Jer, i njemu su nazočne sve višetjedne pripreme.

Glavni trg je preobražen u prostorni sklad pozi-

va. Odalji puteljci, posuti sitnom pržinom, ušli su u

male staze koje, u svom umještanju u ulice Imena,

pokazuju svježu modrinu brdskog šljunka. Dužinu

središnje aleje (la calle dela Serenità) odijeva obo-

strana simetrija pokrajinskih stabala (el arbor del

deseo), među kojima odmarališne klupe upozora-

vaju da su tek presvučene.

Balkone na sraslim redovima kuća, uobičajeno

pokrivene komadima odjeva, zamijenila je vješto

usklađena igra cvijeća i trava.

U sumraku iskrsne maštovit bljesak beskrajno

nanizanih žarulja koje uklanjaju razmak između

prozora i potkrovlja (la luz de gracias).

73


U 19:30 sati liturgiju otvara dječji kor pjesmom:

Oyenos, Madre de Cristo,

óyenos, Madre de Dios,

esta canción que tus hijos

te dirigimos con nuestro amor

[Čuj nas Majko Kristova

Božja Majko, čuj nas,

ovu pjesmu, mi, djeca tvoja,

upućujemo ti srcem svim]

Kao nekoć psalmisti u hramu, Mairanjani se

spontano odaju oprosnom vapaju:

Tú muy bien sabes que nosotros, pecadores,

necesitamos de una madre como tú,

para alcanzar de nuestro Dios misericordia

y en nuestra vida tener gracia, paz y luz

[Ti dobro znadeš da grešnici smo mi

i majka nam je nužna kao ti

da od Boga nam našeg smilovanje isprosi

i milost, mir i svjetlo u život nam unosi]

Po dvoje, mladići i djevojke čitaju odlomke iz

Knjige Izlaska, recitiraju popratne retke prosnih

psalama i upriliče prijevod biblijske poruke u isku-

stvenu zbilju međususreta.

Prisjećam se kako je, kad sam prije četrdesetak

godina prispio u ove prostore, bilo nepojmljivo da

bi netko iz puka smio ili htio na bilo koji način pro-

ustiti u crkvenom prostoru. Danas, kako srednjoš-

kolci tako i njihovi roditelji hoće i umiju predvoditi

molitvene skupove u svim prilikama. Dobrovolj-

na priprema za katehezu podrazumijeva natjeca-

nje usporedivo izboru u lokalni nogometni ili ru-

kometni klub. Kao što svaki odrasli muškarac zna

popraviti auto, tako svi tinejdžeri uspiju svladati je-

dan od lokalnih muzičkih instrumenata. Za vrije-

me novene, neizostavna su tajna iznenađenja: tko

će uvesti svoju kompoziciju na svom instrumentu

uz svoju solo ili polifonijsku melodiju. Zanimljivo

je da su se djevojke nametnule dečkima u nacrtima

i izvođenju liturgijskih obreda. Starije osobe odaju

začuđujuću sklonost poučljivosti upravo sa strane

te unučadi koja im kazuje, prije prikazanja ili po-

slije pričesti, kako višeglasiti izabranu pjesmu.

Za vrijeme novene neizostavni su zajednički

razgovori s mrtvima. Naime, kod njih su grobovi

nad zemljom, usred zelenog travnjaka u mramor-

nom zidu s pomičnim pretincima u kojima je sa-

svim privatno po jedan mrtvac. Posjetitelji dođu

pred taj zid, prostru na plahtama kućne boje užinu,

i dok blaguju kazuju Svojima posljednja događanja

i, neizostavno, šapnu im i vrijeme kad su i koliko za

njih molili. Po povratku doma, posjetitelji kazuju

ostalima što su sve čuli od svojih mrtvih... I upra-

vo te poruke doći će do izražaja na najglavniji dan

godine, na Veliki Petak, kad tijelo mora osjetiti što

znači „nositi se s mukom“.

O, da, evo kako završavaju večernju liturgiju de-

vetnice nakon misnog blagoslova:

Luz celestial de nuestro día,

Madre del bello y puro amor,

sois de las almas justas guía,

refugio sois al pecador.

[Našeg dana nebesko si svjetlo

o Majko ljubavi lijepe i čiste,

pravednih duša voditeljica ti si

i grešniku utočište]

Sois de la mar radiante estrella

que en medio de la tempestad

guía segura mi barquilla

con paz y con seguridad.

[Sjajna si zvijezda mora

koja i kad prijeti burna nevera

pouzdano upravljaš da lađa moja

mirnom i sigurnom pravcu smjera]

Eto, kad sam ljetos htio poslati za Vjesnik Pro-

vincije jedan esej o ‘mojoj’ Mairani, usprotivila se

ova moja elektro-naprava i jednostavno zastala. Na

poziv za popravak, upućuje se prepoznatljivi odgo-

vor: „mañana y paciencia“ (pričekaj do sutra). To

„sutra“ pretvorilo se u jednu i pol godišnju dob.

Tako onda i s moje strane: nek’ esej čeka…

Svima, dragi pozdrav iz Mairane!

brat Karlo Ćavar, OP

74

NO

VA

IZ

DA

NJA

NOVO IZDANJE

IZAZOVA ISTINE

Glasilo mladih hrvatskih dominikanaca „Iza-

zov istine“, nakon nekoliko godina stanke, po-

novno je ugledalo svjetlo dana. U uvodniku glasi-

la, novi urednik, brat Dominik K. Gerbic između

ostaloga piše:

„Kroz uredništvo su se izmijenjale mnoge ge-

neracije i svi su htjeli ostaviti iza sebe nešto do-

mišljato, učeno i originalno. U svima nama postoji

potajna nada da će papirom zarobljeni djelići misli

dospjeti do (mnogih) drugih, koji će u njima naći

neko značenje za sebe.

To nije nikakvo čudo, jer u čovjekovoj je naravi

dijeliti s drugima sve što ima, a smatra vrijednim.

Na stranicama kronike, u uvodnim riječima ured-

nika, pojedinačnim tekstovima, karikaturama, ša-

lama…, iščitava se velika želja učiniti nešto poseb-

no, nešto dopadljivo i vrijedno.

Promatrajući dvadeset i tri godine kao jednu

cjelinu sa zadovoljstvom mogu reći da su u tomu

i uspjeli. Usud jednog vremena u njegovu je prola-

sku. Svako novo vrijeme donosi nove izazove, u ko-

jima sazrijevaju i nove ideje. One, pak, rastu i obli-

kuju se sukladno okolini gdje su nastale, kao odgo-

vor na nju. Ništa manje od toga, niti drukčije, ne

treba promatrati nastanak novoga broja Izazova.

Trebalo je čekati pet godina na ‘stvaranje kri-

tičke mase’ onih koji će raditi na njegovu izdava-

nju. Možda je upravo taj period breme ovoga broja,

kojega najviše očekuju prijašnji kreatori časopisa.

Veliki prekid ostavio je otvorenim mogućnost pro-

mjena. To se i dogodilo. Sloboda u izboru tema čla-

naka, bio je gotovo jedini dogovoreni kriterij.

Po tomu se ovaj broj umnogome razlikuje od

svih prijašnjih. U njemu nećete pronaći niti pri-

bližnu strukturu, tematske cjeline, kakvu su imali

brojevi zadnjih desetak godina. Kada su me mnogi

pitali koja je tema broja, ostajali bi u nevjerici i ne-

povjerenju kada bih im rekao da je nema. Zato je

bilo zanimljivo pratiti kako su se članci, bez stroge

uredničke sheme i usprkos osobnim interesima au-

tora, grupirali u nekoliko cjelina.

Tu poveznicu među člancima sami možete ot-

kriti. Ono po čemu su slični tekstovima drugih

brojeva jest njihova teološko-fi lozofska orijentaci-

ja. Ipak, sadržajno su mnogo više iscrpljujući. Pro-

mjene su se dogodile i u vizualizaciji. Ustaljeni for-

mat A5 zamijenjen je malo većim i prikladnijim.

Naslovnice su do devetog broja uređivali studenti.

Nakon toga naslovnicu je osmislila Koraljka

Cvitan, i taj izgled zadržan je sve do prošlog bro-

ja. Nova naslovnica, ‘Dominik u slavi’, djelo je na-

šega studenta brata Krešimira Kapetanovića. To je

grafi čki crtež kojemu su na kraju dodane pastelne

boje. Nastojali smo i prijelom učiniti privlačnijim

kako tekstovi ne bi „gušili“ stranice.

75


Sve su ove promjene na tragu želje da naredni

‘Izazov istine’ bude sadržajem i izgledom još pri-

stupačniji mladim ljudima koji se zanimaju za ka-

rizmu svetoga Dominika, a izobrazbom nisu veza-

ni uz teološki studij. Stoga se čini razvidnim tra-

žiti smisao ovoga broja u njegovoj ‘prijelaznosti’ k

ostvarenju novih ideja. Tako da Vam dragi prijatelji

već sada najavljujem naredni broj Izazova sadržaj-

no i vizualno drukčijim nego je to ovaj.

Iskreno se nadam da će nešto od ponuđenih

naslova zagolicati znatiželju čitatelja. Koliko smo

uspjeli biti privlačni sadržajem i dizajnom, neka

nam pokaže Vaša prosudba. Razmišljam, jednoga

će dana neki drugi urednik čitati kroniku i tražiti

nadahnuće za uvodnu riječ.

Možda i on otkrije želju i trud da se, njemu u

dalekom i prošlom vremenu, učini nešto posebno

i korisno. Shvatit će tad, vjerojatno i sjetilno oću-

ti, talogom godina nastalu mješavinu prolaznosti

i zanosa, koja svojim mirisom, kao u stari kaput,

zaodijeva svaku stranicu kronike. U tomu sam mu

prethodnik.“

* * *

U nedjelju, 11. studenoga u župi Kraljice sv. Kru-

nice predstavljen je novi broj Izazova istine. O no-

vom broju su govorili brat Krešimir Kapetanović,

brat Dominik Kristijan Gerbic te sestra Ivana Pavla

Novina. Nakon predstavljanja, uslijedila je predstava

dramske grupe “Male zajednice” mladih župe Kralji-

ce sv. Krunice, a nakon toga i prigodno druženje.

* * *

Prvu nedjelju došašća, 27. studenoga, Izazov

istine je predstavljen i u župi bl. Augustina Kažo-

tića u sklopu Došašća mladih na Peščenici 2011.

Predstavljanju časopisa prethodilo je liturgijskog

slavlje s pjevanom Večernjom molitvom koju su

animirali dominikanski studenti.

Časopis su predstavili brat Krunoslav Batinić,

brat Ivan Gavranović, sestra Mirjam Peričić. Na

predstavljanju je u glazbenom dijelu sudjelovao i

zbor mladih „Nokturno“.

U Kažotićevoj dvorani (s lijeva na desno): Krešimir Kapetanović, s. Ivana Pavla Novina i Dominik Kristijan Gerbic

U crkvi bl. Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici

76


PREDSTAVLJANJE MONOGRAFIJE

„ŽUPA BL. AUGUSTINA KAŽOTIĆA“

Uoči posvete crkve na Peščenici, 24. rujna,

predstavljena je monografi ja „Župa bl. Augustina

Kažotića“. Monografi ju su predstavili brat Niko-

la Noso, župnik, prof. Zdravko Gavran, novinar i

publicist te brat Anto Gavrić, provincijal Hrvatske

dominikanske provincije.

Svoj osvrt na monografi ju najprije je iznio brat

Noso, koji je na zanimljiv način interpretirao poje-

dine događaje iz kratke povijesti Župe, osobito one

koji su vezani za nekadašnju kapelicu bl. Augustina

Kažotića na Volovčici i od koje je sve počelo. Ležer-

nošću i s dozom humora, brat Noso je prelistavao

godine povijesti nastojeći ih vratiti, bar spomenom.

Vješto je isprepleo značajnije događaje iz župne

povijesti s uvijek prisutnim anegdotama iz župno-

ga pastorala. Nakon župnikova osvrta, riječ je uzeo

prof. Gavran i sam župljanin župe bl. Kažotića, koji

je na početku osvrta istaknuo kako Župa, iako slavi

samo deset godina postojanja, ima bogatu povijest

koja je monografi jom ukoričena.

Nadalje je podsjetio kako je to vrlo važna činje-

nica za njezin daljnji tijek i buduća pisana ostva-

renja na ovu temu. Nije propustio istaknuti i vri-

jedni angažman dominikanskih redovnika koji su

dolazeći u istočni dio grada Zagreba zdušno radili

na duhovnoj i kulturnoj obnovi puka. Naposljetku,

prof. Gavran na zanimljiv je način povezao Jubilar-

nu godinu s godinom osnutka Župe.

Na kraju predstavljanja, riječ je uzeo brat Anto

Gavrić, koji nije govorio o monografi ji, nego je

ukazao na neke bitne točke i života bl. Augustina

Kažotića. To je učinio s razlogom jer ove godine i

službeno je pokrenut postupak za blaženikovo pro-

glašenje svetim.

Predstavljanju je nazočio mons. Domenico

Cornacchia, biskup Lucere-Troia (Italija), biskupi-

je koja je službeno pokrenula navedeni postupak.

Predstavljanje je animirala Tanja Baran, novinara-

ka, a u glazbenom programu nastupio je zbor do-

minikanskih bogoslova „Modus praedicandi“, koji

je također animirao i liturgijsko pjevanje na sv.

misi, izvodeći gregorijanske korale.

Monografi ja sadrži 203. str., i izišla je u izda-

nju Dominikanske naklade Istina. Knjižni blok je

skladno uređen. Tekstualne zapise prate fotografi je

koje monografi ju čine pristupačnijom za čitanje, a

također i omogućavaju jednostavniji put u prošlost.

77


OBJAVLJENA MONOGRAFIJA

„DOMINIKANCI U HRVATSKOJ“

U izdanju „Galerije Klovićevi dvori“ u Zagrebu,

iz tiska je izišla monografi ja „Dominikanci u Hr-

vatskoj“. U prvome dijelu, na 255 stranica, mono-

grafi ja donosi dvanaest uvodnih tekstova i studija

popraćenih bogatim ilustracijama, dajući presjek

kulturno-umjetničke baštine koja predstavlja do-

minikansku nazočnost od utemeljenja prvoga sa-

mostana 1225. godine u Dubrovniku.

U drugome dijelu donosi katalog istoimene izlož-

be koja bila postavljena od 20. prosinca 2007. do 30.

ožujka 2008. u „Galeriji Klovićevi dvori“ u suradnji

s Hrvatskom dominikanskom provincijom.

Tada je na izložbi predstavljeno oko 500 umjet-

nina iz dominikanskih samostana iz Dubrovnika,

Gruža, Splita, Trogira, Korčule, Bola i Staroga Gra-

da, potom iz crkava u Brusju, Čiovu, Lopudu, Vi-

gnju, Bosiljevu, kao i zbirki Splitsko-makarske nad-

biskupije, Šibenske biskupije, Porečko-pulske bisku-

pije, Zagrebačke nadbiskupije i riznice zagrebačke

katedrale i Metropolitanske knjižnice u Zagrebu, te

Stalne izložbe crkvene umjetnosti u Zadru.

Osim umjetničke baštine dominikanaca u Hr-

vatskoj – skulptura, slikarstva, umjetničkog obrta,

iluminiranih rukopisa, antifonarija, knjiga, foto-

grafi ja i tlocrta arhitektonskih sklopova crkava i sa-

mostana, predstavljen je i ukupni kulturni doprinos

Reda propovjednika kao što su: školstvo, knjižnice,

fi lozofi ja, književnost i glazba. Izložba tako pokazu-

je osam stoljeća nazočnosti toga reda u Hrvatskoj.

Izbor djela načinio je autor izložbe akademik Igor

Fisković koji je i urednik kataloga (monografi je).

Ravnateljica „Galerije Klovićevi dvori“ gospo-

đa Vesna Kusin, ujedno i začetnica izložbe, piše u

proslovu ove monografi je-kataloga: „Premda nisu

imali svog Fra Angelica, hrvatski dominikanci

baštinili su tijekom osmostoljetne prisutnosti na

hrvatskom tlu brojna umjetnička djela. Kao naru-

čitelji, za gradnju i opremu svojih crkava i samosta-

na angažirali su mnoge domaće i strane graditelje,

slikare i kipare te majstore različitih vodećih radi-

onica umjetničkoga obrta.

Stoga i nakon burne povijesti, u kojoj je mnogo

toga nestalo, o njihovoj ulozi u hrvatskoj umjetnič-

koj baštini svjedoče crkve i samostanski komplek-

si, slike i skulpture proslavljenih starih majstora,

raskošni iluminirani rukopisi, kodeksi i inkuna-

bule, dragocjene knjižnice, bogato urešena misna

ruha, skupocjene relikvije, minuciozno liturgijsko

posuđe te vrhunski nakit, prinesen kao zavjetni

dar. ‘Galerija Klovićevi dvori’, koja sustavno pred-

stavlja naslijeđe crkvenih redova, izložbom ‘Domi-

nikanci u Hrvatskoj’ otkriva dominikanske prino-

se hrvatskoj kulturnoj baštini.“

Izložba, a sada i ova monografi ja s katalogom

izložbe, živopisno prikazuju poslanje Reda propo-

vjednika, njegovo stvaralaštvo, propovijedanje kroz

likovnu umjetnost i kulturu te su vrijedan doprinos

obilježavanju 800. obljetnice Dominikanskog reda.

78


PREDSTAVLJENA MONOGRAFIJA

„DOMINIKANCI U HRVATSKOJ“

U „Galeriji Klovićevi dvori“ 26. rujna, predstav-

ljena je monografi ja „Dominikanci u Hrvatskoj“

koja daje prikaz kulturno-umjetničke baštine pro-

istekle iz osam stoljeća nazočnosti Dominikansko-

ga reda u Hrvatskoj. Monografi ju se predstavili: gđa

Vesna Kusin, ravnateljica Galerije, brat Anto Ga-

vrić, provincijal Hrvatske dominikanske provinci-

je, brat Bruno Cadoré, Učitelj Reda propovjednika i

urednik monografi je, akademik Igor Fisković.

Vesna Kusin, prva je uzela riječ i u svom sa-

žetom govoru kazala je kako je monografi ja plod

izložbe o dominikancima i njihovoj kulturnoj ba-

štini koja je bila postavljena od 20. prosinca 2007.

do 30 ožujka 2008. u „Galeriji Klovićevi dvori“.

Nije propustila istaknuti važne aktere koji su

pomogli realizaciji izložbe, Franu Prcelu i Iku Ma-

teljana, bivše dominikanske provincijale. Kratko se

osvrnula i na ulogu dominikanaca na ovim prosto-

rima i njihovu doprinosu vjeri i kulturi.

Drugi predstavljač bio je brat Anto Gavrić koji

se najprije zahvalio svima onima koji su sudjelovali

u postavljanju izložbe, kao i onima koji su radili na

pripremi i izdavanju monografi je. U nastavku govo-

ra, provincijal je kazao kako je dok je čitao tekst mo-

nografi je prije njezina tiska i sam ostao iznenađen

kulturnom baštinom koju su dominikanski redov-

nici sačuvali u svojim samostanskim galerijama.

Učitelj Reda, brat Bruno Cadoré, treći predstav-

ljač, kazao je kako je došavši u zagrebački samostan

na stolu zatekao monografi ju te je bio ugodno izne-

nađen njezinim sadržajem. To je plod aktivne ulo-

ge braće Reda propovjednika na ovim prostorima i

njihova poticaja na stvaralaštvo, istaknuo je Učitelj

Reda. Monografi ja tako govori o dijalogu, inkultu-

raciji, propovijedanju, a tragovi ovoga su preneseni

u slike, skulpture i druga umjetnička ostvarenja.

Na kraju, kao četvrti predstavljač, nastupio je

akademik Igor Fisković koji se osvrnuo na sam ti-

jek pripreme monografi je i njezinu koncepcijsku

strukturu. Dinamika između cjelina monografi je

je ostvarena, kazao je akademik.

Nadalje je istaknuo kako se prilikom odabira

umjetničkih djela brižno vodilo računa o njihovu

fotografi ranju kako bi se sačuvala njihova izvornost

i jedinstvenost. Dakle, vodilo se računa o tome da

dizajn ne „pojede“ umjetnost, naglasio je Fisković.

Završavajući govor, akademik Fisković je nagla-

sio kako je tiskom monografi je učinjen veliki po-

sao i riješen jedan golemi zadatak i kako se nada da

će javnost od sada drukčije vrednovati Red propo-

vjednika i njihov doprinos vjeri i kulturi.

U glazbenom dijelu predstavljanja nastupio je zbor

dominikanskih studenata „Modus praedicandi“.

79


ZA VJERU I DOM

U povodu predstojeće proslave 800 godina Reda

propovjednika, u izdanju Dominikanske nakla-

de „Istina“, objavljen je dvostruki DVD kao cjeli-

na pod naslovom „Za vjeru i dom“. Radi se o video

i audio zapisima najznačajnijih događaja iz života

redovnika i svećenika brata Ivana Martinića.

Budući da su njegov život i djela najvećim di-

jelom usko vezana uz grad Dubrovnik, sam DVD

(u trajanju od oko pet sati), koji je podijeljen na 27

zasebnih dijelova, počinje kratkim, sadržajnim po-

vijesnim prikazom tog našeg bisera Jadrana – „hr-

vatske Atene“.

Za vrijeme komunističke strahovlade prigušiva-

la se i zatirala nacionalna i religiozna svijest. Kato-

lička crkva se sa svojim službenicima tome suprot-

stavljala pa je bila žestoko i nemilosrdno napadana

i progonjena. Mnogo aktivnih svećenika i vjernika

bilo je zlostavljano, zatvarano i likvidirano.

U novije vrijeme, među onima koji se nisu dali

zastrašiti niti ušutkati, bio je i dominikanac Ivo

Martinić pa je došlo do montiranog procesa i osu-

de tog zaljubljenika u slobodu na Općinskom sudu

u Dubrovniku 16. prosinca 1986., što je na DVD-

u dokumentirano prikazano. Da je brat Ivo imao

uspjeha u radu s mladima dokazuju video zapisi

prikazanih dijelova impresivne božićne Polnoćke

mladih, čije je održavanje brat Ivo pokrenuo i dugo

godina predslavio, a koju je 1989. godine snimila

Sarajevska televizija.

Brat Ivo se borio s komunističkim jednoumljem

i pomoću kulture. Zajedno s brojnim stručnjaci-

ma i braćom redovnicima ulagao je svoj višegodiš-

nji trud i napor za obnovu, proširenje i obogaće-

nje samostanskog muzeja. Taj uspješan rad snimila

je Hrvatska televizija, koji je također prikazan na

DVD-u.

Nadolaskom demokracije, i nezaustavljivog

hoda prema slobodi i mogućem ostvarenju samo-

stalnosti i hrvatske državnosti, brat Ivo se čitavim

svojim bićem stavio u tu službu. O tome svjedoče

video zapisi propovijedi na Uskrs 1990. i govor na

otvaranju Feste sv. Vlaha 1991.

Na DVD-u je zabilježena srpsko-crnogorska je-

ziva agresija na Dubrovnik, zatim spomen prikaz

u sjećanje poginulim dubrovačkim braniteljima te

jedna od 14 radio poruka koje je brat Ivo uputio

građanima opkoljenog Dubrovnika.

Cijelim DVD-om provlači se prikaz plodova

rada brata Ive s mladima, a od kojih se posebno

ističe oformljena grupa pjevača i glazbenika „Veri-

tas“ koju je, prema tadašnjim mogućnostima, brat

Ivo osnovao 1969. godine. VIS „Veritas“ je 19. trav-

nja 2009. obilježio svoju 40.-tu obljetnicu djelova-

nja u samostanskoj crkvi sv. Dominika u Dubrov-

niku pa se na DVD-u nalazi i dio te proslave.

Cjelovita propovijed na jednoj mladoj misi u kolo-

vozu 1995. odražava fr. Ivino shvaćanje svećeničkog

80


i redovničko-dominikanskog poziva i poslanja, što

je svakako izazov i poticaj za promišljanje.

Nakon premještaja u zagrebački samostan, brat

Ivo se nije dao shrvati teškom bolešću te je tri go-

dine u katoličkom tjedniku „Glas Koncila“ objavlji-

vao svoje komentare na nedjeljne biblijske teksto-

ve koji su kasnije objavljeni u tri knjige u izdanju

„Glasa Koncila“ i „Kršćanske sadašnjosti“, zajedno

s odgovarajućim biblijskim tekstovima. Na DVD-u

se nalazi i razgovor na „Radio Mariji“ 15. prosinca

2008. u povodu izlaska triju knjiga.

Pri kraju DVD-a nalazi se „Oproštajni razgovor“

na Radio Dubrovniku, 27. travnja 2011., kojim se

dirljivo nakon deset godina od svog odlaska iz toga

grada, brat Ivo osvrće na vrijeme provedeno u nje-

mu u punoj svijesti da treba ići „kud za vazda gre se“.

Na DVD-u se još nalaze glazbeni dijelovi: „Tiha

noć“, molitva sv. Dominiku „Divne nade“, molitva

Gospi „Siđi k nama Majko naša“ koje izvode čla-

novi VIS-a „Veritas“. Tu je također i pjesma Hrvat-

skog banda „Moja domovina“ te „Himna slobodi“

Ivana Gundulića. Sam DVD završava veličanstve-

nim hvalospjevom „Te Deum – Tebe Boga hvali-

mo“ od Hectora Berlioza.

Brat Ivo je za svoj rad primio brojna priznanja

i nagrade, od kojih treba spomenuti „Sunčani cvi-

jet“ Privredne komore Dalmacije 1989., zatim „Na-

gradu Dubrovnika“ 1991. te odličje „Red hrvatskog

trolista“ od prvoga hrvatskog predsjednika dr. Fra-

nje Tuđmana „za osobite zasluge za RH i Dubrovač-

ko-neretvansku županiju stečene u ratu, izravnoj

ratnoj opasnosti i u iznimnim okolnostima u miru“.

brat Ivan Marija Tomić, OP

PREDSTAVLJENA KNJIGA „ZABRANJENO SJEĆANJE“

U dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku, 4. stu-

denoga, predstavljena je knjiga „Zabranjeno sjeća-

nje“ dominikanca brata Randa Paršića.

Predstavljači su bili brat Frano Prcela, urednik

knjige, brat Anto Bobaš, starješina samostana sv.

Nikole na Korčuli (u kojemu je brat Rando pro-

veo veći dio svoga života) i nakladnik knjige te don

Toma Lučić, rektor crkve sv. Vlaha i dugogodišnji

prijatelj brata Randa.

Večer je glazbom upotpunio violinsko-klavirski

duet Nevio i Anis Končić, a zaključile sestre domi-

nikanke s Korčule dvjema klapskim pjesmama.

81


* * *

Riječ je o posthumno objavljenoj autobiografi ji

o. Randa Paršića (1912. – 2004.) u izdanju domini-

kanskoga samostana sv. Nikole u Korčuli. Nakon

uvodnih riječi priređivača djela o. Frane Prcele i

predgovora zadarskoga nadbiskupa Želimira Pulji-

ća, slijede sjećanja o. Paršića, koji nas ukratko upo-

znaje sa svojim obiteljskim okvirom te redovnič-

kom i intelektualnom formacijom.

Središnji dio knjige zauzimaju Paršićeva sjeća-

nja na tri progonstva od strane komunističkih vla-

sti. Prvi je put uhapšen u listopadu 1944. te, na-

kon tamnovanja u Dubrovniku i Korčuli, pušten na

slobodu u studenome iste godine. No, već u lipnju

iduće godine ponovno je uhićen i, nakon fi zičkog i

psihičkog maltretiranja, izveden pred sud sa gru-

pom okrivljenika u kojoj je bio i njegov subrat dr.

o. Dominik Barač, koji je osuđen na smrt strijelja-

njem zbog izmišljene protunarodne i terorističke

aktivnosti. Sud je zaključio da je Paršić znao za tu

njegovu aktivnost, ali ju nije prijavio vlastima, pa

je zbog toga osuđen na četiri godine robije. Iz Du-

brovnika je prebačen u Trogir, gdje je njegov subrat

Barač strijeljan, a potom u Staru Gradišku, gdje je

robijao do 10. veljače 1948. Uslijedilo je nekoliko

godina slobode, koje je Rando proveo pastoralno

radeći u Resniku, a potom je od početka srpnja do

kraja studenoga 1957. ponovno robijao, ali ovoga

puta na zloglasnom Golom otoku.

O. Paršić originalno i dirljivo opisuje atmos-

feru raznih tamnica u kojima je boravio, prika-

zuje postupke svojih tamničara i odnos prema

supatnicima koji kreće od šutnje i nepovjerenja,

preko zbližavanja do prijateljskog povjeravanja.

Stoga Paršić ne zaboravlja imena svojih supatnika,

posebno svećenika, s kojima je dijelio teške robi-

jaške dane. Između ostalih, prisjeća se svećenika

Iva Bjelokosića, Mihovila Kolarića, Pavla Pašiće-

ka, Mihovila Kanotija, Ivana Perhača te franjevaca

Leonarda Bajića, Milana Šetke, Petra Grabića, Kr-

ste Kržanića, Metoda Latinca, Bernarda Medvida,

Benka Tulića, Bone Miroševića i drugih. Opisuju-

ći osobni teški križni put, utkan u zajedničku pat-

nju njegovoga naroda, Paršić ostavlja poruku vjere,

ufanja i ljubavi, kojima je ne samo prevladao na-

metnute muke i nevolje, nego također uspio opro-

stiti svojim mučiteljima. Očito je to iz posljednjih

dviju rečenica o. Paršića: „Već sam više puta rekao

da svoje progonitelje i mučitelje neću prozivati niti

prstom prokazivati. Njihovu nečovječnost prepu-

štam Božjem smilovanju!“ (str. 122). Tim riječi-

ma Rando završava svoja sjećanja, koja obuhvaćaju

njegov životni put do kraja 1957. godine. Na kraju

knjige, priređivač je donio nekoliko sjećanja na o.

Paršića, njegov govor prigodom dijamantnog ju-

bileja svećeništva, biografske podatke o njegovom

bratu don Jurju Zori Paršići i bratiću o. Zlatanu

Plenkoviću te faksimile nekih dokumenata.

Autor pogovora je o. Anto Bobaš, starješina do-

minikanskoga samostana u Korčuli, u kojem je o.

Paršić proveo najveći dio svoga života.

(IKA)

82


DOMINIKANSKI AUTORI U IZDANJU DRUGIH NAKLADNIKA

PREDSTAVLJENA KNJIGA O KRŠĆANSKOJ NADI

U Domu sv. Josipa u Celju (Slovenija), 22. kolo-

voza, predstavljena je knjiga „Obnoviti krščansko

upanje“ (Obnoviti kršćansku nadu) švicarskoga

dominikanca Johannesa Brantschena, umirovlje-

noga profesora dogmatske teologije na Sveučilištu

u Fribourgu.

Uz samoga autora, na predstavljanju su sudje-

lovali dominikanski provincijal brat Anto Gavrić i

prevoditelj slovenskog izdanja brat Ivan Arzenšek

iz dominikanskog samostana u Petrovčama pokraj

Celja. Predstavljanje knjige vodio je gosp. Drago

Medved.

Johannes Brantschen je istaknuo na početku da

je cilj ovih njegovih razmišljanja „zauzeti se za sta-

ru i uvijek mladu i uvijek novu kršćansku nadu“,

i nju želi protumačiti Europejcima XXI. stoljeća.

Prije se govorilo „Što trebamo vjerovati“, a danas

se radije kaže „Čemu se smijemo nadati“. Različiti

su razlozi tome modernom pomicanju naglaska s

vjere na nadu, koje zasigurno idu zajedno.

Prvi razlog navodi katolički francuski pjesnik

Charles Péguy koji svoju fascinantnu pjesmu o

nadi (1911.), započinje rečenicom: „Vjera, koju naj-

više volim, kaže Bog, jest nada“, Péguy vidi nadu

kao „malu sestru“ svojih dviju „velikih sestara“ vje-

re i ljubavi. Ta nas je „mala sestra“ dirnula, jer mi

danas u religioznim pitanjima dajemo prednost

malenom i diskretnom pred glasnim i previše si-

gurnim u sebe.

Drugi razlog za pomicanje s vjere na nadu može

biti u promijenjenoj slici o čovjeku. Stoljećima smo

u zapadnom kršćanstvu gledali čovjeka jednostra-

no kao „biće koje misli“ (animal rationale). Religio-

zni jezik je postao jednostrano opterećen racional-

nim argumentima.

U međuvremenu smo morali spoznati da čovjek

nema samo glavu i ruke, da on nije samo „mislilac“

i „radnik“, nego već od iskona biće želje, čežnje i

snova. Ali čežnja se hrani nadom. Nada je kruh na-

ših snova. Kršćani i kršćanke se nadaju kraljevstvu

Božjem, kraljevstvu „pravednosti, mira i radosti“

(Rim 14, 17).

Tijekom crkvene povijesti bilo je uvijek vre-

menâ u kojem su kršćani ovo kraljevstvo praved-

nosti, slobode i mira iščekivali prije svega poslije

smrti u Božjem „novom nebu“. Ako se kršćanska

nada shvati tako jednostrano kao „nada u zagrob-

ni život“, prijeti joj opasnost da se izobliči u samo

„tješenje zagrobnim životom“, koje ostaje naspram

patnje na zemlji više ili manje ravnodušno i prema

tome se nudi kao idealan partner zemaljskim su-

stavima nepravde.

83


Kako jednostrana nada u zagrobni život, tako i

čista utopija zemaljskog života okrunjuju kršćan-

sku Radosnu vijest o kraljevstvu Božjem. Obećanja

kraljevstva Božjeg se ne odnosi ravnodušno prema

neslobodama i nepravdama koje unakazuju čovje-

kovo lice. I komunisti su htjeli izgraditi kraljevstvo

Božje na zemlji, a napravili su pakao. Kršćani se

stoga trebaju umiješati u političke, socijalne i eko-

nomske bitke za oslobođenje. Treba povezati nebo

i zemlju, ako ne želimo okrnjiti našu nadu.

Obećano Božje kraljevstvo stoga nije ni samo

onostrana utjeha niti čista ovozemaljska utopija.

Nebesa i zemlju treba povezati; na zemlji treba za-

početi ono što Bog želi dovršiti u svojemu kraljev-

stvu. To sam u ovoj knjizi nastojao pokazati po-

moću pravednosti i ljubavi. Jesam li u tome uspio,

neka sami čitatelji prosude, zaključio je autor knji-

ge fr. Brantschen.

Provincijal, brat Anto Gavrić, istaknuo je važ-

nost ove knjige o nadi koja obrađuje temeljna pi-

tanja iz eshatologije i raspravlja, doktrinarno, o

temama koje se često pojavljuju kao teškoće u pa-

storalnom dijalogu: artikuliranje između nade u

vječni život i sadašnje odgovornosti u svijetu; pri-

kaz, predočavanje i značenje neba i pakla; značenje

smrti, čistilište, reinkarnacija…

Polazeći od pitanja koja se postavljaju, Johannes

Brantschen utemeljeno kritizira kako ostatke te-

ologije i kateheze koja iskrivljuje Evanđelje, tako i

određene stavove ili aktualne hipoteze koje ne po-

znaju Božje obećanje u Isusu Kristu. Autor ponov-

no smješta cjelokupnost otajstva cilja ljudskog ži-

vota u odnosu na Božji plan kako nam je očitovan u

povijesti te formulira tumačenja, obećanja i pitanja

onamo gdje se stvarno i postavljaju.

Knjiga je objavljena u slovenskoj dominikanskoj

nakladi „Znamenje“ (Petrovče kod Celja) koja iz-

daje i stručnu reviju za fi lozofska, teološka i druš-

tvena pitanja. U okviru naklade tiskaju se i knjige.

Uskoro će se pojaviti i hrvatsko izdanje ove vrijed-

ne knjige o kršćanskoj nadi.

U izdanju Glasa Koncila, u biblioteci “Hrvatska

katolička baština XX. stoljeća”, objavljen je izbor

članaka i studija dominikanca Hijacinta Boškovića

(1900.-1947.): Suvremenost tomističke baštine, Za-

greb, 2011.

84


IZLOŽBA U KLOVIĆEVIM DVORIMA

U Klovićevim dvorima 22. studenoga otvorena

je izložba “Tizian, Tintoretto, Veronese, veliki maj-

stori renesansne ljepote”, a predstavljaju umjetnič-

ki najznačajnije slike iz cijele Hrvatske. Tako su po

prvi put predstavljena antologijska djela slikana na

platnu i na drvetu od 1450. do 1590. godine, među

kojima se nalaze remek-djela najznačajnijih talijan-

skih slikara 15. i 16. stoljeća. Naručivali su ih ugled-

ni predstavnici crkvenih zajednica, plemići, pomor-

ski trgovci i humanistički obrazovani pojedinci.

Slike koje se mogu vidjeti na izložbi kupovali su

naši biskupi i opati, ali i svjetovni ljudi koji su plo-

vili i trgovali po cijelom Mediteranu. Ta djela svje-

doče o visokom nivou života i kulture sredine za

koju su slikane i u kojoj i danas obitavaju. Ove su

slike kupovane u vrijeme kada su njihovi slavni au-

tori još uvijek bili samo najbolji majstori svoga za-

nata. Oni su imali aktivne radionice i slikali su za

naručitelje cijele Europe, ali su bili i vjesnici novo-

ga duha kojeg su hrvatski mecene očigledno dobro

razumjeli i cijenili.

Među djelima se nalaze i vrijedne slike rađe-

ne tehnikom ulja na platnu iz naših dominikan-

skih samostana: Jacopo Tintoretto, Oplakivanje

Krista, Venecija 1571. – 1579. (Zbirka dominikan-

skog samostana iz Staroga Grada na Hvaru); Jaco-

po Tintoretto i radionica, Bogorodica s Djetetom,

sv. Katarinom Aleksandrijskom, sv. Marijom Mag-

dalenom, sv. Petrom, sv. Dominikom, sv. Pavlom i

sv. Andrijom, Venecija 1561. – 1563. (glavni oltar

dominikanske crkve u Bolu na Braču); Tiziano Ve-

cellio i radionica, Marija Magdalena, sv. Vlaho,

arkanđeo Rafael s Tobijom i donator, sredina 16. st.

(Dubrovnik, Zbirka umjetnina dominikanskog sa-

mostana – izvorno na oltaru sv. Marije Magdalene

u dominikanskoj crkvi).

Autor izložbe je Radoslav Tomić, a kustosica

Marina Viculin. Izložba traje sve do 22. siječnja.

2012. godine.

Tiziano, Marija Magdalena, sv. Vlaho, arkanđeo Rafael s Tobijom i donator

85

IN M

EM

OR

IAM

UMRO SLIKAR BERBEROVIĆ

U subotu 24. rujna, u 84.

godini, preminuo je aka-

demski slikar Osman Ber-

berović Beros. Na posljed-

nje počivalište na zagrebač-

kom Mirogoju ispratili su

ga svećenici dominikanci i

isusovci, nasljednici Domi-

nika i Ignacija Lojolskoga,

dvojice svetaca čije je im-

pozantne portrete vrsni slikar Beros pridodao ga-

leriji tolikih građanskih portreta koje je izradio, a

po kojima je postao poznat. Baš u ta dva svetačka

portreta na osobit način iskazao je svoju ljudsku i

umjetničku vještinu „poniranja iza vidljivog“, koja

je sve njegove portrete činila neusporedivo drago-

cjenijima od onih koji tek „dobro pogode“ fi zičku

sličnost portretiranih.

Sv. Dominik (u samostanu dominikanaca na

Borongaju) te sv. Ignacije (u župnoj crkvi u Kotori-

bi) na Berosovim platnima velikih formata stoga su

više od „slika za gledanje“ - postaju slike za razma-

tranje i molitvu, crpljenje duboke duhovne snage,

nalik onoj kojom je sam slikar kročio kroz život.

Rođen 1928. godine u muslimanskoj obitelji u

Bijeljini, od djetinjstva izjašnjavajući se kao Hrvat,

uz suprugu Mariku Šafran-Berberović, također

akademsku slikaricu, prigrlio je križ, noseći ga (s)

trpljivo kroz život i kao umjetnik i kao otac obitelji s

dvoje djece. Akademiju likovne umjetnosti završio

je u Zagrebu u klasi prof. Marina Tartaglie, a nje-

govo slikarstvo, odano fi guraciji, bilo je puno kolo-

rističkog naboja, žive gestualnosti, široka otvorena

pokreta i doživljajne snage, uvijek dosljedno u tra-

ganju za lijepim, znači za božanskim u ljudskome.

Uz slikarstvo bavio se medicinskom ilustracijom te

bio zaposlen na Središnjem institutu za tumore i

druge bolesti.

Preuzeto iz: Glas Koncila, br. 41,

9. listopada 2011., str. 23.

86

DO

DA

TA

K

PROVINCIJA POKROVITELJ NAGRADE NA

3. SUSRETU HRVATSKOGA DUHOVNOGA

KNJIŽEVNOGA STVARALAŠTVA

„STJEPAN KRANJČIĆ“ U KRIŽEVCIMA

U križevačkom Hrvatskom domu u subotu 3.

prosinca 2011. održana je završna svečanost 3. su-

sreta hrvatskoga duhovnoga književnoga stvaralaš-

tva „Stjepan Kranjčić“. Riječ je o jedinom književ-

nom susretu u Hrvatskoj za duhovnu književnost

protkanu kršćanskim vrednotama u kratkim knji-

ževnim žanrovima: poeziji, kratkoj priči, monodra-

mi, putopisu i eseju. Pokrovitelj nagrada su bili Ga-

lerija hrvatske sakralne umjetnosti „Laudato“ iz Za-

greba, Glas Koncila, Hrvatska dominikanska pro-

vincija, Nacionalno svetište Majke Božje Bistričke

i Kršćanska sadašnjost. Predstavnici pokrovitelja

dodijelili su 1500 kn prvonagrađenom autoru, 1000

kn drugonagrađenom i 500 kn trećenagrađenom

autoru te po jedno svoje književno izdanje.

U žanru monodrame prvu je nagradu primio

Mirko Ivanjek iz Prigorja Brdovečkog za monodra-

mu „Vlasnik praznine“, drugu nagradu Renata Do-

brić iz Kaštel Sućurca za monodramu „I posli kru-

pe Bog mi je pomoga! Ili Obitelj je svetinja!“, a tre-

ću nagradu primila je Božica Brkan iz Zagreba za

monodramu „Strela boža vu te pukla“. Pokrovitelj

te nagrade bila je Hrvatska dominikanska provin-

cija, a nagradu je uručio provincijal Anto Gavrić.

Renata Dobrić iz Kaštel Sućurca prima nagradu za monodramu

87


Sama svečanost započela je u popodnevnim sa-

tima primanjem autora i sudionika u križevačkoj

Gradskoj vijećnici. Okupljene je pozdravio doma-

ćin križevački gradonačelnik Branko Hrg, a pred-

sjednik stručnoga ocjenjivačkog suda dr. sc. Vladi-

mir Lončarević govorio je o radovima prispjelima

na natječaj te je predstavio zbornik izabranih rado-

va „Nebeska bonaca“.

Uslijedilo je misno slavlje u župnoj crkvi sv. Ane

koje je prevodio generalni vikar Bjelovarsko-kri-

ževačke biskupije Stjepan Ptiček. Misno je slavlje

bilo vezano i uz 93. godišnjicu rođenja križevačko-

ga župnika na glasu svetosti Stjepana Kranjčića po

kojemu književni natječaj i susret nose ime.

Nakon toga je održan književni susret na kojem

su dodijeljene nagrade, a više je radova i javno izve-

deno u interpretaciji dramskih umjetnika Helene

Buljan i Dubravka Sidora. U glazbenom dijelu pro-

grama nastupio je Vokalni ansambl „Dobri Pastir“

iz zagrebačkoga Brestja. U ime ministra kulture Ja-

sena Mesića književnom je susretu nazočio izasla-

nik Srećko Šestan.

Nakon natječaja koji je bio otvoren od 15. svib-

nja do 15. kolovoza 2011., stručni ocjenjivački sud:

dr. sc. Vladimir Lončarević, mr. sc. Božidar Petrač

i Drago Bosnar sve je radove, bez znanja o autor-

stvu, pročitao i odredio koji će radovi nagrađeni,

koji javno izvedeni, a koji objavljeni u zborniku. Na

natječaj se javilo 145 autora iz Hrvatske te Bosne

i Hercegovine s ukupno 373 rada (241 pjesma, 99

kratkih priča, 8 monodrama, 8 putopisa, 13 eseja i

4 rada koja ne pripadaju žanrovima zadanima na-

tječajem). Od pristiglih radova, 33 su rada odabra-

na za objavu u zborniku, a 14 je radova nagrađeno

i javno izvedeno.

Tanja Baran

REKONSTRUKCIJA KROVA NA CRKVI SV. DOMINIKA U

DUBROVNIKU

Krovna konstrukcija na crkvi sv. Dominika,

znatno oštećena tijekom domovinskog rata, za-

mijenjena je zahvaljujući francuskoj donaciji. No,

kako se donirani crijep pokazao nekvalitetnim,

nužno se moralo pristupiti njegovoj zamjeni. Ra-

dovi na crkvenom krovu započeli su 13. svibnja.

Radove je izvela građevinska tvrtka „Konel“ i to

pod budnim okom Zavoda za zaštitu spomenika

kulture Dubrovnik.

U samostanu sv. Dominika u Dubrovniku 26.

rujna 2011. potpisan je ugovor o sufi nanciranju ra-

dova na sanaciji krovišta samostanske crkve vri-

jedan 100 tisuća kuna. Ugovor su potpisali prior

dominikanskog samostana brat Marko Bobaš i dr-

žavni tajnik Ministarstva regionalnog razvoja, šu-

marstva i vodnog gospodarstva Karlo Gjurašić.

88


REKONSTRUKCIJA STROPA U KLAUSTRU

SAMOSTANA SV. KRIŽA NA ČIOVU

U kolovozu ove godine izvršena je rekonstruk-

cija južnoga kasetiranog stropa iz klaustra samo-

stana sv. Križa u Arbaniji. Izvođač radova je bio

restaurator Giuseppe Savà iz Splita, u suradnji s

Konzervatorskim odjel u Trogiru. Radove u iznosu

oko 120.000,00 kuna fi nancirali su Ministarstvo

kulture Republike Hrvatske i Hrvatska domini-

kanska provincija.

Strop 14,5x2,5m, tlocrtne površine 36,2 m2,

koji graniči sa crkvom u južnom dijelu klaustra je

nedostajao. Ostali stropovi klaustra su izvedeni zi-

danim križno bačvastim svodovima. Prolaz kroz

klaustar do mora u sjevernom dijelu posjeduje ka-

setirani polikromirani gotički strop koji je poslu-

žio kao primjer za rekonstrukciju stopa u južnom

dijelu. Iste slikane poprečne i uzdužne letvice, pro-

fi laciju s uzorkom konopa nalaze se u kapitularnoj

dvorani u kojoj je najljepši primjerak polikromi-

ranog kasetiranog stropa u Dalmaciji. Logično se

pretpostavilo da je u južnom dijelu klaustra trebao

biti analogni strop po stilu i izradi.

Izrađena je replika stropa u južnom dijelu kla-

ustra istim ili približnim tehnikama i stilovima

oblikovanja. Drveni grednjak se naslanja u jed-

nakom razmaku poprečno na tlocrtnu površinu

s krajevima na nadzidnicama koje leže na posto-

jećim kamenim konzolama, grede su razuprte za-

glavnim daskama poviše rezbarene profi lacije s

uzorkom konopa i malim trilobama. Kasete tvore

slikane letve s cvjetnim uzorkom koji se izmjenjuje

s pupovima i lišćem kao što je kod ostalih stropo-

va, poprečno i uzdužno na grede na kojima se na-

kon postavljanja tešu utori s gornje strane, daske

kojima se sve prekriva su širine takve da njihove

spojeve skrivaju iste te slikane letve.

Sva predviđena drvena građa je od smrekovog

drva, boje su emulzijske tempere i tutkalne, bajce-

vi vodeni, lakovi uljani a voskovi su od prirodnog

pčelinjeg sa dodatkom karnaube.

Usluge stručnog i obračunskog nadzora nad ra-

dovima nabave, pripreme i obrade odgovarajuće

drvene građe vršilo je poduzeće „Delta Point“ iz

Splita.

89


BRAT RAJMUND KUPAREO DOBIO

ULICU U VRBOSKOJ

Općinsko vijeće Općine Jelsa na svojoj XVII.

sjednici održanoj dana 3. veljače 2011. godine do-

nijelo je odluku o određivanju imena ulica i trgova

u mjestu Vrboska na Hvaru.

Tom odlukom, pod rednim brojem 7, određuje

se Šetalište Raimunda Kuparea – od spoja Prika i

Puta Zoglava, lijevom obalom prema istoku do „Vi-

lle Anice“.

Ploča s natpisom još nije postavljena. Ujedno je

pokrenuta inicijativa da se na rodnoj kući Rajmun-

da Kuparea postavi spomen-ploča.

Rajmund Kupareo, dominikanac, pisac, pjesnik,

skladatelj, estetičar i sveučilišni profesor rođen je

1914. godine u Vrbovskoj na otoku Hvaru. Umro je

u samostanu u Zagrebu 6. lipnja 1996.

OVE GODINE DARIVALI SMO

10.000,00 kn hrvatskim braniteljima iz Udruge

oboljelih branitelja istočne Slavonije. Novac je ulo-

žen kako bi se kupila proteza za jednog ratnog voj-

nog invalida.

7.500,00 kn za stipendiju za učenika iz mnogo-

brojne zagrebačke obitelji slabijeg imovinskog sta-

tusa. Mladić je uzoran učenik jedne zagrebačke gi-

mnazije te je sudjelovao na županijskom i državnom

natjecanju iz vjeronauka gdje je bio vrlo uspješan.

90


PROSLAVA 900. OBLJETNICE SMRTI

BL. IVANA TROGIRSKOGA

Na sam blagdan nebeskoga zaštitnika grada

Trogira, o 900. obljetnici smrti bl. Ivana Trogir-

skoga, u ponedjeljak 14. studenoga, svečanu misu

predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip

Bozanić u koncelebraciji sa splitsko-makarskim

nadbiskupom Marinom Barišićem.

Kardinal je u Trogiru zahvalio Bogu i za bl. Au-

gustina Kažotića, još jednoga znamenitog Trogira-

nina, zagrebačkoga biskupa, kojega često zaziva u

potrebama svoje pastirske službe, u zajedništvu s

molitvama upućenim bl. Alojziju Stepincu.

Na kraju misnoga slavlja dekan Pavao Pipli-

ca zahvalio je prvenstveno kardinalu Bozaniću na

predvođenju svečane mise, a kardinal ga je dari-

vao medaljonom blaženih pastira zagrebačkih: bl.

Alojzija Stepinca i bl. Augustina Kažotića.

Iz pozdravnoga govora mons. Marina Barišića:

„Zagrebački nadbiskupi i Zagrebačka nadbi-

skupija osjećaju trajni dug prema Trogiru jer taj je

grad svetaca i velikih ljudi zadužio i grad Zagreb.

U Trogiru je rođen i bl. Augustin Kažotić koji je

tolike godine bio zagrebački biskup i unaprijedio

Zagreb i zagrebačku Crkvu. I ovo je danas jedan

gest zagrebačkog nadbiskupa prema ovom gradu i

ovoj crkvi“, istaknuo je mons. Barišić te u ozračju

trogirskoga slavlja na osobit način pozdravio kar-

dinala Bozanića, župnika domaćina don Pavla Pi-

plicu, okupljene svećenike, redovnice i redovnike,

trogirskoga gradonačelnika, predstavnike županij-

ske i državne vlasti te hodočasnike i vjernike.

Iz homilije zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića:

„Ovdje u Trogiru, osjećam potrebu zahvaliti

Bogu i za blaženoga Augustina Kažotića, još jedno-

ga znamenitog Trogiranina, zagrebačkoga biskupa,

koga tako često zazivam u potrebama svoje pastir-

ske službe, u zajedništvu s molitvama upućenim

bl. Alojziju Stepincu. To su vjernici i pastiri koji su

gradili kršćansku europsku kulturu svetošću, poti-

čući druge da darovima koje je njima Bog dao uno-

se Radosnu vijest u sve životne okolnosti.“

(IKA)

91


BRAT VESELKO BEGIĆ DOBIO NAGRADU

U povodu svetkovine sv. Ivana Trogirskog, za-

štitnika grada Trogira, o 900. obljetnici smrti bl.

Ivana Trogirskoga, u ponedjeljak 14. studenoga

2011. održana je i svečana sjednica Grada Tro-

gira na kojoj su uručenja priznanja zaslužnim

ustanovama i pojedincima, među kojima je i brat

Veselko Begić, dominikanac, koji dugi niz godina

pastoralno djeluje u Trogiru, a koji je dobio nagra-

du gradonačelnika Trogira.

OBLJETNICE 2012.

GODINA 2012.

Obljetnica rođenja 16.01. Hrvoje Lasić (70.)

15.02. Tihomir-Ilija Zovko (75.)

25.04. Jure Buljan (75.)

10.05. Ivo Plenković (75.)

Obljetnica prvih zavjeta 04.05. Karlo Posavec (50.)

22. 07. Luka Prcela (50.)

27.07. Karlo Ćavar (50.)

92


93


94


SADRŽAJ

UVODNIK

Radost … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … . 3

IZ CRKVE

Vatikan organizirao kongres o Katarini Sijenskoj … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … 5

IZ REDA

Dan dominikanske obitelji … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … . 7Brat Mihael Mario Tolj, OP – generalni tajnik Opće skupštine Reda … … … … … … … … … … … … … 8Trogir izabran za mjesto održavanja Opće skupštine Reda propovjednika 2013. … … … … … … … … . 8VIII. Europski susret dominikanskog laičkog bratstva … … … … … … … … … … … … … … … … … … … . 9„Što sam povezaniji s drugima, to sam samostalniji“ - intervju s Učiteljem Reda … … … … … … … … … 10

IZ PROVINCIJALATA

Izvješće sa XVI. zasjedanja Provincijskog vijeća … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … .. 17Izvješće sa XVII. zasjedanja Provincijskog vijeća … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … .. 19Iz provincijalata … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … 22Samostanski arhivi … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … 23Provincijalova kronika … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … 24Braća propovijedaju … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … 27

IZ ŽIVOTA BRAĆE I ZAJEDNICA

Svećeničko ređenje brata Matijasa Farkaša, OP … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … . 28Mlada misa brata Matijasa Farkaša, OP … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … . 29Kanonski pohod Učitelja Reda Provinciji … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … 30Posveta crkve i proslava desete obljetnice župe bl. Augustina Kažotića na Peščenici … … … … 31Međunarodni znanstveni skup o bl. Augustinu Kažotiću … … … … … … … … … … … … … … … … … 35Homilija kardinala Josipa Bozanića u katedrali … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … .. 39Još o Augustinu Kažotiću … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … 40Svetkovina bl. Augustina Kažotića u Trogiru … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … .. 41Oblačenje i početak novicijata … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … 43Češki novaci posjetili Dubrovnik … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … 45Dubrovački biskup i dominikanski novaci na otoku Šipanu … … … … … … … … … … … … … … .. 45Na susretu Svjetske katoličke mladeži u Madridu … … … … … … … … … … … … … … … … … … … . 46Novaci posjetili svetište Majke Božje Bistričke … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … . 47

95


Dominikanski novaci u Gradu heroja … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … 48Osmorica novaka položili prve zavjete … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … . 49XIV. Studijski tjedan u Dubrovniku … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … .. 51Izvještaj o životu i aktivnostima dominikanske studentske zajednice 2011. … … … … … … … … . 54„Otvoreni tjedan” župe Kraljice sv. Krunice … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … . 56Spomen na mučeništvo brata dr. Dominika Barača, OP … … … … … … … … … … … … … … … .. 59Proslava rođendana najstarijega hrvatskog dominikanca … … … … … … … … … … … … … … … … … .. 61Oproštaj i zahvala sestrama Alfonsi Ostrogonac i Mariji Filipović … … … … … … … … … … … … … 61Izložba brata Marka Bobaša, OP … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … .. 62Izložba brata Maria Roka Marinova, OP … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … 63Iz samostana Sv. Petra Mučenika u Starome Gradu … … … … … … … … … … … … … … … … … … .. 64Svečano proslavljen patron župe u Klopču … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … 67Proslava Dana Hrvatske katoličke misije u Hamburgu … … … … … … … … … … … … … … … … … . 68Sestre dominikanke u Petrovču … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … . 70Oltarna slika brata Anastazija Petrića u župnoj crkvi u Pećniku … … … … … … … … … … … … … … . 71Komadić prizora iz Mairane: DEVETNICA (novena) … … … … … … … … … … … … … … … … … … .. 72

NOVA IZDANJA

Novo izdanje Izazova istine … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … .. 74Predstavljanje monografi je „Župa bl. Augustina Kažotića“ … … … … … … … … … … … … … … … … . 76Objavljena monografi ja „Dominikanci u Hrvatskoj“ … … … … … … … … … … … … … … … … … … … 77Predstavljena monografi ja „Dominikanci u Hrvatskoj“ … … … … … … … … … … … … … … … … … … . 78Za vjeru i dom … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … .. 79Predstavljena knjiga „Zabranjeno sjećanje“ … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … 80Predstavljena knjiga o kršćanskoj nadi … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … . 82Izložba u Klovićevim dvorima … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … .. 84

IN MEMORIAM

Umro slikar Berberović … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … .. 85

DODATAK

Provincija pokrovitelj nagrade na 3. susretu hrvatskoga duhovnoga književnoga stvaralaštva „Stjepan Kranjčić“ u Križevcima … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … 86Rekonstrukcija krova na crkvi sv. Dominika u Dubrovniku … … … … … … … … … … … … … … … … 87Rekonstrukcija stropa u klaustru samostana sv. Križa na Čiovu … … … … … … … … … … … … … … . 88Brat Rajmund Kupareo dobio ulicu u Vrboskoj … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … . 89Proslava 900. obljetnice smrti bl. Ivana Trogirskoga … … … … … … … … … … … … … … … … … … . 90Brat Veselko Begić dobio nagradu … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … . 91Obljetnice 2012. … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … 91Dijete nam se rodilo … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … 92Kad ispuni se vrijeme … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … .. 93

Documents

broj 106. - pregled u pdf formatu