KAilTIL DICI AV

ffi@s&ffiw

$)f,?

l. Predgovor

Pitanje Bosne jo5 uvijek je aktuelno u srpsko-hrvatskim odnosima' O

pravilnom gledanju na to pitanje zavisi u dobroj mjeri sav budu6i tok

dogadjaja izmedju Srba i Hrvata.

Bosna je jedinstvena slavensl<a zemlja na Balkanu, kako po svom geo-

grafskom poloZaju, tako i po svojoj historijskoj pro5losti i kulturnoj

orijentaciji. To je ditav slavensl<i jug u malome, to je naS mikrokozam'

O tome pitanju pisalo se rnnogo i na srpskoj i na hrvatskoj strani'

Medjutim bilo je vrlo malo pisanja o tome, bar do sada, sa same bosan-

ske strane; manjkala je jasna bosanska pozicija. To stanje se ali mije-

nja kako u zemlji tako i izvan nje.

Zadalak je ove radnje da dadne kratak pregled najglavnijih stvara-

ladkih snaga, koje su utjecale kroz historiju na obrazovanje Bosne kao

posebnog nacionalnog subjektiviteta. Radnja obuhva6a dogadjaje u sred-

njevjekovnoj Bosni do pada bosanskog kraljevsta i te dogadjaje posma-

tra, ne kao izolovane prizore, nego kao dinove u velikoj drami historij-

skih zbivanja onoga vremena, koji 6ine jednu cjelinu'

Bude li ova knjiZica uspjela da unese makar i tradak svjetla u na5u

narodnu dramu, bude li joj po5lo za rukom da postavi odnose izmedju

pojedinih na5i naroda na jedan viSi, plemenitiii, humaniji, misaonog

dovjeka dostojniji plateau, bi6e sa tim izvr$ila onu misiju koju jojjenamijenio pisac.

Northbrook, lll. USA

U proljede, 1973.

(Predlog za katalogiziranje)

Avdi6, KamilY.

Bosna u historiiskoi perspektivi'

Bed 1973, 1 13 str.

1 . Bosna - Historija. 2. Bosna - Rasprave' dlanci ' predavanja' l' Naslov'

s49.742

Editor: Kamil Y. Audich

4044 Crestwood DriveNorthbrook, lll, 60062 USA

KAIIII Y. AUIIIG

Bosna u historiiskoi perspektivi

BeC, 1973

STOVO PRIZNANJA

Da bi ova radnja mogla biti Stampana u obliku knjige, ima se zahvaliti

prijateljima, koji su piscu pruZili, ne samo moralnu, nego imaterijalnupomo6 za djelomieno pokri6e troSkova Stampanja.

Priloge su dali slijede6a gospoda: Hasan Karadi iz Kanade; lljas Rustem-

pa5i6, lljas Zenkic, H. Sulejman Klaji6, Osman Bojii, Muharem Zulfic,

ldris lbragic, Ramo Lejli6, Husein ldrizovic, brada Bamburi, Tahir Zec,

Zaim Spahic, Nacionalno UdruZenje Bo5njaka i Besim Velic, svi iz Chi-

caga; Zubdevi6 Sead, iz Beallsville-a, Pa., M. Batlak, iz Cleveland-a,

Ohio, i Hajro Ferizovi6 iz Toronta, Canada.

Svima od srca hvala i neka njihov primjer sluZi drugima za ugled!

S A D R Z AJ

1. Predgovor 7

I2. Mani i manihejstvoLiteratura o manihejstvu 9

1. Kr56anska literatura I2. Zoroastriiski izvori . . 10

3.Moderni izvori ...104.Arapski izvori ...11

3. Sta kaZe ,,Al-Fihrist" . . .12

,,Mani imanihejstvo .'.12Mani-evo udenje o svojstvima Vjednoga, kako je

svijet formiran i o borbi izmedju svjetla i mraka . . . 14

Poeetakrasplodjavanja .. -18

Pristupuvjeru(inicijacija) ...21Sakralni zakoni i vjerski propisi manihejstva . . .21

Propis molitve: detiri ili sedam . . .22

SmrtMani-a .- -23

Budu6i2ivot .'.24Naslovi Mani-evih knjiga . . .25O $irenju manihejstva" . . .26

4. Odnos izmedju gnosticizma i manihejstva .28

5. Sirenje manihejstva na zapad . . 29

6.BogumilstvouBugarskoj .-.31T.BogumilstvouBosni ...418. Vrijeme pojave bogumilstva u Bosni . . . 45

9. Albigenska kriZarska vojna ' . . 52

10. Vjerske prilike u Bosni prije pojave bogumilstve .56

11. Glavni dogadjaji u Bosni poslije 1204 . . . .59

12. Driavno-pravni poloZaj srednjevjekovne Bosne .88

13. Pouke iz pro5losti . . .92

14. Nacionalni karakter Bosne . . 100

15. Bibliografija 111

2. IV|ANI I MANIHEJSWO

d svih swaraladkih snaga Sto su uticale na obrazovanje srednje-vjekovne Bosne, najsudbonosnija uloga pripadala je bogumilstvu.Historijski izvori upuiuju na to da je bogumilswo geneti6ki

izdanak manihejstva. Taj izdanak nikao je u Bugarskoj, kao otporkrs6anstvu i bizantinskom socialnom uredjenju, dok su slidni pokretinastali, nekako u isto vrijeme, u JuZnoj Francuskoj (Albigenzi)' Sjever-noj ltaliji (Katari) i drugim dijelovima Zapadne Evrope. Svima timvjerskim pokretima, pod ma kakvim imenom se javili' zajednidko je

dualistidko gledanje na svijet i svi oni, uglavnom, vuku svoj korjeniz manihejstva.

Literatura o manihejstvu.

Literatura o manihejstvu moze se podijeliti u detiri grupe:

1. Kr56anska literatura, bilo da je nastala na lstoku ili Zapadu. Orien-talni kr56ani Sirije i Mesopotamije Zivjeli su pomije5ani sa Manihej-cima, pa bismo s pravom od njih mogli odekivati, da nas potpuno upoz'naju sa tim udenjem. Medjutim vrlo je malo od njihovog pisanja do nas

doprlo. Aphraates, koji je pisao i djelovao u prvoj polovici detvrtogstoljeda samo aludira na opstojanje manihejstva i smatra ga opasnomherezom. I O manihejstvu su jo5 pisali Ephraim iz Nisibisa (umro 373),biskup Gabriel, Theodore bar-Khuoni i drugi, ali su njihova djelauglavnom izgubljena. lz drugih izvora saznaje se da su ovi pisci pisali,manje viSe, u apologetidkom duhu, pa to donekle umanjuje njihovunaudnu vrijednost, sve kad bi i bila saauvana njihova djela'

Zapadni kr56anski izvori, bili oni latinskog ili grdkog porijekla, takod-jer odiSu, u glavnom, apologetidkim duhom. Neki zauzimaju oWorenneprijateljski stav prema tome udenju i nazivaju ga ludjadkom here-zom.

Od svih zapadno-kr56anskih pisaca o manihejstvu svakako je najvaZ-

niji St. Augustin, zakoga se veli da je bio isam pristalica ovog udenjapunih devet godina (373-382). Napisao je mnogo rasprava o manihej-stvu, nakon Sto je primio kr56anstvo, izmedju ostalih i ove: CONTBAEpistolam Manichaei quam vocant Fundamenti; CONTBA Faustum;CONTRA Fortunatum; CONTRA Adimantum; De Genesi CONTRA Mani-chaeos; De Moribus Ecclesiae Catholicae et de Moribus Manichaeorum.

't Wtisht, \t, Short history of Syriac literature. London, 1894, str' 32'

Usprkos toga obilatog rada o manihejstvu, koje odi5e ap6logetidkimduhom (sve je u glavnom "contra", t. j. protiv), iz pisanja St. Augustinane moze se dobiti objektivna slika o tome u6enju, prvo Sto on sam nijepoznavao orginala na kojemu je to udenje sastavljeno, a drugo, Sto ongovori samo o opcim stvarima, a kad predje na detalje, izvori su mu

usmena predaja toboZnjih poznavalaca manihejstva. Faustus, za koga

St. Augustin kaZe da je najbolje upoznat sa tim udenjem, bio je rodomiz Sjeverne Afrike i nije poznavao ni Sirijskog ni Pahlavijskog jezika,

a na tim jezicima je saduvano manihejsko udenje.')

Jedan od najvaznijih zapadno-kr66anskih izvora o manihejswu je tzv'Formula of Abjuration (Formula odricanja), sto ju je svaki heretik moraoizre6i prije nego je bio primljen u krilo Katolicke crkve. No iu toj For-

muli malo je toga za Sto se rnoZe re6i da je Manihejskog porijekla, doksu mnoga "krivovjerja" uzeta od drugih sekti i pripisana manihejswu.2)

2. Zoroastrijski izvori su samo djelomidno saduvani, a i ono Sto je

nadjeno bilo je u tako dotrajalom stanju, da se tekstovi prosto ne rnogu

odgonetnuti. Ono malo Sto se je proditalo odise istim apologetidkimduhom kao i Kr56anski izvori. Tome se ne treba duditi, jer je PerzijskoZoroastrijansko sveienswo gledalo u manihejstvu opasnog protivnika,kojega je trebalo ocrniti i konadno uni5titi.3)

3. Moderni izvori. U posljednje vrijeme, narodito u dvadesetom stolie-6u, nastala je ogromna literatura o manihejswu, koja se bavi i svim

ostalim vjersko-revolucionarnim pokretima, koji su ranije bili poznati

samo po njihovim protivnicima.

Ve6 u osamnaestom vijeku objavljena je jedna monumentalna studiiau dva sveska, koju je sastavio l. de Beausabre, pod naslovom: HistoireCritique de Manich6e et du Manichaeism. To djelo je za cijelo jedno

stolje6e bilo glavni izvor o manihejstvu na Zapadu'a)

Prva Njemadka ekspedicija, koja je poslana u lstodni Turkestan, gdjeje Mani lidno propovijedao, otkrila je, 1902-1903, u oazi Turfan,izvjesne pisane dokumente, koje je poslije proditao prof. F' W' K'

trliitter. Ti dokumenti su pisani, izmedju ostalih, i u srednje-perzijskom

r) Hastings, J., (ed) Encyclopedia of Religion and Ethics. N. Y' Scribner, 1928'v. vlll, str. 394.

2) lbidem3) lbidem,i Ort, l- J. R., Mani, a religio-historical description of his personality' Leiden'

Brill, 1967, str. 4.

10

jeziku, koji se u nauci oznacuje kao Turfan-Pahlavi.l) Neki od tih doku-menata pisani su na turskom jeziku, neki dak na kineskom, ali u glavnomsvi oni kazuju istu pridu.

Godine 1931 otkrivena je jedna citava mala manihejska biblioteka, blizumjesta Lycopolis-a u Egiptu, a sadrZavala je Manihejske himne, izvjesnevijesti o tragidnoj pogibiji Marri-a i neka pisma. Ta je biblioteka pisanakoptskim jezikom.2)

4. Arapski izvori. JoS prije otkrida u Turfan oazi, kad su Zapadu postalapristupadna djela arapskih historidara, otkrilo se je o manihejstvu mnogotoga Sto do onda nije bilo poznato. Kod mnogih Evropskih pisaca i kul-turnih radnika prevladalo je mi5ljenje, da su Arapski izvori vjerodo-stojni, objektivni i pouzdani, poimenice lbn al-Nadim, Al-Biruni, Al-Ya'kubi i Sahristanie) ManihejsWo, naime kao takovo, nije proganjanood islamske dr1ave. To joS narofito vrijedi za period vlade Abbasovi6a(750-1258). Manihejswo je niklo u Perziji, a u doba Abbasovi6a vladalisu jako dobri odnosi izmedju Arapa i Perzijanaca, prvenstveno raditoga, jer su Perzijanci omogudili Abbasovidima da dodju na vlast. Stoga vidimo skoro svugdje simbiozu lslama i manihejstva. lslam je daomanihejstvu isti status kao i tzv. Ehli-Kitab-u, t. j. narodima kojima sudate ranije objavljene BoZije knjige, a to su Jevreji i Kr56ani. Toleran-ciju lslama prema manihejstvu treba luciti od dinienice da lslam nijetrpio proizvoljna tumadenja Kur'ana od strane Manihejskih pristlica.

Sir Thomas Arnold smatra da su postojale jake dodirne to6ke izmedjulslama i manihejstva,4) Sto 6e se najbolje vidjeti iz udenja manihestva,koje 6emo sada ovdje iznijeti prema Arapskim izvorima.

Od svih arapskih djela, koja se bave tim pitanjem, najve6e priznaje unaudnom svijetu uziva Al-Fihrist (Popis, lndeks) od lbn al-Nadim-a,sastavljen u Bagdadu godine 988. Djelo je to od ogromnog znalaja zaprouiavanje kulturne historije lslama, jer su u njemu nabrojene ne samoknjige koje je pisac zabiljelio, nego sijaset drugih predmeta od litera-ture do filologije, historije, poezije, teologije, prava, filozofije i konadnohistorije religija i sekti. Al-Fihrist u svakom od tih polja nabraja knjigeo kojima danas znamo da su postojale samo zahvaljuju6i toj ogromnojbibliografiji. Mnoga od tih djela su davno propala. Po toj bibliografiji

r) Jackson, A. V. Williams, Besearches in Manichaeism with special referenceto the Turfan fragments N. Y., AMS Press, 1965, str.322Cambridge Ancient History. N. Y,, Macmillan, 1939, v. Xll, str.505.Browne, E. G., A literary History of Persia. Cambridge, 1956, v. l, str. 154-5.Arnold, T. W., The preaching of lslam, Lahore, Sh. M. Ashraf, 1961, str. 201 .

2J

3J

{r)

11

mo2e se bar donekle stvoriti slika o stvaralackom geniju Arapskog

jezika u prva tri stoljeca lslama.

DjelojenaZapaduprviizdaoiprotumadiopoznatinjemadkiorijenta-ti"i" du.tuu Fltgel.rl Prvi potpuni prevod toga djela na Engleski jezik

iriuJio je prof. Bayard Dodge.'r) Kritika se je pohvalno izrazila {o ogrom-

norn trr'iAu i naporu oko prevoda ovako ogromnog djela' ali je primjeieno

vrlo mnogo gre$aka u prevodu. VaZno je svakako to Sto je prevodilac

imao bolji, vierodostojniji rukopis od onoga l':ojim se je sluZio Fl0gel'

ali taj rui<opis naZalosi nije objavljen uz prevod' Vjerovatno je to ostav-

ljeno za drugo izdanje Prevoda.e]

Za ovo nekoliko poglavija Sto se odnose na na5u temu sluZio sam se

Fl0gelovim originalnim rukopisom. Neka 'poglavlja' koja nisam smatrao

bitnim za na5u temu, potpuno sam izostavio'

3. Sta kaZe ,Al-Fihrist" :

,,Mani i maniheistvo'

Muhammed ibn lshak (al-Nadim) kaZe: Mani ibn (sin) Futtaq Babek ibn

Abu Barzam bijaSe jeian od Haskanija'4) Njegovoj majci ime.j.e Mais'

dok ima I drugih verzija, po kojima bi se njegova majka zvala Utakhim'

ili Mar Marjam i ona potjede od A5ghanija' Po jednoj neprovjerenoj

verziji, izgleia da je Mani 'mogao biti biskup LI mjestu Kunna iokolici'

Oa 1e on, io toj u"itiji, pripadao narodu iz-mjesta Huni i onih koli Zive u

otofi"i eadaraje i Bakusaje'o) On (ManiJ je imao deformiranu nogu'

,l Kit; al_rinri.t mit Anmerkungen herausg. von Gustav Fliigel. Deutsche

morgenl6nd. Gesellschaft, 1862'2] The Fihrist of al-Nadiml'A i"nih C"ntu.y Survey of Muslim Culture Ed' and

' il;;;i.";;'Btv*o o"ug"' i!;; V-";k & london' columbia Univ Press' ie70'

:J Za kritidku ocjenu ovoo Enoleskog prevoda vror:' F. no."nt6ui.'"rr,e ritiri-J". .-.t,'lJuinat of the American oriental society'

v.91, broj 4, Oct.-Dec, 1971, str.531-32''t) Haskanije i A5ghanije itgi.ii d', l;:jedno te isto ime' koje Arapi upotreblja-' iiiiiu'ornaku" Periijs[; P;;U;{." 'Jinastije, koia se u Zapadnim izvorima

;;;;6ri" k;; nrsacidi-(Arsacid'en). P9.o-Yg|n.e bi 'Manijevi roditelji

-vukli lozu

oOt<ratjevst<efamilije.VidiFltig.elovAl-Fihirist'slr'327'blllesKaDr'5'5) Sva mjesta ovdle spomen"ui; ;j|;t" se u danasniem lraku' 2a poblilu oznaku

njihove seografske t"k;;;i;i;;;;-se obratiti na'rv1u'diam a!-Buldan od Yakut

ibn Abd-Allah at-uamavii"p"o.i"li-f'ri"t"tetto izdanle-tog-a djela pod l1:l9uot'Jacut's Geographisch"t'woit.iU,dh, Leipzig' ot'itC' teza' herausg' von Fer-

dinand Wilstenfeld.

12

Veli se takodjer da mu je otac porijeklom iz Hamadana, da se je dose-lio u Babiloniju i da je Zivio u Al-Madain-u,1) u predjelu Sto se zoveKtesifon, gdje bija5e hram idolopoklonika, kamo Futtaq odlazaSe, kao

i ostali svijet.

Jednoga dana duje Futtaq jedan tajanstveni glas u tome hramu koji mu'toboZe, rede: ,,O Futtaq! Nemoj jesti mesa; nemoj piti vina; nemojspolno opditi !" To toboZnje naredjenje njemu je ponovljeno, u tri dana,nekoliko puta. Videii to Futtaq se prikljuci jednoj grupi ljudi koji su

2ivljeli u okolici Dastumeisana, a bili su poznati pod imenom Al-Mugh-tesila (t. j. oni koji praktikuju ritualno pranje vodom') JoS i danas ima

njihovih pristalica u onim precijelima i barovitim krajevima' Oni su bilisljedbenici kulta, koji je bio naredjen Futtaq-u da ga primi, kad je nje-gova Zena bila nose6a sa Manijem.

Kad ga je rodila, prida se, da je imala vrlo lijepe lsnove o njemu.zJ Cak

i na javi, kaZu, da je vidjela kako neka tajanswena pojava uzima njenogsina i uzdiZe se s njime do nebesa, onda ga opet, nakon dva tri dana,povrati na zemlju.Njegov otac posla da ga se donese u mjestogdje jeonstanovao, tako da je Mani bio odgojen u pravcu koji je slijedio njegovotac.

Mani je, cak kao vrlo mlad, govorio mudro i pametno. Kad je navr5iodvanaest godina, do5la mu je revelacija, otkrovenje. Prema njegovojizjavi ta revelacija do5la mu je od Gospodara Perivoja Svjetla, Boga'

neka je uzvi5eno Njegovo ime! Andjeo koji mu je donio objavu zove

se Tawm. To je Nabatejska rijec, a znadi "drug". Taj andjeo rede Mani-u:,Napusti taj kult, jer ti njemu ne pripada5. Ti se treba5 strogo drZati6isto6e duha i savladjivati u sebi niske porive. JoS nije vrijeme dajavno nastupis, ier si i suvise mlad za takvu akciju".

Kad je Mani navr5io 24 godine, dodje mu ponovno andjeo Tawm i rede:

"Vrijeme je sada do5lo da nastupi5 javno i da pozove5 svijet na praviput". lzjava koju mu je toboZe Tawm urudio, glasila je: "Pozdrav Tebi,

o Mani, od mene i od Gospodara koji me je Tebi poslao' On je Tebe

odabrao za Njegovu misiju i On ti naredjuje da svijet pozove5 i objas-

r) Al-Madain je bio grad na Tigrisu, a sastojase se od dva dijela: seleucia- na zapadnoj obali*i Ktesifon na istodnoj obali rijeke^ Vidi: Encyclopedla oflslam, lll, str. 75.tl Prema Al-Biruni-u Mani se je rodio godine 215 ili 216 n.e., eewrte godineviadanja Artabanusa (Ardawan) V., posljednjeg kralja Partijske dinastije' Otome vidi: Browne, A. Literary Hist6ry 6f P6rsia, str. 154; Dodge-ov prevodFihrist-a, str.775.

13

niS mu tko si Ti; da ga pozove6 na put istine BoZije i da na tom putuustraje5, podnoseci sve tegobe i nezgode".

Manihejci kaZu: On (Mani) je javno nastupio na dan krunisanja Sapural, sina Arda5irova. Dan bijaSe Nedjelja, prvoga Nisana (Aprila), kad jeSunce bilo u Aries-u.t) U toj prilici s njim su bila dvojica njegovihpristalica, jedan se zvao Sam'un a drugi Zakwa. Njegov otac takodjerbia5e s njim promatrajudi5ta s,e de5ava.

Muhammed ibn lshak (al-Nadim) kaZe: Mani se pojavio druge godinevladanja Rimskog cara Gallus-a. Marcion se pojavio oko stotinu godlnaranije, za vrijeme vladanja cara Titus Antoninus-a i to prve godinenjegovog vladanja. lbn Daysan se pojavio oko trideset godina nakonMarcion-a. lbn-Daysan se tako zove, jer se je rodio kod rijeke Daysan.

Mani je drZao da je on "paraklet", o kojemu govorase lsa (lsus), nekaje mir BoZiji s njime! Mani je sastavio svoje udenje iz kr56anstva i

Zoroastrijanske religije. lsto tako pismo kojim je on pisao vjerskeknjige bilo je Sirijsko i Perzijsko.a) Prije sastanka sa Sapurom, Manije putovao po svijetu oko 40 godina. Onda je pozvao u svoje udenjeFiruz-a, Sapurova brata, a Firuz uredi da ga Sapur primi.

Manihejci kazu: Kad je Mani stupio pred Sapura, izgledalo je kao da na

njegova dva ramena svijetle dva lampiona. Kad ga je Sapur ugledao'zadivio mu se i primio ga e sa velikim po5tovanjem, a u stvari Sapurje prije toga planirao da ga smakne. Sada pak dobi prema njemu nekostrahopo5tovanje. Sapur ga je upitao za5to je-do5ao,obe6av5i mu da6e ga poslije ponovno primiti. Mani sada zatra2i od Sapura nekolikostvari, medju ostalim i to da drZava pokaze izvjesnu trpeljivost premanjegovim pristalicama u provincijama i ostalim dijelovima carstva i daim se prizna pravo kretanja u cijeloj carevini. $apur je te zahtjeveprihvatio, usvojio i tako je Mani sada podeo propagirati svoju naukuu lndiji, Kini i medju narodima Khorasana, postavivsi u svakoj zemljiuditelje da njegovu nauku 5ire.

Mani-evo udenje o svoistvima Vie6noga, neka ieuzvi$eno Njegovo ime, kako ie svilet formiran io borbi izmedju svjetla i mraka.

t) Prema Ai-Biruni-u javni nastup Mani-a desio se je 20. Marta, 242 A.D.,prilikom svedanog krunisanja'sasanidskog kralja Sapur-a. O tome vidi:Browne, E.G , A History of Persia, str. 158.

2) Al-Fihrist za pismo ovdje upotrebljava rijed "al-kalem',Sto moZe znaeiti nesamo pismo nego i jezik, idiom, dok prviltno znadenje te rijedi jest pero ilisve ono dime se piSe.

14

Mani kaZe: Svijet je od iskona sa6injen od dva elementa: svjetla i

tmine. Oni su odvojeni jedan od drugoga. Svjetlo ie prvi elemenat, aline po brojnom redoslijedu. To je boZanstvo koje ima suverenu vlastnad rajskim perivojima svjetla. Ono ima pet sastavnih elemenata (svoj-stava), a to su: blagost, znanje, razumijevanje, uvid u stvari koje sulzvan dometa ljudskog razuma i sveobuhvatna prodornost. Uz to imajo5 i ovih pet uzvisenih spiritualnih kvaliteta: ljubav, vjeru, vjernost,milost i mudrost. Mani drZi da je to boZanstvo, sa ovim svojstvima,vjedno. Uz njega su vjedni atmosfera i zemlja. Mani kaZe: atmosferaima pet svojstava: blagost, znanje, pamet (intelekt), poznavanje stvariizvan dometa ljudskog razuma i velika prodornost. Sastavni dijelovizemlje su: blagi povjetarac (zefir), vjetar, svjetlo, voda i vatra.

Onaj drugi svijet, tmina, takodjer ima pet sastavnih dijelova, svojstava,koja su: magla, plamen, vjetar $to donosi zarazu, otrov i pomr6ina.

Mani kaZe: Svijet svjetla granidi sa svijetom mraka bez ikakve fizifkepregrade izmedju njih. Svjetlo se dotide tmine na njenoj povr5ini.Svjetlo je neogranideno u vertikalnom smjeru prema gore, kao Sto jebez granica i horizontalno, desno i lijevo. Tmina pak nema granicaprema dole i u horizontalnom pravcu desno i liievo.

Mani kaZe: U tom mradnom sviietu oformirao se je Satana (Sejtan),koii sam po sebi nije vjedan, iako su vjedni elementi o kojih je onformiran. Od tih elemennata Satana se je formirao u ovom obliku: glavarnu je kao u lava, tijelo kao u zmaja, krila kao u ptice, rep kao u ribei detiri noge, kao u ogromnog puzavca.

Kad je ta] Satana, u toj formi, a zove se Praiskonski djavo, podeo daZdere, ili kvari sve oko sebe, desno, lijevo i dole, ni5te6i svakoga tkobi mu stao na put, najednom pogledao iz svoga mradnoga, donjegasvijeta, prema gore I ugledao zrake svjetla kako se velidanstveno uz-diZu u vertikalnoj bezkona6nosti, uhvati ga strah od toga svjetla, po[nedrhtati i onda se zarekne da 6e on to svjetlo uni5titi. On je zaZudio dase uzdigne u te bezkrajne svijetle visine. lstodobno ie o njegovojnamjeri saznala svijetla zemlja, od nie sviiet prodornosti, od njegasvijet znanja, od njega svijet nedokudivih swari, od njega svijet inte-lekta pa onda svijet blagosti. Konadno ie o toj Sataninoj namjeri saznaoVrhovni Gospodar Perivoja svjetla i sada je on podeo planirati kakoda upokori Satanu. On (Mani) kaZe: lako su BoZiji vojnici bili u stanjuda upokore Satanu, Vrhovni Gospodar htjede da tu akciju sam izvede.Tako je duhom svoga blaZensWa, sa svih svojih pet sastavnih svoistavai sa svojih 12 elemenata, sadinio 6edo, koje je Praiskonski eovjek. Tome

15

Praiskonskom Oovjeku Vrhovni Gospodar predade u namjesnicku duZ-nost borbu s mrakom.r)

Mani kaZe: Taj Praiskonski Covjek se sada naoru2a za predstoje6uborbu sa ovih pet elemenata: blagim povjetarcem, vjetorm, svjetlom vo-dam i vatron. Prvo cim se je Praiskonski Oovjek naoruZao bija5e blagipovjetarac, zefir; onda je preko toga stavio odvaZno svjetlo, po svjetlublagu vodu, prekrivi'Si je brzim vjetrom. Onda je u svoje ruke uzeo vatrukao Stit i koplje ionda je brzo krenuo do granice, gdje se je protivnikve6 nalazio.

Praiskonski Satana, sa svoje opet strane, prihvati se svojih pet ele-menata, a to su: dim, plamen, mrak, zara2uju6,i vjetar i oblak. Timese je naoruZao i po5ao u susret Praiskonskom eovjeku. Borba je medjunjima nastala i trajala dugo vremena. Praiskonski Satana u toj borbimomentalno nadvlada Praiskonskog eovjeka, izdvojiv5i jedan dio nje-govog svjetla, kojega Satana sada opkoli sa svih strana svojim zlimelementima. Vide6i to, Vrhovni Gospodar Svjetla posla covjeku jednoboZanstvo da ga spasl isavlada tminu. Ovo boZanstvo zove se MiljenikSvjetla {Habib al- anwaar).2) On sada sidje i izbavi Praiskonskog eov-jeka iz niskih predjela, zajedno sa nekim duhovima mraka, koje tomprilikom zarobi.

Mani kaZe: Tada Bahidja:J i Duh Zivota odoSe do ruba, odakle su moglipogledati prema dole. Oni uEledase Praiskonskog eovjeka i andjele usredini, opkoljene sa svih strana Satanom, njegovim stvorenjima imra6nim Zivotom. Vide6i to Duh Zivota zovne Praiskonskog eovjeka

t) G,i i^ ti spominju ne$to drukdiju verziju o Praiskonskom Covjeku, naime,da je Bog, Otac Velicanstva, Kraij raja svjetla, Zervan, ili kako se sve naziva,tada stvorio kao saveznika Majku Zivota, a ona da je stvorila Praiskonskogpo-vjeka, Tako bi bilo nastalo n6ko prvotno manihejslio trojstvo. Vidi: Sharen-koff, V.A., Study of Manichaeism in Bulgaria, str.-8.

2J Ovo boZanstvo, Miljenik Svjetla, spominje se samo ovdje i nije jasno Stase pod tim misli. Da li je to isto Sto i "Donosioc dobrih vijesti" (al-Ba5ir),koji se spominje na str. 1B moZemo samo nagadjati.

3) U FltigelovomMSova se prijed spominje kao "al-Bahdja",dok u nekim drugimMS-tima stoji ,,al-Bahidja". Bilo kao substantiv (prvo) bilo kao adjektiv (drugo),korjen rijed znadi: Veliki sjaj, radost, veselje, zadovoljstvo. "Al-Bahidia"

-kao

adjektiv oznadavala bi Zensku osobu, punu sjaja, koja donosi radost, veselje,zadovoljstvo. U manihejskim dokurnentirna otkrivenim u oazi Turfan, ona sezove Majka Zivih Biia (Madar'i Zindagan, ili Zindagan Madar), kako je ozna-dena u jednom fragmentu pisanom tzv.Turfan Pahlavi jezikom. U fragmentimana Turskcm jeziku, takodjer nadjenim u toj oazi, u mjestu Khocho, ona seoznaduje kao Og T(a)ngri, 5to opet znadi ,Majka Bo2ica' .(Vidi: Jackson,A.V. Williams, Researches in Manichaeism . . . str. 322.)

16

gromovitim glasom, brzim kao munja i koji postade jedno novo bo-2anstvo.

Mani kaZe: Kad se je Praiskonski Satana uhvatio u koStac sa praiskons-kim eovjekom, pomije5ali su se pet elemenata svjetla sa pet elemenatamraka. Pomije5ao se je dim sa blagim povjetarcem i tako je nastaoovaj vjetar. Ono Sto je u njemu ugodno i Sto dovjeku daje odu5ka, dolaziod blagog povjetarca, zefira; ono pak Sto donosi bolest i unigtenje,dolazi od dima. Plamen se je pomije$ao sa vatrom i tako nastade ovadana5nja vatra; ono Sto u njoj spaljuje, nisti irazara, dolazi od plamena,a Sto osvjetljuje, dolazi od vatre. Svjetlo se je pomije5alo sa tminomi tako su nastala ova gusta materijalna tijela, kao zlato, srebro i njimaslicna tijela. Bistrina i ljepota u tim tijelima dolazi od svjetla; hrdja,pomueenost i gruboca od mraka. Zaralujuei vjetar se je pomije5ao sapravim vjetrom i tako je nastao ovaj vjetar, u kojem korisni udinakdolazi od vjetra, a Stetni, razaraju|i, od zaraiujul,eg vjetra. Magla seje pomijesala sa vodom i tako je nastala ova dana5nja voda, koja imasvojstva pitkosti, bistrine i lagodnosti od vode, a svojsWa davljenja,potapanja, uni5tavanja i teZine, od magle.

Mani kaZe: Kad su se pomijeSali ovih pet elementa svjetla sa petelemenata mraka, Praiskonski eovjek je sisao na dno pakla i presjekaokorjene elemenata tmine, tako da vise ne bi rasli. Za tim se je popeogore i zauzeo svoj poloZaj na bojnom polju. On (Mani) ka2e: Onda jePraiskonski fovjek naredio nekim andjelima da dovuku tu smjesu doone strane mradnoga svijeta Sto granidi sa svijetom svjetla. Andjelitako objesi5e tu smjesu na tu visinu, a onda je Covjek tu smjesupredao na 6uvanje jednom drugom andjelu. Mani kaZe: Tada je VrhovniGospodar svijeta svjetla naredio nekim andjelima da stvore ovaj svijetod tih mije5anih elementa, kako bi se konadno elementi svjetla ponov-no izludili i rastavili od elemenata mraka. Tako oni napravise desetnebesa i osam zemalja. On (Bog) je onda povjerio jednom andjelu nebe-sa a drugome da drZi zemlju. Svakome nebu saWori 12 vrata i vrloSiroke hodnike. Vrata su okrenuta jedna prema drugima sa dva krilaSto vode u svaki hodnik. Svaki hodnik svakih vrata ima po Sest pragova,a svaki prag po trideset linija, a svaka linija po 12 redova. On je udiniosve te pragove, linije i redove u visini nebesa.r)

t) O"" ""b"rka

kosmogonija svakako treba da se uzme u alegoridnom smislu.Vjerovatnojedaovih 12 vrata oznaduju 12 mjeseci u godini, dva krila bi6eda znade dan i no6, dok pragovi oznaduju neku mjeru iz perzijske mje-sedne. godine. 30 linija mogu znaditi 30 dana u ivakom mle6ecu, dbk12 r,edova vjerovatno oznaduju 12 sati za dan i 12 sati za no6.

17

On (Mani) kaZe: On (Bog) je sastavio atmosferu najniZe zemlje sanebesima i napravio je jedan ogroman rov oko svijeta, u koji bi baciotminu, koja ce se sada od'svjetla odvajati. lza toga rova napravio jeogroman bedem tako da ni jedna cestica tmine, kad se odvoji od svjet-la, nede imati kamo pobje6i.

Mani kaZe: Onda je"sadinio Sunce i Mjesec, da bi na taj nadin izdvoijiosvjetlo od tmine. Sunce 6e izdvajati ono svjetlo Sto je postalo pomije-Sano sa demonima vru6ine, a Mjesec 6e izdvajati svjetlo, Sto je pomi-je5ano sa demonima hladnoce. To izdvajanje svjetla dogadja se kadgod se molitve upute Bogu, kad se lijepo postupa sa drugim ljudima,kad se vodi lijep, prijateljski razgovor, kad se slavi ime VrhovnogPrincipa i kad se 6ine dobra djela. On (Mani) kaZe: Tako se pravosvjetlo uzdigne prema Suncu na traki slavlja BoZijega, a Sunce ga

uzdigne jo$ vi$e, prema svjetlu Sto je iznad Sunca, ka svjetlu slavljai molitava, a ova ga traka konadno uzdigne do pravog, nepaworenog,originalnog, najuzvi5enijeg svjetla. To izdvajanje 6e trajati tako dugodok u svijetu ne ostane vrlo mali postotak tmine, koju ni Sunce niMjesec ne mogu vi5e izdvojiti. U tom 6asu, andjeo cuvar Zemlje izmak'nu6e se i pusti6e Zemlju, dok ce se istodobno izmaknuti i onaj andjeoSto je drZao nebesa. Tada 6e nastati uzasno stropostanje nebesa i

Zemlje, zgorenje svijeta, koje 6e trajati sve dok se i onaj posljednji eonsvjetla ne izdvoji od tmine.

Mani kaZe: To zgorenje svijeta, ta velika konflagracija trajade hiljadudetiri stotine Sesdeset i osam (1468) godina.')

On (Mani) kaZer Kad se ovo stanje stvari zavrSi i kad vidi borbena,hrabra zlobnica, Duh mraka, da se je ovo svjetlo konadno oslobodilo

r) O trajanju zgorenja svijeta ima i drugih verzija Po miSlje.nju Abu. Saida,jedno! riranihejskog pniaka, vrijeme trajanja smjese svjetla i mraka bilobi 12.000 godina. O tome vidi: Al-Sahristani, Al-Milel we an-Nihal, Cairo'Al-Matba'a al-Abadija, 1317 A. H., str. 86.

Zgorenje svijeta spominje se i u Bosanskim srednjevjekovnim izvorima. Takou-poveili, kojom bin Stjilpan Kotromani6 ustupa, godine 1333, DubrovdanimaStonski Rat i Prevlaku, veli se:

"A zato mi opiina, i ljudje grade Dubrovnika, vse dobro op6eno, ggspodinubanu Stefanu'i njegov6m linovem i simenu njegovu do vijeka od mu5ke glavei do Zgorenja Svi;eta, dajemo za Prevlaku i za Ston pet cat perpera - doZgorenja Svijeta".O tome "zqoreniu svijeta" govori apokrifno Bosansko Evandjelje, poznato pod

imenom "iajna i<njigi". Po-toj knli2i zgorenje bi se imalo desiti godine 1492.O tome vldf: oizdai, M., Stari Eiosanski t6kstovi, Sarajevo, Svjetlost, 1969'str. 88, 352-53.

18

ida su se andjeli izmakli, a vojnici i duvari njezini rezignirali i kadaona podne ponovno razmisljati da nastavi borbu, onda ce le vojnici okonje odvratiti od te beznadne namjere i ona 6e se onda pbvuei u skro-vi5te (grob), koje je ve6 unaprijed za nju bilo spremljeno. Taj njen grobbi6e onda zaworen jednom stijenom toliko v;likom kao sio ie Cijetisvijet i ona se vise nikada odatle neie mo6i izbaviti. Tako 6e svjetlo ukonadnom triumfu biti oslobodjeno tmine i njene neprijatnosti.

'Jedna manihejska sekta, Masija, dr2i da 6e ipak, pored svega toga,ostati bar jedan pram svjetla u tmini.

Po6etak rasplodjavanja prema manihejskom uEenju

on (Mani) kaze: onda je doslo do snosaja izmedju jednog od tih nizihbozanstava i zvijezda i strasti i pohlepe i grileha i iz

-toga snosaja

nastade prvi covjek, a to je Adem (Adam). To ipajanje izvrlila su dvaniZa bozanstva, musko i 2ensko. Za tim je doslo ao aiugog snogaja i iztoga je proiza5la krasna Zena, a to je Hawwa (Eva). On (Mani)'kaZe:Kad je pet andjeta ugtedato bozije svjetto i boZiju dobiotu,

-koju je

pohlepa uzela i pohranila u ta dva novorodjena ljudska bi6,a, zatralilisu od "Donosioca dobrih vijesti. (al-Ba5ir)z) i od Majke Zivih bida i odPraiskonskog covjeka i od Duha zivota, da po5arju nekoga tome prvo-rodjenom da ga oslobodi i pokaZe mu pravi put, di

'nu pJkaZ" znanje i

nadin kako 6e se spasiti od nedastivih djavola. Mani kaze: t oni poslaselsa-a (lsusa) sa jednim boZanstvom. Oni sada nadju ona dva niZabozanstva, zawore ih i izbave ono dvoje sto su tek bili rodjeni (nastali).

Kaze (Mani); lsa (rsus) sada ide i govori ovom novorodjenom musku,t. j. Ademu, objasniv$i mu Sta su perivoji, boZanstva, fakao, djavoli,zemlja, nebesa, sunce i mjesec. Upozorio ga je da se Suva Hr**u_"i da ne dolazi u njenu.blizinu i to je on poslu5-ao. Sada ovo leOno niZeboZanstvo ide svojoj k6erki Hawwa-i i ima s njom strastven spolnisnoSaj, iz koga se rodi nakazno dijete, crvenkasto_Zuckaste

-boje.

Njegovo ime je Kain, crveno-Zuti dovjek. Sada taj eoGt ima snosajsa svojom majkom i od toga se radja bijelo dijete, zove se Abel, bijelidovjek- Kain sada ponovno ima snosaj sa svolom majkom i ona radjadvije djevojdice; jednoj je ime Mudrlca vremena (Hakimat ad-dahr),a drugoj K6erka pohlepe (lbnat al-Hirs). Kain sada uzima K6erku poh_

'?) AlBaSir, Donosio.c dobrih vijesti, vjerovatno je Vijesnik Sto proizlazi iz-Zivuceg Dgfr_a', .{9jije izbavib svjetriioa liili"rl. t'ni""'vioii'5o5s!:r'irunr.lation, str. 783, biljeska br. 193.

19

lepe sebi za henu, a dade Mudricu vremena Abetu i on je uze sebi za

Zenu.

On (Mani) kaze: U ovoj Zeni sto. se zove Mudrica vremena bijase parde,

isrra nozanskog svjetla i niegove mudrosti, dok toga ne bijase u onoj

sto se zove Kderka pohlepe. zatimjedan andjeo dodje Mudrici vreme'na i rede joj:

"Dobro se duvaj, jer: od tebe 6e se roditi dvije djevice'

koje ce diniti savr$enu'{adost Bogu' Onda je pao po njoj iona je poslije

rooilu duiiu djevojf,ice, od kojih jednu nazva Farjad (Tuga, Zalost) a

drugu Pur-Farjad (Puna tuge, boli, Zalosti). Kad je Abel za to- saznao

biole pun ljuinje i gorcine i njime je obvladala tuga i Zalost' On upita

svoii ienu:- "f[o je otac od ove dvije djevojcice? lzgleda mi da one

potiecu od Kaina? Nije li on taj s kim si imala snoSaj?" lako je ona

njemu objasnila stvar sa andjelom, on joj nije vjerovao, nego ode. pravo

svolol m-alci l{awwa-i da se potuzi na toboznje Kainovo djelo. onjo.i reee: "Sigurno si ve6 dula Sta je Kain napravio s mojom sestrom

tz-enom)2" za to eule Kain, dolazi do Abela i ubija ga, razbiv5i mu glavu

velikom stiienom. Onda on uzme Mudricu Vremena sebi za Zenu'

Mani kaze: Tada su ona dva niza boZanswa, ovaj Velikan (sindid)I) i

Hawwa bili jako rastuzeni, kad su vidjeti sta je Kain uradio. ovaj jesindid sada poudio Hawwa-u tajne madiionicarstva, tako da ona moze

zavesti Adema. Ona se odmah dade na taj posao i ispreprijeii se pred

Ademom dr2e6i vijenac cvije6a, u ruci. Kad ju je Adem ugledao, izazvala

je u njemu ""ntuiln,

poZudu; imao je s njom spolni odno5aj, iz koga

proitaOle muSko dedo sa krasnim licem i divnim izgledom' Kad je za

io .urnlo Sindid, postao je tako neraspoloZen, da je pao bolestan. Tada

on rede Hawwa-i:-,,Ovo novorodjende nije od nas, ono je tudje"' Hawwaje tada htjela da to dijete ubije, ali ga je Adem uzeo sebi, rekavSi

ilawwa-i: "la eu ga hrlrriti kravljim mlijekom ivo6em'. Tako uzev5i

dijete ode. Medjut-im sindid tada naredi nizim bozanstvima da maknu

kiave i vo6ke i da ih udalje od Ademova dohvata. Kad je to Adem vidio'uzme dijete, metne ga na zemlju i napravi oko njega tri kruZna ophoda'

Na prvom ophodjenlu spomenu ime Gospodara Rajskih Perivoja' na

drugom ime Praiskonskoga eovjeka, a na tre6em ime Duha Zivota'Tada se skru5eno i ponizno obrati molitvom Bogu, neka je uzviSeno

Njegovo ime, rekav5it "goZe, ako ja ijesam podinio grijeh, Sta-je krivo

ouoli;"t", koje je tek rodjeno?" U tom dasu jedan od trojice 2) dotrda

,) s'rdid i"* nekoliko znadenja, medju ostalim: , hrabri zapovijednik, velikivietar. a ovdie se uiurJuuirio'odnoii nu andlela, koji je'pri5ao 'MudriciVr"rneni'. Vi'di: Dodqe's translation, str' 785, bilje5ka broj 200'

I vj";;;;il; iuii" oa tva tri supernaturalna bi6a, koja je Adem spominjao

obilaze6i oko djeteta.

20

sa vijencom divote u ruci i dade ga Ademu. Kad to vidje5e ova niZa

boZansWa i Sindid, dado5e vatru tabanima i pobjego5e u nepovrat.

On (Mani) kaZe :Tada se Ademu pojavi biljka zvana Lotus 1) iz koje po-

tece mlijeko, kojim on nahrani dijete. On u prvo vrijeme nazove dijeteimenom te biljke, ali mu kasnije dade ime Satil.2)

Sindid je dakako zauzeo neprijateljski stav prema Ademu i onima stose narodi5e ion rede Hawwa-i : ,,ldi, pokaZi se Ademu; ti bi vjerovatnomogla da ga opet povrati5 k wma ". Ona otrda Ademu, pobudi u njemustrast i on s njom ima spolni snoSaj. Kad ga je Satil vidio, ukorio gaje, rekavdi mu: ,,Hajde, podji prema lstoku, prema Bo2ijem svjetlu i

Njegovoj mudrosti!" Tako on (Adem) podje s njim (Satilom) i oni tamoostado5e sve dok Adem nije preminuo i preselio u rajske perivoje.

Satil Je onda sa Farjadom, Pur-Farjadom i njihovom majkom "Mudricomvremena" nastavio Zivjeti; rade6i dobra djela, slijede6i jednu idejuo dobru i vrlinama, sve dok nijesu pomrli. Hawwa, Kain i "K6erka

poh-

lepe' odo$e u pakao.s)

rl Lotus ie sveta bilika skoro kod svih naroda Prednje Azlje. U Egiptu Je- upotrebljavan kao 6akralni ornamenat prije vi5e od pet hiljada godina' Tu jeii Uiiit i'UoUiia neku simbolidku asocijiciju sa Nilom, izvorom Zivota, Odatleje preSla u Asirsko-Bab!lonsku pq on{i u-Grdku mitologiju. U Odiseji Homer'-qovori kako je njegov mitski juriak Odysseus sreo ljude, koji se hrane lotoso'vim plodovima.Lotusa ima mnogo vrsta i bola. Neke vrste lmaju. plodove u velitini .trnjlna.Ta se biljka sp6minje u najltarijim izdanjimb hinduskih svetih knjiga. ln-diiska ep6ka poeziia Mahabai'atha-spominje ila je Tvorac, Brahma' iskodio lzl"t";;5i; je'nikao na pupku Visne, dokle ovir boZanstvo bilo u dubokommisaonom transu. Zato'ie iedan od Brah'nrinih epiteta "rodjen od lotusa".Lotri "" smatrao od n;jsiarijih vremena kao pijedestal, na kojemu sjedisveto, boZansko biie.Lotus ie kod starah Ariiskih lndiiaca simbolizirao swaraladku moi i besmrt-nost. fo ie zato Sto lotrisov cvijei izgleda kao da nije nikao iz blatnjavog tla,nego sa iica vode. Za to ie on emblem bo2anske distoie.Kako ie maniheistvo na svom putu kroz razne narode i kulture usvajalomnoge element6 iz domaieg ambilenta, vrlo je vjerovatno, da je- lotus uBosn-i, kod naiih bogumilskili pradjedova' bio zamijenjen ljilianom. Liiljanovse cviiet desto nalaz'i na bogumilsk-im steccima i po nekim misljenjima mozeOi pi,jiitivtii "ili pravi ljilj"anov cvijet, ili je pak'simbol ralp-etqs. d.ovjeka"'iO io1nu viOi, eit'ai;i-rrlerin, Otto, Bilgumil-sc'ulpture, str. 13.)

-O lotusu kod

iiznitr Aaroda Prednje Azije vidi: Enc/clopedia df Religion and Ethics, ed. byJames'Hastings, Scribner's, 1928, vol. Vtll, str. 142-44.

2l Vjerovatno Sit iti Seth.e1 Mani je smatrao da se doviek mora osloboditi ropswa spolnih nagona da-

bi mo'guo biti spa5en. Za to je potrebna velika unutra5nja borba i savladji'vanje "Zivotinjsk'e strane u Eovleku. Abel, "Mudrica vremena" i njihovo

2t

Pristup u vieru (lniciiaciia)

On (Mani) kaze: Tko Zeli uii u ovu vjeru, treba' prije svega' ispitati

sam'sebe. Ako nadjeida je u stanju savladati niZe porive strasti i

pohlepe i da se moZe suitegnuti od jedenja mesnate .hrane' pijenja

"if"frif "if.'' pi6a (vina) i spoliih odno5aja i ako uvir i da je u stanju

suzdrZati se svake akcije, koja bi bila Stetna vodi' vatri' drve6u i svim

Zivim bicima, onda neka udje u vjeru, ina6e ne'

Ako pak on voli ovu vjeru, ali nije u stanju da se savada' u tom slu-

dajunekabudeduvar.'pomagaevlereinjenihodabranihdlanova(Al-iidOitun) i neka dr2i neku ravnotezu u svomeZivotu na taj na6in' Sto

ii-i. ttirl, losa djela ;Ot"aio vrijerne' kad bi se posvetio radu. i dob'

roti, sje.anju na Boga u no6noj tiSini, skru.Senosti iiskrenom pokajanju

pred Bogom i vraeanlu f< N;emu. Takva djela mu koriste i udvr56uju

iu r.uto"u ouo* prot'urnotlluto i u buducem' vjednom Zivotu' gdje

6i niegou polozaj bio broj dva. U slijede6im redovima mi 6emo to' s

BoZijom pomo6i, op5irniie razglobiti'

Sakralni zakon i vierski propisi maniheisWa

Mani je propisao deset duZnosti za SluSa6e itri pedata'2)Uz to je pro-

pit""'i"S i post od sedarn dana svakoga mjeseca' DuZnosti predstav-

ljaju vjerovanje u detiri veli6anstva, koja su: Bog' Njegovo svjetlo'

Njegova moe i Niegova'mudrost' Bog (neka je uzvi5eno Njegovo [me!)

je gospodar perivoja tui"ti"- Njegovl svjetlo su Sunce i Miesec' Nje-

b;;;;;; se ispoliava'kroz ovi-h pet pojava (andiela): zefir' vjetar'

Ivjetlo, voda i vatri. Njegovs 6urlrost ie.sadrZana u propisima svete

"iJi", r."i" se manifesiiluiio, ovih pet r"douu, UzviSeni, koji posjeduju

blagost i milost; ,u*t obasjani, nosioci znanja; sve6enici' obdareni

fa#eeu; izabrani, koji t;aiu taine nedokudive obidnim smrtnicima; slu-

Sadi, obdareni ostroumno56u'

p"t"ttw" prestavlJaju pravi -put' T.u.kul ie-o^n skoodan sa mukama' bolima i

tugom. Na drugoj su'stiani Kain' "feerki. p-okvarenosti'' Al-Sindid i Hawwa'

kao stmboti najniziri il;i;, ;' iirarfoi i"si Adem predstavlja dovjeka sa

svim niegovim "ruuJrii*ri alr,''-Buiii.im6olizira ljudsku spo.obnost da se

uiaign6 iinad slabosti i tako bude spaien'!) Pisac samo spominje tri peaata, kao da predpostavlja da se zna o

"demu je

govor. lz drugih izvo-ra inimo aa su ta tri.pedata odgovarala.zoroastrijskom:

Hukht (dobra riiee , nJ iiriiiitiii,-* ni o kome), huvirst.(dobro_djel9, kloniti

se zlih djeta) i n"*ir"tx;ui.'il;i;;.j. u iutinrlinl izvorima to su: signacula

orls foedat uttut, tl'iilii'tiJJii i'tt"t "t "inut (pedat prsa)' Vidi: Browne'

E. G.'h. Lit. History of Persia, str' 165

22

Deset strogih vjerskih duznosti su ove: odricanje i odbacivanje svake

vrste idolopoklonstva; Ne lagati; Ne biti Skrt; Ne ubiti; Ne 6initi blud;

Ne krasti; Ne baviti se spletkarenjem; odbacivanje madjionidarstva;

,Ne sumnjati u propise vjere; Ne biti lijen na poslu.

ProPis molitve: detiri ili sedam

MoliWa se sastoji u tome da{e dovjek digne i opere se tekudom

vodom, ili (ako nema teku6e vode) drugom' Onda se okrene prema

Najve6em Velidanstvu svjetla u stojecem poloZaju; onda padne ni6ice

i u tom poloZaju izgovori: "Neka je blagosloven na$ vodja' paraklet'

poslanik svjetli i neka su blagosloveni njegovi andjeli duvari i neka

suhvaljeninjegovisvrietlivoinici".ovo-izgovaradokpadanidice.Onda se opet digne, ne ostavSi dugo u prostraciji i stane' Zatim napra-

vi drugu prostraliju i rekne: ,,Neka je hvala tebi, svijetli' Mani' nas

uoAju,'"irubr svjetla, grana Zivota, velika biljka koja je sva ljekovita".

Natre6ojpostracijire6i6e:"PadamnidiceislavimBogadistimsr-

""r i is[tfnim leiikom, Uzvi5enoga Boga, Oca i izvora svih svjetlosti;slavan si i blaZen Ti iTtvoja veli6inalu potpunosti, kao Sto su blagoslov'

ljeni oni koji Tebe poznaju i koje si Ti pozvao' Onaj Tebe slavi' koji slavi

Tvoju vojs(u, Tvoje "u""",

Tvoju rijed, Tvoie velidanswo i Tvoje zado-

voljstvo, jer Ti si Bog istine, Zivota i dobrodinstva"'

Na 6etvrtoj prostraciji izre6i 6e: "Slavim i klanjam se svima boZanst'

vima i svima svijetlim andielima, svima svjetlima i svima -vojnicimakoji potjedu od Vrhovnog Bozanswa". Na petoj prostraciji rekne: "sla-vim i kian.yam se svimivojskama i svima svijetlim bo2anstvima koja

su njihovom boZanskom mudro56u probili i istjerali tminu, kona6no

ju savladali i upokorili". Na Sestoj: "slavim i klanjam se ocu velidine,'SviJetlome,

Veiidanswenome, koii je dosao od onih Sto posjeduju

znanje'. Tako ide redom do dvanaeste prostracije'

Kad zavrsi deset molitava, onda po6ne lednu drugu, u koioj takodJer

imaju slidne invokacije, Sto nije potrebno ponavliati'

Sto se tide vremena molitve, prva se obavlja upravo nakon Sto Sunce

predje meridian (podne); druga od tada pa do zalaska sunca; vedernja

moliiva vr5i se nakon zalaski Sunca; no6na, tri sata nakon ve6ernje.U svakoj molitvi i svakoj prostraciji dini se isto Sto je dinjeno u prvoi'

koja je moliWa ,,Donos'ioca dobrih vijesti' (Al-BaSir).

sto se pak ti6e posta. kad sunce bude u sagitarius-u, a Miesec bude

23

pun, posti se dva dana uzastopce, bez prekida izmeciju njih. Kad sepojavi mladjak, posti se ,isto tako dva dana. Pored toga posti se kadnebesko svjetlo bude stacionirano dva dana u Capricorn-u; kad se poja-vi mladjak a Sunce bude u Aquarius-u i kad prodje osam dana od togamjeseca, posti s,e trideset dana od zore do sundevog zalaska.rJ

Nedjelju slave obidni ljudi kod Manihejaca, dok Ponedjeljak slave izab-rani medju njima. Tako je Mani njima propisao.

Smrt Mani-a ")

Mani je pogubljen na vrlo svirep na6in za vrijeme vladanja Bahram-a,sina $apur-ovog. Kad ga je (Bahraml pogubio, rasjekao je njegovo tijelona dvije polovice pa je raspeo jednu polovicu pred jednim, a drugupred drugim ulazom grada Gunde5apur-a (Jundi-shapur). Ta dva mjestazovu se: Gornji svetac i Donji svetac. Prida se da je Sapur stavioMani-a u zatvor, gdje je toboZe ostao do Sapurove smrti pa da ga jeBahram, njegov sin i nasljednik, pustio iz zattrora. lma opet jednaverzija po kojoj bi Mani bio umro u zatvoru; jedna je stvar pak sasvimsigurna, a to je njegovo raspefe.2J lma jedno migljenje po kojemu biMani imao obje noge deformisane, drugo opet jedno miSljenje velida mu je samo desna noga bila deformisana.

U svojim knjigama Mani omalovaZuje proroke, govori o njima sa sprd-njom i optuZuje ih da su bili laZci, tvde6i da su ih djavoli imali u ruka-ma i da su govorili na njihova usta. eak na nekim mjestima u njegovimknjigama wrdi da su proroci bili sami djavli. Sto se pak tide lsa-a

t) Srt." i Mjesec igraju veliku i vaZnu ulogu u Manihejskom sistemu. Oni sudva aktivna faktora koji 6e izluditi skoro svaki dio svjetla, 5to se je pomije-Salo sa tminom. Za to se i post ude5ava prema nebeskim pozicijama Sunca iMjeseca, jer post, molitva i druga dobra djela pomaiu izdvajanje svjetla odtmine i konadni triumf svjetla nad silama mraka.Dopustimo li da je bogurnilstvo genetidki izdanak manihejstva, onda namneie biti te5ko razumiti destu pojavu reliefa Sunca i Mjesece (ovog posljed-njog u raznim tazama, naroeito kao mladjal<, polumjesec) na bogumilskimsteCcima.')-Poglavlja Razmimoilaienia o Maniievom rnasliedniku i Maniheistvo se ras-pada u dvije sekte: Al-Mihrija i Al-Miklarija izostavljena.

2) Al-Biruni navodi da je Bahram, vjerovatno pod uticajem Zoroastrijskihsved-enika, naradio da se Mani potraZi i k njemu dovede. Kad je to izvr5enoI kad ga je kralj ugledao, uzviknuo je: ,,Ovaj dovjek dolazi sa id'ejom da trebauni5titi svijet. S toga je potrebno to provesti prvo na njemu.' Onda je naredloda se Mani ubije; njegova koZa je zguljena, napunjena slamom i tako obJe.Sena na vratima grada Gunde5apur-a. Ta se vrata i danas zovu "Manievavrata". Vidi: Browne, op, cit. str. 158.

24

(tsusa), postovanog kod nas i kod kr56ana, on drZi da je to bio Satana'r)

Budu6i Zivot Prema Mani'u

Kad smrt dodje lzabranome (al-siddik, Elect), Praiskonski covjek njemu

posurlujedno,svijetloboZanstvo,kojemuseprikaZeuoblikumldrogauoJieu.

'Sa tim mudrim vodi6em dodju jo5 tri boZanstva nose6i rajski

pehar, rajsko odiielo, pokrivad za glivu, krunu ivijenac od.svjetla' U

druStvu s njima dodje djevica slidna dusi toga izabranoga dlana vjere.

U iito vrijeme pojavi se pred njim djavo pohlepe i strasti i ostali.djavli.

f<uJ nlit izabrani'ugleda, on de kriknuti i pozvati u pomo6 ono boZan-

swo Sio je u spodobi-mudrog vodi6a i ona durga tri boZanstva i oni odmah

dolete u njegovu blizinu. kad njih djavli ugledaju, odmah se izgube u

n"poutut. iaia oni (boZanstva) uzrnu toga izabranoga, stave mu J<runu

na glavu, obuku ga i postave mu onu diademu od svjetla na 6elo' Za

tim mu stave rajski pehar u ruku i onda ga podignu na traku .slavlja(BoZijega),odakleseonuzdignedosfereMjeseca,-odatledoPraiskons'i,og Co"i6i" i Bahidje, valke zivih bi6a, tamo gdje je prvotno bio u

p"iiuoji*u svjetla. Sio se pak ti6e tijela izabranika, ono je napu5teno

i oaOa-eeno, sve dotle dok'Sunce, Mjesec i svijetla boZansrya iz njega

ne izlude i posljedni eon snaga Sto ih 6ine voda, vatra i povjetarac' Te

." .nul" onda uzdignu Suncu-, sjedine se s boZanstvom svjetla, dok se

ostali dio tijela, koji je sama tmina, baci u pakao'

Kad smrt dodje strojniku (al-muharib), koji je prihvato vjeru- i pravi

put, koji te dvije stviri pazi i duva, pazi i pomaZe izabrane' njemu se

isto pojave ona naprijei spomenuta boZanstva, kao Sto se poiave i

dlavoli.-on zapoma2e, trazedi pomo6 i zastitu bozanstava, istidu6l svo-

ju ispravnost, duvanje vjere i pomaganje izabranih za vriJeme svoga

iivota. BoZanstva ga'spa-savalu od djavla, ali on ostaje u svijetu poput

8ov;eka koji sanja uZasne snove, pada u blato i kal, dok se konadno

nj"gouo svjetlo i'du5a ne oslobode. Tada se on pridru2i grupi izabranih

i ziogrne se njihovim pla5tem, ali nakon dugog isku5enja i patnji'

Kad pak smrt dodje griieSniku, koji ie bio rob strasti i pohlepe' njemu

t) Mr"ih"ri rjerovahu da su demoni nastojali kroz ditavu historiju zarobitl''JJff

tti',ilJ1ti"",:llli"'-*fl 'J,ffi?,"313;Ji:oi:,1r""'e"1fi .iii"?:Y?Ti;;;";;iifr;;i*'o]"ri'i''i]i" tt"na iueiti onosa pr-avosa lsusa' koji Je dosao iz

h;i;; 6'vietla au'poudi' ii.r"s.-e""i"La o"veiit<o; drami Zivota i moralnog

;ile".fi."i';". "niJtii'iifi,d-|";{. ft;s; oni naiivaju'sinom udovice" i

k;lfi;;":pii nitouo*''uee'iiu,--Zldovi"raspeli na kri2. Onal pravi lsus nitije-trpio, niti je umro na kriZu'

25

6e se pojaviti vragovi, koji 6e ga staviti na stra5ne muke i patnje.Pojaviie se i boZanstva sa onom rajskom odorom; on 6e pomisliti dasu oni do5li da ga spase, a u stvari oni su samo do$li da ga ukore i

potsjete njegovih grijeha i da nije bio pri ruci izabranima. On ie takoostati u svijetu u groznim mukama i patnjama do konainog suda, kada6e biti baden u pakao.

Mani kaZe: To su tri kategorije na koje su podijeljene ljudske du5e.Prva kategorija vodi u Perivoje Svjetla, a to su du5e lzabranih; drugavodi svijetu i kugnjama, a to su du5e Pomagada; tre6a vodi pravo upakao, a to su duge grijegnika.

Naslov Mani-evih kniiga"

Mani je sastavio sedam knjiga, jednu na Perzijskom, a Sest na Sirijan-skom, jeziku Sirije. To su ova djela:

'I . Sifr-ul-asrar,r) a sadrZi ova poglavlja: poglavlje o Dajsanijama2);poglavlje o svjedodansWu Bistasfa protiv Voljenoga3); poglavlje svje-dodanstvo . . . Jakubu protiv samoga sebea); poglavlje o sinu udovice,koji je prema Mani-u razapeti Mesija, kojega Zidovi raspe5e na kriZ;poglavlje o svjedo6ansitvu lsusa protiv sebe u J'udei; poglavlje o podetkusvjedof,anstva al-Jamina nakon njegove pobjedes) poglavlje o sedamduhova; poglavlje o 6etiri duha; poglavlje o smijehu; poglavlje o svje-dodanstvu Adema protiv lsa-a (lsusa); poglavlje o otpadanju od vjere;poglavlje o udenju Dajsanija o du$i i tijelu; poglavlje ,,Odgovor Dajs6-nijama na njihovo udenje o duhu Zivota"; poglavlje o tri rova, hendeka;poglavlje o 6uvanju svijeta; poglavlje o tri dana: poglavlje o prorocima;poglavlje o Sudnjem danu.

't OOt"t t Stanje Zivota u bududem svijetu i opis raja i pakla je zbogirelevantnosti za naS predmet izostavijen.

t1 "Sifr" znadi knjiga, djelo, pamflet a "asrar' znadi tajne, misterije, sak-ramenti. Prema tome naslov bi znadio "Knjiga tajni".

z) Vjerska sekta nazvana po Dajsan-u, njihovom utemeljitelju, poznatom uzapadnim izvorima pod imemom Bardaisan. Rodjen je nekako oko 154 n.e.

-. u Edessi, gdje se nalazi rijeka Dajsan, po 6ijem imenu je nazvan taj uditelj.3) Bistasf je vjerovatno legendarni kralj Vistaspa, kojega je Zoroaster uveo

u svoju vjeru i koji je onda postao Zoroastrov za5titnik. U Firdusinoj "Sahna-me-i" on se spominje kao Kei Gustasp.1) Cile je to svjedodanstvo moZe se samo nagadjati, jer je u rukopisu ostalo

prazno mjesto za ime. MoZda je to svjedodanstvo Jusuf-a (a. s.) svome ocuJakubu, da je ipak imao naku naklonost prema Zeni Egipatskog faraona, kojaga je htjela zavesti.

5) Nije jasno na5to se ovo poglavlje odnosi.

26

2. Knjiga o svemo6nima

3. Knjiga o duZnostima slu5a6a.

4. Poglavlje (knjiga?) o duZn'ostima izabranih.r)

5. Knjiga ,,Sapurkan" a sadrZi poglavlje o disoluciji slu5aca; poglavlje

o disoluciji izabranih; poglavlje o disoluciji grijesnika.

6. Knjiga o Zivima

7. Knjiga "Pragmatia"

O Sireniu maniheistva po raznim zemliama i izvieStai o

o niihovim vode6im ljudima

Prva vjerska sekta, pored Semnija, koja je u5la u "Zemlje iza Rijeke"(Transoksanija)') bija5e manihejstvo. Razlog za to je ovaj: Kad je kisra(kralj Bahram l) pogubio Mani-a i raspeo njegovo rasjedeno tijelo,zabrinlo Je podanicima svoje drZave da vode vjerske raspre. On jestao da progoni Mani-eve sljedbenike gdje god ih je na5ao. Oni od toganjegova progona stadoSe bje2ati na sve strane i tako predjo5e rijekuBalkh.3) Tako udjo5e u carswo velikoga khana i tamo ostado5e' U

njihovom jeziku "khan' je titula, kojom se oznaduje kralj Turaka.

ManiheJci ostadoSe u Transoksaniji sve do propasti Perzijskog carstvai uspona Arapske vlasti. Tada se povrati5e u ovu zemlju, narodito u

doba Perzijskog ustanka za vrijeme vladara iz Omejevi6ke dinastije.Khalid ibn Abdullah al-Kasri tada se je brinuo o njima (bio njihov vodja),ali vrhovno vodstvo nad niima nije moglo biti u drugoj zemlji nego uBabiloniji. Medjutim, ne$to posliie prilike su se promijenile pa bi njihovvodja traZio koje bilo mjesto, samo gdje bi bio siguran za Zivot.

Posljedni put se on,i pojavi5e u doba Al-Muktedira, jer poslije njega

t) K"j''S. b. 4 oznadena je kao poglavlje, ali onda ne bi i-ilo sedam, negoSe6f kntiga Zato izgleda prirodnije da

-se ona oznadi kao "knjiga"' pogotovu

jer preth6dna knjig6 nosi'naslov:'"Knjiga o duZnostima slu5a6a". MoZda opette dvije knjige duinosti dine dva sveska jedne epistole, koju St. Augustinnaziva "Epistola Fundamenti", kao Sto je redeno na strani br. 9.

z) ,Bilad ma veraen-Nehr" (Zemlja iza rijeke) je Arapsko ime za Transok-saniju, t. j. onaj dio Centralne Azie istoeno od rijeke Oksus, koji se danaszove Amu Darja.

+) Balkh jedrugoimeza rijeku Oksus. Tim imenon zove se i grad u dana5njemAfganistanu, na desnoj obali rijeke, za kojega neki misle da je to nekadainjaBara.

27

bojali su se i ostado5e radije u Horasanu.t) Oni pak koji su bili ovdje,izvan Horasana, drZali su se prikriveno, potajno i tako su se moglikretati kroz drlavu. Oko 500 njih na5lo se je u Samarkandu i kad je za

to duo vladar Horasana, htjede da ih pobije. Medjutim vladar Kine,koji, kako mislim, bija5q gospodal Tughuzguz-a2), posla obavijest vla-daru Horasana, rekavsi mu ovo: "U mojoj zemlji ima mnogo vi5e Mus'limana nego Sto je broj pripadnika moje vjere u tvojoj zemlji". On muse u toj poruci zakune, da ako on (vladar Horasana) smakne jednogaod njih (Manihejaca), on 6e u tom sludaju uniStiti cijelu zajednicuMuslimana, porusiti sve dZamije i postaviti takvu tajnu sluZbu nadMuslimanima u cijeloj zemlji, da 6e im biti nemogu6e ostati. Takovladar Horasana ostavi Manihejce na miru s tim da pla6aju danakdrZavi. Njihov broj se je umanjio u muslimanskim mjestima, ali i poredtoga ja sam poznavao njih oko 300 samo u Gradu Mira (Bagdad) u

vrijeme vladanja Muizz ad-dawla.3) U dana$nje pak dane ima ih jedvapet medju nama. Oni (Manihejci) koji se zovu Adjara nalaze se u Rusta-ku, Samarkandu, Sughdu i narodito u Tunkathu".

To je doslovan prevod glavnih poglavlja ,o maniheJsWu iz Al-Flhrlsta.Ovdje se namede pitanje koliko su te ideje tokom vrmena izgubile odsvog originalnog udenja i kakvi su sve elementi njih nadomjestili kodraznih naroda i u raznim zemljama. To 6e se najbolje vidieti iz daljnJegizlaganja. Ali prije nego proslijedimo sa Sirenjem manihejstva, mo-ramo re6i nekoliko rijedi o gnosticizmu i odnosu izmedju ova dvaudenja.

rl Kad su osvojili Perziju, Arapi su garantirali Zoroastrijancima i Manlhejcima' isti pravedan i I;uasti postuirak ka-kav su imnli Kr56ani i Jevreji' Tai postupakprenia Manihejcima se' je poslije promijenio zbog njihovog proizvoljnog tuma-dena Kur'anskih tekstova, tak6 da su-ih pozniji Abasovl6ki vladari nazivali

"zindicima', radi 6ega su oni podeli seliti u Centralnu Aziju',,Zinait" u Arapskom jeziku oz'naduje dovjeka, koji svojim vanJskim.pona5an-jem pokazujetoboZnju pripadnost lslamu, dok u du5i krije.ne5to sasvim drugo.'erowne kaze da u ieriildkom ta rijed oznaduje covjeka-ko.|i slijedi Jand" llltradiCionalnotumadenjd,preferiraji-rii to tum'adenje nad simi sakralni tekst.Minihelci su nazvani

'Zindicima, prema Browne-i, radi njihove dispozije da

tumade'tekstove svetih knjiga drugih religija prema njihovom vlastitommi5lieniu tta'will. Vidi: Browne, E. G., op cit., str' 159.

I AirrjJtJiine')a'neti pi"tena Centialne Azije. Nekl. drZe da se pod tim' i;;;;;mlsii tJtsko prbte uigr"a, dok drugi'misle da. je to tul?ko plemeiaiaaisa. (kinest<i, Uwei-ftou) (dje je obitavalo-na podnoZjima brda Thian-Chau.O iorie vidi: Dodqe, B., The Fihrist, vol. ll, str. 926.

,t ftt"lilaO-a"wtJ f F6*ag;e drZave) je podasna titula. sto je dao Abbasovid'ki halifa Mustakfi prin'cu Almedu iz dinastije Bufda, kad .ga..je .imenovaolfrnir-ulur"ra-om"' (princ prineevu, sli6no.'kod Franaka tiiuli "Maior do-

i*.-1"i.-ttuiitulu Uid simo'tigura, dok je vlast imao Muizz-ad-dewla u perl'odu 946-967.

28

4. Odnos izmedju gnosticizma i manihejswa

Pod gnosticizmom se podrazumijevaju razni sistemi vjerovanja nastaliu prva dva stoljeca kr56anske ere, koji su nastojali kombinirati kr56an-sko udenje sa onim Sto se u grckom jeziku oznaduje kao

"gnosis".Gnosis znaei ,znanje", ali se ovdje misli, ne empiricko znanje Sto sedobije putem iskustva, nego vi5e, mistidno otkrovenje i tajansWeniuvid, koji se dobije putem revelacije i duhovnog kontakta sa VrhovnimBi6em.

Kr56anstvo se je rodilo na terenu helenistidke intelektualne tradicije ibez sumnje je moralo do6i do sukoba izmedju ta dva okvira ideja, tadva gledanja na svijet i Zivot. Metafizicke postavke kr5canstva i misijucrkve u svijetu trebalo je sada uokviriti u forme prihvatljive intelek-tualnom poimanju visoko razvijene helenistidke spekulativne filozofije.Tu zadadu imali su izvrditi gnostici. Oni su stvorili teorije u skladusa grdkom logikom, koje su nastojale racionalno rastumaditi porijeklozla u svijetu, prirodu boZanskog bi6a i odnos izmedju materijalnog i

duhovnog svijeta. Trebalo je odgovoriti u logickim kategorijama prih-vatljivim grdkom rezonovanju na ona vje6na pitanja, koja su dovjekamudila od prvog dana njegovog saznanja o sebi, od podetka njegovograzmigljanja i koja ga vjedito mude: tko smo, otkuda smo, kuda idemo,Sta je svrha Zivota, radjanja i ponovnog radjanja. U gnostifkom sistemuprihvadena je propozicija da na ta pitanja fovjek moZe nadi odgovorjedino putem nadahnuca, komunikacije sa Vrhovnim Bi6em i na tajnadin dobivenih spiritualnih informacija.

Nastalo je mnogo sekti i svaka je tvrdila da jedino ona posjeduje totajansfueno otkrovenje sa svom misterioznom simbolikom i ritualom,koji vodi u visi Zivot. Razvila se je velika literatura o tome, uglavnomanonimna. Biblijski tekstovi tumadeni su na alegoridan nadin.

Pored izvjesnih poku5aja da se porijeklo gnostibkog pokreta dovedeu vezu sa udenjem izvjesnih osoba, ne moze se taj pokret smatratiplodom rada jedne odredjene osobe. Pokret se je javio posve neovisnou raznim, posve odvojenim mjestima, i u razliditim formama da on vi5eizgleda kao odraz ideja i tendencija koje su opcenito vladale u onovrijeme. U svim pak tim formama jasno se nazire intelektualna potkahelenizma.

Pored Gr6kih, u gnosticizmu ima i drugih ideja: Sirijskih, Egipatskih,Zoroastrijskih, Mitraistickih, Jevrejskih pa 6ak i Budistidkih. Do5lo jedo stapanja svith tih ideja u jedan sinkronistidki sistem, kojemu je

29

Grdka filozofija dala intelekt0alnu podlogu. To stapanje podelo 1e

6ak i prije pojave kr5danstva i ono se je sada stavilo u savez sa

kr56ansryom. Svim tim starijim vjerskim strujama bilo je zajednidko

sa kr56anstvom u6enje da se spasenje ne moZe na6i spekulativnimputem, nego Je za to'potrebno vi5e znanje dobiveno od Vrhovnog

Bi6a.

Gnosticizam, kao i svaka druga mistidna religija, pun je tajansWenih

sakramenata, rituala i formula, koje se moraju znati. Materijalni svijet6e smatra izvorom svakoga zla. U gnostickom sistemu emanacije dr2i

se da je iz Vrhovnog Bi6a, Boga, proizasao nesto malo nizi svijet, iz

ovoga irugi, jo5 ni2i i tako dalje, dok je konadno boZanski elemenat u

posl'jednoj-emanaciji toliko oslabio, da je nastanak svijeta mraka, zla

i t*ine bio praktieki mogu6. Da bi se du5a mogla povratiti svome

izvoru, ona na svome putu iz niZeg, materijalnog svijeta, mora na svakoj

stanici znati tajne foimule i imena demona i ni2ih bozanstava' da bi

dobila propust.

Vrlo je vazna uloga u svim gnostickim sistemima sto ju imaju.sedam

kreativnih sila svijeta, iz kojih je proiza5ao ovaj niZi, materijalni svijet

i koje njime uprauilalu. Tih sedam kreativnih sila desto se oznaduju kao

andjeli i smaira;u se najniZom emanacijonr boZanstva' lspod njih su

prave demonske snage, proizasle iz njih. Nije tesko nazreti u tih sedam

kreativnih sila Sunce, Miesec i pet planeta, Sto je opet uzeto iz

Babilonskog religiozno-kozmolo5kog sistema.

Gnostik mora nastojati da se svojim vladanjem u zivotu uzdigne iznad

"ij"g" svijeta. Lludiko tijelo takodjer pripada tome niZem' materijal-

nom" svileiu i u njemu je zarobllena du5a, koja vjedito te2i svome

prvotnom izvoru, Aogu svletla. U iom sistemu vaZnu uloga igra Velika

Majka, koja je obozavana u raznim krajevima Azije pod raznim imenima:

Rtr'oOiia, R.'t.tt", Beltis, Atargatis itd. Ona je majka svih zviiezda'

Durga vaZna figura je Praiskonski Covjek, koji je opstojao prije nego

l" .iij"t na"taol To ie profet, koji se javlja u raznim formama u raznim

vrernenstim periodima. Ta figuia predstavlja ili neku boZansku. silu

nakon pada, iii herola, koji silizi u nizi svijet da vodi borbu sa silama

*rutu i "u

3i1i* silaskom u taj niZi svijet podima velika drama svijeta.

TokomVremenamanihejswojeuspjeloskoroposveistisnutignosti-cizam iz Zivota, ali je isiovremeno usvojilo mnoge njegove ideje't)

'1 g gnosti"izmu postoji bogata literatura. Tko Zeli, moze konsultiratl i ova

30

5. $irenje manihejstva na Zapad

Manihejstvo se rodilo i podelo Siriti u doba Arda$ira 1., (224-241) os-nivada Sasanidske dinastije. Ono jo5 uvijek uZiva punu slobodu zavladanja Sapur-a 1., (241-272) i Hurmuzda 1., {272-273). Stvari semijenjaju dolaskom na prijestolje cara Behram-a 1., (273-276), koji,kako smo vidjeli, smaknu Mani-a i pocne progoniti njegove pristalice.

lz Babilonije, svoje kolijevke, manihejstvo se je podelo Siriti u Bim-skom dijelu Mesopotamije, a odatle je prodrlo na zapad, u Siriju i

Egipat. lz Sirije do5lo je u Malu Aziju, a iz Egipta u Sjevernu Afriku.U svom zapadnom prodoru manihejstvo je do$lo u Spaniju, JuZnu Fran-cusku, ltaliju i Dalmaciju. U tim zemljama zatrveno je ognjem i madem,kao Sto 6emo vidjeti. U Dalmaciji je otkriven jedan epitaf na grobumanihejske Zene, koja se zvala Bassa. Todan datum toga epitafa nijese mogao proditati, ali Cumont vjeruje, da je to najstariji manihejskidokumenat na Zapadu.r)

Ubrzo nakon Mani-eve smrti,njegovo udenje doZivljuje stra5ne progone.Car Diocletian izdaje naredjenje prokonzulu Afrike, godine 296, da stanena put Sirenju Manihejstva u carstvu.2) Nekoliko stolje6a poslije, impe-rator Constantin V. Copronimus (741-755) preseli veliki broj heretikaiz Sirije i Armenije u okolinu grada Plovdiva (Philippolis) ru SjevernojTrakiji.3) To isto su radili mnogi pozniji Bizantinski carevi. Oni su htjelida se rije5e heretika na taj nadin Sto bi ih upotrijebili u borbi protivnadiru6ih Bugara.

To prisilno preseljavanje u Trakilu primjenjivano je i na Pavli6ane, kojisu u mnogome slidni manihejcima. Oni su odbacivali sakramente, kriZ,ikone i relikvije, a njihovo duhovno vodstvo sastoja5e se od putuju6ihpropovijednika i asketa. Bili su protivnici katolicke crkvene hijerarhije,a narodito su se borili protiv velike vanjske pompe lstodne Crkve.Constantin V. Copronimus preseli, g.752, ditavu jednu njihovu kolonijuna Balkan s namjerom da ih upotrijebi protiv Bugara. Taj proces pre-seljavanja u Bugarsku ponovljen je, u mnogo Sirem razmjeru, godine969, za vlade cara Johannes Tzimiskes-a.a)

{jela: H. L Mansel. The Gnostic Heresies, London 1875; C. W. King. TheGnostics and their Remains, London,1B87; VtJ. Anz.,Zur Frage nach dem Ur-sprung des Gnosticismus, Gcittingen, lB98

t) Cumont, F., Recherches sur le Manichaeism. lll. L'inscription Manicheennede Salone, Brussels, 1912(Za dudo da o ovome dokumentu nema spomena una5oj doma6o literaturi).

'?) Sharenkoff, V. N.: A study of Manichaeism in Bulgaria, str. 19.3) lbidem, str. 30a) Walker, W., A history of the Christian Church. N. Y., Scribner, 1970, str. 214.

31

U desetom stoljecu javlja se u Bugarskoj Bogumilstvo, kao direktni iz-danak manihejstva. To novo izdanje manihejstva imace u sebi izvjesneSlavenske karakteristike, ali ce zadrlati stari Arijski dualizam. Uosta-lom neku vrstu Arijskog dualizma nalazimo u stdroj Slavenskoj mito-logiji, gde se spominju dvije vrste boZanstava: bjelobog i crnobog.Prvi predstavlja svjetlo, stvaraladku snagu, dok drugi predstavlja mraki ruSilacki duhil)

Bogumili su strogo osudjivali Bizantinski dru5tveni poredak, naroditoustanovu robstva, koja je bila sastavni dio toga sistema. Bogumili supropovijedali indlvidualnu slobodu, personalnu odgovornost i nacionalnunezavisnost. Oni su bili prvoborci nacionalne slobode i nezavisnosti ipomagahu svakog Bugarskog vladara, koji bi se borio protiv Bizanta kaoimperi jalisticke velevlasti.

6. Bogumilstvo u Bugarskoj

U drugoj polovici sedmoga stoljeca javljaju se na Balkanu Bugari. Podvodstvom kralja lsperikh khana oni prelaze Dunav i ustaljuju se naBizantinskom teritoriju. eitava dva stolje6a vodiie Bizantija krvaveborbe sa tim Turskim narodom. U toj borbi izbiie na povr5inu mnoginovi elementi, medju kojima i Bogumilstvo.

Bugari su bili Tursko-Mongolski narod. Njihovi kraljevi nosili su dugoyremena po dolasku na Baikan Mongolska imena, kao lsperikh, Krum,Omurtag itd., dok je konadno khan Boris (857-8BB) uzeo Bizantinskoime i primio krScanstvo. Ali za budu6e odnose Bugara prema Bizantijii kr56anstvu vaZno je ovdle spomenuti, kako je do5lo do njihovog pri-manja te vjere. Boris je bio stupio u savez sa Germanskim kraljemLouis-om, a u tom savezu Bizantinski car Michael lll vidje smrtnuopasnost po Bizantiju. On iznenada napadne Bugare, porazi ih i nametneim svoje mirovne klauzule. Mir je zakljuden god. 864-865 i medjuklauzulama bija$e i to, da Boris mora primiti kr56anstvo, kako on takoi njegov narod. Kad je Boris htjeo implementirati odredbe mira, ustanciplanuie na sve strane dr/ave pa i u samoj prijestolnici. Boris te ustan-ke krvavo ugugi, pogubivSi ogroman broj vodja pa cak i njihovu dlecu.z;

Duh i udenje kr5canstva bili su strani Bugarskom narodnom duhu, nje-govim obidajima, tradicijama i pogledu na svijet i Zivot. Narod se od

t) Larousse Encyclopedia of Mythology. N. Y., Prometheus, 1959. {Pod: SlavonicMythologyJ

2) Sharenkoff, V. N., op. cit., str. 24-25.

32

sada dijeli na klase: sve6enstvo, laici, boljari, itd. Takav sistem narodnije mogao prihvatiti i u du5i je ostao privrZn svojim starim narodnimobi6ajima.To nezadovljswo se je konacno ispoljilo u Bogumilstvu.l)

Za pojavu Bogumilstva u Bugarskoj vaZno je drZati u vidu ulogu prese-ljenih Pavli6ana, koji su, osim pitanja osude braka, bili identidni sa

Bogumilia. Kako je u njihovom udenju bilo izvjesnih elemenata izkr56anstva (odanost Sv. Pavlu i niihova tvrdnja da se njihova udenjabaziraju na Novom Zavjetu) to su se oni mogli mijesati i natjecati sa

Grdkim i Latinskim klerom u Bugarskoj, za koju se sada svi otimahu.

Kako smo ve6 vidjeli, mnogi od tih Pavlicana bili su silom premje5teniiz Erzeruma i drugih mjesta Armenije u Bizantinske pogranidne tvrdjaveTrakije, sto stajahu na braniku carstva protiv Bugara. Ti su kraji5kigradovi u neprestanoj borbi stalno mijenjali ruke. Tako je Bugarskikhan Krum mnoge od tih Pavli6ana, koji dospjese u Bugarsko ropstvo,dao razmjestiti po svim dijelovima Bugarske drZave, a oni medlu Buga'

rima nadjose plodno tlo za Sirenje svoga udenja. Prvi njihovi konvertitispominju se u drugoj polovici 9-tog stolje6a, ali mora da ih je bilomnogo ranije. z)

Bugari su bili izloZeni i mnogim drugim vjerskim strujama, koje su

ondje radile i nastojale dobiti nove doSljake za sebe. Ne samo kr66ans-ke nego i Zidovske, pa cak po nekim vijestima i lslamske ideje, bile su

iive u ono vrijeme na onom dijelu Balkana. ,,Zidovi su od starijihvremena imali svoju ob6inu u Solunu gdje su trgovali i odakle su pro-lazili kroz Balkanski poluotok i tako lasno dolazili u Bugarsku. Ovdje

t) Ovdje se namede pitanje da li su ovi Balkanski Bugari.ogranak od onihBuglra na Volgi, o liojima toliko pi5u srednjevjekovni Arap.ski putopisci i akosu to, da li su oni, ndkon dolaska na Balkan, odrZavali ikakve veze sa svojimrodjacima na Volgi. Veze onih Bugara sa Volge bile su vrlo Zive sa lslamskimsviietom i lslam-je mediu njima bio proSirbn. Njima je halifa.Al-Muktadir'Billah iz Bagdada poslao jednu deputaciju, na njihovzahtjev,godine92l n.e.,au toi deputaciii nalazio se ie duveni lbn Fadlan. On je ostavio putopis (Rihlatlbn Fadian), u'kojemu je d-ao dragocjenih podataka b Zivotu Bugara na Volgi,topografiji zemljd, obidalima, noSnji idru5tvenoj etiketi. O lome vidi: F.raehn,Ch. M., lbn Foszlan's und anderer Araber Berichte [iber die Russen eltererZeit und ihre Nachbarn, St. Petersburg, 1823. Po istom predmetu: Hasan, Z.M. Al-rahhalet ul-muslimun fi-l-kurun al-wusta (Muslimanski putopisci Sred-niegaVijeka), Cairo, 1945, str.26-31. O Bugarskim muslimanskim vlada-rimi Ta[ibu'i Muminu, koii su, kako se vidi, primili Arapska muslimanskaimena, svjedo6e kovani n6vcl Sto su bili izradieni u gradu Bulgaru na Volgigodine 95b i 976. (O tome vidi: Cambridge Medieval History, str. 193.)

2) Obolensky, Dimitri, The Byzantine Conmonwealth; Eastern Europe, 500-1453. New York, Praeger, 1971, str. 120.

33

su oni ve6 pod kraljem Bogor-Mihajlom ku5ali svoju vjeru Siriti. lstose veli o Saracenih, koji da su dijeljenjem knliga nastojali lslamrasprostraniti. Saraceni su u ono doba, kao Sto je poznato, napadaliobale sredozemnoga rnora. Ali imadose oni vec od vremena caraTeofih (829-841) jednovjerce na donjem Vardaru, u Solunskoj pokra-jini. Ovamo je na ime ovaj car preselio.bio odjel Turaka iz Aii;e; stoga su i prozvani bili Vardarski rurci. oni su se malo kasnije pokrstilii pripadali posebnol eparhiji; ali prvobitno su jamacno Muhamedancipili. Bugarska je dakle u svome susjedstvu imala Muhamedanaca, kojisu lasno mogli djelovati na puk Bugarski'.t)

lstina je da je bilo Turskih najamnika u Bizantinskoj vojsci. Cak se vje-ruje da je veliki poraz kod Manzikerta {1071) bio, izmedju ostalihrazloga, prouzrokovan izdajom Turskih najamnika, kojima Armenciomogu6i5e da pobjegnu iz Bizantinske vojske svojim sunarodnjacimaTurcima.2)

Odnos Bizanta i lslama razvijao se je, manje viSe, drugadije nego odnosZapada prema lslamu. Nakon neuspjelog Arapskog pokusaja da zauzmuGarigrad (717-718) dolazi nekako do stabilizacije granica u MalojAziji izmedju Bizanta i Bagdadskog hilafeta. Te su granice ostale skoronepromijenjene stolje6ima. Tokom vremena razvijao se je u tim Ana-dolskim krajiSkim mjestima neki vite5ki duh i medjusobno pogtivanjeizmedju Grka i Arapa, a poslije izmedju Grka i Turaka. To zbliZavanjei5lo je tako daleko da su s.e Grci smatrali bliZim Arapima i Turcima,dakle muslimanskim narodima, nego zapadnim kr56anskim narodima.Na podetku desetog stoljeca Carigradski partijarh Nicolas Mysticus(901-925) piSe: "Dva su suvereniteta-Muslimanski i Bizantinski, Stonadma5uju sve ostale suverenitete na zemlji, kao dvije svijetle zvijezdeu svemiru. Zbog toga razloga, ako ne zbog drugih, oni trebaju biti su-radnici i brada".3)

Pod ovakvim prilikama i pod utjecajem raznih ideja koje su dolazile sasvih slrana, javlja se u Bugarskoj Bogumilski pokret, koji 6e odatlezahvatiti, u manjim ili Sirim razmjerima, sve Slavenske zemlje na Bal-kanu, da konadno postane drZavnom vjerom u Srednjevjednoj Bosni.

Od svih izvora za proudavanje toga Bugarskog Bogumilstva najvaZnijeje pismo Sto ga je uputio Carigradski patrijarh Theophylactus Bugar-skom caru Petru (927-968). To se pismo nalazi u Milanskoj biblioteci

ll n"er.ir.,iogumili i Patareni, str 350-351 .2) Bryer, A., Byzantium and the ancient East. N. Y., P. Hamlyn, 1969, str. 19.3) lbidem, str. 17.

34

Ambroziani, rukopis br. 270.1r) To je ujedno i najstariii Bugarski spome-nik o Bogumilima.

Theophylactus je bio Carigradski patrijarh u vremenu od 935-956.Kad se je bogumilstvo pojavilo u Bugarskoj, patrijarh je prvo pisaocaru i pitao ga o prirodi i naudavanju te sekte, a kad je od cara dobioodgovor, onda mu je napisao instrukcije kako treba da se postupa satim hereticima.

Patrijarh u pismu kazuje, odnosno naredjuje caru, kako treba postupatisa pojedinim vrstama heretika. Oni koji ne htjednu primiti kr$tenie i

koji se ne htjednu odreci krivovjerja da se protjeraiu iz zemlje i da seovako proklinju: "Neka bude proklet od Svete Trojice svatko tko mislii vjeruje, ne onako kako udi sveta BoZanska univerzalna crkva- i Rimskai Carigradska i Aleksandrijska i Antiohiiska i Jerusalemska, svi oni sjednog kraja zemlje do drugoga, koji ne priznaju propise, pravila, dogmei dekrete sedam svetih koncila.

1. Neka je proklet svaki onaj, koji vjeruje da postoje dva principa; prin-cip dobra i princip zla, jedan stvoritelj svjetla, a drugi stvoritelj mraka;jedan tvorac covjeka (materije), a drugi tvorac andjela i drugih duhov-nih stvorenja.

2. Neka je proklet svaki onaj koji govori da je necastivi Satana stvoriomateriju ditavog vidljivog svijeta, ukljudivSi tu na5a ljudksa tijela.

3. Neka su prokleti oni koji odbacuju Mojsijeve zakone i koji govore daproroci iz Staroga Zavjeta nisu bili od dobrog nadela.

4. Neka su prokleti oni koji odbacuju zakoniti brak i koji ude da po-ve6avanje ljudstva putem bradne veze je ustanova nedastivog vraga.

5. Neka su prokleti oni, koji bogohule da ;e Sin i Slovo BoZije, 6lanSvetoga Trojstva, od iste substancije kao i Bog Otac, bio dovjek bezgrijeha samo u ma$ti i prividjenju, a ne u stvari.

r) U prvo vrijeme kod ovoga rada imao sam pri ruci samo Engleski prevodtoga pisma 3to ga je objavio prof. Sharenkoff u svojoj tezi, prema rukopisuAmbroziane, objavljenom od N. M. Petrovskog. Tek poslije sam dobio Godi5n-jak lstorijskog DruSWa Bosne i Hercegovine, vol. V. u kojemu je Solovjev, poprvi puta u na5oj domacoj historiografiji, objavio to pismo. To isto vrijedi iza Kozminu besjedu,koju sam takodjer imao u Sharenkoffojtezi, a tek poslijesam proditao njenu obradu od Solovjeva, u istom broju Godi5njaka.

35

6. Neka su prokleti oni, koli maitaju da su raspece, smrt i uskrsnu6eHrisLovo samo prividne pojave.

7. Neka su prokleti oni, koji ne vjeruju u stvarnost krvi itijela Hris-tovog, kao Sto je to bilo receno apostolima idato njima po lsusu uzrijeci: "Uzmite, jedite" i koji izvrcu Sveto Evandjelje i Apostolskadjela.

8- Neka su prokleti oni, koji vele da Majka BoZija nije blaZena djevicaMarija, k6i Joakima i Ane, nego da je to bio Gornji Jerusalem, u kojegaje Krist u5ao i iz kojega je iza5ao.

9. Neka su prokleti oni, koji izmisljaju pride o tome da je vjedita dje-vica Marija, Majka BoZija, nakon Sto je rodila sina Bozilega, rodila idrugog sina putem obidnog spolnog snosaja sa dovjekom.

10. Neka su prokleti nadelnici iucitelji ove ipak stare, a nanovo oZiv-jele hereze".

U todci 11-14 patrijarh nabraja imena svih tih krivih ucitelja, medjukojima se, naravno, nalazi ime Mani-a.

Drugi dokumenat, vrlo vaZan sa proucavanje Bogumilswa na Balkanuje besjeda {Slovo) Bugarskog prezbitera Kozme, koji je Zivio pri koncudesetog i na poietku jedanaestog stoljeca (992-1014J. To predavanjeKozma je sastavio pri koncu desetog stoljeca, a rukopis mu se nalaziu biblioteci TeoloSke Akademije u Moskvi. Najbolje izdanje smatrase ono, Sto ga je priredio prof. PopruZenko, pod naslovom:

"SvetagoKozmi Prezvitera Slovo na eretiki i poucenije ot BoZestvenskih knig",a objavljeno je u reviji Pamiatniki drevnei pismenosti iiskustva, vol.167, Petrograd, 1907.

Kosta podima ovako: "l desi se da za vladanja u Bugarskoj pravovjer-noga cara Petra, pojavi se sve6enik po imenu Bogumil, Sto 6e re6i Bogudrag, a u swari je on Bogunemil. On je prvi u Bugarskoj podeo nauda-vati krivovjerje, o kojemu 6u sada govoriti. Kako ja podimam da osu-djujern udenje idjela Bogumila, izgleda da je zrak svuda okuZen nji-hovim djelima i propovijedima, ali za ljubav poboZnoga ja 6u n,lihovavarljiva udenja ovdje izloZiti s namjerom da spasim od njihove iamkesvakoga ko temeljito upozna njihova ucenja, jer Bog veli: ,Svaka sevo6ka poznaje po svome plodu".

Krivovjerci su na oko kao nevlni janjci, uctivi, umjereni, mirni ipri-jazni, ali njihova bljedoca sluZi samo tome da pokaZe njihov farizejski

36

post. Oni ne pridaju na dugo, lijeno, niti se glasno smiju, niti pokazujuikakvu matiZeljnost. Oni se drZe daleko od nedostojnih mjesta i na oko6ine sve da se ne bi razlikovali od pravih kr56ana, ali unutra, oni sukao gladni vuci. Kad ih narod vidi u njihovoi dubokoj skru5enosti, svakmisli da su oni pravi kr56ani i da su oni jedini u stanju svijetu pokazatiput spasa; tako ljudi prilaze njima ipitaiu ih kako da spase du5e' Onipak, upravo kao gladni vukovi, kad Zele zgrabiti janje, orvo podnu sadubokim uzdahom. Oni govore skruieno, tiho i dostojanstveno, propo'vijedaju i rade kao da su zbilji nebeski ljudi.

Sta u stvari ti heretici vele?: ,,Mi se molimo Bogu viSe nego vi; mipazimo Sta radlmo, molimo se i ne Zivimo tako lijenim, besmislenimZivotom, kao Sto vi radite".

Nedastivi Satana strahuje od Kristova kriZa, dok ga ovi krivovjercilome na komade i od njega prave svoja orudja, alate. Nedastivi Satanastrepi od slike na5ega Boga, dok ovi heretici ne po5tuju ikona, negoih nazivaju idolima. Nedastivi Satana dr5ce pred relikvijama Svetacaine usudjuje se pribliZiti sanduku u kojemu su pohranjene tesveterelik-vije, koje su date KrSdanima, da ih Stite od zla i nesrece, dok se oviheretici na nas smiju,kad nasvide date relikvijesapoboZno56u Stujemo.

O BoZijem kriZu oni vele: "Kako 6emo se poklanjati krstu? Zar to nijedrvo na kojemu Zidovi raspe5e Sina BoLiiega? Krst, prema tome, morabiti jako mrzak Bogu" .Zalo oni poudavaju svoje pristalice da mrze kriZpa im vele: ,,Kad bi netko umorio sina kraljeva na komadu drveta, bili bilo logidno, da taj krali voli to drvo? Tako je isto sa kriZom".

Kozma se dalje obara na Bogumile zbog toga Sto odbacuju titurgiiu i

sakramente, Sto napadaju sve6enike radi lijenosti i pijandevanja i Stone priznaju autoritet crkve i svedenstva. O svedenstvu, prema Kozmi,heretici vele: ,,Ako ste vi posve6eni, kao Sto tvrdite, za5to onda neprilagodite va5 Zivot i djela zakonu i rijedima apostola Pavla? Biskuptreba biti bezprijekoran, muZ samo jedne Zene, lriiezan, agilan, uredan,dobrog vladanja, gostoprimljiv, odan udenju i propovijedi, a ne vinu i

tudi. On ne smiie biti pohlepan za novcem, imati materijalnih prohtjevai udestvovati u budnim pijankama. On treba drZati svoju ku6u u dobromredu, a djecu podvrgnuti uzornoj disciplini. lsto tako djakon mora bitiozbiljan, a ne sa dva jezika, ne smije biti odan vinu i prljavom novcu.On treba drZati ta;nu vjere u distoj savjesti. Neka prvo dokaZu daimaiu besprijekoran Zivot, pa tek onda nek se sluZe pozicijom djakona.Sve6enici u stvari rade sve suprotno ovome. Oni su odani pi6u, pljadkii potajno rade svaki grijeh, a nitko ih od toga ne spredava. Jer apostol

37

Pavle veli: ,,One koji grije5e ukori pred svima, tako da bi ostali imalistraha'. (l Timothy,5:20) Biskupi koji se sami ne mogu suzdrZati, nemogu sprijediti svedenike da ne rade zlo".

Mi im na to rrEbamo odgovoriti : "Procitajte Sta nas Gospod lsus Hristrede Apostolima". (Matthew, 23:2,3)

Kozma dalje opovrgava stanovi5te heretika o prorocima, koje oni n;supriznavali, kao Sto su odbacivali Stari Zavjet i Moisijev zakon. lstotako on opovrgav? njihovo mi5ljenle o blaZenoj djevici Mariji pa veli,da oni o njoj upotrebljavju "takve rijeci i gadosti koje se ne mogunapisati u ovoj knijizi", kao injihovo odbacivanje ikona pa veli: .Oniditaju rijedi Sv. Pavla: "Jer iako smo mi potekli od Boga, ne smijemozami$ljati, da je BoZanstvo slidno onome, Sto je izradila Ijudskaumjetnidka ruka, bilo to od zlata, srebra, ili kamena" (Akta 1:29) i u

tim rijedima oni nalaze opravdanje da ne po5tuju ikona. Ali po5to se

boje naroda, oni kadikad dodju u crkvu i poljube kriZ i ikone. Mi smoto saznali od onih heretika, koji su se povratili u praw kr56anskuvjeru. Oni vele: ,,Mi to 6inimo (ljubljenje krila i ikona) radi mase, ane iz nekog nadeg uvjerenja. Potajno, mi cvrsto drZimo nasu vjeru'-

,,Ovi bijednici misle, da oni znaju svu dubljinu svetih knjiga i po5to

su uvijek voljni da o tim svetim knjigama komentiraju, oni uvijek dajukriva, proizvoljna tumadenja. Po5to mi znamo te heretike, trebamo ih

otjerati u nepovrat, jer oni su nepriiatelji svetoga kriZa i oni hule i

odbacuju sve prerogative, koje su date svetoj crkvi, dok njihovo udenjesmatraju svetim, brbljaju6i uvijek nekakve bajke, koje ih udi nlihovuditelj Satana. Mnogi svijet ne zna u 6emu se sastoji njihovo krivo-vjerje i tqko mnogi misle, da ovi heretici trpe zbog njihove ispravnostii da 6e oni biti od Boga nagradjeni zbog toga Sto su stavljeni u lancei badeni u zatvore. Kako oni mogu izazvati saZalienje bilo kod koga'kad oni nazivaju djavola tvorcem 6ovjeka i svih ostalih BoZijih stvo-renja?l Zbog njihovog skrajnjeg neznanja, neki od njih 6ak nazivajudjavola palim andjelom. Te rijedi su smije5ne za svakog razumnog

6ovjeka, jer one su poput trule, raspale haljinke koja se ne moZe da

drZi skupa'.

"Po6to su se ovi krivovjerci udaljili od Kristova krila i odbacili ga,

djavo ih vrlo lako vodl po svojoj. Kao Sto ribolovac treba za svojposao crvi6a, kojima namami ribe na udicu, tako i oni sakrivaju svoiotrov njihovom licemjernom skruienos6u i postom. Oni stalno uza se

imaju Evandjelje i, davsi mu krivo tumadenje, zavode narod. To oni dine,dakiko, na svoju vlastitu propast i oni Zele da uniste svaku ljubav i

38

kr56ansku vjeru. No uzalud on,i to poRu5avaiu i uzalud su sve njihovemolitve- Sv. Pavle kaZe: ,,Zbog toga ako jedete, pijete, ili ma Sta drugoradite, dinite to sve za slavu BoZilu" (Korin6ani, 10:31) .. Po5to suproditali u Evandjelju Sta Gospod kaZe u paraboli o dva sina, oni tvrdeda je Krist stariji, a djavo mladiji sin, koji se je odmetnuo od svogaoca. Mladjem sinu oni su dali ime Mammon i oni njega priznaju kaotvorca zemaljskih tvari. Oni vele da je Mammonova odredba da sesvijet Zeni, da jede meso i da pije vino. Ukratko, oni sebe smatrajunebeskim stanovnicima, a one, koji ovdje na zemlji Zive i mnoZe seputem polnog opeenja, zovu slugama Mammona."

*eulete li vi krivovjerci rijeci Svetoga Duha, koji veli, da je zakonitibrak pred Bogom dist, a umjereno jedenje i pijenje ne6e dovjekauni5titi".

.Vidite li, bra6o, kako su oni prokleti, odbijajuci sveto krstenje i

osje6aju6i neku odvratnost prema krStenoj djeci, koju zovu Mammoni-iima. Po5to oni po svom obidaju laZno pridaju da su Kr56ani, vi imne smijete v.ierovati, jer su oni varalice, kao i njihov uditelj Satana.Kako se oni mogu nazivati kr5canima, a upoee se ne krste, ne prepisujumolitve koje im sveienici diktiraju, niti postuju sve6enike. Njihovemolitve su na hiljade. Oni se zatvore u svoje Satore i tamo se mole,detiri puta na dan, a detiri puta u no6i i oni otvore svih pet vrata,koja trebaju biti zatvorena. Kad se pregnu, onda recituju .Ode naS",ali za to oni moraju biti osudjeni, jer samo u moliWi oni nazivajuTvorca nebesa i zemlle Ocem, inade stvaranje toga pripisuju djavolu.U molitvi oni se nikad ne prekrste".

.Mi ih pitamo: ,,Tko vam je naredio da postite u Nedjelju, koji je danproZivljenja, da se pregibate i radite?". Oni odgovaraju da to nije pisanou Evandjelju, nego je to od lludi ude5eno. S toga oni odbacuju svepraznike, ne postuju svece, mudenike i odeve".

"Heretici su dvostruko osudjeni, jer oni ude svoje pristalice da se nepokoravaju gospodi; oni hule i grde bogata$e, mrze cara, ismijavajustarije, prigovaraju plemstvu; smatraju da su propali kod Boga oni,koji sluZe cara i oni zabranjuju slugama da slu5aju svoje gospodare.Sad 6u vam re6i jo5 jednu stvar o tim krivovjercima. Kad oni 6itajurijedi James-a; brata lsusova, koji veli: "lspovijedite vaSe grijehe jedandrugome imolite jedan za drugoga da biste bili izlijedeni (James,5:16),oni ne razumiju da 1e to redeno samo svedenicima. Heretici se ispovi-jedaju jedan drugome i opra5taju grijehe jedan drugome i to rade nesamo mu5karci medju njima, nego dak i Zene. Apostol rede: ,,Neka

39

zene ude u sutnji sa poniznoicu. Ja, ari ne trpim da zena uci dovjekaili da nad njim preuzme autoritet, nego da zivi u gutnji" (i Timotny,2:'11-12).

Nakon svega toga dolazi anatema heretika, u kojoj svaka redenica:"ii?"3 sa:. "Neka ye proktet...!,, prema tome Kozma veti, neka jeproklet svaki onaj koji:

"Ne voli naSeg Gospoda lsusa Krista; koji ne vjeruje u sveto nerazlu-divo trojstvo; koji ne priznaje svetoga pride5ea i Kiistovu krv; koji sene moli blazenoj Djevici Mariji; koji se ne pregiba pred svetim krizem;koji .ne cjeliva svete ikone masega Gospoda,-braZene Djevice Marileisvih svetaca; koji huli svetu liturgiju i sve molitve, sto iu Kr56animapropisane od Apostola i crkvenih otaca; koji ne vjeruje da su sve swari,"j.dlii": inevidljive, svorene od Boga; toli trivo tuma6i Evandielje irijeti Apostola i koji ne prihvaca turnadenjstih rijedi po svetim tluoima;koji se ne pridr2aje Mojsijevih zakona i ne priznaje da su oni oi Bogu;koji huli zakoniti brak i psu.le bogatase koji se obuku u svedano, cere-monijalno odijelo prilikom vjencanja; koli grdi ljude ito iedu mesoipiju vino iza nlih misli da nisu dostojni uei u Carstvo Nebesko".

Nije trebalo dugo cekati pa da sluzbena Bugarska drzava, pod uticajemCarigrada, poduzme sve moguie mjere, kako bi stala na kraj Sirenjuovoga religiozno-socialnog udenja. Ali nije bilo lako unisiti jedan pokretsa tako dubokim korjenom u narodnoj dusi, koji u sebi nosi ne'samorevolt protiv postojedeg drustvenog poredka i protiv Bizantinske crk-vene. organizacije, nego 6ak joS i viSe, protiv Bizaniinske politidkeprevlasti. Tgko_le Bogumilstvo u Bugarskoj poprimiro karakter narodnogotpora protiv Bizanta. To 6emo isto vidjeti, samo jos u jadoj mjeri, uBosni, gdje je to udenje postalo drZavnom i narodnbm vlerom.

Pojava Bogumila u Bugarskoj', Bosni i drugim sravenskim zemrjamaBalkana ne znadi da njih nije bilo u samom carigradu i ostalim aileto-vima

_ Bizantinskog carstva. Naprotiv, tamo im nirazimo spomena daki poslije detvrte Krizarske vojne ('r202-1204) zajedno sa malobrojnom

katolidkom kongregacijom, kola je nastala u carigradu nakon njegovogpada pod Latine. Medjutim to udenje, poslije t-ZO+, polako Ufii""Oi ,Carigradu, da se konadno posve utopi u zajejnickom naporu svih Grkada se oslobode Latinske tiranije.

u Bugarskoj.su Bogumili stajali uz bra6u Asen u njihovoj nacionalnojborbi za slobodu Bugarske i njenu neovisnost od Bizaniinske vlasti.Godine 1186 Bugarima je konadno to i uspjelo itako oni postavisetemelje drugoj Bugarskoj carevini na Balkanu. prvi carevi iz Asen

40

familije bijahu jako tolerantni prema Bogumilima, ali su kasniji carevipoceli pokazivati znake netrpeljivosti prema njima, a narodito ioS i

zbog toga, jer se Bugarski dvor sada okrece prema Rimu, misleii da

6e tako moci osnovati autokefalnu Bugarsku crkvu i osloboditi seGrdkog vrhovni5tva u crkvenoj hijerarhiji.

Pod tom novom orijentacijom Bugarske prema Rimu, Bogumilima seslabo piSe. Na papinskoj stolici sjedi tada papa lnnocent lll (1198-1216], koji sebe smatra koliko nasljednikom Sv. Petra, toliko istonasljednikom Cesara. On pokuSava, i to sa trenutnim uspjehom' da

afirmira prevlast Rimske crkve ne samo u vjerskom, nego i svjetsko-politidkom domenu. On Salje u Bugarsku svoga legata da ispitasituaciju. Nekoliko mjeseci po legatovom dolasku, car Boris sazivakoncil Bugarske crkve u prijestolnom gradu Trnovu. Koncil je otvoren11 Februara 1211, a glavna mu je zadaca bila da osudi Bogumile.

Ne zaboravimo da je to vrijeme bilo vrlo burno, doba koje u sebi nosiklice velikih dru5tvenih, politidkih i intelektualnih promjena u svijetu.Veze sa Bliskim [stokom postaju sve jade kroz KriZarske vojne, dokje Balkanski poluotok bio most preko kojega prelaze vojske krilaraprema lstoku, ili se tuda vraeaju nazad u Evropu. Sa kretanjem vojskikretale su se idele. ,,Od prve treiine dvanaestoga vijeka osje6a se jakpriliv novih ideja, koje dolaze iz lslamskog lstoka. Te idele bile sudvojake: prvo, ponovno saznanje o Aristotelu i Grdkoj nauci uop6e'zajedno sa otkricem Islamskog intelektualnog stvaranja, a drugo, vezai doticaj sa hereti6kim udenjima, od kojih najmoinije bija6e udenjeKatara ili Manihejaca. Obadva ta idejna izvora predstavljahu opasnostkr5dnskoj crkvi i prirodno crkva im pruZa silan otpor. Medjutum, dokse crkva prvoj vrsti ideja unekoliko prilagodila, neke 6ak iusvojila i

inkorporirala u svoj okvir ideja, ovaj drugi izvor bio je otvoreni izazovcrkve i njega se je moralo odbaciti".r)

Nekako u to vrijeme podeie na Tapadu jaka prevodiladka aktivnost saArapskog na Latinski jezik, Sto 6e biti prvi korak u prenosu znanstvenihi tehnolo5kih dostignuda lstoka na Zapad. Glavni centri toga rada bilisu u Spaniji, Siciliji iJuZnoj ltaliji. Prevodioci su bili Spanjolci'Italijani, Francuzi, Englezi, Nijemci i Jevreji. Do prve polovice 14og

vijeka ti 6e prevodi dosti6i broj od 1 ,200 do 1,500 djela iz podrudjafolozofije, teologije, medicine, matematike, astronomije, tehnologije'historije i historiografije, prirodnih nauka, biografije, geografije i mu-

'l nussetf , i. e., n"tigiors dissent in the Middle Ages. New York, Wiley, 1971 ,

str.111.

+t

zike.r) lmade ditava prejada tih prevodioca, a svakako je najduvenijiGerard od Cremone {Gerard of Cremona, j114?_11g2). On'p radiou Spanjolskom gradu. ToledL-r, gdje je biskup Raymonj (umro f f sf tosnovao posebnu Skolu za Arapske prevode. Sam Gerard -preveo

je udevet posljednih godina svojega Zivota 71 djelo, medju'to;iru ,u,De somno et Visione, De rnteil;ctu, De ouinque Essentiis, od Ar-Kindi-a, De Syllogismo, od_Al-Farabi_a, De Crepusculis od Al-Hazen-a, DeMotu Accessionis et Recessionis od rhabit ibn Kurra, canon od Avi-cenna-e, Algebra od Al-Khowarizmi, Almagest od ptolemy .16.:;

Tiprevodi su izazvali neko revorucionarno intelektualno koiebanle naZapadu' lbn Rusdovi (Averro.s) komentari Aristotera izaziiju zivuintelektualnu diskusiju na pariskom Universitetu tako da se nestoposlije, u trinaestom rsoljecu, ditav univerzitet dijeli na pristaliceAverrods-a, pod vodstvom profesora Siger de Brabant_a i protivniketoga.pokreta, pod vodstvom prof. Aubri de Bheims_a. po naredjenjupapskoga legata Averroism je bio zabranjen na Universitetu, g. 1272,a Siger pozvan da se opravda od optuZa6a hereze. Siger je z"nao Stato znadi. On pobjeZe u ltaliju, ali tamo bude ubijen ojrn"ntulno n"u_ravnoteZenog sekretara.3)

Papa lnnocent vodi kriZarske vojne na sve strane. U Juznoj Francuskojpodima duga kriZarska. vojna protiv Albigenza; eetvrta krilarsk2 yslnjosvaja carigrad od Grka; Bosna ne ostaje postedjena od Himske inter-vencije, kako iemo vidjeti neSto docnije, dok Trnovski koncil u Bugar-skoj zakljuduje, da se heretici moraju pohapsiti, a oni koji se ne htjednupokajati, da se iz zemlje protjeraju. Bilo je lakSe doni,ieti zakljuckenego ih.provesti u djelo. Godine 1216 Boril pada, po svoj prilici, jer suBogumili pomagali njegovog protivnika Jovana Asena rr, loji pri'znadesnagu Bogumilske vjere i ostavi ih da mirno ispovijedaju svole udenje.Veliki uspon Bugarske pod vodstvom Jovana Asena it svat<ako, izgeleda,da je zavisio od podrSke Sto ju je car dobio od Bogumila

Gotovo za citavo jedno stoljef,e nakon vlade Jovana Asena lr malo seduje o Bogumilima. lzgleda da su se podijelili na mnoge sekte, Sto jeoslabilo pokret i sad je drlava ponovno osjetila s-nagu da ih serijesi' odrzana su dva velika koncira u gravnom gradu Tinovu, 1350 i1355 koji su konadno imali zadati tome pokretu, sa svim njegovim ogran-

') o t"r" "idi:

Nakosteen, M., History of rslamic origins of western edu-. cation, A D.800-1350, Boulder, Colorado, Colorado U-niv. presJ, idOa.

') J-ourdain, A., Recherches sur . . rbrigin;-dJtiuiritions tuii,iJJ a:iiistot".Paris, 1843.

3) Mandonnet, P., Siger de Brabant et I'Averroisme latin du Xlll sidche.Fribourg, tBgg.

42

cima i sektama, smrtni udarac. Bugarska se je sada nalazila na udarunove, Turske snage, koja je bila u naponu mladosti. Bugarska radi togane samo da nastoji da se rije5i Bogumilstva, nego dak traZi savez Srbaprotiv zajednidke opasnosti. U borbama koje su nastale sa Turcima,narodito nakon strahovitog poraza saveznika na Marici, 1371, Bogumilise izgubiSe. Vrlo je vjerovatno da su mnogi od njih pre5li na lslam,jer i danas u Bugarskoj nalazimo Slavenske muslimane, Pomake, koji bimogli biti raniji Bogumili.

7. BOGUMILSTVO U BOSNI

Doma6a literatura.

Doma6a literatura o bosanskim Bogumilima moZe se podijeliti u dvijekategorije: polemi6ka i naudna literatura.

U prvu grupu spadaju sva ona djela, srpskog ili hrvatskog porijekla,koja svojataju Bosnu za jednu odredlenu tezu. Ta literatura je punakontradikcija; ona je proZeta idejom borbe za Bosnu vi5e nego idejomistraZivanja historijske istine o Bosni.

O nekom naudnom interesu o bosanskim Bogumilima u doma6oj lite-raturi moZe s,e govoriti tek u drugoj polovici pro5loga stolje6a. Tajinteres narodito je pobudilo Hilferdingovo djelo, objavljeno 1E57 uSrpskom prevodu pod naslovom: ,,Pisma o istoriji Srba i Bugara".Pisac po prvi puta govori o Bogumilswu i spominje ,,Besedu" presbiteraKozme kao domaii izvor o tom pokretu.

Ne5to kasnije, g. 1864, novoosnovano Srpsko Udeno DruStvo u Beo-gradu pokazuje interes o Bogumilstvu i sudbini Bosne kao srednjevje-kovne Bogumilske drZave. Raspisan je natjedaj (,,steciSte") o toj temis tim da najbolje djelo dobije nagradu od 50 dukata. U vijesti o tomnatjedaju objavljenoj u Srpskim Novinama u Oktobru 1865, predlaZese ispitivanje dogadjaja iudenja Bogumilske sekte, a kao pitanje broj5 stoji: "... kako su Bogumili u Bosni nestali i Sta je od njih bilo, dali su se oni poturdili'.r)

Prvu nagradu dobio je Srpski advokat iz Zadra BoZidar Petranovi6.2)

tl S-of*j"", A., "Nestanak bogumilstva i islamizacija Bosne", GodiSnjak lsto-rijskog pruStva Bosne i Hercegovine, 1, 1949, str.42.

2J Petranovii, B., Bogumili, CrkvaBosanska i Krstjani. Zadar, 1867.

tr3

oslanjajuci se na ,,srovo" prezbitera Kozme i tumadeii neke doku-mente na posve proizvorjan nacin, on tvrdi, da je ve6ina naroda u Bosnibila uvijek pravoslavna, da je od kraja 12og vijeka biro nesto Bogumira,diji se je broj stalno smanjivao i da je padom Bosne pod rurke pravo-

:!uul9 jerarhija zamijenita djede i strojni'ke. ,,od borjara obolega zakonaSto bijahu tvrdi u vjeri, ti se iselise u Dalmaciju ipreko Saue; ostalimnogo veci dijel (boljara) sa lidnih interesa isturci se, a ogromna masaprostoga naroda ostade postojana u praroditeljskoj (t. j. fravoslavnoj)vjeri do dana5njega dana".r) Drugim rijecima, eosna'piipada pravo-slavlju i Srpstvu.

Kratko vrijeme iza Petranoviieve radnje polavrjuje se monumentarnodjelo Franje Radkoga: ,,Bogumili ipataieni,,.i; lria tome djelu Racki jeneumorno radio skoro punih 15 godina proudavaju6i sve mogude izvoreo Bogumulima i slicnim pokretima kroz ditavu siednlevjekoJnu europu.on je dokazao vrlo ubjedrjivim dokazima, sruZe6i

"6 ruor modernom

naudnom tehnikom njegovog vremena, da je crkva Bogumirska bilaisto toliko heretidna, kao Sto su bile crkve Katarske diuZbe na juguFrancuske, u Languedoc-u i Lombardiji. Nalazi Backoga ;otpuno suzasjenili Petranovicevo pisanje i bili su prihva6eni od nal-kompeiuntnilihslavistidkih krugova. U koriko je bilo irabosti u nyegovim narazima tesu se mogle svesti u glavnom na to Sto se nije u dovblinoj mjeri sluZiodomacim izvorima, jel mu nisu bili pristupadni. N;egovi izvori su uglavnom zapadni, katolidki, ali je njegovo djelo bilo iostalo klasidnodjelo iz podrucja srednjevlekovne gosinske Crkve.

Go.dine 1901 dokazuje lsusovac A. Hoffer, u jednom dlanku. koji sepojavio u djelu Spomen knjiga iz Bosne, pod urednistvom Dr. ivana5ari6a, kako je Bosna od najstarijih vremena pripadala pod Rimskustolicu i kako je ona oduvala mnoge vjerske obidaje iz doba cirila iMetodija i da prema tome Bosansku Bogumilsku crkvu treba smatratikatolidkom crkvom orijentalnog bogosluija (rituala).

S.koro_kao odgovor na to misljenje izlazi u Beogradu, g. .1924. dlanakVase Glu5ca u Prilozima za knjiievnost, istoriju i folklor*pod naslovom:'srednjevjekovna Bosanska crkva"3l u kojemu pisac tvrdi da je Sred-

r) Petranovii, B., op. cit., str. 1712) Radki, Franjo, Borba JuZnih slavena za drzavnu neodvisnost. Bogumili i

lllglg.li, Beograd Srpska Kratjevska Akademija. 1e31. (To diet; j;;"rvo bitooljavljeno u Badu Jugoslavenske Akademije znanosti i Um'ielnodti,'vol. 7, B,10. Zagreb, 1869-70 )

') 9l!:E",V., ,srednjevjekovna Bosanska Crkva., prilozi za knjiievnosr, istoriiui lolklor, knj. lV., Beograd, 1924.

44

njovjekovna Bosanska Crkva bila pravoslavna, kao Sto je to Petranoviivec tvrdio ranije. Sa kolikim je nacionalistickim 2arom, a sa kolikomalo nau6ne objektivnosti Glu5ac pristupio svojoj tezi najbolje se vidiiz ovih rije6i Vjekoslava Klaji6a, koje on donosi u ocjeni Glu56evog

dlanka: "Pisac se pridinja tako uvjeren, da je bjelodano dokazao

nepobitnu istinu svoje teze, te traZi da se smjesta "rezultati" njegoviuvrste u Skolske knjige, da bude .iednom kraj bajkama i bludnjama'Gotovo je dudo, Sto ne traZi, da se muslimani smjesta pokrste ipovrateu krilo pravoslavne crkve, kojoj su nekad pripadali, kad su i po vjeribili isto s pravoslavnim Srbima. eini se da je ditava rasprava s tomtendecijom i napisana".r)

Deset godina kasnije, vjerovatno pod uticajem toga Glu5cevog rada,

Jaroslav Sidak iz Zagreba odluci da ispita ditavu dotada5nju literaturuo Srednjevjekovnoj Bosanskoj crkvi.2) Sidak, kao Petranovic i Glusac'dolazi do zakljucka da crkva Bosanska nije bila hereti6ka i da supostavke Ra6koga netodne. Sidak medjutim otkriva jednu dinjenicu'koju su pre5utili Petranovi6 i Glu5ac, naime da Srpsko-pravoslavnacrkva 6esto anatemizira ,,babunske heretike iz Bosne" . Zbog toga bi'po Sidaku, bilo nemoguce smatrati proklete heretike pravoslavcima.Pored toga Sidak analizira jedno pis.mo Carigradskog patrijarha Genna-diusa (1453-1459), upuceno kaludjerima Sinajskog samostana, u komepatrijarh veli: "Ne moZe biti nikakve sumnje u tome da ortodoksnacrkvi ne smatra Crkvu Bosansku hri5danskom crkvom".sl $idak dakledolazi do ovog zakljucka: Crkva Bosanska nije bila heretidka, nju seje bez osnova objedjivalo. Ona nije priznavala nikakvu vezu sa ostaledviie krscanske crkve, katoliekom i pravoslavnom' Ona nije priznavalapapskoga primata, ali se zbog toga nije smatrala pravoslavnom crkvom.To je bila u stvari jedna posve salrlostalna kr56anska crkva, koja jesmatrala da ima apostolsko porijeklo. Konadno Sidak dolazi na linijulsusovca Hoffera i veli da treba smatrati stanovnike srednjevjekovneBosne kao katolike orientalnog bogosluZja, t. j. starokatolicima.

Sidakovo djelo ne ostaje bez uticaja u Hrvatskim krugovima isto kao Stoteza Petranovi6a i Glu$ca ne ostaje bez podr$ke u Srpskim naciona-listidkim krugovima. Godine 1937 Franjevac Marko Vego iznosi ideju daje u srednjevjekovnoj Bosni i Humu postojala cisto narodna katolidkavjera, bez narodito utvrdjenog sistema. To da je bila jedna posebna

il H."dZi6, M., lslamizacija Bosne i Hercegovine, Sarajevo. IDS, 1940, st.3,2) Sidak, J., Problem "bosanske crkve" u naSoj historiografiji od Petrano'

vica do Glu5ca. Rad Jug. Akad., knjiga 259,Zagreb, 1937, str. 37-182.3) lbidem. str. 115-

45

varijacija katoli6ke vjere, prilagodjena duhovnim potrebama Bosanskognaroda, koja je upotrebljavala narodni jezik u sluZbi BoZijoj.4)

Debata o crkvi Bosanskoj ne prestaje ni za vrijeme prosloga rata. podnovim prilikama neki "istrazivadi" mijenjaju ranije iteceni uvjerenja.ciro Truhelka, koji je dugo i mnogo pisao o Bogumilstvu u eosni prilerata, izlazi u 1942 sa svojim modificiranim misljenjem, koje se mozesvesti na ovo: Crkva Bosanska bila 1e jedna specifidna crkvena inacionalna ustanova, kao 5to su crkve Armenska, Koptska i Abesinijska.sve te crkve ostale su, u svojoj biti, katolicke iako su u toku vremenausvojile izvjesne orijentalne liturgijske prakse po kojima su se moglerazlikovati od ostalih katolickih crkava. crkva Bosanska, prema truhelki,nije bila hereticka nego katolicka.r)

Medjutum vaso Glusac je jos uvijek u Beogradu i sada on ponovno pod-mazuje svoje topove u odbranu svoga, vec odavno jasno odredjenogastanovista. on sabire gradju za jednu posve samostalnu knjigri, t<oJase zbog ratnih prilika nile mogla poyaviti nego tek 1SAS goii;e, podnaslovom: lstina o Bogumilima. U toj knjizi Glusac ponovno nastoji dadokaZe, na ma koji bilo nacin, da je Bosna uvijek biia pravoslavna i dasve katolidke optuZbe protiv nje nemaju nikakva osnova, nego suprozete emocionalnim porivima. Da svoju tezu dokaze, on sada "ana-lizira" slovo Prezbitera Kozme i dolazi do zakljudka da bogumilstvonikada nije ni postojalo, da je to u stvari bio samo jedan politifkipokret, kolega su protivnici htjeli ocrniti ogovaranjem i lalnim optuz-bama. On podvrgava o5troj kritici djela i rijeci svih pisaca koji su sedotakli bogumiistva, ukljudivsi patrijarha photius-a, petra sicilijanskog,Euthymiusa Zygabenusa i Anne Comnene. Svi oni samo bulazne; neznaju Sta govore. Sve Sto je redeno o Pavliianima i Bogumilima nijeni5ta drugo" veli Glu5ac, nego "kaludjerska mistifikacija"zl "Ako sve-strano, kriticki prostudiramo sve sto je napisano na Grdkom, Latinskomi slavenskim jezicima o Bogumilima i to usporedimo sa materijalomna temelju kojega je Racki ulogorio Bogumile u nasu domacu historio-grafiju, do6i 6emo do jednostavne i proste istorijske istine, da Bogumilinisu nikada postojali na Balkanskom poluostrvu. Oni nisu nista drugonego jedna srednjevjekovna kaludlerska mistifikacija, jedna istorijskailuzija, na koju nas je naveo Radki. Historijski izvori dokazuju da njih

i] lego, M., Povijest Humske zemlje. Dio 1., Samobor, 1932, str. 118-157.r) Truhelka, C., ,Bosanska narodnl (patarenska) crkva". povijest Hrvatskihzemalja Bosne i Hercegovine, Knj l, Sarajevo,1042, str. Z6Z-j793.2) Soloviev, A., ,La doctrine de I'eglise de 6osnie", Bulletin, Academie Royaledes sciences, des lettres et deJ beaux arts des Belgique, Brussels, Gldssedes lettres et des sciences morales et politiques, Vol.'Sn, str.486.

46

nije bilo ni u Bugarskoj, ni u srbiji, ni u Bosni. svaka od tih zemalja

bi'ia je samostalni dr1ava sa autokefalnom crkvom. Ati Rimska je crkva

napa'dala te samostalne pravoslavne crkve, vodeci protiv njih Zu6nupropagandu, pripisuju6i im sva mogu6a hereti6ka udenja i nazivaju-

6i ih ivim mogu6im heretidkim imenima. To i iedino to je prava istinao Bogumilimal .r)

Tako je osamdesetgodiSnji domaci studij Bogumilskog udenja u Bosni

doveo do vrlo dudnih "naudno-kritidkih" zakljudaka: prvo da crkva Bo-

sanska, sto se vjerskog udenja tide, nije bila heretidka, nego 6istokrS6anska, nacionalna, popularna, ni katoli6ka ni pravoslavna: drugo,

da bogumilstvo zapravo nije nikada ni postojalo na Balkanu'

Kako se moze vidjeti iz vec nabrojene literature, pisanje o bogumilstvuu Bosni moZe se svesti na dvije Siroke, posve razlicite grupe:

1. Grupa koia je motivisana politidkirn ciljevima i koia je tome pitanjuprlstupila sa ve6 unaprijed predodredjenim, proizvoljnim misljenjem i

nastojala je da nateZe historijske izvore na to svoje neodrZivo mi5lje-nie. Najizrazitiji predstavnici te grupe na srpskoj strani su Petranovi6i Glu5ac, a na Fkvatskoj Sidak, Hoffer i Truhelka.

2. Pisci, koji su tome pitanju pristupili kao naudenjaci, bez prejudici-ranja i 'bez predrasuda; drugim rijedirna, pisci koji su na temelju do-

mabih. i stranih izvora nastojali da otkriju istinu. U tu grupu spadajuRacki, Solovjev i Kniewald.

Mora se odati posebno priznanje profesoru Solovjevu, koji je neumornoradio, dok je bio na Saraievskom Universitetu, na ispitivanju doma6ih,Bosanskih izvora, koje su Glu5ac i Sidak tumadill na svoj na6in. Solov-jev je zapravo dokazao tezu Radkoga pornocu doma6ih izvora, kojeRa6lii u svoje vrijeme nije imao na rasplaganiu. Narodito ie vaZan

enaj podatak iz rukopisa Anselrna Aleksandrijskog, iz druge polovice

Xlll stotje6a, u kojemu se definitivno utvrdjuje da ona inkvizitcrska

"ecclesia Sclavoniae" nije ni5ta drugo nego crkva Bosanskih bogumila,kako je to Radki ve6 davno ranije tvrdio'2)

Pitanje srednjevjekovne Bosanske crkve joS uvijek se osvjetljuje. Pos-

liieratna doma6a llteratura obogatila je to pitanje vrijednim naudnim

1) lbidem, str- 487.

'P) GodiSniak lstorijskog Drustva Bosne i Hercegovlne, ,'Uvodne napomene",v. 5, str. Vll.

47

radovima. Godine 1962, Zemaljski Muzej u Sarajevu, pode izdavatiZbornik Srednievjekovnih natpisa Bosne i. Hercegovine, pod uredniSt'vom Marka Vega. lza5la su detiri sveska koji tumade natpise sa sred-njevjekovnih Bosanskih stedaka, koji bacaju svjetlo na izvjesne straneZivota, mi6ljenja i pogleda srednjevjekovnih Bo5njaka.

Konadno valja spomenuti djelo Maka Dizdara, Stari Bosanski tekstovi,kole je vaZno ne samo za proudavanje vjerskog Zivota srednjevjekovnihBo5njaka, nego isto toliko za proudavanje dru5tveno-politickih prilikau srednjevjekovnoj Bosni. Dizdar je sabrao, rastumadio i izdao prekodvije stotine starih Bosanskih tekstova, koji vi$e nego ikakva drugaknjiga otvaraju vrata u du5u srednjevjekovnih Bo5njaka. lz tih tekstovamo2emo nesto saznati o pogledima, te2njama, bolima i nadama na5ihdledova, kole sile lstoka i Zapada uzalud poku5avahu podjarmiti.

8. Vriieme poiave bogumilstva u Bosni

Kada su Bogumilski misionari poceli raditi na zapadu Bugarske, u RaSi,

Zeti, Bosni i Dalmaciji, tesko je ustanoviti. Kako smo naprijed vidjeli'imade izgleda da 1e manihejstvo vrlo rano doslo iz ltalije u Dalmaciju'Da li je ideja odatle do5la u Bosnu, moZemo samo nagadjati.

Zna se da je u Primorskoj Hrvatskoj vec u zadecima Sirenja kr56anstvanastala borbaza sluZbu BoZiju na Slavenskom jeziku' Ta je borba poste-peno primila karakter otpora stranom, Latinskom elementu, koji je kroz

sve6eni6ko zvanje dobijao jako uticajan dru$tveno-politi[ki poloZaj u

narodu. Tomu se treba dodati, da je taj elemenat bio pomagan od

Hrvatskih dvorskih krugova, a, to iz politickih razloga. Ta je borbapostala jos intenzivnijom nakon velikog raskola izmedju Rima i carigrada,1054 godine, kada je do5lo da konacnog prekida izmedju ta dva vjerskacentra. Administrativna granica izmedju istodne i zapadne. crkve podu-

darila se je sa onom sudbonosnom granicom, kojom imperator Theo-

dosius podijeli cars'wo na lsto6no i Zapadno. lako je ta granica posto-jala nekoliko stolje6a prije dolaska slavena na Balkanski poluotok ona

6e na njih, odmah po njihovom dolasku ondje, imati sudbonosanuticaj.r)

$est godina nakon toga velikog raskola sazvan je u Splitu crkvenisabor, pod vrhovnim rukovodswom papskog delegata Maynard-a. Svedo tada Zenidba sveienstva svih poloZaja u Hrvatskoj smatrala se jeprirodnom stvari. Sabor je to stanje iz temelja promijenio, izglasavSi

ilOon'*t"tt Jean-Marie, Yugoslavia, New York, Viking, 1962, str. 18.

48

da "ako pride56eno lice, bjo to biskup, sve6enik ili djakon' stupi u

bracnu vezu, ili ako takva osoba, usprkos odredaba ovoga Sabora'zadr2i ve' vjen6anu Zenu, ovim se odmah otpusta iz sve6enidkogstaleZa i zabrinjuje mu se u2ivanje ma kakvog crkvenog prihoda."

"Podprijetnjom iskljudenja iz crkve zabranjeno je zarediti osobu Slavenskogpoiilet<ta, koja nije dobro upu6ena u Latinski govor i pismo".2)

Opozicija ovim odredbama, narodito ovoj posljednoj, bila je skoro spon-

tana. Giagolja5ki svecenik Vuk sa otoka Krka stavlja se na 6elo otpora'U toj dugoj i mukotrpnoj borbi narodna stranka sa Vukom na deluizgubila je bitt<u; Vuk je nakon dvanaest godina odleZanih u zaporumorao nipustiti svoju rqdnu grudu, da se u nju nikad vise ne vrati.MoZemo si zamisliti, da su mnoge pristalice narodnog otpora, pod

jakim pritiskom, morali traZiti utodi5ta u susjednoj Bosni, gdje jesituacija bila posve Oruk6ija.

Na istoku Bosne, u Raskoj, vec u drugoj polovici dvanaestoga stoljeca,poduzima Veliki Zupan Stevan Nemanla vrlo stroge mjere protiv Bogu-

mila, jedno iz vjerskih, a drugo iz politickih razloga' Srbija u to vrijemepostaje vode6om pravoslavnom drzavom medlu slavenima istodnog

dijela Balkanskog poluotoka, da bi nesto poslije, u doba cara.Dusana(1-330-1356) postala u stvari nasljednicom Bizantije i u politidkompogledu. Tako se slaveni polariziraju; Hrvati primaju krstenje iz Bima

i viZu se uz Svetu Stolicu, dok Srbi gravitiraju Carigradu i postaju

duhovni nasljednici istodno-bizantinske kulturne tradicije. Sa kulturnom

orijentacijom isla je i politicka i tako su Hrvati i srbi ve6 od njihovog

doielenla'na Balkan pali pod dva suprotna uticaja, koji 6e pro2imati

ditav njihov budu6i historijski razvoj. Otpor toj polarizaciji izbijao jo

i u hrvatskim i u srpskm zemljama, ali on nije mogao da zauzme pro-

porciju pravog nacionalnog pokreta radi toga, Sto su vladaju6i krugovi

i u jednoj i u drugoj zemlji pristajali uz centripetalne sile.

Jedina nasa zemlja u kojoj je otpor toj polarizaciji poprimio karakter

op6e nacionalne borbe bila je Bosna i Hercegovina. Slaveni tih nasih

centralnih zemalja vodi6e kroz stolje6a borbu protiv tih stranih uticaja'jednako protiv iima, koliko protiv Bizanta. U toj borbi oni su nasli u-bogumilswu

najiade uporiste za odr2avanie slavenskih narodnih karak-

teristika i obidaia, brane6i gr6evito svoju narodnu samostalnost protiv

nasrtaja lstoka i Zapada, kao Sto su i Bugari u tom pokretu nasli

najjadu snagu za otpor Bizantinskoj politiikoj prevlasti. U Bosni ie

') P,'"*d*, F., History of the Croatian people. Washington, D. C', 1949,

Part l, str. 233.

49

borba tim teZa, sloZenija i interesantnija, Sto se Bosna odupire na dvafronta: protiv Ugarske kao mada Rimske kurije i protiv 'sioi;", t uo

nosioca Bizantinske prevlasti.

Poslije Grkvenog raskora Rimski papa i carigradski patrijarh vodirisu tesku, desto puta zakurisnu, borbu za prevrast meilu earkanskimSlavenima. U podetku trinaestog stoljeda, poslije puOa barigruJa pooLatine, dolazi da prave vjerske krize u isfoenoj irt<vi. srps'1i, pruuo-slavna crkva bila je.sve do tada pod direktnim uticajem i upravomuangradskog

-patrijarha i nije imala svoje samostalne patrijarSije.Stevan Prvovjendani (1196-1228) hvata zgodan politicki momenat,poziva svoga brata S_avu, koji se je bio povukao u manastir na goriAtosu i Salje ga, g. 1219, kao ambasadora-u Aziju. U poruci

"uru-i put_

rijarhu Stevan obe6aje dis6enje svih srpskih zemalja od heretika,definitivno pristajanje. uz Bizantinsko pravoslavrje, s tim da Srbijadobije status autokefalne crkve sa svojom vlastitom partijar5ijom. Carto jedva dodeka, a patrijarh imenuje Savu prvim Srpskim fatrijarnom.r)

Po povratku Savinu iz Azije sazvan je veliki sabor u Zi6i, g. 1221, kojije pored ostalih stvari imao za zadaeu da izvr5i ,,svedani obred ispo_vijedanja istina pravoslavne vjere i anatemisanje jeresi".z) Zi6ki daklesabor imao je istu zadalu kao i sabor cara Boriia u Buga-foj desetgodina ranije. Bogumilski pokret bio je u srbiji istrijJbljen raznimmjerama, medju kojima bija5e progonstvo, oduzimanje imovine, dupanjeiezika, izgaranje Iica usijanim Zeljezom, itd.

Kad je bogumlsvo doslo u Bosnu ne moze se todno utvrditi. prvi sluz-beni izvje5taji o tome su samo indikacija da je ono vec bilo zauzelotoliko ozbiljne razmjere, da izaziva uzbunu kod pape i susjednih vla-dara.

Na prelazu iz 12og u 13-to stoljece desavaju se vrlo interesantni doga-djaji u naSim zemljama. Milo5cu Bizantinskog cara Manuela Comnena I(1.143-1180J stupa na prijestolje Srbije Stevin Nemanja, a njegov bratMiroslav dobiva Humsku zemlju. U isto vrijeme postale u goini banomlegendarni Kulin (1180-1204). Miroslav sb zeni Kulinovom sestrom isada njih dvojica, Kulin i Miroslav, slijede jedan pravac, kako u vjers_kom tako i u politidkom pogledu, koli ee

-blti piesudan za politidko-

vjersku buducnost Bosne i Hercegovine. Sve dotle Bosna i Hum su

') ^Ltr!"dJ N, fhq New Larned History. Springfield, Mass., C. H. NicholsPublishing Ca., 1924, str. 7643.2) s^olgvjev,-A.,

"svedodanstva pravoslavnih izvora o bogumilsvu na Balkanu',Godi5njak lstorijskog Dru5tva Bosne i Hercegovine, u.i, si.. AO.

- -- '

50

bile popri$te borbi izmedju Ugarskih karljeva i Bizantinskih careva.lako je u Bosni moZda bilo neSto katolika, a jo5 manje pravoslavnihi to vjerovatno samo u Humskoj zemlji, obadvije zemlje su bile puneBogumila. U onoj dugotrajnoj borbi izmedju Ugarske i Bizanta, katolidkacrkva sa svojim latinskim svecenstvom na delu bila je uvijek uz Ma-djarsku, dok je pravoslavna crkva stajala uz Bizant. "Ugarski kralj podu-pira5e katolisWo kraj Save u toliko u koliko nazirase u njem zgodnukop6u, koja bi one zemlje trajno svezala s Ugarskom krunom. Stogase i dade sav uspjeh katolistva, koliko se postigao potporom Ugarskepolitike, svesti na to, sto je nekoliko tisuia stanovnika donjega podu-navlja preilo u krilo katolidke crkve. Ovaj je prijelaz tako malo djelovaona Bosnu, da skoro svi njeni stanovici, kao Sto bijaSe Fimska stolicag. 1373 obavije5dena, osim onih koji su u novije doba bili presli nakatolicku vjeru, bijahu raskolnici i krivovjerci".tl Kako Bizantinskocarstvo u ovo vrijeme pocima polako naginjati svome zahodu, podraznim udarcima izvana, od kojih je svakako najjadi udarac TurakaSeldZuka i Latinskih krilara, njegovo mjesto i ulogu na Balkanupreuzima Nemanji6ka Srbija. Jednom vladaru sa disto Slavenskomnacionalnom, kulturnom i politidkom orijentacijom, obadvije ovecrkve morale su izgledati jako sumnjive. "Prihva6anje pravo-slavnog kr56anstva predstavlja$e prvi korak u podvrgavanju carskomsistemu, jer car se smatra$e Kristovim politiskim prestavnikom naZemlji. Jedino putem hereze bilo je mogu6e manjinama lstoka oduvatinacionalni individualitet i izbjeci dohvatu poreznika" .z') Zato i Kulin iMroslav, da bi se odrZali izmedju dekica i nakovnja, daju svu mogu6upodr5ku bogumilstvu, ne samo kao revolucionarnom vjeiskom pokretu,nego isto tako kao nosiocu ideje Bosanske drZavne samostalnosti iSlavenske samostalne kulturne orijentacije. U potvrdu ovome ide 6i-njenica da je Katolidka crkva nastojala polatiniti hrvatsko stanovnistvoDalmacije i otoka, Saljuci im svecenike Talijane, koji nisu imali nistazajednicko sa Slavenskim narodnim duhom, dapade su mu bili iz teme-lja potivni, kako smo to ve6 vidjeli u zakljuccima Splitskoga sabora.

Godine 1180 princ Miroslav ima neku raspru sa latinskim biskupom izSplita, koji se zove Rainier, pod cijom se jurisdikijom toboZe nalazilaHumska zemlja. Miroslav je smatrao Rainiera agentom Ugarskogkralja i nije mu dozvolio da posveti Stonskoga biskupa koji je bio podMiroslavljevom vla56u. Ne samo to, nego on jog zaplijeni neke novdi6ekoji su bili namijenjeni Splitskom biskupu. Rainier se potuZi papi

1) Radki, F- Bogumili i Patreni, str.442.u) Bryer, Anthony, Byzantium and the ancient East. New york, Hamlyn,1969,str. 1 1.

51

Alexandru lll., a ovaj posalje nuncia Theobalda da stvar izvidi i pod-n.ese izvjestaj. Nuncije nalazi Miroslava tvrdokornim, a uz to jos i pokro-viteljem patarena. Nuncije ga prograsi nezakonitim princom, uti

'vi.o-slav do toga nista ne drZi pa cak kio mu i papa pise. papino strprjenjetoga nije moglo podnijeti i on sada pide Madjarskom

'trat;u tieii tit,

trazeci od njega da Mirosrava dovede u red. Nije poznato oa ti je eetane5to pokusao, ali se sigurno zna,da je Miroslav jo5 uvijek.gospodarHuma i da pravi ugovor sa Dubrovdanima godine 11-86 i 11g0.r)

Latinska osveta ipak nije predugo dekara. Vec u Martu mjesecu, 1198,Madjarski princ Andrew nosi nasrov princa Darmacije, Hrvaiske iHuma.2) Godine 1199 Miroslav nije vise na Zivotu, dok je njegova udo-vica nalazi u izbjeglistvu, na dvoru svoga brata Kulina bana L

-Bosni.

Bosanski dvor je tada otvoreno u rukama Bogumila_ Videdi na jednolstrani uspon Madjarske kao katolicke zemlje, a na drugoj uspon'bizan_tinsko- pravoslavne srbije, Kulin je dosao do uvjerenja, da-samostalnostBosne moze oduvati jedino osranjajudi se na- Bogumire. Kulin je bioogorden na papu i zbog toga, sto je ovaj stavio, godine t191,

-Bosnu

pod toboznju jurisdikciju splitskoga nadbiskupa, oot< je Bosna do tada,makar i nominalno, pripadala pod jurisdikciiu Dubrovaikog nadbiskupa,a sa Dubrovnikom je Kulin odrZavao najbolje veze. spliiskog nadbis-kupa Petra Ugrina, po porijeklu Madjara, Kulin je smatrao obidnimagentom Ugarskog dvora. Uz to je Kulin svakako morao biti ponukani svojom sestrom, koja je po smrti kneza Miroslava, morala ispredMadjara pobjeii na dvor svome bratu u Bosnu. Godine 1199 ban Kulin,njegova Zena, sestra, mnogi rodjaci, sav dvor i jo5 k tomu desethiljada podanika otvoreno pridjose bogumilskoj nauii, kola tim aktompostade drZavnom vjerom Bosne.

sin stevana Nemanje, Dukljanski knez vukan, salje papi lnocentijualarmantno pismo o dogadjajima u Bosni.3) To pismo se smatra prvimsluzbenim dokumentom o postojanju bogumilstva u Bosni. Medlutim

t) 1"*'-.,1 9,, Ih" Medieval Manichee; a study of Christian dualist heresy.Cambridge Univ. Press, 1960, str. 102.2) lbidem.

3) Theiner, Augustino, vetera Monumenta slavorum Meridionalium. Romae,Typis Vatikanis, 1863,.V. 1., str. 6. (... ,,Demum vero paternitatem vestramnolumus Iatere, quia heresis non modiia in terra nebis ungiiie,"vialticetBossina pullulare videtur, in tantum quod peccatis exis6ntibJ;ib." ri""itinu*cum uxore sua et cum sorore sua, qui fuit defuncti Miioslavikemensi, et cumpluribus consanguineis suis seductus plus quam deCem milia C'r,ii.iiunoru*in eandem heresim induxit".)

52

bogumilstvo je u Bosni mnogo starijeg datuma, kako 6emo to vidjetinegto docnije.

Do5li su papi izvje5taji isa drugih strana. U nekim od tih izvje5tajaBosanski se heretici nazivaju imenom Patareni. Papa je bio jako uzbu-djen na pojavu tolikog broja heretika u Bosni.11 Oktobra, 1200, papapi5e Madjarskom kralju Emeriku i tuZi se na l(ulina za to Sto dajezaStitu krivovjercima u Bosni i onim Patarenima koje je iz Splita iTrogira protjerao onamosnii nadbiskup. Papa naredjuje Emeriku dapoduzme sve potrebne mjere kako bi prisilio Kulina da se vrati ukatolidku vjeru, a ako to ne udini da se svrgne. Heretici da se izcijelog kraljevstva protjeraju, a da im se imanja zaplijene.2) Neki izvori6ak spominiu da je i sami Bosanski biskup Danijel tom prilikom biopre5ao na bogumilstuo.3)

Usprkos tih papskih naredlenja Emerik nije sada bio u poloZaju da pre-duzme ma kakve mjere protiv Bosne. Bllo le to vrlo burno vrijeme nesamo za nase Slavenske zemije na Balkanu, nego za ditav ondasnji sviiet.Fla jednoj strani vidimo ogromni uspon SeldZudke imperije na lstoku,koja ponovno sjediniuje zemlje Abbasidskog carstva i time ugro2avasamu egzistenciju Bizantije, naro6ito nakon strahovite bitke kod Manzi'kerta, godine 1071, u koioj je Bizantinska vojska bila skoro do temeljauni5tena. Tai poraz odleknuo je ditavim onda poznatim svijetom i taj6e poraz, mediu inim razlozima, biti povod da papa Urban ll sazovekoncil u Clermont-Ferrand-u, god. 1095 ida okrene ditav zapadni sviietna jednu do tada nevidjenu avanturu, poznatu pod imenom ,,KriZarskevojne',

Mnoge od tih KriZarskih vojni pro6i 6e kroz na5e krajeve, ostavljajudlpustos iza sebe. Cetvrta KriZarska vojna, nekim dudnim obrtom sudbine,umjesto Svete Zemlie, krenu na Grdko-pravoslavni Carigrad, osvoji ga

i osnova u njemu Latinsko carswo. Ta vojna je imala velike posljedicena neke Dalmatinske gradove. Kri2ari, na ime, na putu za Carigrad,opusto5e Zadar, g. 1202, pod izgovorom da se u njemu nalazi velikibroi heretika. Emerik je to dobro razumio i kao vjerni sin katoli6kecrkve on sada krene na Bosnu. Kulin je, studiraju6i sve okolnosti,smatrao da le za Bosnu najbolje tai spor rile5iti bez prolievania krvi.Patarenl su na ime ubili da ie u momentu Zivotne opasnosti dopu6teno

2) Theiner, A., op. cit. v. l, str. 12 (Hegi Hungariae pontifex significat, quaspoena$ in haereticos constituerit, mandatque, et eos as Culinum banumBossinum haereticorum fautorem a regno expeflat, et contra Nicolaum intru-sum ladertinum procedat. .. )

3) Bunciman, S, The Medieval Manichee, str. 103.

53

za das prikriti pravo uvjerenje i na oko pristati uz ono sto se od dovjekatraZi. To se nije smatralo odricanjem od vei stedenog uvjerenja, jerpriznanje pod pritiskom sile ne obvezuje. To udenje aogumira, kakosmo ve6 vidjeli, spominje i presbiter Kozma u svome "Slovu,,.

Kulin za to pise Papi, kako je on bio uvjerenja, da su patareni pravikr56ani i on ponudi da po5alje u Rim jednu delegaciju, koja bi papirastumadila Sto Patareni vjeruju i da onda od pape

'sarna-iu ako su

negdje skrenuli. Nema sumnje da je to bio samo jedan vjesi politickimanevar od strane Kulina, kako 6e se vidjet'i kasnije. 1202 godine,Dubrovadki nadbiskup, pod dijom se nominalnom jurisdircijom-Bosnaponovno nalazi od godine,. 1196, Salje patarensku Bosansku m.rsiju u Rim,a ne$to kasnije papina delegacija dolazi u Bosnu. Na 6elu papine dele_gacije nalazi se kapelan John de Casamaris.

SAprila, 1203,dolazi do velikog narodnog zboranaBilinu polju kodZenice,na obali rijeke Bosne, gdje Patareni, zajedno sa svojim banom i svojimuditeljima, prizna5e, iz politi[kih razloga, toboZnje vrhovnistvo Rirnskecrl{e. To je bila najglavnija todka. Bosnjaci prista5e i na druge,:manjevaZnije zahtjeve papskoga delegata, kao Sto 1e prihvatanje Rimskogkalendara, stavljanje kriZeva u mjestima bogosluZja, post i ostale svet-kovine te da se ispovijedaju bar sedam puta goOiSnie, prilikom velikihcrkvenih praznika. Sve se je dakle odnosilo na spoljnu simboliku, napraktidno-ritualnu stranu, dok se o samoj viersko-teoloskoj doktrinii ne govori. spollna pokornost Rimu i napustanje toboze lo5ih obidayabila je glavna stvar.

Patareni su morali u znak pune pokornosti poslati jo5 dva delegata naUgarski dvor, gdje se je Kulinov sin ve6 nalazio kao taoc. Tamo, predMadjarskim kraljem i Kalo5kim nadbiskupom, patareni obe6a5e, da 6ese drZati onoga Sto se od njih Lrali, a Kulinov sin jo5 obeda, u imesvoga oca, da ce ban platiti hiljadu srebrenjaka u sludaju da se tajugovor prekrii. Izgleda da nitko nije dvrsto vjerovao da je taj ugovordugotrajan. Na protokolu koji je sadrZavao odricanje (abjuracija) naBilinu Polju potpisani su, pored Kulina bana, predstavnici 'Bogumilske

sljedbe u Bosnl.t)

John de Casamaris je tada Zelio da reorganizira Bosansku katolidkucrkvu, u koloj bijase jedna jedina katolidka biskupija, a i ta bez 2ivota.

') Th"''*t, A, op. cit., v. l, str. 20. ( . .. ,,Actum apud Bosnam iuxta flumenl_o9_o- qu! vocatur Bolino Poili, sexto ldus Aprilis. Dagite, Lubin, Brageta,Pribis, Luben, Rados, Bladosius, Banus Crilinus, Mirinus archidiaconusRagusil subscripsimus".)

54

Njegovi prijedlozi medjutim nijesu provedeni u djelo zbog Madjarskoguplitanja. lzgleda da su Madjari Zeljeli imati u Bosni slabo organiziranukatolicku crkvu, kako bi se na taj nacin oni stalno mogli mije5ati u sWariBosne.

Da je ovaj akt Kulina bana na Bilinom Polju bio samo jedan mudarmanevar, najbolje se vidi iz toga, Sto broj Patarena u Bosni, poslije1203, ne samo da ne opada, nego je u stalnom porastu. Svjetski doga-djaji pak nijesu dali mogu6nosti papi lnocentiju da povede KriZarskuvojnu na Bosnu, iako je to on Zelio. On je tada imao pune ruke poslau JuZnoj Francuskoj, u Languedoc-u, gdje je sada bjesnila KriZarska

\ vojna fta tamosnje Albigenze, koji su pripadali istom vjerskom u6enju,kao Sto je bilo ono Bosgnskih bogumila. To je jedna od najkrvavijih i

najbrutalnijih vojni moZdb u ditavoj krvavoj vjerskoj historiji Evrope.Zbog osobite vaZnosti ove vojne na bogumilske duhovne rodjake JuZneFrancuske, mi 6emo je ovdje iznijeti u najkradim potezima, jer je onau uskoj vezi sa nasom temom. U ovom vojnom pohodu dolaze do izra-zaia najniii, najbrutalniji instinkti ljudske duse, koji ostaju kao vjednacrna mrlja na licu ljudske savjesti. S jedne strane dovjek je ovdjepokazao da moZe prema 6ovleku biti okrutniji od vuka i tigra, dok sdruge strane, ova vojna ponovno manifestira onu vjednu istinu, kojase kao crvena nit probija kroz svu tminu historijskog zbivanja, na ime,da nema Zrtue, koju |ovjek nije u stanju podnijeti za slobodu savjesti.

9. Albigenska kriZarska volna

Kako smo ve6 napomenuli, postojalo je duhovno i intelektualno bratstvoizmedju Albigenskih Katara i na$ih pradjedova, Bosanskih bogumila.Prema izvorima koje navodi Badki, dolazili su studenti iz ltalije i JuZneFrancuske u srednjevjekovnu Bosnu ,,da ondje s,avr5eno i potpunonaude nauku od uditelja koji stanuju u mjestu, koje se zove Bosna".r)

Katari se pojavljuju u Ju/noj Francuskoj ve6 u podetku jedanestogstolje6a. Slledba se je toliko prosirila, da je katolidka crkva nasla zapotrebno da sazove op6i koncil u gradu Toulouse-i godine 111g. To jebio centar Katarskog udenja. Koncil izdaje naredjenje svjetovnoj vlastida se stavi u sluZbu crkve za istrebljenje heretika. Taj prvi pokuSajnije imao vidnoga uspjeha, jer je uz heretike stajao narod i plemstvo.Glavna karakteristika ovih heretika, narodito njihove izabrane grupe(electi), koja ih je jako pribliZila obidnom svijetu, bija5e njihov uzoran

1t Radki, F" Bogumili i Patareni, str.440.

55

Zivot i potpuni sklad izmedju. njihovih rijeci i djela. Oni su blijedi oddugog posta, redovno se mole Bogu i oOrie, se materijalnih dobara.Bili su zakleti neprijatelji, ne tolikJkatolidkog teologkog lcenja, kolikoone nadogradnje sto.se isporjira u crkvenoj hijerarhislioj organizaciji.To...njihovo neprijateljstvo piema katoliek-oj crkvenol trga;zaci;i inadinu zivota sveienstva, punom korupcije i nepotizma, iSro je dotre"da su oni bili izasrari pomo6nike k saratenom da jim ponude savezProti zapadnom krsdanstvu'.r)

! nod_et\u 13 s_tolje6a grof Raymond Vl TuluSki daje zastitu Katarima.Papa Salje St. Dominika da pokuda rra lijep nacin pridobiti Katare dase povrate u katolicku crkvu, ari ne uspijeva. Godine 1207 papa rnocen-tije tra2i od grofa Raymonda da upotrile'bi siru za istrebrjenje heretika.Raymond obe6-aje, ali ne'.izvr6ava obedanja i papa ga islitlu'ci iz crkve.14..Januara, 1208 prosiri se kroz ditav Zapadnl Slvilet jedna za onowijeme nevjerovatna vijest, da je na ime papin o-etejat pierre decastelnau ubijen od strane lednoj viteza. Deregat je tal"trio dosao nap-oziv grofa Raymonda da U poku5ali pregovorimi sp-or rileSiti. Dali je neki grofov vitez ubio papinog deregati da bi rra taj nadin-iz:azvaooruZani sukob? To danas nitko ne vjeruje, ali u ono vrijeme nitkonije sumnjao da je to bio glavni motiv za uti"tuo papina delegata.2)

Papa se sada obra6a na philipa-Augusta (1165-1223) ali bez uspjeha.l:Ol i: pak bio.uvjeren da ee sa itileOiii ptemstvo ako ih on pozovena krizarsku vojnu u zemlju tako bogatu itako brisku. premi6i sasjevera odmah se odazivaju papinu poiiuu i njihova se vojska sastajeu Lyonu, da bi odatle udarili tradicionalnim putem kroz dolinu Rhonena Languedoc.

Grof Raymond se je ved bio pokalao, pokorio i sam prisao krilarima.22' Jula ta kriZarska vojska dorazi do grada Bezierr-u. iu je pl'ttatosve Zivo Sto je krizarima palo pod ruke, lednako katolici kao i heretici.U-samoj crkvi svete Madereine pokrali su oko sedam hirjada osoba.Bilo je izvjesnih vitezova koji su htjeli prona6i katolike i postediti ih,ali je papski legat izdao naredjenl-e, t<oje je odjeknulo kao grom uditavom tada poznatom kr56anskom svijeiu: ,,Robiyte ih sviju, "Bog ier-aspoznatl,svoje!'3).rzgreda da je kod inkvizitora vradaro'misrjenje,kako navodi H. s. williams, ,,da je borje smaknuti stotinu nevinih

t) Radlri,F" op. cit., str. 383.2) Maury, Andr6, "Les Albigeois', Miroir de t,Histoire, No 43, Ao0t, 1953,str. 821.3) lbldem, str. 823 (Tuez-les tous, Dieu reconnaitra les siens..)

56

osoba, koje svakako idu u raj, nego dopustiti da jedan heretik izmaknekazni i da onda truje du5e mnogih i Salje ih u pakao".')

Sedmicu dana nakon ovog uzasnog pokolja krilari dolaze pred Car-cassonne. U pregovorima koji su sada uslijedili zakljudeno je da svistanovnici ovoga mjesta moraju napustiti grad ne nose6i sobom niStaosim onoga cime bi pokrili svoja gola tijela. Dozvoljeno im je da izadju,

"ne nose6i sobom ni5ta do svoiih grijeha".2) Francuski Katari su u ovimborbama pokazali sjajne primjere juna5tva i odanosti svojim uvjere-njima, kakvi se rijetko nalaze u analima Evropske historije.

Krizari su sada izabrali za svoga vodju okrutnoga vlastelina sa sjevera,Simon de Montfort-a, kojemu crkva povjeri misiju definitivnog uni5tenjahereze. Godine 1210 Simon zauzima tvrdjavu Bram, nakon trodnevnogodpora idade iskopati odi, odrezati nosove igornje usne svima borcima,koji se zateko5e Zivi, njih stotinu na broju. Samo je jedan dovjek ostav-ljen sa jednim okom da bi mogao odvesti svoje unakaZene drugove domjesta Cabaret, kako bi tamo izazvali paniku medju stanovni5tvom.g)Marta mjeseca, 1210, Simon zauzima Minervu. Katarski garnizon jepo5tedjen, ali Katarski 6istunci (electiJ imaju da biraju izmedju odri-canja od svoga udenja i lomade. Svi izabiraju posljednu alternativu.Jedino njihove tri Zene pokazuju slabost u posljednjem momentu.Njihov broj varira; prema nekim izvorima ima ih 140, prema drugim180. Nije ih dak trebalo ni bacati u vatru, jer ,,zaslijepljeni svojomzlo6om oni se sami bacaju u oganj sa osmje5kom na licu".a)

Ova KriZarska vojna trajala je sve do konca 1244 godine, kada |e paloposljednje katarsko upori5te, tvrdjava Montsegur, koja se poput kakvogdvorca iz legendarnih prida, uzdile visoko na jednom strmom bre-Zuljku, kojih dvadesetak kilometara na jugozapadu od mjesta Foix-a.U medluvremenu u ve6 osvojenim predjelima Languedoc-a inkvizitoriprolaze zemljom uzduZ i poprijeko. Oni se mogu pojaviti sasvim izne-nada u nekom mjestu, odmah podeti sa ispitivanjem, u6i u ku6u, Stalu,podrum, ili se popeti na tavan kuie, da bi ispitali svaki kutak. Svakedvije godine, svi mu$karci od 14 godina pa na viSe, a djevoj6ice od12 godina pa na vi$e, moraju se zakleti, da 6e istraZivati heretike iako ih nadju, da 6e ih vlastima prijaviti. Tko god dadne utodiste here-tiku kuda 6e mu se spaliti i sve imanje oduzeti.5) Heretici koji se povrate

r) Williams, H. S., The Historians History of the World. New York, Outlook,1905, v. X, str. 572.

2) Maury, Andr6, op. cit., str.824 (,,N'emportant rien que leurs pdch6s".)3) Oldenburg, Zoe, Massacre at Montsegur. Pantheon Books,1961, str.'136.r) Maury, A., op. cit., str. 825.s) lbldem, str. 829.

57

u katolidku vjeru moraju nositi posebno obirjeZje, da se razrikulu odostalih katolika i oni su pod stalnom paZnjom. Oni heretici za kojese dokaZe da su presli u katoliaku vjeru fod uticajem "truhr,

bii"badeni u zatvor, a njihova imanja konfiskovana. Oni pak za koje sedokaZe da su ostali vjerni herezi, moraju se Zivi spaliti.

KriZari su opsjeli {rdjgvu Montsegur u Martu 1243. Tu se bijahusklonili veliki Katarski djed od rouiouse-e, sa njegovim zamjenikom(filius maiorJ, ve6i broj .distih obadva spola i flriiieun Oro; 'onienii,

viernika. Zapovijednik tvrdjave bijase pierre-Boger de Mirepoi'x. Nakonnero1st{og otpora opsjednutih ditavu godinu dana, nekom izdajom iz-nutra konadno uspije opsjedadima da otvore proraz u tvrdjavu. d zadnlidas_Katarima uspijeva da omogu6e cetvorici svojih rjudi da pobjegnu izopsjednute tvrdjave sa svojom tajnom riznicom, Sta je ta talna riznicasadrzavafa, nitko u stvari ne zna.Zapovijednik tvrdjave dobiva dosta po-yolil" uslove za predaju: po5tedjeni su svi osim distih Katara (electi)kojih bija5e dvije stotine na broju. Njima je dat unobidajeni izbor: odri_canje od katarskog udenja, ili oganj.Svih dvije stotine, medju kojima senalazi "najdistija katarska mlada herojkinja Esclarmonde ae peieitna",izabiraju posljednu alternativu.r) Na ogiomnom polju, Sto se stere ispodsamog Montsegura, napravljena je velika ogradi od kolaca i pru6ai tu je upaljena velika romada, u koju su badeni ovi rjudi do posrjed-njega da nadju mudenicku, herojsku smrt. Miris pedenoi lludrkog mesa,veli se,.mogao se je duti na kilometre daljine. U frinlusto;"i sadapostoji legenda, ako se na tom mjestu mato Aunt,je zakopa u'zemlju,da 6e se na6i lug koji je nastao od izgorjelog ljudslog ,"r":i --

Da tragedija ovih slobodoumnih rjudi bude ve6a, mnogi od njih mora-doSe umrijeti, ako tako moZemo re6i, po dva puta. N;aime ,i tuoiru iparanoji koja je obvladala njihovim progoniteljima pala je ideja da oniKatari, koji nijesu bili prvotno spaljeni, trebaju to sada-iskusiti na tajnadin, da se njihove kosti moraju izvaditi iz grobova i baciti na loma6u.u septembru, 1237, mnoga groblla u TourouJe-i i drugim mjestima birasu predmet pomnog istraZivanja. U samoj roulouse-i grobovi od kojihdvadesetak, nekada vrro postovanih i ugrednih gradjani, biri su oskvr-nuti, njhove kosti, ili jo5 raspadajuea iilela vudena su na volovskimkolima kroz grad ka lomadi, uz po-klike pratioca, koji je starno ponavl-jao: ,,Qui atal fara, atal pendra".3) c Tko bude slidno radio, ovaka gasudbina deka).

t) M*ry, A , op. clt., str. 829.2) lbidem3) Oldenburg, Zoe, Massacre at Montsegur. pantheon Books, 1961, str.295.

s8

Ovi primjeri su navedeni radi toga da pokaZu dokle sve vjerska netrpe-ljivost moZe dovesti ljude, kao i radi toga da se ne bi zaboravila onavelika lekcija historije, da nikakva vrsta kazne i mudenja nije nikadbila u stanju ugasiti u ljudskim srcima goru6u vatru za slobodom,pogotovu kad se radi o slobodi misli isavjesti. Nema nikakve razlikeu tome da Ii se radi o vjerskoj netrpeljivcsti ili pak o politickoj, rasnoj,jezi[n61, nacionalnoj ili ma kakvoj netrpeljivosti. eitalac 6e lako mo6inapraviti komparaciju izmedju ovih dogadjaja u JuZnoj Francuskoj i onihSto su se desili, kojih sedam statina godina kasnije, u na5im vlastitimzemljama. Vrijeme je drugo, ali su motivi i metode iste.

10. Vjerske prilike u Bosni prije pojave bogumilstva.

NaSi domadi pisci nekako zanemaruju ili Sutke prelaze preko jedne vrlovaZne dinjenice, a ta je, da kr6danstvo nije uop6e bilo primljeno odvelikog dijela Slavenskog stanovni5tva u centralnim Slavenskim zem-ljama i da je to stanovni5tvo iz staroslavenskog politeizma direktnopEeglo u bogumilstvo. Constantine Vll Porphyrogenitus joS r-r desetomstoljedu govori o ,,nekr5tenim Slavenima" u Bijeloj Hrvatskoj i u Paga-niji. "Velika Hrvatska, koja se isto zove ,,Bijela" jo5 uvijek je nekr5tenasve do dana5njeg dana, isto kao Sto su nekr5teni Srbi, koji su njenisusjedi. Oni (nekr5teni Hrvati) imaju manje konjanika i pje5aka negokr5tena Hrvatska, jer su oni stalno napadani i pljadkani od Franaka,Turaka i Pedenega".r)

Paganiju, koju obitavaju nekr5teni Slaveni, car stavlja na teritoriju da-na5nje Bosne i Hercegovine i izvjesnih Dalmatinskih otoka. ,,Paganisu tako nazvani, jer oni nisu prihvatili krStenje onda kada su ostaliSrbi bili pokr5teni. "Pagani" u Slavenskom jeziku znadi ,,nekr5teni",dok se u Rimskom jeziku njihova zemlja zove Arenta (Narenta) a Rim-ljani njih zovu Arentani (Neretljani). U Paganiji nalaze se ovi napudenigradovi: Mokron, Beroullia, Ostrok i Slavinetza. Oni takodjer posjeduiuove otoke: veliki otok Kourkra ili Kiker (Krk) na kojemu se nalazi grad;drugi veliki otok Meleta ili Malozeatai,kojega Sv. Luka spominje u "Akti-ma Apostola' pod imenom Melite (Mljet), na kojemu vipera pecnu Sv.Pavla za prst, a on ga sprZi u vatri; jo$ jedan veliki otok Phara (Far)I jo$ otok Bratzisl (Brad).2)

Ako car govori o ditavoj jednoj oblasti na Balkanu da je naselienanekr5tenim Slavenima, nemamo nikakva razloga u to sumnjati. Car je

t) P"tphy-S"nitus, C., De Administrande lmperio, New Rev. ed. Washington,D. C, 1967. str. 153.r) lbidem, str. 165. (Rijedi u zagradama su moje.)

59

svoje djelo sastavio izmedju 949 i 952 godine, dok prvi alarmantniizvjestaji o bogumilsvu u Bosni potjecu iz 12 stoljeca. io je, kako smovec vidjeli, pismo Dukrjanskog kneza Vukana, mradjeg sina stevanaNemanje, papi lnocentiju lll, godine 1199.

BogumilsWo se je pojavilo u Bugarskoj u. drugoj polovici desetog sto-ljeia, upravo negdje onih godina kada je car Rorptryrogenitus pisao ivojedjelo. Da .li je trebalo dugo vremena pa da se to udenje prosiri medjudrugim slavenskim plemenima na Barkanu, koja nijeiu htlera da sepodvrgnu bilo pod Bizantinski, bilo pod Bimski okvirf Nemamo nikakvaraz.loga.sumnjati da je bogumilstvo dodlo u Bosnu mnogo ranije, jerjedna ideja ne osvaja jednu zemrju preka no6i. sigurno je ia xutin bin,njegova sestra, Zena i,toliki broj naroda nisu bili prvi ljudi koli suprigli bogumilstvu, nego je to radije vrhunac uspona te idele, kola sevi5e od stotinu godina ranije ondje bila ugnijezdila. U poWrdu ouogumiSljenja nave56emo jedan doma6i, Bosanski izvor.

U tzv. Batalovom evandjelju, Sto ga je napisao dijak Stanko Kromirijanin,a provjerio did Radin, u doba kralja Dabiie, godine 1393, imade jednazabilje5ka na str. broj.2 u dvije paralelne kolone. U koloni broj I nalazise 16 imena, a u koloni broj 2 imade 12 imena. Badi vaznosti tih imenami 6emo ih ovdje prenijeti:

1.

1. Jeremis2. Azarija3. Kuklee4. lvan5. Godin6. Ti5emir7. Didodrag8. Budin9. Krad

10. Bratid11. Budislav12. Drago513. Dragid14. Ljubin15. Drazeta16. Tomi5

2.

1. Gospodin Bastudije2. Radole3. Badovan4. Radovan5. Hlapoje6. Drago57. Povrzen8. Radoslav9. Badoslav

10. Miroslav11. Boljeslav12. Raatko r)

r) Dizdar, M., Stari Bosanski tekstovi, str. 154, 323.

60

Sta predstavljaju ta imena? O onom odricanju na Bilinom Polju, 8 Aprila1203, sastavljen je protokol, potpisan pored bana Kulina i DubrovadkoEarhidjakona Marinus-a, od sedam predstavnika bogumilske crkve, a tosu: Dagite, Lubin, Brageta, Pribis, Luben, Rados iBladosius.r) Od tihsedam, Lubin i Brageta bili su poslani na Ugarski dvor da potvrde odri-canje od hereze i obe6anje da ce biti vjerni katolickoj crkvi.

Pogledamo li sada imena iz Batalovog evandjelja Sto se nalaze pri krajukolone broi 1, vidimo da se ona citaju: Dragic, Ljubin, Dra1eta. Solovjevmisli2) da su to iste osobe, koje se nalaze na celu protokola od 1203 sane$to iskrivljenim imenima. Bosanska imena su se desto nalazila uLatinskim spisima jako iznakalena, tako se na pr. Ban Kulin pise Baci-linus, Ninoslav Naurzlaus itd. Po Solovjevu, ova lista od 16 imena izkolone broj 1 nije niSF drugo nego popis starjeSina crkve Bosanskepri koncu 12 stoljeda, kada djedom postaje gospodin Bastudije, kojise nalazi na 6elu kolone broj 2.3) No, ne izgleda vjerovatno da bisvih tih 16 imena bili starjesine crkve Bosanske u jedno te isto vrijeme,pogotovu jo5 i zbog toga Sto bi lista iz kolone broj 2 predstavljalaimena djedova, od kojih je svaki, prema Solovjevu migljenju, mogaobiti na delu druZbe bar 16 godina, dakle skoro puna dva stolje6a, uperiodu od 1199 pa sve do 1393, kad je Evandjelje pisano. Nemamonikakva razloga sumnjati u vjerovatnost toga migljenja. S toga izgledasasvim logidno prihvatiti i prvu kolonu, ne kao imena djedova na koncu12 vijeka, nego radije do konca 12 vijeka. Dopustimo li da su oni bili nadelu crkve Bosanske u periodu od bar 150 godina, to bi nas dovelo dodruge polovine desetoga vijeka, t. j. do pojave bogumilstva na Bai-kanu. BaS u to vrijeme preletio je Bugarski car Samuel (980-1014)sa svojim Bugarima preko cijelog centralnog dijela Balkanskog poluo-toka pa je na kratko vrileme bio i u Bosni. Tada je bogumilstvo moralododi iz Makedonije u Bosnu. To potvrdjuje i dinjenica da prva dva djedaBosanske bogumilske druZbe, Jeremis (Jeremija) i Azarija, nose bib-lijska imena, a takva su imena u ono vrijeme bila jako popularna uMakedoniji.

Vrlo je poudno u ovom pogledu posmatrati sudbinu i katolidanstva ipravoslavlia u srednjevjekovnoj Bosni. Pada u odi da Bosanska katolidkabiskupija stalno ima sijelo izvan Bosne; sad je u Splitu, sad u Dubrov-niku, sad u Djakovu pa je iak nekad podlolna Madjarskom Kalo5kom

t) Th"i"*, A., Monumenta.. - str. 20 (Vidi biliesku br. 1 na stranici br. 51-52),2) Solwjev, A., "La doctrine de l'eglise de Bosnie', str 518.3) lbid., str.519 ("il est clair dds d pr6sent que les seize noms de la premidre

liste de Batalo sont les noms des chefs de l'6glise de Bosnie de la fin duXlle sidele ...').

61

biskupu. Uvijek izvan granica Bosne. Ne moZemo to drukdije shvatitinego na taj nacin da katolicanstvo u srednjevjekovnoj Bosni nije nikadimalo dubokog korjena. Runciman je pravilno primijetio da ,stalnopreno5enje jurisdikcije nad Bosnom od Dubrovnika do Splita do Kolosza, jasno pokazuje na kakve je poteSkoce i nezadovoljstva Rim naila-zio u stvari cjelokupne Bosanske biskupije".l)

Sa pravoslavljem .ie isto tako, samo Sto se o pravoslavlju moZe govo-riti jedino u srednjevjekovnoj Humskoj zemlji, dakle samo u jednomdijelu srednjevjekovne Bosanske drZave. SjediSte pravoslavne Humskeepiskopije bilo je u Stonu. Proueavajuei pet povelja Srpskih vladaraHumskoj episkopiji Marko Vego je dosao do pravilnog zakljudka, "dase gotovo ni jedan episkop nije mogao u Zahumlju zadrlati. To je znak,kad su bjezali i bez prihoda bili, da im je bilo opasno da se zadrZavajuna teritoriji Zahumlja. Kad'se jo5 k tome promotri, da je isti sludaj bioi kod Stonske katolidke episkopije, onda se moZe zakljuditi, da je u

13. stoljedu krSdanstvo takozvane bogumilske sekte bilo dominantno,te je prijecilo slobodu kretanja katolidkom i pravoslavnom biskupu iliepiskopu'.2) Konacno je Stonska pravoslavna episkopija preneSenana Lim, g. 1252.3')

lzgleda nam sasvim logidno, na osnovu izneSenih podataka, uzeti daje vjerski redoslijed kroz koji le Bosna pro5la bio zaista onakav kakosmo napomenuli na pocetku ovog odjeljka, naime staroslavenski poli-teizam, bogumilstvo, lslam.

ll. Glavni dogadiaii u Bosni posliie 1204

Da bismo imali jasniju sliku o dogadjajima u srednjevjekovnoj Bosni,moramo sada iznijeti, u najkradim potezima, njenu politicku historiju,licnosti koje su igrale glavnu ulogu u Bosanskoj drami i medjuovisnosttih dogadjaja o razvoju prilika u susjednim dijelovima Evropskog Jugoi-stoka.

Ban Kulin umrije godine 1204. Vrlo je interesantna ta godina u kojoi ieKulin napustio pozornicu dogadjaja u Bosni. Te iste godine pada Cari'grad u ruke kriZara, koji sada pokazaSe prema kr56anima Grcima istu

Runciman, S., The Medieval Manichee..., Cambridge Univ. Press, 1960,str. 108.Vego, M., Povijest Humske zemlje (Hercegovine).1 dio. Samobor, 1937, str.111-117. Dalle vidi: Solovjev, A.,

-"Svedodanstva pravoslavnih izvora o bogu-milstvu na Balkanu", Godiiniak IDBH, v. 5, str. 68.Solovjev, A , op. cit, str. 69.3l

62

onu "ljubav", Sto su je ranije pokazali prema Arapima muslimanimaprilikom zauze6,a Jerusalema. Kako se dita u suvremenim Grckim dje-lima, kriZari "pljaekalu sveta mjesta, ruse6i i gaze6i svetinje, baca-ju6i po podu svete ikone Krista i Njegove Majke . . . otimlju djecu odmajki, siluju nevine djevojke u crkvama, ne obziru6i se ni na BoZijukaznu, ni na osvetu ljudi. Muce kaludjere udaraju6i ih Sakama po obrazuili nogama u trbuh i Sibaju6i bi6em njihova po5tovana tijela. Oltari suumazani krvlju, kamo je mnogi sve6enik bio dovuden kao brav i na

oltaru preklan. Takovo je bilo postivanje svetinja od onih koji na svojimramenima nosahu Gospodov kriZ.":!) Ovi su dogadjaji bez sumnje imalijak odjek u susjednim Balkanskim zemljama, gdje je borba za uticajizmedju lstoka i Zapada bila vrlo Ziva.

Kulina naslijedi ban Stjepan (1204-1232) pa iako se je pokazivao kao

katolik, nije ni5ta preduzimao protiv Bogumila, bojedi se da ne izgubivlast. Papa je zauzet kriZarskom vojnom protiv Albigenza u JuZnoj Fran-cuskoj, a Ugarski kralj Andrija ima pune ruke posla nastojeci umiritipobunjeno plemswo u Madjarskoj.

Godine 1221 papa Honorius lll {1216-1227) Salje u Bosnu kapelanaAkontiusa (Acontius) koji podnosi izvjestaj o slabom stanju katolickecrkve. Akontius je ostao u Bosni tri godine ali bez ikakvih vidnih rezul-tata. Htjeo je organizirati kriZarsku vojnu, ali Ugarski kralj Andrija nijebio u stanju tu vojnu povesti. U to Kalo5ki nadbiskup Ugrin predloZipapi, godine 1225, da on financira takvu jednu kriZarsku vojnu pod

uvjetom da se Bosna stavi pod njegovu crkvenu jurisdikciju. Papa na topristane, a Bizantinski princ John Angelus, sestri6 kralja Andrije, dobijeponudu da se stavi na delo vojne. On to prihvati, ali kad je dobio prvihdvije stotine dukata od nadbiskupa, nestade ga sa pozornice i takose vojna nije mogla ni pokrenuti.2)

Godine 1232Patareni su toliko ojadali da smjenjuju bana Stjepana, a na

njegovo mjesto postavljaju svoga 6ovjeka, Matiju Ninoslava (1232-1250). Pod Ninoslavom bogumilsrvo postaje definitivno drZavnom vieromBosne.

Ninoslav je, poput Kulina, vrlo sjajna lidnost sredovjedne Bosne. Pod

njegovim vodstvom Bosna po prvi put vr5i jak utjecaj izvan svojih

t) Br."d, Ct"rles, ed., lcon and minaret: sources of Byzantine and lslanriccivilization, Englewood Cliffs, N. J., Prentice-Hall, 1969, str. 131-132 (Citiranoje samo nekoliko ideja iz odjeljka: The Sack of Constantinople, 1204 (Pljadkabarigrada, 120a) koj5 je editoi uzeo iz Grckog djela: Epithaphius (Pogrebnigovor) od N. Mesarites-a).

2) Bunciman, S., The Medieval Maniche, str. 105-6.

63

njegovim vodstvom Bosna po prvi put vr5i jak utjecaj lzvan svojihgranica. Djed Bosanske bogumilske crkve, ne samo da je poglavar jednejake vjerske organizacije, nego je on i politidka lidnost prvoga reda.U djedovskoj "hiZi" tjerani i prognani mogao je na6i utodi5te, jer hiZaima pravo azila. Crkva Bosanska Salje misionare u ltaliju i Francusku,dok studenti s,a Zapada dolaze u Bosnu, da bi se na vrelu upoznali saprincipima novog vjersko- socialnog pokreta. Kako je Bosna u to vrijemeizgledala u o6ima Zapadne Crkve, moZe se donekle vidjeti iz pisma pap-skoga legata Konrada, Sto ga je on uputio, g. 1223, Francuskim episko-pima, pozivaju6i ih na Sabor protiv Katara u Pariz. U tom pismu Konradveli, da se ,,u zemlji na granicama Bugarske, Hrvatske i Dalmacije, blizuUgarske nacije, nalazi preteda Antihristov, antipapa, "papa perfidiae",kojemu dolaze AlbiZani da odgovori na njihova pitanja. poslao je uFrancusku kao vikara (Vices illius antipapae gerentemJ karkasonskog,,biskupa", kojemu je ,,biskup" Albija ustupio svoju stolicu".r) Stogapapa i Madjari ne6e pustiti BoSnjake na miru.

Kralj Andrija, nakon Sto je donekle sredio prilike u svojoj zemlji, spre-mao se na ozbiljan obradun sa Bosnom. Nad Bosnom se pocimaju vijatigusti crni oblaci, predznak nadolaze6oj oluji. Papski legat ispituje stanjei stavlja izvjesne zahtjeve. Ninoslav nalazi politi[ki oportuno, poputKulina ranije, da pokaZe pristanak na te zahtjeve. On toboZe prilazikatolidkoj crkvi, ali se je vidjelo, ve6 slijedece godine, da je to udinioiz politidkih razloga i sad je kriZarska vojna prosliledila na Bosnu i

trajala sve nekako do 1239. Prve dvije godine Bo5nlaci se junadki boreprotiv mnogo nadmo6nije sile, ali neprijatelju uspije, ne da savladaNinoslava i Bo5njake, nego da ih natjera da se momentalno povuku uBosanska brda i da odatle dekaju na zgodan 6as. U to u Madjarskuprovale Mongoli i Madjari moradoSe napustiti Bosnu. U bitci na rijeciSajo, 1241 godine, Madjarska vojska je satrvena od Mongola. To BoS-njacima dobro dodje i oni su sada mogli popraviti svoju zemlju, opusto-Senu od krilara. Kroz nekoliko godina Madjari ne6e mo6i uznemirivatiBosnu. To je driavi dalo prilike, ne samo da se iznutra sredi, nego jo5da 6ini jak uitcaj na okolne Slavenske zemlje.

U sporu izmedju Dalmatinskih gradova Splita i Trogira, Ugarski kraljdaje specijalne privilegije Trogiru, $to izaziva Spli6ane da traie pomo6od Bosanskog bana. Bosanska vojska pod vodstvom Ninoslava osvidepod Trogirom, a Spli6ani Bosanskog bana progla5uju svojim za5titnikomi daju mu titulu vojvode Splitskog.2) Ovo uplitanje Ninoslava u spor

tl S"lovjeu A., ,,svedodanstva pravoslavnih izvora o bogumiliswu na Balkanu',GIDBH, v. 5, str. 65.2l Preveden, F., History of the Croatlan people. Washington, D. C , v. Il, str.283.

64

izmedju Dalmatinskih gradova izaziva Ugarski dvor i Bela lV sada kre6esa velikom vojskom na Bosnu. Medjutim svi napori Madjara osta5e bezuspjeha i konadno Ninoslav i Bela zaklju6e neku vrstu primirja godine1244.

Ninoslav je vjestim manevriranjem otklonio od Bosne joS jednu kriZar-sku vojnu. Godine 1250 umrije ban Ninoslav, ostavivsi Bosnu jaku,usprkos svih spoljnih neprijatelja i neda6a, Sto ih je imao s papom i

Madjarima.

Po smrti Ninoslavljevoj nastaju raspre oko nasljedja, koje su Bosnu6esto potresale i davale povoda stranoj sili da se mije5a u doma6estvari. To je naZalost opda pojava srednjevjekovne historije ne samo uBosni nego i u svim ostalim Slavenskim zemljama na jugu.

Ban Prijezda, vjerovatno neki rodjak Ninoslavljev, dolazi na vlast, alikako je tjerao stranu Madjarskog kralja i jo6 k tome pokazivao svojekatolidanstvo, izazove Bosanske patarene protiv sebe i oni ga svrgnul)U tom unutra5njem meteZu kralj Bela lV nalazi zgodnu priliku: upadas kriZarima u Bosnu i razdijeli je na dva dijela, postavljaju6i u njima,na kratko vrijeme, sebi odane ljude.

Godine 1272 nalazimo na banskoj stolici jednog dijela Bosanskih zema-lja Stjepana Kotromana, osnivada dinastije Kotromani6a, koja 6e vladatiBosnom slijede6ih 150 godina. Do 1280 on vlada, pod pokroviteljswomkralja Bele lV, Gornjom Bosnom i Dolnjim Krajevima, zatim dvije godinepriznaje vlast vojvotkinje Elizabete, koja je upravljala vojvodstvom Ma6-va-Bosna, Sto ga je osnovao kralj Bela, stavljaju6i pod jednu administra-tivnu jedinicu dijelove istodne Bosne i zapadne Srbije. Po smrti vojvot-kinje Elizabete Madvu-Bosnu dobile na upravu biv5i Srpski kralj Dragutinkao zet Madjarskog kralja i kao njegov vazal. Stjepan Kotroman uzimaza lenu Dragutinovu k6er Jelisavetu i time se udvrsti prijatellstvoizmedju ove dvije ku6e. Ta Zenidba ima6e politidko zna6enje za Stje-panova unuka Tvrtka Velikoga, u doba najve6eg uspona Bosne, kako6emo to vidjeti.

U Hrvatskoj u ovo doba dolazi do uspona familija Subi6a. PavleSubi6 otme Bosnu od Stjepana Kotromana i imenuje svoga sina Mladenabanom Bosne. Mladen je tu duZnostvr5io punih dvadeset godina (1302-1322). U tom duZem periodu vladanja Bosnom Mladen se izmiri sa Stje-

') lbidem, str. 286.

65

panom Kotromanom i po stjepanovoj smrti postade starateljem stje-panova tri sina.

Ve6 godine 1314 Mladen subic predaje Bosnu svome sticeniku stjepanuKotromanicu ll (1314-1353), zadrZavaju6i ipak za sebe uihounuvlast u zemlji- Medjutim unutrasnje borbe izmedju vlastele i mrznjaPatarena na Mladena Subica ispunjavaju historilu

-Bosne stalnim suko-

bima i zavjerama, dok konacno, nakon nestanka Mladena Subi6a, mladiStjepan Kotromanic ll ne preuzme svu vlast u svoje ruke.

Godine .1322 ban stjepan ll je gospodar svih dijelova srednjevjekovneBosne, kako se to vidi iz jedne darovnice Sto ju je ban izdao knezuVlkoslavu, sinu kneza Hrvatina Kljuekog za njegovu vjernu sluZbu. Onse u toj darovnici naziva "ban Stjepan, sin gospodina bana Stjepana,po milosti BoZijej gospodin vsim zemljam' bosn'skim, i Soli i ijsori iDolnjim krajem, i Hlmske zemlje gospodin, i brat moj knez Vladislav . ..I dasva knezu Vlkoslavu za jegovu vjernu sluZbu dvije Zupe: Banicei Vrbanju, od meje do meje, i u niju dva grada: Kljud i Kotor" . -. ,Atomu daru bise svjedoci: Dobri Bo5njane-tepdija Radoslav i s bratijom,knez Dragog i s bratijom, Zupan Krk5a i s bratijom. Ot Zagorija-ZupanPoznanj i s bratijom. Ot Bame-knez Ostoja i s bratijom. Ot Uskoplja-Hrvatin Vlckovi6 i s bratijom. Ot Usore-vojevoda Vojko i s bratijom,Vranos Ceprnjid i s bratijom. Ot Soli-Zupan Budos i s bratijom, delnikHlap i s bratijom. O Treboti6a-Zupan lvahn i s bratijom.

A tomu je pristav ot dvora-Vlk Stitkovi6, vojevoda bosanski, a drugiVitanj Tihoradi6. A siju knijigu pisa priboje, dijak velikoslavnoga gospc,dina, bana Stipana, na Mileh".t)

Upravo nekako u to vrijeme ojadava se i Srbija pod kraljem Uro5em Ill.Boje6i se srpske prevlasti mladi se Kotromani6 oslanja na ugarskogkralja Karla Roberta, koji mu obecaje, ne samo podrSku u sludaju mije-Sanja Srbije u bosanske poslove, nego mu dak omogu6uje da ima udjelau poslovima Hrvatske i Dalmacije. Kralj Robert na ime u to doba imapune ruke posla u borbi sa mo6nim hnratskim velmo|ama, koji traZesavez i podr5ku Venecije, starog madjarskog rivala u Dalmaciji. Nijeonda 6udo Sto bosanski ban dvrsto stoji uz Karla Roberta, jer obadvojicaimaju iste neprijatelje i na lstoku i na Zapadu.

Da bi se ojadao i podigao svoj ugled kralj Karlo Robert uzima, godine1320, za Zenu, Elizabetu, k6erku Poljskog kralla, a onda uredi, 1323, dase ban Stjepan takodjer oZeni jednom Poljskom princezom.

,t OitOur, frrt., Stari Bosanski tekstovi. Sarajevo, V. Maslesa, 1956, str. Z1:3.

66

U ovo vrijeme bjesni borba izmedju Hrvatskih plemi6a Subica i Neli-pi6a, u kojoj bosanski ban podrZaje stranu Subi6a. Ban Stjepan pripojiBosni Jadransko Primorje od u5ca Neretve na jug do Dubrovnika. Ne5toposlije on ce Bosni pripojiti Jadransko primorje na sjeveru, od u56aNereWe do Cetine. U darovnici Grguru Stipani6u, Sto ju je ban Stjepanizdao ovome vlastelinu, g. 1323, ,za njegovu virnu sluZbu tada-kadaga poslasmo prid na5imi vlasteli po gospoju, po moju, caru bu(ga)r-skomu", dodao je dijak Pribisav slijede6u zaklju6nu rijec: "A se pisaPribisav, dijak bana Stipana-koji drZaSe od Save do mora, od Cetine doDrine".r) lzove darovnice vidi se da je ban Stjepan bio oZenjen iBugar-skom princezom.

Velike uspjehe u spoljnoj. politici banu je kvarila Rimska kurija, uplidu6ise u unutra5nje stvari Bosne, pod izgovorom borbe protiv bogumilskehereze. Patarenska druZba u ovo vrijeme ne samo da drZi dvrsto Bosnuu svojim rukama, nego cak vr5i jaku misionarsku sluZbu u Hrvatskoj,Slavoniji i Srbiji. Papa sada iskoriS6uje neprijateljstvo izmedju Subidai Nelipi6a i kad mu princ Nelipi6 ponudi da povede kriZarsku vojnu naBosnu, papa to jedva do6eka.

22. Maja 1337 papa Benedict Xll Salje pismo svima hrvatskim boljarimada se stave pod zastavu princa Nelipica u borbi protiv bosanskog bana,koji Stiti bogumile. Borba je trajala dvije godine, 1338-1340, ali se jebosanska vojska cijelo to vrijeme borila izvan pravih granica Bosne,u Hrvatskoj i Dalmaciji. Borba je prestala intervencijom kralja KarlaRoberta, koji navede bosanskog bana da toboZe primi katoli6anstvo, aliban uporno odbi da progoni bogumile. Po smrti Karla Roberta, 1342,izgleda da je bosanski ban imao namjeru da se rije5i veza sa Madlar-skom i da uspostavi prijateljske veze sa Venecijom, ali je tu namjerupromijenio kad je saznao, da novi ugarski kralj Ljudevit namjeravaupokoriti hrvatske velmoZe i da 6e se njegova politika okrenuti protivSrbije, sa kojom bosanski ban nije imao dobre odnose nakon pripojenjaHuma Bosni.

Godine 1344 umrije princ Nelipi6 itu priliku kralj Ljudevit iskori56ujeda upokori hrvatske magnate. On zatrali suradnju bosanskog bana, Stoovaj prihvati i tako dodje do sastanka bosanske i madjarske vojske uBiha6u, 13 Jula" 1344. Vide6i tu jaku vojnidku demonstraciju velika5i sesvi poklone kraliu, osim Subi6a.

Bosanski ban ima sada neprilika sa srpskim carem Du5anom, koji Zeli

i) Dirdrrl ft - op. cit, str. 80.

67

da povrati Hum srbiji. U tom sukobu zainteresirana je i Venecija iDubrovnik, jer su se bojali oruzanog sukoba izmedju tiosnjutu I SrUuu neposrednoj blizini Dubrovnika. Venecija posreduje da diplomatskimputem,rijesi taj spor, ari ne uspijeva i Bosanska volika provari u Travu-niju, I349 koja je tada bila pod vrhovnigtvom cara Du5ina. Nije posvejasno kako se je ta vojna svrsila, ali su Bosnjaci nanijeli rravunili nekeStete. Zna se da je car Du5an pisao Veneciji, 30 Apiila, 1350, iraZeeida.republika u njegovo ime posreduje kod

-Bosanslog bana da stetu

nadoknadi. Kako to posredstvo nije donijelo Zeljenogiuspjeha, Du$anprovali sa velikom vojskom u Bosnu i opsjede grad eobovac. usprkossvih napora i krvave borbe, Bobovac se je odrZio i Du5an se povudesa vojskom na lstok, gdje su ga cekali vaZni dogadjaji. Mir nije uspo_stavljen izmedju srbije i Bosne, a Bosanski nan oouile da dadne svoyukder Elizabetu za Zenu caru Du5anu. Uz Elizabetu 16 trebao da dodjei njen miraz, a to bi bio Hum.

Dvije godine vlada mir u Bosni nakon krvave borbe izmedju Bognjakai srba. o toj borbi govori darovnica bana stjepana, izdata Viku vlkosla-vicu i njegovu bratu pavlu za hrabre podvige u sluZbi svome gospo_dinu:

,,42, ban Stipan, i moj brat knez Vtadislav, tu zemlju potvrdisva knezuVlku Vlkoslavicu i njega bratu knezu pavlu, viku vikoma, i niju ostalomu.

To stvorih za Vlkovu virnu sluZbu:Za tu slu2bu kada bih u Rasi i bi mi rvanja-i tu Vlkpoda me konja svoga podmade.A tu njega isikoSe na smrt.Drugu sluZbu ucini kada bise car Ra5ki uzel Novi, moigrad-tu skrozi Vlka vazeh moj grad.I tu proli Vlk krv za me.

Tretju sluZbu udini Vlk kada mi bise kraljev nevirnik uzelmoj grad Visuci. Tadaj mi Vlk Vlkoslavi6 uze Trlski brod.Skrozi to uzeh moj grad.To po5luzi Vlk Vlkoslavi6 . . .".r)

Ban udaje svoju kier Elizabetu za mladog Madjarskog kralja Ljudevita.U ljetu 1353 on prisustvuje u Budimu sveeanom vjendanju svoje k6erke,koja tako postade kraljica prvo Ugarske i Hrvatske pa onda poljske iLitvanije, u stvari najmocnija kraljica Evrope u XIV stolje6u.r)Kratko vrijeme iza vjendanja svoje k6erke ban Stjepan Kotromani6

r) Dizdar, M., op. cit., str. 922) Preveden, F., op. cit., str. 300.

68

umrije, 28. Septembra, 1353. Vje5t!m politickim potezima ban Stjepanje uspio, ne samo da oduva teritoriialni integritet Bosne, nego ju jejo5 ojadao iznutra i pro6irio njen uticaj vani. Tako je ban stjepan polozio

iemeile Tvrtkovoj Bosni, kao najvedoj Slavenskoj drZavi na Balkanu'

Smr6u bana Stjepana ll Kotromanica, po Bosanskom nasljednom pravu

senioriteta, trebao ga je naslijediti najstariji e lan iz familije Kotromanica,a to je bio njegov brat Vladislav. Kako je cn bio bolestan, to pravoje preSlo na Vtidistauova sina Tvrtka i njegovu majku Jelenu Subi6.Tvriko je bio jos maloljetan, kad je vlast preSla u njegove ruke. Njegova

ambiciozna majka, kao i drugi neki dogadjaji, natierali su ga da vrlo rano

stupi u obranu svoje zemlje i svoje familije.

Tvrtko je odmah u podetku svoje vladavine imao neprilika sa Madjarskimkraljem Ljudevitom, koji kao zet bana stjepana Kotromani6a, smatrase

sebe predlm od Tvrtka za gospodara Bosne. U ovo vrijeme umrije Srpski

car Du5an, (Dec.20, 1355) pa je Tvrtko bar s te strane bio miran'

U unutrasnjim borbama izmedju pojedinih boljarskih familija u Bosni

Tvrtku nijesu bili vedri prvi dani njegovog vladanja, ali kad se je podeo,

nevjesto i neumjesno, mije$ati u Bogumilske stvari, morade, zajedno

sa svolom majkom napustiti Bosnu i skloniti se na dvor Madiarskog

kralla, koji mu obe6a pomo6. Tvrtko se zaista povrati u Bosnu,1367,a ve6 tgZO on dvrsto drZi kormilo drZave u svojim rukama.

PoSto je sredio prilike u zemlji, on sada podima jednu posve novu spolj-

nu politiku, na koju su ga sigurno natjerale ondasnje prilike. Po smtri

cara Dusana, nekada mocna srpska carevina raspada se radi unutra6nje

nesloge. Feudalci kako u Bosni, tako u Hrvatskoj i srbiji, vode raduna

samo o svojim osobnim interesima pa 6e se udruziti i sa samim vragom,

da bi te svoje interese o6uvali.

smr6u kralja urosa lV, posljednjeg muskog izdanka Nemanji6ke dinasti-

;e, ta krallevska familija izumre u Srbiji. Tvrtkov djed Stiepan, kako smo

vialett, bio ie ozenjen k6erkom Nemanji6kog kralja stiepana_Dra_gutina

i saOa se Tirku javlja ideja da yali Srpsko prijestolje za sebe. To da-

kako nije nlsta neobieno za ono vriieme, jer su svi kraljevi imali pre-

tenzije na zemlje svojih punaca. To je vrijeme u kojemu se putem

Zenid-benih veza' osiguiava kraljevstvo. Vidimo da Ljudevit, MadjarskiiralJ, traZi, na temelju Zenidbe sa Elizabetom Kotromani6kom, da sjedne

na bosansko prijestolie. Da je sludajno Bosna tada bila slaba, njemu

bl to sigurno bilo uspjelo.

69

U srbijl ovoga dobavodi se pravi gradjanski rat izmedju velika6a, u kojioni uvlade narod kao svoje roblje. protiv despota Lazara Hrebeljanovi6adigo5e se sinovi kralja Vukagina, Andrija i Marko (Kraljevi6 Marko iznarodnih pjesama). S druge opet strane Nikola Altomanovi6, gospodarTravunije, stupi u savez sa Balsi6ima iz Zete, protiv despoti Lazara.Tvrtko prilazi Lazaru u_ pomo6 i njihove ujedinjene snage pebjedjujuAltomanovi6a. Tom prilikom Tvrtko dobije Travuniju i Jadranst<o piimorledo Kotora. Na istoku Bosna se Siri do Sjenice.

Godine 1376, bez prethodnog otiavjestenja kralja Madjarske i despotaSrbije, Tvrtko se okruni, u manastiru Mile5evu, kraljem Srbije, Bosne iPrimorla. o tome krunisanju govori povelja, kojom tek krunisani kraljpotvrdjuje Dubrovdanim? sve ugovore i privilegije ranijih bosanskih isrpskih vladara. Povelja se duva u Drzavnom arhivu u Dubrovniku. okrunisanju dvostrukom krunom (sugubim vijencem) Tvrtko ovako govori:

"l spodobi me sugubim vjencem, jako oboja vladi6,sWija isprav_ljati mi, prveje, ot isprva-v' blagodarovan'njej nam zemlji Bosne.Potom 2e Gospodu mojemu Bogu spodobl'Su me nasljedovati prje-stol gospode srbske, mojih prjeroditelj, zanje bo ti bjehu mojiprjeroditeljije, v' zemlj'njem carstvje carstvova$e, i na ne,besnojecarstvo preselili se"

Mene Ze videstu zemlju prjeroditelj, mojih po njih ostavl,su ine imu5tu svojega pastira.

I idoh v' srbskuju zemllu, Zeljaje i hote ukrjepiti prjestol roditelj,mojih.I tamo S'dSu mi vjendan bih Bogom darovanim mi vjencem na kra-ljevstuo prjeroditelj mojih, jako biti mi o Hriste lsuse blagovjerno-mu i Bogom postavljenomu Stefanu, kralju Srbljem i Bosne i po-moriju i Zapadnim stranam' ...'.I)

Njegovo krunisanje odmah bude priznato od strane Dubrovnika i Vene-cije, a srpski despot Lazar izgleda da nije imao nista protiv toga Tvrt-kova dina. Madjarski kralj Ljudevit bio je tada zauzet Poljsko-Litvanskimproblemima, pa nije imao vremena da skre6e paZnju na [iosanske poslo-ve. Tvrtko sada nastoji da Sto vide podigne ugled svome dvoru pa uvodi,manje viSe, Bizantinski ceremonijal i pompu. Dubrovnik mu pla6a tributSto je ranije pripadao Srpskim vladarima.

Kralj Tvrtko tako postade centralna Slavenska lidnost na Balkanu. Da bi

t) Dl.d*, M- op. cit., str. t1g.

70

osigurao eventualnu povezanost Bugara sa njegovom velikom tvorevi-nom, on se vjendaje sa Dorotejom, ne6akinjom posljednjeg Bugarskogcara SiSmana. U to umrije Madjarski kralj Ljudevit, 13 Septembra' 1382

I time se Tvrtku jo5 vi5e pruZa prilika za velike drZavnidke poteze, kojise mogu smatrati jedinstvenim u cijeloj srednjevjekovnoj povijesti Sla-venskih naroda na Balkanu.

Tih godina Srbija se nalazi u teskim prilikama, kako unutra tako i vani.Unutra5nje raspre medju velika5ima sve vi6e bjesne, usprkos o6ite opa-snosti od Turaka. Nakon bitke na'Marici,1371, turski upadi su sve 6e56iu Srbiju. Despot Lazar trali pomo6 od Tvrtka, koju mu on uvijekspremno pruZa. Godine 1387 Bo5njaci i Srbi potuko5e jedan jak Turskivojni odred kod Plocnika.itaj poraz toliko razjari sultana Murata lda on

sada poduzima vrlo ozbiijne korake da Srbiju likvidira kao samostalnudrZavu.Despot Lazarse obrada kraljuTvrtku i drugim okolnim vladarima.Tvrtko bez oklijevanja Salje Bosansku vojsku pod vodswom Vlatka Hra-ni6a, jednog od najsposobnijih srednjevjekovnith Bosanskih generala. Do-

lazi do historijske bitke ne Kosovu polju, Juna,'1389. Saveznici su odTuraka definitivno potudeni i to je jedan od onih sudbonosnih historijskihsusreta, Sto mijenjaju tok his;torije. lshod bitke imao je dalekoseZneposljedice ne samo po Srbiju, nego po cijeli jugoistok Evrope'

Nekako iste godine dolazi vojska novog Madjarskog kralja Sigismundau Dalmaciju, da upokori nezadovoljne gradove. Kralj Tvrtko je neradogledao Madjare u Dalmaciji, a imao je medju Hrvatskim velika5ima lakihpristalica. U prvo vrijeme Sigismundova stranka biljeZl uspjeh: Madjarizauzimlju KIis, 1389, kojega je branio Tvrtkov Sti6enik lvan Palizna. U

ranu iesen Tvrtko Salje jaku Bosansku vojsku u pomod Palizni, koji onda

u nelioliko okr5aja razbiie Madjarske snage. Dalmatinski gradovi sadaizjavljuju odanost Bosanskom kralju. Kralj Tvrtko dodaje svome kraljev-skom naslovu, pored Ba5ke, Bosne i Primorja, jo5 i Hrvatsku i Dalmaciju't)

Godine 1390 Tvrtko bija5e na vrhuncu mo6i i slave. On je prvi u hlsto-riji uledinlo u jednu drZavnu cjelifru glavninu dana5nJih Slavenskih ze'malja i makar i na kratko vriieme osigurao S'lavenima na jugu Evropemjesto u hlstorili bar donekle proporcionalno njihovom prostoru nageografskol karti. Bez obzira na sve ostale okolnosti, bez obzira naproizvoljna tumadenja nekih na$ih historidara i sociologa, koji Tvrtkovemotlve, pobude i ciljeve tumade na jedan osobni, subjektivnl nadin'Tvrtko bez sumnje predstavlja najljep$u i najsimpatidniiu lidnost cijelena5e burne proslosti. Svaki drugi narod nfega bl digao na pijedestal

t) P."""d"'t, F., op. clt., str. 41'1.

71

najuzviSenijih nacionalnih ideala, dok nasi historijski ud2benici vrveslavom hajduka i drumskih razbojnika, a o slavnom Tvrtku, biljeZi sesamo kao usput tu i tamo po koja redenica. Da ironija bude joj ve6a,u Bosanskim gradovima, gdje bi us,pomena na ovog verikana trebarabitj najjada, prije 6e se na6i spomenik ljudima koli su radili na pro-dubljivanlu i izostravanju na5ih razlika, nbgo li usfomena na slavnogvelikana na5e rase, kakav je bio Tvrtko.

Tvrtko je dalje planirao da se na ma koji bilo nacin rijesi Madjarske injenog vjeditog uplitanja u nase doma6e stvari. Nazalosi ti planovi osta-do_Se samo kao lijepa zamisao, jer nagla smrt iznenadi rvrtka, 23. Marta,1391.

I"nt? naslijedi njegov mladji brat Stjepan Dabi5a (1391_1395), pa iakoje daleko zaostajao iza svoga brata u svakom pogledu, ipak'su prvedvije godine njegove vlade prosle u miru. Medlutim ona kronidna bolestsvih naSih srednjevjekovnih drzava, t. j. svadje i borbe izmedju velikasajednog bolesnog feudalnog sistema, ponovno oZivljule i po6ima izjedatidrzavno tijelo iznutra. Hrvatski velikasi ne vole vetit<u moe Bosanskogkralja i oni sada podimaju surovati sa sigismundom, protiv Bosanskogkralja. lpak dolazi do sastanka u Djakovu izmedju Bosanskog kralja iSigismunda, godine 1393. Sastanku prisustvuje, pored t<rallJ OabiSe,tada najmo6niji Bosanski velmoza, Hrvoje Vukdi6 Hrvatinid. po tom ugo-voru Dabi5a predade Sigismundu Dalmatinsko-hrvatske gradove, a ovajpriznade Dabi5u za Bosanskog kralja s tim da se kruna bosanska, poslijeDabi$e, prenese na Sigismunda.

DviJe godine nakon potpisa toga ugovora Dabi5a umrije i sad bi Bosnomtrebao da vlada sigismund. Medjutim Bosanski paiarenski velikasi iBosanska bogumilska crkva nisu htjeli ni 6uti o stranom kralju u Bosni.

Oni postave Dabisinu udovicu Jelenu da vodi drZavne poslove uz pomodi savjet najmocniJih Bosanskih velmoza, Hrvoja vukdi6a Hrvatini6a,sandalja Hrani6a i Pavla Radinovi6a. ovi 6e patarenski velikasi od sadaimati kormilo Bosanske drZave u svojim rukama za ditavu jednu gene-raciju.

Kraljica Jelena izdala je, 13. Maja, 1397, povelju Dubrovdanima o uki-danju carine ,,pred Stonom na Maslini i na Slanom, jer prvo nijesu tuziblle'.-Ta je povelja vaZna i zbog toga Sto propisivanje ili ukidanje carineprlpada samo suverenoj vlasti u jednoj zernlji. Kraljica Jelena, izmedjuostalog, veli:

72

Mi, gospodja kira Jelena, po izvoljenju BoZju kraljica Srb-ljem, Bosne i Primorju iZapadnem stranam'ik tomu...izuvidjesmo i obnadjosmo, jer prvo nijesu bile carine namista vi5e pisana, hotjesmo i zapovidjesmo-da ne budecarine nijedne prije Stonorn na Maslini i na Slanom od selei do vijeka, jer i prvo nijesu bile . .....1 za bolju svjedodbu i tvrdjavu sej povelje, postavismopeaat nasega gospodina kralia Stefana Dabiie.. .

V' dvori kraljevstva mi, u Sutisci".t)

Godine 1398 Turska vojska, u kojoj su bili pomo6ni Srpski odredi, upadau Bosnu. U toku te borbe kraljica Jelena je ili poginula ili zbadena sprijestolja, jer izgleda Patarenima nije i$lo lako pod kapu da imaju Zenuza vladara.

Po smrti kraljice Jelene opet se javlja Madjarski kralj Sigismund sazahtjevom na Bosansko prijestolje prema zakljudcima Djakovadkog ugo-vora. Patarenski bosanski velikaSi taj zahtjev uporno odbijaju i izabirajuza kralia Stjepana Ostoju, koji 6e ostati na prijestolju kratko vrijeme,tek do 1404. Ali i pored tako kratkog vremena njegovo vladanje ispu-njeno je velikim neredom i unutra$njim borbama, za koje je dobrim dije-lom on sam kriv.

Kralj Ostoja izdao je, 15. Januara 1399, povelju o predaji Bosanskog pri-morja Dubrovniku. U toj povelji nabrojena su sva mjesta koja se Dubrov-niku daju, "za njih virno poslu2enije, kako je redeno, mi, po milostiBo2ijej kralj Stjepan Ostola, s voljom, pade i s hotinijem vlastel' i vel-moZ' kraljevstva mi, dah u ba$tinu iu plemenito vlastelem ivsoj op6inigrada Dubrovnika, s milostiju i utvrZdjenijem, zemlje od Kurila deri doStona, sa vsimi seli i zaseoci i s ljudmi i vsimi mejami i s pravinamii s vodami i s pa5ami i s drvmi i s dubravami i s grmjem i sa vsakiminim dostojanijem'.2)

lnteresantno Je navesti imena Bosanskih velmoZa koji su pristali na tukraljevu akciju, jer 6e se neki od njih uskoro di6i na kralja i postatinjegovi zakleti neprijatelji. U toj povelji Ostoja veli:

"l kada stvori siju milost kraljevstvo mi, tuzi bihu kraljevstva mi vlas-tele, a na ime: vojevoda Hrvoje, knez Paval Radinovi6, vojevoda Sandalj,tepdija Batalo i vojevoda Vlatko Tvrtkovi6, vojevoda VukaSin Milatovi6,vojevoda Paval KleSiC, knez Priboje Masnovi6, knez Radoje Radosa-

i) Ditd*, M; op. cit., str. t6s-7.2) lbidem, str. 171.

73

li6, knez Badoje Dragosali6, knez Vojslav Vojvodi6, knez Vuka5an Zlato-nosovi6, knez Kovad Dindi6".')

Otstupanje od odredaba Djakovadkog ugovora kralj Sigismund jesmatraouvredom i on provali s vojskom u Bosnu. Bo5njaci ne samo da potuko5eSigismunda i njegove Madjare, nego jod upado5e u Slavoniju i takopriklju6iSe kotar Dubicu Bosanskom kraljevstvu.2) U ovom vojnompodhvatu narodito je do5ao do vdlikog znadaja i ugleda u Bosni vojvodaHrvoje Vukdi6 Hrvatini6. Zapravo je on stvarni gospodar situacije uzemlji i on pokazuje izvjesnim djelima velike drZavnidke poteze u stiluTvrtkove vanjske politike. Prije svega Hrvoje Zeli da udalji Madjare izSlavenskih zemalja. U to doba bio je, pored Sigismunda, jo5 jedan pre-tendent na Hrvatske zemlje, Napuljski kralj Ladislav, uz kojega je pris-tajao jedan dio Hrvatskog plemstva i velika$a. Ovu situaciju Hrvojehode da iskoristi, kako bi se rije$io Sigismunda. Kako je Hrvoje jo5 odranije bio vikar kralja Ladislava za Hrvatsku i Dalmaciju, to on sada, uirfie Ladislava i kralja Ostoje pozove, godine 1401, Dalmatinske gradoveda se priklju6e Ladislavu. Prvi se odazvaZadar, a poslije Knin, Sibeniki Trogir.3)

Kralj Ostoja je drlao da Ladislav ne misli uop6e dolaziti u Dalmaciju i

aktivno vr6iti kraljevsku vlast te da 6e, prema tome, on, Ostoja mo6istvarno tu vlast vrSiti, kao Sto je to 6inio kralj Tvrtko. Medjutim u Junu1403 Ladislav dolazi u Dalmaciju, a ve6 je 5. Augusta te godine svedanookrunjen Zvonimirovom krunom uZadru. Tim aktom on postade ne samode jure, nego i de facto, kralj Hrvatske i Dalmacije.

Vide6i to Ostola sada nastoji da se izmiri sa Sigismundom. Sigismundto jedva dodeka i odmah Salje svoje izaslanike na Ostojin dvor da sestipulira novi odnos izmedju Sigismunda i Ostoje. Ostola pravi za sebefatalnu gre5ku priznaju6i Sigismundovo vrhovniStvo u zamjenu za

toboznju zastitu, koju mu Sigismund obe6aje.

Kad se je kralj Ladislav povratio u Napulj, Bosanski velika6i sa Hrvojemna 6elu diZu se da zbace sa Bosanskog prijestolaj kralja Ostoju zbognjegovog presonalnog ugovora sa Madjarskim kraljem u kojemu se jeradilo u sudbini Bosne bez njihovog pristanka. Ostola nudi da se izmlri,ali Hrvoje o tome ne6e ni da 6uje. Hrvoje stupa u savez sa DubrovnikomI toboZe Zeli da na Bosansko prijestolje podigne Pavla Radi5iia. To je

tf OriSi""l *e povelje duva se u DrZavnom arhivu u Dubrovniku. Vidi: Dizdar,M., Stari Bosanski tekstovi, str. 171.

2) Preveden, F., History of the Croatian people, ll, str.419.s) lbidem, str. 420.

74

ista igra Sto ju je netom Hrvoje lgrao sa Ladislavom Napuljskim protivkralja Sigismunda. Kroz te manevre Hrvoje je traZio samo da ojadasvoju vlast i da pro5iri granice kraljevstva Bosanskog.

O Hrvojevoj zavjeri protiv Ostoje govori akt, koji je, izgleda, bio zaktju-

den izmedju njega i Dubrovnika 15. Januara 1404. Tu se veli:

"Mi, gospodin Hrvoje, po milosti BoZijej slavni duk spalicki i veomoZani,veliki vojevoda kraljevsWa Bosanskog' i ka tomu, i mi, knez, vlastelei vasa opCina boguljubimago grada Dubrovnika:

Obitujemo jedna strana drugol, i takoj stavismo i sloZismo vasizajedno biti suprotiv kralju Ostoji, na njegovu pogibio i rasutijei proganjanje van Krallevstva, v vsih prvo prizvav ime gospodinalsusa Hrista.I zato, mi gospodin Hrvoje od seli obituju dvignuti vojske na5e i

poslati je priz Neretvu u Humasku zemlju i tuj va ime'Hristovoprojaviti i proglasiti gospodina Pavla Radi$i6a kralja bosanskoga i

naSom mo6iiu u vasem uzdrZati ga i pomagati ga na vasu na5u silu'I mi, grad Dubrovnik, tako.ie obitujemo zajedno s gospodinomHrvojem va vase udiniti 5to moremo suprtiv kralju Ostoji, u pomo6redenomu gospodinu Pavlu Radi5i6u, po moru i po suhu, po ovihmistih okolo nas, s na5imi ljudmi I s inimi- koje budemo mo6i nag-nuti na to . . ."t)

Prema zakljudcima ovog tajnog ugovora izmedju Hrvoja i Dubrovnikaizaslana su dva Dubrovadka poslanika na Madjarski dvor da uvjere Sigis-munda, da Ostola nije vrijedan da se za njega kralj zauzme' U istovrijeme Hrvoje 6a vojskom pada pod Bobovac. U odaiu, Ostoja SalieZenu na Madjarski dvor da moli za pomo6. Sigismund se njenoj molbismituje, Salje vojsku pod Bobovac i Ostoji spasava kraljevsku vlast,ali na vrlo kratko vrijeme.

Dolazi do dudnog obrata u dogadjajima; Ostoja i Hrvoje se izmiruju. U

stvari Hrvoje nastoji da dodje do op6e pomirbe medju Bosanskomvlastelom, jer su Sandalj Hrani6 i Pavle Radinovi6 kroz cijelo ovo vrije-me bili na strani kralja Ostoje

U to je doSlo do spora izmediu Bosne i Dubrovnika radi Bosanskogprimorja, koji je komad zemlfe kralj Ostoja darovao Dubrovniku, 1399'

ali ga je sada ponovno zaposjela Bosanska vojska. Po nagovoru HrvojaDubrovdani Salju deputaciju u Bosnu na pregovore.

! Dl=d*, l\,t-, op. clt., str. 193.

T5

Aprila mjeseca, 1404,.,sastaje se, rr prije.stolnom gradu Visokom, Bo-sanski dr2avni ,,sranak,,, ko* ;;;; pt<ratla,ostole

i djeda bosumilskecrkve i njegovih pomoinika, plirr"t"rl,,takodler svi .vaznUi.velmo2e

oosanski: Hrvoie. Sandatj H;;"i;, ""J;;il urur,,. Jurjevii,lti. ,,stanat ,.

""::F?,9 tl ff "' ""'#i iJ f nn':i

":

ra e a D L b r Jr)n ir.'u'' 6.ioi "

oi e n ionog toboznleg izmirenja n-"i""r" "o#.:t*llgtiv kralja ostoje. Poreds tu p a u * u u.

""

u D u b rovn i k o ni,;,;;, ; ;,": :#:1i; il:JJ;"ri l;,Tff Idva Bosanska verikasa, sunoari rirani'e'i'puui* Badinovii, naraze se na

ihll, [l,K;, ffi: Ty,:?i,;' f ujx*:" i ::,

o "

o,z, "" "

g,', lu nt'u,,,,, n u,kra rja ostoje "sta3qr, .u [ri,iei ;;

.*il: .ffj.lill "j,fj' ?,.:i]lr_liliu!:i"# { iTil? J",'J

-i, li -l ** fl

":,: :. l; r;' ;, ": rljl

I i j

" n,.,u

su jos uvijek cuvali Madjari.i)- 'u vuVUce u tvrdi Bobovac, kojega

lzbor Tvrtka Ir za krarja donese samo trenutri ri,. zemrji. Vrast i mo6vojvode Hrvoja postaie ;"s ""crl'iist.,r'ari urvo;e bijaSe glavni izvorillrr,:

u Bosni, Hrvatskoj i o"rrl"ili i.iriu ,,ooo on kuje svoj vtastiti

l;'i?'jfT"f$-il' sa.Dubrovnikom i povrati mu trazeni dio primorJa.D,b,";;;'k; ffi'#ir:''1::'r,i:?1,1,$;tolu'noso je stradara okorina

leoo i vojvoda ma n ry"ir, i's, "or,,.,i'

ll r'ri,i::, :^ffi JJ'!l_T:li"'f#imali su Dubrovdani^i ':di.9ll.r.rii".iu'g;rpoour

i otac duhovni vasecrkve Bosanske.,.2) Konadno im i<ra,ty i;r,,; '

potvrdjuje sve povlasticepoveljom izdanom ,O:jlnu iOOr, ",rnfrSr-,iu"i ,.f,uto grad Dubrovnik ivlastele dubrovadsci ocr.postanja go.;;-itirnrovnika biri su vazda virnii.prisrdani prijaterie na.im prvim i rr'rr"l Krarju je biro staro Jo toga

li*XtJf,j :""j;"j:"Jil1 r no'p'i;ui"i i'ro ", u; u,.no,t. i,,n

"ai,' oiulovn i ra

;"ur"ri'lr","tfiff*''1"#"1:fi:gom i po svitu s vrasteri bosanscimi i vise

Tko godi je BoSnianin a.li kraljstva bosanskoga prije rata bil dlian komugodi Dubrovdaninu, votla pokiaj irr;;'il;rovdanina, votja na viri muuzeto na gospockoi, a mgZe Oubroveanin toli irtinorn pokazati,da se imaDubrovdaninu vratiti i platiti.I vsakoje ubistvo dloviij6, krviprolitje, koji su u ovuj nepravedni rat

ff BfJ:l"ft'e,ll fl,;;il,o,1r&,,ou,, str 388

za

udinjena, i vsakoje rane i ubijenia i zle rici i hotinja zla, koia su bilameju Bosanscimi ljudmi i Dubrovdcimi, oboji obl.iubismo ' . . i jednosrd-

no prostismo i blagoslovismo.

I takozi pravimo i Povelivamo:

Da nitko ne uzmoZe, niti smiti bude uspomenuti ni iskati krvi, ni ine

osvete, ni vraZde, ni u jedno vrime-dokoli stoji svit . . .

-- A Sto je uzel vojevoda Sandalj i knez Paval Radinovi6, volja ini Bo$nja-

nin, ljubo Kraljstva bosanskoga, komu godi Dubrovdaninu dobitak, voljaine ridi u siju rat, tomuj uzetju da je sudja knez Vukac Hrani6 i s njimvlastelin drugi bosanski, koga 5 njim kraljevsWo mi po5lje.

I k njimi i 5 njimi zaledno da budu sudje dva vlastelina dubrovacka,koja opcina dubrovadka Po5lje.A tomuj budi ovim sudjam stanak u Konavlah, ali u Trebinju, ali Popovi,

od ovih treh mist' jedno-gdi bude hotinje kneza Vlkca Hraniia.

A 5to bude otludeno i poznano po ovih cetirih sudjah, ili po ve6em diluod detireh sudja redenih, da je krivo uzeto i ne po pravdi ljudemdubrovadcim-da se ima platiti i vratiti . . . A tomuj stanku u redenommistu budi rok Sest misec' ot danas naprida".r)

Ovo je vrlo lijep dokumenat srednjevjekovne Bosanske pravne litera-ture, iz kojega se moZe vidjeti visoko, humanitarno poimanje o pravdi,

nepravednom ratu i izmirivanju Stete arbitraZnim putem.

Razvoj dogadjaja u Bosni nikako se nije svidjao Madjarima. Sigismundsprema veliku vojsku za napad na Bosnu, koja bi imala povratiti ostoju,kao Ugarskog vazala, na prijestolje Bosne. Hrvoje i Bosnjaci trazepomoc Dubrovnika, Venecije i kralja Ladislava Napuljskoga.

Godine 1405 velika Madjarska vojska pod vodstvom bana Maroth-aprovali u Usoru, ali bude od Bo5njaka potudena' lsto tako upad u Bosnu

sa Zapada doZivi neuspjeh, iako su Madjari nadas bili zauzeli Biha6'

Nakon tih poraza Sigismund traZi saveznike zakriaarsku vojnu na Bosnu.

Nalazi ih u Rimskoj kuriji i kod Poljskog kralja. Papa Gregory Xll

{1406-1415) progla5uje kriZarsku vojnu, I Novembra, 1407' "protiviuraka i Arijevskih i Mlnihejskih otpadnika".2J Velika vojska Madjarskih

kriZara ,pudu u Bosnu. U odbrani svoje domovine BoSnjaci se juna6ki

bore, ali u odludnoj bitci kod nesretnog grada Dobora, usprkos divovske

borbe, moradose 'podle6i

brojdano mnogo nadmo6niiem neprijatelju.

r) Dizdar, M, op. cit., str. 196--82) Preveden, F., op. cit., str.429.

77

Kralj Tvrtko *" rlog]T rerikasima pada-u ropstvo- Medju zarobrjenicimadakako ne bijaSe stara BosJ;"k"';;;rr, vojvoda Hrvoje. Madjari seffi : "ff :", :""ff ;l T, *ril;;," i1il ;#,,ffi: .: y"?f #, e sa ti, a

i::ar{,;[fi]"T:ll,pJ:.lf tuffil ?"!:r"r podsjeia na jednosB o s n i od o ru g e po r ovi

" " ;;;";";;;;;," Tij:[: "; ili iX T i1fi ?j,J : ;iurneru (Mihajtu) lr,::ir, t;ii rr"" p"i""y;enla* u stuZbi Turskos suttanazavi Bosnu u crno' jufgn s," i" ii"i"i ,,guiio ustanak godine 1852.rada je od Broda o"^,I:gj;rr,."# ;';#l do Zvornika, eo#a oira oru_ff:fl':'#

svojih sinovu' io;";; ;;i;;"ri austro-madjarski oricir dao

Nakon ove stra5ne pogibije kod Doborenastoje ua se iz-m i r-e si sis i s, unffi :,j iii?t.:nT'fi :"f ,;ff

ilrliffjl' i:,?3,11,;Xr,; ih prima sa ""i'ii'' p.ocastima. Ne samo to, neso

u eosni, H;"i"r"i,,f,fr,:i; fj"l[T"T ?-ilj1],il,"TH:l ji{TNelipic i da bi ih'udobr'o'riJ;,; ruilllil ,* .r, sisi.smuni obadvojicuff ?Ji: 5

"llii"# Ll"ffij:n ij::;ir ; H rvo; L u r," p, *, i" i "ox n, ; ui ;

Vide6i Sta se deSava, Napuljski kralj Ladislav,zakljudi da proda svojfi?,J?,"*;"Xi'-';;;1.P:,'ilii'. ;di3 ii ponuaio Veneciji Zadar i n,e.

;"#ilr lj ffifiijffi j: iL r*H.nl?;::: rn; S*ll y".h,r

Pored svih ugovora ':TuO;y

Madjarskog kralja i .vojvode Hrvoja u pogle_du Bosne, narod i crkva' bogumifrtr""" htjedose primiti itrrn"u ."svoga kralja i ustanak ponou"no'piu;;."6,vermoZa niuivolevie i njesov o'ii-'ii r;,."9;",:,[l t'jilT ffis":llponovno dovode ostoju na+ri;estoril.'ila,,r, ;;.;;;ri" 11"",,",;,protiv stanja u Bosni: ,. sigirrr;lf, ,.i" velikl ;il;; ,iilo;" ,

fJi""ii,off l;:, il",,:il I ;';i;:' u;' iiu r r"," b,,oi,,'p

",."'i " *u i i i' I

" toi i

Saveznici sa sjevera i zgga.da upadajuu Bosnu,dokse glavnina Bosanskevojske povradi na iug' sigi"rrnJ-"ri" Jilri pojedine dilerove Bosnesvojim saveznicima: b:t"l: KA;""l;;j' Hrvoje, Usoru. dobiva John3.T3;'r?3 i ;it[Xi'?1l J"; Ji;; ;"" ;;.iiu o 1;,,,'. u' Jr, * r,i o [,, u,oo

" u a u po!i.,I'* ! "'311;il: X,.,

jrj, J"il Jjj ii"Jt s'" n'i'

",i,'r,Jj " e"

2.8lI

Bosanski velmoia Sandalj Hrani6 se ve6 tada pocima oslanjati na Turke.lpak na opetovani poziv Sigismunda, Sandalj dolazi u Budim, 1412, kaokraljev gost i tako dolazi do dasovitog izmirenja izmedju njih. lstovre-meno Hrvoje pada u nemilost, ne samo Sigismunda, nego i ostalevlastele u Hrvatskoj, Dalmaciji i Bosni, a pogotovu u Madjarskoj.Madjarski plemi6i koji su dobili neke dijelove Bosne rade protiv Hrvoja.To su Maroth, Gara i Csupor. Hrvoju je naroiito i5ao na Zivce ovajposljednji. Na jednom sastanku u Budimu, u prisustvu kralja i vlaste-le, Csupor podne ismijavati Hrvoja. lmitiraju6i Hrvojev opori glas onispred njega prolazi ridudi kao vo. Hrvoju udaraju plamenovi uz obraz,ali Suti. Nesto docnije on 6e Csuporu uzvratiti Silo za ognjilo na njemusvojstven nadin.

Hrvoje uvidja da je njegova zvijezda na zahodu i da bi svoj ugledpovratio, on dolazi na ideju, da mora upotrijebiti silu, kako je bilo u

duhu onoga vremena.Vrijeme je ovo vrlonestabilno. Saveznici i prijateljise mijenjaju prema zahtjerima prilika i okolnosti.

Kada je Sandalj Hranic po5ao sa Bosanskom vojskom u Srbiju, da dadnepodrSku Srpskom despotu u borbi protiv Turaka, Hrvoje upada u njegovteritorij pustose6i i pale6i. On sada oWoreno poziva Turke u Bosnukao svoje saveznike. U odsustvu kralja Sigismunda, Madjarska kraljica,po nagovoru Csupora i Gare, proglasi Hrvoja izdajnikom i da se svinjegovi posjedi vra6aju kruni. Hrvoje Salje pismo kraljici u kome pravda

svoj postupak i odbija optuzbu o izdajswu. On dapade zaprijeti kraljici'ako se njena optuZba ne opozove, da 6e optuZiti Madjarski dvor pred

cijelim Zapadnim svijetom. Kraljica ipak ostaje pri svojoj izjavi. Po5toje bio odbijen od Venecije, Hrvoje se sada ponovno obra6a kralju Ostoli.Sigismund je tada zauzet drugim poslovima, pa nije mogao posvetitiBosanskom pitanju svu svoju paZnju, nego spremi u Bosnu biv5egkralja Tvrtka ll, da izazove sto vise nereda. U Bosni bjesni gradjanski

rat, iz kojega Hrvoje i njegova partija izlaze oiad'anim. To nijesu moglipodnijeti Hrvojevi Madjarski neprijatelji, Gara, Maroth i Csupor i onise spremaju za konadni obradun sa Hrvojem. Pred smrtnom opasno56u'a sluzeci se dobrim vezama kralja Ostoje sa sultanom, Hrvoje dozivaTurke u pomo6. Turci to jedva dodekaju.

Odludna bitka vodila se je na jugu Save, u Bosanskoj provinciji Usori'Madjari su naprosto zgaleni. Sva trojica Madjarskih velika5a padaju uropstvo. Hrvoje uzima preda se Csupora i podsje6a ga na njegoveuvrede na sastanku u Budimu. Naredio ie da mu se donese volovskakoZa, u koiu je dao u5iti Zivoga Csupora. Onda je naredio, da se u tojspodobi Csupor baci sa Vranduka pravo u rijeku Bosnu uz ove rijedi:

79

,Dok si bio u ljudskom obliku, volio si da ride5 kao vo; tako sada, poredglasa, uzmi i oblik volovski".r)

U Bosni, nazalost, ne jenjava luda igra velikasa. U jednom izletu kraljaOstole, u kojemu su udestvovali mnogi velikaSi, Sanaaf; HiunL irnu-nadi Pavla Radinovi6a-i ubije ga, pod izgovorom da je izdajica. U neredukoji je slijedio, Petar Pavrovic, sin ubijenoga pavra, u otuorenom savezusa Turcima, ori i gori po ostojinim i sandarjevim posjedima- Turciupadaju u razne krajeve Bosne. Dogadjaji se razvijaju iat<o oa i sandarjHrani6 i Petar Pavlovi6 priznalu Tursku .vlast. Hrvoje, taj ,,nekrunisanikralj Bosne", kojega je, pored svih njegovih negativnih svolitava, Bosnaipak najvi5e trebala, urnre u to vrijeme. Njegovom smr6l nestaje sapozornice Bosne jedna od najinteresantnijih lidnosti u cijeroj njenojburnoj historiji.

l.ryoi" je bio oZenjen Jetenom Nelipi6kom i kad je isao u Budim kraljusigismundu, kao herceg splitski i veliki vojvoda bosanski, imao je takoveliku i. jaku pratnju da je nije mogao sam financirati pa je od svole

"'gospodje Jelene, bogomdane mi hercegovice" uzajmio "sest tisuda

dukatov zlatnih".2) Njegove veiike posjede sada nasti.iedi nlegova udo-vica, a posjedi ibogatstvo znadili su ugled i moc. Krall ostojale odmahbacio svoje oko na Hrvojevu udovicu; on se brzo razvede- sa svolomZenom i oZeni se Hrvojevom udovicom. Medjutim ni to ostoji nije moglopomo6i u borbi sa Pavlovidima, koji ga smatrahu glavnim krlvcem upogibiji njihovog oca. Turci se zgra2aju na besmislenu borbu i ludjadkokrvoproli6e medju Bosanskim velika5ima i konadno sultan Salje svogadovjeka, da pokusa izmiriti zavadjenu gospodu. opet dolazi do drZavnog,,stanka", na kojemu se velika5i sloZise'samo u jednol todci, a to je,da je kralj Ostoja kriv svima neda6ama i da njega treba zaWoriti. Kadje to doznao, Ostoja u no6i makne u zapadnu Bosnu, a pavloviii uvidjajuda su svojom akcijom donijeli zlo cijeloj zemlji. Oni sada nastoje da sesa kraljem izmire, ali Ostoja umre, godine 1418.

Ostojin sin Stjepan Ostoji6 bude izabran za kralja (1419-14211. Veedruge godine njegove vlade vojvoda Sandalj Hranid odludi da konadnoobraduna sa Pavlovida druZinom. On nagovori Turskog sandjak begalshaka Hranusi6a da napadne pavloviie kao sultanove izdajnike. Ishakto poslu5a i Turske trupe upado5e u Pavlovi6a posjede. U borbi Petarpogine, a lshak beg dadne njegove poslede vojvodi Sandalju.

Na drugoj pak strani Sandalj gubi Kotor, kojega zauzima Venecija. pa I

rt Preveaen F., op. cit., str.437.2) Dizdar, M., op. cit., str. 206.

80

pored toga, nekako u ovo vrifeme, odnosi izmedju Bosne i Venecijepoprimaju karakter zblizavanja. Mlecani sada imajri svoga predstavnikana dvoru u Visokom, a odrZavali su vrlo dobre odnose i sa pojedinimvelmozama, narodito sa sandaljem. Njemu su izaslali lvana eordziju saizvjesnim predlozima za suradnju. O tome govori povelja SandaljaHranica izdata u Blagaju, 1. Novembra 1423, kojom se unekoliko regu-li$u odnosi izmedju njega i Venecije, nakon njegovog pristankanaustupanje Kotora Veneciji, iako na to Sandalj pristaje te5ka srca. "Obra6aju6ipamet naSu koliko smo pripravni, i naprijede vele vece pripravni, udinitistvari ke su ugodne redenomu gospodinu du2u i op6ini bnetadkoj, ipomisljajuci velike trude koje je imao poklisar koji u razlidna vremenavelekrat je bio pred naSim gospoctvom-mnogo has je pripavio udinitionej stvari koje nam je rekao., i odnijeti od pameti nage izgubljenje gradaKotora" .')

Madjari su uvijek preZali na razvoj dogadjala u Bosni i kad god je vatragorila unutra, oni bi dodali ulja da bi se u rasplamsaloj situacili mije-Sali u Bosanske stvari. Tako oni sada ponovno puste ii zaroblj6nistvakralja Tvrtka ll Tvrtkovi6a. On se iznenada pojavi u Bosni, a uz nlegaodmah pristado5e neki velika5i. Poslije Aprila, 1421, nista se vise neguje o kralju Stjepanu Ostoji6u, a na prijestolje ponovno stupa Tvrtko llTvrtkovi6 U421-1443).

Zemlja je opet u vrtlogu unutraSnjih nereda, jer princ Radivoje, sinbiv5eg kralja Stjepana Ostoji6a, drZi da je on trebao biti izabran zakralja, umjesto Tvrtka ll. Radivoje zatraZi pomoc od sultana i takoTurska vojska ponovno ulazi u Bosnu. Vide6i da nema nikakvog izlazaTvrtko ll napravi mir sa sultanom, s tim da plati 32,000 zlatih duliata.

Tek Sto je zakljucio mir sa sultanom, kra'lj Tvrtko ll ima sada da se boriprotiv jo5 jedne napasti. Na ime za vrijeme rata od .1409 izmedjuMadjara i Bo5njaka, kako smo ve6 vidjeli, kralj Sigismund dao jeSrebrenicu tadaSnlem Srpskom despotu Stevanu Lazarevi6u, StoBoSnjaci naravno nisu htjeli priznati. Godine 1433, novi Srpski despotDjuradj Brankovi6 nastoji da prodre jo5 dublje u Bosnu i tako dolazido ,otvorenog sukoba izmedju Bo5njaka i Srba. Bognjaci odbiju Srbekod Zvornika, ali prije nego bi bitku konadno bobio, Tvrtko mora dahita na jug zemlje, gdje se ponovno javlja princ Radivoje sa svojimodredima, sigurno pomagan od Turaka. Da njegova tragedija budepotpuna, vojvoda Sandall Hrani6 pristupa njegovim neprijateljima. TimSandaljevim manevrom Brankovi6 dobije Zvornik i Usoru, ostali diozemlje zauzmu Sandaljevi odredi, dok nesretni krali bjeZi iz zemlje.

') tOiau*, .tr. ZtZ.

81

Vojvoda Sandalj Hranii umrije g. 1435, a naslijedi ga njegov brati6Stjepan Vukdic Kosada (143b-1466). postije volvoOj Hrvo;i, Sandatjje bio najmodniji velmoZa kraljevstva Bosanskog. Njegov'nasljednikStjepan Vukdi6 Kosada postaje ,,hercegom" godine t++e i oa tada sevojvodstvo kojim on upravlja zove Hercegovina. Hercegovina StjepanaVukdiia Kosade dakako bila je mnogo ve6a od danasnjeg juZnog dijelaBosne, Sto se tim imenom joS uvijek zove.

Kralj Tvrtko ll u izbjegligtvu u Madjarskoj nalazi se u bezizlaznoj situ_aciji- Pomo6 ne moZe nigdje naii. U toj teskoj i tragidnoj situaiiji ondolazi do sudbonosne odluke: godine 1432 on nudi sultanu Muratu llda bude njegov vazal i da mu plaia godisnji danak u iznosu od 35,000dukata. Sultan tu ponudu prihvati i Tvrtko se vra6a u Bosnu. Sultansada zauzima cijelu Srpsku despotovinu, ukljuciv5i one dijelove BosneSto ih je Srpski despot istom od Bosne prisvojio. Sultan je, izgleda,ve6 tada mogao u6i u Bosnu i od nje napraviti Turski vilajet, ali su gadrugi svjetski dogadjaji za momenat od toga sprijedili.

Nasljednik Sigismunda, kralj Albert ll, umrije, g. 1440 i Madjarsko-Hrvatski velika5i izabraSe Poljskog kralja Vladislava I Ugarsko-Hrvat-skim kraljem. On povede uspjesnu vojnu na Turke i tako Turci napu-stige $rysku despotovinu- Tvrtko brzo iza toga umrije.

Bosanski velikasi sada izabrade zakralja Stjepana Tomasa (1444-1461).Sve do tada on je Zivio vrlo povu6eno, kao pravi pataren, upravoodbijajudi da prizna kraljevsko porijeklo. On se oslanja na Madjareu eventualnim borbama sa mnogim njegovim neprijateljima, medjukojima je najja6i herceg Stjepan Vukdi6 Kosada. To duboko neprijatelj-stvo izmedju kralja i hercega Stjepana nastalo je tek onda kad jekralj pri5ao katolidkoj crkvi.

U doba vladanja kralja Toma5a Bosna je bila uglavnom sva u rukamabogumila. U toj Sljedbi bio je odgojen i sam kralj. Da bi se mogaoodrZati protiv Turaka, u Toma5evoj se glavi radja ideja, da traZi za5titui savez Rima i Zapada. Papski delegat za Hrvatsku i Dalmaciju nagovoriga da napusti bogumilstvo i predje u katolidku vjeru. Cak mu papaEugen lV nudi krunu, samo da pridje katolidkoj crkvi. Kralj otklonikrunu, bojeci se revolta u zemlli, ali ipak pridje katolickoj crkvi i dajejoj velike povlastice u zemlji. U toj melodrami on je nagovoren da serazvede od svoje patarenske Zene, kraljice Vojade, koju je silno ljubio.S njom je imao sina Stjepana kojim se je ponosio. Da bi si osiguraojakog prijatelja, on se Zeni kderkom hercega Stjepana Vukdi6a Kosaae,koji iako toboZe kraljev podanik, ima isto toliko, ako ne i vi5e vlasti

82; ,.

nego sami kralj. Slijede6i kraljev primjer mnogi Bosanski velikasi, naoko predjoSe u katolicku vjeru. To ali nije bio slucaj sa hercegomStjepanom. On ne samo da ostade do kraja vjeran bogumilstvu, nego6e njegovo vojvodstvo do skora postati glavnim utodistem bogumilstvana Balkanu.

Ka.d su Srbija i dijelovi Bosne bili oslobodjeni od Turaka, 1440 god.,kako smo naprijed vidjeli, javlja se ponovno ono staro rivalstvo izmedluBosne i Srbije. Srpski despot Djuradj Brankovii htjede ponovno zauzetiSrebrenicu, koju je nakon Turskog povladenja kralj Toma5 zadr2ao kaostari Bosanski posjed. Godine 1444 dolazi do strasne bitke kod varneizmedju Turaka i Madjarskih krilara u kojoj Turci pogazise Madjaretako da je u meteZu i sam kralj Vladislav platio glavom. Tim borbaMadjara dakako nije bila svr5ena. Pod vodstvom njihovog narodnogheroja Janka Hunjadija, borba protiv Turaka ne samo da ne jenjava,nego se sve vi$e produbljuje. Hunjadi pozove Srpskoga despota u savezprotiv Turaka. Despot ne samo da ne htjede u taj savez stupiti, negojoS izjavi vjernost sultanu.

lzgleda po svim znacima da je psihologko raspoloZenje naroda u despo-tovini u ovo doba viie naginjalo Turcima nego Madjarima. Ovo psiho-lo5ko raspoloZenje izgleda, da nije bilo samo trenutno, nego je bilozasnovano na nekim ranijim pam6enjima. Na5av5i se izmedju sultanai Hunjadija, veli se, da je Srpski despot htjeo da ispita i iednoga i dru-goga Sta bi uradili sa Srbijom i pravoslavljem u sludaju pobjede. ,,Jabih svugdje uspostavio Bimokatolicku vjeru", odgovori Hunjadi. Despotje za tim pitao sultana, Sta bi on uradio i kakvu bi politiku primijeniona Srbiju, u sludaju da pobjeda bude na njegovoj strani. ,,Pored svakedZamije stajala bi crkva i svaki bi dovjek bio slobodan da se Bogu moliu kojoj god bi htjeo", odgovori sultan.')

Na povratku sa jednog vojnog pohoda na jugu Balkana Madjari sa Hun-jadijem pljadkaju i ruSe neke Srpske gradove. Ali budu strahovitopotudeni od Turaka na Kosovu polju, godine 1448. Hunjadi sa ostatkomrazbijene vojske bjeZi na sjever, ali ga despot zaskodi kod Beogradai zarobi. Tek nakon obecanja da ie platiti otkupninu od 100,000 dukatabio je pu5ten da predje preko Dunava, nakon Sto je ostavio kao taocasvoga sina Laszlo-a.

lpak je do5lo do izmirenja izmedju despota Djurdja i Hunjadija. Despot

t fome, E.. los Esclavos y Turquia. Madrid, 1877, str. t7-18. Wditakodier: Arnold, T. W, The preaclring of lsfanr, Lahore. Str. M. Ashraf, 1961,str 197.

&t

se ponudi da posreduje za-opei mir izmedju Turske i Madjarske. Ugovoro miru bude potpisan u Smederevu, Maja 1449, za period od sedamgodina. Tim ugovorom srbiji bude smanjen danak toji je pra6ara Tur-skoj za polovinu, dok je Bosna morala i dalje pra6ati

"ij"ru'ruotu, tut oje ranije bilo zakljuceno.

Sada je trebalo rijesiti pitanje odnosa izmedju Srbije i Bosne. Dosloje do sastanka Ugarskog_premstva i krarja, kojemu saitanku prisustvuiudelegati Bosne i Srbije. Trebalo je rije5iii pitanle Srebrenice. Skupstinanadje da je Bosna u pravu i tako je kralj Toma$, godine 1449, ponovnou posjedu cijelog teritorija kraljevine Bosne.

U to kralj Toma5, po nagovoru pape i Hunjadija, udini strahovitu gresku,koja 6e se grozno osvetiti i njemu i Hunjadiju i Bosni kao samo-stalnoldrZavi. On, na ime, podne otvoreno progoniti patarene. Ta luda politikadovodi do masovnog selenja stanovnistva iz Bosne; jedni bjeZe Turcima,dok se drugi, veliki dio, sklanja pod zastitu vojvode stjepana VukdidaKosade. Patareni sto odose Turcima traze od surtana'db povede ratna Bosnu i da svrgne kralja-nasilnika. s druge strane papa dale kraljui njegovim prista5arna privilegije krilara i oprost grijeha ,,za vrijemetrajanja rata protiv Turaka i Manihejskih heretika".2) Tako nastade, poduticajem stranih elemenata, kojima nije bilo stalo do Bosanskog naroda,krvavi vjersko-gradjanski rat, koji 6e se svr5iti padom Boisne kaosamostalne drzave. U isto vrijeme i srpski despot napada na Bosnu snamjerom da zauzme Srebrenicu. Kralj TomaS se je zapleo u vrzinokolo iz koga se vise nije mogao ispetljati. On traZi pomo6 na sve strane,a Hunjadi mu jo5 zaprijeti da 6e upasti u Bosnu u sludaju da Bosanskavojska predje u Srbiju. Uz to ga jo5 optuZi kod pape da je mlak u borbiprotiv Patarena.

Na Turski prijesto stupi tada mladi sultan Mehmed ll (1451-1481),jedan od najenergidnijih i najambicioznijih Turskih sultana. Bilo mu jetek 21 godina kad je zasjeo na prijestolje svojih predja, a ve6 nakondvije godine zauzima Carigrad, taj istodni Rim, i tim dinom otvara novueru u historiji na5eg dijela svijeta.

Vrlo je, mislim, poudno ovdje napraviti komparaciju izmedju postupkamuslimanskih Turaka i latinskih kr56anskih kriZara prilikom zauzelaCarigrada, jer pad prijestolnice Istodnog Rimskog carstva i ponaganjepobjednika prema pobijedjenome imao je, u oba sludaja, veliki odjeku na5im krajevima. Kako su se tom prilikom ponijeli krilari, redeno je

2) Preveden, F., op. cit., str.4Bg

84 ..:

na str. 59-60. Za Turski postupak, prema Gr6kim izvorima, Arnold, T. W.navodi ovo:

"Jedan od prvih koraka Sto ih je preduzeo sultan Muhammed ll nakonzauzela Carigrada i uspostave reda u gradu, bio je da si osigura vjer-nost krsdana time Sto je sebe proglasio zaStitnikom Grdke crkve. Pro-gonjenje kr56ana bilo je strogo zabranjeno; novoizabranom patrijarhudat je dekret, koji garantira njemu, njegovim nasljednicima i biskupimapod njegovom jurisdikcijom, uZivanje starih privilegija, prihoda i iz-nimnih beneficija, koje su imali ranije pod prija5njom vlasti. Gennadius,prvi izabrani patrijarh nakon Turskog osvojenja, primio je direktno izsultanovih ruku patrijar5ki Stap, kao znak njegovog visokog poloZaja, sakesom od hiljadu zlatnih dukata i konja sa divnom opremom, kojega jeimao privilegiju jahati, kad bi sa svojom svitom prolazio ulicama grada.r)

Ne samo da je poglavar crkve bio tretiran sa svim znacima respektana koje je bio naviknut od strane prija5njih, kr56anskih imperatora,nego je dak Sta vi5e dobio veliku vlast i u svjetovnom domenu uprave.Patrijarhov dvor bio je ovla5ten da presudjuje sve sludajeve izmedjuGrka i Grka; on je mogao propisati globe, staviti prekr5itelje zakonau zatvor, koji je specialno njemu bio stavljen na raspoloZenje pa je6ak u izujesnim sludajevima bio nadle2an izreti smrtnu kaznu, koju suonda drZavne vlasti morale izvr5iti.

Potpuna kontrola duhovnog i crkvenog Zivota (u koje stvari Turska vladase nikada nije mijesala, nasuprot stalnom ranijem uplitanju od stranekr56anskih imperatora) bila je u cijelosti ostavljena u patrijarhovimrukama i u rukama Visokog Crkvenog Sinoda, kojega je patrijarh mogaosazvati po svojoj volji, kad god je htjeo; ovdje pak u Sinodu patrijarh

ie mogao sasvim slobodno odludivati o svim crkvenim i dogmatskimstvarima, bez da se je bojao uplitanja drZavne vlasti.

Kao priznati visoki dostojansWenik carske vlade on je mogao udinitimnogo, da olakSa stanie pritisnutih time Sto bi sultanu podnio prituZbeprotiv djela nepravednih dinovnika. Grdki biskupi u provincijama carstvatakodjer su bili tretirani sa velikim respektom i oni su imali tolikocivilne vlasti nad kr5danskim pukom, da su se, sve do najnovijeg vre-mena, oni pona5ali u svojim diocezama kao da su bili Ottomanski visokidrZavni 6inovnici i tako su zauzeli mjesto stare kr56anske aristokraciie,koja je od pobjeditelja bila uni5tena. Mi nalazimo, da je visoko Grdko

l) Phranfzes, Georgios, Annales, ed. by B. G. Niebuhr, Bonnae, 1838, str.305-306.

85

sveienstvo bilo aktivnije u sruZbi kao Turski agenti, nego kao Grdkisve6enici; dak su poudavali svoj puk da sultan ima eolilu pomo6 iodobrenje kao zaStitnik Ortocloksne crkve.

Radi toga pa premda su Grci bili brojcano jadi od Turaka u svim Evrop_skim provincijama carstva, vjerska toleraniila koja im je bila tako zaga-rantirana, kao i za5tita Zivota i imanja, uskoro ih je navela na to da seizmire sa promjenom gospodara i da preferiraju suverenitet sultana nadkr56ansku vlast. u stvari Grci su u mnogim dijelovima carstva primiliosmanlile kao oslobodioce od grabezrjive i tiranske vlasti Franaka iMledana, koji su vodili dugotrajnu borbu sa Bizantijom za posjed pelo-poneza i drugih obliZnjih dijelova Grcke; uvodeci u Grdku nlihov feu_dalni sistem, oni su sveli narod na stanje robrja, a budu6i ru los nitistranci po govoru, rasi" i vjeri, oni su biri sirno omrznuti od nlihovihpodanika, kojima je promjena, posto nije mogla biti na gore, pruZilamoguinost za poboljSanje pa makar su njihovi oslobodibci takodjerbili stranci, ipak je nevjernidki Tu16in bio daleko preferiran here_tidkom katoliku sa Zapada".'J

Prestravljen tim velikim sultanovim uspjehom, kralj romas salje sultanusvoje izaslanike da izjavi vjernost, a u isto vrijeme salje defiutacije uRim i druge zemlje Zapada za pomo6 Bosni.

Dok Bosanski kralj igra tu dvostruku igru, veliki vojvoda Stjepan Vukdi6Kosada traZi od sultana da po5alje trupe u jugoistodnu Bosnu. To sultanu6ini i od osvojenih krajeva osnuje novi sandjak sa sijelom u Fodi.

Odnosi izmedju Bosanskog kralja i velikbg vojvode Stjepana Vukdi6aKosade poprimaju u ovo doba vrlo tragican obrt. Razloge za to trebatraZiti u prvom redu u kraljevom postupku prema bogumilima, inspiri-sanom sa strane. Otvoreni nastup prema stanovnistvu zemlje moraoje dovesti do kobnih posljedica. Kralj Toma$ je prognao sve ,,Patarene',t. j. izabrane krstjane, koji se zajedno sa svojim djedom sklonise podokrilje hercega Stjepana. Vidjeli smo vec nekoliko puta do sada da jebogumilstvo bilo nepomirljivo prema Rimskol crkvi, koju Sre6kovi6evoBosansko evandjelje naziva ,,sotoninom crkvom'.2) Pod pritiskom silemnogi su seljaci i niZe plemstvo prividno pre$li na katolidku vjeru, alisu u du5i ostali bogumili, puni gordine i jeda na svoje progonitelje.

t)Fi"lry, G- A History of Greece from its conquest by the Romans to theplesenttime, Oxford, 1877,vol.lll, str.502 Vidi: Arnold, T. W., The Preachingof lslam, str. 147-49.2) Solovjev, A., "Nestanak bogumilstva iislamizacija Bosne", GIDBH, t1949,str. 50.

86

Cak je jedan vlastelin, poslan u Rim po kralju Tomagu, 1461 godine,prividno presao u katolidku vjeru, a po povratku iz Rima u domovinuponovno preSao na bogumilstvo i pobjegao pod okrilje hercegu Stjepanuu Hum.2)

Herceg stjepan, s druge strane, ima neprilika u svojoj vlastitoj kuii.On je bio i junak i veseljak; volio je Zivot i lijepo drujwo, a naroditodrustuo lijepih Zena. DruZio se je sa italijanskim trgovcima, koji muPricahu o darima lijepe Cecilije, Florentinske ljepotice. Herceg je zale-lio da ju vidi. Kad su je ltaljani doveli pred njega, bio 1e zapanlen'njenomljepotom. Iako je bio ve6 u odmaklim godinama,on je mladu Florentinkuzadrzao na svome dvoru, unato6 protesta njegove zene Jelene i sinaVladislava. Ta familijarna romanca polako se pretvori u politicki naboj,loji je morao eksplodirati. Hercegova Zena i sin Vladislav bjeZe uDubrovnik. Na hercegov zahtjev da se izrude, Dubrovnik odbija i herce-gove trupe upadaju na Dubrovadki teritorij. U toj tragi6noj epizodiDubrovadko-Hercegovadkih odnosa umije5an je Rim, Ugarska i tiosna.Godine 1451 stvara se savez Dubrovnika i Bosne protiv hercega Stjepa-na, usprkos 6injenici da je Bosanska kraljica bila k6erka hercegaStjepana.

Borba je trajala do 1453, kada je herceg Stjepan izvojevao odlu6nu bitkuprotiv neprijateljeske voiske, predvodjene njegovim sinom Vladislavom.Vladislav se je pokajnidki povratio pod krilo svoga oca. U ovom ratupokazala se je prava mo6 bogumila u Humu. Samo zahvaljuju6i njihovojupornosti herceg je mogao dobiti bitku.

19 Jula, 1453 herceg je izdao u PiS6u, na planini pivi, akt oprogtenja i

pomilovanja sa sinom Vladislavom i Zenom Jelenom, u kome veli:

" ...Odistiv i sjediniv srdce moje,...Naredih i utvrdih i pravo namjestih, od svr5enoga i dobrovoljnasrdca mojoga,Pred gospodinom Bogom Zivijem i pred vsjemi svetijemi, do vijekaBogu ugodivSijemi,Cijelo i pravo i dobrovoljno prostih i oprostih, vsu zgrjehu i supro-tiv5tinu, veliku i malu,Ku6ama na5ijem-PoStenoj gospoje Jelene i sinu mi knezu Vladislavu i svjem vlas-telom i vlastedidi6em Humske zemlje . ..Pravo i istinijo i nelicemierno, prostih i blagoslovih..."

z) lbidem,

87

Koliki je ugled imao tada djed crkve bosanske u Humu, najbolje se vidiiz dinjenice, g,to je herceg, na svome sluZbenom aktu pomilovanja njegapostavio kao glavnog svjedoka. ,,1 na toj postavismo svjedoke i sredi-telje vjere naSe: djeda bosanskoga is njim 12 poglavitijeh krstijan it2na5ijeh plemenitijeh vlastela-".1)

Na drugim ratnim podrudJima u blizini na$ih centralnih zemalja situacijanije stabilna. Turska vojska doZivljuje trenutni neuspjeh pod Beogradom,1456. OkuraZen tim Madjarskim uspjehom, kralj Toma5 objavi kriZarskuvojnu na Turke i zatraZi pomoc od cijelog Zapada. Papa Calixtus lllgalje vatrene apele kroz sve Zapadne zernlje za sakupljanje priloga,koji bi se dijelili na tri jednaka dijela: treiina Ugarskom kralju, tre6inakralju Bosanskome Toma$u i tredina vodji Albanaca, Djordju Kastriotu.U to umre Ugarski kralj Ladislav V, Novembra 1457, a u Januaru 1458Hunjadijev mladi sjn Matija$ Korvin bi izabran za Ugarsko-Hrvatskogkralja.

Kako je odziv za kriZarsku vojna na Zapadu bio dosta slab, to se kraljToma5 nadje sam u borbi protiv mo6nog Turskog sultana. lako jeBosanska vojska imala neSto uspjeha u podetku, konadni ishod je biosvakome jasan. U Aprilu, l458, kralj Toma5 zakljuci mir sa sultanom,obvezuju6i se ponovno na pla6anje godi5njeg danka prema ugovoru u

Smederevu od 1449.

Srpski despot Djuradj Brankovic umre, a naslijedi ga sin mu, despotLazar Djordjevi6 ('1456-1458). Odnosi izmedju kralja Toma5a i despotaLazara poprimaju prijateljski ton. Postavljen je plan da se Zenidbomizmedju despotove k6erke Jelene i TomaSeva sina Stjepana poveZuBosna i Srbija u neku vrstu obrandbenog saveza protiv Turaka. Medju-tim prije nego je do Zenidbe doslo despot Lazar umre te se stvori krizanasljedja u Srbiji. Kralj Toma5 i njegov sin Stjepan odlaze u posjetuUgarskom kralju Matiji Korvinu, a ovaj saziva skup5tinu vlastele u gradu

Szegedu, kojoj prisustvuju i Srpski predstavnici. Skup5tina zaklju6i dapostavi Stjepana Toma5evi6a novim despotom Srbije i svih zemalja 5toih je despotovina imala u Madjarskoj. U Aprilu, 1459, Stjepan Toma5evi6se ozeni princezom Jelenom i tako se Srbija i Bosna ujedine u perso-nalnu uniju za kratko vrijeme.

Sve ovo nije mnogo koristilo, jer narod u Srbiji nije bio za ovakav po-

redak. Despot Stjepan Toma5evi6 dodje u Smederevo sa Zenom i rod-binom, ali narod nije volio ni njega ni njegovu Zenu. Princezu Jelenu

') Ditd*, M- Stari Bosanski tekstovi, str. 250, 254.

BB

narod nije volio, jer je ona bila protiv Mihajla Zbogovi6a, po naroduizabranoga despota. ona je Zbogoviia spremila u laniima kralju MatijiKorvinu, a sebe stavila pod okrilje Madjarskog kralja. Srbi su pak unovome despotu gledali samo orudle Madjara, a u Matiji Korvinugorljivog katolickog zane5enjaka, koji ee nastojati da njimi nametnekatolidku vjeru.

Sultan je svu tu igru pomno pratio. 20. Juna, 14S9 njegova vojska osvanepod Smederevom. Srbi ne samo da se ne odupirahu, nego cak dado5esultanu kljude grada, u koji on udje bez kapi krvi. Kroz nekolike godinene5to slidna drama ponovi6e se u Bosni pod tvrdim gradom Bobovcem.Kako se je Smederevo, po vaZnosti svojih utvrda i geografskom poloZa-ju, smatralo odmah iza Carigrada, drugim kljucnim gradom jugoistodneEvrope, to je pad tako vaZnog mjesta, i to bez otpora, izazvao zapre-pa5tenje u cijeloj Zapadnoj Evropi. OptuZbe su padale na sve strane,a narodito na kralja Toma$a. Papa naredjuje istragu cijele stvariprijeteii kralju Tomagu, da 6e biti iskljuden iz crkve, ako se uspostavida je on kriv za pad Smedereva. lstraga medjutim pronadje TomaSanevinim.

Kralj Stjepan Toma$ umrije naprasno, 10 Jula 1461r, a naslijedi ga sinmu Stjepan Toma5evi6 (1461-1463). Situacija je u zemlji upravo bez-nadna, radi toga Sto kralj, pod uticajem izvana, vodi otvorenu borbu i

dini sve vrste nasilja protiv bogumila, svojih vlastitih podanika. Uz tomu dolazi u glavu ideja, ako se okruni kraljevskom krunom dobivenomiz Rima, da bi mogao okupiti narod oko sebe i dobiti jadu podrSku saZapada u borbi protiv Turaka. Kralj je dakle pod uticajem Rima udiniodvije fatalne greSke, koje su konadno dovele do pada Bosne kao samo-stalne drZave i do pada kraljeve glave. On je, prvo, do5ao u sukob sasvojim, bosanskim narodom, tjerajudi ga silom da mijenja vjeru, adrugo, kruna iz Rima na samo da nije dovela do konsolidacije unu-traSnjeg fronta, nego ga je oslabila dotle, da je narod u Turcima gledaooslobodioce od doma6e tiranije.

Poruka kralja Stjepana Toma5eviia papi Eneju Silviju Pikolominiju,saduvana na Latinskom jeziku, iako joj je autentidnost sumnjiva, jasnogovori o odajnom polozaju bosanskog kralja, koji prekida sa Turcimapod uticajem Zapada, a taj isti ga Tapad u najteZem dasu ostavlja nacjedilu.

"Dojde glas kraljevstvu mi kako car turski Muhamed namjerava dojdu-6eg ljeta udariti s vojskom na mene i da je za to sve potrebito prigoto-vio. Tolikoj sili turadkoj ja sam ne mogu odoljeti. Umiljeno sam molio

&9

uS.als\u i bnetacku gospodu i Jurija Kastriota jeda bi mi u ovoj nevoljipohitali u pomo6, Sto molim i tebe, svepodtenog, uzmo2nog i presvi_jetlog gospodina i oca. Je ne istem zratih brda, ati nin oio ria da mo;ineprijaterji kao i ljudi u mojoj zemrji uznaju kako mi tvoja pomoJ neeeuzmanjkati. Jere, ako Bo5njani budu vidleli da u ovoj'.rii n"Ju Oitisami i da ie im mnogi ini pomofi_hrabitle ee u rat iti i vojevati, atagdi i turadka vojska ne6e bez straha u moje vladanje n"prr"noulisti . . .

Predhodnik tvoj blagorodni Eugen ponudio je roditerju mome, dobrogspomenutija gospodinu krarju Tomasu, krarjevski vijenac i hotio izgra-diti crkve ipostaviti episkope u rusagu bosanskom,-ari te dobre uvjeteroditelj nas nije mogao primiti- nije htio da na sebe navude navist ignjev turadku-jere je bio jo5 nov vjernik i joS nije bio prognao nev_jernike i maniheje iz ovoga kraljevstva. A ja sam pade k"ao diyetekr5ten i udio sam latinsku knjigu i tvrd u [atoliekoj upri fa se nebojim onoga dega se moj otac bojao. Stoga vise od'svega jest moleZeljanije da od tebe primim krunu i svete episkupe, Sto" ee najboljeznamenije biti da me neces u hudobi ostaviti. S pomo6u tvojom dati6u svoj Bosni ve6e upvanje, a nenavidnicima veii strah...

9y:.li javljam-da je svakome vidimo kome se podoba, jere je sveistinito i turdo, da kasnije ne kaZes da ti nije bilo znano i ia mene nepotvori5 zbog mojega nemara i neskrbi. A moj roditelj je predsasnikutvome Nikoli i Bnecima proricao kob koja 6e zadesiii carigrad i tumu

_se nije dala vjera. Krstjanstvo je zato na svoju velju stetu izgubiloonaj carski grad, stolicu patrijarha i temeljac Grcke.

-Sada_ja za sebe

takvu sudbu proridem. Ako mi vjerujete ibudete pomogli, onda 6u sespasti, inako-propasdu. A moja propast nece biti samo moja_onace povu6i kao bujica i mnoge druge.. ."')

Predstavnici kralja stjepana po ovom predmetu nailaze na simpatidanprijem u Rimu i papa Salje svoga legata u Bosnu sa krunom za bosan-skog kralja. Rano u Novembru, 1461, u novoj prijestolnici Jajcu, predsakupljenim plemstvom, kralj stjepan Tomasevi6 bude okrunjen kra-ljevskom krunom. On je bio prvi i posljednji bosanski kralj, koji je dobiokrunu iz Rima, a nosio ju je jedva dvije godine. To krunisan;e Uito ;"razlogom da se na Bosnu srudi oluja sa dvije strane. Madlarski kraljnije mogao podnijeti krunisanje bosanskog kralja, kojega on smatra5e,po nekom nepisanom zakonu, sebi podredjenim. iosredstvom papeipak se je na5ao modus vivendi izmedju Ugarskog i Bosanskog kralja,

D D''.d"'t M" op. cit., str. 265-62.

90

s tim Sto je posljedni stupio u savez sa Matijom protiv Turaka i odre-kao pla6anje danka sultanu, na koji je bio obvezan pismenim ugovorom.Tim dinom kralj Stjepan je sebi izrekao smrtnu osudu, a Bosni gubitaksamostalnosti.

Sultan nije mogao podnijeti jednostrano kr5enje ugovora i po6eo jespremati veliku vojsku na Bosnu. Ta vojska dolazi pod tvrdi grad Bobo-vac, kojega brani prividno pokrSteni, dojudera5nji patarenski veli-kaS Badak. Kao Sto je predato Smederevo, detiri godine ranije, takosada Bobovac pada u ruke sultana Mehmeda ll Fatiha, bez otpora.Nasilno nametanje narodu neprihvatljivih ideja stvorilo je i ovdje istupsiholo5ku atmosferu koja dovodi do onog prigu5enog unutraSnjegotpora Sto 6e eksplodirati u prvoj datoj prilici. To je historijska istinakoja se stalno ponavlja. Usprkos toga nasilnici itirani izgleda nikakone mogu da iz toga povuku logidan zakljucak. To prigu5eno psiholo5koraspoloZenje u datom momentu mijenja tok historije.

Pad Bobovca, najjadeg grada kraljevine Bosne i njenog ponosa krozvijekove, owara vrata Turskoj vojsci kroz cijelu zemlju. Nesretni kraljuhi6en je u Kljudu i doveden pred sultana. U nedoumici Sta da se snjim uradi, a po5to mu je vojskovodja zagarantirao Zivot, naravno bezpitanja i odobrenja sultana, neki Perzijanac dodje sa odlukom da kraljatreba smaknuti. Navodno je tu odluku osnivao na rijedima Muhammeda(a.s.):

"Vjernik ne smije dozvoliti da ga ista zmija pecne dva puta iz isterupe.'Tako eto u vrtlogu dogadjaja, diji su glavni aktori bili uvijek izvanBosne i njenog naroda, izgubi glavu posljednji Bosanski kralj, a Bosnaulazi u novu eru svoje burne historije.

Pad Bosne tumadi se od strane nekih naSih doma6ih historidara nanadin koji nikako ne odgovora historijskom dinjenidnom stanju. Neki6ak piSu kako je

"Bosna sramno izgubila svoju drZavnu egzistenciju".r)To su oni pisci, kojima nije stalo do razglabanja historijskih dogadjajau okviru ideja i shvaianja onoga vremena, nego oni na te dogadjajegledaju iz svoga danaSnjeg, ultranacionalistidkog i Sovinistidkog staja-ligta. Zaslijepljeni mrZnjom na sve Sto ne odgovora njihovim uskimpogledima, oni nisu u stanju da analiziraju dogadjaje mirno, objektivnoi bez predrasuda, kako to odgovora istraZiva6ima histori.lskih istina.

Svakome tko se bavi historijom poznato je da je Bosna saduvaladrZavnu samostalnost gotovo citavo jedno stoljede nakon Srbije, apreko tri stotine godina nakon Sto je Hrvatska izgubila svoju dr2avnu

r) Corovid, V., Bosna i Hercegovina, str. 59.

91

samostalnost. Ako je govor o borbi i naporima mi ne vidimo niti jednood nasih slavenskih plemena, da je izdr2alo stoljetnu borbu protiv svihi svakoga, kao sto su to biri srednjevjekovni Eiosnjaci. Usprkos svimkriZarskim vojnama, usprkos stoljetnim Mad;arskim poku5ajima daBosni nametnu svoju vlast i svoj okvir ideja, Bosna se je odrZalakrvare6i kroz vijekove da ocuva svoju nacionilnu i vjersku neovisnost.Kad se jedna drZava nadje izmedju ceki6a i nakovnja, kao Sto je bilaBosna izmedju Madjarske i Turske, obadvije strane drlave, onda takvadriava ide tamo kuda joj diktiraju zahtjevi datog momenta, jer drZavenemaju ni stalnih prijatelja ni stalnih neprijatelja, nego samo stalneinterese. KriZarske vojrre pod vodstvom Ugarske, koje su toliko putaostavile pustos u zemlji, imale su za zada6,u indoktrinirati ditav jedanponosni narod u nekoj njima neprihvatljivoj ideologiji i jos k tomunametnuti Bosni strano gospodstvo. pravo je dudo zasto ovi I ovakvidoma6i pisci ni ne pokusavaju da istaknu pravog krivca za unutrasnjuslabost Bosne. osim toga ne smijemo zaboraviti da je Turska u onovrijeme do5la sa zaista revolucionarnim socijalnim idejama. U Evropiie to bilo doba feudalne aristokracije. Do nekog ugleda i vlasti mogaoje doci samo onaj koji je vukao lozu iz neke aristokratske kuee. seijaki kmet na vlastelinskom dobru bili su samo sluge ili robovi. U turskojpak drZavi.mogao je doci do najve6eg poloZaja, ugleda i dasti dolu-cera5nji seljak, ili seljadko dijete, ako je bio sposoban i ako je prihvatiolslam. Treba samo proditati pismo Zagrebadkog biskupa sirnuna Erde-dija, od 24 Novembra, 1536 pa da se donekle osjeti duh onoga vremena.Biskup je to pismo uputio svorne prijatelju, bivdem Hrvatskom banu,Franji Bacanu, povodom turske ofanzive u Slavoniji. U pismu se nalazei ove rijef,i:

,,Oba sandjaka, Bosanski naime i Smederevski, izdali su proglas, da6e svi oni koji priznaju vlast ili turskog cara, ili lvana (Zapoljskog),ste6i mir i slobo5tine. I ovo mogu smjelo ustvrditi da je poslije osvo-jenja Broda, zajedno sa onima koji su bijedno pali u robstvo, vise od40,000 ljudi otpalo od kr5canske vjere i svakim danom otpada ih bezbroja,drZe6i da6eovo Zivota Sto im preostaje, lak5e prozivjeti u mirnijimvremenima. I naSi podloZnici, duv5i za slobodu, koju su Turci proglasili,tako su postali bijesni, da se bojim da 6e jednoga dana i plemidi iseljaci jednoglasno izlaviti vjernost Turcima tako, da ja ni u svojojku6i nijesam siguran . . . Bijedni svijet u odajanju zbog tolikih nevoljasvojevoljno, naZalost, prihva6a muhamedansku Sljedbu, odridu6i sevjere Krista Spasitelja. To je dodlo da i moji kmetovi na dobrima okotvrdjave Sopje ostavljaju mene i priznaju vlast Turaka".r)

') Handzii, Adem, ,,O islamizaciji u sjeveroistodnoj Bosni u XV iXVl vijeku",Orient. lnst., Sarajevo, Prilozi la oriientalnu filogiju, XVI-XVIl, s. 12.

-

s2

To proizvoljno tumadenje historije vrijedi i onda kad nasi doma6ihistoridari govore o prelazu bogumila na lslam. oni u tome aktu gle-daju, ili ho6e da vide nesto Sto ondasnji Bosnjak nije vidio. On je ulslamu vidio i naSao konadno utoaiste od vjekov;ih progona i krvarenja.S toga je vrlo neukusna, neobjektivna i dak- Sta vise smije5na primjedbanekih od tih historidara, kad vele: ,,potur6i se plahi iiakomi", itl taOvele da su Bo5njaci pre5li na lslam da bi saduvali svoje posjede.

lstina je da je bilo, da ima i da 6e uvijek biti izvjesnih pojedinaca, kojisu spremni da za materijalna dobra prodaju svoje nazore, ideje, pogledei pripadnosti. Takvi pojedinci se nalaze u svim narodima i zaleonicama.

Ali Zigosanje ditavog jednog naroda sa tim pedatom moZe da poti-6e samo iz subjektivno motivisanih namjera, koje su vrlo providne.Ako su to bili motivi za prelaz Bo$njaka na Islam, bilo bi jako za-nimljivo ispitati razloge radi kojih na$a druga Slavenska bra6a primisekr56anstvo.

72. Drlavno-pravn i poloiaj srednjevjekovne Bosne

Slovo Bosni')

Mnogo je pisaca ku5aloU crno tvoju zaviti slavueak i Zi6u tvome u6initi kraj,

Ali im manika mo6,Da u daljinu obzorja plavulznad svog duhovnog brloga dignuSvoju si6u5nu glavu,

lli da dlanom crnim sakriju

Zarkoga sunca sjaj.

Na prelazu iz srednjevjekovne samostalne drZave u Turski periodpotrebno je re6i nekoliko rijeci o dr2avno-pravnom polo|aju srednje-vjekovne Bosne, narodito u odnosu na Ugarsku. postoji, na ime, tezau doma6oj literaturi, a pogotovu jo5 kod Madjara, koja ide za tim daprikaZe Bosnu, kao da je toboZe bila, za cijelo vrijeme srednjega vijekapod vrhovni5tvom Ugarsko-Hrvatskih kraljeva. Neki idu 6ak tako dalekoda piSu, kako su izvjesni bosanski banovi, toboZe svjesni dinjenice da

r) Parafrazirano po Mirzi Safetu.

93

pripadaju pod vrhovnu vlast ugarskih kraljeva. kad bi se oslobodilimomentalnog vrhovnistva Bizantije, pohitali cia se svojevoljno podvrgnupod vrhovnu vlast tih svojih dragih i milih gospodara.

Ni5ta nije dalje od historijske stvarnosti; takovo pisanje ne moZe sesmatrati ozbiljnim radom. Prije svega pogresno je tumaciti dogadjajeSrednjega vijeka iz perspektive danaSnjeg doba. Svako vrijeme imasvoju posebnu psihologiju, svoj na6in gledanja na svijei i Zivot, svojokvir ideja, sistem prednosti, vrijednosti ivrlina itko nije u stanju daprodre u psihologko raspoloZenje historijskih cinbenika jednog izvjes-nog vremena, taj ne6e biti u stanju tumaciti dogadjaje prollosti onakokako su ih shvaiali ljudi onoga vremena.

lmade tendencija kod izvjesnog broja nagih pisaca da ditavu povijestSlavena na Balkanu tumade u okviru Srpsko-Hrvatskih odnosa od po-sljednih 55 godina. Odnosi pak izmedju Srba, Hrvata i Bo5njaka bili suonda sasvim drugaciji. Svako od ta tri na5a plemena imalo je svojudrZavu. Odnos izmedju tih naSih srednjevjekovnih drZava nije bioproZet modernim pojmovima nacionalizma. Pored na$ih naroda ondjesu igrali ulogu idrugi historijski faktori, u prvom redu Madjarska,Turska, Bizantija iVenecija. NaSi su narodi bili u sredlstu jednoghistorilskog vrtloga, koji je bio prouzrokovan i pokrenut vanjskim din-benicima, na koje naSi narodi nisu mogli utjecati. Ne zaboravimo onusudbonosnu administrativnu liniju izmedju lsioanog i Zapadnog Rimskogcarstva, koja je nastala nekoliko stoljeca prije naSeg dolaska na Balkan.Ona prolazi todno kroz srce naSeg narodnog teritorija. Vjerski raskolizmedju Rima i Carigrada u jedanaestorn stolje6u zapravo cimentiraonu prvu podjelu. NaS se je svijet odmah po dolasku u danaSnju na5udomovinu na5ao u centru vrtloga velikih svjetskih duhovnih sila iprotivsvoje volje. Zahvatili su nas razliditi valovi imorali smo, moZda i

protiv na$eg pristanka, i6i sa valom, ako nijesmo htjeli biti poto-pljeni.

Velike svjetske religije Kr6canstvo i lslam imale su jako vaZnu, moZdapresudnu ulogu u naSoj drami. MoZda bi se moglo reci da uzvisenimoralno-eticki principi na kojima pocivaju te dvije velike svjetskereligije nijesu nikada od nalih naroda pravilno shvaceni iu praksi primi-jenjeni. Umjesto da narod podignu na vi5i, humaniji stepen propovije-dajuci i praktikuju6i ljubav, bratstvo, medjusobno potpomagnje i razu-mijevanje, ondje su vjere postale izvor mrZnje izatiranja. To nikakone moze biti cilj i poziv ni Kr56anstva ni lslama. Stvari se pogresnotumade i radi politidkog rivalstva izmedju pripadnika tih religija, dolazido duboke mrZnje medju pripadnicima jedne te iste rase. Srbi, pri-

94

mjerice, 6esto puta bacaju krivicu za sve svoje neda6e na Turke, daklemuslimane, dok zaboravljaju da je pravoslavni car Jovan Gantacuzen,car lstodnog Rimskog carstva, pozvao godine 1354, Turke da prediuu Galipolje i da brane carstvo protiv nadiruce Du5anove Srbije, koiaje htjela uzeti istodni Rim.t) Taj poziv omogu6io je Turcima, jedno

stoljeie docnije, da zauzmu Carigrad. kojega su Srbi isto tako moglizauzeti. I ovdje dolazi do izra\aja ona istina da u historiji manje odlu-6uju sentimenti, vi5e interesi.

Madjarska tvrdnja da je srednjevjekovna Bosna bila pod vrhovnomvla5du njihovih kraljeva, da su oni imali suverenitet nad Bosnom, nema

nikakve pravne ni sWarne osnove. Istina je da su neki kraljevi iz ku6e

Arpadovi6a nosili dugadke, kitniaste naslove, kao: ,,Milo56u BoZijom

kralj Ugarske, Dalmacije, Hrvatske, Rame, Srbije, Lodomerije, Rumunije

i Bugarske".z) Koliko ta pornpozna titula u poiedinim sludajevimaoznaduje pravo suvereniteta, o tome se moZe govoriti.

Odnos Ugarske prema Bosni mijenjao se ie tokom vremena i uzimaorazlidite forme. U prvo vrijeme taj se odnos ispoljava u vidu krizarskihvojni na Bogumile, bez nekih teritorijalnih pretenzija. U stvari to jedoba kada Madjarska sama djeluje viSe kao vazal Bimske kurije i

njen mac protiv heretika. u doba Kotromanica, narocito bana stjepa-na ll, koji postade punac Madjarskog kralja Ljudevita, dolazi da neke

vrste saveza izmedju Bosne i Madjarske. Nesto docnije, u doba Ugarskeekspanzije, Madjari su odvajali izvjesne, male dijelove Bosne i u njimapostavljali svoje ljude za upravitelje, aJi tim nije prestala postojati

samostalna Bosanska drlava. Nekada je dolazilo do nekog ugovoraizmedjq Madjarskog kralja i Bosanskog vladara, ali taj ugovor nije imao

nikakvog znalaia, ako ga Bosanski drZavni "stanak" nije prihvatio, kao

Sto smo vidjeii sa ugovorom u Djakovu izmedju kraljeva Dabi5e i

Sigismunda, godine 1393. Jedino nakon pada Bosne pod Turke, kad je

t<ritl H,tati,;a korvin zauzeo Jajce i osnovao dvije male banovine pod

direktnom' upravom Ugarske, moZe se govoriti o nekom Madjarskom

vladanju nad malim dijelom biv5eg Bosanskog kraljevstva' Ali to jebilo nikon nestanka Bosn" sa pozornice dogadjaja kao samostalne

drZave i to zapravo ulazi u sferu odnosa izmedju Madjarske i Turske'

a ne Bosne i Madjarske. ,,Medjutim nikakav srednjevjekovni, a pogotovu

moderni drzavno-pravni pojam suvereniteta ne moZe se iz tih odnosa

r) Bryer, A., Byzantium and the ancient East, New York, P' Hamlyn' 1969'

str. 21.,) Baernreither, Josef Maria, ,,Bosnien u-nd die Herzegovina in der vorottoma-nischen Zeit;, Osterreichische Rundschau, v' 54, str' '115'

95

izvesti, cak je jos uvijek neistrazeno, kako je Ugarski krarj upo6e dobionaslov "rex Ramae".lJ

eovjek se nalazi na krizavom terenu kad pokusava pravno definirativlast samih Bosanskih banova, odnosno kiarleva. xuruu onou-smistaima govoriti o suverenitetu stranog vladara nuh gorno;, k;jil; iroguoimati. samo neki upliv na Bosanskbg vladara, a nikako 'nui

,Lrryom inarodom direktno.

U s'rednjevjekovnoj naime Bosni krarj nije bio apsolutni gospodar, negoje bio jedan od velikih magnata, .apruio prvi medju ;"jnuliru. Bogu-milska crkva nije bila samo duhovna vlasi, nego njen poglavar uvijekbudnim okom prati Sta se u zemlji deSava. Svi "vaZniji

,igl"uori,, pogo-tovu medjunarodni, potpisuju se u njegovom prisustvu; -on je'"u;LAot.Da su Madjarski krarjevi

.imari, nekad"manji nekad u"ei, ,ti.ui ria eo-sanske banove, odnosno kraljeve, o tome nema sumnle, ali ih nikaclanisu postavljali, izabirari i svrgavari. To je pravo pripadaro drZavnom"stanku" Bosne, a njega su diniri velika imara vrastera i prJitavnicicrkve Bosanske. Kad god je Madjarski krarj nastojao oaivo;u-vor;unametne Bosni, morao je to raditi sirom, a to je dovodilo do oruzanihsukoba i ratova. U tim ratovima i okrSajima ratna je sre6a bila cis nastrani jednih, cas drugih. Bosna se je junadki odupirala tim potula;imapa ne samo da je pobjedjivala Madjare, nego je dak prodirala'u suiledneHrvatske zemlje itamo vrsira stvarnu vrait, kola je ide facto io" jur"pripadala Ugarskim kraljevima. Madjarska nr.ie nrtioa odredjivala carine: qg:"i,kao Sto je to radila u Datmaciji, nije imata nikakvl funkciju usudskoj upravi, niti je imara ikakvog uticaja u regurisanju trgovinsko-prometnih odnosa u zemrji. Ukratko, "postojanie pruui polj"da tihzemalja u smislu drZavne povezanosti sa Ugarikom krunom, kao Sto 1ebio sludaj sa Hrvatskom, ili u smislu vr5e-nja upravne vlasti, kao Stoje. to bilo u Dalmaciji, ne moZe se, iz toka historijskih dogadjaja, za_kljuditi za Bosnu i Hercegovinu".2)

lstina, deSavalo se je da protjerani Bosanski ban, odnosno kralj, nadjeu-Madjarskoj utociste i vojnu pomoi protiv dama6ih velmoZa.'io nileni5ta neobidno u ono vrijeme; to re j" desavalo i koa drugih irZavai kraljevskih ku6a. U ovo vrijeme narodito pada u oei sticanje zemarlaputem 2enidbenih veza, putem miraza; o sirokim narodnim'srojevimanije se onda vodilo mnogo raduna, osim u toriko sto su upotrebiyavaniza odbranu lenskih dobara nlihovih gospodara. Nekada je sami utrdu.

r) lbidem'z) lbidem, str. 166-62.

96

igra6ka u rukama velikih i silnih velmoZa, kao 5to smo vidjeli za vrijemevelikog vojvode Hrvoja i drugih bogumilskih magnata.

Zenidbene veze srednjevjekovnih vladara i drugih prvaka desto sepogre5no tumade. -Nisu u ono vrijeme nacionalni osjeiaji vodili vla-daju6e krugove da podju u susjedne zemlje. Borba je bila za vlast i

odrZanje, a svi drugi motivi bili su sporedni. Hrvatski, Srpski i Bosanskivelika5i udruluju se sa svim i svakim u borbi za oduvanje vlasti, pamakar ta borba bila protiv vlastite bra6e. Sad ih vidimo u savezu saTurcima, sad sa Madjarima, sad sa Venecijom, ve6 kako im interesidatog momenta diktiraju. Govoriti o nekom nacionalnom osjefaju kodtih ljudi u onom smislu i znadenju kako mi to danas shva6amo, bilobi pogre5no. Ako je Hrvoju, Sandalju Hranicu, Marku Krafjevi6u ili paklvani5u Nelipi6u trebala podr5ka neslavenskih sila u borbi protiv nji-hovih osobnih rodjaka, oni ni dasa ne bi kolebali da tu pomoc zatrale.NaSi pak historijski udZbenici za sve na5e neda6e okrivljuju Turketako da stranom posmatradu izgleda, kao da mi ne bi uop6e imalihistorije, da Turci nisu do5li na Balkan.

13. Pouke iz proilosti

Pisanje historije je i najvaZnije i najopasnije djelo u medjunarodnimi medjuplemenskim odnosima. MrZnja i laZ nikada nikome nisu pomogle.NaSa se zemlja nalazi na takvom geografskom poloZaju, da je onazaista pravi most izmedju lstoka i Tapada, izmedju kontinenata i naroda,izmedju civilizacija i kultura. U na$oj su zemlji jedinstveno zastupljenesve kulturne orijentacije tako da bi mi mogli pokazati cijelom svijetu,ne kako se kolju i zatiru bra6a i rodjaci, nego kako se moze Zivjetiu slobodi kroz pluralizam. NaSa zemlja kao da je predestinirana da usvijetu igra kulturnu i humanitarnu ulogu daleko ve6u nego $to bi jojdopustilo brojdano stanje stanovni$tva. Mi bi mogli imati mjesto uhistoriji i zbivanjima dana$niice mnogo ve6e nego Sto je na$ postorna geografskoj karti. Mi bi mogli imati najbolje veze sa lstokom i Zapa-dom, ako ne dopustimo da nas drugi izrabljuju u svoje svrhe, kao Stoje to do sada desto bivalo. Neutralnost se na5oj zemlji name6e kaojedino pravilno gledanje na stvari, kao prirodan put. Mi nemamo inte-resa prolijevati krv za bilo koga, jer smo je do sada toliko prolili, daje svaki grumen naSe grude natopljen na5om krvlju. eovjek nije samomisaono bi6e; on je zbir akcija i djela, postupaka i dinova, u kojimai kroz koje se njegove misli ispoljavaju i kristaliziraju i po kojima gadrugi ljudi sude i ocjenjuju.

DrZava nije i ne smije biti sama sebi cilj; ona treba da postoji samo

97

kao pogodno sredstvo da se do nekog cilja dodje. svrha i cirj drzavetreba i mora biti omoguiiti svakome poledincu i svakol nalionarno;zajednici da iskoriste do maksimuma suole ratentne inoiviiuatne, nacio-nalne. i socijarne snage i sposobnosti na ridno i op6e dobro. svakomepojedincu treba omoguiiti, u siobodnoj narodnoj d'rzuui, da se interek-tualno.i fizicki razvije tako da njegove eventuilne sposobnosti buciuod .koristi i njemu i njegovoj zalednici i cijelom dovjedan;t;. U slo-bodnoj narodnoj drzavi ne smije se javiti irovorj" too-j"onii,,"uko .udruga narodna grupa p.onosi sa svoyom kurturnom i i'iiiorii.lo, ur-Stinom. Oovjek sa razvijenom, budnom svije5iu o svome 2i6,u, zna dane moze biti otok usamrjen, sam za sebe. Historijski proces, histo-rijsko postajanje, uci ga, da su samo oni ljudi svjesni historiiJog zOi-vanja, koji sebe smatraju karikom u lancu Sto se proteZe nupri;*O inazad u beskonadnost. Ni jedan od nas kao pojedinac ne znadi nisve ni niSta. Zavisi od odnosa u zajednici da li 6e biti aktivni cinbenik,stvaraladka snaga u postajanju, ili 6e biti pasivni objekat, f.oiJgu Orrgiupotrebljuje za svoje svrhe.

Jos jedna dinjenica je vrro vazna, a to je da se shvati, da u jednoj vise-sloZ.enol drZavi, ni jedna grupa, ni jedna narodnost ne smije imatiprivilegirani status i biti u poziciji da drugim narodnostima name6esvoj jezik ili izvjesne specifidne pogrede i nazore. U svajcarskoj, na pr.,prema Ustavu od 1874 bile su priznate tri nacionalnosti i tri sluzbenajezika; Njemadki, Francuski i ralijanski. Medjutim, kad su stanovnicijednog dijela Grisonskog kantona zatrazili, g. 1937, da se i njihov jezik,RomaniS, tretira kao jedan od ravnopravnih jezika u fedeiaciji, to jeodmah usvojeno, bez da ih je itko okarakterisao neprijateljim a'd,rzave.Taj jezik, kojim govori svega 1.2olo stanovnistva zemlje, imi isti statuskao i Njemadki, kojim govori preko Z0olo stanovnistva.

Snaga i slabost jedne drZave mjere se po zadovoljstvu njenih gradlanai njihovoj spremnosti da ju brane. Bez obzira kakav je sastav drlave,njeni gradjani branide ju samo onda, ako im ona osigurava Zivot, nor-malan razvoj i plodove njihovog rada. I najhomogenija drZava ne moZese odrzati, ako u njoj postoji nacionalno, klasno ili intelektualno nasilje.Najteze prolaze one drZave u kojima gradjani stalno moraju dokazivatisvoju odanost postojecem poredku. lstinabog, medju ljudima ima itakvih koji su po prirodi naklonjeni nasilju svake vrste. Od takvih neu-ravnoteZenih elemenata drlava mora Stititi ljudsko dru5tvo.

f{ad je prva Jugoslavija bila tek u nastajanju, vec se je moglo naslutitikakva burna i nesretna buducnost nju 6eka. I najve6e drvo padne, kadje iznutra crvotodno i gnjilo. Dopisnik Francuskog lista TEMPS, Charles

98

Bivet, opisuje, godine 1919, misiju Francuske na Balkanu, nakon prvogSvjetskog Rata, ovako: ,,Za Bo5njake, katolike i muslimane, Francuskamora djelovati kao posrednik i organizator jedne Jugoslavije, u kojoj6e ona upotr,ijebiti svoie pravo velikog pobjednika da kontrolira impe-rijalistidke tendencije srba i da ih navede na to da u Jugoslaviji gledajuzajednidku drZavu evropskog modela i vise u suglasju sa Wilsonovimzamislima i teZnjama stanovnistva biv$e monarhije".rl

Taj isti dopisnik opisuje svoj susret u Sarajevu sa Reis-ul-ulemom DZe-maludinom Cau5evi6em, sa kojim je imao vrlo interesantan razgovor:

"Za vrijeme moga boravka u glavnom gradu Bosne oti5ao sam pozdravitiReis-ul-ulemu, vjerskog vodju dijela jugoslavenskog naroda, koji 6ebrojati oko dva miliona du5a u cijeloj zernlji. U prisustvu dvojice ugled-nih ljudi njegove konfesije i predstavnika Francuskog Vrhovncg Stabakoji je sa mnom doSao, sa jednim tonom neizmjerne tuge i Zatostipovjerio mi je ovaj po5tovani starina ovo Sto ce se sada ditati:

"Ja sam veoma poda56en, gospodine-poceo je Beis-ul-ulema Djemaludin-posjetom sina velike i plemenite Francuske, jednome od ovih okleve-tanih muslimana. Recite Francuskoj, koju mi drZimo drugom domovi-nom, da smo mi svi njoj zahvalni i da mi u njoj danas gledamo jedinogza5titnika u sludaju da ovo Sto se sada deSava postane konadno. O, akakvi dogadiaji! Hiljadu pobijenih ljudi, 76 Zena spatjenih, 220 selaopljackanih i porusenih, eto to je bitans za. nas muslimane nastankajedne Jugoslavije, koju smo mi spremni sluZiti cijelom du$omOtkako je ovo stanje nastalo, mi smo bez pomo6i. Evo Vam potpunispisak o aktima nasilja protiv muslimana samo u prosloj sedmici. Nisamuspio dostaviti ga princu Aleksandru. Bilo je objavlieno da 6e on pro6ikroz Sarajevo i ja sam za tu priliku bio spremio jedan govor, u kojemusam, na vrlo prikriven nadin, htjeo re6i da odekujem za.moj narod boljavremena. Pogledajte Sta je u6injeno od toga govora. Tri redenice Stoublaiuju bol izbrisane su od unaprijed odredjene senzure. Govorio samvojvodi Stepanovi6u o najobidnijimzlodinima koji se 6ine protiv musli-mana. Njegova pomoc skoro je ravna nuli. Usprkos njegovih obe6anjaill njegovih namjera, zlodini protiv muslimana ne jenjavaju".

"Mi smo pak Slaveni, ali pravoslavni odbijaju da nas takvima priznaju.Nas se smatra uljezima. Drugi ie Vam kazati, da smo u stvari mi pravistarosjedioci ove zemlje . " ." Jedna duboka emocija stezala je moga

t) niu.t, Ch"rles, Chez les Slaves tib6r6s- en Yugoslavie. Paris, Perrin, .l919,

str. 150.

99

po5tovanog sugovornika, presijecajuei mu u grlu recenice u kojimaje grmila srdZba, Sto se je ocitovala na njegovom prefinjenom, mr$avomlicu, gdje se je urisala tuga jednoga fataliste.

On mi je pruZio, bez da i5ta rekne, memoar u kojemu je bilo sadrZanoovo o demu je malodas govorio. Memoar nosi naslov: ,Dokumenti i

korespondencija Reis-ul-uleme Bosne i Hercegovine o djelima nasiljai pljacke protiv muslimanskog Zivlja..." 0itanle toga dokumenta moZeizazvati samo jedan krik: "Pa to je Makedonija prenesena u Bosnu..."r)

Oovjek mora sa dubokim bolom u du$i citati te retke, kao i ono StoPiSe Milovan Djilas u,njegovom djelu "Zemlja bez pravde". On navodida je politika nove drZave i5la za tim da se u Crnoj Gori zatre svaki tragmuslimanskog dijela Crnogorskog naroda, tako da su im cak i grobljapreoravali. Narodito je interesantan Djilasov opis dogadjaja u Saho-vi6ima. Netko je iz zasjede u planini ubio Bo5ka Bo5kovi6a, uglednogCrnogorca iz plemena Poljana, kojega su mnogi mrzili radi njegovenaprasitosti i slabog moralnog vladanja. Bio je prava napast na ljude i

Zene. Ubistvo se je desilo s onu stranu Tare, dugo vremena krvavegranice izmedju dvije vjere.

Prije nego je stvar ispitana od strane nadleZnih organa vlasti, netkoje rekao da su ga ubili muslimani. Nije bilo ni malo te5ko rodjacimai drugima, koji su ga Zalili, da razjare masu na kaznenu ekspedicijuprotiv muslimana. "Po Crnogorskom nadinu miSljenja krivnja za Boikovusmrt pada na sve muslimane. Na kome da se osvete? .. . Ljudi, kao

Sto je bio Bo5ko, ne ubijaju se bez velike masovne zavjere. Naravno,bilo je i drugih, konkretnijih razloga o kojima masa nije ni slutila. Nekisu politi6ari htjeli oslabiti muslimane, koji su sada zbili svoje redove,nakon njihovog velikog stradanja za vrijeme rata. Ti itakvi politidariSibali su mase raspaljivim rijecima da podju na kriZarsku vojnu protivmuslimana".

"Glavni razlog svakako leZao je u samom narodu . . . stolje6ima nago-milana mrZnja na Turdina, Zella za osvetom za sve ono Sto su muslimanipodinili u nedavnoj proslosti, spontana glad za turskom zemljom, kojusu muslimani protuzakonito drZali sve od vremena Kosovske bitkeu 14 stoljecu. Nitko moZda nije to ba5 tako jasnoosjecao, ali je bilonekako jasno svima Crnogorcima, da Bo5kova smrt ne moZe pro6i

bez velike katastrofe bilo Crnogoraca bilo muslimana i da novi Zivotne moZe podeti dok se stari raduni ne svide."

r) Rivet, Charles, Chez les Slaves lib6r6s-en Yugoslavie, Paris, Perrin'1919, str. 169.

100

,,Odmah nakon BoSkova pogreba, bez ikakvog naro6itog dogovora, Pol-jani i drugi zgrabiSe svoje sakrivene puSke i krenu5e na muslimane. Po'lovica ih je bila nenaoruZana, ali oruZje im nije trebalo; muslimanskostanovniStvo, na koje su oni krenuli, bilo je nenaoruZano i u ve6inimiroljubivo, neratgborno, osim nekih pojedinaca, koji su Zivjeli uzduZTare, stare granice, a ovi su vedinom ve6, 1912 ili odmah poslije 1918biti otiSli dalje u unutra5njost. Crnogorci nisu bili narodito dobro orga-nizirani. Oni se staviSe, skoro spontano, pod komandu njihovih biv$ihoficira, sada penzionisanih"; -

,,Nikada u povijesti nije bilo takvog kaznenog pohoda, niti pak dovjekmoZe zamisliti da je to duboko skriveno u onome Sto se naziva ,,narodniduh". Pljadka od 1918 bijade igra prema ovome Sto se sada ima desiti.Ve6ina krilara stidili su se poslije svojih djela, ali su to ipak uradili.lsti moj otac, koji nije naro|ito naginjao krvolo5tvu, bar ne vi5e negodrugi Crnogorci, nikad nije Zelio da se o tome govori. Osje6ao je sram'Sto je u tim dogadjaiima udestvovao, upravo kao pijanica kad se rastri-jezni nakon podinjenog zlodina".

"U Sahovi6ima vlasti obavijeste izvjesne ljude, da je iedna grupa musli-mana stavljena pod zastitu i da 6e, iz sigurnosnih razloga, biti prebadeni

u Bijelo Polje. crnogorci im naprave zasjedu i sviju ih pobiju u blizinigroblja u Sahovi6ima. Tu je sasjedeno pedeset najuglednijih muslimana.Rusenje muslimanskih naselja i sjeda muslimana zauze takve razmiereiforme da je konadno vojska morala intervenirati; policija ie to svepasivno i bez brige gledala. DogadJaj se je pretvorlo u mali vjerski rat'ali rat u kome je samo jedna strana bila masakrlrana. cim se je redovnavojska pojavila, masa se je povukla. Postije toga nestaju muslimanskaseia i naselja. Muslimani toga kraja bje7euTursku i prodaju svoja imanjaposto zasto. eitav kotar Sahovi6i i dobar dio Bijelog Polja nestade,

diielom zbog ovog pokolja, a dijelom iz straha pred neizviesnosdu' Na

muslimanska nasella doseli5e Crnogorci."

,,lako je Jugoslavija imala tada parlamentarnu vladu, ciJeli ovaj zlodinje zaSutkan. Da ie bila provedena makar i povr5na istraga, krimlnalci! nlihove vodje bili bi otkriveni. Ali nikakva istraga nije provedena.

ovolica ili trojica slrazara bili su pritvoreni na kratko vrijeme u

$ahovi6ima, jei su predali neke zarobljenike gomili. Sta ;e ,naro6itoisto protiv iradicionalno ustaljenih obi6aja' bijase ne toliko. sami

zlodin, koliko na6in na koji ie on izvr5en. Nakon Sto su one zarobljenikeu Sahovidima pokosili, jedan od na5ih seliaka, Sekula po imenu, iSao

je oa teSa do le6a i svikome, iznad samih peta, prerezao petne Zile'

Ts se u selu radi volovima, nakon Sto se udarcima sjekira obore' da

1et

se ne bi mogli podiCi, u sludaju da prolive. Neki su prebiraju6i dZepovenalazili krvave kockice Seceia I p"J;li' ; ih. Djecica su uzimana iznaramaka majki isestara i.na njiho.,,e oei-prekrana... Brace musriman-skih sveienika cupali su iurezivali irn'tiistove na delima. U jednomselu,bila.je svezana grupa muslimana okc plasta sijena, kojega su ondazapatiti. Neki su postije primijetiti Ju-i" pr"n,'u" i;s;;;i;;;;"r;lii uioplavkasto-crven."

"J:.d?u gr.upa je napala jednu izolovanu muslimansku ku6u. Na5li suseljaka gdie odire zaklano janje. ntieii-r, gu ubiti i zapariti njegovukuiu, ati im odiranie,j.an;eta oale ijtr;; objese toga istoga setjakabrdono'ice na istu'srlivu goi"le-on ,ilir* janje. Jedan profesionarnimesar udarcem sjekire vjesto je rascijepio glavu i podeo derati koZu,ali tako da trup ostane nepovrijedjer. Ondu je otvorio prsa. Srce jejo5 uvljek kucalo. Mesar ga iseupj rukama ibaci psetetu. poslije seie pridato da pas nije htjeo Ju'Jotur,n";,";, l;r";;;'i, 'o"u'.'nuuuTurskoga mesa".r)

Koliko tragidna, toliko paradoksalna u ovoj krvavoj epizodi jeste cinje-nica, da je naknadnom istragom utvrdjeno da su goska uuiri, n" rnrrri_mani iz SandZaka, nego njegovi Crnogorci iz Kola5ina.

Dugo sam dvoumio pri s.as.tavljanju ovoga rada, da li da u njega unesemove retke iz Djirasove knjige. *i t<oncu je kod r"nu prJloaro- mis-lenje da to treba udiniti, iJ ir rurtogia J"nin pomigrjao da bi te rjudetrebalo osvetiti, nego samo zbog togi Sto su stotine hiljada muslimanana ovakav nadin stradali, a da se o nlima uopce ne govori, da se tobo2ene bi vrijedjale stare rane.ZJodin se ne lijeci Sutnjom i zaSutkivanjempod bilo kakvom izrikom. Zrocin treba osuiiti, iznijeti na lavu i'zigorutiga, ne-samo kad je udinjen protiv izvjesne grupe, iti izv;esnog poiulin"",nego bez obzira nad kime je jzvr5en, jer ivi f;uOi ima;u ;ejnlLi prruona zivot i slobodu. oduzimanje zivota iri srobode rr 'oito kor", Lo*se ticati sviju nas, jer dokle god ima bar netko ugrozen, stoooJa svi;unas je u pitanju.

covjek mora stati zaprepasden i duboko se zamisriti na prodorimaovako niskih instikata u ljudskoj dudi. pltanje se nameie samo od sebe:gdje..je, odakle je ista.ie izvor zla u sviletuZ Da li je zlo inherentno,yrodiglg u ljudskoj du5i, i da ti ono t"d", *uo krv, u'tyuaskim liiamaZlma li ikakve nade da 6e dovjek savladati zto, iti nu, lu oai"Oiuno O"

t) Piil.r' luil"*n,^ Land without Justice, New york, Harcourt, Brace & co.,1958, str. 205-9.

102

na vijeke vijekova lutamo po bespucima pustinje Zivota? MoZemo liove i ovake ispade nazvati kr$6anskim radi toga 5to su im aktoritoboZnji, nazovi kr56ani? Ne, nikako.Uzvisena kr56anska etika milosrdja,ljubavi i pra5tanja sa ovakvim aktima nema nista zajednidko. Ne samokr56anstvo, nego ni jedan religiozno-moralni, etiiki ili filozofski sistemsa ovim nema i ne moZe imati ni5ta zajednidko. Radi se o tome da liikakva ideologija, ikakav sistem, moZe uticati na ve6 postojede snage,dispoziciie, sklonosti i latentna svojstva jedne nacije ili ne moZe.

Predpostavimo da se ovdje ne radi o dvije komponente jednoga naroda,koje je povjesni vrtlog stavio u ideolo5ku opoziciju, ili bar oni takomisle da su u ideoloSkoj opoziciji jedni prema drugima. Da li bi miu tom sludaju bili postedjeni ovakvih divljih podviga? Ne, nikako. Davnoprije pojave lslama na Balkanu historija vrvi dogadiajima ove vrste;hiljadama zarobljenih vojnika kopaju odi, tamo se sin diZe na oca, bratna brata, boljar na boljara i svaki Zeli da zatre traq svome protivniku- Neradi se,dakle,o Kr56anstvu i lslamu.To su samo trenutni izgovori zaizlivmrZnje; ako njih ne bi bilo, onda bi to mogao biti nacionalni, socialni,klasni, ili ma kakav drugi izgovor da se zlo udini. Dovoljno je da jedniimaju plave, a drugi crne odi, pa de se zbog toga mrze ida jedandrugome Zeli iskopati odi.

lma li, postoji li zbilja nesto Sto se naziva ,,narodni duh", "narodna du5a" ?

Po svoj prilici da postoji. Ona je razlilita kod razlicitih naroda inacija.Na samome naSem teritoriju, gdje smo se sreli s Madjarima, Turcima,Bizantincima, Mledanima i drugima, osje6a se izvjesna razlika u nadinukako pojedina nacija reagira na dogadjaje u svojoj sredini i oko sebe.Neki su od tih naroda viSeskloni gr.upnoj disciplini i redu. Takvi izgledajuMadjari i Turci i uop6e narodi Mongolske rase. Kako drugacije protu-maditi one njihove silne vojnidke podvige i uspjehe?! Svi narodi suipak u izvjesnim momentima dinili ispade, neki manje neki viSe. Samosu oni drugadiji u raznim periodima ljudske historije i kroz te ispade,ekscese, moZe se suditi o snazi i slabosti i o nacionalnom karakterupojedinih naroda.

Uzmemo li da su ovi i ovakvi ispadi uslovljeni predispozicijom pojedi-naca i grupa, da su ti ispadi predodredjeni u krvi i duhu samoga naroda,da su oni njemu dati, onda bismo tim priznali, da nema nikakvog smislanastojati uzdifi ljudsku duSu na jedan viSi, humanitarniji niveau, putemodgoja i prosvjete. Time bismo priznali da sve Sto ude veliki religiozno-etidki, fitozofski i odgojni sistemi svijeta, nije nista drugo nego jalov,Sizifov posao; dovjek se ne moze popraviti i promijeniti; vazda je homohomini lupus, t.l. dovlek 6ovjeku vuk.

103

To dakako nije i ne moZe biti tako, jer nema nikakve sumnje da se naljudsko vladanje moZe uticati putem prosvjete i odgoja i Oa ;e eov;etu stanju da se uzdigne na viSi stupanj moialnog Ziioia. Sve zav-isi odtoga, kakav Ce odgoj dobiti u formativnim godinima "uogu

Ziuo;.

Jedno je sigurno. Sloboda je uzvi5en pojam i svaki dovjek Zeli da budeslobodan- Medjutim, rjudi 6e imati razrie iie pojmove o stouoai ve6 prematome.kakav su odgoj dobiri u formativnim godinama. iu i"on" eusloboda znaditi da stave druge ljude u okove; za druge 6e slobodaznaditi da mogu zgrabiti imovinu drugih rjudi, itd. prava ]e pur.

"iouoousamo ona, koja ide za tim da ucini sve ljude slobodnim, bez obzirakojoj rasi, klasi, religiji, boji, iti jeziku pripadali. Stobodan eoui"L, upravom smislu ove rije{i, osjeia se ugroZenim, ako ima rofstva makakve vrste, bilo gdje na svijetu.

Za to ne.mogu uspjeti one drZave, one ideologije, oni pokreti, koji zago-varaju slobodu jednih pomo6u ropstua arugih, pravo jednirr na ra6unobespravljenja drugih, 2ivot jednih putem LniSiavanja drugih. Dr.Zavane smije biti sredstvo jedne klase ili nacionalne grupe da iskoris6ujedruge, nego ona mora imati jednu veliku, uzvisenu, humanitarnu misiju,da svima gradjanima omogl6i slobodan razvoj i napredak, da mogunesmetano uzivati plodove njihovog rada ida ih zastiti od nepravde inasilja pojedinaca, koji su tome skloni - Drlava, dakle, kao vrhunskamanifestacila organiziranog drustvenog zivota, moze se smatrati slabomili jakom direktno prema stepenu zadovorjstva njenih gradjana. U vi-SesloZenoj narodnoj drZavi svi elementi trebaju ucestriovaii u svimamanifestacijama drzavnog iivota isvatko treba ia osjeti, da je to zaistanlegova drlava, njegova kuca. u kojoj on ima i prava i duZnosii, jednako,kao svaki drugi gradjanin.

Vrlo je opasno po moralno vladanje ljudi i po njihov op6i stav premazivotu, zajednici idrugim ljudima da se dopusti, da ditave generacijebudu rodjene iodrasle u sredini, u kojoj vlada nasille, upra,,io kao Stoje kobno po bududeg dlana ljudskog drustva da se rodi u porodici u kojojnema ljubavi igdje vlada vjedita svadla, naprasitost imrZnja medju [la-novima. Takvi Ce ljudi biti vrlo nesretni u Zivotu i svoju nesre6u6e prenositi na svoju okolicu. Srbi, Hrvati i Bosnjaci trebali bi podignuti,negdje na tromedji, gdje se sve tri zemlje sastaju, jedan monumenlalans.pomenik onome milijonu i sedam stotina hiljada ljudskih zrtava. stoih izgubi5e u medjusobnom zatiranju za vrijemaprosloga rata. Taj monu-menat bi onda trebali posjeiivati pojedinadno i u grupama. riarocito biSkolska omladina trebala tamo i6i pod vodstvom svojih iskrenih i pravihuditelja, da bi na licu mjesta dobili najve6u inspiriciju o torne do dega

104

dovodi slijepa mrZnja medju narodima pa makar oni bili iste rase ijezika.

Ne manje je opasno po drZavu dopustiti da se stvori legendarna klasa

"oslobodilaca", koji su onda nagradjivani poloZaiima, za koje nemajustrudne spreme. Ako treba nagraditi one koji su se borili za jedanodredjeni poredak, ta nagrada ne smije biti takvog karaktera da stvaratrutove u ljudskom dru5fuu, koji prijede normalan razvoj privrede i

industrije u zemlli.

Bez obzira koliko pojedinci bili uvjereni u sveobuhvatnost i ispravnostizvjesnih socio-ekonomskih i politickih teorija, one se ne smiju nametatidrugima, koji mogu imati odvojena miSljenja. Pogotovu se to ne smijenametati, ako takve teorije nose specifidne filozofske poglede na Zivoti tumadenje dogadjaja u ljudskoj historiji. Ljudski iivot, pona5anje,vladanie i postupak su takve prirode da ne postoji nikakva teorija, kojabi iinala, a priori, iskljudivo pravo na istinitost i egzaktnost svojihpostavki kod tumadenja tih dogadjaja. Vrlo je plitko, kad netko nastojida protumadi ditavu povijest, svo zbivanje i razvoj u ljudskoj zajednicigledaju6i te dogadjaje kroz prizmu samo jedne odredlene teorije.

Sloboda ne smije zavisiti od dobre volje izvjesne grupe ili klase, negoona mora biti utkana u samu srZ drZavne organizacije. U takvom sludajudriava 6e biti u stanju preZivjeti sve nedaie, sve nesre6e i sve udare,bez obzira odkuda dolazili. To bi bila drZava koju Zele njeni gradjanii za koju su spremni podnijeti i najve6e Zrtve.

14. NACIONALNI KARAKTER BOSNE

Granice dana$nje Bosnet) ne podudaraju se sa srednjevlekovnom bo-sanskom drZavom. To isto vrijedi i za dana5nju Srbiju i Hrvatsku. Svete na5e drZave bivale su nekad manje, nekad ve6e. Ne samo to, negosu dijelovi Bosne, Srbije i Hrvatske mijenjali ruke, pa se je deSavalo daje iedan dio Bosne, na kratko vrijeme, bio zauzet od srednjevjekovneSrbije ili Hrvatske, kao $to se je de5avalo da je Bosna, u naponu svojemodi, dostigla razmjere najve6e Slavenske drZave na Balkanu, ukljudiv5ipod svoju teritoriju, pored dana5nje Bosne, zemlje nekada5njeg Novo-pazarskog Sandzaka, Boko-Kotorsko primorje i cijelu dana5nju Dalma-ciju. To je bilo, kako smo ve6 vidjeli, u doba kralja bosanskoga, slav-noga Tvrtka Kotromani6a, koji tako postade prvi vladar Slavenskoga

r) lz praktidnih razloga Bosnu i Hercegovinu nazivamo jednim imenom: Bosna,

105

just 99 pod svojim skiptrom ujedini najveci dio nasih danasnjih zemaljana Balkanskom puluotoku. Svb su to cinjenice, poznate svakom iolepismenom dovjeku. Medjutim tr dogadjaji dobivalu

"uruirn oiugueii"znadenje kad ih podnu tumaciti historieiri i studenti p"riiiJtir.'

-riaut<a,

kako kod srba tako i kod Hrvata. zbig proizvorjnog i"ruJ""r"'histo-tij:.|!!. fakata, zbog nezdravih nacionatis'tiLtit preienlil", eo-"n"' po"tr;"politicki probtem, kamen smutnje izmedju sio"-i-ri*"t" iiJg"roguSto su dijelovi sredovjedne Bosne na eas uilr pod srpskim uiua"ur",n,po.stoji tendencija da s.e Bosna smatra srpskom zemrjom. To dakako nevrijedi za Bugarsku, Albaniju.ili dijelove Grcke, koje su ,"Lf;",Jifo ucijelosti, bilo djelomi6no, nekada'bite, nu kratko vrijem;, ;il'JaSeuSrpskog vladara.

S druge opet strane nekj Hrvatski historicari i politidari tvrde da jeBosna Hrvatska zemlja, jer je ona, po torn mlsijenju, prvobitno bilanaseljena Hrvatima. s ebsnom runiiuriiuiu poritida;i nu iuJnoi i nadrugoj strani, ne u ime dobrobiti Bosne i nyenog naroda, nego zbog vrlonezdravih inerearnih namjera, koje nikako nu rog, biti od [orrsti "na5o1

op6-oj slavenskoj zajednici na Barkanu i srednjoi Evropi. re-freienzrlesu Stetne i nerealne i zbog toga Sto one ne vode raduna o narodnomraspolozenju u samoj Bosni. Jos nikada se nije dara mogucno"i na.oouu Bosni da on slobodno progovori o svojoj vrastitoj luei i

"uuuini.Narodito se to pravo odrice Bosanskom narodu u tzv.'slolodno; naroa_noj d.rZavi, gdje bi po svim objektivnim kriterijima modernog uiun,"nu,narod trebao da ima takvu slobodu. Bosni se stalno odred"juje njenanacionalna pripadnost i njena sudbina izvan njenih granica, a'da se otome narod u Bosni uop6e ne pita.

U najnovije vrijeme imamo jedan paradoks koji je vjerovatno bez pre_cedenta u analima Slavenske povijesti na jugu. Dio, niime, stanovnistvaBosne, koji ispovijeda rslamsku rerigiju, ornJe"n je nacionarno kao Mus-liman (sa velikim slovom Ml. Bez onzira kat<vi se namjera lrile izatakve nacionalne oznake, ona se naudno ne moze opravdati. Takvo nacionalno obiljeZavanje Bosnjaka islamske vjerske tradicije izgleda da nijenai5lo na dobar prijem, kako kod Sirokih narodnih stolevai tako ni kodnjihove intelektualne elite.t) Kad se ve6 priznaje opstojanje Makedonskei Crnogorske nacije, onda je vrlo dudnovato negiraii postolanle Bo_sanske nacije, koja se naudno mo/e opravdati iJto toliko, liolii<o makoja postojeda Slavenska nacija na Balkanu.

L. V. siidland u poznatoj raspravi "Die siidslavische Frage und der welt-

D O t"r" "idi:

Rediii, Enver, Tokovi i otpori. Sarajevo, Svjetlost, 1970,str. 1 14.

106

krieg", zastupa tezu, da su dana5nje nacionalnosti medju Slavenima na

Balkanu direktna posljedica postojanja nezavisnih dr\ava u SrednjemVijeku.t)Drugim rijedima, Srpska nacija, Hrvatska nacija itd. postoje danaskao posebne nacije samo radi toga Sto su u Srednjem Vijeku postojalesamostalna Srbija,-Hrvatska, Makedoniia itd. Tim putem, izgledalo bi,da ide i dana5nji reZim u Jugoslaviji u svim nacionalnostima osim Bo-sanske. Unato6 dinjenice da je Bosna postojala kao nezavisna drZavatri i po vijeka nakon nestanka samostalne Hrvatske drlave, a gotovojedno stolje6e nakon propasti Srpske drZave na Kosovu polju, njenase nacionalnost ne priznaje. Dakako ideja priznavanja postoje6ih nacio-nalnosti u dana5njoj Jugoslaviji pro5la je kroz citavu fazu promjena,prilagodjivanja, odbacivanja i prihva6ania. Taj proces izgleda jo5 niiezavrsen.

U samom po6etku nastoja5e se stvoriti jedna zajednidka, sveobuhvatnanacionalnost: jugoslavenstvo. Ne5to docnije dolazi se do priznanja stvar-nog, 6injenidnog stanja, a to je da je jugoslavenstvo geografski, a ne

nacionalni pojam i da se ve6 stolje6ima oformiranim nacijama ne moZenaturiti neko novo nacionalno obiljeZje. Ni Srbi ni Hrvati nijesu bilispremni odre6i se svoje stoljetne povijesti i kulturnog nasljedja u imenekog nebuloznog jugoslavenskog nacionalizma. Sezdesetih godina idejajugoslavenskog nacionalizma sluZbeno se odbacuje od strane reZima i

Ustavod 1963 garantira svakoj osobi pravo stobodnog nacionalnog opred-jelenja, kao i pravo odbijanja nacionalne pripadnosti uopie.z) Za BoSn-jake lslamske kulturne tradicije popis od1961 dao je mogu6nost da se

izjasne kao "etni6ki muslimani", dok Ustav Bosne i Hercegovine od 1963

spominje muslimane kao posebnu etnicku grupu. Da konfuzija bude pot-puna, rije6 "musliman" u Bosni imade dvoiako zftacenie, ve6 prema tomeda li je pisana velikim ili malim slovom. Malo slovo oznaduie vjersku, a

veliko nacionalnu pripadnost.3J Prema toi novoj, jedinstvenoj teoriji' u

Bosni Zive tri naroda: Srbi, Hrvati iMuslimani. Pitanje se narnece samood sebe, radi dega je ova konfuzija stvorena i kome ona treba? t neho-tice se name6e ideja da nekome treba da jo5 uviiek Bosna osciliraizmedJu Beograda i Zagreba. Oscilirati moZe jedino ako je nestabilna,ako nema svoj vlastiti status kao samostalna republika, ravnopFavnaostalim postojedim republikama. Takav vise6i status Bosne ne mo2ebiti nikome od koristi, dapade on stvara nervozu u Srpsko-Hrvatskimodnosima.

1) Sodland, L. V., .Dle S0dslawische Frage und der Weltkrieg'.(preveo F. Pucek, Matica Hrvatska, 1943, str. 10)

t) Shoup, Paul, Communism and the Yugoslav National Ouestion;Columbia Univ. Press, 1968, str. 211.

Wien ,l918.

New York.

s) Djozo, H., ,Musliman", Glasnik lVZ, Xl-Xll (Nov.-Dec., 1968)' str.475.

107

einjenica je da je Bosna etnidki najcistija Slavenska zemlja na Balkanu.Njen. jezik.su usvojiri isrbi iHrvati kao svoj knjizevni j"rik. n"n:gio.no,9na je podijeljena na okruglo 40olo muslim ana, 3|oio privoslavnih i 21o/okatolika.r) Godine 1600 dakako odnos je bio sasvim drugaeiji, ier sutada muslimani sadinjavali oko g0o/o Bosinskog sianovnistvi.r) Od po[et_ka.sedamnaestog storje6a broj musrimana opada u korist pravosiavnin,koje su turske vlasti dovodire u Bosna iz raznih razroga. smairamo po.i-tivnom dinjenicom Sto se je u popisu od 1971 dala mogu6nost Bo5nja-cima muslimanske vjere da pokaZu svoju brojdanu ,n"ugu, iL. lu Uifopotre.bno utvrditi taj

-odnos snaga u gosni. nti taj se je odnos mogao

nadi bez stvaranja neke muslimanske nacije.

Moderno nacionalno budjenle medju Barkanskim sravenima podima saoslobodiladkim ratovima u 6odetk'19. viieka. Do tada je bira porariza-cija izmedju dvije svjetske velevlasti: Osmanlijskog caistva, tlo preO-stavnika lstoka, odnosno rslama, i Habsburskog cuiswa, tao piedstav-nika Zapada, odnosno Kr56anstva. ldeja politiJko_kulturne-poiu.1ru"i;ulstok-Zapad dakako mnogo je starija od'Osmanlilskog i Habsbur$kogcarswa i ta polarizacija.tokom historije mijenja jeogiafski poroZaj. Udoba klasidne Grdke,Gr6ka je Zapad,'a perzija lito[. XaO je nimst<o9u.tt.tvo

podijeljeno, godine 395, na lstodno i Zapadno, Grdla postajel:lo.{.r ltalija Zapad..Od svih imaginarnih linija, koje su kroz historijudijelile narode i civirizacije, nalsrldbonosnija je bii; ;;u J;'i-ooiyuriRimsko carstvo. ona se je protezara od grada- singidunumi toii^ o"-naSnjeg Beograda) krivudavom linijom do rileke Drini pa onda brinskomdolinom na jug do dana5njeg grada Skadra u Albaniji. Kako vidimo izdatuma njenog stvaranja.ta rinija je postojara na nekoriko storje6a prijedo.laska.nasih predja u'danasnju nasu poitoloinu, ari ona je ooman nanjih vrSila strahovito jak uticaj. Srbi polako poatileZu uticalu BizantinskeKulturno-religiozne orijentacije, dok Hrvati padaju pod Rimski uticaj.J,:.d'.no je. Bosna, dijelom zbog relativne udaljenosti od obadva centra,dijelom zbog posebnih topografskih pririka svoga terena, najdurje ostalautodiStem staroslavenskog politeistidkog panteona, da bi iz njegadirektno usla u bogumilswo, ko.ie 6e presrldno uticati na njenu sudbinu.

Kad se govori o nacionalnosti i nacionalnoj pripadnosti, pojmovi Josuvijek nijesu sasvim disti i jasni. Sto je jasno, to je da su agre_sivni nacionalizmi modernog vremena stuorili mnogo vise problJmai nevolja za narode nego sto su ih rijesili. Nacionalna ostrica izgleda

tl U S.News & World Report, v. LXXll, no.25. June 19, 1972. str 86.:) DZemaludinovii, M., ,.Mjesto i uloga Bosanskih Muslimana u politidkomp\y9lt1 n15ih naroda", Almanah, 1968, Sarajevo, i967, str. tts Viji takodjerCollier's Encyclopedia: Bosnia-Hercegovina. str. 404.

108

da je u direktnoj ovisnosti o kulturnom stepenu jednog naroda. Sto 1enarod kulturno zaostaliji, tim je britkija o5trica njegovog nacionalizma.Tek kad se narod popne na visoki stepen kulturnog i materijalnognapretka, moZe vidjeti u svima ljudima, bez razlike na njihovu nacio-nalnu pripadnost, suputnike i prijatelje na ovoj na5oj planeti. Kad sena taj i takav stupanj dodje, onda vi5e nikakve imaginarne linije ne bibile u stanju da prave od ljudi vukove prema drugim ljudima.

Evropski narodi pred kriZarske vojne nijesu rse dijelili na nacionalnostiu dana5njem smislu te rijedi. Nije onda bilo vaZno tko je Nijemac,Francuz, Talijan itd., nego je bilo vaZno da su oni katolici, ili grko-orto-doksi. Tek je reformacija u 16. vijeku promijenila taj religiozni faktoru Zivotu nacija i zamijenila ga osje6ajem pripadnosti i lojalnosti naciji.Doba vlade razuma i prosvjetljen ja kroz 17. i 18. vijek okarakterisalo seje kao odraz otpora ne samo politickom nego i intelektualnom uticajucrkve u ditavom zapadnom svijetu. Tek tada su stvorehe moderne teo-rije o naciji i nacionalizmu, koje su dobile op6e priznanje u svijetu.

Kad se govori o nacionalnoj pripadnosti jedne grupe i;ud,, u ozbir dolazedva faktora: objektivni elementi i subjektivno osje6anje te grupe. Mi6emo pomisliti da covjek pripada jednoj nacionalnoj zajednici, ako stom zajednicom ima zajednicki jezik, obidaje, tradicije, historijsku pro5-last i kulturnu orijentaciju. Medjutim, bili bismo na krivom putu kadbismo se zaustavili na tim spoljnim, objektivnim elementima. Mnogoje vaZnije od toga subjektivno osje6anje toga pojedinca ili grupe.Danas se smatra presudnim faktorom to subjektivno osje6anje pripad-nosti jednoj grupi i k tomu jo5 Zelja da se sa tom grupom dijeli zajed-ni6ki Zivot u buduinosti. Ovdje bi nam primjer Crnogoraca mogao li-jepo posluZiti. Po svim spoljnim, objektivnim elementima, Crnogorci biod stranog posmatrada mogli biti smatrani Srbima ili Hrvatima. Medju-tim to oni nijesu, jer oni misle i drZe da su oni jedan poseban narodi da oni imaju svoju posebnu nacionalnost: crnogorsku. Oni na to imajupravo po svim ljudskim i BoZanskim zakonima i to im je dana5nji reZimu Jugoslaviji ustavom priznao. To isto vrijedi i za Makedonce. Jedinosu BoSnjaci ostali bez narodnog imena i bez svoje nacionalnosti.

Da li je te5ko definirati Bosansku nacionalnost? DrZimo da kolikogodse moZe definirati Srpska, Hrvatska, Makedonska, Crnogorska i Slo-venska narodnost, da se isti kriteriji mogu upotrijebiti za definicijuBosanske nacionalnosti. BoSnjak je svaki gradjanin dana5nje Bosne,koji se tako osje6a. Bo$njak ima svoju posebnu kulturnu orijentaciju,jezik, pro5lost, folklor, narodne, obi6aje sve dakle objektivne elemente,koji ga 6ine jednom posebnom nacionalnom grupom. Bo5njak moZe biti

109

muslimanske, pravoslavne, katolicke, jevrejske, ili ma koje druge reli-gije, kao sto moze biti ateista. to su iniividuarna, pri-ioonu-i;uurtuprava, koja su zajamdena svakom dovjeku u civiliziranom drustvu.'Bosnase..sastoji od jezgre i dijelova, kao sto su Krajina, posavina, podrinjei Hercegovina. Osjeiaj pripadnosii Bosanskom nacionalizmu nuruunone veze se za teritorij danasnje Bosne, iako je Bosna njegova matica,osnova i izvor. Bosnjastvo je dakako biro a i danas je naiionarni pojamza sve one ljude koji se tako osjedaju, bez obzira gd.ie zive. stan'ovnicinekadasnjeg Novopazarskog sandzaka, kao i stanovnici nek;h crnogorskihgradova, koji su nekada pripadali Bosni, imaju pravo da se zovu EoSnja_cima, ako se tako osje6aju. Kad su Bosnjaci odbili da priznaju odredbeBerlinskog kongresa o ,predaji njihove domovine Austriji i kad su sedigli da oruzjem u ruci brane svoj zavidaj, jedan od njihovih najve6ihheroja bio je Pljevaljski muftija Mehmed- dt. Semsatadi6 po naroduprozvat

"TaslidZak". U njemu je cijeli bosanski narod gledao jednog odnajboljih svojih sinova. Bosanski jezik pogresno je nazivaii srpst<o-hrvatskim ili Hrvatsko- srpskim, isto kao sto bi bilo pogre5no tako nazivaiicrnogorski ili Makedonski jezik, Ako usvojimo einlenicu da postoje dvarazlicita jezika, srpski iHrvatski, ne mozemo na6i nikakuo'oprarldanye99.r" jezici drugih republika ne zovu njihovim pravim imenima, t. j.Makedonski, Crnogorski, Bosanski itd.

NaSi su predji cak i pod Turskom carevinom pisali, pored Turskog, Arap-skog.i Perzijskog jezika i na svome, Bosanskom jeziku, djela oi trajnevrijednosti. Jedan od takvih pisaca bio je hafiz salih Gasevi6 iz Niksi6a.

On je napisao, odnosno preveo sa Turskoga, spjev o Muhamedovu (a. s.)rodjenju (Mevlud) i objavio ga, godine 1893, u Skoptju. Kad je tiitsiepao pod vlast crne Gore, iz njega se iselise mnogi muslimani i nastanisese po raznim krajevima sandZaka i Bosne. Gasevi6 se naseli u Kolasinu(zapravo Donji Kola5in) i bi postavljen sreskim nadelnikom sa sjedigtemu Sahovidima. On ovako obrazlale povod pisanja svog naboznoj spjeva:

"MoliSe me Kola5inski prvisi,Nami Mevlud daj bosanski napisi.Drugi jezik mi lijepo ne znamo,Allah jedan, hak pejgamber, svi znamo.$to j' u Kur'an na sve iman imamoBo6njacki nam Mevlud gradi, molimo."r)

tl f.f"rr*t.f., n., Ga5evidev Bosanski Mevlud, Z izdanje. Sarajevo, lDS, i936,str. 7.

110

Koliko je Bosna trpila itrpi zbog odsustva jedne pozitivne nacionalnepozicije, moZe donekle pokazati ovaj primjer: Ovaj isti Ga$evi6ev Mev-lud izdao je 6irilicom profesor Beogradskog Univerziteta, Dr. FehimBajraktarevif, pod naslovom: ,,Srpska pesma o Muhamedovom rodje-nju" itako ga objavio u Glasniku Srpskog Naudnog Drugtva, knjiga tll,Skoplje, 1927. Profesor Nametak, u svom drugom izdanju Ga5evi6evaMevluda prigovara Bajraktareviiu Sto je Mevlud nazvao ,,srpskom pes-mom". On (Nametak) veli da bi on mogao taj isti Mevlud nazvatihrvatskim, kao Sto ga je Bajraktarevii nazvao srpskim. To nije udinio,nego je Mevlud ostavio da bude bosanski, kako ga je pisac nazvao.

Medjutim prof. Nametak pada, moZda i nesvjesno, u istu gre5ku detr-deset godina nakon objave ovoga Mevluda u Sarajevu. U svoj rad

"Rukopisni tursko-hrvatski rijednici" , Zagreb, 1968, uvrstio je rijednikzvani

"Potur Sahidija", iako je pisac nazivao svoj jezik bosanskim. Ovogaputa prigovor je do$ao od Albanskog profesora Hasana Kale$i-a, kojika:e,

"Medjutim, ne mogu da ne izrazim f,udjenje zbog gornjeg naslova, sobzirom na to da je autor rije6nika svoj jezik zvao bosanskim (bosanca),a ne hrvatskim ili srpskim. Rijednik je trebalo nazvati tursko-bosan-skim".')

lme Bo5njak je na lstoku vise poznato nego i jedno drugo Slavenskoime sa Balkana. Turci, Perzijanci i Arapi upotrebljavaju to ime da njimeoznade jedan poseban narod na Balkanu. Da su se tim imenom nazivalistanovnici Bosne od dolaska Slavena na Balkan pa do danas, najboljisu svjedoci pisani dokumenti naSih bogumilskih djedova, gdje sejedino rije6 "Bo5njanin' upotrebljava za oznaku stanovnika Bosne. Tak-vih dokumenata navedeno je nekoliko u ovoj radnji, a ovdje 6emo navestisamo jos povelju bana Stjepana Kotromanica, izdatu Dubrov6anima15. Augusta, 1332, kojom se reguliraju neki pravni odnosi izmedju Du-brovdana i Bo5njaka:

"Utvrdi zakon ki je prvo bio medju Bosnom i Dubrovnikom, da zna vsaki6lovjek, koji je zakon bil:

Ako ima Dubrovdanin koju pravdu na Bo$njaninu-da ga pozove predgospodina bana ili pred njegova vladaoca-roka da mu ne bude odgovoriti.Ako Bo5njanin zap5i da nije duZan-da mu narede prise6i samo-sestu, koje ljubo postavi banl rod ...

tt $1"5i, ll"san, "Albanska aljamiado knjiZevnost", Orient. lnst., Sarajevo,Prilozi za orijentalnu filologiju, XVI-XV|I, 1966-62, str. 61.

11+

A kto Dubrovcanin ubije ili posjede u Bosni, iri Bognjanin Dubrov-canina-taj pravda da je pred gospodinom banom, a osud da grede banuna njih.

Ako bude svada Bo5njanina z Dubrovcaninom u Dubrovnici_da sudiknez dubrovaeki i sucije, a globa op6ini . . .".r1

fenle! beg Kapetanovic-Ljubusak, prvi nadelnik grada Sarajeva podAustrijskom okupacijom, irjepo veli: "Sto ," tide Hlrvata i Srba, to suogranci od jugoslovenskog viteskog naroda, kao Sto smo i mi i"io ;eoanogranak, te se na prvom mjestu nalazimo. Kad ne bise na n*-triui,okom gledali, kad bise nam priznali nasu narodnost, mogii bi s'njimasasvijem u ljubavi Zivleti".z;

U. doba llirskog Pokreta, lvan Juki6 pise Gaju, godine 1848, traZe6i odnjega podrsku za stvaranje knjizevnog drustva "(oro Bosanst<o", pa veri,izmedju ostaloga: ,Mi Bo5njaci, nekad slavni narod, sad jedva da smoZivi; nas samo kao odenutu gravu od stabra sravjanskoga'gredajuprija-telji naukah i Zale nas . . . Vrime je da se i mi probuOim"o JJ Juiovienenemarnosti; dajte pehar, te carpite iz studenca pomnje mudrost inauk;nastojte da najpred na5a serca odistimo od predsudah, fatajmo zaknjige i 6asopise, vidimo sto su drugi uradili, te i mi irtu ri"orw"poprimimo, da nas narod prosti iz tminah neznanstva na svitlost istineizvedemo".3)

Evo Sta piSe Matija MaZuranic, kad je bio u Bosni, 1g39_40: "Jedanputsam pitao trgovce, koji pohode po svoj Europskoj Turskoj, da kojim se

lezikom najvise slu2iti mogu? a oni reko5e: "KLd god'podjed,'svudalgZe5 govoriti boSnjacki". - Da kako je u Stambolu? rekoh-'"U Stum_bolu je, vele, pak sve bo5njacki, samo malo osmanlijski i grcki". Alioni toga nikako na poznaju da tudje rijedi u svoj jezik mijeiaju, negojo5- vele da Osmanlija bosnjacke-rijeci mi,iega, L kolitogoa'Xr"njlii..Stajerci imaju njemackih rijeci, toliko Bosnjaci, ili Uojim se lbSviSe, turskih imaju. oni kazuju da sva svapska zemlja bosnjaeki eglen-di5e; osim ve6 tamo negdje daleko, gdje ima pravlir gvaOa; ali dL seje ve6 sve, brajne, po Svapskom jeziku pokvarilo i za to oni teSko razu-miju kad su na sastanku sa Svabami".

"PqaygOa se turskoga jezika manje cuje u Bosni nego u Srbiji, jerbo gau Srbiji darS;l;j" smatraju kao nekakav izobralen jezik i za io svakivaro5anin govori turski. A u Sarajevu ima dosta aga koli ne znaju nego

rJ Dizdar, M., Stari Bosanski Tekstovi, str. 85.2J eorovii, V., Bosna i Hercegovina, sir. g1.3) lbidem, str. 108.

112

bosnjadki. I premda pasa sarajevski dobro znade turski, arapski i ar-nauts_ki, za to mu ipak nije.drago da tko pred njim turski razgovuru. Rt omu tko po turski Stogod kaze, a on uvilek OoSnlaet<i od;;;;r; i'fuz""da je nag slavni bosnjacki jezik od sviju-najljepsi' na svijetu;r)

'

Kroz 6itavu povijest Bosne, kako se mo2e jasno vidjeti, uvijek se jeznalo tko su Bosnjaci i sto je bosanski jezik. imade u bosanskom narodujedan posebni duh, mentalitet, pogled na svijet i Zivot, koli ;e ofoimiranstoljetnim historijskim iskustvima bosanskog covjeka.

-taj oun ;e usvojoj biti plemenit, nesebidan, pregarajufi. bd staroslauun.kog auu_

lizma do bogumilstva, pa kroz lslam ikr5ianstvo, taj mentalitet pJprlmakarakteristike .odricanja od materijarnih dobara, desto puta povradenjeu sebe sa prilidnom dozom pesimizma. Ari kad se taj oun' oet<tarira,on je iskren i otvoren, bez ricemjerstva i raZnih formi. on ie uvijekna.braniku pravde, koju je maro kad uZivao, a za kojom je vjeciio zudio;istina i posenje prozimaju tai duh. An jezasloUoOujler'"uinofF,""i osjeia kako se bez srobode Zivi. on zni iz povlesnog iskustva i nje-govog specifidnog kulturnog nasljedja da sloboda ide riku pod ruku sasamodisciplinom, redom i radom. Kukavidluk i strah nisu'nitala Uitisvojstveni bosanskom covjeku, kao sto se to moze re6i uglavnom za svenarode nase rase. Svaki kutak nase zemrje zarjeven ;e t1'uastom t<ivr;u.9ldjg."l se vodire svjetske bitke, koje su miienjare iok'svletske histo-rije. usljed te vjedite zauzetosti za odbranu bgnlista, bosanski dovjekje sve do sada imao vrro sturu pririku aa pokiz6 sta moze udrniti napolju intelektualnih dostignuia. Vjerovatno je da su ona brda I dotinupune silnih latentnih intelektualnih snaga, koje nijesu nikada imaleprilike da dodju do izralaja. Od toga je Eteta velika. kako za nas takoi za Sire druStvo. Prije ovoga drugoga rata, u staroj Jugoslaviji, uzaludsu troseni svi napori, da bi sarajevo dobilo bar jedan fakultet,-a da i negovorimo o univerzitetu. Tragicno je za manifestaciju toga bosanskogduha sto je on stalno pritiskivan, biro od stranaca, biro od rodjaka iprisiljavan da uvijek nesto dokazuje. Da dokazuje odanost i patrioiizamon, koji je za svoju djedovinu vljekovima vodio borbu sa lstokom i zapa-dom,.sa svim mogu6im silama mraka itiranije. To je velika drama, punatragike, znoja i suza.

Nosioci toga bosanskog sravenskog duha su rjudi, koji su govoriri ipisali o Bosni i bo5nja5tvu kao jednoj posebnoj narodnoj cjeliii na Sla-venskom jugu. Nije to radi toga Sto bi oni, bito i, koga razloga, biliprotiv drugog nekog naroda, nego radi toga Sto se svakl biee nlibolle

;[1i"rr-G Matija, ,pogted u Bosnu,, odjek, XX, broj l2,Sarajevo, 15 Juna1 967.

113

razvija u svom vlastitom ambijentu.Ti ljudi itaj duh postojali su iposto-je i danas, bez obzira Sta tko o tome misli.

Bosanski duh, personalitet i uop6e bosanski nacionalni karakter nemogu predstavljati oni pisci i kulturni radnici, koji, iako fizldki Zivei rade u Bosni, svojataju Bosnu za jednu odredjenu tezu, diji je centarizvan granica Bosne. To su oni centrifugalni faktori koji samo rastadubosansku cjelovitost, sakate jedno zdravo tijelo i na tal nadin smetajucijelom lednom narodu da matbrijalizira svoje stvaraladke snage idoprinese svoj udio u Slavenskoj i op6oj ljudskoj kulturi.

Bosna je trpila i trpi najvige od nerazumijevanja njenih rodjaka. MakDizdar divno je izrekao to trpljenje u onoj svojoj pjesmi ,,Zapis ozemlji", gdje kaZe:

,Pitao jednom tako jednog vrli pitac neki:Kto je ta sta je ta da prostisGdje je ta odakle jeKuda je taBosnaRekti.

A zapitan, odgovor njemu tad hitan dade:Bosna, da prostig, jedna zemlja imade

posna i bosa da prosti$hladna i gladnak tomu joS

Da prostigPrkosna . . .t)

Da, Bosna je uvijek sanjala o pravdi, dovjeinosti, o ljudstvu i postenju,da zlobe vi5e ne bude, ali je zloba izokolo nju izjedala. Ona se je nekada,od ljute nevolje morala previjati, uvijati, zavijati pa dak imasku na svojelice metati, samo da oduva svoj integritet pred silnicima lstoka iZapada.Odsijecali su joj ruke,trgalijezik,kopali odi,alije ona uvijek bila sprem-na da za pravdu i istinu i ljudstvo vadi usijanu maziju iz vrele vode.I nakon svega toga, nama se sada, u drugoj polovici dvadesetoga vijeka,govori da u Bosni ne Zive Bo$njaci, nego Srbi, Hrvati i Muslimani savelikim M.

Ako je musliman nacionalno a ne konfesionalno obiljeZje, onda doistamoZemo imati Muslimane pravoslavne, Muslimane katolike, Muslimane

r) Dizdar, M., Kameni Spavad, Sarajevo, "Veselin MaleSa', 1966, str. 108-9,

1't4

protestante i Muslimane ateiste. U stvari list "Zemzem,,r) donosi pi_tanie, koje je Atifu purivatri postavila Berislava Kosii prilikom jedneakademske rasprave u Sarajevu: ,,Da li gradjanin koji je rod;en iZlviu Bosni, Bosanac, a pravoslavne je vjere, mole za s-ebe da napige daje Musliman?". Na ovo pitanje magister purivatra, sluzbeni interpretatorMuslimanske nacionalnosti, odgovorio je: ,,Ako se osje6akao Musriman,onda moZe.. Rijed je o vlastitom ubjedjenju i slobodnom izralavanjutog osjedanja." Nema sumnje da je unutrasnje, subjektivno osje6anjepojedinca ovdje najvaZnije. Medjutinr nije nam poznito oa .ie bilo k6akojeg popisa stanovnistva Bosne bilo 'dozvoljeno

re6i da je dovjekbosanske nacionalnosti.

Kad je prof. Muhamed Filipovi6 napisao u reviji ,,Zivot" dlanak podnaslovom

"Bosanski duh u knji2evnosti-Sta je to;,, izgledalo je kao daje. probudio osinjak. Odmah su se pojavili glasovi, koji su postavkeFilipovi6a nazvali,,jednom doslednom nedoslednoS6u".

Prof. Filipovi6, govore6i o Bosanskom duhu u knjiZevnosti, oduvanomkroz stolje6a u djelima koja se djelomidno tek sadi otkrivaju, veli:

"Od tih djela,duvara inosioca naSeg duha i povjesnog iskustva mi, Stoje paradoksalno, imamo i malo i mnogo. Malo prema onome Sto smosve stvarali i mnogo prema onome sto smo sve pustili da netragomnestane. To su u prvom redu na$i stari gradovi, na5a arhitektura, urba-nizam, ste6ci i uop6e sakralni spomenici, na5e stare knjige, vez, od-ie6a, zanati, najzad na5 nadin Zivota uop6e. Agresivni nacionalizmiraznih vrsta i dugo odsustvo stvarne Bosanske pozicije, doprinijeli sumnogo propadanju i razaranju kulturnog blaga bosanske provenijencije.No i to propadanje, ma koliko ono Siroko i obimno bilo, nije nas tiSiloonoga Sto je sa stanovista kulturne funkcije duhovog nasljedja najval_niie, t. j. ono nas nije lisilo potrebe da drZimo i uporno duvamo svijesto Bosni i ono Sto Bosnu dini tako dudnom i neobidnom, da drZimo iduvamo bosanski duh . . . Radi toga Bosna nikada nije bila podijeljena,razbijena i uni5tena kao cjelina, kao teritorij, kao tradicija, kao mbnta-litetikaoduh...'2)

ovakvo pisanje i gledanje na Bosnu ne svidja se Novici petkovicu,koji vjerovatno smatra Bosnu srpskom zemljon pa se svim bijesom obarana prof. Filipovi6a. Nakon duge tirade, kojom je mislio da opovrgne vrijed-

t .Nacionalnost SandZadkih i Crnogorskih Muslimana",Zemzem, god IV, broj1-2, str. 18.2) Filipo-vi6-, Muhamed, "Bosanski duk u knjiZevnosti - Sta je to?", Zivot,

god. XVl, broj 3, str.5.

115

nost Filipovi6evih ideja, petkovic se pita: ,,Ali demu sve to, iz kojihrazloga je Dr. Filipovi6 svim silama i protiv op5tepoznatih cinjenica iistina nastojao da celokupno bosansko-hercegovaiko knjiZevno nasledjesvede na svega nekoliko knjiga?,,r1

Petkovicu, razumije se, sve to nije jasno, jer je njemu taj Bosanski duhstran'on ne uvidja da se ne mogu smatrati bosanskim kuriurnim nasrjed-jem ona intelektualna i duhovna dostignu6a koja, a priori, negiruju go_sanski duh, koja idu za unistenjem Bo-sne kao posebnog nacionalnog ihistorijskog subjektiviteta. sve 'cine

stvararaeke knjizevn"e ,nug;,-rur,u,'se fizidki inalazire na tru Bosne, koje odisu duhom stranim Bosni, nemo.gu se ubrajati u tvgfe)/iJrg bosanskog kulturnog nast;eJ;a. fo ni;eradi toga sto bi bosanski duh bio protivari biro srpslom, nito'rrrvaiskomstvaralackom geniju. Nafrotiv, bosanski duh nema nista protiv te dvijekulturne orijentacije. Bosanski duh je jedan samostalan stvaraladki diniraci on moze doprinijeti svoj istinskl udio sravenskoj i opcerjuJrkoi nr-turi samo ako se tretira kao takav. Na pozornici niSii, ,Uiu"nja u pros_losti.taj se je duh uvijek isticao svojim posebnim individuaritetom. Nemanikakve sumnje da taj individuaritet idanas zivi ipostoji. Trebaro muje malo vremena da se probudi, da pogreda i sagreda stvainost oko sebei-da se povrati istini. Bosanski duh narazi istinu u odnosima fakticnedrustvene stvarnosti i vrlo je podozriv tudjim tumae enjima te stvarnosti.On drZi da ne mora biti istina ono Sto zlstupa jaai, mo6niji ibrojniji.lstina je radije propozicija, _diji sadrzaj odgovara faktidnoj'stvarnosti,kako se ona ispoljava, manifestira u medyudiustvenim odnosima u svimprilikama. Taj duh se nije nikada iznevierio svojoj zemlji, slavenstvui ljudstvu uop6e. Njegovo poslovidno po-Stenju, Oobri susjedski odnosi,proZeti samaritanskim duhom, moralne vrline koje su ga resile i uzdizaleiznad primitivizma, sastavni su dio njegove kulturne ba5tine.

Taj duh se je stolje6ima razvijao u onim nagim gorama, proplancima,visoravnima, gudurama i brdskim uvalama isto kao i u nasim giadovima,kasabama i zaseocima, duvaju6i slavenski narodni karaktei i opiru6ise svima presizanjima i gibanjima lstoka i zapada.Ako je nekada oslabiopa moZda ipokleknuo u toj vjekovnoj borbi, to je bilo samo radi toga,5to se je opirao vihorima sa svih strana, vihorima koji inajstasitije inajjade stablo nekada prelome radi njegove stabilnosti i oipora, dok6e od njihovog Sibanja ostati neostedena zelena trava Sto se povijana sve strane. Tal duh ondje postoji od dolaska Slavena u one krajevei postoja6e dokle god postoje srca i umovi Bo5njaka, kojima je taba5tina draga i sveta.

D Pttk""ii, Novica, ,O jednoj doslednoj nedoslednosti", Zivot, God XVl, broJ5, str. 11.

116

BIBTIOGRAFIJA

Al-Btuni, The. Chronolgy_ of ancient nations. (Transl. into English by EdwardSachau), London, iBZ9.

Allberry, C. R. C., A Manichaean psalm-book, pt. ll., Stuttgart, 193g.

Arnold, T. W., The Preaching of lslam, Lahore, Sh M. Ashraf, 1961.

Baernreithej, Josef -M., ,,Bosnien. und Herzegovina in der vorottomanischenZeit", Osterreichische Rundschau, vol. s4,"Heit 2, 3,i:Bihalji-Merin, otto, Bogumil sculpture, New york, Harcourt, Brace and worrd,

1 963.

Brand, c., (ed.) lcon and minaret: sources of Byzantine and lslamic civlization.Englewood Cliffs, N. J., prentice-Hall, 1969.

Browne, E. G., A Literary History of persia, London, 1g02

Bryer, Anthony, Byzantium and the ancient East, New york, p. Hamlyn, 1969.

Car, E. H., Nationalism and after, London, lr4acmillan, i967.

Corovi6, V., Bosna i Hercegovina, Beograd, Graf. Zavod "Makarije,., i925.cumont, F., Recherches sur re Manichaeism. ilr. L'inscription Manicheenne deSalone, Brussels, 1912

Dizdar, M., Kameni spavad, Sarajevo, V. Masle5a, 1966.

Dizdar, M., Stari Bosanski tekstovi, Sarajevo, Svjetlost, 1969.

Djilas, Milovan, Land without justice, New york, Harcourt, Brace and world,1 958.

Djozo, H., ,Musliman", Glasnik lVZ, Xl-Xll (Nov._Dec., 196g).

Domenach, Jean-Marie, yugoslavia, New york, Viking, 1962.

Dzemaiudinovid, M.,. 1Mj-ejto i -uroga Bosanskih Musrimana u politidkom raz.voju na5ih naroda", Almanah, Sarajevo, 1967.

Filipovld- Muhammed, ,Bosanski duh u knjiievnosti-Sta je to?",Zivot, 3, Mart't967.

Fliigel, G., Manl, seine Lehre und seine Schriften, Leipzig, 1g62.

Gluiac, V., lstina o bogumilima, Beograd, 1945.

Glu5ac,.Y;, ,g.qlnjeuiekovna Bosanska crkva", prilozi za knjiievnost, istoriiui folklor, knjiga lV., Beograd, 1924.

Hand^zic, Adem, .o isramizaciji u sjev-eroistodnoj Bosni u XV iXVr vijeku",orient' tnst., saraievo, prilirzi za'orijentatnu iiiotosij;, iVr:ivii. is'6LozHand-zic, M ' lslamizacija Bosne i Hercegovine, sarajevo, rsramska Dioni6ka

Stamparija, 1940.

Hasan, Z. M., Al-Rahhalet-ul-Muslimun fi I'kurun al-wusta, Kairo 194S.

117

Hasting, J., (ed) Encyclopedia of Religion and Ethics, New York, Scribner, 1928.

lbn-al-Nadim, Kitab al-Fihrist, mi': Anmerkungen herausg. von Gustav Fltigel,Deutsche Morgenldndische Gesellschaft, 1 87 1 .

Jackson, A. V. Williams, Researches in Manichaeism with special referenceto Turfan fragments, New York, AMS Press, 1965.

Jourdain, A., Recherches sur l'origine des traductions latines d'Aristote, Paris,Joubert, 1843.

KaleSi, Hasan. 'Albanska aljamiado knjiZevnost", Oriental. lnstitut, Saraievo,Prilozi za Orientalnu filologiju, XVI-XVll, 1966-67.

Kniewald, Dragutin, Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim krstjanima,Zagreb, '1949.

Kosma Presviter, Le Trait6 contre Ies Bogomils, Paris, lmpr. Nat'le, 1945.

Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do podetkaTurske vladavine, Sarajevo, "Veselin Masle5a", 1966.

Le Coq, A. von, ,A short account of the origin, journey and.results of thefirii Royal Piussian Expedition to Turfan in Chinese Turkestan", RoyalAsiatic Society, Journal, 1909.

Leef, Gordon, Heresy in the later Middle Ages, Manchester Univ. Press, 1967.Leger, L., ,L'her6sie des Bogomiles", Revue des questions historiques, Vlll,1 870.

Legge, F., Forerunners and Rivals of Christianity, Cambridge, 1915.

Mandonnet, P., Sieger de Brabant et l'Averroisme latin du Xlll sidcle,Fribourg, 1899.

MaZuranic, Matija, ,,Pogled u Bosnu", Odjek, XX, broj 12, Sarajevo, l5 Juna,1 967.

Maury, Andre, "Les Albigois", Miror de l'Historie' 43, Aout 1953.

Nametak, A., Ga5evi6ev Bosanski Mevlud (drugo izdanje), Sarajevo, lslamskaDionicka Stamparija, 1936.

Obolensky, Dimitri, The Byzantine Commonwealth; Eastern Europe, 500-1453'New York, Praeger, 1971.

The Bogomils, Exeter, S. Lee, 1945.

Oldenburg, Zoe, Massacre at Montsegur, Pantheon Books, 1961.

Ort, L. J. R., Mani; a religio-historical description of his personality, Leiden,Brill, 1967.

Petranovi6,8., Bogumili, Crkva Bosanska i krstjani, Zadar'1867.

Porphyrogenitus, constantine, De Administrande lmperio-. (Greek text, edited- 'bi Gl Moravcsik, Engl. translation by R. J' H' Jenkins). New rev ed', Was-

t'i'.g1on, D. C., Tiust6es for Harvard University, Dumbarton Oaks ResearchLibrary and Collection, 1967.

118

Preveden, F, History of the Croatian people, Washington, D. C., 1949.

Radki, Franjo, Borba JuZnih Slavena za drlavnu neodvisnost; Bogomili i Patare-ni, Beograci, Srpska Kraljevska Akademija, 1931.

RedZi6, Enver, Tokovi i otpori, Sarajevo, Svjetlost, '1970.

Rivet, Charles, Chez les Slaves lib6r6s-en Yugoslavie, Paris, Perrin et Cie.,191 9.

Ruciman,. S , The Medieval Manichee , a study of Christian dualist heresy,Cambridge Univ. Press, 1960.

Hussel, Jeffrey 8., Religious dissent in the Middle Ages, New York, Wiley,1971.

Save-Soderbergh, Torgny, Studies in the Coptic Manichaean Psalm-book,Upsala, Almquist, 1949.

Sharenkoff, Victor N., A study of Manichaeism in Bulgaria with specialreference to the Bogomils, New York, Columbia Univ. Press, 1927.

Shoup, Paul, Communism and the Yugoslav National Ouestion, New york,Columbia University Press, 1968

Sidak, J., Problem ,,bosanske crkve" u nasoj historiografiji od Petranovida doGlu5ca, Rad Jugoslavenske Akademije, Knjiga 255, Zagreb, 1932.

Soloviev, A., "La Doctrine de l'Eglise de Bosnie", Bulletin, Academie Boyaledes scidnces, des lettres et des beaux arts de Belgique, Brussels, Glassedes lettres et des scidnces morales et politiques, vol 34, 1948.

Solovjev, A., "Nestanak bogumilstva i islamizacija Bosne", Godisnjak lstorijskogDru5tva Bosne i Hercegovine, l, 1949.

Solovjev, A., "Svedodanstva pravoslavnih izvora o bogumilstvu na Balkanu",Godi5njak lstorijskog DruSva Bosne i Hercegovine, vol. V., 1953.

Siidland, L. V., Die Stidslavische Frage und der Weltkrieg, Wien, 1918. (Prevod:F. Pucek, Zagreb, Matica Hrvatska, 19431

Theiner, A., Vetera Monumenta Slavorum Meridionalium, Romae, Typis Vati-canis, 1863.

Thouzellier, Ch., Catharisme et Valdeisme en Languedoc d la fin du Xlle etau d6but du Xllle si6cle, Louvain, Edition Nauwelaerts, 1969.

Truhelka, e., "Bosanska narodna [patarenska) crkva", povijest Hrvatskih ze-malja Bosne i Hercegovine, Knjiga l, Sarajevo, i942.

Vego, M., Povijest Humske zemlje, Dio l, Samobor, 1937.

Williams, H. S., The Historians History of the World, New york, Outlook, 190S

Wolf, B. 1., The Balkans in our time, Harvard Univ. Press, 1956.

Wright, W., Short History of Syriac literature, London, 18g4.

119