B. GLAVII: Hrvatskilatinisti-humanistietc.Senj, zb. 17, str. 61-68 (1990)

BRANIMIR GLAVII

HRVATSKI LATINISTI-HUMANISTI NA RAZMEU XV/XVI. STOLJEA

Branimir Glavii UDK:886.2.09+873.09 Filozofski fakultet Izvorni znanstveni rad Sveuilita u Splitu Ur.: 1990-04-05 YU, 57000 Zadar

U uvodnom dijelu autor opisuje ope prilike u Hrvatskoj i Evropi i okolnosti koje su uvjetovale pojavu latinista-humanista na hrvatskom tlu, npr. dolazak talijanskih pedagoga u nae krajeve, odlazak naih mladia u talijanske sveuiline gradove, nae solidne gradske i kaptolske kole.

Obraujui nae humanistike centre: Dubrovnik, Kotor, Hvar, Korulu, Zadar i nae humanistike centre u dijaspori, autor je najvie pozornosti posvetio Zadru, koji je bio jedno od najranijih i najpoznatijih okupljalita uvenih humanista.

Nakon pregleda humanistikih centara slijedi razrada knjievnih rodova i vrsta koje su zastupljene kod naih humanista.

U zakljuku istaknuto je da je hrvatska latinska humanistika knjievnost po jeziku i veem dijelu tematike internacionalna, ali je osobito u razdoblju izmeu krbavske i mohake bitke obiljeena i snanom nacionalnom svijeu.

Ope p r i l ike . Hrvatski humanizam jedan je od najranijih i najdugovjenijih u cijeloj Evropi: traje gotovo dva stoljea, od prvih decenija petnaestoga do poetka sedamnaestoga, pa se u doba koje nas ovdje zanima nalazi ve na pola svoga ivotnoga puta, u fazi punine i zrelosti velikog broja knjievnih oblika. Usporedbe radi spomenimo da se humanizam u Njemakoj, naprimjer, Portugalu i panjolskoj javlja tek krajem 15. stoljea, a u Engleskoj i kotskoj jo kasnije, negdje sredinom 16. stoljea. Tolika prednost, kad je rije o postanku, u odnosu i na neke druge zemlje osim spomenutih d se objasniti dobrim dijelom ne samo blizinom njegova izvorita - Italije nego i injenicom da su s Apeninskim poluotokom nai priobalni krajevi, gdje je humanizam pustio najdublje korijene, bili od davnine viestruko i kontinuirano povezani, napose od 1409. naovamo, kad je Dalmacija potpala pod vlast Venecije. Meutim, uz rani dolazak

61

B, GLAVIf: Hrvatskilatinisti-humanistietc.Senj, zb. 17, str. 61-68(1990) pojedinih istaknutijih talijanskih humanista pedagoga koji su se rado odazivali na pozive to su im upuivani od uprava naih primorskih komuna te uz rani odlazak mnogih naih talentiranih mladia na studij u talijanske sveuiline gradove Padovu, Bolognu i dr. te njihov povratak po kolovanju i predani duhovni rad u domovini - na brz prihvat humanizma u nas djelovali su i neki povoljni domai preduvjeti, napose dug kontinuitet solidnih gradskih i kaptolskih kola u kojima su se rano uz vjersku nastavu predavala i studia huntaniora. Zahvaljujui tomu latinski je, koji je bio glavnim jezinim medijem u kulturnom i javnom ivotu i za humanizma, sve potpunije usvajao norme klasikoga latiniteta pa njegov prijelaz u aktualnom trenutku iz srednjovjekovnoga u humanistiki nije bio iznenadan, nego postepen, prirodan i uvelike neovisan o importu.

Naalost, svi drugi uvjeti prijeko potrebni za bujniji i slobodoumniji razvoj toga svjetovnog i svjetskog pokreta, nuni za bri i korjenitiji preobraaj dotadanjeg svjetonazora, nisu u nas bili ni izdaleka tako povoljni kao netom spomenuti, iz vie razloga, napose zbog skuenih i sve nesigurnijih domaih prilika. Kao to je poznato, neolatinitet openito, kao nadgradnja koja se nije stjecala u kui nego tek sistematskim kolovanjem, nigdje, pa tako ni u doba humanizma, ne pokriva cio nacionalni teritorij, jer je po svojoj prirodi, ve kao izraz komunikacije obrazovanih slojeva, usmjeren na urbane sredine, koje su pruale izdanije mogunosti za razvoj zahtjevnijih intelektualnih djelatnosti. Meutim, zbog sve uestalijih provala Turaka u nae krajeve velik je dio unutranjosti doskora pretvoren u stalno ratite, temeljito opustoen ili okupiran, pa je humanizam, koliko ga je bilo, a bilo ga je, kako se pokazalo, u zaecima i u Bosni, ubrzo uguen, a latinizam zadugo uniten. Ostao je slobodan, ali stalno ugroen, samo uzak obalni pojas, otoci i neki dijelovi sjeverozapadne Hrvatske. Tu su se s toga i razvili svi nai vaniji humanistiki centri, podosta nejednaka intenziteta i prosperiteta.

Nadalje, nepostojanje viih kola i sveuilita, nepostojanje renesansnih vladarskih dvorova, gdje su suvremeni intelektualci najbolje mogli doi do izraaja i gdje su njihove usluge bile najtraenije, bili su vrlo esto razlogom to su mnogi nai istaknuti humanisti naputali svoj rodni kraj i odlazili irom u svijet (u Ugarsku, Italiju, Njemaku, Francusku, Poljsku i drugamo), gdje su neki ostajali i doivotno, dajui znatan doprinos izgradnji napredne evropske misli i humanizma openito u dotinim zemljama. Rezultat svega bio je taj da je Hrvatska u to doba imala relativno najbrojniju emigraciju intelektualaca, od kojih ipak veina nije prekidala veze s domovinom, dokazujui svoju pripadnost Hrvatskoj upravo svojim radom kad su joj bili najpotrebniji, o emu e jo posebno biti govora. Iz toga razloga smatramo ih danas - u prolosti smo, moramo rei, bili mnogo nemarniji, to su tudinci obilno koristili - punopravnim dijelom hrvatskoga nacionalnog bia i Hrvatske, a ne samo univerzalne evropske latinistike knjievnosti.

Humanis t i k i centr i . Od jaih humanistikih centara u domovini prvenstvo, to se tie postanka, pripada Zadru, gdje se zaeci humanizma manifestiraju ve na prijelazu 14/15. stoljea u djelatnostima karakteristinim openito za ranu fazu, kao to je sakupljanje antikih natpisa i prepisivanje klasikih kodeksa, to se ovdje vee uz ime Jurja Benje (umro 1447). Okupljalite humanista bilo je u prvo vrijeme u samostanu sv. Krevana za opata Petra Krave, kamo zalazi i latinski notar i prvi hrvatski pjesnik Zadra Jerolim Viduli, a poslije zadarska rezidencija ninskoga biskupa Jurja Divnia, koji je i sam bio latinski pjesnik. Meutim, krupnija zadarska imena djeluju izvan Zadra, filozof i govornik Nikola Zadranin i astronom Friderik Grisogono, obojica u Italiji, dok u Zadru dugo slubuju i stvaraju Mleanin Maffeo Valaresso, nadbiskup, i Palladio Fosco, glasoviti humanist kod koga je u Italiji studirao i na ibenanin Ivan Polikarp Severitan i mnogi drugi; Valaresso, pisac opsene korespondencije s uglednim ljudima Dalmacije i Italije, Palladio, autor putopisa De situorae Illyrici. Humanizam je u Zadru dosegao vrhunac ve krajem 15. stoljea. Naemu vremenu od istaknutijih stvaralaca u latinskom pripada samo biskup modruki imun Koii Benja svojim dvama protuturskim govo-

62

B. GLAVII: Hrvatski latinisti-humanisti etc.Senj, zb. 17, str. 61-68 (1990)

rima, jer je u Zadru u 16. stoljeu latinizam u knjievnosti prepustio svoje mjesto hrvatskom jeziku (Zorani, Barakovi i dr.).

Podosta drugaiju sliku prua razvoj humanizma i sudbina neolatiniteta u Dubrovniku. Njegovi se poeci javljaju kasnije negoli u Zadru, negdje sredinom 15. stoljea, a veu se uz ime pjesnika Vuka Bobaljevia, od koga nam se nita nije sauvalo, a tako ni od Petra Menetia, za koga samo znamo da je postigao naslov poeta laureatus i bio, moda, uenik glasovitoga talijanskog humanista Pomponija Leta. Malo se sauvalo i od knjievnog rada Ivana Guetia, koji je po svjedoanstvu Ilije Crijevia bio cijenjen kao latinski pjesnik. Meutim, zahvaljujui ekonomskom prosperitetu i osiguranoj samostalnosti drave-grada, humanizam u Dubrovniku doivljava krajem 15. i u prvim decenijama 16. stoljea snaan procvat i dosee svoj vrhunac u cijelom nizu istaknutih literata. Ilija Crijevi, uenik Tidea Acciarinia i Pomponija Leta, na je najvei lirski latinski pjesnik u domovini, a uz Panonca Ivana esmikog svojim je ljubavnim pjesmama i najsvjetovniji te ini otar kontrast Jakovu Buniu, takoer velikom talentu, ali religioznom pjesniku, po ocjeni stranih strunjaka jednom od najveih kranskih pjesnika renesanse. Buni i Maruli, s jedne strane, a s druge Cesmiki i Ilija Crijevi predstavljaju dva idejna pola nae humanistike knjievnosti koja se razvijala, ovisno o jaini domaih ili stranih utjecaja, na crti izmeu tradicionalne duhovnosti i okrenutosti svjetovnim preokupacijama najrazvijenijih sredina Zapada. Kao lirski pjesnik bio je u to doba na glasu i Karlo Puci, autor male zbirke ljubavnih pjesama. Suvremenik je spomenutih, no manji talenat, vrlo plodan i raznovrstan, i lirski i epski pjesnik Damjan Benei. Od prozaista istom krugu pripadaju filozof Juraj Dragii i briljantan stilist, historiar Ludovik Crijevi. Za Dubrovnik je u odnosu na sve nae humanistike centre karakteristino to da latinizam u knjievnosti traje nasmanjenim intenzitetom sve do 19. stoljea dajui to dalje sve vei broj krupnih imena evropskog formata, kao to su pjesnici i prevodioci Rajmund Kuni i Brno Damanji, fiziar Ruder Bokovi, filozof Be-nedikt Stay i satiriar Dono Rasti.

Najkrupnije je ime ibenskoga humanistikog kruga Juraj igori, koji je djelovao od sredine do kraja 15. stoljea. Istakao se kao pjesnik, a pisao je i prozu i prevodio narodne poslovice na latinski. I prije njega, kako sam spominje, bio je u ibeniku kulturni i knjievni ivot razvijen, ali od svih tih djelatnika, igorievih prethodnika, nije se nita sauvalo niti nam je itko i po imenu poznat. U doba koje nas ovdje zanima djelovao je u ibeniku, no ipak preteno u Italiji, Ivan Polikarp Severitan, plodan i raznovrstan pisac: filozof, teolog, filolog, pjesnik, poeta laureatus. esnaestom stoljeu pripadaju Vranii, Antun, Mihovil i Faust; prvi, nadbiskup ostrogonski, primas ugarski, kardinal, istaknuti diplomat, prozaist i pjesnik, istraiva i znanstvenik ; drugi, Mihovil, pisac hrvatskih i latinskih pjesama, a Faust, inventivni pronalaza u tehnici (Machinae novae), filozof i leksikograf (autor glasovitoga petojezinog rjenika). No svi su oni najveim dijelom djelovali izvan rodnoga grada.

Snana ali kratka humanistika djelatnost odvijala se u Splitu potkraj 15. i u prvim decenijima 16. stoljea. Glavno je ime kruga, koje mu daje i osnovni ton, Marko Maruli, na najistaknutiji humanist konzervativne orijentacije, moralno-teoloki pisac svjetskoga glasa te slavni religiozni hrvatski i latinski pjesnik (Judita i Davidijada). Ostali su lanovi kruga: Franjo Bo-ievi Natalis, Nikola i Antun Alberti, Franjo i Jerolim Martini, Kristofor i Jeronim Papali, Kristofor i Toma Niger i dr. Za splitski je krug karakteristino to da su mu lanovi najveim dijelom djelovali u domovini, ali se nakon Marulieve smrti humanizam u Splitu ugasio.

U Trogiru 15. stoljea djeluje nekoliko istaknutih talijanskih nastavnika humanista, medu kojima i ve spomenuti Palladio Fosco. Od domaih ljudi prvo se susreemo s imenima Ivana i imuna Sobote (sredinom 15. stoljea), od kojih se prvi dopisivao sa zadarskim nadbiskupom M. Valaressom. Neto kasnije istie se nekoliko lanova obitelji ipiko: Petar, sakuplja natpisa, njegov sin Koriolan, historiar i sudionik u ratovima Venecije protiv Turaka, te njegov sin

63

B. GLAV 11: Hrvatski latinisti-humanisti etc.Senj, zb. 17, str. 61-68(1990)

k, latinski pjesnik, od koga nam se sauvala samo jedna pjesma. Istom stoljeu pripada Matej Andreis, pjesnik izgubljenih elegija, od koga nam se takoer sauvala samo jedna pjesma, svadbena pjesma u ast Vladislava II Jagelovia. Meutim, najistaknutije ime trogirskog humanizma, Fran Trankvil Andreis, pripada svojim radom u cijelosti 16. stoljeu. Bio je dulje vrijeme diplomat u slubi raznih dvorova (francuskog, ugarsko-hrvatskog, habsburkog). Pisao je pjesme, ali preteno prozu: filizofske traktate u obliku dijaloga, rasprave o govornitvu i govore.

I u kotorskoj je gradskoj koli slubovalo nekoliko talijanskih humanista. Od domaih se u 15. stoljeu istiu filozof Nikola Modruki, biskup modruki, koji je neko vrijeme boravio na dvoru Matije Korvina i druio se s glasovitim Ivanom Vitezom od Sredne. Neto je mladi od Modrukoga Bernard Pima, uenik Pomponija Leta, latinski pjesnik poeta laureatus. Humanizam u Kotoru dostie svoj vrhunac, ali i kraj, u 16. stoljeu. Najistaknutija su imena pjesnici Lu-dovik Paskovi i Ivan Bolica. Uz njih se susree i nekoliko lanova obitelji Bizanti (Trifun, Luko i Marijan) i obitelji Bua (Vinko i Frano), takoer latinski pjesnici.

No dok su u svim navedenim sredinama domai i strani humanisti djelovali zajedno unutar istoga kruga, u Istri se Romani i Slaveni okupljaju uglavnom zasebno: Romani u Kopru i Piranu, Hrvati u Labinu. Iz Kopra je jedan od najistaknutijih ranih humanista uope, Petar Pavao Vergerije Stariji (1400-1444). Iz Labina pak potjeu nai humanisti istaknuti protestanti Matija Grbi, Baldo Lupetina i, najslavniji, Matija Vlai.

Od otoka u razdoblju humanizma prvenstvo pripada Hvaru. Tu se poetkom 16. stoljea istiu u knjievnosti dva brata Pribojevia, Jeronim i Vinko, prvi teolog, iji je rad jo slabo istraen, a drugi govornik i historiar, autor glasovita rodoljubnog djela De origine successibusque Slavorum. No latinizam je na Hvaru bio kratka vijeka, a umjesto njega razvila se uskoro bogata knjievnost na hrvatskom jeziku ( Hektorovi, Lui i dr.).

Razmeu 15/16. stoljea pripada i Korulanin Jakov Banievi, diplomat pri mnogim evropskim dvorovima i vrhunski epistolograf.

Meutim, na sjevernim je otocima, Krku, Cresu, Rabu i Pagu, humanizam bio slabije razvijen, emu uzrok, kako se uzima, lei u snanoj, latinizmu oponentskoj glagoljakoj tradiciji, koja je najjae bila ukorijenjena upravo u toj regiji. Humanisti, koliko ih je bilo, rodom odatle, djelovali su preteno u drugim sredinama, kao naprimjer ugledan filozof i polihistor iz 16. stoljea Creanin Franjo Petri u Italiji.

U sjevernoj su Hrvatskoj, napose u Zagrebu, postojali u poetku solidni preduvjeti za prihvat i razvoj humanistikih djelatnosti: dobra se obrazovanost stjecala u brojnim kolama, samostanskim, kaptolskim i gradskim. Takoer se ve od 13. stoljea uobiajilo odlaziti na studij u Italiju, Austriju, pa ak u Francusku, a po povratku su nai ljudi preuzimali visoke crkvene i javne funkcije. U Zagrebu je ve postojala i bogata metropolitanska biblioteka. No okolnosti su se u osvit humanizma iz osnove izmijenile. To je uzrokovala, s jedne strane, slaba zatienost od moguih turskih provala, a s druge uspostavljanje jakoga i privlanog humanistikog centra u sigurnoj unutranjosti, na dvoru u Budimu, kamo se stjecao velik broj talenata iz raznih krajeva nae domovine, ne samo iz sjeverne Hrvatske. Stoga se humanizam i u Zagrebu poeo razvijati tek od sredine 16. stoljea, a karakteristika mu je aktivnost u slubi protureformacije. Glava je kruga biskup i ban Juraj Draskovic, kolovan u Italiji, Poljskoj i Austriji, pisac latinskih govora i filozofskih traktata.

Humanistiki se rad na dvoru u Budimu zaeo dolaskom spomenutoga Petra Pavla Verge-rija, a prve su njegove pojave vezane uz ime Ivana Viteza od Sredne (14(H)-1472), odgojitelja kralja Matije Korvina, ostrogonskog nadbiskupa i primasa Ugarske. Osnovao je sveuilite i akademiju znanosti u Pounu i biblioteku u Budimu, a bavio se i knjievnim radom; pisao govore i poslanice. No najvee je knjievno ime Korvinova kruga na Ivan esmiki, po opem sudu

64

B. GLAVII: Hrvatski latinisti-humamsti etc. Senj, zb. 17, str. 61-68(1990) najbolji latinski pjesnik svoga vremena izvan Italije; pisao je epigrame, panegirike, elegije. Nakon Korvinove smrti (1490) krug se postupno ugasio, a humanistika se djelatnost prenijela za neko vrijeme na dvor Ivana Zapolje, na kojem je takoer djelovao niz istaknutih humanista iz cijele zemlje: Trankvil Andreis, Antun Vrani, Ivan Statili, Juraj Utieni i dr. - govornici, epistolografi, diplomati.

Sredini i jo vie drugoj polovici 16. stoljea pripada rad nekolicine vrhunskih naih stvaralaca protestanata ili bliskih protestantizmu, koji su svi bili prisiljeni ivjeti u emigraciji, u sigurnosti od progona protureformacije. Meu ostalima to su napose dva Istranina, Matija Grbi i osniva tilozofsko-teoloke radikalne struje tzv. flacijanizma Matija Vlai, Zagorac Andrija Dudi, Zagrepanin Pavao Skali i, ve na samom kraju humanizma, Rabljanin Markantun Do-minis.

Knj ievnost . Ve iz ovoga sumarnog pregleda najznatnijih humanistikih centara moglo se, vjerujem, dovoljno razabrati da je hrvatska latinistika knjievnost u doba humanizma -raunajui onu u domovini zajedno s onom u dijaspori - vrlo opsena i raznovrsna. U njoj su u veoj ili manjoj mjeri zastupljeni, i to znatnim estetskim dostignuima, svi rodovi i vrste, aktualni u onodobnoj Evropi, koji su preuzeti iz grko-rimske starine.

U poeziji je izuzetno omiljen bio ep, i to religiozni, biblijski, koji je upravo u pjesnika s razmea 15. i 16. stoljea dosegao u nas vrhunac. Najbolja ostvarenja predstavljaju alegorijski spjevovi Otmica Kerbera Dubrovanina Jakova Bunia i Davidijada Marka Marulia. Najopsenije su pak dvije kristijade, De vita et gestis Christi ve spomenutoga Bunia i De mor-te Christi Damjana Beneia. Ovamo valja pribrojiti i Solimaidu ibenanina Ivana Pohkarpa Severitana, spjev manjega opsega i skromnijega umjetnikog dometa. Znatni su uspjesi postignuti u epici i u kasnijim stoljeima, ali ne vie u religioznom, nego u filozofskom i prirodo-znanstvenom epu, kojih su u nas najsjajniji predstavnici Ruder Bokovi i njegov sugraanin Benedikt Stay.

Razvijena je ve bila i lirika, i to religiozna, moralistika, kakva je osobito Marulieva, ali i ljubavna, vrlo slobodnih sadraja, Ivana esmikog i Ilije Crijevia ili pak platonska, kojoj je skloniji Dubrovanin Karlo Puci.

Elegija je jedna od trajnih humanistikih i uope neolatinistikih vrsta. Raznolike je, kao i u antici, tematike, i mnogi su se pjesnici u njoj okuali. Ljubavnom se elegijom u naem razdoblju proslavio Ilija Crijevi, a rodoljubnom, u prethodnom stoljeu, Juraj Sigori.

I pjesnika je poslanica rano i obilno zastupljena, pa je nalazimo gotovo u svih i ranijih i kasnijih pjesnika.

Epigram je pak jedna od onih vrsta u kojoj su nai latinisti ostvarili najvee uspjehe, a najvrednije je postigao ve jedan od najranijih naih humanista Ivan esmiki, oduevljeni sljedbenik Marcijala.

Uz pjesniku je poslanicu vjerojatno najkarakteristiniji za poeziju humanizma, u nas i drugdje, upravo panegirik, rezultat klijentskih obaveza pjesnika spram svojih monih pokrovitelja. Meu mnogim stvaraocima valja ponovo istaknuti Ivana esmikog, napose njegov panegirik uitelju Guarinu, te Feretreidu Ivana Polikarpa Severitana, koja je ispjevana u obliku omanjeg epa.

Satira je jo u zaetku. Meu rijetkima koji se njom bave u naem razdoblju istie se, bar brojem pjesama, Dubrovanin Damjan Benei. No najvii domet kao naslijeena antika vrsta horacijevskoga tipa doivjet e satira gotovo na samom kraju naega neolatiniteta, u djelu Dubrovanina Dona Rastia s poetka 19. stoljea.

Interesantno je, meutim, napomenuti da je jedna od proslavljenih antikih i veoma omiljenih novovjekih vrsta - pastorala (rije je o latinskoj eklogi) - bila u nas openito slabije za-

65

B. GLAVICIC: Hrvatskilatinisti-humanistietc.Senj, zb. 17, str. 61-68 (1990) stupljena, a u pjesnika naega razdoblja nalazimo je tek u djelu upravo spomenutoga Damjana Beneia.

Takoer je jedan cio knjievni rod, drama, bio u cijelom novovjekom latinitetu slabo razvijen - iroj je publici u novim prilikama latinski i u gledalitu ostao stran - pa tako ni u nas nema u tom razdoblju znatnijih ostvarenja, i sve se u stvari svodi na neke kasnije igrokaze za kolske potrebe.

to se tie proze, religiozno-moralistika knjievnost iz pera Marka Marulia dostie najvei domet u nizu svjetski priznatih djela, medu kojima De institutione bene beateque vivendi predstavlja ujedno i prvi hrvatski bestseler.

U filozofiji, pisanoj biranim jezikom i stilom, to i jest glavni razlog zato takva djela ubrajamo u onodobnu knjievnost, djeluje niz istaknutih stvaralaca poput Jurja Dragiia, Nikole Modrukoga, Trankvila Andreisa, i nadasve, ve spomenutoga Creanina Franje Petria.

Ovamo pripadaju i politoloka djela medu kojima se u naem razdoblju istie Monoregia Ivana Polikarpa Severitana, traktat na temu o suvremenom vladaru, skromniji pandan Machia-vellievu II principe.

Historiografija je takoer ve dala nekoliko istaknutih imena: Trogiranina Koriolana ipi-ka, Hvaranina Vinka Pribojevia i jednoga od najboljih stilista Dubrovanina Ludovika Crije-via.

Kao i pjesnika poslanica tako i prozna epistolografija ima ve rano vei broj zapaenih predstavnika. Iz naeg razdoblja valja na prvom mjestu spomenuti Antuna Vrania i Jakova Banievia, a iz prethodnoga Zadranina Valaressa te Ivana Viteza od Sredne.

Razvija se i knjievna biografija: Franjo Boievi Natalis pie kieno Maruliev, a Antun Vrani ivotopis Petra Berislavia.

Povijesno-geografsku prozu zastupa Ivan igori djelom De situ Illyrici, a putopisno--geografsku njeguju Antun Vrani i Bartol urdevi opisujui balkanski Jugoistok i maloazijsku Tursku.

Zaecima leksikografije u nas pripada Lexicon Ilije Crijevia te zbirka citata Multa et varia Marka Marulia. No vrhunac u naoj leksikografiji humanistikog razdoblja predstavlja petojezini rjenik Fausta Vrania s kraja 16. stoljea.

I da zakljuim! Po jeziku i velikim dijelom po tematici internacionalna, hrvatska je latini-stika knjievnost, napose ovoga razdoblja koje nas ovdje zanima (izmeu krbavske i mohake bitke), obiljeena i jednom izrazitijom specifinou: snanom nacionalnom svijesti velikog broja stvaralaca, koja se manifestirala na razne naine izraenim rodoljubljem, a najbolje u zdunom angamanu oko protuturskih akcija, u brojnim govorima, istupima, napisima i apelima raznim evropskim forumima i dvorovima za hitnu i efikasnu pomo Hrvatskoj protiv nadmonijeg neprijatelja. Teko je nai iole znatnijeg i utjecajnijeg naeg humanista-latinista koji nije u veoj ili manjoj mjeri bio zaokupljen protuturskom djelatnou u okviru i izvan svojih knjievnih opredjeljenja. Ilustracije radi spomenimo za ovu priliku samo neke. To su ve najraniji elegiari Ivan esmiki i Juraj igori, historiari Koriolan ipiko i Ludovik Crijevi, filozofi Nikola Modruki i Trankvil Andreis, biograf Petra Berislavia Antun Vrani, diplomati Feliks Petani i Juraj Utieni te niz ostalih pojedinaca poput Splianina Boievia Natalisa, Dubrovanina Damjana Beneia, Kotoranina Ludovika Paskovia. Tu je i otac hrvatske knjievnosti Marko Maruli s brojnim takvim istupima u svojim i hrvatskim i latinskim djelima, a najdirektnije u posebno tiskanoj poslanici papi Hadrijanu VI. Osobno su se i ivom rijeju zaloili za Hrvatsku i s tom svrhom putovali u inozemstvo mnogi izvrsni govornici, svjetovni i crkveni dostojanstvenici: knezovi Bernardin, Vuk i Krsto Frankopan, Stjepan Posedarski, biskupi, splitski Toma Niger, ninski Juraj Divni, trogirski Frano Marcello, a nadasve modruki imun Koii Benja, ija dva govora u Rimu na koncilu (1513) i pred papom Leonom X (1516) pred-

66

B. GLAVII: Hrvatski latinisti-humanistietc.Senj. zb. 17, str. 61-68 (1990) stavljaju vrhunac u tome anru i uskoro e - ast mi je izvijestiti ovaj skup - biti objavljeni u novom, dvojezinom izdanju. Imajui dakle u vidu portvovnost i uloeni trud svih spomenutih i jo mnogih drugih zbog kratkoe vremena nespomenutih, bez obzira na slab odaziv Evrope i minimalnu stvarnu korist od tolikih apela, sjeajui se danas svih naih junaka koji su se bilo maem bilo perom borili za slobodu svoje domovine, mi im svima zajedno izriemo ovim naim znanstvenim skupom nau dunu i trajnu zahvalnost.

LES LATINISTES-HUMANISTES ENTRE LE XVe ET LE XVIe SIECLE

Resume

A la suite de nombreuses circonstances defavorables, surtout cause de fait qu'une grande partie de l'interieur du pays fut transformed en un champ de bataille permanent ou occupee par les Turcs, rhumanisme chez les Croates, un des plus vieux et des plus durables dans toute -rope (du XVC au XVIP" s.), ne se developpa que dans certains milieux du littoral adriatique plus prosperes et Fabri des differents accidents (Zadar, ibenik, Trogir, Split, Dubrovnik, Kotor, ristrie, les iles et les parties nord-ouest de la Croatie avec Zagreb). Cependant etant donne les conditions tres mediocres dans le pays (l'inexistance de cours Renaissance de souverains, d'eco-les superieures et d'universites etc.) un grand nombre de nos humanistes de tous ces centres aus-si quitte le pays et part Tetranger ou ils ont deploye une grande activite intellectuelle de different caractere dans toute (Hongrie, Italic Allemagne, France, Pologne etc.).

est entre le XVC et le XVIC siecle, l'epoque entre la bataille de Krbavsko polje (1493) et celle de Moha (1526), que la situation devint critique quand, pour les raisons citees, eut lieu en Croatie une des emigrations des plus nombreuses de ses intellectuels. Malgre tout la meme e-poque rhumanisme croate atteint son apogee dans un nombre considerable des creations litte-raires d'apres les criteres europeens (Maruli, esmiki, Jakov Buni, Ilija et Ludovik Crijevi, Antun Vrani et beaucoup d'autres).

Internationale, quant la iangue et pour la plupart quant aux themes, la litterature des la-tinistes croates, surtout de Tepoque de rhumanisme, revele aussi une specificite remarquable: c'est la profonde conscience nationale d'un grand nombre des createurs qui se manifesta de toute evidence dans Tengagement scrupuleux dans toutes les actions entreprises contre les Turcs, ce qui est une des raisons pourquoi nous traitons cette litterature dans la patrie ainsi que celle qui a ete diffusee dans le monde, non pas seulement comme une partie respectable de la litterature europeenne universelle, mais aussi comme une partie integrale de la litterature croate.

6?

B. GLAVICIC: Hrvatskilatinisti-humanistietc.Senj, zb. 17, str. 61-68(1990)

Gornji dio kasnogotikog pastorala (pastirski tap) posljednjega krbavskoga biskupa Kristofora (ti499), srebro pozlaeno, rad venecijanskog zlatara iz druge pol. XV. st., Riznica sakralne batine Senj, br. 61, snimio S. UI rich

68