of 29 /29
BOSNA I HERCEGOVINA FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE VLADA PRIJEDLOG Z A K O N O POLJOPRIVREDNIM SAVJETODAVNIM SLUŽBAMA Sarajevo, lipanj 2012. godine

BOSNA I HERCEGOVINA - predstavnickidom-pfbih.gov.ba · (2) Certifikatom iz stavka 1. ovoga članka se dokazuje da su osobe, koje vrše poslove savjetodavca u javnim i privatnim savjetodavnim

  • Author
    others

  • View
    1

  • Download
    0

Embed Size (px)

Text of BOSNA I HERCEGOVINA - predstavnickidom-pfbih.gov.ba · (2) Certifikatom iz stavka 1. ovoga članka...

  • BOSNA I HERCEGOVINA

    FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

    VLADA

    PRIJEDLOG

    Z A K O N

    O POLJOPRIVREDNIM SAVJETODAVNIM SLUŽBAMA

    Sarajevo, lipanj 2012. godine

  • I. OPĆE ODREDBE

    Članak 1.

    Ovim Zakonom u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija) uređuje se: poljoprivredna savjetodavna djelatnost , mjerodavnosti, vrste i financiranje poljoprivredne savjetodavne službe, odnosi u oblasti pružanja savjetodavnih usluga, certificiranje, licenciranje, registri i obuka savjetodavaca, te upravni i inspekcijski nadzor, kaznene odredbe kao i druga pitanja od značaja za poljoprivrednu savjetodavnu djelatnost.

    Članak 2.

    Ciljevi ovoga Zakona su:

    - Utvrđivanje okvira za institucijske strukture, mjerodavnosti, odgovornosti, linije izvještavanja, mehanizme koordinacije, procese konsultacija, prava, obveze i način provedbe mjera na svim razinama vlasti u Federaciji u oblasti poljoprivrednih savjetodavnih službi (u daljnjem tekstu: savjetodavna služba);

    - Reguliranje odnosa u oblasti pružanja savjetodavnih usluga od strane javne i privatne savjetodavne službe u Federaciji, a u cilju povećanja poljoprivredne proizvodnje, stvaranja uvjeta za konkurentnu poljoprivredu i poboljšanja uvjeta života ruralnog stanovništva i razvitka ruralnih područja;

    - Utvrđivanje mehanizma za optimalan pristup poljoprivrednim znanjima, prijenos znanja i vještina do poljoprivrednog proizvođača i zaštitu okoliša.

    Članak 3.

    Značenje pojedinih izraza

    U smislu ovoga Zakona pojedini izrazi imaju sljedeće značenje:

    - Poljoprivredna savjetodavna djelatnost (u daljnjem tekstu: savjetodavna djelatnost) je skup mjera koje se pružaju vršiteljima poljoprivredne djelatnosti u cilju povećanja razine znanja i poboljšanja praktičnih vještina, a radi povećanja poljoprivredne proizvodnje;

    - Javna savjetodavna služba je služba koja pruža savjetodavne usluge na teritoriju Federacije i vrše je Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo), kantonalna ministarstva mjerodavna za poslove poljoprivrede (u daljnjem tekstu: kantonalna ministarstva), kantonalne agencije i zavodi, gradske i općinske službe mjerodavne za poslove poljoprivrede, koje ispunjavaju uvjete propisane ovim Zakonom;

    - Privatna savjetodavna služba je služba koja pruža savjetodavne usluge na teritoriju Federacije i vrše je pravne osobe koje ispunjavaju uvjete

  • propisane ovim Zakonom i koje su kao takve upisane u Registar poljoprivrednih savjetodavnih službi (u daljnjem tekstu: Registar službi), te registrirane za poslove savjetodavnih službi i upisane u sudski registar kod mjerodavnog suda;

    - Poljoprivredni savjetodavac (u daljnjem tekstu: savjetodavac) je fizička osoba koja obavlja savjetodavnu djelatnost na stručnom temelju, posjeduje certifikat o položenom stručnom ispitu i upisana je u Registar poljoprivrednih savjetodavaca (u daljnjem tekstu: Registar savjetodavaca);

    - Certifikat za poljoprivrednog savjetodavca (u daljnjem tekstu: certifikat) je isprava, kojom se dokazuje potrebna razina stručne spreme za fizičke osobe koje vrše poslove savjetodavca i na temelju kojeg se dozvoljava obavljanje savjetodavne djelatnosti, a stječe se nakon položenog stručnog ispita;

    - Dozvola za rad (licenca) je isprava koju izdaje Federalno ministarstvo privatnim savjetodavnim službama i na temelju koje se vrši upis u Registar službi.

    - Poljoprivrednik je fizička osoba koja na poljoprivrednom gospodarstvu proizvodi biljne i stočarske proizvode te obavlja i druge poslove vezane uz tu proizvodnju, bez obzira na stupanj specijalizacije poljoprivrednog gazdinstva na kojem radi i koja posjeduje znanje i vještinu o poljoprivredi.

    Članak 4.

    Srednjoročna strategija pružanja savjetodavnih usluga

    (1) Savjetodavna djelatnost u Federaciji provodi se prema Srednjoročnoj strategiji pružanja savjetodavnih usluga (u daljnjem tekstu: Strategija), dugoročnom i godišnjem programu rada i drugim strateškim programima. Strategija sadrži kratkoročne i srednjoročne ciljeve, metode rada, mjere, vremenski slijed, nositelje i rokove ostvarenja tih ciljeva i donosi se na period od pet godina.

    (2) Federalno ministarstvo u suradnji sa kantonalnim ministarstvima, utvrđuje i priprema temeljne elemente za izradu Strategije.

    (3) Federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (u daljnjem tekstu: federalni ministar) imenuje povjerenstvo za izradu Strategije, nakon čega se Strategija stavlja u javnu stručnu raspravu i dostavlja na razmatranje Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ( u daljnjem tekstu: Vlada Federacije).

    (4) Strategiju usvaja Parlament Federacije Bosne i Hercegovine za period od pet godina.

  • II. SAVJETODAVNA DJELATNOST

    Članak 5.

    U smislu ovoga Zakona, savjetodavna djelatnost obuhvaća:

    1. davanje stručnih savjeta i prikaz novih tehnologija i tehnika proizvodnje s ciljem tehnološko-tehničkog unapređenja poljoprivrednih gospodarstava i povećanja poljoprivredne proizvodnje;

    2. osposobljavanje poljoprivrednika za upravljanje poljoprivrednim gospodarstvom, vođenje poljoprivrednog knjigovodstva;

    3. sudjelovanje u izradi poslovnih planova, razvojnih i investicijskih programa za različite načine upravljanja poljoprivrednim gospodarstvom (konvencionalna, integrirana, organska proizvodnja), kao i za dopunske aktivnosti;

    4. informiranje poljoprivrednika o programima novčanih potpora u poljoprivredi i ruralnom razvitku;

    5. davanja preporuke poljoprivrednicima o vremenu i načinu zaštite od biljnih štetočina na temelju podataka izvještajno – prognozne službe;

    6. sudjelovanje u prikupljanju tržišnih informacija za potrebe: poljoprivrednog informacijskog centra, sustava poljoprivredno knjigovodstvenih podataka (FADN) i drugih podataka iz oblasti poljoprivrede u Federaciji;

    7. pomoć u osnivanju i radu različitih oblika udruživanja poljoprivrednika;

    8. pružanje stručne pomoći u razvitku ruralnih područja i očuvanju tradicionalnih vrijednosti u tim područjima;

    9. sudjelovanje u provedbi projekata i programa iz oblasti poljoprivrede i ruralnog razvitka financiranih od strane vladinih, nevladinih i međunarodnih organizacija i drugih izvora;

    10. stručno usavršavanje poljoprivrednika za uspostavu sustava poljoprivredne proizvodnje sukladno standardima EU;

    11. priprema pisanih materijala za potrebe poljoprivrednika, oglašavanje u medijima i putem interneta;

    12. sudjelovanje u organiziranju i izvođenju stručnih skupova, manifestacija i konferencija izložbi i sl.;

    13. sudjelovanje u izradi, izvođenju i procjenjivanju pokusa u oblasti poljoprivrede;

    14. pružanje pomoći u ostalim poslovima za koje poljoprivrednici iskažu interes.

    1. Savjetodavne službe

    Članak 6.

  • (1) Savjetodavna djelatnost se obavlja putem javne savjetodavne službe i privatne savjetodavne službe.

    (2) Temeljna zadaća savjetodavnih službi je pružanje stručne pomoći poljoprivrednicima radi tehnološko-tehničkog unaprjeđenja poljoprivrednih gospodarstava, povećanja poljoprivredne proizvodnje i dobiti od dodatnih djelatnosti na poljoprivrednim gospodarstvima.

    (3) Poljoprivrednici mogu dobrovoljno sudjelovati u sustavu savjetodavne službe.

    (4) Pristup savjetodavnoj službi imaju sve kategorije poljoprivrednika.

    (5) Vršitelji savjetodavne djelatnosti dužni su osigurati tajnost osobnih ili pojedinačnih informacija ili podataka do kojih dođu u posjed pružajući savjetodavne usluge, svaki u okviru svojih nadležnosti, osim poljoprivrednika koji upravlja odnosnim gospodarstvom uz iznimku nepravilnosti ili kršenja utvrđenih obavljanjem djelatnosti, a posebno u slučaju činjenja kaznenih djela.

    (6) Savjetodavne službe u svom radu koriste metode savjetodavnog rada. Iste će biti uređene posebnim propisom o metodama savjetodavnog rada, kojeg donosi federalni ministar.

    Članak 7.

    Savjetodavna služba iz članka 6. stavak 1. ovoga Zakona ne može obavljati slijedeće poslove:

    1. reklamne i promotivne poslove za sjemenske tvrtke, proizvođače mineralnih gnojiva i sredstava za zaštitu, mehanizacije i sl., osim u slučaju kada su one dio sajmova, izložbi i demonstracijskih ogleda uz sudjelovanje još najmanje jednog izlagača koji izlaže sličan proizvod;

    2. proizvodne aktivnosti, osim kada se radi o oglednoj, demonstracijskoj ili

    introdukcijskoj proizvodnji, za što savjetodavna služba pribavlja suglasnost Federalnog ministarstva.

    2. Organizacija javne savjetodavne službe

    Članak 8.

    Federalno ministarstvo

    (1) Poslove središnje savjetodavne službe u Federaciji vrši Federalno ministarstvo.

  • (2) Federalno ministarstvo u vršenju poslova iz stavka 1. ovoga članka obavlja sljedeće:

    - predlaže i provodi politiku u oblasti poljoprivrednih savjetodavnih službi;

    - predlaže Vladi Federacije Strategiju;

    - u suradnji s kantonalnim ministarstvima, kantonalnim agencijama i zavodima, gradskim i općinskim službama mjerodavnim za poslove poljoprivrede predlaže i donosi srednjoročni i godišnji program rada javne savjetodavne službe u Federaciji;

    - prati i koordinira rad kantonalnih ministarstava, kantonalnih agencija i zavoda, gradskih i općinskih službi mjerodavnih za poslove poljoprivrede u realiziranju srednjoročnog i godišnjeg programa rada javne savjetodavne službe u Federaciji;

    - prati i koordinira rad privatnih savjetodavnih službi u Federaciji;

    - sudjeluje u izradi programa obuke savjetodavaca;

    - sudjeluje u organiziranju obuke savjetodavaca;

    - koordinira i prati rad međunarodnih i domaćih organizacija koje provode projekte iz oblasti savjetodavnih službi;

    - prati stanje u ovoj oblasti i predlaže mjere;

    - po potrebi vrši i druge poslove vezano za rad javnih i privatnih savjetodavnih službi.

    Članak 9.

    Kantonalne savjetodavne službe

    (1) Poslove javne savjetodavne službe iz članka 6. ovoga Zakona u kantonima vrše kantonalna ministarstava, kantonalne agencije i zavodi za poljoprivredu, koji se osnivaju sukladno kantonalnim propisima i u okviru kojih se formira savjetodavna služba.

    (2) Kantonalne savjetodavne službe rade na temelju Strategije, godišnjeg i dugoročnog programa rada za Federaciju, iz članka 4. stavak 1. ovoga Zakona i kantonalnih programa rada javne savjetodavne službe, koji trebaju biti usuglašeni s federalnim programima rada savjetodavne službe.

    (3) O realiziranju programa rada iz stavka 2. ovoga članka kantonalne savjetodavne službe kvartalno i godišnje izvještavaju Federalno ministarstvo.

    (4) U vršenju poslova savjetodavne djelatnosti kantonalne savjetodavne službe moraju se pridržavati propisanih metoda savjetodavnog rada iz članka 6. stavak 6. ovoga Zakona.

    (5) Kantonalne savjetodavne službe financiraju se iz proračuna kantona i osobnih prihoda.

  • Članak 10.

    Gradske i općinske savjetodavne službe

    (1) Poslove javne savjetodavne službe u gradovima i općinama vrše gradske i općinske savjetodavne službe koje se osnivaju sukladno Zakonu o principima lokalne samouprave („Službene novine Federacije BiH“, broj 51/06).

    (2) U vršenju poslova savjetodavne djelatnosti gradske i općinske savjetodavne službe moraju se pridržavati odredbi iz članka 4. stavak 1. i članka 6. stavak 3. ovoga Zakona.

    (3) Gradske i općinske savjetodavne službe se financiraju iz proračuna grada i općine i osobnih prihoda.

    Članak 11.

    Kantonalne, gradske, općinske savjetodavne službe i Središnja savjetodavna služba u Federaciji koju vrši Federalno ministarstvo dužne su međusobno surađivati, koordinirati rad i razmjenjivati informacije.

    Članak 12.

    Javne savjetodavne službe u Federaciji, kantonima, gradovima i općinama, pored proračunskih sredstava, mogu se financirati i bespovratnim sredstvima (grantovi), sredstvima međunarodne tehničke pomoći, sredstvima međunarodnih programa i projekata, dobrotvornim donacijama fizičkih i pravnih osoba, kao i ostalim izvorima financiranja.

    Članak 13.

    Poslove od posebnog značaja za Bosnu i Hercegovinu i Federaciju, koji proizlaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Europske unije i njenih država članica i Bosne i Hercegovine u oblasti poljoprivrede (tržišno – informacioni sustav, FADN i drugi poslovi) i drugih međunarodnih ugovora koje je zaključila Bosna i Hercegovina, odnosno Federacija financirat će se iz Proračuna Federacije - Federalnog ministarstva 50 % i proračuna kantona - kantonalnih ministarstva 5%.

    3. Privatna savjetodavna služba

    Članak 14.

    (1) Poslove savjetodavne djelatnosti iz članka 5. ovoga Zakona mogu vršiti i privatne savjetodavne službe koje se osnivaju sukladno ovom Zakonu i financiraju iz osobnih prihoda.

  • (2) Privatne savjetodavne službe mogu se financirati i bespovratnim sredstvima (grantovi), sredstvima međunarodne tehničke pomoći, sredstvima međunarodnih programa i projekata, dobrotvornim donacijama fizičkih i pravnih osoba, kao i ostalim izvorima financiranja koja nisu zabranjena ovim Zakonom.

    III. CERTIFIKAT I DOZVOLA ZA RAD (LICENCA)

    1. Certifikat

    Članak 15.

    (1) Za vršenje savjetodavne djelatnosti savjetodavci moraju posjedovati certifikat.

    (2) Certifikatom iz stavka 1. ovoga članka se dokazuje da su osobe, koje vrše poslove savjetodavca u javnim i privatnim savjetodavnim službama, prošle obuku propisanu člankom 19. stavak 1. ovoga Zakona i uspješno položile stručni ispit za savjetodavce na temelju kojeg se dozvoljava obavljanje savjetodavne djelatnosti u savjetodavnim službama.

    2. Dozvola za rad (licenca)

    Članak 16.

    (1) Dozvolu za rad - licencu izdaje Federalno ministarstvo pravnim osobama koje vrše privatnu savjetodavnu službu, na njihov zahtjev, nakon što ispune sljedeće uvjete:

    - imaju registriranu privatnu savjetodavnu službu, oblik gospodarskog društva ili zadruga za poslove savjetodavne službe.

    - imaju zaposlena najmanje dva savjetodavca upisana u Registar savjetodavaca;

    - raspolažu prostorom za rad, koji ima odvojen ulaz i najmanje dvije prostorije, od kojih su jedna radna prostorija i čekaonica, a na ulazu u prostor za rad moraju imati istaknutu firmu da se u tom uredu obavlja savjetodavna djelatnost uz naznaku radnog vremena;

    - raspolažu odgovarajućom opremom za rad koja: osigurava vođenje evidencije u elektronskoj i pisanoj formi, uključujući opremu koja garantira sigurnost pohranjenih dokumenata (ormar za arhivu, aparat za fotokopiranje, kompjuter, telefon, faks, pristup internetu), opremu za izvođenje savjetovanja poljoprivrednika (laptop, videotop, DVD, tablu i platno) .

    (2) Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka prilaže se sljedeća dokumentacija:

    - sudska registracija za pravne osobe (gospodarsko društvo i zadruga);

    - akt o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta;

    - certifikat savjetodavaca;

  • - dokaz o raspolaganju prostorom (dokaz o vlasništvu ili ugovor o zakupu zaključen s vlasnikom poslovnog prostora i atestnu dokumentaciju) i opremom (račune o kupovini ili ovjerenu izjavu o posjedovanju opreme).

    (3) Korištenje dozvole za rad-licence kontrolira mjerodavna kantonalna, odnosno Federalna poljoprivredna inspekcija.

    IV. UPIS U REGISTAR I OBUKA SAVJETODAVACA

    1. Registar službi

    Članak 17.

    (1) Privatne savjetodavne službe, nakon što ispune sve uvjete propisane ovim Zakonom po dobivanju licence iz članka 16. stavak 1. ovoga Zakona, Federalno ministarstvo upisuje u Registar službi, o čemu donosi rješenje.

    (2) Na temelju rješenja iz stavka 1. ovoga članka, privatne savjetodavne službe mogu vršiti poslove savjetodavne službe sukladno ovom Zakonu u oblastima za koje imaju certificirane savjetodavce.

    (3) Federalno ministarstvo će donijeti rješenje o brisanju iz Registra službi u sljedećim slučajevima:

    - ako ovlaštena osoba u privatnoj savjetodavnoj službi podnese zahtjev za brisanje iz Registra službi;

    - ako se utvrdi da privatna savjetodavna služba više ne ispunjava uvjete za vršenje poslova savjetodavne službe propisane ovim Zakonom.

    (4) Lista odobrenih i brisanih privatnih savjetodavnih službi iz Registra službi objavljuje se u “Službenim novinama Federacije BiH”.

    (5) Način i postupak izdavanja licence, upis, vođenje podataka iz Registra službi, te obrazac zahtjeva za izdavanje licence, propisat će federalni ministar Pravilnikom o načinu i postupku izdavanja licence, upisu i vođenju podataka iz Registra službi.

    2. Registar savjetodavaca

    Članak 18.

    (1) Savjetodavce koji ispune uvjete propisane ovim Zakonom, a nakon dobivanja certifikata iz članka 15. ovoga Zakona, Federalno ministarstvo upisuje u Registar savjetodavaca, o čemu donosi rješenje.

    (2) Na temelju rješenja iz stavka 1. ovoga članka, certificirani savjetodavac stječe pravo da obavlja poslove savjetodavca u oblastima za koje posjeduje certifikat. U vršenju poslova savjetodavne djelatnosti, dužan je da se pridržava propisanih metoda savjetodavnog rada iz članka 6. stavak 6. ovoga Zakona.

    (3) Federalno ministarstvo će donijeti rješenje o brisanju iz Registra savjetodavaca u sljedećim slučajevima:

  • - ako certificirani savjetodavac podnese zahtjev za brisanje iz Registra savjetodavaca;

    - ako se utvrdi da certificirani savjetodavac više ne ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom i podzakonskim propisima donesenim na temelju ovoga Zakona za vršenje poslova savjetodavca.

    (4) Lista odobrenih i brisanih savjetodavaca iz Registra savjetodavaca objavljuje se u “Službenim novinama Federacije BiH”.

    (5) Organiziranje i izvođenje obuke iz članka 19. st. 1. i 2. ovoga Zakona, način i uvjete polaganja stručnog ispita iz članka 15. stavak 2. ovoga Zakona, visinu naknade, obrazac certifikata savjetodavca, te sadržaj i način vođenja Registra savjetodavaca iz članka 18. ovoga Zakona propisat će federalni ministar Pravilnikom o obuci, certifikatu i Registru savjetodavaca.

    3. Obuka savjetodavaca

    Članak 19.

    (1) Fizičke osobe koje podnose zahtjev za polaganje stručnog ispita za savjetodavce obvezne su proći program teoretske i praktične obuke za savjetodavce, nakon čega stječu pravo polaganja istog radi dobivanja certifikata. Naknade teoretske i praktične obuke snose podnositelji zahtjeva.

    (2) Certificirani savjetodavci u svrhu permanentnog stjecanja znanja kontinuirano prolaze obveznu godišnju obuku.

    (3) Program teoretske i praktične obuke za certificiranje, kao i program obvezne godišnje obuke certificiranih savjetodavaca donosi Federalno ministarstvo u suradnji sa stručnim i znanstveno-obrazovnim institucijama u Federaciji.

    (4) Program teoretske i praktične obuke za obavljanje poslova savjetodavne službe obvezno prolaze i službenici javnih savjetodavnih službi. Naknade teoretske i praktične obuke za službenike javnih savjetodavnih službi snosi organ u kojem su ti službenici uposleni.

    Članak 20.

    (1) Program obuke osoba koje se prijavljuju za polaganje stručnog ispita za savjetodavce radi dobivanja certifikata i godišnji program obuke certificiranih savjetodavaca provode stručne i znanstveno-obrazovne institucije u Federaciji registrirane za ove djelatnosti.

    (2) Obuka se organizira u vidu predavanja, obuke na daljinu putem interneta, praktične nastave, vježbi izrade poslovnih planova, izrade programa i projekata, vođenja poljoprivrednog knjigovodstva i sl., ovisno o oblastima za koje se savjetodavac specijalizira.

  • V. UPRAVNI NADZOR

    Članak 21.

    Upravni nadzor

    (1) Federalno ministarstvo vrši upravni nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona koji su ovim Zakonom stavljeni u mjerodavnost Federacije kao i upravni nadzor nad institucijama, ustanovama i organizacijama određenih ovim Zakonom, a koji predstavljaju vršenje javnih ovlaštenja.

    (2) U vršenju nadzora nad obavljanjem poslova u vršenju javnih ovlaštenja iz stavka 1. ovoga članka, Federalno ministarstvo ostvaruje neposredan uvid i kontrolu u postupanju, vrši pregled akata i dokumentacije koje donose institucije i upravne organizacije u vršenju javnih ovlaštenja, daje instrukcije i smjernice za izvršavanje poslova i traži podatke i obavijesti o izvršavanju poslova u vršenju javnih ovlaštenja.

    (3) Federalno ministarstvo vrši i nadzor nad kantonalnim organima uprave mjerodavnim za poslove poljoprivrede u dijelu izvršavanja federalne politike kao i provedbe mjera u oblasti savjetodavnih službi koje su od značaja za cijelu Federaciju.

    (4) Upravni nadzor nad kantonalnim organima uprave i institucijama koje vrše javna ovlaštenja vrši se u žalbenom postupku i putem ovlaštenja drugostupanjskog organa i po službenoj dužnosti.

    (5) Kantonalni organi uprave mjerodavni za poslove poljoprivrede vrše upravni nadzor nad provođenjem ovog Zakona i propisa donesenih na temelju ovog Zakona koji su ovim Zakonom stavljeni u mjerodavnost kantona.

    Članak 22.

    Inspekcijski nadzor

    (1) Inspekcijski nadzor u provedbi ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona vrši federalna poljoprivredna inspekcija organizirana u Federalnoj upravi za inspekcijske poslove i kantonalne poljoprivredne inspekcije organizirane u kantonalnim upravama za inspekcijske poslove.

    (2) Inspekcijski nadzor se vrši sukladno Zakonu o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» broj 35/05) i Zakonu o inspekcijama u Federaciji BiH («Službene novine Federacije BiH» broj 69/05) – (u daljnjem tekstu: Zakon o inspekcijama).

  • Članak 23.

    Inspekcijski nadzor nad primjenom ovoga Zakona neposredno vrše federalni i kantonalni poljoprivredni inspektori/inspektorice kao državni službenici/ice sa posebnim ovlaštenjima i odgovornostima (u daljnjem tekstu: poljoprivredna inspekcija).

    Članak 24.

    Pored ovlaštenja i dužnosti određenih Zakonom o inspekcijama, poljoprivredna inspekcija je ovlaštena da:

    1. nadzire provedbu i primjenu ovoga Zakona i podzakonskih propisa donesenih na temelju ovoga Zakona;

    2. nadzire primjenu i provedbu propisa koji se odnose na obavljanje poslova savjetodavne djelatnosti od strane javnih i privatnih savjetodavnih službi;

    3. vrši inspekcijski nadzor nad radom privatnih savjetodavnih službi i naređuje zabranu vršenja poslova savjetodavne djelatnosti pravnim osobama koje nemaju dozvolu za rad (licencu) i koje nisu upisane u Registar službi odnosno koje u radnom odnosu nemaju certificirane savjetodavce;

    4. vrši inspekcijski nadzor nad radom savjetodavaca i naređuje zabranu vršenja poslova savjetodavcima koji nemaju certifikat i nisu upisani u Registar savjetodavaca;

    5. vrši inspekcijski nadzor nad radom upravnih organizacija -zavoda i agencija za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi vezano za poslove koji se odnose na savjetodavnu djelatnost;

    6. podnosi zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka zbog povrede odredaba ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega;

    7. obavlja i druge inspekcijske poslove vezano za primjenu ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega.

    VI. KAZNENE ODREDBE

    Članak 25.

    (1) Novčanom kaznom u iznosu od 800,00 do 15.000,00 KM kaznit će se za prekršaj pravna osoba koja vrši poslove javne savjetodavne službe ako:

    1. se u radu ne pridržava propisanih metoda savjetodavnog rada (članak 6. stavak 6.);

    2. se bavi poslovima koji su zabranjeni ovim Zakonom (članak 7. al. 1. i 2.);

    3. nemaju u radnom odnosu certificirane savjetodavce (članak 15.);

  • 4. ako onemogući provedbu nadzora poljoprivrednog inspektora na način i u rokovima određenim odredbama Zakona o inspekcijama.

    (2) Novčanom kaznom u iznosu od 50,00 do 3.000,00 KM kaznit će se i odgovorna osoba za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.

    Članak 26.

    (1) Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 12.000,00 KM kaznit će se za prekršaj pravna osoba koja vrši poslove privatne savjetodavne službe (gospodarsko društvo i zadruga) ako:

    1. se u radu ne pridržava propisanih metoda savjetodavnoga rada (članak 6. stavak 6.);

    2. se bavi poslovima koji su zabranjeni ovim Zakonom (članak 7. al. 1. i 2.);

    3. nema u radnom odnosu certificirane savjetodavce (članak 15.);

    4. vrši poslove privatne savjetodavne službe prije nego što ispuni propisane uvjete i bez dozvole za rad – licence (članak 16. stavak 1.);

    5. nije upisana u Registar službi (članak 17. stavak 1.);

    6. ako onemogući provedbu nadzora poljoprivrednog inspektora na način i u rokovima određenim odredbama Zakona o inspekcijama.

    (2) Novčanom kaznom u iznosu od 50,00 do 3.000,00 KM kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.

    Članak 27.

    Novčanom kaznom u iznosu od 100,00 do 1.500,00 KM kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja se neovlašteno bavi poslovima savjetodavne službe.

    VII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

    Članak 28.

    Propise za čije je donošenje na temelju ovog Zakona ovlašten, federalni ministar će donijeti najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

  • Članak 29.

    Federalno ministarstvo je obvezno pripremiti i dostaviti na usvajanje Parlamentu Federacije Strategiju na temelju članka 4. stavak 3. ovoga Zakona, u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

    Članak 30.

    (1) Do donošenja propisa o certificiranju savjetodavaca i vršenju obuke iz čl. 15. i 19. ovoga Zakona, savjetodavnu djelatnost na teritoriju Federacije vrše javne savjetodavne službe.

    (2) Do donošenja propisa iz stavka 1. ovoga članka savjetodavnu djelatnost u uspostavljenoj središnjoj, kantonalnim, gradskim i općinskim poljoprivrednim savjetodavnim službama mogu obavljati postojeći službenici, koji su dužni u roku od godinu dana od stupanja na snagu ovoga Zakona položiti stručni ispit i pribaviti certifikat.

    Članak 31.

    (1) Federalno ministarstvo je obvezno uspostaviti središnju savjetodavnu službu u roku od četiri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

    (2) Kantonalna ministarstva obvezna su uspostaviti savjetodavnu službu u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, a gradovi i općine sukladno potrebama poljoprivrednika za savjetodavnim uslugama, uzimajući u obzir princip supsidijarnosti i sposobnosti lokalnih vlasti i njihove administracije, samostalno odlučuju o uspostavi savjetodavne službe.

    Članak 32.

    Federalno ministarstvo je obvezno uspostaviti Registar službi i Registar savjetodavaca na temelju čl. 17. i 18. ovoga Zakona, najkasnije u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

    Članak 33.

    (1) Stupanjem na snagu ovoga Zakona na teritoriju Federacije svi zakonski i podzakonski propisi koji su se primjenjivali u oblasti savjetodavnih službi u Federaciji i kantonima, a koji su u suprotnosti sa odredbama ovoga Zakona, moraju se uskladiti najkasnije u roku od jedne godine računajući od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

    (2) Do okončanja usuglašavanja propisa iz stavka 1. ovoga članka, u slučajevima različitih rješenja predviđenih drugim propisima iz ove oblasti, primjenjivat će se odredbe ovoga Zakona.

  • Članak 34.

    Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Službenim novinama Federacije BiH«.

  • O B R A Z L O Ž E NJ E

    I. USTAVNI TEMELJ

    Ustavni temelj za donošenje ovog Zakona sadržan je u odredbi točke c.) Amandmana VIII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, prema kojoj je u isključivoj mjerodavnosti Federacije utvrđivanje ekonomske politike, uključujući planiranje i obnovu, te politika korištenja zemljišta na federalnoj razini.

    II. RAZLOZI DONOŠENJA ZAKONA

    Agroekološki uvjeti i prirodni resursi u Federaciji Bosne i Hercegovine su relativno pogodni za razne vidove poljoprivredne proizvodnje. Uz prirodne resurse, povoljne agroekološke uvjete i ulaganja u poljoprivredu, vještine i znanje poljoprivrednika su temelji unaprjeđenja poljoprivredne proizvodnje. Novi zahtjevi koji se postavljaju pred proizvođače, stalne promjene i napredak u zemljama bližeg i daljnjeg okruženja imaju i imat će sve veći odraz na poljoprivredni sektor u Federaciji Bosne i Hercegovine.

    U procesu EU integracija poljoprivreda će dobiti važno mjesto zbog velikog broja propisa u ovoj oblasti koji moraju biti usuglašeni sa europskim kao i velikog broja standarda koji trebaju biti uvedeni u poljoprivrednu proizvodnju. Donošenjem i primjenom propisa i standarda bit će stvoreni preduvjeti za unaprjeđenje naše poljoprivredne proizvodnje i korištenje fondova Europske unije.

    Poljoprivredna proizvodnja u Federaciji BiH po prinosima i kvaliteti zaostaje za europskom, primjena suvremenih saznanja poljoprivredne znanosti i razina znanja naših poljoprivrednih proizvođača je nezadovoljavajuća. Da bismo uhvatili korak s razvijenim zemljama potrebno je uvođenje novih tehnologija, standarda i praksi u našu poljoprivrednu proizvodnju. To iziskuje visoku razinu znanja, stručnosti i iskustva poljoprivrednika, koji se postiže stalnom obukom i radom s njima.

    Poljoprivredna savjetodavna služba bitan je posrednik u prijenosu znanja i vještina do poljoprivrednika i u uvođenju europskih standarda u našu poljoprivrednu proizvodnju. Organizirano poljoprivredno savjetodavstvo nema tradiciju u Bosni i Hercegovini. U prethodnom političkom sustavu, do početka 90-tih godina prošlog stoljeća, nije bilo organizirane obuke poljoprivrednika od strane poljoprivrednih savjetodavnih službi, kako je to bilo uobičajeno u razvijenim zemljama Europe i svijeta. Od 1995. godine u Bosni i Hercegovini počinje provedba različitih međunarodnih programa i projekata obnove, u čemu oni iz oblasti poljoprivrede zauzimaju važno mjesto. Važan dio ovih programa u sektoru poljoprivrede odnosio se na obuku poljoprivrednika, koju su uglavnom provodile različite institucije, organizacije i pojedinci, budući da u to vrijeme nisu postojale organizirane poljoprivredne savjetodavne službe.

    Uspostavljanje poljoprivrednih stručnih službi na principima kakvi su uobičajeni u Europi započinje realizacijom dva EU projekta u razdoblju 1998.-2002. godine i to:

    1. PHARE – PFAP (Coordination, Institutional Development and Advisory Services to Support Private Farmers) proveden je od 1998. do 2000.

  • godine. Projekt je imao za cilj uspostavu savjetodavne službe i obuku osoblja u Unsko – Sanskom kantonu i 7 općina Banjalučke regije.

    2. EU – ESP (National Extension Services for Bosnia and Herzegovina) proveden je od 2000. do 2002. godine sa ukupnim Proračunom od 2.0 milijuna eura. Cilj projekta je bio uspostava poljoprivrednih savjetodavnih službi u Bosni I Hercegovini.

    Nakon završetka EU-ESP projekta putem kojeg je materijalno-financijski potpomognuta uspostava kantonalnih (Federacija BiH) i regionalnih (RS) ureda poljoprivrednih stručnih službi u Bosni i Hercegovini trebala je uslijediti faza razvitka stručnih službi koja je podrazumijevala institucionalizaciju ovih službi, njihovo širenje na lokalne razine (posebno u općinama koje imaju povoljne prirodne resurse za razvitak poljoprivrede) i traženje najpovoljnijih rješenja za njihovu samoodrživost.

    Rezultati projekta koje je provela EU u oblasti poljoprivrednog savjetodavstva u entitetima Bosne i Hercegovine i Distriktu Brčko bili su različiti:

    1. Statusno, poljoprivredna savjetodavna služba u Republici Srpskoj je bolje regulirana u odnosu na područje Federacije BiH, jer su Vlada i Ministarstvo za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu RS u svibnju 2002. godine najprije donijeli Odluku o osnivanju Poljoprivredne stručne službe Republike Srpske – PSS RS kao specijalizirane službe za pružanje stručnih usluga poljoprivrednicima kao i drugim subjektima u poljoprivredi. PSS RS je bila u sastavu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva, i vodoprivrede RS, kojem odgovora za rad i od koga je financirana. Dvije godine kasnije Vlada RS osnovala je Agenciju za pružanje usluga u poljoprivredi kao posebnu stručnu i upravnu organizaciju sa širokim spektrom djelokruga poslova pri čemu je pružanje savjeta, znanja i vještina poljoprivrednicima primarna aktivnost.

    2. U Distriktu Brčko formiran je Ured poljoprivredne stručne službe koji je organizaciono smješten pri Odjelu za poljoprivredu i šumarstvo u Vladi Distrikta Brčko, koja je zadužena za njezino financiranje.

    3. EU projekti (1998-2002) u Federaciji BiH imali su samo djelomičan uspjeh. Briga o radu poljoprivrednih savjetodavnih službi u Federaciji BiH nakon prestanka podrške EU prepuštena je kantonalnim vladama i njihovim resornim ministarstvima zaduženim za oblast poljoprivrede. Po okončanju projekta samo u nekim kantonima su poljoprivredne savjetodavne službe nastavile funkcionirati u formi u kojoj su zamišljene, u nekim kantonima formirani su zavodi za poljoprivredu i osoblje je prešlo u zavode, u nekim kantonima su poljoprivredne savjetodavne službe potpuno ugašene, a osoblje je raspoređeno na druge poslove u okviru kantonalnih ministarstava. Planirano koordiniranje od strane Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva sasvim je izostalo. Službe su najvećim dijelom opstale zahvaljujući potrebi za postojanjem kantonalnih službi koje će realizirati programe novčanih potpora, što je i postala njihova osnovna zadaća. Savjetodavne aktivnosti, zbog kojih su službe organizirane, stavljane su u drugi plan. Neadekvatno organizirane,

  • nedovoljno osposobljene i opremljene kantonalne savjetodavne službe, s malim brojem zaposlenih savjetodavaca ne mogu odgovoriti sve zahtjevnijim zadaćama. Veliki problem je izostanak suradnje među kantonima i različiti pristupi i načini rada kantonalnih službi. Važan dio odgovornosti za ovako stanje u Federaciji BiH snose sve razine vlasti. Nerazumijevanje zadaća poljoprivredne savjetodavne službe od strane rukovodećih struktura, neriješen status savjetodavaca u kantonalnim službama rezultirao je gubitkom motiva za rad, izostankom koordinacije i sredstava za razvitak poljoprivredne savjetodavne službe sa razine Federacije BiH, dovele su do toga da javna poljoprivredna savjetodavna služba u Federaciji BiH spada među najlošije organizirane, opremljene i efektivne poljoprivredne savjetodavne službe u bližem i daljem okruženju.

    Primjera radi, u poljoprivrednoj savjetodavnoj službi Slovenije radi oko 450 savjetodavaca. U Sloveniji nema zakona o poljoprivrednoj savjetodavnoj službi, ali su definirani zadaci, ciljevi, organizacija i mjerodavnosti službe i ona u praksi dobro funkcionira. Financira se iz proračuna Republike Slovenije.

    U Hrvatskoj је poljoprivredna služba osnovana 1991. godine kao dio Centra za unaprjeđenje poljoprivrede, 1994. godine služba je radila u okviru sektora u Ministarstvu poljoprivrede. U 1997. godini služba je izdvojena iz Ministarstva i formiran je Zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu. Zavod ima urede u županijama (21 ured), zaposleno je 215 savjetodavaca, a financira se iz Proračuna Republike Hrvatske i županija. Od 2010. godine poljoprivredna savjetodavna služba djeluje u sastavu Hrvatske poljoprivredne komore.

    U Srbiji se savjetodavna aktivnost odvija preko poljoprivrednih stanica, ima ih ukupno 34, u Vojvodini 13. Rad savjetodavaca se financira iz Proračuna. Poljoprivredne stanice imaju dugu tradiciju i širok spektar aktivnosti, pokazatelji analiza, osobito onih iz Vojvodine ukazuju na pozitivan učinak njihovog djelovanja.

    Važno je napomenuti da svi projekti formiranja poljoprivrednih savjetodavnih službi u Bosni i Hercegovini nisu bili rezultat odluke domaćih vlasti o potrebi formiranja javnih poljoprivrednih savjetodavnih službi, nego su bili inicirani, financirani i provedeni od strane EU. Ovom činjenicom djelomično se može objasniti ograničen uspjeh projekata uspostave poljoprivrednih savjetodavnih službi u Federaciji Bosne i Hercegovine.

    Ovaj Zakon stvorit će temelje za formiranje poljoprivredne savjetodavne službe u Federaciji Bosne i Hercegovine organizirane na način kako je to urađeno u razvijenim zemljama Europe, koja će imati kvalificirane i osposobljene savjetodavce, koja će raditi planski po jedinstvenim metodama i imati za obvezu provoditi stalne procjene i praćenje učinka rada savjetodavaca.

    U zemljama s razvijenom poljoprivredom već dugo su prisutne privatne poljoprivredne savjetodavne službe. Privatne službe financiraju se iz osobnih

  • prihoda, s tim što u nekim zemljama postoji model kompenziranja poljoprivrednika koji koriste usluge poljoprivredne savjetodavne služe.

    Ovim Zakonom će biti stvoreni temelji za formiranje privatnih savjetodavnih službi, koje će biti konkurencija javnoj službi i obrnuto, a poljoprivrednici će imati mogućnost birati kvalitetnije.

    Danas se u BiH promijenilo stanje kada je u pitanju odnos poljoprivrednika prema suvremenim dostignućima u poljoprivredi i prijenosu znanja. Sve veća zainteresiranost poljoprivrednika za novim tehničko-tehnološkim znanjima rezultat je prije svega promijenjenog odnosa države prema ovome pitanju (djelomično uspješna uspostava savjetodavnih službi, opredjeljenje za poljoprivredu kao stratešku granu i sl.) i prisutnost međunarodnih institucija i organizacija koje su u svojim programima i projektima prepoznale važnost prijenosa znanja za ukupno unaprjeđenje poljoprivredne proizvodnje kao dominantne privredne grane u ruralnim područjima Federacije BiH. S duge strane ne treba zanemariti ni društveno-ekonomski moment, odnosno činjenicu da poljoprivreda najvećem dijelu seoske populacije preostaje kao jedini izvor prihoda i vid zapošljavanja, budući da su industrija i ostale proizvodne grane u BiH još uvijek nedovoljno oporavljene i nerazvijene da bi mogle primiti ovu skupinu populacije.

    Jedan od važnih razloga za donošenje ovoga Zakona je prisutnost međunarodnih organizacija i institucija. One u obučavanju poljoprivrednika, prijenosu znanja, tehnika i vještina, te tehničkoj pomoći još uvijek imaju veoma važnu, ako ne i najvažniju, ulogu u Bosni i Hercegovini kroz implementiranje različitih projekata u sferi unaprjeđenja poljoprivredne proizvodnje. Pozitivan učinak međunarodnih projekta je evidentan:

    - USAID – LAMP projekt u posljednje tri i po godine dao je važan doprinos razvitku poljoprivredne proizvodnje i poljoprivrednog savjetodavstva koje treba pratiti svaku razvijenu proizvodnju.

    - IFAD-ov projekt Livestock and Rural Finance Development Project imao je veliki doprinos u unapređenju stočarske proizvodnje u BiH. Ona se posebno ogleda u obuci i pružanju savjetodavnih usluga poljoprivrednicima, općinskim službenicima i predstavnicima udruženja poljoprivrednih proizvođača u oblastima poboljšanja stočarske proizvodnje, proizvodnje stočne hrane, higijene mlijeka i bolestima životinja.

    - Svjetska banka ima važne aktivnosti u obučavanju poljoprivrednika u južnom dijelu BiH, a obuke poljoprivrednika i trenera se izvode iz oblasti voćarske proizvodnje, pčelarstva i navodnjavanja.

    - DEZA (Švicarska agencija za međunarodni razvitak) – GTZ projekt je doprinio uvođenju integralne proizvodnje voća i povrća u BIH, i kroz njega obučio veliki broj poljoprivrednika koji danas primjenjuju ovakav vid proizvodnje.

    - U BiH prisutan je i veliki broj drugih vladinih i nevladinih organizacija, koje također sudjeluju u obukama poljoprivrednika.

    Svi ovi projekti pored pozitivnog učinka imaju i određenih nedostataka, za koje dio odgovornosti snosi i javni sektor, koji je nedovoljno organiziran u oblasti pružanja savjetodavnih usluga. Nedostaci su sljedeći:

  • - U većini slučajeva se ispostavilo da savjetodavne organizacije i strukture koje ostanu po njihovom okončanju nisu samoodržive i da zbog nedostatka financijskih sredstava poslije izvjesnog vremena se ugase. Uspjeh projekata i njihova održivost bili bi znatno veći da su postojale čvršće veze sa javnim sektorom i da je izvršeno usuglašavanje projekata sa stvarnim potrebama Federacije BiH.

    - Zbog ne koordiniranja aktivnosti od strane javnog sektora česta su preklapanja programa koje implementiraju različite međunarodne vladine i nevladine organizacije.

    - Ne postoje službene i cjelovite informacije o kvaliteti obuke i osoblju koje je provodilo obuku u BiH, iako se u većini projekta, posebno onih koje su pod okriljem međunarodnih institucija obvezno vrši monitoring i evaluacija. Jedini pokazatelji mogu biti statistički podaci, koji ukazuju na povećanje obujma pojedinih proizvodnji i povećanje prinosa, što jednim dijelom može biti rezultat dobrih poljoprivrednih praksi i novih tehnologija.

    Dio odgovornosti za nedostatke ovakvog načina rada međunarodnih organizacija snosi javni sektor. Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva treba imati podatke o svim pružateljima savjetodavnih usluga u Federaciji BiH i njihovom radu, kao i projektima koji se provode u ovoj oblasti, osobito onim registriranim na razini Federacije BiH. Ovim Zakonom bi bili stvoreni temelji za kvalitetnije implementiranje projekta koje implementiraju međunarodne vladine i nevladine organizacije i praćenje rada savjetodavaca uključenih u projekte.

    I pored određenih nedostataka ovakvog načina djelovanja međunarodnih organizacija, mora se priznati da je njihovo djelovanje na terenu bilo znatno veće od djelovanja postojećih kantonalnih poljoprivrednih savjetodavnih službi. Pored zainteresirane mase poljoprivrednika, koja je uočila činjenicu da je znanje jedan od ključeva uspjeha, postoji i javni sektor koji za to mora pokazati veći interes i organizirano, sustavno, kao i na kvalitetan način pružit im usluge.

    III. PRAVNA RJEŠENJA

    Zakon je sistematiziran po poglavljima, kojih ukupno ima sedam i koja su razrađena kroz 34 članka, i to:

    I. Opće odredbe

    II. Poljoprivredna savjetodavna djelatnost

    III. Certifikat i dozvola za rad (licenca)

    IV. Upis u registar i obuka savjetodavaca

    V. Upravni i inspekcijski nadzor

    VI. Kaznene odredbe

    VII. Prijelazne i završne odredbe

  • I. OPĆE ODREDBE ( čl. 1.-4.)

    Općim odredbama ovoga Zakona definira se njegov sadržaj, određuju ciljevi koji se ogledaju u: utvrđivanju okvira za institucionalne strukture, mjerodavnosti, odgovornosti, linije izvješćivanja, mehanizme koordinacije, procese konzultacija, prava, obveze i način provedbe mjera na svim razinama vlasti u Federaciji u oblasti poljoprivrednih savjetodavnih službi; reguliranju odnosа u oblasti pružanja poljoprivrednih savjetodavnih usluga od strane javne i privatne poljoprivredne savjetodavne službe u Federaciji, a u cilju stvaranja uvjeta za konkurentnu poljoprivredu i poboljšanja uvjeta života ruralnog stanovništva i razvitka ruralnih područja; utvrđivanju mehanizma za optimalan pristup poljoprivrednim znanjima, prijenos znanja i vještina do poljoprivrednika. Ovim poglavljem dano je i značenje pojedinih izraza (pojmovno) vezanih za ovaj Zakon, kao i opis dokumenta- Srednjoročnoj strategiji pružanja savjetodavnih usluga (u daljnjem tekstu: Strategija), način njenog donošenja i određuje period njenog važenja. Izrada Strategije će biti sufinancirana sredstvima IDA kredita BiH u kojima je segment savjetodavnih službi jedna od temeljni komponenti Projekta.

    II. POLJOPRIVREDNA SAVJETODAVNA DJELATNOST (čl. 5. do 14.)

    Poljoprivredna savjetodavna služba najvažniji je posrednik u prijenosu znanja i vještina do poljoprivrednika i u uvođenju europskih standarda u našu poljoprivrednu proizvodnju. Organizirano poljoprivredno savjetodavstvo nema tradiciju u Bosni i Hercegovini. Poljoprivredna savjetodavna djelatnost kroz odredbe članka 5. obuhvaća četrnaest značajnih poslova koji su najvećim dijelom usmjereni na osposobljavanje poljoprivrednika za upravljanje poljoprivrednim gospodarstvom. Također, na ovom mjestu propisano je da se savjetodavna djelatnost obavlja putem javne i privatne poljoprivredne savjetodavne službe koje se u svom radu koriste metodama rada koje propisuje Federalno ministarstvo. Poljoprivrednici dobrovoljno sudjeluju u sustavu poljoprivrednog savjetodavstva, a pristup poljoprivrednoj savjetodavnoj službi imaju sve kategorije poljoprivrednika. Vršitelji savjetodavne djelatnosti dužni su osigurati tajnost osobnih ili pojedinačnih informacija ili podataka do kojih dođu u posjed pružajući savjetodavne usluge, uz iznimku nepravilnosti ili kršenja utvrđenih obavljanjem djelatnosti, a posebno u slučaju činjenja kaznenih djela.

    Pored navedenog u okviru ovoga Poglavlja utvrđeni su i poslovi koje ne može obavljati poljoprivredna savjetodavna služba (javna i privatna), te utvrđeni izuzeci od ovoga pravila.

    Putem odredbi ovoga Poglavlja Federalno ministarstvo je određeno za vršenje poslova središnje poljoprivredne savjetodavne službe koji su taksativno određeni kroz deset alineja. Pored Federalnog ministarstva poslove poljoprivredne savjetodavne službe vrše i određene institucije kao i organi uprave na kantonalnoj razini, te gradske i općinske službe mjerodavne za poslove poljoprivrede (poljoprivredne savjetodavne službe).

    Kantonalne, gradske i općinske poljoprivredne savjetodavne službe dužne su međusobno surađivati, koordinirati rad i razmjenjivati informacije sa središnjem poljoprivrednom savjetodavnom službom u Federaciji koju vrši Federalno ministarstvo.

  • Javna poljoprivredna savjetodavna službe u Federaciji, kantonima, gradovima i općinama, pored proračunskih sredstava, može se financirati i bespovratnim sredstvima (grantovi), sredstvima međunarodne tehničke pomoći, sredstvima međunarodnih programa i projekata, dobrotvornim donacijama fizičkih i pravnih osoba, kao i ostalim izvorima financiranja.

    Posebno je značajna odredba koja je vezana za primjenu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Europske unije i njenih država članica i Bosne i Hercegovine (tržišno – informacioni sustav, FADN i drugi poslovi) i drugih međunarodnih ugovora koje je zaključila Bosna i Hercegovina, odnosno Federacija, prema kojoj će se financiranje vršiti iz Proračuna Federacije - Federalnog ministarstva 50 % i proračuna kantona - kantonalnih ministarstva 5%.

    Pored javne poljoprivredne savjetodavne službe prema odredbama ovoga Poglavlja savjetodavnu djelatnost mogu vršiti i privatne poljoprivredne savjetodavne službe, koje se osnivaju sukladno ovom Zakonu. Uvođenje privatne poljoprivredne savjetodavne službe u savjetodavstvo je veoma važno, jer u zemljama sa razvijenom poljoprivredom već dugo su prisutne privatne poljoprivredne savjetodavne službe. Ovim Zakonom će biti stvoreni temelji za formiranje privatnih savjetodavnih službi, koje će biti konkurencija javnoj službi i obrnuto, a poljoprivrednici će imati mogućnost birati kvalitetnije.

    III. CERTIFIKAT I DOZVOLA ZA RAD (LICENCA) (čl.15. i 16.)

    Ovim Poglavljem se definira obveza savjetodavaca za posjedovanje certifikata kojim se dokazuje da su fizičke osobe koje vrše poslove savjetodavca, u javnim i privatnim poljoprivrednim savjetodavnim službama, prošle posebnu obuku, propisanu člankom 19. stavak 1. ovog Zakona i imaju položen stručni ispit za savjetodavce na temelju kojeg se dozvoljava obavljanje poljoprivredne savjetodavne djelatnosti u savjetodavnim službama. Definirana je i procedura za izdavanje dozvole za rad - licence za privatne savjetodavne službe, te određeno da istu izdaje Federalno ministarstvo, a kontrolira mjerodavna kantonalna odnosno federalna poljoprivredna inspekcija.

    IV. UPIS U REGISTRE I OBUKA SAVJETODAVACA (čl. 17. 18. 19. i 20.)

    Prema ovom Poglavlju predviđeno je vođenje dva registra u oblasti savjetodavstva: Registar službi i Registar savjetodavaca. Radi uvođenja evidencija u ovoj za poljoprivredu važnoj oblasti, nužno je upisati sve privatne savjetodavne službe u registre. Privatne savjetodavne službe, nakon što ispune sve uvjete propisane ovim Zakonom i po dobivanju licence, upisuju se u Registar službi.

    Iznimno je važan i Registar savjetodavaca u koji se poljoprivredni savjetodavci upisuju nakon što ispune sve uvjete propisane ovim Zakonom i po dobivanju certifikata iz članka 15. ovog Zakona. Federalno ministarstvo vodi registre i izdaje rješenje o upisu kojim se reguliraju prava i obveze poljoprivrednih službi odnosno certificiranih savjetodavaca. Ovim Zakonom je određeno i pod kojim uvjetima se vrši brisanje iz registara.

    Obuka savjetodavaca - Pored navedenog ovim Poglavljem obuhvaćena je i obvezna obuka savjetodavaca koju moraju proći i službenici javnih poljoprivrednih savjetodavnih službi.

  • V. UPRAVNI I INSPEKCIJSKI NADZOR (čl. 21. 22. 23. i 24.)

    Ovim Poglavljem Federalno ministarstvo je određeno kao vršitelj upravnog nadzora nad provođenjem ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona koji su ovim Zakonom stavljeni u mjerodavnost Federacije kao i upravni nadzor nad institucijama, ustanovama i organizacijama u obavljanju poslova određenih ovim Zakonom, a koji predstavljaju vršenje javnih ovlaštenja, a vrši nadzor i nad kantonalnim organima uprave mjerodavnim za poslove poljoprivrede u dijelu izvršavanja federalne politike, kao i provedbe mjera u oblasti agrara.

    Kantonalni organ uprave mjerodavan za poslove poljoprivrede vrši upravni nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona koji su ovim Zakonom stavljeni u mjerodavnost kantona.

    U okviru odredbi koje se odnose na inspekcijski nadzor propisano je da isti vrše: federalne poljoprivredne inspekcije organizirane u Federalnoj upravi za inspekcijske poslove i kantonalne poljoprivredne inspekcije organizirane u kantonalnim upravama za inspekcijske poslove. Inspekcijski nadzor se vrši sukladno Zakonu o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» broj 35/05) i Zakonom o inspekcijama u Federaciji BiH («Službene novine Federacije BiH» broj 69/05)

    VI. KAZNENE ODREDBE (čl. 25.,26. i 27.)

    Ovim se člancima propisuju prekršaji i određuje visina kazni pravnim osobama odnosno fizičkim osobama i odgovornim osobama u pravnoj osobi za propisane prekršaje sukladno Zakonu o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine.

    VII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE (čl. od 28. do 34.)

    Prijelaznim i završnim odredbama propisuju se rokovi za donošenje propisa za provedbu ovoga Zakona, te uvodi obveza mjerodavnih organa za uspostavu središnje poljoprivredne savjetodavne službe i kantonalnih poljoprivrednih savjetodavnih službi, te njegovo stupanje na snagu.

    IV. FINANCIJSKA SREDSTVA

    Za provedbu ovoga Zakona u Proračunu Federacije BiH potrebno je osigurati dodatna sredstva u iznosu od 100.000,00 KM, koja će biti usmjerena na upošljavanje dodatnih zaposlenika u Federalno ministarstvo, a koji će obavljati poslove središnje poljoprivredne savjetodavne službe u Federaciji.

    Treba imati u vidu da Projekt poljoprivreda i ruralni razvitak (IDA – kredit WB) ovom segmentu daje veliki značaj. U svezi sa navedenim, u 2012. godini će se iz sredstava ovoga Projekta izdvojiti značajan iznos za nabavu opreme (auta i računarska oprema), tehničke i konzultantske usluge, obuku i radne seminare i druge troškove za Federalno ministarstvo i kantonalne poljoprivredne savjetodavne službe.

  • POSTUPAK PRIPREME OVOG ZAKONA

    Za izradu ovoga Zakona u Federalnom ministarstvu poljoprivrede vodoprivrede i šumarstva je imenovano Stručno povjerenstvo u čiji rad su bili uključeni i stručnjaci iz znanstveno obrazovnih institucija (Poljoprivredno-prehrambeni fakultet Univerziteta u Sarajevu i Agronomski i prehrambeno-tehnološki fakultet Sveučilišta u Mostaru).

    Radni materijal – Prednacrt ovog Zakona je dostavljen u sva kantonalna ministarstva mjerodavna za poljoprivredu kao i ostalim stručnim i znanstvenim institucijama iz oblasti poljoprivrede.

    Sve pristigle primjedbe prijedloge i sugestije, razmotrilo je stručno povjerenstvo i one koje je prihvatilo, na određeni način su ugrađene u predmetni zakon.

    Postupajući sukladno odredbama Poslovnika o radu Vlade Federacije BiH, predmetni Zakon je dostavljan na mišljenje Federalnom ministarstvu pravde, Federalnom ministarstvu financija, Uredu za zakonodavstvo Vlade Federacije BiH i Federalnoj upravi za inspekcijske poslove.

    PRIMJEDBE NA PRIJEDLOG ZAKONA O POLJOPRIVREDNIM SAVJETODAVNIM SLUŽBAMA

    Vlada Federacije BiH usvojila je Prijedlog Zakona o poljoprivrednim savjetodavnim službama na 22. sjednici održanoj 20.10.2011. godine.

    Prijedlogom Zakona o poljoprivrednim savjetodavnim službama koji je Vlada FBiH, utvrdila na 22. sjednice održanoj u Sarajevu i uputila u parlamentarnu proceduru stvaraju se temelji za osnivanje Federalne i deset kantonalnih agencija. One će imati kvalificirane i osposobljene savjetodavce, raditi planski po jedinstvenim metodama i biti obvezne provoditi stalne procjene i učinke rada savjetodavaca. Istovremeno se ovim Zakonom stvaraju temelji za formiranje privatnih savjetodavnih službi kao konkurencija javnim, što omogućuje poljoprivrednicima da biraju kvalitetnije. Poljoprivredna savjetodavna služba, kao temeljni prijenosnik znanja i vještina do poljoprivrednika, postala je imperativ suvremenog društva i kod nas, posebno s aspekta usvajanja europskih standarda u poljoprivrednoj proizvodnji.

    Na 8. redovnoj sjednici Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH, održanoj 24. studenog 2011. godine usvojen je zaključak da se ponuđeni tekst Prijedloga zakona o poljoprivrednim savjetodavnim službama vrati u redovnu proceduru, odnosno da se razmatra kao Nacrt zakona, te da može poslužiti kao temelj za izradu Prijedloga zakona.

    Dom naroda Parlamenta Federacije BiH na 7. sjednici od 08.12.2011. godine u prethodnom postupku odlučio je da se Prijedlog zakona o poljoprivrednim savjetodavnim službama razmatra u formi Nacrta zakona. Na nastavku 7. sjednice od 20.12.2011. godine, nakon razmatranja Nacrta ovoga zakona usvojen je zaključak da se prihvaća tekst Nacrta zakona o poljoprivrednim savjetodavnim službama i smatra da može poslužiti kao temelj za izradu Prijedloga zakona.

  • Razmatrane su primjedbe iznesene na sjednicama Zastupničkog doma i Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, te je prihvaćeno:

    Prihvaćena je primjedba da je poljoprivredna savjetodavna djelatnost u članku 5. široko postavljena, oko 20 alineja. Smanjen je broj alineja na 14.

    Prihvaćena je primjedba da se alineja u članku 5. koja glasi: „pružanje stručne pomoći poljoprivrednicima o programima novčanih potpora u poljoprivredi i ruralnom razvitku“ preformulira i da glasi; „informiranje poljoprivrednika o programima novčanih potpora u poljoprivredi i ruralnom razvitku“.

    Prihvaćena je primjedba da je Nacrtom zakona o poljoprivrednim savjetodavnim službama predviđen veliki broj podzakonskih propisa. Prijedlogom zakona o poljoprivrednim savjetodavnim službama predviđeno da će federalni ministar poljoprivrede donijeti tri podzakonska propisa, najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

    Prihvaćeni su prijedlozi koji su se odnosili na izmjenu Odjeljka 2. Organizacija javne poljoprivredne savjetodavne službe:

    - Da se briše Federalna agencija za poljoprivrednu savjetodavnu službu i da se formira koordinirajuće tijelo unutar Ministarstva, te članak. 8. stavak 1. glasi “Poslove središnje poljoprivredne savjetodavne službe u Federaciji vrši Federalno ministarstvo.“

    - Da se izmijene vršitelji savjetodavne djelatnosti u kantonima, ranije predviđene kantonalne agencija za poljoprivredne savjetodavne službe, i da se uvaže postojeći kantonalni zavodi za poljoprivredu. Sukladno prijedlogu izmijenjen je članak 9. stavak 1. koji sada glasi: „Poslove javne poljoprivredne savjetodavne službe iz članka 5. ovoga Zakona u kantonima vrše kantonalna ministarstava, kantonalne agencije i zavodi za poljoprivrednu, koji se osnivaju sukladno kantonalnim propisima i u okviru kojih se formira poljoprivredna savjetodavna služba.“

    - Da se u Prijedlog zakona ugrade općinske službe mjerodavne za poslove poljoprivrede. Dodat je članak 10. Gradske i općinske poljoprivredne savjetodavne službe, stavak 1. glasi: “Poslove javne poljoprivredne savjetodavne službe u gradovima i općinama vrše gradske i općinske poljoprivredne savjetodavne službe koje se osnivaju sukladno Zakonu o principima lokalne samouprave („Službene novine Federacije BiH“, broj 51/06).

    Uvažena je primjedba da Zakon nema ni horizontalnu ni vertikalnu uvezanost javnih poljoprivrednih savjetodavnih službi. Dodat je članak 11. „Kantonalne, gradske i općinske poljoprivredne savjetodavne službe dužne su međusobno surađivati, koordinirati rad i razmjenjivati informacije s središnjem poljoprivrednom savjetodavnom službom u Federaciji koju vrši Federalno ministarstvo. Središnja poljoprivredna savjetodavna služba također je dužna surađivati, koordinirati rad i razmjenjivati informacije s kantonalnim, gradskim i općinskim poljoprivrednim savjetodavnim službama.“

    U vezi s primjedbama koje su se odnosile na sufinanciranje javne poljoprivredne savjetodavne službe u kantonima od strane Federacije BiH, posebno u siromašnijim kantonima, dodat je članak 13. „Poslove od posebnog značaja za Bosnu i Hercegovinu i Federaciju, koji proizlaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju

  • između Europske unije i njenih država članica i Bosne i Hercegovine u oblasti poljoprivrede (tržišno – informacioni sustav, FADN i drugi poslovi) i drugih međunarodnih ugovora koje je zaključila Bosna i Hercegovina, odnosno Federacija financirat će se iz Proračuna Federacije - Federalnog ministarstva 50 % i proračuna kantona - kantonalnih ministarstva 5%.

    Nije prihvaćen prijedlog da se javna poljoprivredna savjetodavna služba organizira u sklopu Poljoprivredne komore kao u Sloveniji, Republici Hrvatskoj i „većini zemalja EU“, jer u Federaciji BiH ne postoji Poljoprivredna komora, formirana na način, s ciljem i članstvom kao u naprijed navedenim zemljama.

    Nije prihvaćen prijedlog da se naziv Zakona mijenja u Zakon o poljoprivrednim stručno – savjetodavnim službama, jer nije dano obrazloženje za ovaj prijedlog. Poljoprivredna savjetodavna služba ima misiju, zadaću, ciljeve i poslove definirane na vrlo sličan način u zemljama okruženja, zemljama Europske unije i šire, te smo se istim vodili kod definiranja poslova i zadataka poljoprivredne savjetodavne službe u Federaciji i naslova ovoga Zakona.

    PRIMJEDBE MJERODAVNIH KANTONALNIH MINISTARSTAVA

    Poljoprivredni zavod Unsko – sanskog kantona

    Broj 16-24-2312-2/12 od 27.02.2012.

    Ministarstvo za poljoprivredu i šumarstvo Zeničko – dobojski kanton

    Broj. 05-24-4545/12 od 27.02.2012.

    Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstvo Županija posavska

    Broj 08-24-04-79-1/12 od 29.02.2012.

    Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Kantona 10

    Dopis dostavljen putem e-mail 02.03.2012. godine

    Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Hercegovačko neretvanskog kantona/županije

    Broj 11-08-26-233-1/12 od 15.03.2012. godine

    Prihvaćene su primjedbe mjerodavnih kantonalnih ministarstava i kantonalnih upravnih organizacija:

    Prihvaćeno je mišljenje da je i središnja poljoprivredna savjetodavna služba pri Federalnom ministarstvu poljoprivrede dužna surađivati, koordinirati rad i razmjenjivati informacije s kantonalnim i općinskim službama, te je dodat članak 11.

  • Prihvaćena je primjedba da se izmijene vršitelji savjetodavne djelatnosti u kantonima, ranije predviđene kantonalne agencija za poljoprivredne savjetodavne službe, i da se uvaže postojeći kantonalni zavodi za poljoprivredu. Sukladno navedenom članak 9. stavak 1. glasi: „Poslove javne poljoprivredne savjetodavne službe iz članka 5. ovoga Zakona u kantonima vrše kantonalna ministarstava, kantonalne agencije i zavodi za poljoprivrednu, koji se osnivaju sukladno kantonalnim propisima i u okviru kojih se formira poljoprivredna savjetodavna služba.“

    Nisu prihvaćene primjedbe:

    Nije prihvaćen prijedlog da se izvrši izmjena stavka 4. članak 3. na način da glasi: „Poljoprivredni savjetodavac je fizička osoba, koja obavlja poljoprivrednu savjetodavnu djelatnost na stručnom temelju, posjeduje radno iskustvo od najmanje 5 godina na poslovima poljoprivredne savjetodavne službe, ili osoba koja je stekla zvanje magistra odnosno doktora znanosti u oblasti poljoprivrede ili osoba koja posjeduje međunarodno priznati certifikat za obavljanje poslova poljoprivredne savjetodavne službe odnosno koja je stekla certifikat nakon položenog stručnog ispita. “

    Prijedlog nije prihvaćen iz razloga što će tek podzakonskim aktima biti utvrđen sadržaj obuka prema stvarnim potrebama za obukama u Bosni i Hercegovini i Federaciji BiH i što je trenutno upitno da li će stečeni certifikati odgovarati tim potrebama.

    Nije prihvaćen prijedlog da se članak 8. mijenja na način da se u stavku 2. točka 4. riječi „prati i koordinira“ mijenjaju riječima „surađuje sa kantonalnim ministarstvima....“, u stavku 2. točka 5. riječi „prati rad“ mijenjaju riječima „surađuje s privatnim savjetodavnim službama“.

    Smatramo da radi harmoniziranog djelovanja kantonalnih, općinskih i gradskih poljoprivrednih savjetodavnih službi Federalno ministarstvo treba imati koordinirajuću ulogu.

    Nije prihvaćen prijedlog da se članak 16. mijenja u smislu da kantonalna ministarstva izdaju rješenje o upisu u Registar službi i rješenja objavljuju u kantonalnim službenim javnim glasilima i da kantonalna ministarstva najkasnije do 31.10. tekuće godine dostavljaju Federalnom ministarstvu dopunu spiska izdanih licenci. Predloženo nije prihvaćeno jer je u suprotnosti s člankom 38. Zakona o poljoprivredi („Službene novine Federacije BiH“ broj 77/10 i 4/10).

    Nije prihvaćena predložena izmjena članka 18. stavka 1. u smislu mijenjanja riječi „Federalno ministarstvo“ riječima „kantonalno ministarstvo“. Predloženo nije prihvaćeno, jer se otežava rad privatnih poljoprivrednih savjetodavaca, ograničavajući ih da djeluju na području jednog kantona.

    PRIMJEDBE SAVEZA OPĆINA I GRADOVA FEDERACIJE BIH

    Prihvaćene su primjedbe koje se odnose na način organiziranja općinskih poljoprivrednih savjetodavnih službi:

    Primjedbe svih općina su se odnosile na to da je za općine uspostava sistema javne poljoprivredne savjetodavne službe iz članka 10. potpuno neprihvatljiva iz razloga što se ovim Zakonom općinama nameću novi poslovi, za čiju je realizaciju neophodna

  • izmjena unutarnje organizacije, izmjena i proširenje sistematizacije, odnosno povećanje broja uposlenih, što posebno u sadašnjim uslovima ekonomske krize i nužne racionalizacije troškova, predstavlja značajno financijsko opterećenje za koje nije moguće osigurati sredstva iz proračuna općine. Prema važećim zakonskim propisima koji uređuju oblast poljoprivrede, općine nemaju nikakve mjerodavnosti za ovu oblast, te u tom smislu ne ostvaruju prihode, odnosno ne učestvuju u raspodjeli javnih prihoda koji se namjenski izdvajaju za poljoprivredu, u proračunima na višim razinama. Pa i pored toga, u dosadašnjoj praksi, prema federalnim i kantonalnim propisima, općinama je preneseno izvršavanje određenih poslova iz oblasti poljoprivrede, a da pri tome nisu osigurana sredstva za realizaciju prenesenih poslova. Uspostava općinske poljoprivredne službe neprihvatljiva je i s aspekta Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji BiH, budući da prema Zakonu o principima lokalne samouprave u Federaciji BiH poljoprivreda ne spada u samoupravni djelokrug jedinica lokalne samouprave i u vlastite nadležnosti općina. Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji BIH regulirano je da poslovi federalnih i kantonalnih vlasti mogu biti zakonom povjereni jedinici lokalne samouprave, pod uslovom da povjeravanje novih poslova bude praćeno dodjelom sredstva potrebnih za njihovo efikasno obavljanje, što predmetnim Zakonom nije predviđeno.

    Iznesene primjedbe općina su prihvaćene, te je u poglavlju VII – Prijelazne i završne odredbe u članku 31. stavak 2. definirano da „gradovi i općine u skladu sa potrebama poljoprivrednika za savjetodavnim uslugama, uzimajući u obzir princip supsidijarnosti i sposobnosti lokalnih vlasti i njihove administracije, samostalno odlučuju o uspostavi savjetodavne službe“.

    Prihvaćena je primjedba da se izvrše izmjene članka 8. i članka 10 na način:

    Članak 8., stavak 2. alineja 3. – preformulirana je i glasi: U suradnji s kantonalnim ministarstvima, kantonalnim agencijama i zavodima, gradskim i općinskim službama mjerodavnim za poslove poljoprivrede predlaže i donosi srednjoročni i godišnji program rada javne poljoprivredne savjetodavne službe u Federaciji“.

    Članak 10., članak 11. i članak 12. preformulirani su na način da se uz općinske poljoprivredne savjetodavne službe dodate i gradske službe, kako bi gradovi mogli aktivno sudjelovati u provođenju ovoga Zakona.

    Nisu prihvaćeni prijedlozi općine Livno i općine Bugojno da se formira Federalna poljoprivredna savjetodavna služba sa ispostavama koje će djelovati u određenim regijama (međuopćinska razina, više općina teritorijalno povezanih) a koja će se financirati iz proračuna Federacije i osobnih prihoda iz razloga što ovaj model organizacije javne poljoprivredne savjetodavne službe osporen je od strane određenih kantona i Parlamenta Federacije BiH (i Zastupničkog doma i Doma naroda).

  • P O P I S

    podzakonskih propisa koje treba donijeti na temelju ovog Zakona

    1. Srednjoročna strategija pružanja savjetodavnih usluga – Usvaja Vlada Federacije BiH

    - Federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva imenuje ekspertno povjerenstvo za izradu strategije,

    - Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u suradnji sa kantonalnim ministarstvima, utvrđuje i priprema temeljne elemente za izradu Strategije.

    - Strategiju usvaja Vlada Federacije Bosne i Hercegovine za razdoblje od pet godina.

    - Rok: jedna godina od usvajanja Zakona

    Propisi iz nadležnosti Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva:

    Propise za čije donošenje je ovlašten na temelju ovog Zakona, federalni ministar poljoprivrede će donijeti najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona i to:

    Metode savjetodavnog rada (članak 6. stavak 3.);

    Pravilnik o načinu i postupku izdavanja licence, upisu i vođenju podataka iz Registra službi (članak 17. stavak 5.);

    Pravilnik o obuci, certifikatu i Registru savjetodavaca (članak 18. stavak 5.).