- IZAZOVI INTEGRIRANOG ODGOJA I OBRAZOVANJA -

Dejana Bouillet

UVOD

Osiguravanje jednakih obrazovnih šansi i poticajnih odg.-obr. okruženja bitan je

preduvjet socijalne integracije onih koji su zbog različitih etioloških čimbenika suočeni s

mnogim teškoćama

Bitno sudjelovanje cjelokupne društvene zajednice, no ponajprije stručnjaka edukacijsko-

rehabilitacijskih znanosti (rehabilitatori, logopedi, socijalni pedagozi) te psihologa,

pedagoga i socijalnih radnika u edukaciji i svakodnevnoj pomoći u radu s takvim

učenicima i djecom

ODGOJNO- OBRAZOVNA INTEGRACIJA (dio šire socijalne integracije)je proces,

cilj i organizacijski sustav koji PODRAZUMIJEVA kreiranje uvjeta za djecu s

teškoćama u razvoju koji će u svakom konkretnom slučaju osigurati najmanje restriktivnu

okolinu za njihov razvoj. OPRAVDANA JE samo ako se uz njenu pomoć već u ranoj

dobi poboljšava socijalni status te djece, a USMJERENA JE široj socijalnoj integraciji

osoba sa posebnim potrebama na slabljenje i nestajanje segregacijskih mehanizama

Odg.-obr. integracija pretpostavlja i traži individualizirani pristup svakom djetetu, ona

znači oblikovanje raznolikih odg.-obr.alternativa, podrazumijeva osiguranje povoljnih

subjektivnih i objektivnih pretpostavki za psihosocijalni razvoj i obrazovni napredak

djeteta s razvojnom smetnjom u redovitim uvjetima, uključuje individualni i grupni rad

prema dodatnim obrazovnim ili rehabilitacijskim programima, omogućuje protočnost

odg.-obr. sustava..

PRETPOSTAVKE SOCIJALNE INTEGRACIJE : su osiguravanje jednakih

obrazovnih šansi i poticajnih odg.-obr.okruženja za svu djecu, posebni programi potpore

učiteljima i odgojiteljima te sudjelovanje ukupne društvene zajednice.

1

1. KONCEPTUALNI OKVIR INTEGRIRANOG

ODGOJA I OBRAZOVANJA

OSNOVNA PARADIGMA: osobe su shvaćene kao biološko- psihosocijalni sustavi, što

znači da se oštećenje (teškoća, posebna potreba) javlja kao jedan od mnogih elemenata

strukture, pa je njegovo značenje za socijalnu okolinu određeno time u kakvim je

relacijama i interakcijama s ostalim elementima strukture

Razvoj odnosa društva prema osobama s organski uvjetovanim teškoćama socijalne integracije

dijeli se na četiri povijesna pristupa (razdoblja)- razdoblje potpunog isključivanja iz društva,

medicinski model (19.st.), model deficita(kraj 19. I poč.20.st.) i socijalni model- 80.-te g 20.st

do danas (institucionalizacija, deinstitucionalizacija i život u zajednici). Ovaj odnos društva

uvjetovan je dominantnim filozofskim pravcima i pogledima na učenje i društvenim okolnostima

(ratovi, epidemije, potreba za radnom snagom)

KOMPONENTE

REHABILITACIJE

MEDICINSKI

MODEL

MODEL DEFICITA SOCIJALNI

MODEL

PREDMET Teškoća, nesposobnost

osobe

Posebna potreba osobe Sposobnosti, interesi,

potrebe i prava osobe

CILJ Promjena osobe radi

uklapanja u koncept

„normalnosti“

Smanjenje ili otklanjanje

činitelja koji pridonose

teškoćama socijalne

integracije

Izjednačavanje prava

osoba s teškoćama s

pravima „većinske“

populacije

SVRHA Zaštita, skrb, izbjegavanje

rizika

Normalizacija života tih

osoba

Uključivanje osobe s

teškoćama u zajednicu

ULOGA DRUŠTVA Uspostava specijalnih

službi za uklanjanje i /ili

ublažavanje teškoća

Otvaranje specijaliziranih

ustanova za edukaciju i

rehabilitaciju

Uklanjanje svih prepreka u

okruženju i izjednačavanje

mogućnosti

OSNOVNI PROCESI Dijagnosticiranje, Dijagnosticiranje, Procjena,

2

institucionalizacija institucionalizacija deinstitucionalizacija

DUGOROČNE

POSLJEDICE

Niža razina socijalne

kompetentnosti,

infantilizacija

Segregacija, djelomična

socijalna integracija

inkluzija

TERMINI od invalidnosti, invaliditeta, hendikepa, bolesti ili poremećaja, oštećenja do osoba s

invaliditetom, djece s teškoćama u razvoju, osoba s posebnim potrebama..UKLJUČUJU osobe

kojima se zbog bolesti, nesreće ili loših životnih uvjeta život tako izmijenio da se bez pomoći

više ne mogu uključiti u sve oblike svakidašnjeg života.

DJECA S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU- djeca koja manifestiraju teškoće u razvoju, a koja

vjerojatno neće moći dosegnuti ili održati zadovoljavajuću razinu zdravlja ili razvoja, tj. čije će

zdravlje ili razvoj vjerojatno biti ozbiljno oštećeni ili pogoršani bez dodatne potpore ili posebnih

usluga u području zdravstvene njege i zaštite, rehabilitacije, odg.i obr. i socijalne zaštite.

KONCEPT LJUDSKIH PRAVA

-DOKUMENTI-mnogobrojne deklaracije, povelje i konvencije međunarodnih organizacija (UN,

Vijeće Europe, Europska komisija), nacionalne politike, strategije, programi i zakoni koji se

kreiraju u cilju osiguravanja prava i izjednačavanja mogućnosti svih osoba s invaliditetom.

-SVRHA I SADRŽAJ- upozoravanje na potrebu poštovanja i afirmacije prava osoba s

invaliditetom na jednake mogućnosti kakve imaju ostali građani te na ravnopravno sudjelovanje

u poboljšanjima životnih uvjeta, koja su rezultat ekonomskog i socijalnog napretka

TEŠKOĆE SOCIJALNE INTEGRACIJE odnose se na sve osobe koje zbog različitih razloga

nisu uključene ili manifestiraju teškoće uključivanja u uobičajenu društvenu sredinu i /ili u

specifična područja društvenih aktivnosti.

Wűnkel teškoće socijalne integracije dijeli na organske (teškoće kretanja, slušanja, gledanja,

mišljenja, govora, socijalnog ponašanja, emocionalnosti i nagona), smetnje u ponašanju

(parcijalne, manje teške i prolazne) te ugrožena stanja (izloženost opasnostima).

TEŠKOĆE SOCIJALNE INTEGRACIJE:

3

Eksternalizirana (vidljiva, ometajuća) ponašanja

Internalizirana (povučena) ponašanja

Kognitivni (spoznajni) poremećaji i oštećenja

Društveno uvjetovane teškoće (npr.etničke manjine, daroviti..)

Razvojni problemi

Teškoće socijalne integracije su uvjetovane:

ENDOGENIM ČIMBENICIMA: psihički i tjelesni razvoj djeteta, mogu biti određeni

naslijeđem, a razvoj mogu omesti i naknadno, u bilo kojem razdoblju života, ILI:

EGZOGENIM ČIMBENICIMA: proizlaze iz obilježja okruženja u kojem dijete odrasta,

uči i razvija se

, a manifestiraju se kroz teškoće u učenju.

2. TEŠKOĆE SOCIJALNE INTEGRACIJE KAO

ODG.-OBR. „HENDIKEP“

ELEMENTI ODG.-OBR. PROCESA:

Psihičko-socijalno zadovoljstvo djeteta

Moguća obrazovna postignuća djeteta

Dobrobit razrednog odjela/odgojne skupine

Provedba normiranih procedura

ČIMBENICI PRAKTIČNIH ODLUKA U ODG.-OBR. PROCESU

4

1. ODLUKE UČITELJA/ODGOJITELJA (Postoji li problem?Što je problem?Koje su

intervencije dostupne?Koje intervencije najbolje odgovaraju potrebama djeteta?Je li

odabrana intervencija pomogla u rješavanju problema?)

2. OSOBNOST UČITELJA/ODGOJITELJA (Sustav vrijednosti i filozofija o životu, odg. I

obr., potrebe, odgojni stil, standardi organizacije odg.i obr.)

3. KONCEPCIJSKI MODELI RAZUMIJEVANJA TEŠKOĆA SOCIJALNE

INTEGRACIJE-TEORIJSKI KONSTRUKT:

Psihodinamski: uloga učitelja je prepoznavanje simboličnog značenja ponašanja

djeteta i razumijevanje tog ponašanja kao poziva u pomoć

Biološki: ponašanja su u biti biološki uvjetovana pa su otporna na modifikacije

odgojem

Bihevioralni: najvažnije je razumijevanje načela i procesa učenja

ponašanja(klasično, instrumentalno uvjetovanje i učenje opažanjem)

Sociološki: potreba stalnog procjenjivanja postojećih društvenih pravila i potreba

kreiranja pravila u suradnji s djecom

Kulturološki: kultura škole/dječjeg vrtića pridonosi tome kako doživljavamo

djecu s teškoćama, odg.-obr. očekivanjima i pristupima djeci, postoje prokulturne

i kontrakulturne intervencije

Ekološki: nadovezuje se na paradigmu o osobama koje su shvaćene kao biološko-

psihosocijalni sustavi, naglašava interakciju individue i okoline, a teškoće mogu

biti reducirane ili svladane promjenama na razini osobe i na razini okoline

EKOLOŠKI SUSTAV: dijete u središtu, okruženo pojedincima i društvenim skupinama

koje tvore njegov mikrosustav, mezosustav, egzosustav i makrosustav. Ontogenetsku

razinu sustava čine kognitivne, afektivne, konativne i duhovne komponente te sustav

ponašanja, mikrosustav uključuje obitelj (roditelje, braću i sestre) i ostale osobe koje u

razvoju djeteta imaju važnu ulogu (odgojitelje, učitelje, skrbnike, prijatelje), mezosustav i

egzosustav uključuju susjedstvo, vršnjačke odnose te dostupnost službi za brigu o djetetu

(socijalne službe, zdravstvene ustanove, kvalitetu vrtića..) koje su važne za socijalizaciju

5

i dugoročan razvoj djeteta te olakšavaju ili otežavaju djelovanje mikrosustava. Mikro,

mezo i egzo sustavi okruženi su makrosustavom koji uključuje kulturne i socijalne

vrijednosti, globalne promjene u društvu, norme, zakone i prava.Svaki se element sustava

može analizirati kao svojevrstan ekološki prostor.

EKOLOŠKI SUSTAV je skup živih i neživih elemenata koji postoje u određenom

vremenu i prostoru, međusobno ovise jedni o drugima,a istodobno su ovisni o vremenu i

prostoru.

Tri skupine ekoloških intervencija ( koje vode rehabilitatori i ostali stručnjaci):

intervencije u specijaliziranim institucijama, intervencije u prirodnim životnim

okruženjima i intervencije u javnim ustanovama.

POLAZNE TEZE U INTEGRIRANOM ODGOJU I OBRAZOVANJU:

Ponašanje djeteta nije usmjereno protiv učitelja/odgojitelja.

Uobičajeno postoji dobar razlog za loše ponašanje.

Isključivanje i „nulta“ tolerancija ne rješavaju teškoće.

Pravila su važna, ali vrijednosti su važnije.

Ima mjesta za optimizam- pozitivni pomaci su mogući.

Za tretiranje teškoća nužna je suradnja.

Svako je dijete jedinstveno.

3. DIDAKTIČKO-METODIČKI ASPEKTI

INTEGRIRANOG ODGOJA I OBRAZOVANJA

Biološki uvjetovane teškoće koje ometaju sposobnost funkcioniranja djece u odg-obraz.

okruženju:

Teškoće u senzoričkoj reaktivnosti (teškoće u moduliranju informacija koje dijete

putem osjetila vida, sluha, dodira, njuha, okusa i svjesnosti prima iz okoline)

Teškoće u obradi (teškoće u osmišljavanju senzoričkih podataka)

6

Teškoće u stvaranju i nizanju ili planiranju odgovora (odnose se na probleme s

voljnim kretanjem svog tijela)

POLAZNE TEZE

- Djeca s teškoćama, u odnosu na vršnjake, ponajprije se prepoznaju u međusobnim

sličnostima biološko-psihosocijalnog razvoja, a tek zatim u njihovim razlikama

- Djeca s istom teškoćom mogu se više razlikovati negoli biti slična, a djeca s različitim

teškoćama mogu imati više sličnosti nego razlika

Razvojni aspekt teškoće!

Kompenzacijske mogućnosti cjelokupnog psihičkog funkcioniranja djeteta

Pronalaženje načina kojim možemo pridonijeti njegovu napretku, razvoju i

psihosocijalnoj dobrobiti

POLAZIŠTA INTEGRIRANOG ODGOJA I OBRAZOVANJA

Pri odabiru primjerenih didaktičko-metodičkih pristupa potrebno je procijeniti dječje

sposobnosti, znanja, interese i posebne potrebe. Ivančić i Stančić (2002:142) naglašavaju da je

osobito važno procijeniti sljedeće sposobnosti djeteta: slušanje, usmeno izražavanje, prostorno i

vremensko snalaženje, rukovanje sredstvima za rad, stjecanje radnih navika, čitanje, pismeno

izražavanje, računanje i geometrijsko predočavanje.

Kada odgojitelj ili učitelj utvrdi da neko dijete manifestira odstupanja u stupnju razvoja u

odnosu na većinu njihovih vršnjaka, didaktičko-metodički pristup djetete moguće je prilagoditi

na razini:

- percepcije : prilagođavanje sredstava za predočavanje, tiska, prostora za

čitanje/pisanje, isticanja u tekstu...

- spoznaje : uvođenje u postupak, planiranje, sažimanje, pojednostavljivanje teksta,

shematski prikazi...

- govora : prilagođavanje izražajnosti, razgovijetnosti, razumljivosti, govorno

usmjeravanje pozornosti...

- zahtjeva : samostalnost, vrijeme i način rada, aktivnost, provjeravanje...

INDIVIDUALIZIRANI PROGRAM

7

prilagođen sposobnostima (jakim stranama) i ograničenjima (slabim stranama) djeteta

označava prilagodbu didaktičko-metodičkog pristupa

ovisno o posebnim odg-obraz. potrebama djeteta, može predstavljati smanjenje

dubine i širine odg-obraz. sadržaja

! Moguće je individualizirati:

odg-obraz. predmete i sadržaje

razinu usvajanja pojedinih odg-obraz- sadržaja

vremenske dimenzije za usvajanje pojedinih odg-obraz. sadržaja

nastavne oblike, metode i sredstva rada

DIDAKTIČKO-METODIČKI POSTUPCI

Didaktičko-metodički postupci koje valja primjeniti kod djece koja imaju teškoće slušnog i

vidnog perceptivnog područja, teškoće u mogućnostima pamćenja, zadržavanja pozornosti i

misaonim procesima.

SLUŠNA PERCEPCIJA (smetnje koncentriranog slušanja, razlikovanja i pamćenja glasova,

riječi i govornih cjelina)

D-M. postupci:

upotreba jasnih, razgovjetnih, kraćih rečenica s poznatim riječima

ponavljanje izrečenog

provjera razumijevanja i korištenje perceptivnog potkrepljenja

VIDNA PERCEPCIJA (teškoće vidno-prostorne orijentacije, diskriminacije oblika prema

izgledu, položaju i smjeru, teškoće u percipiranju vidno-motoričke koordinacije, vidno-

motoričke brzine učenja...)

D-M. postupci:

jednostavna i pregledna nastavna sredstva bez suvišnih detalja, usmjerena na zadatak;

prilagođavanje tiska (povećani razmaci među riječima, uvećanje tiska, sažimanje

teksta..)

primjereno uključivanje u rad (čitanje na početku teksta, na početku odlomka)

upućivanje na korištenje orijentira pri čitanju (čitanje prstom, povlačenje crta pri

čitanju), usmjeravanje na preglednost i čitkost napisanog

8

ZAPAMĆIVANJE I PAMĆENJE (problemi memoriranja slušnih, čitalnih, gledalnih i ostalih

osjetilnih podataka u odnosu na njihov broj, tijek i povezanost)

D-M. postupci:

dugotrajnije vježbanje i ponavljanje bitnih dijelova sadržaja uz usmenu provjeru

njihova razumijevanja

primjena individualiziranih nastavnih listića za utvrđivanje, ponavljanje i vježbanje

sadržaja

ZADRŽAVANJE POZORNOSTI (promjenjivost pozornosti ili smanjena sposobnost prijelaza iz

jedne situacije podražaja u drugu)

D-M. postupci:

jasno davanje uputa, doziranje informacija, provjera praćenja rada, usmjeravanje

aktivnosti, češća primjena usmenih oblika rada

primjena ciljanih, jednostavnih, djetetu zanimljivih didaktičkih materijala, bez

suvišnih detalja

MIŠLJENJE (teškoće u izvođenju različitih misaonih operacija kao što su: asociranje,

konkretiziranje, povezivanje, apstrahiranje, zaključivanje i sl.)

D-M. postupci:

isticanje bitnog različitim tipovima obilježavanja i/ili slikovnog predočavanja

sažimanje teksta izdvajanjem važnih odrednica sadržaja

planiranje rečenica uz pomoć različitih dispozicija (slike, rečenice, pitanja, riječi)

primjena shematskih prikaza radi bolje preglednosti analitičko-sintetičkog

predstavljanja sadržaja

VAŽNO!

- Razinu i sadržaj prilagodbe ne određuje vrsta i stupanj teškoća u razvoju, već

mogućnosti i potrebe svakog djeteta

- Djeca s teškoćama mogu napredovati (u svim ili nekim područjima) kao i njihovi

vršnjaci; dio može napredovati samo do određene granice, ali nema djeteta koje se ne

može odgajati i obrazovati u skladu sa svojim sposobnostima

9

4. SUDIONICI INTEGRIRANOG ODGOJA I

OBRAZOVANJA

Djeca s teškoćama socijalne integracije

o bez obzira je li riječ o organskim ili socijalno uvjetovanim teškoćama, one nisu

imanentno obilježje djece koja ih manifestiraju

o u ranom se djetinjstvu teškoće socijalne integracije javljaju prvi put, ali mnoge od njih će

nestati bez intervencija, posebno ako se radi o razvojnim teškoćama

o ponašanje čini dijete više ili manje socijalno integriranim; određuje razinu socijalne

integracije

↓

1. internalizirani problemi ponašanja –djeca s tim problemima pokazuju socijalnu povučenost,

strah, anksioznost i somatske probleme – dijete ima probleme samo sa sobom

2. eksternalizirani problemi ponašanja – pretjerana razdražljivost, agresivno i delikventno

ponašanje – dijete svojim ponašanjem stvara probleme drugima iz okoline

- nedjelotvorna ponašanja/problemi u ponašanju - djeca s organski uvjetovanim teškoćama u

razvoju manifestiraju razne oblike problema u ponašanju koja odstupaju od normi koje vrijede za

određeni uzrast i koje okruženje smatra štetnima i opasnima za dijete pa zato ta ponašanja

zahtijevaju poseban tretman

- npr. djeca oštećena sluha takva ponašanja manifestiraju 14 – 44 % češće nego

djeca bez oštećenja

- mnogi problemi u ponašanju su posljedica nezadovoljenih potreba djeteta (potreba za

sigurnošću, pripadanjem, ljubavlju), a ne bioloških obilježja

- kriteriji za utvrđivanje problema u ponašanju: trajnost, ozbiljnost i odupiranje takvog ponašanja

promjeni

- ponašanje u teoriji izbora (William Glasser) – svako ponašanje se može definirati kao

pokušaj zadovoljavanja osnovnih životnih potreba (preživljavanje, ljubav, moć, zabava, sloboda)

– ono je svrhovito i temelji se na unutarnjoj motivaciji

ponekad da bismo zadovoljili te potrebe biramo neučinkovita ponašanja, koja nisu u

skladu s očekivanjima

10

4 komponente ponašanja: djelovanje, mišljenje, osjećanje i fiziologija → one djeluju

zajedno, nedjeljive su

mišljenje podupire svaki postupak, dok je postupak u tijeku u organizmu se događaju

fiziološke promjene, a taj odnos fiziologije i mišljenja rađa osjećaje

nad djelovanjem imamo potpunu kontrolu – to je aktivna komponenta; mišljenje možemo

umjereno kontrolirati; osjećaje i fiziologiju djelomično

često se prema djeci koju odgajamo i educiramo ponašamo kao da ih možemo prisiliti da

učine što želimo (teorija podražaja - odražaja), iako ponašanje određuje unutarnja

motivacija

to je odnos temeljen na strahu od kazne i ovisnosti o nagradi – takvi odnosi ne pridonose

istinskim promjenama ponašanja

- smisao discipliniranja djece – disciplina vs kazna

disciplina (nametnuta izvana ili samodisciplina) je poželjna, ona znači učenje, no

pretvorili smo je u nešto što jedan čini drugome kako bi se ovaj prilagodio

kazna (tjelesna, sarkazam, ponižavanje, emocionalno zlostavljanje, šutnja i izoliranje)

nije poželjna, sadržava elemente tjelesne i emocionalne povrede

razlike:

DISCIPLINA KAZNA

- očekivana – pravila se ističu i svi ih poznaju - neočekivana, čak rezultat hirovitog

raspoloženja

- dovodi dijete do naknade štete – preuzimanje

posljedice

- usmjerena na problem, ne na rješenje (nema

mogućnosti ispravljanja pogreške)

- cilj: naučiti boljem ponašanju i izbjeći

problem ubuduće

- kažnjeno dijete zbog straha ili povrijeđenosti

počinje skrivati istinu

- završava boljim odnosom odraslih i djece - katkad uključuje poznate posljedice, no one

mogu biti prestroge

- dijete nauči granice odraslih i shvaća svoj

udio u problemu

- sadržava elemente tjelesne i emocionalne

povrede, sarkazam, nelogične zabrane...

- nametnuta izvana ili samodisciplina

- kad pogriješi dijete zna što će se dogoditi

- razumna i umjerena – provodi se smireno,

11

bez negativnih emocija i kritiziranja

o dijete s teškoćama tijekom školovanja postaje odvojeno od učenja, nedostaje mu

motivacije, u komunikaciji s odraslima nailaze na jezik neprihvaćanja – zapovijed,

prijetnja, moraliziranje, savjet, poučavanje, kritiziranje..., zato im je osim spoznajnog

potreban i motivacijski te emocionalni pomak

o s druge strane, jezik prihvaćanja- međusobno poštovanje, povjerenje, otvorenost, čista

komunikacija, „ja – poruke“, aktivno slušanje, feed back...

o u pokušaju kontroliranja djetetova ponašanja možemo imati 5 polazišta:

KAZNITELJ OKRIVITELJ PRIJATELJ PROMATRAČ VODITELJ

Što radi

učitelj?

viče i proziva Propovijeda,

šuti

Traži

izgovore

Zbraja i mjeri Postavlja

pitanja

Što kaže

učitelj?

Ako to ne

napraviš, ja ću...

Trebao si to

znati bolje.

Napravi to za

mene.

Koje je pravilo? U što

vjerujemo?

Na čemu se

temelji?

krivnja,

odbacivanje

Skrivanje,

laganje

ovisnost prilagodba Jačanje, snaga

Što kaže

dijete?

Nije me briga! Žao mi je. Mislio sam

da smo

prijatelji.

Koliko teško,

koliko dugo?

Kako to mogu

popraviti?

Izlazni rezultat Ponavljanje štete Loše mišljenje

o sebi

slabost Usmjereno na

posljedicu

samorestitucija

voditeljski pristup nazivamo restitucija – pomaže djetetu u unutarnjoj procjeni onoga što

može učiniti kako bi ispravilo svoje pogreške; suradnički proces u kojem djeca uče tražiti

rješenja problema, uče o pravima i obvezama; proces koji vodi ka razvoju socijalnih

vještina i socijalne kompetencije (poznavanje i razumijevanje normi i pravila, vrijednosti,

ovladavanje umijećima nužnim za djelotvornu interakciju u zajednici)

pretpostavke uspjeha u korigiranju djetetova ponašanja:

a) uočavanje problema

12

b) ulaganje dodatnih napora u pružanju pomoći djetetu, uz postojanje svijesti da neka djeca

trebaju više pažnje zbog objektivnih okolnosti

u cilju: a) razumijevanja djeteta i njegova ponašanja

b) pružanja pomoći djetetu da bolje razumije sebe i svoje ponašanje

c) pružanja pomoći djetetu da promijeni svoje ponašanje

no, samo jedan kvalitetan odnos djeteta s npr. učiteljem neće biti dovoljan već je

potrebno uključiti cijelu zajednicu!

Roditelji djece s teškoćama socijalne integracije

o proces socijalizacije u obitelji je proces koji ima snagu povratnog djelovanja jer se uz

njegovu pomoć oblikovane osobe trebaju uključiti u okruženje kako bi u njemu djelovale

podupirući ili mijenjajući društvene odnose

o procesi koji oblikuju članove obitelji, dvije razine socijalizacijskog utjecaja obitelji:

1. DRUŠTVO (kultura, vrijednosti, struktura) cjelina obiteljske organizacije u konkretnom

društvenom okruženju

2. POJEDINAC/DIJETE (težnje, motivacija, potrebe) - neposredno odgojno djelovanje

roditelja

→ to su 2 kruga uzajamnih uvjetovanja i povezanosti čija je točka presjeka obitelj

- ekološka teorija – djeci koja nisu socijalizirana na poželjan način možemo pomoći jedino u

kontekstu intimnih društvenih sustava kojih su oni dio

- obitelj je prva etapa, prva društvena skupina koju dijete spoznaje

- članovi obitelji su povezani snažnim osjećajima, imaju jedni prema drugima prava i

obveze koji se mogu razumjeti kroz obiteljske funkcije: biološko-reproduktivna, emocionalna,

ekonomska, komunikacijska, zaštitnička, odgojna, obrazovna, socijalizacijska

→ Obilježja obitelji relevantna za odgojno-obrazovni i socijalizacijski kontekst

1. kad govorimo o nepoželjnoj socijalizaciji, odnos između obitelji i ponašanja je u fokusu

mnogih istraživanja – posebno se orijentira na strukturalna (veličina obitelji, redoslijed rođenja

djeteta, strukturalna necjelovitost, zaposlenost roditelja - majke) i funkcionalna obilježja

(roditeljsko prihvaćanje djeteta, stupanj privrženosti, obiteljski odnosi, razina kontroliranja i

discipliniranja)

13

2. dimenzije unutarnje obiteljske atmosfere – kohezija (veze između članova, od pretjerane

angažiranosti do potpune neuključenosti) i adaptibilnost (sposobnost članova da, kada je to

potrebno, promijene uloge i pravila)

3. dimenzije obiteljske komunikacije – konverzacijska (članovi se ohrabruju za sudjelovanje

u interakciji o neograničenom broju tema) i konformistička (obitelji inzistiraju na ujednačenosti

i homogenosti stajališta) → 4 tipa obitelji: koncenzualne, pluralističke, protektivne i laisez-

faire

4. roditeljski stilovi – autoritarni, permisivni, indiferentni i autoritativni roditelji

5. ključne dimenzije roditeljstva: emocionalna toplina i razumijevanje te nadzor i zabrane

- funkcionalne i nefunkcionalne obitelji:

- funkcionalne: podupiranje zdravih odnosa, usuglašena odgojna stajališta roditelja,

privrženost i potpora, dogovorena pravila, induktivni odgojni postupci (dijete samo shvaća

posljedice svog ponašanja i nužnost pravila)

- nefunkcionalne: manje sposobnosti u rješavanju problema, obrambena komunikacija,

disfunkcionalna stajališta, prezaštićivanje – popustljivost – odbacivanje

- niz je objektivnih okolnosti koje određuju svakidašnji život obitelji djece sa smetnjama u

razvoju i 3 su skupine mehanizama suočavanja s teškoćama djeteta:

1. usmjerenost na procjenu – analiza problema i pronalaženje koraka za njegovo rješenje,

otkrivanje pozitivnih obilježja u situaciji ili kognitivno poricanje radi umanjivanja ozbiljnosti

situacije

2. usmjerenost na problem – traženje informacija i potpore, poduzimanje aktivnosti za

rješavanje problema i prepoznavanje alternativnih rješenja

3. usmjerenost na emocije – kontrola emocija, emocionalni „izljevi“ i rezignirano prihvaćanje –

mirenje sa situacijom

- svrha rada s roditeljima: jačanje kompetentnosti za roditeljsku ulogu, razumijevanje vlastite

odgovornosti u nastajanju problema, poboljšanje razumijevanja problema, usvajanje novih

načina djelovanja...

14

Vršnjaci i vršnjačke skupine

vršnjačke skupina – skupina osoba ujednačene dobi, socijalnog statusa i interesa,

višestruko važna u razvijanju odnosa, komunikacije i socijalizacije

nedostatna privrženost vršnjačkoj skupini u djetinjstvu važan je činitelj teškoća socijalne

integracije u kasnijoj dobi

mogu biti: dijade najboljih prijatelja, male grupe bliskih prijatelja ili parova te skupine u

kojima nema prijateljskih odnosa

roditelji utječu na odabir prijatelja/vršnjaka: izravno (odabirom mjesta stanovanja, vrtića,

škole, obiteljskih prijatelja), neizravno (razvoj ličnosti, oblika ponašanja, vrijednosti,

normi)

u vršnjačkim skupinama poželjnija su socijalno kompetentna djeca!

najvažniji i najintenzivniji vršnjački odnos je prijateljstvo (pomaganje, dijeljenje,

uspješno rješavanje sukoba...)

tijekom ranijeg djetinjstva karakteristična su istospolna prijateljstva

muška djeca sklonija su družiti se s većim skupinama, a djevojčice s jednom ili dvije

osobe

u adolescenciji prijateljstva jačaju i stabilna su

stabilnosti prijateljstva pridonose: dob, fizička bliskost, sposobnost komuniciranja,

empatičnost, vještina konstruktivnog rješavanja sukoba, status u skupini, vrijednosni

sustav, interesi...

-razine prihvaćenosti u vršnjačkoj skupini: dvije su krajnosti – odbačenost i omiljenost, a

postoji i zanemarenost, kontroverzan status...

nasilništvo prema Olweusu je poseban oblik agresivnosti kod kojeg se dominantni

pojedinac (nasilnik) ponavljano ponaša agresivno prema manje dominantnom pojedincu

(žrtvi)

- može biti izravno – otvoreni napad na žrtvu i neizravno – društvena izolacija,

namjerno isključivanje iz skupine

- može biti fizičko, verbalno i socijalno

15

prevencija vršnjačkog nasilja je važan čimbenik uspješne odgojno-obrazovne

integracije djece s teškoćama socijalne integracije jer su ta djeca često među onima koji

su skloni nasilničkom ponašanju i koji trpe takvo ponašanje

može se vršiti putem razvoja pozitivnih vršnjačkih interakcija, vršnjačkom pomoći

(planirana i strukturirana upotreba znanja, vještina djece kako bi razumjela i pomogla

drugima u razvoju vještina te kako bi sudjelovala u razvoju samopouzdanja djece kojoj je

pomoć potrebna)

vršnjačko se sudjelovanje u integriranom odgoju i obrazovanju temelji na iskustvenom

učenju, a najčešća tehnika iskustvenog učenja je radionički grupni rad – suradničko

učenje

odgovornost učitelja je da svojim odgojnim nastojanjima kod djece razviju suradničke

odnose koji se mogu razvijati od 4. godine života, trebaju ih usmjeravati na usvajanje

kooperativnih socijalnih vještina koje imaju 4 razine: formiranje, funkcioniranje,

formuliranje i fermentiranje

→te razine ostvarujemo kroz poticanje slijedećih ponašanja:

FORMIRANJE FUNKCIONIRANJE

- tihi govor, tihi rad

- oslovljavanje po imenu

- gledanje i slušanje osobe koja govori

- izbjegavanje nepotrebne buke

- davanje prijedloga, poticanje na aktivnost

- poštovanje rokova

- traženje i nuđenje objašnjenja

- parafraziranje

FORMULIRANJE FERMENTIRANJE

- sumiranje izgovorenih ideja

- strukturiranje novih informacija

- glasno razmišljanje, verbaliziranje

- otvorenost za rasprave

- kritika problema, a ne osoba

- prihvaćanje i analiziranje različitih ideja

- vještina postavljanja pitanja

- alternativno – divergentno – slojevito mišljenje

Stručni suradnici i stručne službe

16

o za integrirani odgoj i obrazovanje presudan je timski rad različitih profesija tj. rad malih

skupina međusobno ovisnih osoba, kompetentnih stručnjaka koji dijele odgovornost za

uspješno obavljanje nekih zadaća

o preduvjeti timskog rada: intenzivna komunikacija, razmjena ideja, pregovori o

različitim rješenjima problema, sposobnost suradničkog učenja

o vrste timova: 1. savjetodavni i/ili rukovodeći timovi

o timovi specijaliziranih stručnjaka

o timovi učitelja, odnosno odgojitelja

o dimenzije uspješnosti timova: 1. neuspješni ili subsumativni – postignuće je manje od

zbroja znanja, vještine i sposobnosti pojedinih članova

2. prosječno uspješni – postignuće odgovara zbroju znanja,

vještine članova

3. uspješni ili supersumativni – postignuća nadilaze zbroj

- razina suradnje među članovima tima: 1. individualno usmjereni – jasno prepoznatljivi

doprinosi pojedinih članova

2. linearno usmjereni – jedni utječu na druge, a

dominantan je voditelj

3. cirkularno usmjereni – kreativni, voditelj je

uključen u cirkularnu transakcijsku suradnju s članovima tima

o osnovnoškolski odgoj i obrazovanje djece s posebnim potrebama provodi se u redovitim

osnovnim školama – potpuna integracija ili djelomična te u posebnim o-o ustanovama

o u jednom razredu mogu biti najviše 3 učenika s teškoćama, a s brojem učenika s

teškoćama smanjuje se broj svih učenika u razredu

o -najčešće se u vrtićima i školama kao stručni suradnici zapošljavaju pedagozi jer imaju

status osnovnih stručnih suradnika

o pedagozi planiraju i programiraju (stručno usavršavanje, izrada godišnjeg plana i

programa, plan zdravstvene, socijalne i ekološke zaštite djece, plan kulturne i javne

djelatnosti ustanove, sudjelovanje u izradi plana rada s djecom s teškoćama i plana rada s

darovitom djecom); neposredan rad s djecom, odgajateljima/učiteljima i roditeljima;

suradnja s ravnateljem, učiteljima i stručnim suradnicima i drugim ustanovama u lokalnoj

zajednici – dom zdravlja, zavod za zapošljavanje, socijalna skrb...

17

o edukacijsko-rehabilitacijski stručnjaci: logopedi, rehabilitatori i socijalni pedagozi

Ostali sudionici integriranog odgoja i obrazovanja

kvalitetu integriranog odgoja i obrazovanja sukladno postavkama ekološke teorije

uvjetuju brojni čimbenici na svim razinama ekološkog sustava – na razinama makro i

egzo prostora

makrorazina ekološkog prostora: znanstvene spoznaje u odgojno-obrazovnim,

psihološkim, pedagoškim...znanostima; postojeća zakonska rješenja; stupanj razvoja

socijalne politike društva; smisao, sadržaj i ciljevi odgoja i obrazovanja; materijalni

uvjeti; svijest o poštivanju prava djeteta; kvaliteta obrazovanja učitelja i drugih stručnjaka

egzorazina i mezorazina ekološkog prostora: raspoloživi stručnjaci u lokalnoj

zajednici; dostupnost programa nevladinih organizacija; provedba zakonskih rješenja u

praksi, angažman i razvoj zajednice...

lokalna zajednica i njezini resursi imaju veliku važnost u prevenciji i tretmanu teškoća

socijalne integracije

zajedništvo je imperativ integriranog odgoja i obrazovanja – što više stanovnici

zajednice mogu računati na uzajamnu pomoć veća će biti količina socijalnog kapitala i

koristi za zajednicu

sustav integriranog odgoja i obrazovanja (shematski):

18

MAKROSUSTAV

- ljudska prava, socijalna prava, zakoni o odg. i obr., standardi kvalitete

MEZOSUSTAV I EGZOSUSTAV

- dostupnost I kvaliteta medicinskih, psihosocijalnih intervencija, ciljevi I sadržaji, profesionalne kompetencije zaposlenika

5.ČIMBENICI TEŠKOĆA SOCIJALNE INTEGRACIJE

Odstupanja od uobičajenog (standardnog) socijalnog funkcioniranja najzornije se uočavaju u odgojnim skupinama i razrednim odjelima, što upućuje na potrebu pravodobnog uočavanja disfunkcionalnih karakteristika djece te osiguravanja ranih stručnih edukacijsko-rehabilitacijskih i drugih psihosocijalnih intervencija.

TEŠKOĆE U PRAVODOBNOJ IDENTIFIKACIJI

nedovoljno znanstveno utemeljeni pokazatelji o odstupanjima u ranoj dječjoj dobi

očekivanja da će problem nestati sam

nespremnost djetetu bliskih osoba na suočavanje s problemom

nedovoljno razvijena mreža ranih psihosocijalnih intervencija

nedovoljna ekipiranost stručnih timova u predškolskim i školskim ustanovama itd.

Svako odstupanje nije opravdano tumačiti kao znakovitu teškoću socijalne integracije, već je potrebno poštovati kriterije ozbiljnosti trajnosti i otpornosti odstupanja na promjene. Stoga odgojitelji i učitelji, prije angažiranja stručnih timova, koristeći se strategijama odgojno-obrazovnog i savjetodavnog rada, trebaju pokušati umanjiti teškoće socijalnog funkcioniranja pojedine djece.

1. USPORENI KOGNITIVNI RAZVOJ

obilježja – niža razina spoznajnih sposobnosti

teškoće – u formiranju pojmova, u upotrebi apstraktnih pojmova, u kreativnom mišljenju, u logičkom rasuđivanju, u korištenju prije stečenih iskustava, u pamćenju, u zadržavanju pozornosti

19

MIKROSUSTAV

- roditelji, braća, članovi obitelji, učitelji, prijatelji

- dijete s teškoćama socijalne integracije: promijenjivi elementi – ponašanje; nepromijenjivi – biološke dispozicije, psihička svojstva

odstupanja – na području percepcije, u svladavanju motoričkih aktivnosti, u govoru (alogije i dislogije), u emocionalnoj i ponašajnoj prilagodbi

etiološki čimbenici – prenatalni, perinatalni i postnatalni, sniženi biološko-psihički potencijal i/ili kulturološka depriviranost

razine – granična inteligencija

mentalna retardacija – laka, umjerena, teška, duboka

rezultat triju ključnih elemenata: sposobnosti osobe, očekivanja njezine okoline i stvarnog funkcioniranja u socijalnom prostoru

Što je teži stupanj mentalne retardacije kod djeteta, to je ono manje sposobno primjereno reagirati na norme ponašanja užega i šireg društvenog okruženja, što ga vodi u konfliktne situacije koje mogu uzrokovati nesigurnost, osjećaj manje vrijednosti, osjećaj neuspjeha i sl.

ULOGA ODGOJITELJA I UČITELJA

Pravodobno predlaganje upućivanja djece na stručno procjenjivanje sposobnosti

Sudjelovanje u procesu identifikacije sposobnosti, teškoća i posebnih potreba djeteta

Prilagodba didaktičko-metodičkog pristupa djetetu

Sudjelovanje u olakšavanju socijalizacijskih procesa djeteta

Podupiranje roditelja u procesu suradnje s članovima stručnog tima

CILJEVI ODGOJA I OBRAZOVANJA

Poticanje razvoja djece putem:

stjecanja osnovnih kulturnih i higijenskih navika

razvoja spoznajnih sposobnosti

razvoja govora

razvoja motoričkih sposobnosti

razvoja socijaliziranih oblika ponašanja

SASTAVNICE ODGOJA I OBRAZOVANJA

programska potpora – prilagodba programa, individualizacija zahtjeva, didaktička potpora, dodatni programi poticanja sposobnosti i dr.

20

socijalna potpora – senzibilitet i znanje učitelja/odgojitelja, senzibilitet obitelji i vršnjaka

prilagođen didaktičko-metodički pristup – primjena svih komponenti prilagodbe programa, uz upotrebu pomoćnih tehnologija; uključivanje djeteta u posebne razredne odjele/odgojne skupine

2. POREMEĆAJI GOVORNO GLASOVNO-JEZIČNE KOMUNIKACIJE

GOVOR – optimalna zvučna ljudska komunikacija oblikovana ritmom rečenica, riječi i slogova; sredstvo stjecanja znanja i izvor mnogih iskustava

Zakašnjeli i neadekvatan jezični razvoj jedan je od glavnih čimbenika kasnijih teškoća u učenju.

etiološki čimbenici – promjena u središnjem i perifernom neuromuskulaturnom sustavu; organski i funkcionalni

kontinuum od usporenog razvoja govora: dijete razumije govor i služi se rečenicom, ali ona nije primjerena kronološkoj dobi do potpunoga gubitka govornih sposobnosti: alalije, negovorenje

POREMEĆAJI GOVORNO GLASOVNO-JEZIČNE KOMUNIKACIJE

Poremećaji glasa: neprimjerena visina glasa, glasnoća, rezonancija ili trajanje glasa

Poremećaji govora: artikulacijski poremećaji i poremećaji tečnosti

Jezične teškoće: teškoće u izražavanju, ekspresiji i teškoće u razumijevanju, recepciji jezika i/ili

Problemi artikulacije, glasovni poremećaji, teškoće u tečnosti govora i gubitak govornih sposobnosti

POREMEĆAJI IZGOVORA

Artikulacijski poremećaji, dislalije – neispravan izgovor glasova. Najučestaliji poremećaji: sigmatizam, rotacizam, lambdacizam, kapacizam, gamacizam, tetacizam, deltacizam, leksičke dislalije

POREMEĆAJI TEČNOSTI GOVORA

Mucanje – prijelazni poremećaj u komunikativnoj upotrebi jezika

- razvojno, psihogeno ili neurogeno mucanje

faze – razvojne govorne netočnosti, granično mucanje, početno mucanje, prijelazno mucanje, uznapredovalo mucanje

brzopletost (batarizam) – poremećaj pripremnih misaonih procesa koji prethode govoru

21

- temelji se na hereditarnim predispozicijama

- očituje se u osnovnim komunikacijskim aktivnostima: razumijevanju, govoru, čitanju i pisanju

- karakterizira ga kratak raspon pozornosti, što se odražava na socijalno funkcioniranju brzopletaša

patološki spor govor (bradilalija) – produljivanje svih glasova, a posebno samoglasnika

- posljedica organskih bolesti središnjeg živčanog sustava (najčešće endokrinih bolesti)

- učestaliji je kod mentalno retardirane djece

AFAZIJE / DISFAZIJE

Primarne – nastaju prije nego se govor počeo razvijati

Sekundarne – nastaju nakon što je baza govora već razvijena

Razlikujemo – nominalne, motorne, senzorne afazije i potpunu afaziju

POSEBNE JEZIČNE TEŠKOĆE

Jezične su vještine zbog nepoznatih uzroka disproporcionalno siromašnije u odnosu na dob djeteta i njegove neverbalne sposobnosti u bilo kojem (jednom ili više) dijelu jezičnog razvoja. Utječu na teškoće u čitanju i pisanju.

ULOGA ODGOJITELJA I UČITELJA

poticanje socijalne integracije djece u skupini vršnjaka uz pomoć nedvosmislenih reakcija na ruganja

pružanje pravilnoga govornog modela

upotreba djetetu najprimjerenijeg oblika komunikacije

ponuda aktivnosti u kojima nije potreban govor

pisane provjere znanja i jasnije strukturiranje pojedinih aktivnosti

planiranje i dogovaranje govornih nastupa pred razredom/odgojnom skupinom

prilagođavanje vremenskih dimenzija za pojedine odgojno-obrazovne sadržaje te nastavnih metoda, oblika i sredstava rada

svaka sumnja o postojanju teškoće odgojiteljima i učiteljima treba biti signal da je potrebno savjetovanje s logopedom

22

VAŽNO

Specifična obilježja djetetova govornog izražavanja odgojitelji i učitelji ne trebaju ispravljati i osvještavati, osim ako je riječ o brzopletašu, jer s njim treba raditi na govornom osvješćivanju.

3. TEŠKOĆE ČITANJA I PISANJA

Posebne jezične teškoće, disleksija, disgrafija, diskalkulija

posljedica različitih unutarnjih i vanjskih čimbenika

mogu imati različit intenzitet, simptome i trajanje

to su neki od najaktualnijih problema školskog odgoja i obrazovanja

postoje: fenomenološke ili deskriptivne i funkcionalne ili interpretativne klasifikacije teškoća

DISLEKSIJA

Sklop kroničnih teškoća u postizanju vještine čitanja primjerena za dob, unatoč dostupnosti odgovarajućih obrazovnih uvjeta i uvjeta u okolini

nemogućnost tumačenja prostornih odnosa ili integracije vidnih i slušnih informacija

posljedica deficita slušne obrade, teškoća s fonološkim osvješćivanjem, poremećaja u radu vidnog sustava i drugih organskih čimbenika

varira od blagog poremećaja, koji se odražava u poremećenom razumijevanju pročitanoga, do potpune i pervazivne nemogućnosti čitanja unatoč odgovarajućoj inteligenciji

postoje: duboka disleksija, površinska disleksija, aleksija, disleksija zbog zanemarivanja, disleksija vezana uz poremećaj pažnje i pamćenja

DISGRAFIJA

Stabilna nesposobnost djeteta da svlada vještinu pisanja (prema pravopisnim načelima određenog jezika), koja se iskazuje kroz mnogobrojne, trajne i tipične pogrješke

Manifestira se kroz: - teškoće u percipiranju dijelova u odnosu na cjelinu i/ili

teškoće u usvajanju motoričke formule slova, znamenki i drugih simbola

o Dovodi do pogrješaka:

23

na razini slova i sloga

na razini riječi

na razini rečenice

Razlikujemo:

- fonološke disgrafije ( artikulatorno- akustička disgrafija i fonemska, akustička disgrafija)

- jezične disgrafije( disgrafija jezične analize i sinteze i disgramatična disgrafija)

- vizualnu disgrafiju

- motoričku disgrafiju

DISKALKULIJA

Djetetove sposobnosti računanja slabije su od očekivanih za dob, inteligenciju i obrazovanje primjereno dobi, a ne mogu se objasniti senzoričkim oštećenjem. Može biti jedina djetetova teškoća, a može se pojaviti i u kombinaciji s nekom drugom teškoćom, primjerice disleksijom

Oblici: verbalna, praktognostička, leksička, grafička, ideognostička, operacijska

PREDUVJET RAZVOJA VJEŠTINE ČITANJA I PISANJA

o fonološka svjesnost: svjesnost fonoloških segmenata govora, koji su uglavnom

predstavljeni abecednom ortografijom

o pravilan i razvijen govor

o pravilno razumijevanje pročitanoga

o pravilno viđenje napisanoga

o pravilno povezivanje pisane i izgovorene riječi

ULOGA ODGOJITELJA I UČITELJA

o razvoj govora, mentalnih funkcija (funkcije sinteze i analize, posebno sukcesivne

analize)

o razvoj vizualne i prostorne percepcije, pozornosti, memorije i grafomotorike

o razvoj emergentne pismenosti

24

o obraćanje pozornosti na obilježja jezičnog razvoja i jezičnog znanja djece ( npr.

postojanje vizualnog rječnika, vještine glasovne analize i sinteze, radno pamćenje i slično) te na obilježja čitanja i pisanja (ponajprije na tehnike čitanja i pisanja te na razumijevanje pročitanoga)

o savjetovanje s logopedom i uključivanje djeteta u logopedski tretman (najbolje već u

predškolskoj dobi)

o prilagođavanje vremenskih dimenzija za pojedine odgojno-obrazovne sadržaje te

nastavnih metoda, oblika i sredstava rada

o razinu usvojenih znanja potrebno je provjeravati usmenim putem

o osiguravanje individualne pomoći u učenju

VAŽNO

Osnovni kriterij za razlikovanje specifičnog poremećaja u pisanju i čitanju od prirodnih pogrješaka jest učestalost i stabilnost pogrješaka kod pojedine djece.

4. TEŠKOĆE U SENZORIČKOJ REAKTIVNOSTI

Teškoće u senzoričkoj reaktivnosti obuhvaćaju teškoće u moduliranju informacija koje se iz okoline primaju putem osjetila vida, sluha, dodira, njuha, okusa i svjesnosti tijela. Sve što dijete čuje, vidi, okusi, pomiriše i osjeti svojevrsni je temelj njegova modela spoznavanja okoline, njegova znanja i odnosa prema sredini i svijetu koji ga okružuje. Poremećaji u pojedinim osjetilnim organima uzrokuju različite perceptivne teškoće.

OŠTEĆENJE VIDA

Senzoričko oštećenje koje uzrokuje slabovidnost ili sljepoću, određuje se ostatkom vidne oštrine i širinom vidnog polja

Vizualno funkcioniranje – način na koji se osobe koriste preostalim vidnim sposobnostima, uključuje: oštrinu vida, širinu vidnog polja, pokretnost oka, funkcije mozga, percepciju svjetla i boje, osobitosti materijala i okoline koju osoba gleda te ostala individualna obilježja osobe (ostale teškoće, intelektualne sposobnosti, kompeticijske mogućnosti i dr.)

SPECIFIČNOSTI DJECE OŠTEĆENA VIDA

onemogućeno ili ograničeno učenje putem vizualne imitacije i identifikacije

problemi u usvajanju modela ponašanja

25

problemi u usvajanju svakodnevnih vještina

problemi u stvaranju realne slike o svijetu

kašnjenje ranoga senzomotoričkog razvoja

nedostatni perceptivni podaci uzrokuju stvaranje drugačije predodžbe

trebaju više vremena za obradu percipiranih informacija

SPECIFIČNI SADRŽAJ ODGOJNO-OBRAZOVNOG RADA

svladavanje svakodnevnih vještina

osiguravanje potrebnih tiflotehničkih pomagala

taktilne, motoričke, auditivne, olfaktorne, gustativne stimulacije

vizualne stimulacije slabovidne djece

poticanje komunikacije s drugom djecom

individualiziran metodičko-didaktički pristup (metoda usmenog izražavanja i demonstracije)

OŠTEĆENJE SLUHA

Sve vrste ozljeda vanjskoga ili srednjeg uha koje uzrokuju slabljenje sposobnosti vođenja zvuka do vanjskog uha. Oštećenje sluha mogu uzrokovati mnoga stanja i bolesti (prenatalni, perinatalni i postnatalni čimbenici). Neka se oštećenja sluha mogu ublažiti, a katkad i ukloniti prevencijom, lijekovima ili operativnim postupcima.

STUPANJ OŠTEĆENJA SLUHA

Nagluhe osobe: lako nagluhe, umjereno nagluhe, umjereno-teško nagluhe i teško nagluhe – auditivne informacije dopunjavaju vizualnom percepcijom (uz pomoć slušnog aparata ili kohlearnog aparata)

Gluhe osobe: ni uz pomoć slušnog aparata ne mogu cjelovito percipirati govor, dominantno vizualna komunikacija (znakovni jezik)

Prelingvalno oštećenje sluha: oštećenje koje je nastupilo prije usvajanja jezika, utječe na cjelokupni razvoj i psihosocijalno sazrijevanje osobe

Postlingvalno oštećenje sluha: govor i jezik usvojeni su prije oštećenja

MOGUĆE POSLJEDICE OŠTEĆENJA SLUHA

26

Razvoj govora osoba oštećena sluha obuhvaća: od jedva uočljivih oštećenja do potpunog izostanka govora, teškoće u standardnoj komunikaciji, odstupanja u emocionalnom i socijalnom razvoju, odstupanja u obrazovnim postignućima djeteta ovise o interakciji stupnja i vremena nastanka oštećenja, dodatnim teškoćama, stajalištima i potpori okoline (roditelja, članova obitelji, suučenika, učitelja…), pravodobnosti postavljanja točne dijagnoze, tome imaju li roditelji djeteta oštećenje sluha ili dijete raste među osobama koje čuju

TEŠKOĆE U ODGOJNO-OBRAZOVNIM UVJETIMA

o teškoće učenja govora

o zaostajanje u usvajanju govornoga i pisanoga jezika

o problemi u pisanom izražavanju

o oskudniji rječnik

o agramatizam

o otežano razumijevanje pisanog teksta

o teškoće u usvajanju obrazovnih sadržaja

VAŽNO

Razlike među osobama oštećena sluha se velike i znatno utječu na modalitete

komuniciranja te na odabir primjerenih rehabilitacijskih i edukacijskih metoda rada s

njima. Pri određivanju primjerenog modela obrazovanja najvažnije je poštovati način

komuniciranja konkretnog pojedinca.

PRETPOSTAVKE INKLUZIJE DJECE OŠTEĆENA SLUHA

Raspoloživost različitih vrsta potpora s obzirom na individualne potrebe djeteta i

preporuke stručnjaka

Omogućena povremena ili stalna edukacijsko-rehabilitacijska potpora

(surdoaudiologa)

Omogućen produljeni stručni postupak u sklopu cjelodnevne nastave

Potpora edukacijskog tumača, odnosno prevoditelja za znakovni jezik

27

Primjena specifičnih didaktičko-metodičkih postupaka (osobito primjena načela

zornosti radi omogućavanja razumijevanja odgojno-obrazovnih sadržaja)

Cilj odgoja i obrazovanja: uključivanje djeteta u cjelovit obrazovni program koji je

primjeren njegovoj dobi; kada je moguće, poticanje razvoja govora

GLUHOSLJEPOĆA

Istodobno oštećenje vida i sluha

Stanje koje pojedincu ograničava ili onemogućava optimalnu percepciju putem vida i

sluha zahtijeva određene prilagodbe i posebnosti u komunikaciji, orijentaciji i pristupu

informacijama. Gluhoslijepa se osoba u svakodnevnom životu koristi raznim

modificiranim tehnikama. Većina gluhoslijepih osoba ima znatne ostatke ili vida ili sluha,

uz teže oštećenje drugog osjetila. U odgoju i obrazovanju gluhoslijepa djeca zahtijevaju

kontinuirani edukacijsko-rehabilitacijski tretman.

5. OSTALI ČIMBENICI TEŠKOĆA SOCIJALNE INTEGRACIJE

(HIPERAKTIVNOST I POMANJKANJE PAŽNJE, PERVAZIVNI RAZVOJNI

POREMEĆAJ: AUTIZAM, MOTORIČKI POREMEĆAJI I KRONIČNE

BOLESTI, DAROVITOST)

HIPERAKTIVNOST

Razvojno neodgovarajući stupanj pozornosti, pretjerana aktivnost i hiperaktivnost

- otežava samousmjeravanje i organizaciju ponašanja u odnosu na budućnost

- teškoće u inhibiciji (kočenju) reakcija

Posljedica blagoga mozgovnog oštećenja koje uzrokuje neurološke disfunkcije mozga.

POMANJKANJE PAŽNJE

- impulzivnost i neorijentiranost u vremenu

28

- povećana ili smanjena razdražljivost

ADHD

Pomanjkanje pažnje i hiperaktivnost

SPECIFIČNOSTI ODGOJA I OBRAZOVANJA

Ciljevi: učenje samokontrole ponašanja, poticanje samopouzdanja djeteta putem dosljednoga i

čvrstoga, ali toplog i osjećajnog odnosa uz usmjeravanje pozornosti na važna ponašanja,

dogovaranje željenog ponašanja, prihvaćanje unaprijed dogovorene posljedice za određeno

ponašanje, pružanje rutine, strukture i predvidivosti, jasnu komunikaciju, didaktičko-metodičku

prilagodbu („razbijanje“ odgojno-obrazovnih sadržaja, planiranje procesa učenja, česte promjene

aktivnosti, mnogo fizičke aktivnosti).

AUTIZAM

Kompleksan (pervazivan) razvojni poremećaj multikauzalne etiologije

Sveobuhvatni razvojni poremećaj – zahvaćeni su svi aspekti djetetove osobnosti: govor,

motorika, ponašanje i učenje

Osnovni problemi: nekomunikativnost, nemogućnost uspostavljanja socijalnih odnosa, sklonost

osamljivanju i povlačenju u sebe

Nadareni autist – osoba s autizmom koja ima iznimno razvijenu izoliranu sposobnost

SPECIFIČNOSTI ODGOJA I OBRAZOVANJA

o Rutina, struktura, predvidivost

o Školovanje prema individualiziranom, prilagođenom programu

o Stalno poticanje na aktivno sudjelovanje

o stalno vođenje i upućivanje

o svaki zadatak treba rastaviti na jasne i jednostavne dijelove (faze), s jasno definiranim

ciljem

o najviše tri učenika na jednog učitelja

29

o za uključivanje takve djece nužan je dovoljan broj stručnjaka koji će im moći pružiti

primjeren tretman i pozornost

MOTORIČKI POREMEĆAJI I KRONIČNE BOLESTI

- oštećenja lokomotornog sustava

- oštećenja središnjeg živčanog sustava

- oštećenja perifernoga živčanog sustava

- oštećenja koja su posljedica kroničnih bolesti drugih sustava

motorički poremećaji (tjelesna invalidnost) – ispodprosječno tjelesno funkcioniranje u

području grube i/ili fine motorike zbog kojih je osobama potrebna stručna pomoć u

odgoju i obrazovanju te u osposobljavanju za rad i život, uz uvjete koji su im primjereni

kronične bolesti – trajanje bolesti promjenjive težine, što obuhvaća razdoblja

poboljšanja i pogoršanja zdravstvenog stanja, zahtijevaju različita liječenja te edukacijske

i rehabilitacijske intervencije

EPILEPSIJA

Povremeni poremećaj živčanog sustava koji nastaje zbog prekomjernog ili nepravilnog

izbijanja živčanih impulsa u mozgu

Epileptični napadaj – povremena, stereotipna epizoda poremećaja svijesti i/ili

ponašanja, i/ili emocionalnih reakcija, i/ili motorike, i/ili osjetilnih funkcija

Razlikujemo primarno generalizirane epileptičke napadaje i epileptičke napadaje sa

žarišnim početkom ; veliki i mali epileptički napadaji

CEREBRALNA PARALIZA

Skupina poremećaja pokreta i položaja uzrokovana oštećenjem nezrelog mozga. Stanje

nastaje prije, tijekom ili neposredno nakon rođenja.

30

Znakovi – slaba kontrola glave poslije dobi od tri mjeseca, prekomjerna napetost ili

mlohavost mišića, nesposobnost sjedenja bez potpore od osmog mjeseca nadalje,

upotreba samo jedne strane tijela, teškoće u hranjenju, jaka iritabilnost, odsutnost smijeha

i dr.

Djeca s cerebralnom paralizom sve se češće uključuju u redovite odgojno-obrazovne

ustanove, prema posebnim programima i uz stručno vođenje rehabilitatora.

SPECIFIČNOSTI ODGOJA I OBRAZOVANJA

- pristupačnost odgojno-obrazovne ustanove, bez arhitektonskih barijera

- osiguran prijevoz, i prema potrebi, osobni asistent

- didaktičko-metodičke prilagodbe (pisane informacije i upute, tempo rada, pomagala)

- dogovor i suradnja sa stručnom službom, roditeljima i djetetovim liječnikom

DAROVITOST

Iznimna darovitost, moguća su iznimno visoka postignuća u odnosu na vršnjake, iskustvo

ili okruženje. Potrebno je posebno obrazovanje koje će djeci omogućiti da razviju

natprosječne sposobnosti.

Mogući socijalizacijski problemi :

- razlike između pojedinih aspekata razvoja (npr. motorne i intelektualne razvijenosti)

djeteta

- dosada i s njom povezana nedisciplinarnost

- neusklađenost očekivanja i mogućnosti

postoje:

manifestirana i potencijalna darovitost

bistra i darovita djeca

31

darovita djeca mogu manifestirati ponašanja slična ADHD-u

dvostruko etiketirana djeca – kombinacija visokih potencijala i razvojnih teškoća

Znakovi darovitosti mogu se uočiti već u predškolskoj dobi. Ako obiteljska i obrazovna

sredina, uzajamno se podupirući, ne mogu osigurati primjereno zadovoljavanje posebnih

potreba darovite djece, postoji opasnost od trajnog zanemarivanja, zatomljivanja i

neiskorištavanja djetetovih potencijala. Odgojno-obrazovne ustanove trebale bi imati

razrađene i prihvaćene programe kad je riječ o sposobnoj djeci, čija bi provedba znatno

smanjila broj nerealiziranih talenata u općoj populaciji.

SPECIFIČNOSTI ODGOJA I OBRAZOVANJA

o pravodobno prepoznavanje i upućivanje na identifikacijske postupke

o uključivanje djeteta u edukacijske sadržaje i oblike u kojima se može intenzivnije

razvijati

o primjena nastavnih strategija za darovitu i vrlo sposobnu djecu

o dvostruko etiketirana djeca zahtijevaju posebne oblike identifikacije i posebne oblike

potpore u vrtiću i školi; osobito izvan sustava, kroz alternativne izvanškolske

obrazovne i terapijske programe

6. POREMEĆAJI U PONAŠANJU: FENOMENOLOŠKI

KOMPLEKS TEŠKOĆA SOCIJALNE INTEGRACIJE

poremećaji u ponašanju su ponašanja koja odstupaju od uobičajenih standarda ili normi

koji vrijede za određenu dob djeteta u određenom socijalnom okruženju, a koje to

okruženje, zbog mogućih posljedica na dijete i/ili okolinu, smatra štetnima i opasnima pa

stoga trebaju poseban tretman

32

različiti oblici poremećaja u ponašanju isprepleću se na različite načine i bez jasne

granice

utvrđuju se prema kriterijima štetnosti, trajanja i otpornosti na promjenu, što znači da su

potrebne stručne intervencije

U ODG-OBRAZ. OKRUŽENJIMA MOGU SE UOČITI:

→ plašljivost, povučenost, potištenost, nemarnost, lijenost, nametljivost, nediscipliniranost,

prkos, laganje, bježanje, agresivno te delikventno ponašanje

PLAŠLJIVOST

- pretjeran strah od određene situacije ili niza situacija

- s jedne strane riječ je o poremećaju adaptacije, a s druge strane o pretjeranoj reakciji na

prethodne konflikte

- karakterizira ga: uznemirenost, bljedilo, pojačano znojenje, napetost, zbunjenost, kočenje

- plašljivost se manifestira u svakoj situaciji u kojoj se može doživjeti neuspjeh, prigovor

ili podsmjeh drugih osoba

POVUČENOST

o ponašanje djeteta koje je pretežno tiho, mirno, osamljeno, igru često napušta

nezadovoljno, nema stalne prijatelje, češće bira društvo starijih ili mnogo mlađih osoba

o riječ je o manjku zadovoljavajućih socijalnih odnosa, koji rezultiraju neugodnim

emocionalnim stanjem

o budući da se povučenost očituje u krugu vršnjaka, povučena djeca često postaju žrtve

nasilničkog ponašanja svojih vršnjaka

POTIŠTENOST

o poremećaj u ponašanju koji prethodi depresiji; jedan je od simptoma reakcije na

ugrožavajuće životne promjene kojima se osoba ne uspijeva prilagoditi, umanjuje

sposobnost koncentracije, čitanja, pisanja, komunikacije, a odražava se i na ukupno

socijalo funkcioniranje

33

o stručnu pomoć je potrebnopotražiti ako se kod djece i mladih pojavi neka iznenadna

promjena ponašanja koja traje dulje od dva tjedna i uključuje neki od ovih simptoma:

promjena apetita, promjena ritma spavanja i budnosti, neopravdano samooptuživanje,

negativno mišljenje o sebi, osjećaj tuge i stalne zabrinutosti...

NEMARNOST

o označava ga pasivno ponašanje i nedovoljno odgovoran odnos prema radnim zadaćama, u

čemu se prepoznaje nedostatak radnih navika, što, prema pravilu, prate različiti vješti

izgovori

o takva su djeca troma, lijena, bez inicijative, spontano ne prihvaćaju nikakve aktivnosti,

sve rade preko volje, površno i neuredno...

o nemarnost ne podrazumijeva potpunu nekativnost i pasivnost, već samo izbjegavanje

rada kao prisilne i modelima određene korisne djelatnosti

LIJENOST

o najčešće se definira kao nedostatak želje za bilo kakvom aktivnošću ili radom

o izrazito lijene osobe, koje se odbijaju baviti bilo kakvim aktivnostima, ne uspijevaju ništa

naučiti ni razviti neku vještinu ili talent, a njihovo samopouzdanje postaje sve slabije

NAMETLJIVOST

o cilj: privući pozornost okoline, zabaviti ljude oko sebe, upasti ljudima u oči, biti osobito

zanimljiv, predmet tuđeg divljenja i zavisti, a opaža se kod djece koja se katkad osjećaju

usamljena, koja imaju osjećaj da se roditelji nedovoljno bave njima i da za njih nemaju

vremena

o karakteristike: učestalo upadanje u riječ drugima, neprestano zapitkivanje, hvalisanje,

prenemaganje i slična ponašanja

o nametljivost treba ignorirati, dosljedno i mirno provoditi zahtjeve, ne obazirući se na

djetetovo izazivanje

NEDISCIPLINIRANO PONAŠANJE

ponašanja povezana uz nepriznavanje odgojnog autoriteta ili uz aktivno suprotstavljanje

autoritetu

karakteristike: tvrdoglavost, nediscplinirano ponašanje, nespremnost na kompromis,

ispitivanje granica do kojih može ići i sl.

dijelimo ju na dva stupnja:

34

o nefiksirana nedisciplina (bez dugog razvoja, bez rigidnih oblika, s razmjerno

dobrom prognozom)

o fiksirana nedisciplina (s rigidnim oblicima i ozbiljnim društvenim posljedicama)

PRKOS

poremećaj prkošenja i suprotstavljanja (teži oblik nediscipliniranog ponašanja)

dijelimo ga u dvije skupine:

o otvoreni prkos - prepoznajemo ga u nizu ponašanja kao što su: otvoreno odbijanje

udovoljavanja zahtjeva, galama, uporan plač bez opravdanog razloga, napadaji

bijesa, lupanje šakom po stolu, udaranje nogama o pod, valjanje po podu i sl.

o prikriveni prkos - pretežno je prisutan u ponašanju koje opažamo kao površno

obavljanje zadaća ili njihovo izbjagavanje, nekontrolirano mokrenje, regresivno

ponašanje, zapuštanje školskih i obiteljskih obveza, indiferentnost na kazne i sl.

LAGANJE

o laganje radi postizanja željenog cilja (prešućivanje ili iskrivljavanje istine koja je djetetu

poznata, dopunjavanje djelomično poznate istine ili izmišljanje pojedinosti koje ne

postoje)

o važno je znati da dijete nije sposobno uočiti razliku u društvenoj štetnosti i

(ne)moralnosti pojedinih laži, a dugoročno je odgojno pogubno ako odrasli ne razlikuju

maštu i laganje

BJEŽANJE

o individualno bježanje - učenik koji bježi sam oslanja se na vlastite snage i time nastoji

riješiti, ublažiti ili izbjeći neki osobni problem, konflikt i sl.

o bježanje u skupini - najčešće je motivirano postizanjem nekog grupnog cilja, pri čemu

manji broj vršnjaka preuzima vodstvo, a ostali se prepuštaju njihovu vodstvu i

podređenju ciljevima skupine

o bježanje kao posljedica tzv. školske fobije- djelomična ili potpuna nesposobnost

pohađanja škole koja nastaje kao posljedica neobjašnjivog straha od mogućih školskih

situacija

AGRESIVNO PONAŠANJE

o 3 vrste agresije: fizička, verbalna i socijalna

o fizičko agresivno ponašanje uključuje sve vrste udaraca, guranja, razbijanja i sl.

35

o verbalno agresivno ponašanje uključuje uvrede, dobacivanje, ponižavanje pred drugima,

prijetnje, ucjene, odbacivanje i sl.

o socijalna ili neizravna agresivnost- šteta ili ozljeda žrtvi se nanosi posredno, najčešće

ugrožavanjem njezinih socijalnih odnosa, nastojanjem da se ti odnosi ugroze ili

prijetnjom takvim ugrožavanjem

DELIKVENTNO PONAŠANJE

o upućuje na postojanje mnogobrojnih nepovoljnih socijalnih okolnosti u kojima djeca

odrastaju te zahtijeva nedvosmislenu i kompleksnu intervenciju usmjerenu na saniranje

čimbenika koji su pridonijeli takvom ponašanju

o kad se kaznena djela počnu činiti već u ranoj životnoj dobi, riječ je o tzv.

nesocijalniziranim delikventima koji potiču iz nefunkcionalnih obitelji

ULOGA ODGOJITELJA I UČITELJA

osigurati osjećaje pripadanja i povezanosti, koje djeca nisu mogla doživjeti u drugim

sredinama

provedba empirijski provjerenih intervencija koje će djeci koja manifestiraju rizična

ponašanja i/ili poremećaje u ponašanju omogućiti zadovoljavanje obrazovnih i drugih

socijalnih potreba

suradnja sa službama specijaliziranim za prevenciju i tretman poremećaja u ponašanju

36