Britanija i Balkan

7/29/2019 Britanija i Balkan

1/95

PRVI DIO

I ZADOBIVENO I IZGUBLJENOUPORITE


2/95

Slika i. Jugoistona Evropa, kolovoz 1939. godine

20


3/95

1. Uoi rata

Formalne garancije

Britanci su se u zbiv anj a u jug oisto no j Evrop i 1939. god ineupleli nevolj ko i got ovo nepromiljen o. Zao kup lje ni su bi li nje ma kom

prijetnjom Poljskoj, koja je mogla naruiti evropsku ravnoteu snaga, i ,u Sredozemlju, tal i janskom pri jetnjom pomorskim putovima do Bliskogaistoka i Indije. Jugo isto na Evr opa bila je siva niija zemlj a izme unjemakoga pritiska na istoku i talijanskoga na jugu.

Britancima je Turska bila strategijski vano podruje, bedem koji jenjihov poloaj na Bliskome istoku titio od njemakih, talijanskih (ili ru-skih) tenji. No Balkan - izuzev i, dak ak o, Gr k u - bijae tam an pro-stor, privredno i drutveno zaostao, a politiki nestabilan, ispunjen zava-dama, spletkama, urotama, podmuklim opasnost ima i iznenadnim smrti-ma. Tamonji su kraljevi bili pomalo smijeni, tamonje su vode bunozahtijevale inozemnu pomo, ali se na savjete iz inozemstva nisu obazirali .Tipino balkanski - ta Foreign Off ice u draga fraz a - bi la je ozna komza kakav osobito krivudav i sumnjiv manevar. Maarski zemljini veli-kai i plemii bili su moda uljueniji , no podjednako neobuzdani i neugodni.

Najrazboritije je bilo stoga ne upletati se. Na alost, ni Hitler ni Mus-solini nisu bili skloni neupletanju. Obojica su se bili nakanili prodrijeti ujug oi st on u Ev r op u , k a t k a d k a o suparn ic i , k a t k a d u dos luhu. Z b i l o sezbog toga da su Britanci uli u drugi svjetski rat s obvezama ne samo pre-ma dvjema dravama na jugoistoku Evrope, Grkoj i Rumunjskoj.

Jednostranim su se jamstvima Britanci, zajedno s Francuzima, obvezaliu travnju 1939. na svaku potporu to je u njihovoj moi, koju bi tedvije drave smatrale, u sluaju oite prijetnje njihovoj neovisnosti, bitno

va n om k a k o bi se m o g le op ri jet i v lasti ti m naci onaln im snagama . 1 Biloje udno da je br i tanska v l ad a - a o so b i t o v lada Nevi l lea C h am b e r la i n a- preuzela takve obveze da intervenira na evropskome kontinentu, pose-

bice st og a t o su te dvij e dr av e na kr a jn j em rubu Ev rope , m n o g o udal je -nije od eho slo va ke, daleke zemlje ko ja je godinu pri je neopoz ivo bi laiskljuena iz sfere britanskog interesa.

No odluka o upletanju na Balkanu ni je proistekla iz promiljenoga po-litikog ili vojnog planiranja. To je bila na brzinu improvizirana reakcijana korake to su ih Hitler i Mussolini poduzeli bili u proljee 1939. godi-ne, a uslijedila je neposr edn o poslije odl uke - obj avl jen e 31. ou jk a - dase prue jamstva Poljskoj, koja je bi la donesena podjednako nepromilje-no da bi se - kako ree Chamberlain - izbjegao kakav iznenadan potezili napad. Jamstvo Grkoj bio je panian britanski odgovor na talijansku

1 Documents of British Foreign Policy, Third Series V.


4/95

najezdu na Alban i ju 8. travnja i bi lo je razumljivi je od jamstva Ru mun j-skoj jer se moglo shvatiti kao izraz tradicionalne pomorske strategije naSredozemlju. Jamstvo Rumunjskoj bio je odgovor na glasine - posli je Hit-lerova upada u Prag - da prijeti njemaki napad na Poljsku ili Rumunjsku.No Britanci se ne bi bili tako brzo pokrenuli da ih nisu pourivali njihovifrancuski saveznici . Chamberlainova se vlada slagala s francuskom u tomeda je Rumunjska zbi l ja ugroena, al i je drala da bi najbolji odgovor biookupit i et ir i s i le , Francusku, Bri tani ju, Poljsku i Rumunjsku, kojima bimoda pristupi le Turska i Grka, pa ak i Bugarska; barem bi se Poljskai Turs ka mogl e mod a navest i da se obve u branit i Rum unj sku .

No na tome bi valjalo bilo dugo i mukotrpno raditi . Poljski ministarvanjsk ih p os lo v a , p u k o v n i k Ju se f Beck, koj i je posjet io L o n d o n u p o e t k utravnja, ul judno se odupro pri t iscima ministra vanjskih poslova, lorda Ha-li faxa, pa i Chamberlainovim, da se Poljska obvee branit i Rumunjsku;nastojao je izbjei da nepotrebno izaziva Hitlera, hotei ostaviti otvorenavrata pr ego v or i m a. R u m u n j i su svoje st ajal i te iz lo il i ot v or eno. K a d senjihov poslanik u Lond onu , Virgi l Ti lea, 7. travnja susreo s Hal i fa xo m,objasnio mu je kako bi britanski plan da se okupe etiri sile vjerojatnoizazvao Njemaku, te je pr idodao da se Poljaci pr ibojavaju svega to bimoglo s l ii t i na okruivanje Njemake.

Cham berl ain i Hal i fa x namjera vali su, meutim, i nadalj e nastojat iok o okup ljan ja et ir iju s i la. No kad je 12. travnja francu ski amb asad orpredao Hali faxu tekst pr i jedloga francuske deklaraci je o izravnome jam-st v u Rum unjskoj , H al i fax se uspr ot i v i o t akv om e pr eur anjenom kor aku,navodei : Dademo l i Rumunjskoj bezuvjetno jamstvo, odbacit emo po-lugu kojom bismo Poljsku i Tursku mogli pr ivest i ir im ugovaranjima.Stalni podt ajnik u Foreign Offic eu, sir Ale xan der Cad oga n, ubi l je io jeu svoj dnevnik to se zbi lo s francuskim pri jedlogom: Nagovorio sam

Halifaxa da oko 7 sati 30 minuta posjeti predsjednika vlade, koji je bioodlu no protiv . . . Hali f ax se poj avio u 9 sat i 30 minuta, i mi sastavismob r z o j a v k u za Pa ri z , protest iva jui. No iduega je dana francuski a m b a -sador podnio obrazloen izvjetaj o francuskome stajal itu koje da jeneoborivo. Cadogan je o tome pismeno izvi jest io Kabinet , a kasni je suga pozvali: Oni su se sloili s jamstvom Rumunjima! pribiljeio je, oitoiznenaen.1 Tako su jednostrana jamstva Rumunjskoj i Grkoj bi la isto-dobno objavljena u Londonu i Parizu.

Francuski su razlozi bili moda doista neoborivi; no unato tome, za-padnim je Saveznicima, s vojnikoga gledita, bi lo otpri l ike podjednakoteko da pomognu osamljenoj Rumunjskoj kao i osamljenoj Poljskoj; jam-stvo je stoga bilo veoma neuvjerljivo ne navedu li se - poto je Poljskaizmakla - bilo Sovjetski Savez, bilo Turska, i li oboje, da to jamstvo poja-aju. Tako je Bri tani ja odmah zatrai la od Turske da jami Rumunjskoj;

zauzvrat, Britanija bi jamila Turskoj. No Turci su bili previe lukavi dabi proguta li m ek u ; u m jest o t oga , sk lopil i su , 12 . svibnja, s Bri tancim a pr i-vremen u g o v o r o su ra dnj i na p o d r u j u Sredozem lja i sam o su pri st al i izj a-vi ti da je ta suradnja po trebn a i ra di osiguranja st abil nost i na Bal kan u.Nakon toga otpoele su Bri tani ja i Turska pregovore radi sklapanja ko-nanoga ugovora, a njima su se, u srpnju, prikljuili i Francuzi; no ti pre-govori jo nisu bili okonani kad je izbio drugi svjetski rat. U meuvreme-

1 David Dilkes, The Diaries of Sir Alexander Cadogan, 1938-1945.

22


5/95

nu su se izjalovila nastojanja Britanije i Francuske da postignu politiki

ili vojni sporazum sa Sovjetskim Savezom, ponajvie stoga to Poljaci iRumunji - poput baltikih drava - nisu htjeli Rusima pruiti priliku dasvoju vojsku poalju na njihova podruja. No t ime valjanost br i tansko--francuskih jamstava nije dovedena u pitanje, iako su zbog toga bila taja ms tv a zapr avo beskorisna.

Tako je Bri tani ja, zajedno s Francuskom, ula u rat obvezana ne samoda brani Poljsku, ve i dvije drave na jugoistoku Evrope, a da nije imalavo jn ih sr ed st av a d a t im o b v e z a m a ud ov ol j i . Z b o g bri ta nske p o m o r s k e m o -i Grkoj su izgledi bili neto manje mrani nego Rumunskoj. No Brita-niji je bilo teko ak i Grkoj valjano pomoi ne bude li Italija dobrona-mjerno neutralna - a bilo je oito da je britansko jamstvo bilo usmjereno

ba pr ot iv tal ij ansk e agre si je .

Kako je ta pria otpoela, tako se i razvijala. Povijest britanskih odnosas jugoistonom Evro po m preteno je povi jest improv izaci ja u pos ljed-njem asu i preuzimanja obveza, a da nije bilo sredstava da se te obvezeispune. Politika - ako se uope moe tako nazvati - bila je ponajvie uvje-tovana negativnim izvanjskim iniocima: ponajprije strahom da se ne na-ljuti Mussolini, potom strahom da se prerano ne izazove Hitler, poslijetoga strahom da se ne razdrai Staljin; kasnije eljom da se izbjegnu ne-prilike sa svadl jivim izbjegl iki m vla da ma. Poziti vna se polit ika, kad je bilapismeno utvrena, izraavala esto u ispravama namijenjenim da koraketo su iz kratkoronih razloga ve bili poduzeti opravda ili obrani od na-pada kri t iara i l i osporavatelja, bi lo u bri tanskome Ratnom kabinetu, bi lou protuhit lerovskom savezu.

Bi lo je pr igodnih uspjeha i mnogih primjera izvanredne osobne hrabro-sti , te pojedinane upornosti i djelotvornosti; no, neminovno, vie je biloneuspjeha. Meutim, spremnost Britanaca da uine nemogue i da rijeenerjeivo, ne obzirui se na nedovoljnu vojnu, gospodarsku i l i poli t ikumo, poneto je ipak pridonijela porazu sila Osovine - iako je veoma ma-lo pridonijela ouvanju britanskih nacionalnih interesa u uem smislu terijei.

Hitlerovi aduti: trgovina i revizija granica

Jedna je od velikih Hitlerovih prednosti bila to su zapadni Saveznicinamijenili zapravo jugoistonoj Evropi da bude prazan prostor moi. Po-slije prvoga svjetskog rata Britanci su jugoistonu Evropu prepustili Fran-cuzima da bi je politiki organizirali okupljanjem antirevizionistikih dra-va u M a l o j anta nti , d o k se ta j sus ta v ni je raspao, posl ij e H it lerov a u p a d au Austriju. Od on da su Bri tanci i Franc uzi prepustili taj pros tor Ni je mc imada bi ga gospodarski iskorist i l i . Kad je Cadogan pokuao saet i pouku

to ju je valjalo izvui iz posljedica miinchenske krize, u listopadu 1938,zapisao je: Mi moramo otpisati nae gubitke u srednjoj i istonoj Evropi- neka Njemaka, uzmogne l i , nae tamo svoj Lebensraum i neka se,bu de l i m o g la , uspostavi k a o go sp odar ski sna na dr ava .

Privredno dezinteresiranje proteglo se sve do Grke i Turske, iako sedralo da su one vie sredozemne negoli jugoistone evropske zemlje. Isto-dobno je Ca do ga n zapisao: Sredozemlje je podru je naega izravn oginteresa jer je glavni put do naih istonih posjeda i dominiona, i mi smoduni uiniti to je god u naoj moi da s Turskom i Grkom odrimo


6/95

najbolje odnose i dademo im svu moguu potporu. No kad se zbilo daje va l ja lo kupit i grki i tu rs ki duhan, v l a d a je zaklju i la k a k o je besm i-sleno da se pokua izmijeniti ukus britanskih puaa. Mjesec dana nakonbrit anskoga jamstva G r k o j napisao je mi nis ta r financi ja, si r John Sim on:

Oduvijek sam priznavao da je s naega gledita veoma nepovoljnoto Grka i Turska privredno toliko ovise o svojemu izvozu duhanau Njemaku, te da bismo tim zemljama mogli privredno najboljepomoi stvaranjem u Ujedinjenome Kraljevstvu stalnoga trita zaorijentalni duhan. No bili smo oduvijek svjesni da bi to nailo naveoma velike potekoe ... Vrue elimo da grkoj vladi nekako ob-

jasnimo kako je nama doista dragocjeno da oni sauvaju svojuneovisnost.

No sada kad je Britanija dala Grkoj jamstvo, ministar financija za-kljuio je kako se moe napustiti pokuaj da se u toj zemlji prodaju po-veane koli ine ori jenta lnoga duhana . Jamano, z akl j u i o je , p us teobveze to smo ih preuzeli vrijede poneto. Grke, dakako, nismo pitali bili radije trite za svoj duhan ili diplomatska obeanja.

Druge tamonje zemlje imale su ak i manje izgleda da im Britanijabude gospod arski n a klo n a. T i pi n a je reakci ja bi la zabi l jeka u C a d o g a -novu dnevniku, u l istopadu 1938: George Lloyd 1 u 6 sati 30 minuta oRum unj skoj . K a e da moramo smjesta kupit i 6oo ooo tona rumun jskepenice. No mi ne elimo tu prokletu robu, i pitanje je: kanimo li mi na-vi je st it i N j e m a k o j priv re dni ra t? (N it k o ne m o e tv rd it i da je to komerci -jalan pri jedlog.) Bi v e neprij atel jske i potenci ja lno O so v i n i na klonj enedrave, poput Bugarske i Maarske, mogle su oekivat i jo manje razu-m i jev anja .

Ne naiavi na bri tansko suprotstavljanje, Njemaka je stoga bi la pot-puno slobodna da jugoistonu Evropu privredno vrsto obujmi. No Hit lerje i m a o i snan o pol i t iko oruje , za ko j i m se Bri tanci ni su usu dil i poseg-nuti, i li , tonije: da su se odluili posluiti se tim orujem, uskoro bi usta-novili da je previe opasno ustrajati u tome. Hitler je Njemaku uspostaviokao revizionistiku velesilu, dunu da ispravi nepravde koje da su joj na-nesene mirovnim ugovorima u Versai l lesu, Trianonu i Neui l lyu, a i druge- zbiljske i li samo zamiljene - nepravde koje bi se mogle pripisati pobje-dnicima iz prvoga svjetskog rata. To mu je dalo gotovo neodoljivu moda Maarsku i Bugarsku zavede i l i potkupi podrujima koja su im nekopripadala, te da zastrauje drave to su se pribojavale teritorijalnih gubi-taka, osobito Rumunjsku. Takva su potkupljivanja mogla - barem za ne-ko vr i jeme - nadvladati moralne obzire ak i u osoba poput maarskogagrofa Pla Telekija, koji je bio na glasu kao ovjek astan i udoredan -

jer se p o n o v n o z ad ob i v a nj e n ac io na ln og te ri to ri ja m o g l o sh va ti ti k a o naj-vi a od sv ih dunost i ; meu ti m , T e l ek i j ev o s am o u b o js t v o n av o di na po mi-sao da, u posljednjemu asu, u to moralno pravi lo ni je mogao povjero-vat i.

Moda se to, na koncu, zbi lo i bugarskome kralju Borisu, iako njegovupreranu smrt valja, vjerojatno, pripisati naravnim uzrocima, a ne - kaoto se mnogo govorkalo - samoubojstvu.

1 Lord Lloyd, dravni sekretar za kolonije, 1940-41.

24


7/95

Britancima se nije milila uloga zatitnika statusa quo i oduvijek su

drali da su im tu ulo gu don ekl e n epo teno namet nuli nep oko leb lji voproturevizionistiki nastrojeni Francuzi. U doba Chamberlainova smiriva-nja Halifax je Hitleru pogibeljno jasno dao do znanja kako je Britanijazaokupljena samo time da se preinake granica zbudu miroljubivo, te dane izazovu dalekoseno uznemirenje. 1 Uskoro je usli jedi lo Hit lerovo pri-kljuenje Austr i je i komadanje Cehoslovake.

Kad su Britanci 1939. godine uletjeli u svoje obveze prema jugoistonojEvropi, uskoro su bili uvueni u igru otimanja podruja - i ve su se naliu nepri l ikama. Nj iho vo jamstvo Rum unj sko j onera spolo i lo je Ma ar ekoji su - zahvaljujui Hitleru - bili ponovno zadobili dijelove Slovake iRutenije, te su sad jo ee udili da od Rumunja preotmu Transilvaniju.No bri tansko jamstvo Rumunjskoj ispri jei lo se na tom putu kao novazapreka. To je jamstvo bi lo i zaprekom Bugarskoj, koja je svojatala baremdio rumunjske Dobrude.

U poetku srpnja rumunjski ministar vanjskih poslova, Grigore Ga-fencu, priopio je britanskome poslaniku da je zabrinut zbog toga to sileOsovine ohrabruju sad maarski i bugarski iredentizam; drao je todijelom opega plana da se na Rumunjsku izvri pritisak kako bi bilapopustljivija. U Londonu je maarski poslanik upozorio na vana te-ritorijalna pitanja izmeu Maarske i Rumunjske to su proizlazila iznepravednih uvjeta Mirovnog ugovora u Trianonu, da bi rjeenje tih pi-tanja na miroljubiv nain proistilo sadanju zatrovanu evropsku atmo-sferu. Hotei Maare ohrabriti da ostanu neutralni u ratu koji je veja vn o bio na vidiku, Foreign O f f i c e je b rz opl e to na t u kn u o R u m u n j i m a dabi Br it an ci m ogli M a a r i m a odgov orit i k a k o oni ima ju na u m u da to pi -tanje postoji , ali da su uvjereni kako se o tom teritorijalnom pitanju nemoe u sadanjoj napetoj atmosferi korisno raspravljati. No Rumunji sureagirali tako silovito da su Britanci odmah povukli svoj prijedlog i obe-ali kako Maarskoj nee nipoto nikad odgovoriti , a da se prethodno nesavjetuju s Rumunjskom.

Na bugarske zahtjeve Rumunji su bili manje osjetljivi. Kao to reebr it an sk i poslanik u Bukuretu, sir Regi nald H o a r e : Transi lvani ja je ne -usporedivo osjetljivije mjesto nego Dobruda. Britanci su stoga mogli- od travnja 1939 . nad alje - izraa vati opre zno razu mij evan je za zamisa orumunjskoga ministra vanjskih poslova, Gafencua, da se Bugarskoj uinepolovini ustupci. No Britanci se nisu usudili tu svoju simpatiju javnoizraziti , pa jedva da su stekli kakvu naklonost Bugara.

U jugoistonoj Evropi nakupilo se i mnogo drugih teritorijalnih i na-cionalnih sporova, koji su mogli postati orujem u Hitlerovim rukama -bu ga rs ki spo r s G r k o m z b o g iz laza na Eg e j sk o mo re , i s Jugoslavi jomzbog Makedoni je i car ibrodskog podruja, maarski spor s Jugoslavi jom

zbog Bake, a mod a ak i Hrva tsk e, te Rije ke, grki spor s Al ba ni jo mzbog sjevernog Epira i li ak cijeloga njezina podruja, a da se i ne spo-minje jugoslavenski spor s Italijom zbog transkog podruja, i li navodnatalijanska ponuda Jugoslaviji da podijele Albaniju, o emu je jugoslavenskiknez namjesnik Pavle izvijestio Halifaxa, u sprnju 1939. K tome valjapribrojiti i donekle nejasnu tenju Jugoslavije da dobije Solun, koju eHitler iskoristiti 1941 . godi ne. Sve je to bilo veo ma pri kla dno d a Hitleru

1 Eden, Facing the Dictators.


8/95

poslui kao eksplozivan naboj u rui lake svrhe, a Bri tancima ni je moglo

bi ti nego z apreka u n j ih ov i m pr v o t ni m nastoj anj i ma da u j ugo is t onojEvropi podignu svojevrstan obrambeni bedem spram Hit lera i Mussoli -ni ja.

Tako su Bri tanci , unato svojim unutranjim ogradama, uli u rat kaoprotureviz ionist ika si la. Kao to ree Chamberlain, objavljujui jamstvaGrkoj i Rumunjskoj: Vladi je Njegova Velianstva najvani je spri jei t ida se silom, i li prijetnjom sile, poremeti status quo u Sredozemlju i naBalkanskom e poluot oku.

0 Britancima je tako sudila i drava kojoj e kasnije dopasti veomava na uloga na t o m e p o d r u j u - Sov je ts ki Sa vez. Sr ed ino m tr id es et ih go -dina veina je Evrop lja na bila sklo na milje nju da Sovj etsk i Savez - un ato tenji prema svjetskoj revoluciji s obzirom na Hitlera brani evropski sta-tus quo . No Hitl erov a su bes krvn a osv aja nja 19 39. god ine preplaila Sta-l j ina, al i i navela na pomisao o moguim ruskim dobicima u budunost i .

Sovjetsko-njemaki sporazum i tajni protokol u kolovozu 1939. jo vie supodrati te prohtjeve. Staljin e, kasnije, sir Staffordu Cripsu 1 kazati da jeSovjetski Savez u predratn im preg ovor ima s Bri tani j om i Fran cusk om teiopreinaci zateene evropske ravnotee, iza koje su stajale te dvije sile, noda su one tu ravnoteu ht jele odrat i . Njemaka, pak, da je takoer tei laizmjeni te ravnotee, i ta zajednika tenja da je tvorila podlogu na ko-jo j se zbi lo pribl iav anje N j e m a k o j .

Hit lerova tehnika potkupljivanja bi la je stoga prikladna u odnosima saStaljinom, sve dok Staljin nije postao, u Hitlerovim oima, odvie gram-zljiv. Ali Britanci nisu htjeli - ak i nakon to su postali Staljinovi savezni-ci - pristati da formalno i javno priznaju sovjetske zahtjeve spram balti-kih drava, istone Poljske, Besarabije i Bukovine - i ta je obzirnost od-godi la sklapanje anglo-sovjetskoga ugovora za vie mjeseci , a u Staljinapobudi la jo veu sumnjiavost spram bri tanskih nakana. Hit lerovo ohra-brivanje sovjetskih p roht jev a bil a je svojevrsna tem piran a b o m b a na bri -tanskome putu.

Britanski aduti u jugoistonoj Evropi

U igri otimanja podruja Britanci su, dodue, bili na gubitku, no biloje i drugih pol i t ik ih sre dst ava . O n i su im ali pr ij atel ja i o b o a v at e l j a u;uskim krugovima eli te to su vladale u zemljama jugoistone Evrope; te!su se elite bile vie i li manje nesigurno smjestile na vrhu klimave drutvene Ipiramid e, u osnovi ci koj e bijae siromana ma sa seljatva i pone to industr i jskoga radnitva, a u sredini tanak sloj graanstva. (U Maarskoju kojoj je industrija bila donekle razvijenija i koja je neko imala udjelau habsburkome carstvu - srednja je klasa bila brojnija, to se moe reio Grkoj, zbog njezina snana brodarstva i trgovine.) Bri tancima naklo-

njenih linosti bilo je i u vladama to su bile na vlasti , i meu demokrat- skom opozici jom, osobito u redovima seljakih stranaka.

Razliiti su bili razlozi naklonosti spram Britanije. Sve u svemu, Bri-tanci su bili dentlmeni. Sve u svemu, Hitler to nije bio. Britanci su, do-nekle s pravom na tom podruju uspjeli stei moralno nadmoni ji poloajnego Hitler. Britanski diplomati mogli su u jugoistonoj Evropi dijelitiukore ministr ima vanjskih poslova, predsjednicima vlada, pa i dravnim

1 Cripps je bio ambasador u Moskvi 194042.

26


9/95

poglavarima, poput star i jega aka koji u engleskim kolama kori nemar-

na djeaia uhvaena u kakvoj osobito odvratnoj povredi kolskih pra-vi la po n aa n ja - i m n o g i su od njih pr i t o m e es to je ft ino pro l i. Chu rchi l lje m o g a o nametnuti sv oj e o s o b n o uv jerenje da je neutralnost neka vr stzloina i da je poputanje Hitleru grijeh protiv vie moralnosti.

U Gr koj , Jugoslavi ji i Rum unj sko j bi lo je pr i jatel jskih usoomen a na *savezn itvo u pr vo me svjet sko m ratu. Kralj evi i namje snici gajili su du no 'tovanje spram britanske kraljevske obitelji , a katkad je bilo i spona osob-ne privrenost i . Foreign Office je zamolio kralja uru VI da poalje pi-sma ohrabrenja i l i upozorenja grkome kralju uri II, jugoslavenskomeknezu namjesniku i bugarskome kralju Borisu - pa ak i potpisanu foto-grafi ju i osobnu poruku maarskome namjesniku. Samo je rumunjski kraljKarol bio iskljuen iz kraljevskoga dopisivanja, no ne iz politiih razlo-ga, ve vjerojatno zbog toga to je javno ivio sa svojom ljubavnicom,gospoom Lupescu, dok je njegova ena, kraljica Jelena, ivjela u Firenzi .

(Foreign Office je dodue na veliko iskoritavao kraljevske spone dokgod su kraljevi i namjesnici bili na vlasti, no ne stoji - premda se u toesto vjeruje - da su Britanci iz naela nastojali odrati kraljeve na prije-stoljima, i li ih ponovno posaditi na njih nakon to su otili u izbjeglitvo.Churchi l l - koji je predano vjerovao u monarhi ju, podjednako iz povi je-snih i iz osjeajnih razloga - jedno je zapisao: Svjestan sam izrazitihpredrasuda Foreign Officea spram svih kraljeva. To je bi lo namjerno po-drugivanje; pa ipak, od svih kraljeva koji su izbjegli iz jugoistone Evrope,Foreign Off ice - i Church i l l samo su kralja u ru II ozbi l jn o nastojaliponovno posadit i na njegovo pri jestolje; osvrnemo l i se na nastojanja ukorist jugoslavenskome kralju Petru, danas nam ona izgledaju kao osobito irazvu ena i do u tanin e razra ena maj stori ja da se sau va obraz. ) '

Bri tancima naklonjene krugove poticala je stara legenda o bri tanskoj

nepobjedivost i . U tmu rnom e l jetu 1940. godin e izrazi to je prevlad ala novalegenda o neodoljivoj moi Hit lera, no ta e legenda nakon Hit lerove na-jez de na Rus i ju u sk o r o poet i bl ij edjeti i pr obr itan sko e se raspoloenje ukrugovima viih i srednjih klasa u jugoistonoj Evropi - pa ak i meuselja tvom - poj aa ti zb og straha od sovje tske prevlas ti i dru tven ogapreokreta.

Osebujna je pojava ratovanja u jugoistonoj Evropi da su tamonje pri-like bile potencijalno revolucionarne, a da ni Hitler ni Staljin - pa nitiBritanci, to i nije tako neobino - nisu ozbiljnije pokuali revoluciju isko-ristiti u vojne svrhe. Hitler je imao neugodno iskustvo sa eljeznom gar-dom u kojoj su neki doista imali revolucionarne nakane, dok su ostali

bi li prevrat nika ru lja - pa je pro ti v nje p od u p i r a o n aj za d drutveno k on -zervat ivnoga generala Iona Antonescua. Moskva se rado poslui la bu-garskim i l i rumunjskim komunist ima za prosovjetsku propagandu, i l i da

izvedu prigodne trajkove, demonstracije i li sabotae, no ne i za to oz-bi lj ni je. O n a jedva da je bil a z a d o v o l j n a g r ki m kom un is t im a, i to ne s am oradi dobrih anglo-so vjetskih odnosa. U Jugoslavi ji je komunist Tito, ne 'obazirui se na Moskvu, izveo vlast i tu revoluci ju. Pragmatina al i oportu-nistika ud Britanaca namijenila im je da upravo oni natjenje suraujus revolucionarnim pokret ima u jugoistonoj Evropi to su ih predvodi l ikomunist i .

Kad je rat izbio, britanski su vladajui krugovi bili , meutim, esto-ko protukomunist iki nastrojeni i spram Sovjetskoga Saveza sumnjiavi .

27


10/95

2. Solunska fronta, ili Balkanski blok?

Kad je izbio rat, zapadni su Saveznici mogli, u teoriji , biratiizmeu politike i vojne akcije u jugoistonoj Evropi. Hotei izbjei darazdrauju Mussolini ja i sumnjajui da je vojna akci ja doista mogua,Britanci su bili skloniji da sa politikom akcijom uznastoje jugoistoneevropske drave privoljeti na to da zaborave na svoje nacionalne razmi-rice, te da se udrue u balkanski blok, koji bi bio dovoljno snaan daodoli njemakome pri t isku. Taj bi se blok zasnivao na Balkanskoj antantiiz 1934. godine i pomou njega kao da bi jamstva Rumunjskoj i Grkojmogla bi t i osnaena. Tom je r jeenju bio naklonjen i rumunjski ministarvanjskih p os lov a , ko jeg a su u l je tu 1939. Tu r c i d on ekle ohra bri l i . K a d jeizbio rat , Hali fax je kazao u Ratnom kabinetu da je njegova poli t ikaneutralan balkanski blok i pr idodao da je Bugarska klju za Balkan.Ta e poli t ika uskoro postat i kratkorono takt iki uporabiva kao sredstvoda se Francuzi odvrate od zamisli solunskoga bojita.

Balkansku antantu osnovale su Rumunjska, Jugoslavi ja, Grka i Tur-ska da bi obuzdavale Bugarsku i sprijeile je, bude li potrebno i silom, da

od te etiri drave iznuuje teritorijalne ustupke. Bugari je, dakako, nisupodnosili - britanski je poslanik u Sofiji , George Rendel, kasnije napisao:Bugari su je doivl javali mnogo vie kao uznikoga straara nego kaoprijateljski raspoloena redara. Hitlerovi su uspjesi u revidiranju mirov-nih ugovora dakako obodri l i bugarske nade da e od Rumunjske zadobit i

barem jun u D o b r u d u . G a f en c u , a i neki dru gi Ru m u n j i , bi li bi m o d apristali barem obeati da bi to podruje mogli ustupiti - kao cijenu dase Bugari pr ivole da pristupe balkanskome bloku: Hali fax je , u l istopadu,s pouzdanjem govorio o toj mogunosti. No nevolja je bila u tome to bibi lo k a k a v u stu pak Bu g a r sko j ot vo rio pu t ruskim i - jo go re - m a ar-skim ter i tor i jalnim zahtjevima.

U sijenju 1940. Mihai Antonescu - tada jedan od sporednih rumunj-skih politiara - posjetio je Rim i izloio zamisao da bi Rumunjska - uzamjenu za jamstvo da nee bi t i napadnuta - mogla ustupit i Maarskoj

pojas podru ja irok 20 do 40 km, poz na t ka o Szama r-A rad poja s, i Te -mivar; no Maari su se radije pouzdavali u izglede na vei dobitak, i kadsu, talijanskim posredovanjem, saznali o toj zamisli , otklonili su je. Kodkue se Gafencuu na njegovu putu ispri jeio moni opozici jski voa, Ju-l i je Man iu, iz Nar odn e seljake stranke, koji se po etko m 1940. godin eborio pro t iv bi lo k a k v i h te ri to ri jal nih ustupaka.

Kad se Balkanska antanta sastala u Beogradu u veljai 1940, Gafencuje dospio u sl ij ep u ulic u; on je bi o v o l j a n priz nati da su Bugari s p r a v o m

28


11/95

polagali pravo na Dobrudu, no o tome se ni je moglo pregovarat i pr i jeopeg mirovnog ugovora, jer bi pregovori o tome inae odmah snanopotkri jepi l i sovjetske i maarske zahtjeve prema Rumunjskoj.

To je znailo da je bilo malo nade da bi Rumunjska - i li Turska -mogle Bugarsku privui Balkanskoj antanti . Unato tome, Hali fax je beo-gradski sastanak ocijenio tvrdoglavo optimistiki: etiri su drave, napisaoje lo rd u C hat f ie ldu, mi nis tr u za usklaiv anje ob rane , v i e no ikada sv je-sne da im je dijeliti istu sudbinu, pa su odluile obnoviti Antantu na se-dam godina. (A bio je to zapravo njihov posljednji sastanak.) Najvani je

je , pi sao je H a l i f a x , t o su se v lade Ba lkanske antante d og ov or i le da seodre sastanci tabova kako bi se pripremila zajednika obrana. U trav-nju 1940. predviao je general Ioannis Metaksas da su ti pregovori bal-kanskih tabova na na jbol jem putu da otpo nu. I ako se drala podalj e odBalkanske antante, Bugarska je javno iskazivala svoju suzdrljivost . Nje-zin ministar vanjsk ih poslo va nekim je beog radsk im novi nama iz javio:Prije zavretka rata neemo poduzeti nita to bi moglo oteati poloajnaih susjeda. O Bugarskoj je govorio kao o odanome lanu balkanskeobitel j i naroda. Hali fax je stoga mogao, a da mnogo ne pret jeruje,iznijeti 29. travn ja u me mo ra nd um u Rat no me kabine tu: Do sad na m jepri l ino uspi jevalo da na Balkanu uspostavimo i odravamo frontu premanjemakome pri t isku i prodiranju. Oslanjajui se na Tursku, ta frontaobuhvaa Jugoslavi ju, Rumunjsku, Bugarsku i Grku, a Maarska je tekoodriva predstraa. Bugarska je oduvijek bila slaba toka u tome raspo-redu, no i tu smo posljednjih mjeseci uspjeli konano ojaati na po-l o a j . . .

No njemake pobjede na Zapadu uskoro su poljuljale tu krhku bal-kansku tvorevinu oko koje su britanski diplomati - osobito u Sofiji - to-

liko nastojali . Desetog svibnja zabiljeeno je u Junom odjelu Foreign Of-ficea: Zasad pregovora tabova Balkanske antante nee b i t i . . . N e b u d uli se pri l ike na Zapadu razvi jale veoma nepovoljno po nas, Jugoslaveni bise mogli odvait i i su dj el ov at i . . . No 18. l ipnja preporu io je poslan iku Beogradu, Ronald Campbell , 1 da se oko balkanske uzajamnosti nastojiveoma obzirno: aktivno se i , pogotovu, otvoreno upletat i , opasno je,i . . .

Britanska nada u neutralan balkan ski bl ok zapr avo se iz jalovi lapado m Francuske, koji je Rum unj sku primo rao na velike ter i tor i jalneustupke Rusi ji , Maarskoj i Bugarskoj i naveo je da otkae Balkanskuantantu i britansko jamstvo. Britanci su se usmjerili na to da osnuju ob-rambeni savez etiriju, triju i li ba rem dviju dra va; od tog a su naj zadodustali u travnju 1941.

Bri tanski plan o balkanskome bloku od poetka su potkopavali te-ritorijalni sporovi na tome podruju i , jo vie, nedostatak vojne moi ko-

ja bi podupir a la bri tansku di plom aci ju . Poto se ta j plan iz ja lov io , Bri tan -ci su se usmjerili na zamisao o konfederaciji , koja da bi bila rjeenje zaposlijeratne probleme jugoistone Evrope - no i ta je zamisao bila osue-na na neuspjeh, jer je Staljin bio drukije naumio.

1 Sir Ronald Campbell, P. C, G. C. M. G., C. B., ambasador u Kairu 1946-50.

29


12/95

Solunska fronta?Od prvih je ratnih dana Chamberlainova vlada bi la upletena u raspru

s Francuzima o ratitu u jugoistonoj Evropi. Kasnije se o tome nastavionatezat i s Amerikancima i Rusima Churchi l l , preuzevi ulogu Francuza.

Neposredno je bi lo u pi tanju da se pronae gdje drugdje zadati Nje-makoj udarac, umjesto na zapadnome bojitu. Bri tanci su se i Francuzipotpuno slagali u tome da jo nisu vojno pripremljeni za akciju na zapa-du. Ali Britanci su bili miljenja da nisu pripremljeni ni za akciju na ju-goistoku; oni su se za dogledno vrijeme - to se u ono doba redovito isti-calo - ht jel i usredotoit i na privredno ratovanje prot iv Njemake. Francu-zi, manje flegmatini i izravnije ugroeni od Nijemaca, drali su da je po-trebna neka vrst vojne akcije kako bi se barem odrala politika stabilnosti ohrabrio moral kod kue.

Zamisao o solunskom bojitu bi la je zaci jelo privlana jer je obnavljalauspom ene na r at 1 91 4- 1 91 8 . godi ne i kon ano pobj edonosn o r at ov anjepod francuskim vodstvom to je francuske armije dovelo preko Dunavau srednju Evropu. (Britance je ta zamisao vie podsjeala na razoaranja,bole st i i d u g o r az dob l j e dosad e; k a d je nado la p o b j ed a, Bri ta nci su sk re -nuli prema Tjesnacima, prepust ivi Francuzima da jurnu na sjever .) Godi-ne 1939. Daladierova je v lada poslala generala Maxima Weyganda u Sir i -

ju . On je bio po z n a t k a o jedan od velikih v o j s k o v o a u ratu 1 9 1 1 4 - 1 9 1 8 .godine i kao ovj ek koji je 1920. godin e po mag ao Poljaci ma u njih ovupovi jesnom suprotstavljanju boljevikim vojskama; kasni je se umijeaou francusku poli t iku, na krajnjoj desnici , pa je Daladieru mogao postat iopasan.1 Glasovit i ambiciozan francuski general, koji je i u Parizu vodioiz pozadine svoju igru, zadat e - preuzevi zapovjednitvo u tradicionalnob ri t anskom e intere snome po d r u j u , na B l isko m i s tok u - Bri t ancim a, zaci-

jel o, br ig a. T a k o se , dois ta, i zbi lo.Pet dana nakon to je Britanija objavila rat Halifax je u Ratnome kabi-netu iz javio da Francuzima namjerava kazat i kako se sve dok Ital i jajasn o ne oi tuje svoje nam jere, v la da N j e g o v a Vel ianstva n ad a da fra n-cuska vlada nee ovlast i t i francuske vojne vlast i da na Balkanu poduzmuakci ju poput one o kojoj su francuske i br i tanske vojne vlast i raspravljaleprije izbijanja rata, kad se pretpostavljalo da e se Italija svrstati uz Nje-maku. Potom je Hali fax iz loio svoju alternativu neutralnoga balkan-skog bloka. No bi lo je dvojbeno da l i e diplomatski pr i t isak dostajat ida obuzda Francuze: tr i dana kasni je Chamberlain je u Ratnome kabinetuizjavio kako kani otii u Pariz, uz ostalo i stoga da bi s Daladierom razgo-

v ar a o o sta vu Saveznika pr em a It al ij i i o planovim a za akc i j u na Ba l ka n uto ih, navodno, razmatra general Weygand.

Foreign Office se pribojavao da bi taj savezniki vojni pokret , osim to

bi i m a o druge t et ne posl jedic e, m o g a o izazvat i M ussol i ni j a da ue u rat ;i Chamberlain - koji moda jo nije bio izgubio sve nade da bi se Mussolinimo ga o poka zat i d ent leme nom - a jo vie, britansk i voj ni efovi imali su,zbog britanske strategije u Sredozemlju, razloga prieljkivati da Italijaostane neutralnom. Ratni kabinet razmatrao je 14. rujna me mor and umForeign Officea, u kojemu, na kraju, stoji: Drimo da nam je neutralna i ,a fortiori, prijateljska Italija korisnija od Balkana to bismo ga natjerali da

1 Francois Fonvieille-Alquier., The French and the Phoney War, 1939-40.


13/95

se zarat i . A jedno s drugim gotovo je s igurno nespojivo. MeutimChurchill je - tadanji prvi lord Admiraliteta jo dalekovidnije razmo-tr io i mogunost da se Njemaka usmjeri prot iv Rumunske: u tom sluajumi bismo morali uiniti to god moemo da protiv njemake opasnostisvrstamo Jugoslavi ju, Grku, Tursku, Bugarsku i Rumunjsku.

Ratnome kabinetu saopeno je 2.0. rujna da naelnici tabova jo pri-l ino strahuju zbog Weygandovih pothvata na Balkanu. Zato neka bri-tanski amba sador predoi fran cusk oj v ladi da treba bit i krajn je oprezna .Unato tome, Daladier je u Vrhovnome ratnom vi jeu istaknuo iduegdana kako je vano da se zamisao o istonoj fronti odri, te je kazaokako bi neki oevidan dokaz o namjeri Saveznika da Balkanu pomognu- kao kad bi, na primjer, poslali vojsku u Solun ili u Carigrad - ostaviosnaan dojam; zahti jevao je da se o tome najhitni je odlui . Chamberlainje nastojao dobiti na v rem enu.

Razgovori anglo-francuskih tabova naizgled su se doimali kao da jesporazum post ignut. Naelnik taba ratne mornarice iz javio je 6. l i stopadau Ratnome kabinetu kako je u razgovorima s Francuzima jedan od naj-

va n ij ih nai h cil jev a b io da ih uv j er i m o u nedomil jenost nj iho ve zami slio ekspediciji u Solun. U tome smo uspjeli . Zakljueno je da e Savezniciiskrcat i ograniene vojne snage u Solun samo ako Njemaka napadne ujugoist onoj Evr opi , a Ita li ja ostane neutra lna, no i tada jedino a k o toGrka zatrai, a Italija se s time sloi. (Zaudo, Saveznici su tada prviput uzeli u obzir grke elje.)

Taj je zakljuak bio sasvim dobar. No pri kraju studenoga Britanci sudouli kako se oekuje da e se Weygand vratiti u Pariz s podosta da-lekosenim zamislima o tabnim pregovorima s raznim balkanskim dra-va ma . Ist odob no su brit ansk i naelnic i t ab ova, u Izvjet aju o st ra te -gi jskoj s i tuaci ji u jugoistonoj Evropi i o djelatnost i generala Weygan-

da zakljui l i da je Weygand prekoraio granice odreene poli t ikimsporazumom izmeu Vlade Njegova Velianstva i francuske vlade. URatnome kabinetu Ha li f ax je 30. studenog a isticao da Wey ga nd a valjaodvratiti od tog a da ome ta s adan ju rav note u. Al i Ch urc hill j eizrazio nadu da e britansko stajalite biti priopeno rijeima koje bi bileu skladu s dunim obzirima prema tako istaknutoj osobi kao to je general

W ey g a n d i p r i d o d a o k a k o on o so b n o dr i da se Ba lkan p os t up n o okreeprema Saveznicima; a ako na nau stranu prist iu Grka, Rumunjska iJugoslavija, mogue je da ak i Italija tako postupi.

Uskoro je postalo jasno kako Francuzi ne di jele br i tansko stajal iteda je potrebna talijanska neutralnost. U poetku prosinca ministar zausklaivanje obrane, lord Chatfield, iz javio je u Ratnome kabinetu kakoFrancuzi pomiljaju na balkansku ekspediciju ak i ako se Italija tomeprotivi. Kabinet je potvrdio stajalite kako prvenstveno valja pripaziti

da ak ni pripreme za Balkan ni na koji nain ne izazovu Italiju.Na sastanku Vrh ov no g ratnog a vi jea 19. prosinca Francuzi su semlako zalagali da Saveznici uskoro interveniraju, ali su izvrili snaanprit isak da se balkanska fronta jugoistonih evropskih drava stvoridiplomatskom djelatnou i isporukama vojnoga materi jala. Chamberlain

je p o n o v n o g o v o r i o o opasnost i nepoeljnih reakci ja u It al ij i . Francuzinisu uviali da bi se valjalo savjetovati s Talijanima, no najzad su se ipaksloili da bi britanski ambasador mogao s Talijanima neslubeno stupiti udodir. Zauzvrat, Britanci su koncedirali da bi Francuzi mogli nastaviti

3 1


14/95

tabne dodire s Jugoslavi jom i Rumunjskom; no pribojavali su se dodiras Grkom jer je po svoj prilici Mussolini na Grku osobito osjetljiv.

Francuzi su ve zacijelo bili razdraeni britanskim izmicanjem i htjelisu akciju, i li barem privid akcije. I tako se francuski ambasador pourioi na Badnjak - dok britanski ambasador jo nije bio stigao stupiti u dodirs tal i janskom vladom - posjet io grofa Galeazza Ciana, te ga obavi jest iokako su Francuska i Britanija zakljuile da ne bi mogle ostati po straniizvre li Njemaka i SSSR agresiju na Rumunjsku. Stoga kane poduzetistanovite pripremne mjere kako njihove snage u Siriji i drugdje na Bli-skome istoku ne bi pristigle prekasno. Njima da nije do toga da izazivajutalijanske sumnje, nadaju se naprotiv da e Talijani suraivati. Ciano jehladno odgovorio da se Italija nee dezinteresirati na Balkanu, te da e iz-vi je st it i Du ce a . Francuski je k o r a k on er aspoloi o d a k a k o Br it ance . K a d sebri ta nsk i a m b a sa do r n aj z ad , u po etk u si je nja, susreo s C i a n o m , re eno

mu je samo to da Mussolini ni je voljan razgovarat i .Glasine o anglo-francuskome natezanju oko Soluna bi le su ve poele

izazivat i uzbuenje u jugoistonoj Evropi , a i dalje . U poetku je Weygandustanovio da su Jugoslaveni veoma voljni suraivati. Kad je bio u Parizu,u prosincu 1939, kazao je tamonjemu jugoslavenskom poslaniku da bi

va l ja lo pri prem it i ba zu u Solunu, te da bi u tu svr hu bi lo po t r eb n o pe tdivizija. T ak o er je u prosin cu neki fr anc uski tabni ofi cir u Parizuposjet io Beograd da bi neslubeno pregovarao s jugoslovenskim gene-raltabom. No knez namjesnik Pavle izjavio je 31. prosinca nedavno pri-st iglome bri tanskom poslaniku, Ronaldu Campbellu, kako je nauo da suFrancuzi veoma zagrijani za solunsku frontu, ali a se britanska vladatome opire. I on to smatra veoma razboritim jer Francuzi imaju samo tridivizije u Siriji , Nijemci, naprotiv imaju moda i 48 divizija na raspola-ganju za Balkan.

Knez Pavle i ni je se osobito prot ivio povjer l j iv im pregovorima tabova,ve ga je v e o m a oner aspo loi lo t o su se Fra ncuzi ' ra zgalamil i o to j za -misli u tampi i tako Njemaku dobrano upozori l i da pripremi protu-mjere. Uskoro je potom bri tanski poslanik u Sofi j i zabi l je io kako sena Balkanu veoma ire vijesti o namjeri Saveznika da otvore balkanskufrontu, a potekle su iz nagaanja o tome u koje je svrhe mogla biti usta-novljena armija generala Weyganda. U Bugarskoj su te glasine izazvalepotitenost, jer se dralo da e zapadni Saveznici, budu li Rumunjskojht jel i pr iskoit i u pomo preko Soluna, zaci jelo nastupati kroz Bugarsku.Britanski poslanik, George Rendel, 1 kasni j e je napisao: Nije . . . pretje-rano kazati da su za prvih est mjeseci rata Bugari bili duboko uvjerenikako je vjerojatnije da e njihovu neutralnost naruiti Saveznici, a neN j e m a k a .

O tome je 11 . s i jenja progovori l a i mosko vska radio-stanica, napav iplanove anglo-francuske koalici je o otvaranju june fronte na Balkanu:Cim se ete generala Weyganda ponu iskrcavati u Solunu, Njemakanee ostati skrtenih ruhu . . . Do k Fran cuzi i Engle zi pristignu na popri-te, njemake e mehanizirane jedinice biti u mogunosti da ve zapo-sjednu cijelu sjevernu Jugoslaviju, sve do Beograda.

1 Kasnije Sir George Rendel, K. C. M. G., ambasador Nj . V. u Belgiji, 194750 .


15/95

Poneto naklonosti spram zamisli o solunskome bojitu kao da je

doista bilo samo u Ateni. Kad su se u poetku sijenja britanski i fran-cuski vojni ataei susreli s grkim zapovjednikom, generalom AleksandromPapagosom, on se osvrnuo na mogunost da se rat proiri na Balkan i ,prema bri tanskome prikazu, ostavio dojam da sebe i Grku neopozivodri naim neformalnim saveznicima. (Nakon to je vijest o tome stiglau London, br i tanski su vojni ataei u jugoistonoj Evropi bi l i upozorenida ne sudjeluju u francuskim dodir ima s balkanskim glavnim tabovima.)

Izmeu britanskih i francuskih vojnih efova rasprava je bivala sveuni ja. Naelnici tabova ustanovi l i su da Weygand odjednom potpisujesebe kao vrhovni zapovjednik istonosredozemnoga poprita operaci ja;oni su odluno istakli da nipoto nisu voljni kao fait accompli prihvati t ipoloaj to ga je Weygand oito pokuavao sebi osigurati, te su se uspro-tivili tome da britanske jedinice slue pod francuskim zapovjednikom -u dijelu svijeta to su ga drali preteno britanskim interesnim pod-

rujem. etiri mjeseca kasnije oni su jo bili zabrinuti zbog udnova-toga nesporazuma, jer da je Weygand bio postavljen za generalis imusasaveznikih snaga na Bliskom i Srednjem istoku.

Britanci su se uzalud pouzdavali da e kruta vojna zbilja urazumitiFrancuze. Naelnici tabova odobrili su 19. sijenja aide memoire, u kojemse obrazlagalo kako je potrebno barem 20 do 24 saveznikih divizijada bi se zaposjeo Solun i neprijatelj sprijeio da prodre preko Soluna.Grci su ponudili da e namaknuti 10 grkih divizija - s tom ponudomBritanci nisu raunali s obzirom na njezinu nominalnu vrijednost - a toje zn a il o da bi Francuzi m oral i n a m ak nu t i 10 do 14 div iz i ja je r bi sv eraspoloive britanske snage morale biti odreene za obranu Turske; aBritanci su mislili da Francuzi te divizije ne mogu pribaviti . Kako biloda bilo, Britanci su drali da im pripada pravo veta, jer da se - naelnicitabova su obrazloili - Francuzi mogu iskrcati samo ako Britanci na-maknu brodovlje u tu svrhu.

Francuzi su, tovie, bili uvjereni da se Njemaka moe poraziti navl as ti tu tl u, na p re do v a n je m kroz jugo slavenske zemlje i Aust r i ju; to jeuvjerenje bilo donekle zasnovano na procjeni da e se Grci, Srbi i druginarodi na jugoistoku Evrope pridruiti Saveznicima i zajedno s njima rato-va ti , pa da bi se stoga s ogr anienim i z d a t k o m saveznikih snaga m o g l apoduzeti navalna operaci ja, mod a ak i odl un oga opsega. Ba takvi mse zamislima zanosio i Churchill - no nije i Halifax, koji je 16. veljae na-pisao: Dok ne bud emo raspolaga li veom si lom . . . sumnj am da emomoi raunati . . . na suradnju balkanskih drava koje e izravno bit i iz lo-ene njemakome napadu i l i zastraivanju, naime na suradnju Jugoslavi je,Rumunjske, Maa rsk e i Bugarske . . . Sve se to svodi na davnanji zaklju-ak da se na Balkanu moramo opruit i prema svojemu pokrivau. Hali-fax se na to ponovno osvrnuo pri kraju oujka: Zastoj na Zapadu tet ifrancuskome polo aju i moralu vie no nama . . . Pariz e stoga nastojat ida iz ie nekako iz toga mrtvi la . . . Jedan e od njego vih pri jedloga sigurnobi ti jugoist ona E v r op a. No d r a v a m a je u jugoistonoj Evr opi - obra-zlagao je Hali fax - najvani je da ostanu izvan ratnoga sukoba i sauvajusvoju neovisnost; Saveznici da e stoga mnogo izgubiti proire li rat najug oi st o nu Ev r o p u o si m ak o i to je bi t no nj i hov a v o j n a akci ja ne bibi la uvjer l j ivo uspje na i presudna. A ona to - H a l i f a x je is t im e b ionaistu - ne moe biti.

3 Britanska politika33


16/95

U to su doba Britanci douli o jo jednoj Weygandovoj zamisli - da se,naime, u Rumunjsku poalje ekspedici ja zranim putem. To je saznaozrakoplovni potpukovnik lord Forbes, br i tanski zrakoplovni atae u Bu-kuretu, kad se potkraj oujka sastao s Weygandom u Beirutu. Weygand

je ust vr dio da mu je v r hov ni z a p ov j ed n i k f r an c u sk o g a z r a ko pl o v st v a o b e-e toliko aviona koliko ih bude trebao; on da je u Rumunjsku izaslaonekoga tabnog oficira da o tome planu raspravlja; rumunjski glavni tabda je planom na poetku bio zaplaen, no Weygand da dri kako e gaoni najzad ipak prihvatiti . Na Rumunjima bi bilo da se pobrinu za isklju-ivu porabu veega broja aerodroma, a svrha da bi bila odrati bojnuliniju na Karpatima. Kad su se Britanci o tome planu raspitali u Parizu,reeno im je da je Forbes zaci jelo Weyganda pogreno shvatio. No oi toje da nij e.

Meutim Francuzi su i nadalje izvjetavali o uspjesima u potajnim

tabnim pregovorima u Grkoj i Jugoslavi ji . Navodi l i su da grki glavnitab pokazuje mnogo dobre volje. Francuski oficiri iz Sirije da su ovlateninadzirat i grke aerodrome, te da je Saveznicima odobreno da mogu podiiskladita za opskrbljivanje. Sef grkoga glavnog taba da je - navodili su- voljan dopustiti iskrcavanje francuskih jedinica u Solunu prije no tokoncentraci ja grke vojske bude dovrena. Francuzi su takoer izvjetavalida je Jugoslavenski glavni tab predao prve obavijesti o prometnim ve-zama i prijevozu, te da je obeao obavijestiti o zranim lukama.

Iako su se sloili u tome da se francuski tabni dodiri s Jugoslavijom,Rumunjskom i Grkom nastave, br i tanski naelnici tabova zahti jevali su,meutim, da se balkanskim dravama nipoto ne smije dat i razloga dapovjeruju kako Saveznici pr ieljkuju naruit i njihovu neutralnost . Kadsu se britans ki dipl omat ski predstavn ici sastali u trav nju u Lo nd on u

- taj je sastanak bio kao neki Hali faxov nadomjestak za vojnu akci ju - t i

su se predstavnici izjasnili prilino pesimistiki o spremnosti jugoistonihevropskih drava da se opru Njemakoj.Vo j n i s lom u Skandinavi j i , u trav nju, nij e o h l a d i o f r an c u s k o oduevl je-

nje za solunsko bojite, al i je ojaao bri tansko suprotstavljanje. Francuzisu se jo Z3. travnja pripremali da kod gr ke vlade pod uzm u diploma tskikorak radi odai l janja vojske u Solun: Bri tanci su na taj korak neradopristali . No etiri dana kasnije izjavili su naelnici tabova u Ratnomkabinetu kako je skandinavsko iskustvo potvrdi lo da se vojka nipotone smije iskrcavati bez potrebne zrane obrane, a da protuavionski topovii avioni za Solun jo nisu osigurani. Da je dobro ako ih Franzuci moguproizvest i , u prot ivn om morali bismo jasno k a z a t i . . . da zamisao oekspediciji valja napasti.

Pierson Dixon 1 m ogao je 6. svibnja zabiljeiti: Sad kad se solunskazamisao naputa, manja je opasnost da e Francuzi uznemirivat i Grke,

a 13. svibnja zabi l je io je John Nichol s: Solunska se zamisao, k oj om sunas Francuzi salijetali , nee provesti u djelo zbog suprotstavljanja naegaglavnog taba.

Tako su Britanci na kraju nadjaali , a Francuzi su, pritisnuti na za-padu, pozvali Weyganda u domovinu da ih pokuava sauvati od po-raza; naposljetku, on se udruio s maralom Ptainom. Bri tansko opiranjesolunskoj fronti pot jecalo je donekle iz nepovjerenja spram Weyganda;

1 Sir Pierson Dixo n, G. C. M. G., C. B., ambasa dor u Fr ancuskoj 196064.

34


17/95

no mnogo vie iz sumnjiavosti zbog dojma da Francuzima posve nedo-staje smisao za zbilju ili za ozbiljno planiranje. A nadasve iz odlunostida se sva raspoloiva sredstva usredotoe za temeljni britanski cilj: da setiti sredozemni pomorski put, te da se brane Egipat i Tjesnaci; sve jedrugo bilo sporedno vano.

Unato tome to su u to doba Britanci bili tako neskloni i skeptinispram zamisli o balkanskom bojitu i o napadu na Njemaku iz jugoisto-ne Evrope, ta je zamisao i nadalje bila iva, osobito u Churchilla, kao za-

vod lji va al te rn at iv a pravovjerni j im st rat eg ija ma , pa je uzbuivala i ua-savala Ame rika nce, ka o to je jedno uzbu iva la i uasav ala Britance.Mit o solunskome bojitu ili o ekspediciji u Rumunjsku ili Maarskuzranim putem - odravao se i u jugoistonoj Evropi, pa je utjecao na ju-goslavenske vojne efove u godinama 1940. i 1941. a takoer i na Rumu-

nje i Maare u godinama 1943. i 1944. Ta je sablast obilazila i Hidera zasve vrijeme rata; on nije mogao zaboraviti da je - kao to jednom ree- Solun bio prologa puta poetak njemakog poraza.

Potpaliti Balkan

Opasnost francuskog sloma u lipnju navela je britanske vojne stru-njake da se u posljednji as predomisle, pa su zakljuili da je za Saveznikekorisno potpaliti Balkan. Zajed ni ki od bo r za planiran je razm atra oje mogunost da se Francuskoj po m og n e razbuktavanjem protuoso vi n-skoga poara na Balkanu, pa je 4. lipnja zakljuio kako uslijedi li posve-manji slom Francuske, a Balkan jo bude neutralan, mi drimo da eieznuti i posljednji izgledi da Balkan ikad privedemo na nau stranu.

Da bi britanska politika morala stoga ohrabriti Balkan da intervenirana naoj strani doe li do rata s Italijom. U meuvremenu je francuskiposlanik u Sofiji izjavio svojemu britanskom kolegi kako oni morajupotpaliti Balkan, dok su u Beogradu Francuzi poticali Jugoslavene anapadnu Italijane u Albaniji. No odgovora nije bilo. U Foreign Officeuje Nichols 1 5. li pnja zabil je io : Veoma je , i ni se , dv ojben o da emouspjeti na Balkanu ita r>otr>aliti.

Francuska je pala. U poetku srpnja izjavili su naelnici tabovaForeign Officeu kako je malo nade da emo sad ikako moi utjecati nabal ka ns ke pri li ke ; no k a k o je v ano da e N j em a k a i Rusija bi ti nasuprotnim stranama u svakome balkanskom sukobu.

Tad je Foreign Office priopio svojim predstavnicima u glavnimgradovima jugoistone Evrope kako prvenstveno moraju uznastojati daiskoriste uvjete pogodne da Rusiju i Njemaku zavade na Balkanu.

3*35


18/95

3. Britanija, Rusija i jugoistona Evropa,1939-1941

Zavadit i Rusi ju i Njemaku zbog jugoistone Evrope kaoda isprva nije bio sretan pothvat, zbog oevidne Staljinove odlunosti dapod svaku cijenu izbjegne rat; i nema dokaza da bi i jedna od britanskihspletaka na tome podruju bi la ut jecala na Hit lerovu odluku da napadneRusi ju .

Zavada je zapravo bila tek jedna od mnogih taktika to su ih Bri-tanci iskuavali u politici spram Rusije do lipnja 1941.

Kad je rat izbio, u Britaniji su, dakako, prevladavali razoaranje i ne-povjerenje u Sovjetski Savez, izazvani s lomom anglo-francusko-sovjet-skih preg ovora u l jetu 1939. i sovjetsk o-nj emaki m pak tom u kolov ozu .No Chamberlain se jo ipak nadao da e se sporazumjeti s Rusima i dae ih odvoji t i od Njemake.

To je dolo do izraaja kad je Ratni kabinet raspravljao o pregovori-ma za sklapanje bri tansko-francusko-turskoga ugovora, koji su u rujnui l istopadu 1939. zapali u potekoe zbog pregovora Turske i Rusi je da

z akl jue ugov or o uz ajam noj pom oi . Anglo-fr ancusko-t ur ski pr egov or itijekom ljeta bili su teki jer su Turci visoko bili odredili svoju cijenu.No Hali fax je 18. rujna u Kabine tu iz javio da bi se sporaz um mog aopostii ako Britanija ponueni zajam od 10 milijuna funti za nabavu rat-noga materi jala povisi na 21 mili jun funti . Ni je bi lo dovoljno vremena:turski ministar vanjskih poslova, Skr Saradoglu, pr ipremao se ot ii uMoskvu, a Hali fax je el io da on pri je toga potpie ugovor s Bri tani jomi Francuskom, jer a bi ga to moglo potaknuti da bude odluniji upregovorima sa sovjetskom vladom. Saradoglu je odgodio svoj odlazaku Moskvu kako bi mogao bit i utanaen sporazum o poli t ikim pitanjimaugovora; prema Protokolu II tog sporazuma Turci , izr ii to, nisu bi l i dunipoduzeti bilo kakvu akciju koja bi mogla izazvati rat s Rusijom - na tojsu odredbi Turci veoma uporno ustrajali . Tada su zatraili jo 4 mili-juna funti , t o da je - re e H a l i f a x - vis oka . . . no ne i previsoka . . .

ci jena turskoj neutralnost i. Anglo-francusko-turski ugovor parafiran je28. rujna, no njegovo je potpisivanje odgoeno dok se Saradoglu ne vrat ii z M oskv e .

Tako su Bri tanci veoma ovisi l i o tursko-sovjetskim pregovorima.Nijemci su zakulisno vrili jak pritisak na Staljina i Molotova da setursko-sovjetskim paktom poslue kao mamcem kako bi Tursku odvoji l iod zapadnih Saveznika, osujet i l i ,bude l i mogue' potpisivanje anglo-francusko-turskoga ugovora, i Tursku naveli da posve zatvori Tjesnace.

Hal i fa x je 4. l istopada u Rat nom e kabinetu priop io ka ko Staljin vrina Saradoglua veoma jak pri t isak da bi razvodnio anglo-francusko-

36


19/95

-turski ug ovo r: to da je cijena tur sko -so vje tsk ome pak tu. Staljin da jeosobito zahtijevao klauzulu da e, bude li Sovjetski Savez upleten u rat sBritanijom i Francuskom, ugovor triju sila biti posve stavljen izvan snagedok rat potraje. Taj je zahtjev izazvao t jeskobnu nedoumicu u Ratnomekabinetu 4. i 6. listopada: isplati li se taj ugovor platiti tom cijenom? Nekisu mislili kako bi bio ozbiljan diplomatski poraz pristati da se ugovorrazvodni , to bi jo vie otealo ispunjenje jamstva Rumunjskoj i Grkoj.Drugi su pak isticali kako je Britaniji korisno da se tursko-sovjetski odnosipobol ja ju.

Chamberlain je bio odluno za ustupke Staljinu. Smatrao je da bi seprihvaanjem sovjetskih zahtjeva moglo osigurat i ne samo potpisivanjefrancusko-bri tansko-turskoga ugovora, ve i potpisivanje tursko-sovjetsko-ga pakta. Svijet e tako zapaziti - ree Chamberlain - da Velika Bri-tanija, Francuska, Turska i SSSR sklapaju ugovore ili uzajamno ili s uza-jamni m pr is t an kom , pa e uvidjet i isp ra zn ost n j e m a k o g a hvastanja osaveznitvu s SSSR-om. Taj dokaz kao da nije bio ba uvjerljiv, noipak je Kabinet naveo da pristane na sovjetske zahtjeve.

Meutim, pokazat e se da je br i tanska nedoumica bi la iz l ina. Ni jemcie pretjerati u pritisku na Staljina, a Staljin u pritisku na Turke. Osam-naestog l istopada Hali fax je izvi jest io da su tursko-sovjetski pregovoripropali na dvama zahtjevima koje da su Rusi tri puta ponavljali , a Sa-radoglu dva puta odbacio - da se, naime Protokol II, i li Klauzula ostavljanju izvan snage anglo-francusko-turskoga ugovora, pr imijeni usluaju Njemake isto tako kao i u s luaju Sovjetskoga Saveza, te da Turcismjesta zatvore Tjesnace necrnomorskim si lama. Saradoglu je bio na od-lasku iz Moskve i Turci su ugovor s Britanijom i Francuskom eljeli pot-pisati to prije - no to da valj a zadra ti u najv eo j taj nosti dok g. Sa-radoglu zdrav ne napusti sovjetsko podruje.

Ugovor je potpisan iduega dana. Bri tancima je taj uspjeh dobrodoao.No Hali fax ga je ipak poprat io primjedbom kako je turski prekid saSovjetskim Savezom dokrajio zasad bri tanske nade a e preko Turskepodii most do sovjetske vlade; on da sluti kako je u pozadini moda po-tajni njemako-sovjetski sporazum o Balkanu.

Rusi nisu pokazivali a bi Chamberlainu bili zahvalni na spremnostida izie u susret sovjetskim tenjama. Kad mu je britanski ambasador uMoskvi , s ir Will iam Seeds, u prosincu bio u oprotajnome posjetu, Molo-tov se alio da Britanija onim to radi posvuda u svijetu iskazuje ne-prijateljstvo spram Rusije; on nije htio povjerovati da su pomou anglo--francusko-turskoga ugovora Bri tanci pokuavali udovolji t i sovjetskim za-htjevima: od Saradogluova posjeta Moskvi da su se - ree - sovjetsko--turski odnosi pogorali , to kazuje da smo bili upleteni u to. Seedsu

nije drugo preostalo ve da ponavlja kako su se Britanci iskreno nadalida e bolji sovjetsko-turski i anglo-turski odnosi biti uzajamno korisni ipr idoni jet i boljemu razumijevanju izmeu svih tr i ju drava.

Britanska navodna naklonost spram Sovjetskoga Saveza bi la je e-stoko uzdrmana kad su Rusi potkraj studenoga napali Finsku. Kako bi loda bi lo, Francuzi su oduvi jek bi l i spram Moskve ratoborni ji od Bri tanaca.Ratni kabinet raspravljao je 7. prosinca o oitoj spremnosti Francuza da naBalkan poalju ekspedici ju i prot iv Rusa i prot iv Ni j ema ca, no priop enomu je kako je Britaniji u interesu da, ako je mogue, izbjegne otvoreno ne-prijateljstvo sa Sovjetskim Savezom: Rusi da u pogledu Irana, Iraka i

37


20/95

Afgan is ta na i m a j u p lan ov e , k o j i m a da bi se m ogl i posl ui t i oz b i l jn o n a m ana tetu.

Unato tome sovjetski su porazi u Finskoj meu bri tanskim diploma-t ima i drugima u jugoistonoj Evropi izazvali atmosferu protusovjetskeeuforije. Na nju nije bio imun ni sir Reginald Hoare, prijatno ekscentri-an, no inae skeptian britanski poslanik u Bukuretu. On je pisao Fo-reign Officeu potiui da se bri tansko jamstvo Rumunjskoj smjesta proir ii obuhvati podjednako i ruski i njemaki napad - br i tanska je v lada, odtravnja 1939, odluno odbijala da tako postupi - te je predlagao da Sa-

ve zni ci p o d u z m u k o r a k e k oj i b i sv ij et u po k a z al i k a k o je Rusi ja z a p r a v odiv na gl inenim nogama.. . Ti bi koraci , drim, mogli bi t i samo vojnaakci ja (prot iv , recimo, ivotno vanih naftonosnih polja na Kavkazu) ikontrarevolucija i li ak kaos u Rusiji . Ne svladamo li staljinizam u nje-gov oj kui, dod ao je, izgubit emo m i r . . . Potu emo l i Staljina, ne mo-ramo se bojat i Njemake, koja e pravodobno propast i .

Hoareovo je pismo u Foreign Officeu imalo razlii t odjek. Fi tzroyM a c l e a n ,1 koji je upravo bio proveo tri godine u Rusiji , izjavio je: Sadnam nije nakana objaviti rat Sovjetskome Savezu jer time ne bismo nitadobi l i . . . No posve je mogue da e pri je i l i kasni je naii as kad e namotvoren suk ob isa Sovjet skim Savezo m bit i najp rob ita ni ji . . . Me utim ,neki je vii funkcionar, Laurence Coll ier , bio skeptini ji : . . . Naravno je,pretpostavljam, da diplomati u zemljama koje granie sa Sovjetskim Sa-v e z o m . . . dr e Sta lj in a opasni j im n ego Hit lera, n o uv jeren sam da to nijeistina, te da je, iskreno govorei, budalatina kazati potuemo li Staljina,ne moramo se bojat i Njemake!

Britanci su u poet ku 1940. ozbi l jno prou avali fr ancu sku zami saoda se sovjetska naftonosna polja bombardiraju iz Tunisa bombarderima

v e l iko ga d omet a . Nae lni c i t abova bil i su sum njiav i ; ne ubro jivi tekoeratovanja s Rusijom, drali su da bi proirenje rata na Balkan tetilo Bri-tani ji . No Maclean je pripremio dokument u kojem je zakljuio kakoopasnost s igurno nee . . . bi t i tako velika k ao to naelnici t ab ov a. . .reklo bi se u prvi mah, predviaju.

Hal i fa x je o stao ne poko lebl jivo oprezan. Sredinom veljae iz javioturskome ambasadoru kako nismo voljni objavit i rat Rusi ji , no, isto-dobno, neemo se dat i zastrai t i bi lo kakvom akci jom koja bi nam bi lanametnuta da bismo se preplaili kako e nam Rusija navijestiti rat. Tur-ski se ambasador s time sloio: mislio je da za Nijemce ne bi bilo veegazadovoljstva nego kad bi Bri tanci objavi l i Rusi ji rat . Turci su pak od-luno ustrajali u tome da ne budu uvueni ni u kakvu proturusku djelat-nost . Kad im je Weygand navi jest io kako bi neto valjalo iz aviona izba-citi na rusko podruje - britanski ambasador nije bio nacistu da li bi

neto bili propagandni agenti i li druga ljudska bia i li samo leci - Turcisu taj pr i jedlog glatko odbaci l i .

Kad je u oujku Daladiera zamijenio Paul Reynaud, ta je promjenaizazvala novi val pr i t iska da se poduzmu akci je u udaljenim krajevima.Reyn aud je s lubeno predlo io da Saveznici poalju ratno brod ovlj e uCrno more kako bi presjekli put ruskoj naft i i drugim poi l jkama Nje-makoj. Ta je zamisao bi la Prvome Lordu Admirali teta, Churchi l lu, veomaprivla na, i on ju je u Ratn om e kabinet u zago va rao u listopad u 1939 . i

1 Sir Fitzroy Maclean, kasnije ef britanske misije kod marala Tita.

38


21/95

ponovno 27. oujka: Dvije ili tri podmornice ne bi samo prekinule ruskiprijevoz nafte po tome moru, ve bi i moralno zastraujue djelovale naRusiju. Predlagao je da Halifax navede Turke na suradnju. Halifax jeznao da bi to bilo uzaludno, kao to je Cadogan zabiljeio: Sto se tieTjesnaca, mi ne moemo slobodno djelovati . . . Krajnje je nevjerojatno dae Turci, dok nisu zaraeni, raskinuti Konv enci ju iz Mon tr eux a sam o zat oto je to nama pogodno. To je bila kruta zbilja, kojoj je Churchillu biloteko prilagoditi se, tada i kasnije.

Reynaud je veliku vanost pridavao i planu da se bombardiraju sovjet-ska naftonosna polja - bez obzira na to zarate li se ili ne zarate s Rusijom.No Halifax je u Ratnome kabinetu izjavio da e se Turci usprotivitisvakoj djelatnosti koja bi vjerojatno izazvala Ruse. Ratni kabinet od-luio je neka Britanci u Vrhovnome ratnom vijeu pokau da su voljnipripremiti potanke planove za bombardiranje Bakua, ali da se ne obveuu tome pothvatu.

Teko je kazati koliko su se Britanci - ili Francuzi - zaista ozbiljnoba vi li tom za mi sl i. No bi t e da su gole me koli ine pap ira, is pi sa ne o tomeu Parizu, Londonu, Egiptu i Siriji, bile primamljiva hrana pijunima. Kad

je M o l o t o v 29. ou jka odrao je da n od va nij ih po l it ik ih g ov ora , dao jenaslutiti da o toj zamisli pod osta znade: Mi mo ra mo . . . pripaziti na sta-novite sumnjive djelatnosti, osobito na sabiranje Istone armije Zapadnihsila, pod zapovjednitvom generala Weyganda, u Siriji i susjednim zemlja-ma. Moramo budno paziti na svaki pokuaj da se vojska upotrijebi u svrheprotivne Sovjetskome Savezu. Te drave moraju biti naistu s time da jeopasno igrati se vatrom.

Kad je Halifax u poetku travnja odrao sastanak s britanskim diplo-matskim predstavnicima, zamisao o Bakuu bila je spomenuta, no zapravoje mir no odgoena. Sir Wil l iam Seed s, koji se upravo bio p o v u k a o s polo-aja ambasadora u Moskvi, izloio je zato je sumnjiav spram te zamisli:ponajprije stoga to njezin uinak ne bi bio odluan; potom, ako i ne bi uFrancuskoj, u naoj bi zemlji svakako bilo teko pred javnim mnijenjemopravdati neizazvanu agresiju na Sovjetski Savez - bilo je to iskreno ob-razloenje, iznimno u tome vremenu. Halifax je zakljuio: Sve u svemu,

balo bi bolj e zamisao o Baku u zas ad otkl onit i i po n ov no je pro uit i ujesen .

Zamisao o Bakuu bila je zapravo mrtva. No preivjela je u njemakojpropagandi i u ruskoj svijesti, trujui je. Kad je nekoliko mjeseci kasnije- sir Staford Crips, ambasador u Moskvi, predloio Foreign Officeu dase ponovno pokua pridobiti Sovjetski Savez naveo je kako e Britanijameu ostalim, morati zajamiti da (Rusija) nee biti napadnuta s juga,iz Irana i iz Turske, te, osobito, da iz tih zemalja neemo ni mi, ni naisaveznici napasti Baku. Gotovo je u istome, asu Ribbentrop pisaoStaljinu kako zaplijenjeni tajni spisi francuskoga glavnog taba pokazujuda su sovjetsko naftonosno sredite Baku samo njemake pobjede nazapadu spasile od britanskoga napada. 1

Njemake pobjede na zapadu neizbjeno su izmijenile i odnos Brita-nije i Rusije spram jugoistone Evrope i njihov meusobni odnos. Stalji-nova je prva pomisao bila da za goleme njemake dobitke u zapadnojEvropi zadobije naknadu na istoku, te da pad Francuske iskoristi kao

1 Nazi-Soviet Relations.

39


22/95

prigodu da se Rusi domognu balt ikih drava i , uskoro potom, da anekti-raju Besarabi ju i s jevernu Bukovinu. Ni jemcima se ta posljednja nakanani je dopala: u kolovozu 1939. Ribbentrop je bio Molotovu dodue obeaoda e moi s lobodno djelovat i u pogledu Besarabi je, no Bukovina tom po-go db om nije bila ob uhv ae na, pa Nij emc i nisu 1940. god ine pristajali nina takvo uzbuivanje Rumunjske koje bi moglo bi t i na tetu rumunjskogprivrednog doprinosa nje mak ome ratno m naporu. Prije no to e Ni j emcisavjetovati Rumunjima da miroljubivo odstupe, Rusi su, stoga, svojneposredni zahtjev - umjesto na itavo ono podruje - morali ograniitina sjevernu Bukovinu.

Britanci su pak napustili zamisli da se bombardira Baku ili otvori so-lunsko bojite, te su se usmjerili na to da ispitaju kako da poboljaju od-nose s Rusi jom - a, moda, i da post ignu sporazum o jugoistonoj Evropi .Britanci su prvi korak poduzeli prije pada Francuske, sredinom lipnja,kad su Bri tanci nastojali potpomoi Francuze u njihovim oajnikim na-porima da pomo potrae na najnevjerojatni jim mjest ima. Da bi poduprotakav pokuaj tek prist igloga francuskog ambasadora, Cripps se 14. l ipnjasusreo s Molotovom i izjavio kako britanska politika tei da se - naspramnjemake i talijanske agresije - odri neovisnost balkanskih drava; on daje uvjeren k a k o Bri tani ja i SS SR te e is tome , te da bi SS SR m o g a o pripo-moi da se balkanske drave sloe u onu svrhu. Molotov je odmah isko-ristio tu bezazlenu frazu i prilagodio je svojoj namisli: izrazio je zani-manje za ono to je nazvao Crippsovim formalnim pri jedlogom o bal-kanskom e bloku .

To je svoje tumaenje Molotov, posredstvom sovjetske novinske agen-ci je TASS, poprat io s lubenim opovrgavanjem izvjetaja da su na inici-jat iv u SSSR-a pod uzet i novi ko rac i k a k o bi se sk lopi o vr i pr otuagre-

sivni pakt izmeu Rumunjske, Jugoslavi je i Turske radi obrane od nje-makoga i i tal i janskog prodiranja na istok. Objavljeno je to vjerojatnoponajpri je stoga da bi se javnost upoznala kako je takav pri jedlog pod-nesen Sovjetskome Savezu i , potom, da bi Sovjetski Savez u njemakimoima ispao kreposnim, jer da je taj prijedlog odbacio

Nezastraen, Cripss je ustrajao. Sedamnaestog l ipnja brzojavio je: Ukritinoj situaciji to je sad iskrsnula oito je poeljnije no ikada navestisovjetsku vladu da prihvati poli t iku suradnje s Velikom Britani jom. Napri jedlog Fitzroya Macleana Foreing Office je zakljuio da bi najbolje bi loStaljinu uputi t i , preko Crippsa, osobnu Churchi l lovu poruku. Ta bi po-ruka predloi la anglo-sovjetsko savjetovanje o oi toj opasnost i njemakeprevlasti u Evropi, te bi istakla kako su Britanija i Rusija, smjetene narubovima Evrope, u osobitom poloaju da se toj opasnost i odupru.Cripps je upozoren da pred Staljinom ne ostavi dojam kao da mi trimo

za njime, te da ne raspravlja o sovjetskim zahtjevima u vezi s Besara-bi jom.

Prvoga srpnja Cripps je tu poruku predao Staljinu. U dugom razgo-v or u St al ji n je - pr em a iscrpnome C r i p p so v u pri kaz u - p o t a k n u o pit anjeb a lkanskog a b lo k a , ustv rd iv i da je C ri p ps pr edloi o M o l o t o v u stvaranjetakvoga bloka pod okriljem Rusije. Staljin je pridodao da Rusija nekani vladati Balkanom, te da bi takva politika bila nedolina i veomaopasna za SSSR. Cripps je uzvratio kako je ono to je rekao o Balkanuvjerojatn o pog reno pr ot u m a en o : on zac ij elo ni je predlag ao da SS SR za-v lada B alka no m . On da je z a pr a v o sam o k a z a o k a k o bi b il o teko os i-

40


23/95

gurat i stabi l izaci ju na Balkan u bez poticaja . . . snane i susjedne sile koj abi nastojala da se te drave sl oe . Rus i ja i T u r s k a , pr i d o d ao je Cr ipps ,da bi mogle to postii. Staljin je ponovio da Sovjetski Savez ne elipreuzeti ulogu vrhovnoga suca niti biti upleten u zbivanja na Balkanu.Potom se osvrnuo na Tursku i kazao kako ne bi bi lo podesno da zbogmogue z louporabe Tjesnaci budu pod iskljuivim nadzorom jedne si le .Cripps je uzvratio kako bi Britanija mogla Turke ohrabriti da se o tomenagode; Staljin je to smjesta prihvatio.

Razgovori Crippsa i Staljina nisu imali neposredna uinka. ForeignOffice je u toku srpnja oprezno pokuavao Turke ohrabrit i da uine,kao to je Cripps predlagao, neke ustupke u pogledu Tjesnaca; no Turcisu zakljui l i da nema osnove za nagodbu Rusi je i Turske o Tjesnacima,koji su g. Staljina najvie zanimali. Turci su sasvim jasno obznanili da senisu voljni odrei posebnoga poloaja to su ga imali po Konvenciji izMontreuxa, a Foreign Office je imao na umu kako je veoma vano daturska vlada ne stekne dojam da smo zbog vlastite koristi kadri prodatiRusima njihove ivotno vane interese. Sredinom kolovoza Cripps je za-kljuio kako zasad nedvojbeno nema ni najmanjih izgleda da se izazoveikakva pukotina u njemako-sovjetskim odnosima.

Nagnan mnogim znacima da se bli i akci ja Osovine u jugoistonojEvropi , Cripps je u l istopadu poduzeo nov pokuaj: Foreign Office ga jeovlast io da predloi anglo-sovjetske razgovore o posli jeratnom ureenju,ali da izbjegne priznanje sovjetskih zahtjeva na podruju poput Besarabi jei Bukovine. Taj je pokuaj pr ibliavanja propao; Molotov je bio zaokup-ljen na drugoj strani, pripremama za posjet Berlinu, poslije kojeg je imaouslijediti i Staljinov posjet.

Neobina razmjena miljenja izmeu Crippsa i sovjetskih voa o oso-

bit oj so vje t skoj ulozi na Balka nu imala je m o d a ve i u i nak n eg o t o seu prvi mah moglo zamijetiti . Izvrui Crippsove rijei u britansku ponudusovjetskome vodstvu, Staljin i Molotov bi l i su se moda ponadali da eojaat i svoj pregovaraki poloaj i od Ni jemaca izmamiti ak i povoljni juprotuponudu. Kad je njemakome ambasadoru govorio o razgovoru Sta-l j ina i Crippsa, Molotov je posve zanemario Crippsovo objanjenje onogato je kazao, te ga je citirao kao da je izjavio kako britanska vlada drida Sovjetskome Savezu s pravom pripada zadaa da ujedini i predvodiba lkanske drave ra di od r an j a st at usa q uo . . . t u v a n u zad au m o eizvriti samo Sovjetski Savez.

Mol oto vlj ev posjet Berlinu u stude nome 1940. bio je prekretnica usovjetsko-njemakim odnosima i naveo je Hit lera da neopozivo odluinapasti Rusiju. Posjet se okonao ts neuspjehom jer je Hitler ponudio pre-malo, a Molotov zahtijevao previe: i sjevernu i junu Bukovinu, te nje-

maki pristanak na ugovor o uzajamnjoj pomoi izmeu Rusi je i Bugar-ske, koja da se mora priznati dijelom sovjetske sigurnosne zone; i nesamo reviz i ju Konvenci je iz Montreuxa, ve sovjetske baze na Bosporu,koje bi se, bude l i potrebno, iznudi le uz njemaku vojnu potporu. Umeuvremenu su od Molotovljeva posjeta Berlinu i konanoga oi tovanjasovjetskih zahtjeva procurile u tisku pojedinosti o najnovijemu britan-skom pokuaju pribliavanja Moskvi . Hali fax je iz javio Ratnome kabinetuda otkrivanje tajne zacijelo valja pripisati sovjetskoj strani. Kabinet jetad odluio da se zasad ne isplati poduzimati dalnje pokuaje priblia-va nja Rus ima.


24/95

Nego bi lo je oi to da su Crippsovi pokuaji u Moskvi ipak barem po-takli Staljina da precijeni svoju pregovaraku mo, pa je svoju cijenu tolikopovisio da je Hitler odustao od cjenkanja i izabrao rat. Tako su Britanci,prilino neoekivano, ipak postigli neki uspjeh u nastojanju da zavadeRusi ju i Njem aku.

Dovedena u nepri l iku Hit lerovim odbi janjem da pristane na njihovezahtjeve i sve vie zabrinuta zbog njemakoga napredovanja na Balkanu,sovjetska je v lada u poetku 1941. godine poduzela niz koraka koji su Hit-lera razdraili , a da ga nisu odvratili od odluke da potini jugoistonuEvropu. U obliku opovrgavanja izvjetaja u stranome t isku, sovjetska jev lada ne iz rav no obj avi la niz iz jav a namijenjenih da pr iop e sov j e tsko ne -godovanje zbog njemakih planova da udu vojskom u Bugarsku (iz . s i je-nja); zbog bugars ko-tu rskoga ug ovor a o nenapad anju (22. veljae); zbogpristanka bugarske vlade da u Bugarsku ue njem aka vojsk a (3. ouj ka).Tome, najzad, valja pribrojiti i sovjetski korak to se sastojao u potpisi-v an ju u g o v o r a o n en a pa d an j u s Jug os lavi jo m (a li ne i v o j n o g a u g o v o r a ,kojemu su se Jugoslaveni nadali ) 5 . travnja, uoi njemakoga napada.

Iako je Britaniji i Rusiji dotad bilo oigledno u zajednikome interesuda se suprotstave njemakome prodiranju u jugoistonu Evropu, svi suti sovjetski koraci bili poduzeti bez savjetovanja s Britancima. Hitleraoni nisu nipoto zaustavili , ali su ga zacijelo zbunjivali . Koncem travnjaon je nje ma kog a ambas ado ra u Mosk vi , grof a F. W. Schulenb urga, upi-tao koji je avo uao u Ruse te su sklopi l i ugovor s Jugoslavi jom. Amba-sador je odgovorio da je to bilo samo oitovanje o ruskim interesima naBalkanu, i pridodao je kako je Rusija neto uinila svaki put kad smomi to poduzeli na Balkanu.

Rusija i Britanija savjetovale su se, pa ak i suraivale, samo pri po-duzima nju jedno ga kora ka: r i je je o sovjetsk oj iz javi 25. ou jka da eTurska, bude li u samoobrani prisiljena zaratatiti se, moi raunati na pot-puno razumijevanje i neutralnost Sovjetskoga Saveza. To je umnogome

bil a posl jedica u p o r n o g a C r i pp s o v a raa u M o s k v i ; p o d u d a r n u tursku de -klaraci ju valja takoer pripisat i br i tanskome nastojanju. No ta uzajamnajams tv a nis u dost aj ala da nepovjer l j iv e i oprezne T u r k e na ved u da se pri -kljue Bri tani ji , Grkoj i Jugoslavi ji u borbi prot iv Ni jemaca. Za vr i jemerato van ja na Bal kan u 194 1. god ine oni su ostali po strani - a i Rusi ,t akoer .

42


25/95

4. Privredno ratovanje, sabotaai subverzija, 1939-1941

Ka d je u veljai 1940. general Wey ga nd ist icao potrebu vojn eakcije u jugoistonoj Evropi, upitao je to je alternativa: Kanimo li misamo ekati i prepustiti privrednom ratu da djeluje? Britanski je odgovor

bio d a , i a k o s a m o z a t o t o su dr ali da je to jed in i ob l ik r a to v an ja ukoji su se zapadni Saveznici mogli tada upust i t i . U oujku se Weygandponovno alio da su Saveznici izabrali pogrenu strategiju kad nisu pre-nijeli rat na Balkan; Foreign Office je komentirao: No s ime?

U 1939. godini Britanci su optimistiki vjerovali da je privredni ratsmrtonosno oruje, te su drali da je jugoistona Evropa sudbonosan, zanjemaki ratni napor bi tan izvor nafte, ivenih namirnica i ruda. Nadalisu se da e pritjecanje svega toga prekinuti na razne naine, od pretkupnje- kojom bi se nakupovali Njemakoj najvani ji proizvodi - do sabotae inapada iz zraka.

No iskrsle su mnoge tekoe. Kad je rat izbio, drave u jugoistonojEvropi bile su neutralne, pa je s njima valjalo postupati oprezno - tako jeb arem sm atrao Foreign O f f i c e . H u g h Gaitsk i l l , ko j i je tada radio u M i n i -starstvu za privredno ratovanje, rekao je ogoreno: Foreign Office nedoputa nam da ih zastraimo, a Ministarstvo financija da ih potku-pimo. 1 Sabotaa u neutralnim dravama izazivala je osobite probleme, ibri ta nsk i jo j d iplomati , koj i su nastojali propagirat i na jpri jate l jsk i jeodnose s postojeim vladama, nisu naravno bi l i skloni . Lord Hankey,ministar koji se posebno bavio naftnim pitanjem, ree ba nakon padaFrancuske da su planovi veih sabotaa propali dotad zbog opiranja Fo-reign Officea da ih odobri, i li da ih odobri dok jo nije prekasno. Nanajviemu pak mjestu ni je bi lo odlueno kome dati prednost: diplomat-skim ili privrednim politiarima.

Dalja je tekoa bila u tome to Britanija nije prije rata pokazivalagotovo nikakvo zanimanje za trgovanje s jugoistonom Evropom, pa i kadje on o bil o pr i j eko p ot re b no k a o protutea n j e m a k o m e pr iv r edn om pro-diranju. Mnogi su zapravo i nadalje drali da je to prodiranje naravno iopravdano. Jo je u travnju 1940. Nevi l le Henderson, bivi ambasador uBerlinu, iz javio bio u Londonu kako je istona Evropa, s br i tanskog staja-l ita, veoma nedostupna zadaa: Njemakoj da tamo pripada pretenauloga, i ogranii li se na opravdane ciljeve, nitko u Britaniji da joj ne bimogao prigovorit i . Na pokuaj Bri tani je da najednom razvi je trgovinudrave bi u jugoistonoj Evropi stoga zaci jelo sumnjiavo gledale, aNijemci , odluni da pri jestupnike odre izvan njihova privatnog rezer-va ta , t a k v o m e bi se p o k u a j u snano su pro ts ta vi l i.

1 Hugh Dalton, The Fateful Years.

43


26/95

Nijemci su bi l i u posebnoj prednost i . Zastraene Njemakom, i l i Rusi-jom, il i grabe lj iv im susjedim a, sve su drave u jugois tonoj E vr opioajniki vapile za orujem: Nijemci su ih njime mogli opskrbiti , Britancinisu. Britanci bi u pri vred nom ratu bili mn og o uspjeniji da su mog liopskrbljivat i orujem, osobito protuavionskim i protutenkovskim topo-

vima. U sij enju 194 0. p isao je min is ta r za u skl ai van je obrane , lordChatfield, o rumunjskome zahtjevu za t im orujem: Rumunji su pri l inouznemireni i skloni su ne samo Nijemcima dati nafte vie nego to jepoeljno, ve i sprijeiti nas da rumunjsku naftu izvozimo u vlastitesvrhe. . . Kad bismo imali neto to bismo mogli Rumunjskoj ponudit i ,moglo bi to biti uporite kojim bismo se posluili da ih navedemo na toda udovolje naim zahtjevima za naftom. No sve ime su Britanci raspo-lagali bilo je potrebno njima samima - i li Turcima, njihovima novim i po-vlate nim saveznici ma. To je bri tanske di plom ate d o v o d i lo u nep ri l i anpoloaj. S ir Reginand Hoare pisao je iz Bukureta: Dobrano bi mi segadi lo uinit i Rumunjima neto neugodno u pitanju nafte - u vr i jeme kadRumunjska opskrbljuje naftom u zamjenu za naoruanje koje mi i Fran-cuzi ne moemo namaknuti .

U svibnju 1940. Cadogan je primio izvjetaj da se svi balkanski posla-nici u Londonu ale zbog sporosti u isporuci oruja, te da je jugoslavensko

v o j n o iza slanstv o napusti lo Englesku n e obaviv i ni t a i s n a j g or i m doj-movima. Kad bismo imali robe za trgovanje, pisao je Cadogan,poslovi bi se obavljali veoma brzo. No mi moramo blebetati i odugovla-iti kako bismo prikrili da su nam duani prazni.

Nijemci su bi l i u druki jem poloaju. Bri tanski zrakoplovni atae uBeogradu i Sofiji pisao je u sijenju 1940. kako je Nijemcima najvanije daiz dunavskoga bazena i s Balkana dobiju to vie hrane i sirovina, te da ta

dobra zamijene za naoruanje: Opepoznato je da Ni jemci imaju velikevikov e ra tn e spre me . . . koj i se di je lom sa st oje od r atnoga pli jena z ado-biv enog u C e h o s l o v a k o j i Pol jskoj , a d i je lom - ri je je o z r a k o pl o v i m a -od njemakih tipova zastarjelih za uporabu u ratu protiv velikih sila.Nema ni jedne balkanske drave (ukljuivi i Grku) koju Njemaka uovome asu ne opskrbljuje zrakoplovima. Bugarska je - koja uope ni jeimala zranih snaga - bi la ljubezno opskrbljena . . . kom ple tno m rab-ljenom opr emom iz Cehoslo vak e i Poljske. U Bukuretu je Eric Berthoud 1

zapisao da Rumunji moraju prodavati Njemakoj naftu kako bi plat i t i ivotno vanu ratnu opremu kojom ih samo Nijemci mogu opskrbit i ,uglavnom iz zaliha zaplijenjene poljske opreme i iz poiljki ekih tvornicaor u ja .

Nijemci su imali jo i jae oruje strah. Vlade u jugoistonoj Evropibi le su uvjere ne da e se N i j em c i posl ui t i s i lom ne u z m o g n u l i o n o t o

im je potrebno dobiti na drugi nain. U veljai 1940. pisao je britanskiposlanik u Beogr adu, Ron ald I. Camb ell , o jugo slavens koj zabrinutost izbog moguega njemakog napada na Balkanu, izazvanoga saveznikimnastojanjima da sprijee i li ometaju izvoz. U Foreign Officeu je Juniodjel pribiljeio da time iskrsava bitno vano pitanje, pa predloio neka

brit anska polit ik a bude: vr i ti pr et kupn ju d ob a r a d o v o l j n u da Nijemci

2 Sir Eric Berthould, K. C. M. G., u vezi s Anglo-Iranian Oil Company kao strunjakza naftu pridodan britanskom poslanstvu kad je izbio rat. Ambasador u Poljskoj 1956do i960.

44


27/95

neprestano budu ometani, no ne toliko da bi izazvala njemaki napad -premda je bilo krajnje dvojbeno bi li se to moglo izvesti.

K tomu se pridruila jo jedna britanska slabost. Nove ratne organi-zaci je redovito su oskudi jevale u osoblju; tome je osoblju nedostajaloiskustvo i ono je bilo sklono da ratuje meusobno, a jo ee protivpravovjerno usmjerenih stalnih t i jela, poput Foreign Officea, Ministarstvafinancija i stalne Secret Intelligence Service (SIS, znane i kao MI 6, ili C).Ni je postojalo tek Ministarstvo za privredno ratovanje. Postojao je iOdsjek D, ustanovljen kad je - nakon Hit lerove aneksi je Austr i je uouj ku 1938. - naelnik SIS-a pridobi o maj ora Laurenc ea Gra nda daotpon e planiranje potaj nih akci ja, obazirui se osobito na rumu njsk unaftu i na vedsku eljeznu rudu; Odsjek D formalno je ostao u sklopuSIS-a do konca ljeta 1940. Postojala je, zatim, MI(R), ustanovljena u sklo-pu ministarstva rata pri koncu 1938. godine da bi planirala neregularno

ratovanje; njezin je djelokrug bio prema Odsjeku D slabo razgranien.U jesen 1940. godine te su se dvije organizacije najzad stopile u SOE, podministrom za privredno ratovanje, Hughom Daltonom. Prvih ratnih mje-seci obje su organizacije djelovale usporedo s ravnateljem Naval Intelli-gencea i ravnateljem Military Intelligencea. Posljedica su toga bili zbrka,amaterizam i , u pojedinim sluajevima, neopreznost , te mnogo uzajam-noga ocrnjivanja - a sve je to slabilo britansko nastojanje da vode pri-vr edni ra t u Jugoi stonoj Ev ro pi .

Konvencionalno privredno ratovanje: problemi pretkupnje dobara

Uobiajeno je privredno ratovanje - preteno pretkupnja dobara -bil o u dj e lo kr ug u M E W - a (Minista rstva za pr ivr ed no ratovanje) , al i su seza nj veoma zanimali Foreign Office, Ministarstvo financi ja i Ministarstvoza prehranu; to se tie nafte, u listopadu 1939. ustanovio je Ratni kabinetO dbor z a spr eav anje da Njem aka najbav ja naft u (O dbor P O G); pr o-elnikom mu je bio lord Hankey, ministar bez listnice. 1

U studenom je M E W odlu io da u jugoisto nu Evro pu poalje izaslan-stvo, to ga je predvodio predstavnik Ministarstva za prehranu, da biispitalo mogu li se nakupovati ivene namirnice. 2 Nakon to je posjet i loRumunjsku, Bugarsku, Maarsku i Jugoslavi ju, izaslanstvo je izvi jest i lo dasu Njemakoj najpotrebni ji kukuruz, s jemenke i pogae od uljar ica,debele svinje i mast . Tamonje narodne banke da imaju velik suviaknjemakih maraka, za koje da ni je bi la dostavljena njemaka roba. Jugo-slavija da manje od drugih strahuje od njemakoga ili ruskoga napada, alida je itava Bugarska u strahu. Izaslanstvo je zakljuilo kako se pritjeca-

nje roba iz Balkana u Njemaku moe zaustavit i samo tako da tu robum i pokupujem o.

No tome je bi lo zapreka. Kad je Chamberlain u Donjemu domuz. travnja iz javio kako je kupovanje jedno od oruja u naoj ratnojopremi - pr idodao je: Oigledno ne dolazi u obzir da pokupujemo savizvozivi v iak njemakih susjeda. Ministarstvo financi ja odigralo jetradicionalnu svoju ulogu i vrsto stezalo kesu. U travnju je prvi ministar

1 Roskil , Hankey, Man of Secrets.2 W. N. Medli cott, The Economic Blocade.

45


28/95

za privredno ratovanje, Ronald Cross, 1 napisao ministru financija, sirJohnu Simonu, zamolnicu: Drim da nema razloga sumnjati kako jeva no da uinimo t o je go d u na oj moi da bi N j e m a k a oskudijeva la umasno ama . . . Kad bismo mogli sprijeiti da Njem ak a uvozi masno e iivene namirnice, ona - uvjeren sam - ne bi mogla pomiljati na jo

je dn u ra tn u zimu . . . N a al os t, zb o g zamjerki Min is tarst va f inancija . . .mi smo dosad mogli uiniti veom a malo. U Foreign Of fic eu je C. E.Shuckburgh2 o tome zabiljeio: Dosad je dranje Ministarstva financijabil o tako opstruktivno da n ikakv a pretkupnja zaprav o ni je bil a mogua.

MEW se takoer zanimao za kupovanje ruda u jugoistonoj Evropi.Drugoga travnja Chamberlain je u Donjemu domu izjavio kako su savez-nike kupovine na tome podruju bile obimne. Najvanije kupovine rudada su obavljene u Jugoslaviji; no slubeni britanski povjesniar privred-nog ratova nja, W. N. Medl icot t, kasnije je procijen io da osim . . . ako jerije o kromu, ne izgleda da je njemaki program nabavki bio iole osuje-en. Bilo je i pokuaja da se nakupuju rudarske opcije, pa je u travnjuMEW u tu svrhu od Ministarstva financija zatraio skroman iznos od poiooo funti za Rumunjsku i Bugarsku, a 5000 funti za Jugoslaviju; taj jeposao imao biti obavljen posredstvom tvrtke Selection Trust and ChesterBeatty, koja je s vladom iskreno suraivala u privrednom ratu, ne obziruise na to da li e zbog toga njezini vlastiti rudarski interesi biti oteeni.Ministarstvo financija je tome zahtjevu nevoljko udovoljilo, pridodavimi se ne kanimo opteretiti mnogim pravima na drugorazredan krom poneprimjernim cijenama. Meutim, u Bugarskoj jedva da je bilo takveopasnosti: istraivai su tvrtki Chester Beatty uskoro priopili da su seNijemci ve domogli svega uporabiva kroma, te da su britanski izgledisad nitavni da takav krom dobiju.

Da bi britanskoj pretkupnji roba dala prihvatljiviji oblik i da bi usre-dotoila britansku trgovaku mo, vlada je u prosincu 1939. odluila usta-noviti Kingdom Commercial Corporation, koja je poela poslovatiiduega proljea; vodili su je Charles Hambro 3 i Frank Nixon 4 , a lordGlenconner bio je njezin predstavnik s punim ovlastima u jugoistonojEvropi. Iz Sofije je Rendel izvijestio kako Bugari sumnjaju da jedjelatnost Korporacije iskljuivo protunjemaka, te se zaloio da ta tvrtkaporadi na zasnivanju normalnih trgovakih odnosa na trajnome teme-lju. No to zacijelo nije bila njezina svrha. Foreign Office je obavijestio

Washington, gdje su se pribojava li nel oj al ne trgovake konkurencije, k a k oje U K C C - u namijenjeno da im a mo no pol u sn abdijeva nju Ma ar ske ,Grke, Jugoslavije, Rumunjske i Bugarske sirovinama, poput kauuka,konoplje, pamuka, aja i kave, kako bi se tim monopolom posluio daizvri maksimalan trgovaki pritisak i iz tih zemalja izvue za Njemaku

bi tn e proizvode, poput sj emenki ulj ar ic a. N j e g o v a je sv rha p osv e po-litika. No UKCC nije uspio navesti Bugarsku da soju proda Britaniji,umjesto Njemakoj, unato tome to je bila kadra uskratiti kositar ikauuk.

1 Kasnije Sir Ronald Cross, Bt: K. C. M. G., K. C. V. O., visoki komesar u Australiji,1941-45.

2 Sir Evelyn Shuckbur gh, G. C. B. G., C. B., A mbas ador u Italiji, 1966-6 9.3 Kasnije Sir Hambr o, K. B. E., predsjednik Ha mbr os Ba nk.4 Kasnije Sir Frank Nixon iz Export Credits Guarantee Department.

46


29/95

Kad su Nijemci uli u Rumunjsku, a bugarska polici ja otpoela s i tni-avo progonit i s lubenike UKCC-a, Korporaci ja se u l istopadu 1940.povukla iz Rumunjske i Bugarske. Hambro i Glenconner prododani suS O E .

Od tada se Britanija morala osloniti na nadziranje krijumarenja -koliko se ono moglo provodit i , a da se s ratnom mornaricom ne ude uCrno more (to je Churchi l l veoma prieljkivao, al i se Turska usproti-vi la ). U o u j k u 1 9 41 . D a l t o n je , tada ve min is ta r za pri v redn o r atovanje ,iz javio u Donjemu domu kako bri tanska poli t ika mora t