Borislav Petrovic - Krivicno Pravo

8/9/2019 Borislav Petrovic - Krivicno Pravo

1/138

R V ÈNO PR VO

SARAJEVO / PRISTINA 2006FSK/S - 14/06

Borislav Petroviæ


2/138

1

Borislav Petrovi ć

KRIVIČNO PRAVO

Univerzitet AABPriština, 2006.


3/138

2

S A D R Ž A J

Predgovor

OPĆA PITANJA KRIVIČNOG PRAVA

I OSNOVNI POJMOVI KRIVIČNOG PRAVA1. Pojam krivičnog prava2. Naziv krivičnog prava3. Predmet krivi čnog prava4. Funkcija krivičnog prava5. Podjela krivičnog prava

II ODNOS KRIVIČNOG PRAVA PREMA DRUGIM GRANAMA PRAVA1. Krivično pravo i ustavno pravo2. Krivično pravo i gra đansko pravo3. Krivično pravo i porodi čno pravo4. Krivično pravo i upravno pravo

5. Krivično pravo i radno pravo6. Krivično pravo i privredno pravo7. Krivično pravo i krivično procesno pravo8. Materijalno i izvršno krivično pravo

III IZVORI KRIVIČNOG PRAVA1. Pojam i vrste izvora2. Krivični zakon3. Тumačenje krivičnog zakona4. Analogija5. Vremensko važenje krivi čnog zakona6. Prostorno važenje krivi čnog zakona

7. Krivični imunitet

KRIVIČNO DJELO

I POJAM I ELEMENTI KRIVIČNOG DJELA1. Pojam krivičnog djela2. Opći elementi krivičnog djela i njihova klasifikacija3. Biće krivičnog djela

II OBJEKT I SUBJEKT KRIVI ČNOG DJELA 1. Objekt i vrste objekata krivi čnog djela 2. Subjekt krivi čnog djela

III U ČINJENJE KRIVI ČNOG DJELA1. Radnja krivičnog djela2. Posljedica krivičnog djela3. Uzročnost4. Mjesto i vrijeme u činjenja krivičnog djela


4/138

3

IV DRUŠTVENA OPASNOST, PROTIVPRAVNOST IODREĐENOST KRIVIČNOG DJELA

1. Pojam društvene opasnosti2. Vrste društvene opasnosti3. Protivpravnost4. Odre đenost djela u zakonu

V OSNOVI KOJI ISKLJUČUJU KRIVIČNO DJELO1. Djelo malog zna čaja2. Nužna odbrana2.1. Elementi nužne odbrane2.1.1. Napad i uvjeti za postojanje napada2.1.2. Odbrana i uvjeti za postojanje odbrane2.1.3. Prekora čenje granica nužne odbrane3. Krajnja nužda3.1. Elementi krajnje nužde3.1.1. Opasnost i uvjeti za postojanje opasnosti3.1.2. Otklanjanje opasnosti i uvjeti njenog otklanjanja

3.1.3. Prekora čenje granica krajnje nuždeVI POKUŠAJ KRIVIČNOG DJELA1. Stadijumi u u činjenju krivičnog djela2. Pokušaj2.1. Vrste pokušaja2.2. Pravna priroda pokušaja3. Nepodobni pokušaj3.1. Vrste nepodobnog pokušaja3.2. Pravna priroda nepodobnog pokušaja4. Dobrovoljni odustanak

VII STICAJ KRIVIČ

NIH DJELA1. Jedinstvo krivi čnog djela i sticaj2. Pojam sticaja3. Vrste sticaja4. Prividni sticaj4.1. Prividni idealni sticaj4.2. Prividni realni sticaj5. Složeno krivično djelo6. Produženo krivično djelo7. Kolektivno krivično djelo

KRIVIČNA ODGOVORNOST

I POJAM I ELEMENTI KRIVIČNE ODGOVORNOST1. Pojam krivične odgovornosti2. Elementi krivične odgovornosti3. Mentalna sposobnost (ura čunljivost)3.1. Pojam mentalne sposobnosti i mentalne nesposobnosti


5/138

4

3.2. Metodi utvr đ ivanja mentalne nesposobnosti3.3. Utvr đ ivanje mentalne nesposobnosti po KZ Kosova3.4. Duševna poreme ćenost3.5. Mogućnost rasu đ ivanja i odlučivanja4. Bitno umanjena ura čunljivost5. Učinjenje krivičnog djela u stanju opijenosti (Actiones liberae in causa)

II KRIVNJA (VINOST)1. Pojam krivnje (vinosti)2. Teorije o krivnji (vinosti)3. Krivnja (vinost) u našem krivi čnom pravu

III OBLICI KRIVNJE (VINOSTI)1. Umišljaj1.1. Neposredni umišljaj (dolus directus)1.2. Posredni umišljaj (dolus eventualis)1.3. Posebne vrste umišljaja2. Nehat

2.1. Svjesni nehat (luxuria)2.2. Razgrani čenje posrednog umišljaja i svjesnog nehata2.3. Nesvjesni nehat (negligentia)

IV ODGOVORNOST ZA KVALIFICIRANE OBLIKE KRIVIČNOG DJELA1. Pojam i vrste kvalificiranog krivi čnog djela2. Krivično djelo kvalificirano težom posljedicom

V OSNOVI KOJI ISKLJUČUJU POSTOJANJE KRIVNJE (VINOSTI)1. Opća razmatranja2. Prinuda, sila i prijetnja3. Stvarna zabluda

4. Pravna zabludaVI SAUČESNIŠTVO1. Pojam sau česništva i uvjeti za njegovo postojanje2. Oblici saučesništva3. Pravna priroda sau česništva4. Krivična odgovornost sau česnika5. Učiniteljstvo i sau činiteljstvo5.1. Učiniteljstvo5.2. Posredno u činiteljstvo5.3. Sau činiteljstvo5.4. Razgrani čenje sau činiteljstva od sau česništva5.5. Pojam i vrste sau činiteljstva prema našem krivi čnom pravu5.6. Nužno sau činiteljstvo6. Podstrekavanje7. Pomaganje

KRIVIČNE SANKCIJE


6/138

5

I POJAM I VRSTE KRIVIČNIH SANKCIJA1. Pojam krivičnih sankcija2. Opći elementi krivičnih sankcija3. Vrste krivičnih sankcija

II KAZNA1. Pojam i elementi kazne2. Pravni osnov kazne3. Cilj kazne4. Sistem kazni5. Vrste kazni u krivi čnom pravu Kosova5.1. Glavne kazne u krivi čnom pravu Kosova5.1.1. Kazna zatvora5.1.2. Kazna dugotrajnog zatvora6. Novčana kazna7. Alternativne kazne u krivi čnom pravu Kosova7.1. Uvjetna (uslovna) osuda

7.1.1. Uvjeti za izricanje uvjetne osude7.1.2. Opozivanje uvjetne osude8. Polusloboda9. Dopunske kazne9.1. Zabrana obavljanja zanimanja, djelatnosti i dužnosti9.2. Zabrana upravljanja motornim vozilom9.3. Oduzimanje predmeta

III ODMJERAVANJE KAZNE1. Pojam i vrste odmjeravanja kazne1.1. Zakonsko odmjeravanje kazne1.2. Sudsko odmjeravanje kazne

1.3. Administrativno odmjeravanje kazne2. Individualizacija kazne3. Olakšavaju će i otežavaju će okolnosti3.1. Olakšavaju će i otežavaju će okolnosti u krivičnom pravu Kosova4. Ublažavanje kazne5. Oprost ili oslobođenje od kazne6. Povrat7. Odmjeravanje kazne za djela u sticaju8. Odmjeravanje kazne osu đenoj osobi9. Uračunavanje pritvora i ranije kazne

IV SUDSKA OPOMENA1. Uvjeti za izricanje sudske opomene

V MJERE OBAVEZNOG LIJEČENJA1. Obavezno rehabilitacijsko lije čenje zavisnika od droga ili alkohola

VI USLOVNO PUŠTANJE NA SLOBODU


7/138

6

VII ODUZIMANJE MATERIJALNE KORISTI STEČENE UČINJENJEM

KRIVIČNOG DJELA1. Pojam i osnov oduzimanja materijalne koristi2. Način oduzimanja materijalne koristi3. Zaštita ošte ćenog4. Oduzimanje imovinske koristi od pravne osobe

VIII REHABILITACIJA I USLOVI ZA DOBIJANJE PODATAKAIZ KAZNENE EVIDENCIJE

1. Rehabilitacija2. Davanje podataka iz kaznene evidencije

IX ZASTARJELOST1. Zastarjelost krivi čnog gonjenja2. Zastarjelost izvršenja kazne3. Nezastarivost krivi čnog gonjenja i izvršenja kazne

X AMNESTIJA I POMILOVANJE1. Amnestija2. Pomilovanje (oprost kazne)


8/138

7

P R E D G O V O R

Ova skripta je pisana sa namjerom da posluži studentima Studentima AAB Univerziteta u Prištini zaizučavanje materije Op ćeg dijela krivičnog prava. Тoj osnovnoj namjeni prilago đeni su sistem i metodizlaganja. U težnji da olakšaju rad studentima u savladavanju gradiva kao i pripremanje ispita izistoimenog predmeta autori su nastojali da na jednostavan i pristupa čan, ali istovremeno i savremennačin izlože karakteristike, elemente i obilježja osnovnih i op ćih instituta krivi čnog prava. Тo su: krivi čnodjelo, krivična odgovornost i krivi čne sankcije.

Osnovne pojmove i institute op ćeg dijela krivičnog prava autor je izložio na bazi pozitivnopravnihrješenja koja su sadržana u Privremenom krivi čnom zakonuKosova iz 2004 godine. Тekst je potkrijepljen brojnim teorijskim shvatanjima doma će ali i inostranekrivičnopravne teorije, kao i komparativnim rješenjima savremenih krivi čnih zakona ili zakonika naro čitoonih koji su donijeti u posljednje vrijeme, čime je podignut nivo aktuelnosti ali i ozbiljnog nau čnogpromišljanja.

Тekst je, ina če, zadržao tradicionalnu strukturu udžbeni čke literature iz oblasti krivi čnog prava, op ćidio, što omogu ćava njegovo korištenje i od strane drugih osoba koje se u procesu školovanja ili stru čnogusavršavanja kao i svakodnevnog rada susre ću sa materijom krivi čnog prava.

Priština, oktobar, 2006. godine Autor

OPĆA PIТANJA KRIVIČNOG PRAVA


9/138

8

I. OSNOVNI POJMOVI KRIVI ČNOG PRAVA

1. Pojam krivi čnog prava

Krivično pravo se može posmatrati u dvojakom smislu – kao grana pozitivnog prava i kao granapravne nauke. Shva ćeno na prvi na čin krivično pravo 1 je sistem zakonskih pravnih propisa kojima seodređuju krivična djela i krivične sankcije kao i uvjeti za njihovu primjenu prema u činiteljima krivičnihdjela u cilju zaštite najzna čajnijih društvenih dobara i vrijednosti. Sli čna je i definicija prema kojoj jekrivično pravo sistem svih propisa kojima se u nekoj državi odre đuje koja se ponašanja smatrajukrivičnim djelima i koje se kazne i druge krivi čne sankcije i pod kojim uvjetima mogu primjenjivatiprema njihovim u činiteljima.

Iz ovih definicija proizlazi da pojam krivičnog prava sadrži materijalni i formalni elemenat.Materijalni elemenat, odnosno sadržinu krivi čnog prava čini određ ivanje krivičnog djela, krivi čneodgovornosti i krivične sankcije u cilju ostvarenja zaštitne, garantivne funkcije. Formalni elemenat seogleda u tome što se i krivi čna djela i krivične sankcije kao i uvjeti za njihovu primjenu mogu odre đ ivatisamo zakonom, što zna či da je krivično pravo zakonsko pravo. Pošto je pravni poredak odre đen nizomzakona koji u svojoj ukupnosti čine zakonodavstvo jedne države, to Se i krivično pravo kao zakonskopravo može posmatrati kao grana zakonodavstva, odnosno grana pozitivnog prava jedne zemlje.

Materijalna karakteristika krivi čnog prava sastoji se u njegovoj funkciji zaštite najzna čajnijihdruštvenih dobara i vrijednosti odre đene države. Тa zaštita se ostvaruje propisivanjem, izricanjem iizvršenjem sankcija koje imaju prinudni karakter, a koje se primjenjuju prema u činiteljima krivičnih djelakojima se povre đuju ili ugrožavaju zašti ćene vrijednosti. Krivično pravo, dakle, proglašava odre đenaljudska ponašanja kao krivi čna djela predvi đajući za njihove u činitelje određenu vrstu i mjeru kazne ilidruge krivične sankcije. Iz toga proizlazi i cilj ove grane prava. On se zapravo sastoji u uticanju naljudsko ponašanje ukazivanjem šta je zabranjeno i nedozvoljeno činiti, a šta nije, što zna či u uticanju dase ljudi ponašaju u skladu sa propisima pravnog poretka. Iz toga proizlazi da cilj krivi čnog prava nije usamoj primjeni kazne prema neposlušnima.

Nasuprot ovakvog materijalno-formalnog odre đ ivanja pojma krivi čnog prava, u teoriji krivi čnogprava se javljaju i jednostrane formalne ili materijalne definicije. Formalne definicije odre đuju krivičnopravo kao skup zakona ili krivi čnopravnih propisa na osnovu kojih odre đeni državni organi – sudovi izri čui primjenjuju krivične sankcije prema u činiteljima zabranjenih djela. Materijalne definicije, pak polaze odtoga da je krivi čno pravo grana prava kojom se štite odre đeni interesi, odnosno pravna dobra ili drugedruštvene vrijednosti.

Mješovita formalno-materijalna definicija daje univerzalni pojam krivi čnog prava, koji se zasnivana op ćim zajedničkim principima, pojmovima i institutima koji odre đuju karakter ovog prava po kome seono razlikuje od svakog drugog pozitivnog prava. Me đutim, krivično pravo svake pojedine države ima

svoje odlike koje su odraz onih društvenoekonomskih i politi čkih odnosa koji postoje u toj zemlji uodređenom vremenskom periodu. Jer, krivi čno pravo, koje služi kao sredstvo za zaštitu najzna čajnijihdruštvenih dobara i vrijednosti jedne zemlje, mora biti onakvo kakvi su ti odnosi i sistem zašti ćenihvrijednosti u tom društvu. Otuda poti če i razlika između krivičnog prava razli čitih država odnosnokrivičnog prava u istoj državi u razli čitim vremenskim periodima.

Krivično pravo Kosova je dio jedinstvenog pravnog sistema, ali koje u tom sistemu ima posebanzadatak. Njegov je zadatak da osigura zaštitu, u čvršćivanje i razvijanje društvenoekonomskih odnosa idruštvenopolitičkog ure đenja naše zemlje.

Na osnovu navedenih karakteristika krivi čno pravo Kosova se može definirati kao sistem zakonskihpravnih propisa kojima se odre đuju krivična djela i krivične sankcije kao i osnovi i uvjeti za primjenu

krivičnih sankcija prema u

činiteljima krivi

čnih djela u cilju zaštite li

čnih sloboda i prava

čovjeka te drugihprava i društvenih vrijednosti zajam čenih i zašti ćenih doma ćim i međunarodnim pravom.

1Krivično pravo kao pozitivnu granu prava u Kosovu čini Privremeni krivični zakon Kosova.


10/138

9

2. Naziv krivi čnog prava

U pogledu naziva ove grane pozitivnog prava, treba re ći da je danas uobi čajeno da se onanaziva krivično pravo. U osnovi ovoga naziva je centrani pojam, a to je krivnja, vinost.

U nizu savremenih država za ovu granu prava je uobi čajen naziv kazneno pravo (strafrecht –njem, droit penal – franc, penal law – eng.) ili nakazatelno pravo (u Bugarskoj). U osnovi svih ovihnaziva se nalazi pojam kazne – lat. poena, iz čega proizilazi da je osnovni pojam ili institut u ovimpravnim sistemima kazna (iako kazna nije jedina krivi čna sankcija). U odnosu na ove naziveuobičajene u savremenim pravnim sistemima, u ruskom (ranije sovjetskom) pravnom sistemu seova grana prava naziva ugolovnoe pravo. Ovaj naziv poti če od rije či golova – glava, jer se smatrada je smrtna kazna (dakle kapitalna kazna kojom se oduzima život) bila najzna čajnija i naj češ ćeizricana krivična sankcija.

No, i u našem pravu se pored termina krivi čno pravo koristi i termin kazneno pravo. Ovajnaziv obuhvata sve grane prava koje se bave javnopravnim deliktima – krivi čnim djelom,privrednim prestupm ili prekršajem. Tako pojam kazneno pravo obuhvata krivi čno, privrednoprestupno i prekršajno ili administrativno kazneno pravo.

3. Predmet krivi č nog prava

Krivično pravo kao grana zakonodavstva jedne zemlje bavi se odre đ ivanjem krivičnih djela ikrivičnih sankcija kao i osnova i uvjeta za krivi čnu odgovornost i primjenu krivi čnih sankcija premaučiniteljima takvih djela. Prema tome, krivi čno djelo, krivična odgovornost i krivi čna sankcija,pojavljuju se kao osnovni pojmovi i instituti kojima se bavi krivi čno pravo i kao grana pozitivnogzakonodavstva ali i kao nau čna disciplina. Odre đ ivanjem krivičnih djela, krivično pravo štitinajzna čajnije društvene vrijednosti.

Sredstva za zaštitu društva od krivi čnih djela kao društveno opasnih akata kojima senapadaju, povre đ uju ili ugrožavaju zašti ćene vrijednosti jesu krivi čne sankcije. Krivične sankcijeimaju prinudni karakter jer se primjenjuju protiv volje u činitelja krivičnih djela. One se sastoje uograničavanju ili oduzimanju u činitelju krivičnog djela prava ili sloboda koje ima kao gra đ anin naosnovu pozitivnih pravnih propisa. Ali, da bi se sankcija mogla primjeniti, moraju se utvrditi osnovii uvjeti koji opravdavaju njenu primjenu. Otuda utvr đ ivanje osnova i uvjeta za primjenu krivi čnesankcije, u prvom redu krivi čne odgovornosti, tako đ e čini predmet reguliranja krivi čnog prava.

To znači da je krivično pravo pozitivna grana zakonodavstva jedne države koja ima za predmetregulative da odredi krivi čno djelo, krivičnu sankciju, osnove i uvjete za primjenu krivi čne sankcije,a u prvom redu krivi čnu odgovornost kao osnov za primjenu kazne.

No, krivično pravo nije samo grana zakonodavstva, ve ć i nau čna disciplina, grana pravnenauke. Kao grana nauke krivi čno pravo se bavi prou čavanjem pojmova i instituta koji čine predmetnjegove regulative: krivi čnog djela, krivi čne odgovornosti i krivi čne sankcije. Ovo prou čavanje jeneophodno kako bi se ovi pojmovi i instituti na najefikasniji na čin mogli primjenjivati u konkretnimslučajevima u činjenja krivičnog djela od strane jedne ili više osoba. Ali krivi čno djelo, krivičnasankcija kao i ostali instituti krivi čnog prava nisu samo pravne pojave, ve ć su prije svegadruštvene pojave koje kroz pravnu formu ispoljavaju svoju sadržinu. A kao društvene pojave onesu podložne promjenama u strukturi razvoja društva što sve zahtijeva adekvatnu analizu,tuma čenje i objašnjenje.


11/138

10

4. Funkcija krivi č nog prava

Osnovna funkcija krivičnog prava jeste zaštita najzna čajnijih društvenih dobara i vrijednosti odkriminaliteta. Ta funkcija treba da osigura postojanje jednog društva ali i da omogu ći njegov daljirazvoj. To je op ća i zajedni čka funkcija svakog krivi čnog prava, bez obzira na konkretno društvoodnosno državu kojoj služi kao sredstvo zaštite. Istovremeno tu leži i osnovna razlika izme đ ukrivičnog prava raznih država. Krivi čno pravo je instrument za zaštitu odre đenog društvenog iekonomskog ure đenja jedne države na odre đenom stepenu razvoja i kao takvo ono je specifi čno

jer posjeduje niz karakteristika po kojima se razlikuje od krivi čnog prava svake druge zemlje.

Dakle, krivično pravo ima za cilj ostvarenje dvije funkcije. To je prvo, zaštita i osiguranjenajzna čajnijih društvenih dobara i vrijednosti od njihovog povre đ ivanja ili ugrožavanja činjenjemkrivičnih djela od strane pojedinaca ili grupa, dakle o čuvanje postoje ćih odnosa što predstavlja stati čkufunkciju. Ali krivično pravo prati dinamiku i razvoj društvenih odnosa i u čestvuje u njihovom mijenjanju iunapre đ ivanju. To je dinami čka funkcija krivičnog prava.

Zaštitna funkcija krivičnog prava nije sveobuhvatna, ve ć djelimična ili parcijalna. Naime, krivi čnopravo ne štiti sva dobra i vrijednosti u jednom društvu, ve ć samo ona koja su najvažnija za pojedincakao čovjeka i gra đanina i društvo kao zajednicu ljudi. Drugim rije čima, štite se dobra i vrijednosti bezkojih ne bi bilo mogu će postojanje i razvoj ni čovjeka niti odre đenog društva kao posebne ljudskezajednice.

U pogledu ove zaštite razlikuju se dvije vrste vrijednosti. To su, prvo, one društvene vrijednosti idobra do čijeg očuvanja je odre đenoj društvenioj zajednici (vladaju ćoj strukturi) naro čito stalo. I drugo,to su društvene vrijednosti i dobra koji imaju univerzalni, op ćečovječanski zna čaj, koje se dakle štite usvim društvima i svim periodima razvoja bez obzira na oblik društvene organizacije. Ali, čak ni ovimdobrima i vrijednostima krivi čno pravo ne pruža potpunu ve ć nepotpunu, parcijalnu zaštitu, tj. zaštitukoja ima fragmentarni karakter. Ono se ograni čava na zaštitu od odre đenih napada koji imaju posebnuopasnost za dobro odnosno vrijednost koja se štiti i to od nasilja, samovolje, kršenja ustavnosti izakonitosti i drugih društveno opasnih djela. Ovako odre đena zaštitna funkcija krivi čnom pravu dajeutilitaristički karakter.

Ovakva djelimična, fragmentarna zaštita je ne samo opravdana ve ć i jedino mogu ća, jer bisveobuhvatna i totalna zaštita dovela do negacije slobode i onemogu ćavanja razvoja što bi zna čilonegaciju svrhe zaštite. Zaštita ovih društvenih vrijednosti ne ostvaruje se samo putem krivi čnog pravaveć i putem drugih grana prava, tj. cijelim pravnim sistemom. Zaštita koja se ostvaruje putem drugihgrana prava ima op ći i primarni, a krivičnopravna zaštita specijalni, sekundarni, supsidijarni karakter.Mehanizam krivičnopravne zaštite odre đenih društvenih vrijednosti stupa u dejstvo tek onda kada seutvrdi da je mehanizam zaštite neke druge grane prava nedovoljan da osigura o čuvanje tih dobara ilivrijednosti. U tom smislu se ono pojavljuje kao ultima ratio pravnog poretka, kao njegov poslednji inajvažniji čuvar.

Iako se krivičnopravna zaštita društvenih vrijednosti ostvaruje uglavnom kroz kaznu kao najvažniju

krivičnu sankciju usljed čega joj se daje represivni, retributivni karakter, ona se ne ostvaruje samo krozretribuciju i odmazdu ve ć isto tako i kroz prevenciju kriminaliteta putem resocijalizacije i popravljanjaučinitelja krivičnih djela. Šta više, cilj krivi čnog prava je da vaspitno uti če na ponašanje ljudi kako bi seoni uzdržali od kršenja propisa i činjenja ponašanja koja su društveno opasna i u zakonu odre đena kaokrivična djela. To ukazuje da primarni cilj krivi čnog prava nije primjena krivi čnih sankcija – daklerepresija.

Ovako određena zaštitna uloga krivi čnog prava ostvaruje se odre đ ivanjem koja djela predstavljajukrivična djela, propisivanjem kazni i drugih krivi čnih sankcija za ta djela te izricanjem sankcijaučiniteljima krivičnih djela u zakonom utvr đenom postupku.

Krivičnopravna zaštita ovih društvenih vrijednosti je specifi čna. Krivično pravo ne regulira društveneodnose neposredno, tj. ono ne propisuje pravila ponašanja, ve ć određuje sankcije za nepoštovanje

postojećih društvenih, a prije svega pravnih pravila ponašanja. Drugim rije

čima, zaštita navedenihvrijednosti ostvaruje se na taj na čin što se odre đuju društveno opasna ponašanja koja predstavljaju

krivična djela i što se za takva ponašanja propisuju krivi čne sankcije prema njihovim u činiteljima u ciljusuzbijanja kriminaliteta.


12/138

11

Dakle, krivičnopravna zaštita ostvaruje se post factum, onda kada je zašti ćeno dobro ve ć ošte ćeno ili

ugroženo. Zbog te činjenice izgleda da zaštitna funkcija, koja se naj češće ostvaruje primjenom kazne,ima čisto represivni karakter. Kroz kaznu se, pored represije, ostvaruje i prevencija i to kakoindividualna tako i generalna.

5. Podjela krivi čnog prava

Iako krivično pravo predstavlja jedinstvenu granu pozitivnog prava, ipak se zavisno od razli čitihkriterijuma može uo čiti više podjela ove grane prava. Osnovna je podjela krivi čnog prava na materijalno,procesno i izvršno.

Materijalno pravo predstavlja sistem zakonskih pravnih propisa kojima se odre đuju pojam ikarakteristike krivi čnih djela, sistem krivi čnih sankcija i osnovi i uvjeti za utvr đ ivanje krivičneodgovornosti i kažnjivosti. Ono se može manifestirati, realizirati tek posredstvom procesnog prava.Naime, krivično procesno pravo kao sistem zakonskih pravnih propisa odre đuje pojam i vrste procesnihsubjekata, procesna na čela, arhitektoniku i tok krivi čnog postupka. A izvršno krivi čno pravo odre đujepostupak, na čin i uvjete izvršenja izre čenih krivičnih sankcija od strane krivi čnog suda.

Materijalno krivično pravo se, dalje, može podijeliti na op će i posebno, pri čemu su ova dva dijelauzajamno povezana i me đusobno uvjetovana. Ova podjela ima osnova u strukturi savremenih krivi čnihzakona ili zakonika. Op ći dio materijalnog krivičnog prava ure đuje osnovne pojmove i institute krivi čnogprava uop će: krivično djelo, krivičnu odgovornost i krivi čne sankcije. A posebni dio materijalnogkrivičnog prava odre đuje pojam i karakteristike osnovnih, privilegiraju ćih i kvalificiranih oblika i vidovaispoljavanja pojedinih krivičnih djela.

Zavisno od izvora, pravi se podjela krivi čnog prava na nacionalno (interno) i me đunarodno. Izvornacionalnog krivičnog prava jeste doma ći krivični zakon odre đene države (Privremeni Krivi čni zakonKosova – u daljem tekstu KZ), a izvor me đunarodnog krivičnog prava jesu me đunarodni pravni akti(Statut Haškog tribunala, Statuti tribunala za: Ruandu, Sijera Leone, Isto čni Timor, Irak odnosno Rimskistatut stalnog me đunarodnog krivičnog suda).

Krivično pravo (nacionalno) se, dalje, može podijeliti na osnovno i dopunsko. Osnovno krivi čno pravo je sadržano u krivi čnom zakonu, dok dopunsko, pomo ćno ili sporedno krivično pravo čine krivičnopravneodredbe sadržane u drugim zakonima koji ure đuju odnose u drugim oblastima prava.

2. ODNOS KRIVI ČNOG PRAVA PREMA DRUGIM GRANAMA PRAVA

Iako je krivično pravo samostalna, autonomna grana prava koja ima specifi čan predmet i na činnjegovog reguliranja, ono je istovremeno i dio jedinstvenog pravnog sistema. Kao dio tog pravnogsistema ono ima odre đeni odnos sa drugim granama prava i to bilo u na činu reguliranja bilo udruštvenim odnosima i pojavama koje regulira. Otuda i potreba da se odredi njegov odnos prema timgranama prava.

1. Krivi čno pravo i ustavno pravo

Odnos između krivičnog i ustavnog prava proizlazi iz odnosa izme đu krivičnog zakona i ustava. Upravnim sistemima onih zemalja gdje je ustavni akt osnovni pisani zakon svi ostali zakoni moraju

proizlaziti iz njega, tj. moraju biti izgrađ

ivani na načelima koja su proklamirana u njemu. Ustav kaoosnovni zakon odre đuje osnove društvenog, ekonomskog i državnog ure đenja, utvr đuje i garantuje

prava i slobode gra đana, proklamira principe ustavnosti i zakonitosti, na čela rada sudova i tužiteljstva,kao i obavljanja drugih javnih funkcija.


13/138

12

Ustavi, dalje, sadrže nekoliko osnovnih principa našeg krivi čnog prava, kao i ustavne norme u vezi

sa zaštitom sloboda i prava čovjeka i gra đanina. Ustavi, dalje, propisuju da osoba može biti lišenaslobode na osnovu odluke suda samo u slu čajevima koji su utvr đeni zakonom, da se krivi čna djela ikrivične sankcije mogu odrediti samo zakonom, da niko ne može biti kažnjen za krivi čno djelo prije negošto je bilo predvi đeno zakonom kao kažnjivo djelo i za koje nije bila predvi đena krivična sankcija (na čelozakonitosti krivičnog djela i kazne). Oni dalje predvi đaju i niz kažnjivih radnji koje, ustvari, predstavljajuposebna krivična djela protiv sloboda i prava čovjeka i gra đanina.

Prema tome, ustavno pravo je izvorno pravo za krivi čno pravo. Ono postavlja osnove kaznenepolitike i određuje zaštitne vrijednosti. Krivi čno pravo ostvaruje zaštitu tih vrijednosti odre đ ivanjemkrivičnih djela i sankcija. Na taj na čin krivično pravo se pojavljuje kao sredstvo za zaštitu ustavnogporetka. Ustavno pravo sadrži pretežno deklaratorne norme čija se obaveznost ostvaruje politi čkimsredstvima i normama drugih grana prava, dok krivi čno pravo sadrži imperativne norme čija seobaveznost osigurava primjenom sankcije.

2. Krivi č no pravo i gra đ ansko pravo

I krivično i gra đansko pravo reguliraju društvene odnose. Ali dok krivi čno pravo regulira samo oneodnose koji nastaju povodom krivi čnog djela izme đu društva odnosno njegovih organa i ošte ćenih osobas jedne, i u činitelja krivičnog djela s druge strane, dotle gra đansko pravo regulira odnose koji nastajuizmeđu pojedinaca i pravnih osoba.

Pored toga gra đansko pravo regulira i niz stanja kao što su: pojam, vrste i sticanje imovine,državina, službenost, zaloga, pojam i vrste ugovora, pravna i poslovna sposobnost subjekata prava itd.Obim odnosa koje regulira gra đansko pravo je znatno ve ći od obima odnosa koje regulira krivi čno pravo.Ali razlika nije samo u obimu odnosa koje reguliraju ove dvije grane prava, ve ć i u na činu njihovogreguliranja. Gra đanskopravni odnosi se zasnivaju i raskidaju voljom, dispozicijom stranaka. Ako u timodnosima do đe do sukoba izme đu stranaka, npr. zbog neizvršenja ugovornih obaveza, nanošenja šteteusljed docnje u izvršenju takvih obaveza, jednostranog raskida ugovora, itd. intervencija suda zavisitakođe od volje ošte ćene stranke. Najzad, i sam spor pred sudom može biti okon čan voljom stranaka(npr. odustajanjem ili povla čenjem tužbe, poravnanjem itd.), čime se intervencija suda činibespredmetnom. Sve ovo govori o dispozitivnom karakteru gra đanskog prava, gdje su stranke gospodarisvojih odnosa. To je i razumljivo, jer se radi o privatno-pravnim odnosima.

Nasuprot dispozitivnog karaktera gra đanskog prava, stoji inhibitorni, imperativni karakter krivi čnogprava. Krivičnopravni odnos je javnopravni odnos. To zna či da pokretanje i ishod krivi čnog postupka nezavise od volje stranaka ve ć od imperativnih normi koje nalažu pokretanje postupka kada se radi okrivičnim djelima, koja se gone po službenoj dužnosti. A to je najve ći broj krivičnih djela. Mali je brojdjela gdje pokretanje postupka zavisi od privatnog tužitelja. Još manji uticaj ima pristanak povrje đenogna ishod krivičnog postupka i donošenje odluke.

Međutim, i pored bitnih razlika u karakteru ovih grana prava, koje proizlaze iz razli čitih odnosa koje

reguliraju, krivično i gra đansko pravo imaju i izvjesne sli čnosti. Tako obje grane prava poznaju istepravne institute: delikt, radnja, posljedica, uzro čna veza, odgovornost i primjena sankcije za delikt, štetai naknada štete. Drugim rije čima, gra đansko pravo poznaje primjenu sankcije za delikt na principuodgovornosti. Ali, građanskopravne sankcije nemaju karakter represije. Stoga, u slu čajevima teškihdelikata koji proizilaze iz gra đanskopravnih odnosa one mogu biti nedovoljne na zaštitu pravnog poretka.U takvim slučajevima dolazi do primjene krivi čnog prava i njegovih sankcija. Prema tome, krivi čno pravose može pojaviti kao sredstvo za osiguranje i prinudno izvršenje obaveza koje su nastale izgrađanskopravnih odnosa.

Najzad, u činjenjem krivičnog djela često se nanosi i imovinska šteta, pa stoga dolazi do isticanjaimovinskih zahtjeva u krivi čnom postupku od strane ošte ćenih osoba, o kome se može meritornoodlučivati ukoliko se time ne bi uticalo na odugovla čenje krivičnog postupka. Tako đe krivično pravo

poznaje i imovinske sankcije: novčanu kaznu i mjeru sigurnosti oduzimanja predmeta kao i posebnukrivičnopravnu mjeru oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivi čnim djelom.


14/138

13

3. Krivi čno pravo i porodi čno pravo

Između krivičnog i porodičnog prava tako đe postoji uska veza u oblasti reguliranja i zaštite braka iporodice.

Porodično pravo odre đuje uvjete i postupak za zaklju čenje i prestanak braka, ure đuje odnose uporodici između supružnika i izme đu roditelja i djece i utvr đuje institute koji su u vezi sa porodicom, kaošto su: usvojenje, starateljstvo, hraniteljstvo itd. Brak i porodica kao osnovne društvene zajednice sutako predmet reguliranja porodi čnog prava, ali i objekt zaštite krivi čnog prava.

Krivično pravo u ostvarivanju zaštitne, garantivne funkcije pruža zaštitu i institutima bra čnog iporodičnog prava i to u posebnoj glavi krivi čnih zakona: ''Krivična djela protiv braka i porodice'' koriste ćipri tome definicije, obilježja i karakteristike ovih instituta utvr đenih navedenim granama pozitivnogprava pri kvalificiranju pojedinih krivičnih djela iz ove grupe. Pored toga, svojstvo člana porodice ilibliskog srodnika može da isklju či kažnjivost kod odre đenih krivičnih djela (npr. neprijavljivanja krivi čnogdjela ili učinitelja, neprijavljivanja pripremanja krivi čnog djela, pomo ć učinitelju poslije učinjenogkrivičnog djela) odnosno uti ču na krivični progon u činitelja tzv. ''porodi čnih'' imovinskih krivičnih djela ilipak da predstavljaju osnov za kvalifikaciju krivi čnog djela (npr. nasilje u porodici ili porodi čnoj zajednici).

4. Krivi čno pravo i upravno pravo

Odnos između krivičnog i upravnog prava odre đuje odnos izme đu dvije vrste javnopravnih delikata –krivičnog djela i prekršaja /administrativnog kaznenog djela. U nekim zemljama (Francuska,Švajcarska), prekršaji se smatraju krivi čnopravnim deliktima i reguliraju se u posebnom dijelu krivi čnogzakonika. U drugim zemljama, gdje spada i Kosovo, prekšaji su predmet reguliranja administrativnogkaznenog prava. Na taj na čin i upravno pravo propisuje odre đena zabranjena ponašanja u viduprekršaja, utvr đuje osnove prekršajne odgovornosti i sistem sankcija kao i postupak pred prekršajnimorganima u kome se izri ču ove sankcije.

Odnos između krivičnog i upravnog prava zavisi, dakle, od odnosa izme đu krivičnih djela i prekršaja.Krivična djela su društveno opasna djela kojima se napadaju takve vrijednosti koje se smatraju bitnimuvjetima društvenog života, dok prekršaji predstavljaju takva štetna ponašanja kojima se ugrožavajudobra manje vrijednosti kao što su društvena disciplina, javni red i mir, koja ne predstavljaju povredubitnih uvjeta za postojanje društva. Društvena opasnost kod prekršaja se pojavljuje u daleko manjemintenzitetu nego što je to slu čaj kod krivičnog djela.

To predstavlja kvalitativnu razliku izme đu prekršaja i krivi čnog djela. I ta kvalitativna razlika dovodido toga da se normiranje krivi čnih djela vrši odvojeno od prekršaja. S obzirom da postoji ovakva razlika,onda je jasno da se jedno isto zabranjeno ponašanje ne može normirati istovremeno i kao krivi čno djeloi kao prekršaj. To zna či, da osoba koja je u krivi čnom postupku kažnjena za krivi čno djelo ne može biti

kažnjena i za prekršaj ako se radi o istoj posljedici i obrnuto ako je neka osoba kažnjena prvo zaprekršaj čiji činjenični opis uključuje i neko krivično djelo tada će se izre čena i izvršena prekršajnasankcija ura čunati u kasnije izre čenu krivičnu sankciju.

Prema tome, i krivi čno i upravno pravo propisuju zabranjena ponašanja, ali koja su i po svojoj težinii po prirodi različita. I jedno i drugo pravo predvi đaju slične pa čak i iste sankcije koje imaju prinudnikarakter ali koje se razlikuju po težini i karakteru dejstva. I krivi čnopravni i administrativnopravni odnosiimaju javnopravni karakter, jer se u činitelji i krivičnih djela i prekršaja u najve ćem broju slu čajevamoraju na ći u odnosu prema državnim kaznenim organima bez obzira na njihovu volju. Neka osnovnanačela za propisivanje i krivi čnih djela i prekršaja su ista. Isto tako, u administrativnom postupku, u ciljuutvrđ ivanja postojanja prekršaja i primjene sankcije, primjenjuju se neka na čela krivičnog postupka.Prekršajne sankcije se izvršavaju na isti na čin i po istom postupku kao i krivi čne sankcije.


15/138

14

Najzad, treba re ći da predmet upravnog prava nije samo normiranje prekršaja ve ć ure đenjeorganizacije i funkcioniranja upravnih organa i javnih službi u cilju ostvarivanja njihovih zadataka, kao imeđusobni odnos tih službi i njihovih organa, njihov odnos prema gra đanima u rješavanju njihovihzahtjeva, na čin ostvarivanja prava od strane gra đana prema odre đenim organima itd. Odre đ ivanjeprekršaja i sankcija pojavljuje se kao nužnost da se zaštiti pravilno i neometano funkcioniranje javnihslužbi. Ali i ovdje će stupiti u dejstvo krivi čno pravo kad god do đe do težih slu čajeva ugrožavanjaodređenih funkcija bilo od strane službenih osoba, bilo od strane gra đana. Predvi đanjem krivičnih djelaprotiv službene dužnosti krivi čno pravo se pojavljuje kao krajnje sredstvo za osiguranje i zaštitufunkcioniranja javne službe.

5. Krivi čno pravo i radno pravo

Radno pravo regulira radne odnose, prava i obaveze radnika u vezi sa teku ćim i minulim radom, kaoi prava po osnovu socijalnog, zdravstvenog, penzijskog i invalidskog osiguranja i postupak njihovogostvarivanja i zaštite. Upravo radni odnos i prava koja proizilaze iz teku ćeg i minulog rada su predmetregulative radnog prava ali su i objekt krivi čnopravne zaštite. Pored toga neke krivi čne sankcije dovodedo prestanka radnog odnosa ili do ograni čenja, odnosno onemogu ćavanja njegovog zasnivanja zaodređeno vrijeme, tj. do zabrane vršenja odre đene službe, poziva, djelatnosti ili dužnosti.

6. Krivi čno pravo i privredno pravo

Pored delikata koje čine pojedinci, postoje i delikti koje čine pravne osobe posebno u privrednom ilifinansijskom poslovanju. Stoga krivi čni zakoni Bosne i Hercegovine predvi đaju krivičnu odgovornostpravnih osoba i sistem krivi čnih sankcija. No, pored pravnih osoba za ova krivi čna djela odgovaraju iodgovorne fizičke osobe u njima.

U postupku utvr đ ivanja odgovornosti pravne osobe i njene odgovorne osobe i izricanja sankcije,krivičnom pravu su od pomo ći pojmovi iz privrednog prava, posebno o oblicima, na činu osnivanja,funkcioniranja i gašenja pravne osobe odnosno o sistemu organa i na činu odlučivanja u njima.

Konačno, svi krivični zakoni sadrže posebne grupe krivi čnih djela protiv privrede i platnog prometaodnosno protiv službene dužnosti službenih ili odgovornih osoba kojima se pokušava osigurati efikasna ikvalitetna zaštita privrede u cjelini ili njenih segmenata i njeno funkcioniranje od razli čitih oblikazloupotreba.

7. Krivi čno pravo i krivi čno procesno pravo

Krivično pravo je najuže povezano sa krivi čnoprocesnim pravom. Njihova povezanost proizlazi iz jedinstvenog zadatka koji imaju obje ove grane prava, koji se sastoji u zaštiti društvenih dobara ivrijednosti od kriminaliteta. U ostvarivanju tog zadatka ona se ne mogu zamisliti jedno bez drugog, jerkrivično pravo može biti realizirano samo putem dejstva procesnog prava, a procesno pravo može stupitiu dejstvo samo ako su prethodno odre đena krivična djela, krivi čne sankcije i uvjeti za primjenu tihsankcija.

Naime, krivično pravo, koje propisuje krivi čna djela, krivi čne sankcije i uvjete za njihovu primjenu,može se ostvariti samo putem dejstva organa pravosu đa u postupku koji je utvr đen propisima krivičnogprocesnog prava. Na taj na čin krivično procesno pravo se pojavljuje kao sredstvo za realizaciju krivi čnogmaterijalnog prava. Jer, krivi čno procesno pravo kao ure đujući sistem krivičnog postupka, omogu ćujerasvjetljenje i rješenje krivi čne stvari, a time i ostvarenje krivi čnopravne zaštite u svakom slu čaju

otkrivenog kriminaliteta.Zbog ovakve povezanosti, krivi čno i krivično procesno pravo sve do Francuske revolucije čine

jedinstvenu granu prava.


16/138

15

Do razdvajanja te jedinstvene grane na materijalno i formalno krivi čno pravo došlo je urevolucionarnom francuskom Krivičnom zakoniku iz 1791. godine usljed potrebe da se pruži što ve ćazaštita gra đanima od mogu ćih zloupotreba od strane organa pravosu đa, posebno zaštita li čnostiokrivljenika u postupku, kao i potreba da se pruže garancije i sredstva za ostvarenje te zaštite. Krivi čno ikrivično procesno pravo imaju brojne zajedni čke odlike: norme oba prava su javnopravnog karaktera,koje se mogu propisivati samo zakonom; princip legaliteta je osnovni princip; oba prava imajupodjednak zna čaj u zaštiti društva i borbi protiv kriminaliteta.

Čest je slu čaj da se norme krivi čnog i krivičnoprocesnog prava me đusobno prepli ću kod reguliranjaizvjesnih instituta. To je i razlog zašto se dešava da se u oblasti krivi čnog prava mogu na ći i normekrivičnog procesnog prava (npr. kod odre đ ivanja slu čajeva kada se ne će goniti za krivična djela u činjenau inostranstvu) i obrnuto, da se u oblasti krivi čnog procesnog prava na đu propisi krivičnog prava (npr.uvjeti za vanredno ublažavanje kazne). Njihova organska povezanost dolazi posebno do izražaja kodizvjesnih instituta kao što su: amnestija, pomilovanje, uvjetni otpust, koji su regulirani propisima kojiistovremeno imaju i krivi čni i krivičnoprocesni karakter.

8. Materijalno i izvršno krivi čno pravo

Materijalno krivično pravo utvr đuje svrhu, vrste i trajanje krivi čnih sankcija, posebno kazne, i uvjeteza njihovo izricanje, dok izvršno krivi čno pravo utvr đuje metode, na čine kao i postupak njihovogizvršenja. Prema tome, svrha svake krivi čne sankcije, posebno kazne, koja je odre đena materijalnimkrivičnim pravom može biti realizirana samo kroz izvršno krivi čno pravo. Ta nerazdvojna povezanostproizilazi iz činjenice što ove dvije grane krivi čnog prava ne mogu postojati jedna bez druge. Drugimriječima, izvršno krivično pravo je u funkciji materijalnog krivi čnog prava. Da bi sankcija bila izvršenaona mora biti utvr đena i izre čena, a izre čena sankcija ukoliko ne bi bila izvršena, odnosno ako ne bimogla biti izvršena ne bi mogla da ostvari svrhu radi koje je predvi đena u materijalnom krivi čnom pravu.


17/138


18/138

17

3. IZVORI KRIVI ČNOG PRAVA

1. Pojam i vrste izvora

Izvor krivičnog prava se može dvojako shvatiti u formalnom i materijalnom smislu. Pod izvoromkrivičnog prava u formalnom smislu podrazumijevaju se pravni akti koji sadrže krivi čnopravne normekojima se odre đuju krivična djela i krivične sankcije. U materijalnom smislu izvor krivi čnog pravapredstavljaju društveni odnosi regulirani putem krivi čnopravnih normi. Međutim, iako se pojamizvora krivičnog prava izražava u materijalnom i formalnom smislu, obi čno se pod izvorom pravapodrazumijeva formalni izvor tj. pravni akti u kojima se izražavaju norme kao regulatori društvenihodnosa.

Osnovni i glavni izvor savremenog krivi čnog prava, koje se zasniva na na čelu zakonitostikrivičnog djela i kazne, jeste zakon. Me đutim, pored zakona kao osnovnog i neposrednog izvorakrivičnog prava, mogu se u izvjesnim slu čajevima pojaviti kao posebni i posredni izvori krivi čnogprava: normativni akti državnih organa, me đunarodni ugovori, obi čajno pravo, sudska praksa i

pravna nauka (doktrina). Posredni izvori imaju karakter izvora krivi čnog prava samo kada se zakonna njih poziva.

Zakon

U krivičnom pravu Kosova osnovni i glavni izvor jeste zakon. Krivi čna djela i krivične sankcijemogu biti odre đene samo zakonom. Po pravilu, krivi čna djela i krivične sankcije se odre đujukrivičnim zakonima, koji imaju oslonac u ustavnim aktima, kao najvišim i osnovnim pravnim aktimadržave, gdje su sadržana osnovna na čela za sva prava pa i za krivi čno pravo. Otuda su ustavni aktiizvori svakog, pa i krivičnog prava.

Osnovni izvor krivičnog prava je krivi

čni zakon, odnosno krivi

čni zakonik tamo gdje on postoji.Taj osnovni izvor u Kosovu čini Privremeni krivični zakon Kosova.

Pored osnovnog krivičnog prava postoji i dopunsko krivi čno pravo čiji su izvor zakoni iz drugihoblasti koji sadrže krivi čnopravne odredbe. Naime, krivi čni zakoni ne obuhvataju sva krivi čna djelatako da su neka djela inkriminirana u drugim zakonima koji reguliraju neku posebnu oblast. Timzakonima predvi đena su krivi čna djela i kazne kojima se osigurava poštovanje tih propisa tj. zaštitaonih društvenih odnosa koji su predmet njihove regulative. Skup svih tih zakona predstavljasporedno, dopunsko ili pomo ćno krivično zakonodavstvo. Naziv "sporedno" nikako ne zna či dase ovdje radi o malom zna čaju ovih propisa. Me đ u njima ima i takvih zakona koji predvi đajuvrlo teška krivi čna djela sa strogim kažnjavanjem. Odnos odredaba iz sporednog i osnovnogkrivičnog zakonodavstva odre đen je na taj na čin da odredbe op ćeg dijela krivičnih zakona važeza sva krivi čna djela odre đ ena u sporednim zakonima.

Osnovni krivični zakoni u okviru op ćeg dijela odre đ uje pojam i elemente krivi čnog djela,osnove krivične odgovornosti i sistem krivi čnih sankcija kao i op će uvjete i na čela za izricanjekrivičnih sankcija, uvjete za njihovo gašenje ili za rehabilitaciju. U okviru posebnog dijela ovajzakon sadrži odredbe o krivi čnim djelima grupisanim prema grupnom zaštitnom objektu.

Normativni akti državnih i drugih organaPodzakonski akti organa državne uprave javljaju se kao izvori krivi čnog prava samo u

slučaju kada propisi iz krivi čnih zakona upu ćuju na njihovu primjenu. To je slu čaj kod tzv.blanketnih krivičnopravnih normi (djela protiv zdravlja ljudi, protiv životne sredine ili protivprivrede i platnog prometa) koje ne predvi đaju sva obilježja nekog krivi čnog djela ili sankcijuveć samo daju op ći okvir, te radi utvr đ ivanja osnovnih ili dopunskih obilježja ili sankcije,upu ćuju na neki podzakonski akt. Ova krivi čna djela će postojati ako je došlo do kršenjazakonskih ili podzakonskih propisa.


19/138

18

Od podzakonskih akata kao izvor krivi čnog prava naj češ će se javljaju uredbe vlada i

naredbe organa uprave, kao i normativni akti drugih organa, organizacija ili zajednica. Utakvim slu čajevima akti ovih organa upotpunjuju bi će krivičnog djela tako da će od njihovogkršenja zavisiti postojanje krivi čnog djela.

Me đ unarodni ugovori

Kao izvori krivičnog prava pojavljuju se i me đ unarodni ugovori tj. konvencije kadareguliraju krivičnopravnu materiju. Ovi se ugovori mogu pojaviti kao neposredan i posredanizvor krivičnog prava. Kao neposredan izvor, me đunarodni ugovor se može pojaviti kada seratificira i objavi kao poseban zakon koji ima neposredno dejstvo. Takav je slu čaj saKonvencijom o nezastarivosti ratnih zlo čina i zločina protiv čovječnosti. U svim ostalimslučajevima, bilo da država preuzima obavezu da krivi čnopravnu materiju regulira na odre đ enina čin, bilo da bi ću krivičnog djela sadržanog u konvenciji osigura krivi čnu sankciju,međ unarodni ugovor se pojavljuje kao posredan izvor krivi čnog prava.

Obi č aj kao izvor prava (ius non scriptum)

Običaj kao nepisani izvor prava važio je u doba prvobitne zajednice kao jedini regulatordruštvenih odnosa. I danas kada država po činje zakonskim i podzakonskim aktima da ure đujedruštvene odnose, brojne praznine u pravnim propisima popunjavaju se obi čajnim pravilima.Običajno pravo se i danas javlja kao glavni izvor prava kod nastajanja novih država sve dok se neizgradi pozitivno zakonodavstvo. Poznato je su đenje po narodnom shvatanju pravde i pravi čnosti urevolucionarnim periodima, koje je u izvjesnoj mjeri bilo zastupljeno i u periodunarodnooslobodilačke borbe naroda Jugoslavije tokom Drugog svjetskog rata. U Engleskoj i SADobičajno pravo, poznato pod nazivom Common Law, predstavlja i danas pored sudske prakseosnovni izvor krivičnog prava.

U Bosni i Hercegovini kao i u svim drugim državama koje usvajaju princip legaliteta, obi čajnopravo nije izvor u krivičnom pravu. Izuzetno, obi čaj se može pojaviti kao dopunski izvor kodutvrđ ivanja zna čenja pojedinih pojmova, naro čito onih koji su regulirani uzansama a koji mogu bitiod značaja kod utvr đ ivanja okolnosti pod kojima mogu biti u činjena neka djela protiv imovineodnosno privrede. Tako đe, kod krivičnih djela protiv čovječnosti i vrijednosti zašti ćenihmeđunarodnim pravom odre đena krivična djela se sastoje u ''kršenju zakona i obi čaja ratovanja'' pa

je za kvalifikaciju ovih djela od zna čaja poznavanje i primjena me đunarodnog obi čajnog prava.

Sudska praksa

U starom rimskom i srednjevjekovnom pravu sudska praksa je imala veliki zna čaj kao izvorprava. U Engleskoj i SAD ona je i danas glavni izvor prava, uporedo sa obi čajnim pravom. Sudskapraksa i za naše krivi čno pravo ima veliki zna čaj. Primjenjuju ći krivičnopravne propise sudoviizražavaju svoje stavove, mišljenja i ocjene i popunjavaju postoje će propise novom društvenomsadržinom. Sudska primjena zakonskih propisa nije mehani čka, ve ć stvarala čka i dinamična.

Sudska praksa je zajedno sa naukom krivi čnog prava izgradila niz pojmova i instituta koje zakonne poznaje, a koji imaju op ću primjenu kao što su npr: trajno krivi čno djelo, posredno u činiteljstvo,profesionalni nehat, sticaj nehata, kvalificirani pokušaj. Jedinstvo u raznolikosti tuma čenja i primjenezakona osiguravaju najviši sudovi u državi. Oni daju na čelna pravna shvatanja radi što pravilnijeprimjene ovih zakonskih propisa i ujedna čavanja prakse. Na čelna pravna shvatanja vrhovnih sudova,mogu da budu i obavezna za niže sudove u pogledu primjene krivi čnog zakona u pojedinimslučajevima.

Međutim, i pored svega izloženog, sudska praksa nije kod nas formalni izvor krivi čnog prava.


20/138

19

Nijedan sud ne može suditi na osnovu uputstva najviših sudova niti na osnovu njihovih odluka, ve ć samo i isključivo na osnovu zakona. Na čelni stavovi i shvatanja viših sudova imaju pravni zna čaj jerpredstavljaju stru čnu pomo ć nižim sudovima, ali samo utoliko ukoliko se zasnivaju na zakonu.

2. Krivi čni zakon

Pod krivičnim zakonom se podrazumjeva skup pravnih propisa kojim se odre đuju uvjeti zakrivičnu odgovornost, krivi čna djela i krivične sankcije. Taj skup krivi čnih propisa dat je po jednomredoslijedu koji predstavlja sistem reguliranja instituta. Stoga krivi čni zakon možemo odrediti kaosistem krivičnopravnih propisa kojima se odre đuju uvjeti odgovornosti, krivi čna djela i krivičnesankcije za čitavu jednu krivi čnopravnu oblast.

Krivični zakonik je sistematiziran zbornik svih krivi čnopravnih propisa koji čine materijalnokrivično pravo te zemlje, izuzimaju ći pojedine krivičnopravne odredbe koje se nalaze u dopunskom isporednom zakonodavstvu. To zna či da se krivi čni zakon i krivični zakonik ne razlikuju po pravnojvažnosti, ve ć po obimu krivičnopravnog reguliranja, jer dok krivi čni zakon regulira jednu krivi čnu

oblast, dotle krivi čni zakonik regulira cjelokupnu krivičnopravnu materiju. Zbog toga se krivi čnizakonik i naziva kodeksom, odnosno zbornikom svih krivi čnih zakona gdje su propisi sistematiziranipo jednom kriterijumu koji odražava i društveni zna čaj pojedinih propisa i njihovu logi čnupovezanost.

Od krivičnog zakona i krivi čnog zakonika treba razlikovati krivi čno zakonodavstvo koje obuhvatasve krivičnopravne propise jedne zemlje bez obzira da li spadaju u materijalno, procesno ili izvršnokrivično pravo.

Struktura krivi č nih zakona

Po strukturi krivični zakon Kosova se sastoji iz dva dijela: op

ćeg i posebnog.

Op ć i dio predstavlja sistem materijalnih krivi čnopravnih propisa kojima se odre đuju na čelakaznene politike i utvr đuju pojam krivičnog djela, osnov i uvjeti krivi čne odgovornosti i sistemkrivičnih sankcija. S obzirom da su ova na čela i instituti od zna čaja za sva krivi čna djela, odredbeopćeg dijela važe za sva krivi čna djela koja su uop će predviđena u zakonima.

Sa stanovišta primjene, Op ći dio Privremenog krivičnog zakona Kosova je sastavni dio posebnogdijela ovog zakona. Iz ovoga proizlazi da su Op ći i Posebni dio organski povezani i me đusobnozavisni. Zavisni su jer se odredbe Op ćeg dijela ne mogu samostalno primjenjivati ve ć samo krozkonkretna u činjenja pojedinih krivičnih djela predvi đenih u Posebnom dijelu krivi čnih zakona, aodredbe Posebnog dijela mogu biti primjenjivane jedino pod uvjetima predvi đenim u Općem dijelu.

Propisi sadržani u Op ćem dijelu krivičnih zakona su dvojake prirode: deklarativne i konstitutivne.Deklarativne prirode su oni propisi kojima se proklamiraju na čela kaznene politike i druga na čelakoja su od op će važnosti za cjelokupno krivi čno zakonodavstvo.

Konstitutivne prirode su oni propisi kojima se ustanovljavaju pojedini op ći instituti, odre đujuuvjeti krivične odgovornosti i sistem krivi čnih sankcija Takvi su propisi kojima se utvr đuju pojam ielementi krivičnog djela, osnovni isklju čenja krivičnog djela, stadijumi u u činjenju krivičnog djela,sistem krivičnih sankcija, oblici vinosti i sl.

Posebni dio sadrži propise kojima se odre đuju pojedina krivična djela i kazne za u činitelje tihkrivičnih djela. To zna či da propisi Posebnog dijela imaju konstitutivni karakter. Deklarativna normase ovdje može pojaviti izuzetno i tada ima ograni čeno dejstvo, tj. vezana je za odre đeno krivičnodjelo.


21/138

20

Vrste dispozicija i sankcija

Norme sadržane u propisima Op ćeg dijela krivičnih zakona imaju samo dispoziciju, dok normesadržane u propisima Posebnog dijela imaju dispoziciju i sankciju. I dispozicija i sankcija u propisimaPosebnog dijela krivičnih zakona mogu biti razli čite.

Dispozicija je onaj dio krivičnopravne norme kojim se odre đuju obilježja bića krivičnog djela.Prema na činu na koji se odre đuju bića pojedinih krivičnih djela, dispozicija može biti obi čna, opisna,upućujuća i blanketna.

1) Obična dispozicija ne odre đuje pojedina obilježja krivi čnog djela, ve ć samo ozna čava to djelo ponazivu i ukupnoj djelatnosti koja sa činjava njegovo bi će. Običnom dispozicijom su odre đena npr.krivična djela ubistva. Obi čna dispozicija se upotrebljava rijetko i to uglavnom kod odre đ ivanjapoznatih i uobičajenih krivičnih djela;

2) Opisna dispozicija odre đuje elemente krivi čnog djela koji sa činjavaju njegovo bi će. Najve ći brojkrivičnih djela odre đen je opisnom dispozicijom, kao npr. kra đa, silovanje;

3) Upućujuća dispozicija u pogledu nekih obilježja krivi čnog djela upu ćuje na drugi propis istogkrivičnog zakona, npr. bludne radnje. Upu ćujuća dispozicija postoji kod svih osobito teških slu čajevapojedinih krivičnih djela, npr. teška djela protiv zdravlja ljudi, teška djela protiv op će sigurnosti ljudi iimovine; i

4) Blanketna dispozicija daje samo op ći okvir krivičnog djela dok detaljno odre đ ivanje sadržine ielemenata bi ća krivičnog djela prepušta nekom drugom krivi čnom ili nekrivičnom propisu koji možebiti sadržan u drugom zakonu ili podzakonskom aktu. Prema tome, primjena blanketne norme zavisiod postojanja neke druge norme, koja treba da odredi elemente bi ća krivičnog djela i da na taj na činda sadržinu blanketnoj normi u krivi čnopravnom propisu. Kod krivi čnih djela sa ovakvomdispozicijom radnja u činjenja se sastoji u postupanju protivno propisima, odlukama ili naredbama

državnih organa sadržanih u podzakonskim aktima, npr. prenošenje zarazne bolesti, nepostupanjepo zdravstvenim propisima za vrijeme epidemije, prenošenje spolne bolesti i sl.

Prema strukturi, dispozicije mogu biti proste i složene. Prosta dispozicija sadrži bi će samo jednogkrivičnog djela, odnosno samo jedan oblik krivi čnog djela, npr. kod krivi čnog djela kra đe. Složenadispozicija sadrži u sebi bi ća više krivičnih djela odnosno više oblika jednog krivi čnog djela, npr. kodkrivičnog djela teške kra đe.

Takođe se razlikuju alternativne i kumulativne dispozicije. Alternativne dispozicije su one ukojima je jedno ili više obilježja bi ća krivičnog djela postavljeno tako da će djelo biti u činjeno ako seostvari bilo koja od navedenih alternativa, npr. kod krivi čnih djela teške kra đe ili špijunaže. Kodkumulativne dispozicije za ostvarenje obilježja krivi čnog djela moraju biti ispunjena sva kumulativnoodređena obilježja ili uvjeti, npr. kod silovanja i razbojništva.

Sankcija je dio norme u kome je odre đena kazna za u činitelja djela sadržanog u dispoziciji. Usankciji propisana kazna može biti apsolutno neodre đena, apsolutno odre đena i relativno odre đena.Kako će sankcija biti odre đena zavisi od sistema odre đ ivanja kaznene politike i principa na kojima segradi krivično zakonodavstvo.

Apsolutno neodređena kazna postoji kada zakon ne predvi đa koja će se vrsta kazne i u komiznosu izreći učinitelju za u činjenje odre đenog krivičnog djela, ve ć to prepušta sudu da odlu či poslobodnom uvjerenju.

Apsolutno određena kazna postoji kada je za odre đeno krivično djelo zakonom predvi đenakonkretna vrsta i visina kazne tako da sudu nije data nikakva sloboda pri odmjeravanju kazne. Sud

je obavezan da kvalificira krivi čno djelo i tada njegovom u činitelju izriče kaznu koja je zakonompropisana.


22/138

21

Uvjerenje suda o otežavaju ćim ili olakšavajućim okolnostima nema uticaja na visinu konkretnoodmjerene kazne ukoliko te okolnosti nisu predvi đene u zakonu kao obilježja djela.

Relativno određena kazna postoji kada zakon odre đuje vrstu kazne i minimalnu i maksimalnugranicu te kazne, daju ći time okvir u kome sud u konkretnom slu čaju može da odmjeri iznos kazne sobzirom na sve okolnosti pod kojima je djelo u činjeno i ispoljeni stepen društvene opasnosti djela iličnosti u činitelja.

Kod relativnog određ ivanja kazne po pravilu se u op ćem dijelu krivičnog zakona odre đuju vrstekazni i njihove donje i gornje granice ispod kojih odnosno iznad kojih, one ne mogu biti izricane. Tegranice čine tzv. op ći minimum i opći maksimum odre đene vrste kazne. Pored op ćeg minimuma imaksimuma postoje i posebni minimum i posebni maksimum kazne koja se predvi đa u posebnomdijelu krivičnog zakona za pojedino krivi čno djelo.

Određ ivanje posebnog minimuma i maksimuma u posebnom dijelu krivi čnog zakona mogu će jena nekoliko na čina: 1) može se za krivi čno djelo propisati iznos minimuma i iznos maksimumakazne; 2) može se odrediti samo poseban minimum, a ne i poseban maksimum pri čemu se onpoklapa sa op ćim maksimumom te vrste kazne; 3) može se dati samo poseban maksimum, a ne i

poseban minimum pri čemu se on poklapa sa op ćim minimumom te vrste kazne i 4) može se odreditisamo vrsta kazne bez odre đ ivanja posebnog minimuma i maksimuma što je slu čaj kod propisivanjanovčane kazne. U tom slu čaju i posebni minimum i posebni maksimum se poklapaju sa op ćimminimumom.

3. Tuma čenje krivi čnog zakona

Tumačenje predstavlja misaonu operaciju kojom se utvr đuje pravi smisao i zna čenje propisa jednog zakona kada njegova sadržina nije jasna. Svaki zakon zahtijeva tuma čenje pa i krivi čni zakonu cilju njegove pravilne i potpune primjene. Potreba za tuma čenjem proizlazi iz činjenice što se tekst

zakona, tj. tekst pojedinih njegovih odredaba može shvatiti na različite na

čine zbog: nesavršenosti jezika, upotrebe neadekvatnih izraza ili izraza sa više zna čenja, neodre đenosti pojmova koji su

upotrijebljeni u tekstu i visokog stepena apstrakcije.

Tumačenjem se apstraktnoj pravnoj normi daje socijalna sadržina iz života jer se onaprimjenjuje na stvarni doga đaj, na konkretni slu čaj u činjenog krivičnog djela. Putem tuma čenja sedaje pravi smisao zakona tj. utvr đuje se volja zakonodavca. Taj smisao proizlazi iz cilja koji se želipostići odredbama zakona. Granice tuma čenja odre đuje princip zakonitosti. Tuma čenjem se ne smijeproširivati zakon na slu čajeve koji nisu obuhva ćeni njegovim odredbama, niti se može izvrtati smisaoi cilj zakona.

Razlikuje se više vrsta tuma čenja prema: 1) organu koji vrši tuma čenje, 2) na činu tuma čenja i3) obimu tuma čenja.

S obzirom na organ koji vrši tuma čenje zakona, razlikuju se: autenti čno, sudsko i doktrinarnotuma čenje.

Autenti č no , zakonsko ili obavezno tuma č enje vrši organ koji je i donio zakon koji se tuma či. To tuma čenje jeobavezno za organe i osobe kao i sam zakon. Poseban vid ovog tuma čenja predstavlja odre đivanje zna čenjaizraza upotrebljavanih u zakonu kao što je u činjeno u članu 107 Privremenog krivi čnog zakona Kosova.

Sudsko tuma č enje vrši sud prilikom primjene zakona na konkretan slu čaj učinjenog krivičnog djela injegovog učinitelja. To zna či da svaki sud mora da tuma či zakon da bi ga primijenio za slu čaj koji rješava. Takvotuma čenje ne obavezuje druge sudove. Ni tuma čenja vrhovnih sudova nemaju obaveznu snagu. Ona višedjeluju ubjedljivoš ću i snagom pravne argumentacije.

Nau č no ili doktrinarno tuma č enje vrše pojedine nau čne ustanove ili nau čni radnici.


23/138

22

Ono takođe nema obaveznu snagu, ali uti če na praksu sudova u primjeni prava na prakti čne slučajeve odnosnona zakonodavca pri izmjeni postoje ćih ili donošenju novih zakonskih propisa.

Prema na činu tuma čenja razlikuju se: gramati čko, logičko, historijsko, sistematsko i uporednotuma čenje.

Gramati č kim tuma č enjem se smisao zakonskog teksta pronalazi pomo ću pravila gramatike isintakse. Ono se obi čno vrši analizom pojedinih odvojenih pojmova i dijelova teksta da bi se došlo doutvrđ ivanja pravog smisla sadržine cijelog teksta. Instrumenti ovog tuma čenja su pravila jezika, tj.gramatike i sintakse, posebno izdvajanje i povezivanje pojmova i misli pomo ću interpunkcijskihznakova.

Logi č kim tuma č enjem se utvr đuje smisao zakona pomo ću pravila logike tj. mišljenja, rasu đ ivanjai zaključivanja. Logičko tuma čenje je usko povezano sa gramati čkim tuma čenjem i prakti čno se onaprimjenjuju zajedno. Kao specifi čni načini logičkog tuma čenja javljaju se: argumentum a contrario iargumentum a fortiori.

Argumentum a contrario je metod logi čkog zaključivanja prema kome se primjena jednog

propisa isključuje na ostale slu čajeve ako je on predvi đen kao izuzetak za odre đeni slučaj i odstupaod općih propisa koji reguliraju tu materiju. Tako kod nekih krivi čnih djela izuzeti su od odgovornostibračni drug, srodnici u pravoj liniji, brat i sestra, usvojenik i usvojitelj. Primjenom argumentum-a acontrario zaklju čuje se da svi ostali srodnici odgovaraju za neprijavljivanje pripremanja krivi čnogdjela ako su za to znali.

Argumentum a fortiori se javlja u dva vida: argumentum a maiore ad minus i argumentum aminore ad maius. Argumentum a maiore ad minus zna či: ko može više može i manje, odnosno ako

je dopušteno nešto više ili u težem slu čaju, mora se uzeti da je dopušteno i nešto manje ili u blažemslučaju. Tako, npr. u činitelj koji je pokušao u činiti krivično djelo, ali je dobrovoljno odustao odkažnjivog pokušaja može se osloboditi od kazne, pa je logi čno da ga sud, ako ga ne oslobodi odkazne može blaže kazniti ( član 22 KZ). Argumentum a minore ad maius ima sljede će zna čenje: ko

može manje može i više, odnosno nešto što vrijedi za blaži slučaj treba da vrijedi i za teži slu

čaj.Npr. ako bi zakonsko bi će nekog krivičnog djela bilo konstruirano tako da obuhvata samo nehat

učinitelja, onda je logi čno da odgovornost za to djelo postoji i kad je ono ostvareno s umišljajem. Ni jedan od ovih specifi čnih načina logičkog zaključivanja nemaju zna čajniju primjenu u krivi čnom pravuzbog načela zakonitosti. Oni mogu biti primjenjeni izuzetno u korist u činitelja krivičnog djela. Negdjesam zakonodavac daje mogu ćnost za takvo zaklju čivanje.

Historijsko tuma č enje predstavlja tuma čenje sadržine jednog zakona na osnovu analize uvjeta iokolnosti pod kojima je donijet takav zakon. U cilju saznanja tih uvjeta koriste se materijali zadonošenje zakona kao što su: prednacrti, nacrti, amandmani, diskusija, javna rasprava itd. Ovo setuma čenje koristi kada se želi ustanoviti svrha donošenja odre đenog propisa i njegova aktuelnost.

Sistematsko tuma č enje se sastoji u upore đ ivanju propisa čije se zna čenje želi ustanoviti sadrugim propisima toga zakona ili drugih zakona, pa i sa cjelokupnim pravnim sistemom, budu ći dasvaki propis predstavlja dio sistema kao cjeline i mora da ima sadržinski sklad i vrijednost sa nekimdrugim propisom ili grupom propisa u pravnom sistemu.

Uporedno ili komparativno tuma č enje se sastoji u upore đ ivanju dva ili više autenti čnih tekstovaistog zakona objavljenog na raznim jezicima naroda i narodnosti radi utvr đ ivanja zna čenja pojedinihizraza i pojmova.

Dalje se razlikuje redovno i vanredno tuma čenje. Redovno tuma čenje postoji kada se "smisaozakona poklapa sa voljom zakonodavca". Vanredno tuma čenje omogu ćava uže ili šire shvatanje

jednog izraza ili pojma.

Uže ili restriktivno tuma č enje znači sužavanje zna čenja jednog izraza ili pojma, dok šire iliekstenzivno tuma čenje zna či proširivanje zna čenja jednog izraza ili pojma.


24/138

23

Do užeg ili šireg tuma čenja dolazi zbog nesavršenosti jezika pri čemu jedan izraz ne odgovarapojmu kao misaonoj kategoriji, pa mu je potrebno dati uži ili širi smisao da bi se odredila sadržinanorme jednog zakonskog propisa. Stoga je primjena ovakvih tuma čenja dozvoljena i nije usuprotnosti sa principom legaliteta.

Uže tumačenje više odgovara krivi čnom pravu pa se u slu čajevima nejasno će češće upotrebljava,dok se šire tuma čenje primjenjuje izuzetno. Šire tuma čenje se javlja kod krivi čnog djela kra đe, gdjese pod pokretnim stvarima podrazumjevaju elektri čna struja, plin, atomska energija, ali ikompjuterski podatak koji tako đe mogu da budu predmet kra đe. Po nekim autorima, to jedinamično, odnosno, evolutivno tuma čenje. Šire tuma čenje uklju čuje u sebi evolutivno tuma čenje jerpotreba za širim shvatanjem proizlazi iz brzog razvoja društvenih odnosa i društva u cjelini iproširivanja pojmova.

4. Analogija

Analogija je metod zaklju čivanja i rješavanja konkretnih slu čajeva na osnovu sli čnosti. Naime,

pravnim propisima ne mogu se obuhvatiti sve situacije i slu čajevi koji se javljaju u razvitkudruštvenih odnosa. Pravni propisi su stati čki, a društveni odnosi dinami čni. Ta nesaglasnost dovodido toga da se u društvenom životu ra đaju novi slu čajevi i nove situacije koje nisu regulirane pravnimpropisima, a koje zahtjevaju da budu riješene. I pošto ne postoje propisi koji reguliraju ovakveslučajeve, to se za njihovo rješavanje uzimaju propisi koji reguliraju sli čne slu čajeve. Takav na činrješavanja problema naziva se rješavanjem po sli čnosti ili analogija.

Postoje dvije vrste analogije: zakonska i pravna analogija. Zakonska analogija (analogia legis)postoji kada se nepredvi đeni slučaj rješava primjenom zakonskog propisa koji predvi đa sličan slu čaj.Pravna analogija (analogia iuris) postoji kada se neregulirani slu čaj rješava primjenom na čela nakojima se zasnivaju propisi one grane prava u kojoj se slu čaj pojavio ili pak primjenom na čela nakojima se zasniva cjelokupno pravo jedne zemlje. Podvo đenje nereguliranih slu čajeva pod propise

kojima se reguliraju slični slu

čajevi i njihovo rješavanje na osnovu tih propisa predstavlja analogijukao na čin stvaranja prava (creation analogique).

Pored nje postoji i analogija kao na čin tuma čenja prava (interpretation analogique). Analogijomkao na činom tuma čenja zakona na osnovu sli čnosti rješava se konkretan slu čaj u okviru zakona(intra legem) proširivanjem smisla onog propisa koji regulira najsli čnije slučajeve. Ova vrstaanalogije je sli ča ekstenzivnom tuma čenju tako da je teško razlikovati gdje prestaje ekstenzivnotuma čenje, a odakle proširivanje smisla jednom propisu predstavlja analogiju. Razlika izme đu ovadva na čina tuma čenja postoji što se pri ekstenzivnom tuma čenju ostaje u okviru upotrijebljenih rije čii termina (sa njihovim širim zna čenjem) dok se analogija logi čnom operacijom utvr đ ivanja sličnostiudaljuje od pravnih zna čenja upotrijebljenih izraza i termina sa nastojanjem da se ostane sazakonodavčevom voljom i njegovim intencijama.

Analogija kojom se stvara pravo je protivna na čelu zakonitosti. Ona se izuzetno primjenjuje ukrivičnom pravu i to U periodu njegove izgradnje kada postoje brojne praznine koje se ovomanalogijom popunjavaju sve do momenta dok ih zakonodavac ne regulira donošenjem novih propisa.Tako je ona bila dozvoljena u krivi čnom pravu bivše SFR Jugoslavije do donošenja Krivi čnog zakonika1951. godine. U krivi čnom pravu SSSR-a bila je primjenjivana sve do 1959. godine kada je usvojenozakonodavstvo koje se bazira na na čelu zakonitosti, a u nekim krivi čnim zakonodavstvima ona se idanas primjenjuje kao tehni čko sredstvo.

Krivično zakonodavstvo koje usvaja na čelo zakonitosti kao osnovno na čelo isključuje primjenuanalogije kao sredstva za stvaranje prava. Prema tome ukoliko bi se pojavilo neko društveno opasnoponašanje koje je sli čno nekom postoje ćem krivičnom djelu ono ne bi moglo biti podvedeno podpropis kojim je to djelo odre đeno. Takvo ponašanje ne može biti kažnjivo po zakonu sve dok putemnjegove izmjene ili dopune ne bude odre đeno kao krivično djelo.


25/138

24

Iz ovog proizlazi da se analogijom ne mogu stvarati ni nova krivi čna djela, niti proširivati bi ćapostoje ćih djela. Isto tako, ne mogu se primjenjivati kazne koje nisu predvi đene za odre đeno djelo.

Analogija kao metod tuma čenja prava primjenjuje se u krivi čnom pravu u slu čajevima, kada samzakon upu ćuje na njenu primjenu kod pojedinih krivi čnih djela upotrebljavaju ći termin ''i na drugisličan na čin''. Smatra se u pravnoj teoriji da se ovo tuma čenje može primjeniti kada se njime stvarapovoljniji položaj za učinitelja krivičnog djela (in bonam partem).

5. Vremensko važanje krivi čnog zakona

Osnovno je pravilo da zakoni i drugi propisi i op ći akti stupaju na snagu najranije osam dana od danaobjavljivanja u službenom glasilu. Ovo je op će pravilo koje važi za sve zakone. Me đutim, kada se radi okrivičnom zakonu čiji su propisi imperativne, inhibitorne i represivne prirode, redovno se ostavlja dužiperiod vremena od dana objavljivanja do dana njegovog stupanja na snagu (vacatio legis) ca ciljem da segrađanima omogu ći da se upoznaju sa njegovim odredbama. Stupanje na snagu krivi čnog zakona ilinjegovih izmjena ili dopuna, obi čno se odre đuje uvodnim zakonom (ili prelaznim i završnim odredbama).

Krivični zakon prestaje da važi u slijede ćim slučajevima: 1) na osnovu zakonskog propisa koji odre đujedan prestanka njegove važnosti. Prestanak važnosti može da bude odre đen još pri donošenju zakona(zakon sa unaprijed vremenski ograni čenim važenjem) ili naknadnim zakonskim propisom koji izri čitostavlja van snage odre đeni krivični zakon ili generalnom klauzulom stavlja van snage sve propise koji su usuprotnosti sa odredbama novog zakona i 2) stupanjem na snagu novog krivi čnog zakona koji na druk čijinačin regulira istu materiju koju je regulirao i ranije važe ći krivični zakon. U tom slu čaju raniji zakonprećutno prestaje da važi.

Privremeni KZ Kosova predviđa da se na u činitelja krivičnog djela primjenjuje zakon koji je bio na snaziu vrijeme u činjenja krivičnog djela ( čl. 2.). Da bi se ovo pravilo moglo primjeniti neophodno je da se utvrdivrijeme kada je krivi čno djelo u činjeno a potom i krivi čni zakon koji je u to vrijeme važio. Utvr đivanje

vremena učinjenja krivi

čnog djela je fakti

čko pitanje, a utvr

đivanje vremenskog važenja krivi

čnog zakonapravno pitanje, koje se rješava po pravilima koja smo naprijed izložili. Zna čaj ovog pravila je u dosljednom

provođenju principa zakonitosti u krivi čnom pravu.

Retroaktivno (povratno) dejstvo zakona zna či primjenu zakona na slu čajeve koji su nastali prijenjegovog donošenja, odnosno stupanja na snagu. Retroaktivnost u krivi čnom pravu zna či primjenunovog krivičnog zakona na djela koja su u činjena prije njegovog stupanja na snagu, tj. za vrijemevaženja starog zakona. Pitanje retroaktivnosti se postavlja u slu čaju kada je krivi čno djelo u činjenoza vrijeme važenja starog zakona, a u činitelju se sudi u vrijeme važenja novog zakona pa se morautvrditi koji se zakon u ovom slu čaju primjenjuje: stari ili novi.

Iz navedenog pravila proizlazi da se na krivi čno djelo primjenjuje krivi čni zakon koji je važio uvrijeme njegovog u činjenja. Ovo pravilo izvire iz principa zakonitosti krivi čnog djela i kazne. Iz njegase mogu izvesti dva zaklju čka: prvo, da krivi čni zakon koji je prestao da važi zadržava i dalje pravnusnagu za sva ona krivi čna djela koja su u činjena za vrijeme dok je on bio u važnosti i, drugo, da senovi krivični zakon ne može primjeniti na djela koja su u činjena prije njegovog stupanja na snagu,već samo na djela koja su u činjena poslije njegovog stupanja na snagu.

Od ovog općeg pravila postoji izuzetak predvi đen u članu 2. stav 2. KZ prema kome se, ako seposlije učinjenja krivičnog djela jednom ili više puta izmjeni zakon, primjenjuje zakon koji je blaži zaučinitelja. Ova izuzetna mogu ćnost primjene novog zakona daje se iz kriminalnopoliti čkih razloga, anije u suprotnosti sa na čelom zakonitosti. Da bi se ovo posebno pravilo provelo u život, potrebno jeda je krivično djelo u činjeno za vrijeme važenja starog zakona, a da se u činitelju sudi za vrijemevaženja novog zakona. U tom slu čaju mora se ustanoviti koji je blaži zakon: stari ili novi pa se u tomsmislu vrši upore đ ivanje odredaba jednog i drugog zakona vezanih za: krivi čno djelo, krivičnuodgovornost i kažnjivost.


26/138

25

Tek na osnovu ovakvog upore đ ivanja može se utvrditi koji je zakon povoljniji (blaži) za u činiteljakrivičnog djela, a to je onaj zakon koji:

1) ne predvi đa u činjeno djelo kao krivično djelo. Ako oba zakona predvi đaju u činjeno djelo kaokrivično djelo, blaži je onaj koji predvi đa neki osnov za isklju čenje npr. protivpravnosti uop će ili upogledu tog djela;

2) isključuje krivičnu odgovornost u cjelini ili predvi đa neki osnov za isklju čenje umišljaja, ako i jedan i drugi ne isklju čuju postojanje krivi čnog djela;

3) isključuje kažnjivost, ukoliko oba zakona podjednako predvi đaju postojanje i krivi čnog djela ikrivične odgovornosti u činitelja;

4) predviđa oslobođenje od kazne, ukoliko i po jednom i po drugom postoji kažnjivost;

5) predviđa mogu ćnost blažeg kažnjavanja, ako u činitelj ni po jednom zakonu ne može bitioslobođen od kazne. Ako ni jedan od zakona ne predvi đa posebnu mogu ćnost za blaže kažnjavanjeučinitelja, onda je blaži onaj zakon koji predvi đa blažu vrstu kazne. Ukoliko oba zakona predvi đaju

istu vrstu kazne, blaži je onaj koji predvi đa niži iznos kazne;6) ne predvi đa primjenu sporednih kazni, ako oba zakona predvi đaju istu glavnu kaznu. Ako obazakona predvi đaju i sporedne kazne, blaži je onaj zakon koji po ocjeni suda predvi đa blažu sporednukaznu.

U slučaju da su oba zakona jednaka za u činitelja krivičnog djela u pogledu svih navedenihelemenata, tada se primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme u činjenja krivičnog djela, sobzirom da se novi zakon može primjeniti samo kada je blaži. Ako je me đutim, krivični zakon višeputa mjenjan od momenta u činjenja krivičnog djela pa do su đenja (me đuzakoni) tada sve te zakonetreba uzeti u obzir kod utvr đ ivanja koji je od njih blaži za u činitelja u konkretnom slu čaju.

Kod primjene blažeg zakona nije dozvoljena kombinacija blažih propisa iz starog zakona koji jevažio u vrijeme u činjenja djela i novog koji je na snazi u vrijeme su đenja. Ovdje važi principalternativiteta. U odnosu na konkretno krivi čno djelo sa svim okolnostima njegovog u činjenja možebiti primjenjen samo jedan zakon za koji se ustanovi da je blaži za u činitelja djela i to u cjelini.Mogućnost primjene blažeg zakona postoji sve do donošenja pravosnažne presude. Ako je pak došlodo stupanja na snagu novog zakona poslije donošenja prvostepene presude koji je blaži za u činitelja(osuđenog) isti ima da bude primjenjen od višeg suda kada rješava po žalbi na prvostepenu presudu.

Kod utvrđ ivanja koji je zakon blaži za u činitelja, sud treba da uzme u obzir i nekrivi čne propise jer i oni uti ču na pravnu kvalifikaciju djela (propise koji nisu krivi čnopravnog karaktera, ali sadrženormu koja popunjava bi će nekog krivičnog djela kod blanketnih dispozicija).

6. Prostorno važenje krivi čnog zakona

Pod prostornim važenjem krivi čnog zakona podrazumijeva se primjena Privremenog krivi čnogzakona Kosova prema tome da li je krivi čno djelo u činjeno u zemlji ili inostranstvu. Pitanje prostornevažnosti krivičnog zakonodavstva nije samo pravno ve ć i političko pitanje, jer se odre đ ivanjemdometa važenja krivi čnog zakonodavstva odre đuju i granice prostiranja državne vlasti u domenukažnjavanja. Prostorno važenje krivi čnog zakona ima stoga i me đunarodni karakter, jer se postavljapitanje kažnjavanja ne samo doma ćih već i stranih državljana; kažnjavanje za djela koja su u činjenau zemlji ali i u inostranstvu protiv Kosova i njenih gra đana, a u izvjesnim slu čajevima i kada suučinjena protiv stranih državljana. S obzirom na mogu ćnost sukoba nadležnosti izme đu država ovopitanje se rješava u skladu sa me đunarodnim propisima. Budu ći da tih me đunarodnih propisa nema,to svaka država svojim propisima rješava prostorno važenje njenog krivi čnog zakonodavstva vode ćiračuna o elementu inostranosti.


27/138

26

Principi prostornog važenja

Pravilo da je krivični zakon važi na teritoriji države koja ga je i donijela pa tako sudovi i drugi organiprimjenjuju samo zakone svoje države. Me đutim, pored ovog op ćeg pravila u izvjesnim slu čajevima se

javlja potreba da se zakonima jedne zemlje omogu ći dejstvo van njene teritorije kada je krivi čno djeloučinjeno u inostranstvu od doma ćeg ili stranog državljanina. Da bi se omogu ćilo ovakvo dejstvo krivičnihzakona u cilju zajedni čke borbe protiv kriminaliteta, postoje četiri principa prostornog važenja krivi čnogzakonodavstva: teritorijalni, personalni, realni i univerzalni.

Teritorijalni princip

Prema ovom principu krivični zakon jedne države primjenjuje se na sve u činitelje krivičnih djela koja suučinjena na teritoriji te države bilo da su oni doma ći ili strani državljani ili osobe bez državljanstva.Teritorijalni princip je osnovni princip primjene Privremenog krivi čnog zakona Kosova u smislu čl. 99. st. 1.KZ, dok su ostali principi dopunskog, supsidijarnog karaktera. Teritoriju Kosova u smislu čl. 107. ta čka 25.KZčini suhozemna teritorija, obalno more i vodene površine unutar njihovih granica kao i vazdušni prostornad njima.

Teritorijalni princip primjene Privremenog krivičnih zakona Kosova je proširen principom zastavebroda odnosno registracije aviona. Tako se u smislu čl. 99. st. 2. Privremeni krivi čni zakon Kosovaprimjenjuje u još dva slu čaja: 1) ako je krivi čno djelo u činjeno na doma ćem brodu bez obzira gdje senalazio u vrijeme u činjenja djela i 2) ako je krivi čno djelo u činjeno u doma ćem civilnomvazduhoplovu dok je u letu ili u doma ćem vojnom vazduhoplovu bez obzira gdje se nalazio u vrijemeučinjenja djela.

Izuzetak od primjene teritorijalnog principa predvi đa Međunarodno pravo prema kome se doma će krivičnozakonodavstvo ne može primjenjivati na osobe koje uživaju diplomatski imunitet (imunitet iz me đunarodnopravnih razloga): šefove stranih država, strane diplomatske i konzularne funkcionere i funkcioneremeđunarodnih organizacija, članove njihove pratnje i članove njihovih porodica.

Personalni princip

Prema ovom principu krivični zakon jedne države primjenjuje se na njene državljane kada u čine krivičnodjelo na teritoriji strane države. Personalni princip može da se javi u dva oblika kao: pasivni i aktivni. Pasivnipersonalni princip zna či da se krivični zakon jedne države primjenjuje na njene državljane samo kada suučinjenjem krivičnog djela u inostranstvu povrijedili njeno dobro ili dobro njenog gra đanina. Aktivni personalniprincip postoji kada se krivi čni zakon primjenjuje na njene državljane kada je krivi čnim djelom u činjenim uinostranstvu povrije đeno i dobro strane države ili stranog državljanina.

Ali pošto i druge zemlje poznaju primjenu krivi čnog zakona po teritorijalnom principu, to se državljaninuKosova može suditi po doma ćem krivičnom zakonu za krivi čno djelo koje je u činio u stranoj državi samo ondaako se zatekne na teritoriji Kosova ili ako bude izru čen doma ćim pravosudnim organima. Osnovni razlog zaprimjenu ovog principa je što se doma ći državljanin ne može izru čiti stranoj državi da bi mu se sudilo tamogdje je krivično djelo i u činjeno, a po principu pravi čnosti se ne može dopustiti da takav u činitelj krivičnogdjela ostane nekažnjen samo zato što je uspio da se vrati u svoju zemlju prije nego što je otkriven, odnosnoprije nego što je protiv njega pokrenut postupak.

Kažnjavanje po ovom principu je uvjetovano identitetom norme ili dvostrukom kažnjivosti. To zna či, da jepotrebno, da je u činjeno djelo kažnjivo i po zakonu Kosova i po zakonu strane države.

\


28/138

27

Realni princip

Prema realnom ili zaštitnom principu krivi čni zakon jedne države primjenjuje se prema svakojosobi, bez obzira na državljanstvo, koja u čini krivično djelo protiv pravnih dobara te države ili njenihgrađana, bez obzira gdje je djelo u činjeno.

Ovaj princip predviđen je u čl. 101. st. 1. KZ prema kome se krivi čni zakon Kosova primjenjuje udva slučaja: a) kao osnovni princip na svakoga ko van teritorije Kosova u čini krivična djela iz čl. 116-121, 125-128, 132-137, 139 i 141-143 KZ i b) kao dopunski princip na stranca koji izvan teritorijeKosova prema njoj ili njenom državljaninu u čini bilo koje krivično djelo ako se zatekne na njenojteritoriji ili joj bude izručen.

Univerzalni princip

Prema univerzalnom principu ili principu apsolutne eksteritorijalnosti krivi čni zakon jedne državeprimjenjuje se na sve u činitelje krivičnih djela, koji se zateknu na njenoj teritoriji, bez obzira čiji sudržavljani, gdje je djelo u činjeno i čije je pravno dobro ugroženo ili povrije đeno.

Pored navedenih slu čajeva, ovaj princip može da bude primjenjen u slu čaju u činjenja težihkrivičnih djela na tzv. ni čijim teritorijama kao što su atolska (koralna) ili vulkanska ostrva uokeanima nad kojim ni jedna država ne vrši jurisdikciju, na spornim teritorijama ili teritorijama podsuverenitetom OUN, na gusarskim brodovima u me đunarodnim vodama, ako su takva djela u činjenaod osoba bez državljanstva ili osoba sa više državljanstava ili od osoba za čije izručenje ne postojizahtjev zemlje kojoj pripadaju ili ako isti nije usvojen, pod uvjetom da nije nastupila zastarjelost. Upraksi ovaj princip rijetko dolazi do primjene. Univerzalni princip kao dopunski princip primjenekrivičnih zakona izražava solidarnost država na me đunarodnom planu u borbi protiv kriminaliteta.Ovaj princip omogućava kažnjavanje u činitelja koji bi primjenom ostalih principa mogli ostatinekažnjeni. Njegovo usvajanje doprinosi principu pravi čnosti: da niko ne ostane nekažnjen zaučinjeno krivično djelo.

7. Krivi čni imunitet

Opće je pravilo da krivi čni zakon važi za sve osobe koje u čine krivično djelo na teritoriji te države.Međutim, od ovog op ćeg pravila teritorijalnog važenja krivi čnog zakona za sve osobe, postoji izuzetak uodnosu na izvjesne osobe. Naime, postoje izvjesne osobe prema kojima se krivi čni zakon ne primjenjuje izodređenih pravnopolitičkih razloga jer one uživaju krivi čni imunitet. Razlozi zbog kojih se daje krivi čniimunitet mogu biti dvojaki: unutrašnji (državnopravni) i spoljni (me đunarodnopravni), pa stoga i postojedvije vrste krivičnog imuniteta.

Krivični imunitet se sastoji u nemogu ćnosti kažnjavanja za djelo u činjeno u vršenju funkcije koja je zašti ćena imunitetom. Ovaj imunitet se odnosi na krivi čna djela u činjena u vezi sa izborima iglasanjem kao i datim mišljenjem u vezi sa vršenjem funkcije koju obavljaju. Dakle, on se odnosi naverbalne delikte, djela protiv časti i ugleda, povreda tajne i krivi čna djela agitaciono propagandneprirode. Krivični imunitet ne postoji izvan skupštinskog rada. Govori i izjave na zborovima i politi čkimskupovima nisu obuhva ćeni imunitetom. Imunitet se ne odnosi ni na prethodne radnje koje suizvršene prije davanja izjava, odnosno glasanja u skupštini ili drugim tijelima.

Osnovni razlog za davanje krivi čnog imuniteta ovim osobama kao nosiocima zna čajnihdruštvenih i političkih funkcija u vršenju vlasti jeste potreba da im se omogu ći što ve ća sloboda isamostalnost u radu. Osiguranje pune slobode bez straha od kažnjavanja za iznošenje mišljenja,primjedaba i kritika u vezi sa problemima koji se razmatraju od strane nadležnih organa i davanjuprijedloga za njihovo rješenje jeste garancija demokratskog glasanja i odlu čivanja. Davanje krivi čnogimuniteta nosiocima najodgovornijih društvenih i državnih funkcija ne zna či samo garanciju za punuslobodu njihovog rada, ve ć i davanje društvenog povjerenja za što punije angažiranje u vršenju tihfunkcija u okviru ovlaštenja.


29/138

28

Krivičnoprocesni imunitet se sastoji u nemogu ćnosti pritvaranja i gonjenja osoba koje uživaju

krivični imunitet, kao nosilaca najzna čajnijih društvenih i politi čkih funkcija dok se za to ne dobijeodobrenje nadležnog organa tj. Parlamenta odgovaraju ćeg nivoa vlasti. Tako ove osobe ne mogu bitipritvorene niti se protiv njih, ako se pozovu na imunitet, može pokrenuti krivi čni postupak bezodobrenja organa u čijem radu u čestvuju.

Razlika između krivičnog i krivičnoprocesnog imuniteta je, dakle, u tome što prvi isklju čujeodgovornost i kažnjivost u odnosu na u činjeno djelo trajno, tj. i poslije prestanka mandata, ali samou vezi sa datim izjavama i glasanjem u skupštini, dok drugi isklju čuje gonjenje za bilo koje krivi čnodjelo za vrijeme trajanja mandata bez odobrenja odgovaraju ćeg skupštinskog vije ća ali ne i poslijenjegovog prestanka. No, procesni imunitet je relativnog karaktera jer se može oduzeti odlukomnadležnog organa.

Krivi č ni imunitet iz me đ unarodnopravnih razloga imaju tzv. eksteritorijalne osobe i to: 1) šefovistranih država, 2) diplomatsko konzularni predstavnici, 3) predstavnici OUN i drugih me đunarodnihorganizacija, 4) članovi pratnje i članovi porodice ovih osoba. Ovaj imunitet ih štiti od krivi čnoggonjenja u državi u kojoj su akreditirani kao diplomatski predstavnici. Prema tome, ove osobe

nemaju krivični već procesni imunitet. Diplomatski imunitet traje od dana akreditiranja pa do danaopoziva. Ukoliko diplomatski predstavnik ostane u zemlji u kojoj je akreditiran poslije opoziva, on ćeodgovarati za krivi čna djela koja je u činio dok je bio u svojstvu diplomatskog predstavnika.

Isti slučaj će biti ako se poslije opoziva vrati u zemlju u kojoj je bio akreditiran, sem ukoliko zaučinjena djela nije bio osu đen u svojoj zemlji i kaznu izdržao ili mu je ona zastarjela. Iz ovoga jasnoproizlazi da diplomatski imunitet štiti od gonjenja diplomatskog predstavnika samo u akreditiranojzemlji za vrijeme dok mu traje to svojstvo ali ne i od gonjenja u svojoj zemlji.


30/138

29

KRIVIČNO DJELO

I. POJAM I ELEMENTI KRIVI ČNOG DJELA

1. Pojam krivi čnog djela

Krivično djelo je društveno opasno djelo koje pravni poredak zabranjuje pod prijetnjom primjenekrivične sankcije. Ono je rezultat ljudskog ponašanja pa se može ozna čiti i kao ljudsko ponašanjekojim se krše pravni propisi i koje proizvodi štetnu posljedicu za društvo, zbog koje ono i reagiraprimjenom krivične sankcije. Kao ljudsko ponašanje, kao akt odre đenog čovjeka, ono nosi izvjesnekarakteristike same te li čnosti: njegovih uvjeta života, sukoba sa samim sobom, sukoba sa drugimosobama, društvenim grupama ili društvom u cjelini.

Krivično djelo je društveno negativan, štetan ljudski akt. Ono se naj češće pojavljuje kao rezultatsukoba izme đu li

Documents

Borislav Petrovic - Krivicno Pravo