Jorge Luis BorgesKnjiga od snovaJorge Luis BorgesKNJIGA OD SNOVANASLOV IZVORNIKALibro de suefiosCopyright © Maria Kodama 1976.Ali rights reservedLicencia editorial para Circulo de Lectores por cortesia de Maria KodamaSva prava pridržana. Dijelovi ove publikacije ne smiju se reproducirati ili koristiti ubilo kojem obliku ili bilo kojim sredstvom, elektroničkim ili mehaničkim,uključujući fotokopiranje i snimanje, ili bilo kakvim informatičkimsustavom za pohranu ili obnavljanje, bez pisane dozvole izdavača.ISBN 953-6996-19-7CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica, ZagrebUDK821.134.2(82)-34=163.42 821-34=163.42BORGES, Jorge LuisKnjiga od snova / Jorge Luis Borges ; preveo Milivoj Telećan. - Zagreb : Zagrebačka naklada, 2003. - (Biblioteka Feniks)Prijevod djela: Libro de suenos.ISBN 953-6996-19-7 430428008BorgesKNJIGA ODSNOVApreveo Milivoj TelecanZAGREB, 2003.SADRŽAJProslov................................................................................9Priča o Gilgamešu.............................................................12Beskonačni san BaoYua..................................................18Bog upravlja Josipovom i,posredno, Izraelovom sudbinom.................................20Josip, glavni faraonov peharnik i glavni faraonov pekar... 21Josip tumači faraonove sne...............................................23Bog šalje poruke u snovima..............................................26

Daniel i Nabukodonozorovi snovi......................................28Viđenje kipa.................................................................28Viđenje stabla..............................................................32Mordokajev san..................................................................34Abimelekov san..................................................................36Jakovljevsan......................................................................37Salomonovsan...................................................................38Ispraznost snova................................................................39O umjerenosti.....................................................................40Proročka viđenja.................................................................40Četiri nemani................................................................40Starac i suđenje..........................................................41Sin čovječji...................................................................42Četvrto kraljevstvo.......................................................43Ovan i jarac.................................................................43Objašnjenje..................................................................45Sedamdeset sedmica..................................................46Molitva i ispovijed Danielova.......................................46Gabriel donosi odgovor...............................................48Dvostruki san......................................................................50Anđeo gospodnji u Josipovim snovima.............................51Pripovijest o Kessiju...........................................................52Snove šalje Zeus...............................................................56Dvoja vrata.........................................................................57Penelopinsan....................................................................58Martovske ide.....................................................................59Cezarovo pismo-dnevnikLukiju Mamiliju Turinu na otoku Kapriju.....................61Incest..................................................................................63Scipionovsan.....................................................................64Kako nastaju snovi.............................................................66Cezarovo pismo-dnevnikLukiju Mamiliju Turinu na otoku Kapriju.....................67Krivo protumačen san........................................................68Kućni snovi.........................................................................69Dokaz..................................................................................70Uobičajen san....................................................................70O naravi snova...................................................................71Što je san..........................................................................'. 75

Mora....................................................................................76O snovima..........................................................................77Uzvišen dar........................................................................81Caedmon............................................................................81Valja to razlikovati..............................................................84Posljednji dolazak Bolesnog Vlastelina..............................84Konfucije sanja vlastitu smrt..............................................91Bijela košuta.......................................................................92Događaše..........................................................................93Uzalud žalba.......................................................................94Zavičajni sni.......................................................................95Snovi plemića iz kule.........................................................97Obzirnost...........................................................................106DerTraum Ein Leben........................................................107Ulrika.................................................................................108Treća knjiga fantazija Gašpara Noćnika...........................114Noć i njezine obmane.................................................114Gotička soba...............................................................114Scarbo........................................................................115Luđak..........................................................................11-6Patuljak.......................................................................117Mjesečina...................................................................118Kolo ispod zvona.........................................................119San.............................................................................120Moj pradjed.................................................................121Ondina........................................................................122Daždevnjak................................................................123Pripreme............................................................................125"Između jednoga i drugoga mene, neviđena je razlika!".. 125Putovi kojima se Bog služi da okrijepi duh......................126Kancelarov san.................................................................128Alonso Ouijano sanja........................................................129Predsjednikova smrt..........................................................130Dobar radnik......................................................................131Zrcalo vjetra i mjeseca......................................................132Melanijinsan.....................................................................133San o sudnjem danu ili San o mrtvačkim lubanjama......134Rasprava...........................................................................135San i usud..........................................................................152

Duša, san,zbilja................................................................153Nema nedostojnog zanimanja..........................................155Inferno5............................................................................156U polusnu..........................................................................157Pirandelliana.....................................................................158Pariški san.........................................................................159Coleridgeov san................................................................162Astijagovi snovi.................................................................167Romantica.........................................................................169Sporni hljeb....................................................................... 169Arapska verzija...........................................................169Židovska verzija..........................................................170Samo naprijed...................................................................170Između sna i jave..............................................................171Alahov osmijeh..................................................................179Sanjarija............................................................................180Chuang Tzu sanja.............................................................181Sarmientov san.................................................................182Lukijanovi snovi.................................................................183Sjene odjenut znade..........................................................184Kraljev san.........................................................................184Dreamtigers.......................................................................185

Hram, grad, arhetipovi, san...............................................186Poslovice i izreke...............................................................188Etcaetera.......................................................................... 188Glasusanjača...................................................................189D'Alembertov san..............................................................190San....................................................................................191Makarijev san....................................................................196Svjesno i nesvjesno...........................................................197San junačine Era...............................................................197Potka.................................................................................207Kraljevo buđenje...............................................................207Ragnarok..........................................................................208Umrijeti, spavati, možda sanjati.........................................210Sonar/sanjati.....................................................................211Dvojica vitezova................................................................212Inillotempore....................................................................212

Epizoda o neprijatelju........................................................215Stoje istinito?....................................................................217San o nafti..........................................................................218Odraz.................................................................................218San o križu.........................................................................219Tamamshod......................................................................226Skriveni jelen.....................................................................227San Pedra Henriqueza Urene...........................................229Priča o dvojici koji su sanjali.............................................230Juliju Floru.........................................................................232Ruža svijeta.................................'......................................232Teologija............................................................................233Tumačenje snova..............................................................234San....................................................................................236Povratak učitelja................................................................238Presuda.............................................................................239Dvanaesti svibnja 1958.....................................................240Objašnjenje.......................................................................241Riječ-dvije umjesto pogovora............................................243ProslovUogledu iz londonskog Spectatora (rujna 1712.), uvrštenom u ovu knjigu, Joseph Addison navodi da ljudska duša, snivajući odvojena od tijela, biva u isti mah teatar, glumci i publika. Mogli bismo dodati daje ujedno autor radnje koju prati. Analognih mjesta ima u Pe-tronija i u Luisa de Gongore.Doslovno čitanje Addisonove metafore moglo bi nas navesti na opasno zavodljivu postavku da snovi tvore najstariju i najsloženiju književnu vrstu. Na temelju te neobične postavke, koju rado preuzimamo za pisanje ovoga proslova i čitanje teksta, mogao bi se sačiniti opći pregled snova i njihova utjecaja na književnost. Ovaj šareni zbornik, sastavljen za razbibrigu znatiželjnom čitatelju, bio bi kockica u tom mozaiku. Rečena hipote-tička knjiga istražila bi razvoj i grananje te drevne vrste, od proročanskih snova s Orijenta do alegorijskih i satiričkih snova u Srednjem vijeku i pukih igrarija Le-wisa Carrolla i Franza Kafke. Razdvojila bi, naravno, snove u snu i snove najavi.Ova knjiga o snovima, što će je čitaoci višekratno snivati, obuhvaća noćne sanje (one koje, uzmimo, ja potpisujem), dnevne sanje, kao voljnu djelatnost našega duha, i poneke kojima se ne zna porijeklo, uzmimo,

anglosaksonski San o križu.Šesta knjiga Eneide drži se tradicije iz Odiseje i navodi da su božanska vrata kroz koja nam dolaze snovi dvojaka: bjelokosna su namijenjena lažljivim, a rožana proročanskim snovima. Izbor tvari od kojih su načinjena navodi nas na pomisao daje pjesnik naslutio kako su snovi što anticipiraju budućnost manje vrijedni od onih lažljivih, da su spontani izmišljaj čovjeka koji spava.Jednu vrstu sna valja nam posebno razmotriti. Posrijedi je noćna mora ili snoviđenje, na engleskom night-mare ili noćna kobila, riječ koja je Victora Hugoa navela na metaforu cheval noir de la nuit (noćni vranac), premda etimolozi tvrde da taj izraz znači noćna tlapnja ili noćna priča. Njegov germanski parnjak ^//'postaje engleski elf, zloduh ili vukodlak koji guši spavača i kinji ga groznim prizorima. Grčki termin ephialtes potječe iz analogne praznovjerice.Coleridge je napisao da slike najavi pobuđuju osjećaje, a da u snu osjećaji pobuđuju slike. (Koji mu je to tajanstven i složen osjećaj izdiktirao Kublaj kana, uzdarje sna?) Kad bi u ovu sobu ušao tigar, obuzeo bi nas strah; ako nas strah obuzme u snu, mi smislimo tigra. To bi mogla biti plastična predodžba naše bojazni. Navodim primjer tigra, ali mi možemo svoj užas projicirati na štošta drugo, nešto što najavi nije nužno stravično, jer strah prethodi pojavi što ga za tu prigodu utjelovljuje. To može biti mramorna bista, podrum, naličje kovanice, zrcalo. Nema te forme na svijetu koja ne bi mogla biti izvor strave. Zato noćna mora možda ima poseban okus, sasvim različit od straha i strahova10koje nam može zadati zbilja. Germanski narodi su, čini se, istančanije od romanskih osjetili tu pritajenu prijetnju zla. Prisjetimo se neprevodivih riječi eery, weird, un-canny, unheimlich. Svaki jezik stvara ono što mu je potrebno.Stvaralaštvo noći postupno se uvlačilo u danje stvaralaštvo. Ta je invazija potrajala stoljećima. Sablasno carstvo Božanstvene komedije nije snoviđenje, izuzev možda u četvrtom pjevanju, što odiše potmulom grozom. To je mjesto na kojem se zbivaju užasni događaji. Nauk noći bio je mukotrpan. Snovi iz Svetoga pisma nemaju znacajfe\sna; to su proroštva koja s naglašenom koherentnošcu pokreću složen mehanizam metafora. Quevedovi sni kao da su potekli od čovjeka koji nikad nije sanjao, poput onih Kimerijaca što ih spominje Plinije. Poslije će doći ostali. Upliv noći i dana bit će recipročan. Beckford i De Quincey, Henry

James i Poe, vuku korijen iz snomorice i remete nam noćni spokoj. Mitologije i religije vjerojatno imaju analogni temelj.Na kraju, želim izraziti zahvalnost Royu Bartholo-mewu. Ovu knjigu ne bih mogao sastaviti bez njegove stručne prilježnosti.J.L.B. Buenos Aires"27. listopada 1975.11Priča o GfiG,iilgameš, u dvije trećine bog, jednom trećinom čovjek, življaše u Uruku. Nepobjediv među ratnicima, vladao je željeznom rukom. Mladići su mu služili, djevojke i žene nasilno je obljubljivao. Narod je vapio za božanskom zaštitom, i gospodar nebesa naloži božici Aruru, onoj koja je umijesila prvog čovjeka od gline, da načini stvorenje koje bi se moglo suprotstaviti Gilgamešu i tako umiriti pučanstvo.Aruru je načinila stvorenje koje je nazvala Enkidu. Tijelo mu bijaše dlakavo, kosa padala po plećima, prekrivao se krznom, živio među zvijerima i jeo travu. Uništavao je stupice i tako spašavao životinje. Saznavši to, Gilgameš naredi da mu odvedu bludnicu. Enkidu je u njenom zagrljaju proveo sedam dana i sedam noći. Nakon toga gazele i zvijeri stale su bježati od njega, a njemu su noge klecale i nije mogao trčati kao prije. Preobrazio se u čovjeka.Djevojka vidje daje Enkidu postao lijep muškarac. Nagovorila ga je da odu u utvrđeni Uruk, gdje je vladao Gilgameš, i obiđu sjajan hram gdje zajedno sjede bog i božica. Bližio se početak nove godine. Gilgameš se pripremao za ritualno vjenčanje, kad je došao Enkidu i izazvao ga. Okupljeno mnoštvo, unatoč zaprepa-štenosti, oćuti olakšanje.Gilgameš je prethodne noći usnio kako sa zvjezdanog neba pada strijela stoje ne može podići ni oboriti.12Poslije toga, u središte grada s neba je doletjela i zabila se neobična sjekira. Majka mu reče da mu taj san najavljuje dolazak junaka koji će mu poslije postati prijatelj.Zametnuše borbu i Enkidu obori Gilgameša. Došljak uvidje da njegov protivnik nije hvastav tiranin nego srčani borac koji prihvaća izazov. Podigao gaje, zagrlio, i njih dvojica postadoše prijatelji.Gilgameš je bio pustolovne naravi, pa je predložio Enkiduu da nasijeku cedrovine u svetoj šumi. - To je težak zadatak - odvrati mu Enkidu -jer šumu čuva div Humbaba. Glas mu je nalik na grmljavinu, jednook je i pogledom te može okameniti, riga plamen iz nosnica i kužnim dahom

sije smrt.Na to će Gilgameš: - Što ćeš reći djeci kad te budu pitala gdje si bio onog dana kad je zaglavio Gilgameš?Enkidu je pristao.Gilgameš je svoj naum iznio starcima, bogu Šama-šu, vlastitoj majci, nebeskoj kraljici Ninsun, ali ga oni nisu odobrili. Znajući da joj je sin tvrdoglav i uporan, Ninsun je izmolila zaštitu od boga Šamaša. Tada je Enkidua proglasila svojim počasnim čuvarom.Gilgameš i Enkidu stigli su u goru obraslu cedro-vom šumom. Onako umorni, zaspali su.Prvi je usnio da se na nj survava planina, i da ga je iz te nevolje izbavio čovjek neobične ljepote, koji gaje smirio, napojio vodom i pomogao mu da ustane.Enkidu reče: - To znači da ćemo savladati Humba-bu.Gilgameš je potom sanjao kako nebesa tutnje i zemlja drhti, sve zavijeno u tamu, kroz guste oblačine sijevne13munja i izazove požar, smrt je lijevala s visina, a onda je plamena nestalo i sve je prekrio pepeo.Enkidu je dokučio zlokobnu poruku, ali nije prestao sokoliti prijatelja. Stao je obarati cedar, i to je izazvalo bijes Humbabe. Gilgameša je prvi put obuzeo strah. Ipak, njih su dvojica savladali diva i odrubili mu glavu.Gilgameš opere tijelo i stavi na se vladarsku odjeću. Videći junaka, božica Ištar stade ga nagovarati da joj postane muž, obećavajući mu neviđena bogatstva i svakojake užitke. Poznavajući vjerolomnu i okrutnu Ištar, koja je dala smaknuti Dumuzija i nebrojene ljubavnike, Gilgameš je odbije. Bijesna Ištar zatraži od svog oca da na zemlju pošalje nebeskog bika i zaprijeti da će otvoriti vrata donjega svijeta i podići mrtve da jedu žive.- Kad bik siđe s nebesa, zemljom će sedam godina vladati bijeda i glad. Jesi li se za to pripremila?Ištar odgovori potvrdno.Tada bik siđe na zemlju. Enkidu se dohvati s njim ukoštac, držeći ga za rogove, a Gilgameš mu zarije nož u šiju. Zajednički su mu izvadili srce i prinijeli za žrtvu bogu Šamašu, bogu-suncu.Ištar je pratila tu borbu sa zidina Uruka. Videći ishod, uspela se na bedem i proklela Gilgameša. Enkidu biku iščupa rep i baci ga u lice božici, rekavši: - S tobom bih, da mogu, jednako postupio. Svezao bih te

njegovim crijevima.Ištar je doživjela poraz, i narod je stao klicati zator-nicima nebeskog bika. Ali, volju bogova ne smije se nekažnjeno izigrati.14Usnio je Enkidu da su se bogovi okupili na vijećanje o tome tko snosi veću krivnju za pogibiju Humbabe i nebeskog bika, on ili Gilgameš. Jedan od njih dvojice platit će glavom. Nisu se mogli složiti. Anu, otac bogova, reče daje Gilgameš ubio Humbabu i, povrh toga, posjekao cedar. Rasprava je postajala sve vatrenija, padale su teške riječi. Enkidu se probudi ne saznavši konačnu odluku. San je ispričao Gilgamešu i za dugih sati besanice što gaje mučila prisjećao se bezbrižnog življenja među zvijerima. Povremeno je čuo glasove utjehe.Koju noć iza toga opet je sanjao. S neba je dopro krič, i čudovište s lavljim licem i orlujskim krilima i pandžama stušti se na nj, dohvati ga i ponese uvis. Ruke mu se prekriše perjem, sve je više nalikovao svome otmičaru. Uvidje da je umro i da ga harpija nosi na putu bez povratka. Stigli su u carstvo tame, gdje su ih okružile sjene zemaljskih uglednika. Bijedne spodobe u tome staništu imaju krila i hrane se prašinom. Gospodarica podzemlja čitala je tablicu sudbina i vagala pokojnikove zasluge.Kad se probudio, dvojici prijatelja postade jasno što su bogovi odlučili. Gilgameš zastre Enkiduovo lice nevjestinskom koprenom i, ophrvan bolom, pomisli: Sada sam upoznao lice smrti.Na otoku onkraj zemaljskih granica življaše Utna-pištim, prastar čovjek, jedini smrtnik koji je uspio izbjeći smrt. Gilgameš odluči poći do njega, da sazna tajnu vječnoga života.Stigao je do granice svijeta gdje je silno visoka planina parala nebeski svod udvojenim vrhovima i do15podzemlja dopirala svojim temeljima. Prolaz su čuvala opaka čudovišta, ljudi-škorpioni. Junak se ne prestraši, nego rekne čudovištima da traži Utnapištima.- Nitko nije dopro do njega niti je uspio saznati tajnu vječnoga života. Mi čuvamo put sunca, kojim nijedan smrtnik ne smije kročiti.- Ali ja hoću - odvrati Gilgameš, i čudovišta ga propuste, videći da pred sobom nemaju običnog smrtnika.Zaputi se junak. Prolaz je bivao sve mračniji, a onda ga zapahne lahor, dok se u daljini nazirala svjetlost. Kad je došao do nje, ukaza mu se čarobni vrt, prošaran blještavim draguljima. Taj jedinstven prizor, vrt

užitaka, bogovi dotad nisu podarili nijednom smrtnom čovjeku. Ali Gilgameš nije za to mario, krenuo je dalje. Sve dok nije zastao da se odmori u svratištu. Krčmarica Siduri, peharnica bogova, mišljaše da poslužuje kakva skitnicu, ali joj se putnik predstavi i ispriča svoj naum.- Gilgamešu, nikad nećeš naći ono što tražiš. Bogovi su stvorili ljude i podarili im smrtnost. Sebi su ostavili vječni život. Vjerojatno znadeš da Utnapištim živi na udaljenom otoku, onkraj oceana smrti. Moraš pronaći Uršanabija, njegova ladara, koji te jedini može odvesti starcu.Gilgameš krene dalje, pronađe Uršanabija i nagovori ga za prijevoz. Lađar ga upozori da ne smije dodirnuti oceanske vode. Naloži mu da obori sto i dvadeset stabala i od njih isteše vesla. Gilgamešova odjeća poslužila je umjesto jedra.Kad su stigli, Utnapištim reče:16- Avaj, mladiću, na zemlji ništa nije vječno. Leptir živi samo jedan dan. Sve ima svoje vrijeme i svoje trajanje. Da ti nagradim trud, odat ću ti svoju tajnu stoje samo bogovima znana.I ispriča mu pripovijest o potopu. Dobrohotni Ea upozorio gaje što bogovi spremaju, i Utnapištim dade sagraditi korablju u koju je ukrcao obitelj i stoku. Sedam dana su plovili olujnim vodama, i korablja se nasukala na vrh neke planine. On pusti goluba da vidi jesu li se vode povukle, ali se golub vratio jer nije našao uporišta. Isto se zbilo s lastavicom. Ali gavran se nije vratio. Tada su se iskrcali i prinijeli žrtve bogovima, ali ih je bog vjetrova vratio u korablju i odveo do mjesta gdje su sada i gdje će vječno boraviti.Gilgameš u vidje da ga starina ne može ni u što uputiti. Bio je, doduše, besmrtan, ali je to postao jednokratnom odlukom bogova. Ono za čime Gilgameš teži ne može se pronaći u ovozemaljskom životu.Dok se junak spremao za povratak, starac mu rekne gdje će ubrati trnoviti cvijet. Tko ga okusi stječe vječnu mladost. Gilgameš zaroni i otrgne Čarobnu biljku s oceanskog dna. I dok se odmarao od napornog putovanja, miris tajanstvenog cvijeta privuče zmiju koja ga ugrabi, zbaci košuljicu i pomladi se.Gilgameš se uvjerio da se njegov usud ne razlikuje od usuda ostalih ljudi i vratio se u Uruk.Babilonski ep iz 2. tisućljeća prije n.e.17Beskonačni san BaoB

ao Yu usnio je da se nalazi u vrtu koji je navlas jednak vrtu u njegovoj kući. Zar je moguće, zapita se on, da postoji vrt koji se ničim ne razlikuje od vrta u mojoj kući? Ususret su mu dolazile dvorkinje. Bao Yu začuđeno pomisli: "Tko to ima dvorkinje koje izgledaju jednako kao Xi Ren, Ping Er i sve ostale iz moje kuće?" Jedna od dvorkinja klikne: "Eno Bao Yua. Kako je došao ovamo?" Bao Yu je povjerovao da su ga prepoznale. Zaputi se do njih i rekne: "Krenuo sam u šetnju i slučajno prošao ovuda. Prošetajmo zajedno." Dvorkinje prasnuše u smijeh. "Gle čuda! Pobrkale smo te s Bao Yuom, našim gospodarom, samo što ti nisi naočit kao on." Bile su to dvorkinje nekog drugog Bao Yua. "Drage sestrice", reče im on, "ja sam Bao Yu. Tko je vaš gospodar?" One odgovore: "Naš je gospodar Bao Yu. Roditelji su mu dali to ime, koje znači dragocjen (Bao) i nefrit (Yu), da bi poživio dugo i sretno. Kako si se usudio prisvojiti njegovo ime?" I pođoše dalje, smijući se.Bao Yu bio je utučen. "Nikad nisu ovako postupale sa mnom. Zašto me ove dvorkinje tako mrze? Zar doista postoji drugi Bao Yu? Moram to utvrditi." Progonjen takvim mislima, stigao je do dvorišta koje mu se učini poznatim. Popeo se stubištem i ušao u svoju sobu. Ugleda nekog mladića kako leži. Uz krevet su se smijale i vezle djevojke. Mladić je uzdisao. Jedna mu djevojka18reče: "Što ti je, Bao Yu? Što te muči?" Mladić odvrati: "Usnio sam čudan san. Sanjao sam da se nalazim u nekom vrtu i da me vi niste prepoznale i da ste me ostavile samoga. Išao sam za vama do kuće i zatekao drugog Bao Yua gdje spava u mojem krevetu." Čuvši taj dijalog, Bao Yu nije mogao izdržati a da ne klikne: "Tražio sam Bao Yua. To si ti." Mladić ustane i zagrli ga, vičući: "To nije bio san! Ti si Bao Yu." Netko zazo-ve iz vrta: "Bao Yu!" Jedan i drugi Bao Yu protrnuše. Onaj iz sna otiđe; drugi je rekao: "Vrati se brzo, Bao Yu!" Bao Yu se probudi. Njegova dvorkinja Xi Ren zapita ga: "Što si sanjao, Bao Yu? Što te muči?" A Bao Yu odgovori: "Usnio sam čudan san. Sanjao sam da se nalazim u nekom vrtu i da me vi niste prepoznale ..."Cao Xue Qin, San o crvenoj sobi (o. 1754.)19Bog upravlja losipavont L posredno, iTraelovom3 Izrael je volio Josipa više nego ijednog svoga sina jer je bio dijete njegove staračke dobi; i on mu napravi kićenu haljinu. 4Kako njegova braća opaze da ga njihov otac voli više od svih drugih svojih sinova, zamrze ga toliko da mu nisu mogli ni prijaznu riječ progovoriti.

5Jednom Josip usni san i kaza ga svojoj braći, a oni ga zbog toga još više zamrze. 6"Poslušajte", reče im, "san što sam ga usnio! 7Pomislite! Vezali smo nasred polja snopove, kadli se najednom moj snop uspravi i stade uzgor. Uto se vaši snopovi okupe okolo i duboko se poklone mom snopu." 8Njegova ga braća upitaše: "Kaniš li nad nama zakraljevati? Hoćeš li nam biti gospodar?" I još ga više zamrze zbog njegova pričanja0 snovima. 9Usni on još jedan san te ga ispriča svojoj braći: "Još sam jedan san usnio. Pazite! Sunce, mjesec1 jedanaest zvijezda duboko mi se klanjahu!" 10Kad je to ispričao svome ocu, ukori ga otac i reče mu: "Što znači taj san što si ga usnio? Zar ćemo doći ja, tvoja majka i tvoja braća pa ti se do zemlje klanjati?" UI dok su braća od zavisti bila ljuta na nj, njegov je otac razmišljao o svemu.Post 3720Josip, glavni'farom/peharnik i glavni faraonov pekar4Zapovjednik tjelesne straže odredi Josipa da ih poslužuje. Pošto su proveli u zatvoru neko vrijeme, 5obojica njih - peharnik i pekar egipatskog kralja, utam-ničenici - usnu san jedne te iste noći. Svaki je usnio svoj san; i svaki je san imao svoje značenje. 6Kad je Josip ujutro došao k njima, opazi da su neraspoloženi. 7Upita faraonove dvorane koji su bili s njim u zatvoru u zgradi njegova gospodara: "Zašto ste danas tako potišteni?" 8Odgovore mu: "Sne smo usnili, ali nikog nema da nam ih protumači." Josip im reče: "Zar tumačenje ne spada na Boga? Dajte, pričajte mi!" 9Onda je glavni peharnik ispripovjedio Josipu svoj san: "Sanjao sam da je preda mnom lozov trs. 10Na trsu bile tri mladice. I tek što je propupao, procvjeta i na njegovim grozdovima sazru bobe. nKako sam u ruci držao faraonov pehar, uzmem grožđa, istiještim ga u faraonov pehar, a onda stavim pehar u faraonovu ruku." 12Josip mu reče: "Ovo ti je značenje: tri mladice tri su dana. 13Poslije tri dana faraon će te pomilovati i vratiti na tvoje mjesto; opet ćeš stavljati pehar faraonu u ruku, kao i prije, dok si mu bio peharnik. 14Kada ti bude opet dobro, sjeti se da sara i ja bio s tobom, pa mi učini ovu uslugu: spomeni me faraonu i pokušaj me izvesti iz ove kuće. 15Jer, zbilja,21bio sam silom odveden iz zemlje Hebreja; ni ovdje nisam ništa skrivio, a baciše me u tamnicu." 16Kad je glavni pekar vidio kako je Josip dao dobro tumačenje, reče mu: "Usnih da su mi na glavi tri bijele košare. 17U naj-gornjoj bilo svakovrsna peciva što ga pekar pripravlja faraonu, ali su ptice jele iz košare povrh moje glave." 18Josip odgovori: "Ovo je

značenje: tri košare tri su dana. 19Poslije tri dana faraon će uzdići tvoju glavu i o drvo te objesiti te će ptice jesti meso s tebe." 20I zaista, trećega dana, kad je faraon priredio gozbu za sve svoje službenike - bio mu je rođendan - iz sredine svojih službenika izluči glavnog peharnika i glavnog pekara. 21Vrati glavnog peharaika u peharničku službu te je i dalje stavljao pehar u faraonovu ruku, 22a glavnog pekara objesi, kako je Josip protumačio. 23Ipak se glavni peharnik nije sjetio Josipa - zaboravio je na nj.Post 4022Josip Puiffaci faraonove sile1 Poslije dvije godine usni faraon da stoji pokraj Nila. 2Iz Nila iziđe sedam krava, lijepih i debelih; pasle su po šašu. 3Ali odmah poslije njih iz Nila iziđe sedam drugih krava, ružnih i mršavih, te stanu uz one krave na obali Nila. 4Ružne i mršave krave požderu ono sedam lijepih i pretilih, i uto se faraon probudi. 5Opet zaspi te usni drugi san: sedam punih i jedrih klasova izraste na jednoj stabljici. 6Ali, eto, poslije njih uzraste sedam klasova šturih, istočnjakom opaljenih. 7Šturi klasovi prož-dru sedam jedrih i punih klasova. I faraon se probudi, i gle: bio je to san. 8Ujutro faraon bijaše uznemiren u duši, pa pozva sve čarobnjake i sve mudrace egipatske: ispriča im faraon svoje sne, ali mu ih nitko nije mogao protumačiti. 9Onda progovori faraonov glavni peharnik: "Moram danas spomenuti jedan svoj propust. 10Jed-nom, kad se faraon razljutio na svoje službenike, mene i glavnog pekara stavio je u zatvor u zgradi glavnog upravitelja. nUsnismo san iste noći, i ja i on, ali je svaki od nas usnio san drugog značenja. 12Onda je s nama bio neki mladi Hebrej, sluga zapovjednika straže. Ispričasmo njemu svoje sne, a on nam ih protumači: kaza svakom značenje njegova sna. 13Kako nam ih je protumačio, tako nam se i dogodilo: mene vratiše na moje mjesto, a onoga objesiše." 14Faraon odmah pošalje po Josipa; izvuku ga brže-bolje iz tamnice; ošišaju mu kosu,23obuku novo odijelo i on stupi pred faraona. 15Onda faraon reče Josipu: "Usnio sam san, a nitko ga ne može protumačiti. Čuo sam o tebi da možeš protumačiti san čim ga čuješ." 16"Ništa ja ne mogu", odgovori Josip faraonu, "nego će Bog dati pravi odgovor faraonu." 17Onda je faraon pripovjedao Josipu: "U svom snu stojim na obali Nila. I8I gle! Iz Nila iziđe sedam debelih i lijepih krava. Pasle su po šašu. 19Poslije njih izađe drugih sedam krava. Bile su mršave, vrlo ružne i koštunjave. Još

nikad ne vidjeh onako ružnih krava u svoj zemlji egipatskoj ! 20I sedam mršavih i ružnih krava proždru prvih sedam debelih krava. 21Pa iako su ih progutale, nije se vidjelo da im je što u trbuhu: bile su ružne kao i prije. Uto se probudim. 22Zatim sam u snu vidio kako na jednoj stabljici uzraste sedam punih i lijepih klasova. 23Ali poslije njih uzraste sedam klasova zgrčenih, šturih, istočnjakom opaljenih. 24I šturi klasovi proždru sedam jedrih klasova. Kazao sam ovo i vračarima, ali nema nikoga da mi razjasni." 25Onda Josip reče faraonu: "Fa-raonov je san samo jedan: Bog javlja faraonu što kani učiniti. 26Sedam lijepih krava, to je sedam godina; sedam lijepih klasova opet je sedam godina. Tako je samo jedan san. 27Sedam mršavih i ružnih krava poslije njih, a tako i sedam praznih, istočnjakom opaljenih klasova, označuje sedam gladnih godina. 28To je ono što sam već faraonu rekao: Bog objavljuje faraonu što kani učiniti. 29Dolazi, evo, sedam godina velikog obilja svoj zemlji egipatskoj. 30A poslije njih nastat će sedam gladnih godina, kada će se zaboraviti sve obilje u zemlji egipatskoj. 31Kako glad bude harala zemljom, neće se24ni znati da je u zemlji bilo obilje - zbog gladi koja će doći - jer će biti vrlo velika. 32A što se faraonov san ponovio, znači da se Bog na to zaista odlučio i da će to uskoro provesti. 33Zato neka faraon izabere sposobna i mudra čovjeka te ga postavi nad zemljom egipatskom. 34Nadalje, neka se faraon pobrine da postavi nadglednika u zemlji koji će kupiti petinu sve žetve u zemlji egipatskoj za sedam godina obilja. 35Neka skupljaju od svakog žita za sedam dobrih godina što dolaze; neka s ovlaštenjem faraonovim sabiru žito za hranu i pohranjuju ga po gradovima. 36Neka zalihe služe za hranu u zemlji za sedam godina gladi što će snaći zemlju egipatsku, tako da za gladi zemlja ne propadne." 37Svidje se odgovor faraonu i svim njegovim službenicima. 38Zato faraon reče svojim službenicima: "Zar bismo mogli naći drugoga kao stoje on, čovjeka koji bi bio tako obdaren duhom Božjim?" 39A onda faraon reče Josipu: "Otkako je sve to Bog tebi otkrio, nikoga nema sposobna i mudra kao što si ti. 40Ti ćeš biti upravitelj moga dvora: sav će se moj narod pokoravati tvojim naredbama. Jedino prijestoljem ja ću biti veći od tebe.41 Postavljam te, evo," reče faraon Josipu, "nad svom zemljom egipatskom." 42Poslije toga skine faraon sa svoje ruke pečatni prsten i stavi ga Josipu na ruku. Zatim zaodjene Josipa odjećom od najljepše tkanine, a o vrat mu objesi zlatan lanac. 43Vozio se on u kolima kao njegov zamjenik, a pred njim klicahu: "Abrek! Na koljena!" Tako ga

postavi nad svu zemlju egipatsku. 44Još faraon reče Josipu: "Premda sam ja faraon, neće nitko dići svoje ruke ni noge bez tvog odobrenja u svoj zemlji egipatskoj." 45Faraon nazva25Josipa "Safenat Paneah", a za ženu mu dade Asenatu, kćer Poti-Fere, svećenika u Onu. I Josip postade poznat po zemlji egipatskoj.Post 41Bog šalje pomk h snovima5 U stupu oblaka side Jahve te stade na ulazu u Šator. Zovnu Arona i Mirjamu. Kad njih dvoje istupi naprijed, 6reče Jahve: "Saslušajte riječi moje: Nađe li se među vama prorok, u viđenju njemu ja se javljam, u snu njemu progovaram." (Br 12) 1 O Kad je Gideon došao, a to jedan baš pripovijedaše X D svome drugu što je sanjao: "Usnio sam kako se pogača ječmenog kruha kotrlja u midjanski tabor: dokotrlja se do jednog šatora i pogodi, a šator pade, pre-vrnu se." 14A drug mu odgovori: "Nije to drugo nego mač Gideona, Joaševa sina, Izraelca. Bog mu je predao u ruke Midjance i sav tabor." (Suci 7)6Dok se Nikanor u krajnjoj razmetljivosti nadimao te odlučio da plijenom, otetim Judi i njegovima, podigne zajednički spomenik, 7Makabej se opet postojano i nepokolebljivo uzdao da će mu Gospodin priteći u pomoć. 8Hrabrio je svoje ljude neka se ne plaše navale pogana, nego neka se sjete pomoći što su je od Neba26već primili i nadaju se da će im i sada Svemogući udijeliti pobjedu. 9Osokolivši ih riječima Zakona i Proroka, podsjetivši ih na bojeve što su ih već bili, učvrsti ih u hrabrosti. 10Kad im je tako osmjelio srca, još ih upozori kako pogani okreću vjerom i krše zakletvu. uPošto je tako svakoga od njih naoružao manje pouzdanjem u štitove i koplja a više smjelošću i pobudnim riječima, ispriča im vjerodostojan san, viđenje, a oni mu se svi obradovaše. 12Evo stoje vidio: bivši veliki svećenik Oni-ja, čovjek dobar i čestit, skroman u ophođenju, blage ćudi, otmjen u govoru, od djetinjstva vičan svakoj kreposti, podigao ruke i molio za svu židovsku zajednicu. 13Zatim se Judi ukazao i čovjek vremešan i častan, čudesna i veličanstvena dostojanstva. 14Tada Onija progovori: "Ovo je ljubitelj svoje braće koji se mnogo moli za narod i za sav Sveti grad - Božji prorok Jeremija." 15Nato Jeremija pruži desnicu i Judi preda zlatan mač. Predajući mu ga, reče: 16"Prihvati ovaj sveti mač: Božji je dar, njime ćeš slomiti neprijatelje!" (2 Mak 15)27

Daniel i Nahp/kpdonoTomvl snovi'đetij'e ft pa1 Druge godine Nabukodonozorova kraljevanja usni JL Nabukodonozor sanje: njegov se duh zbog toga uznemiri, a san ga ostavi. 2Kralj naredi da se pozovu ča-robnici i gataoci, zaklinjači i zvjezdari da protumače kralju njegove sanje. 3Dođoše dakle te stadoše pred kralja. Kralj im reče: "Usnih jednu sanju i moj se duh uznemiri od želje da razumijem sanju." 4Kaldejci od-govoriše kralju (aramejski): "O kralju, živ bio dovijeka! Pripovjedi svoju sanju slugama svojim, a mi ćemo ti otkriti njezino značenje." 5Kralj odgovori i reče zvjezda-rima: "Moja je odluka neopoziva: ako mi ne kažete što sam snio i što san znači, bit ćete rastrgani u komade, a vaše će kuće postati smetišta. 6No ako mi otkrijete moju sanju i njezino značenje, dobit ćete od mene darove i poklone i velike časti. Otkrijte mi dakle što sam snio i što san znači." 7Oni opet odgovoriše: "Neka kralj rekne svoju sanju slugama svojim, a mi ćemo mu otkriti njezino značenje." 8A kralj: "Dobro ja znam da želite dobiti na vremenu jer znate daje moja odluka neopoziva. 9Ako mi ne kažete što sam snio, znači da me namjeravate obmanjivati varavim riječima i izmišljotinama dok nekako ne prođe vrijeme. Stoga, recite mi moj san, pa ću28znati da li mi možete kazati i njegovo značenje!" 10Zvjezdari odgovoriše pred kraljem: "Nema na svijetu čovjeka koji bi takvo što mogao otkriti kralju. I stoga nijedan kralj, ma kako velik i moćan, takvo što ne traži od čarobnika, gataoca ili zvjezdara. nŠto tražiš, kralju, teško je, i nema ga tko bi to mogao otkriti kralju osim bogova, koji ne borave među smrtnicima." 12Tada se kralj silno razgnjevi i razbjesni te naredi da se pogube svi mudraci babilonski. 13Pošto je objavljena naredba da se ubiju mudraci, potražiše i Daniela i njegove drugove da ih pogube. 14No Daniel se mudrim i umnim riječima obrati na Arjoka, zapovjednika kraljevskih straža, koji bijaše izišao da pogubi mudrace babilonske. 15On reče Arjoku, zapovjedniku kraljevu: "Zastoje kralj izdao tako strogu naredbu?" Arjok pripovjedi Danielu, 16a Daniel otiđe kralju i zamoli da mu dade vremena te će kralju otkriti što san znači. 17Daniel uđe u svoju kuću te sve kaza Hananiji, Mišaelu i Azarji, svojim drugovima, 18da mole milosrđe u Boga Nebeskoga radi te tajne, da Daniel i njegovi drugovi ne poginu s drugim mudracima babilonskim. 19I objavi se tajna Danielu u noćnom viđenju. A Daniel blagoslovi Boga Nebeskoga. 20Da-niel prihvati riječ i reče: "Bilo ime Božje blagoslovljeno

od vijeka do vijeka, njegova je mudrost i sila. 2IOn mijenja doba i vremena, ruši i postavlja kraljeve, daje mudrost mudrima a znanje pronicavima. 22On otkriva dubine i tajne, zna što je u tminama i svjetlost prebiva u njega. 23Tebe, o Bože otaca mojih, slavim i hvalim što si mi dao mudrost i jakost! Evo, objavio si mi ono što smo te molili, objavio si nam što kralj traži." 24Daniel29ode k Arjoku, kome bijaše kralj naredio da smakne mudrace babilonske. Uđe i reče mu: "Ne ubijaj mudraca babilonskih! Odvedi me kralju, pa ću mu otkriti što san znači." 25Arjok žurno odvede Daniela kralju i reče: "Našao sam među izgnanicima judejskim čovjeka koji će kralju kazati što san znači." 26Kralj reče Danielu (koji se zvaše Baltazar): "Jesi li kadar kazati mi san koji sam usnio i što znači?" 27Daniel odgovori pred kraljem: "Tajnu koju istražuje kralj ne mogahu kralju otkriti mudraci, čarobnici, gataoci i zaklinjači; 28ali ima na nebu Bog koji objavljuje tajne i on je saopćio kralju Nabukodo-nozoru ono što će biti na svršetku dana. Evo tvoje sanje i onoga što ti se prividjelo na postelji: 29O kralju, na tvojoj ti postelji dođoše misli o tome što će se dogoditi kasnije, a Otkrivatelj tajna saopćio ti je ono što će biti. 30Iako nemam mudrosti više nego ostali smrtnici, ta mi je tajna objavljena samo zato da njezino značenje saopćim kralju i da upoznaš misli svoga srca. 31Ti si, o kralju, imao viđenje: gle, kip, golem kip, vrlo blistav, stajaše pred tobom, strašan za oči. 32Tome kipu glava bijaše od čistog zlata, prsa i ruke od srebra, trbuh i bedra od mjedi, 33gnjati od željeza, a stopala dijelom od željeza, dijelom od gline. 34Ti si promatrao: iznenada se odvali kamen a da ga ne dodirnu ruka, pa udari u kip, u stopala od željeza i gline te ih razbi. 35Tada se smrvi najednom željezo i glina, mjed, srebro i zlato, i sve postade kao pljeva na gumnu ljeti i vjetar sve odnese bez traga. A kamen koji bijaše u kip udario postade veliko brdo te napuni svu zemlju. 36To bijaše sanja; a njezino ćemo značenje reći pred kraljem." 37"Ti, o kralju, kralju30kraljeva, komu Bog Nebeski dade kraljevstvo, silu moć i slavu - 38i u čije je ruke stavio, gdje god se našli, sinove ljudske, životinje poljske, ptice nebeske i postavio te gospodarom nad svim time - ti si glava od zlata. ^Poslije tebe ustat će drugo kraljevstvo, slabije od tvoga, pa treće, od mjedi, koje će gospodariti svom zemljom. 40A četvrto kraljevstvo bit će tvrdo poput željeza, poput željeza koje sve satire i mrvi; kao željezo koje razbija, skršit će i razbit sva ona kraljevstva. 41 Stopala koja si vidio,

dijelom glina a dijelom željezo, jesu podijeljeno kraljevstvo; imat će nešto od čvrstoće željeza prema onome što si vidio željezo izmiješano s glinom. 42Prsti stopala, dijelom željezo a dijelom glina: kraljevstvo će biti dijelom čvrsto a dijelom krhko. 43A što si vidio željezo izmiješano s glinom: oni će se miješati ljudskim sjemenom, ali se neće držati zajedno, kao što se ni željezo ne da pomiješati s glinom. 44U vrijeme ovih kraljeva Bog Nebeski podići će kraljevstvo koje neće nikada propasti i neće prijeći na neki drugi narod. Ono će razbiti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo će stajati dovijeka - 45kao što si vidio da se kamen s brijega odvalio a da ga ne dodirnu ruka te smrvio željezo, mjed, glinu, srebro i zlato. Veliki je Bog saopćio kralju što se ima dogoditi. Sanja je istinita, a tumačenje joj pouzdano." 46Nato kralj Nabukodonozor pade ničice i pokloni se pred Danielom. Naredi da mu prinesu dar i kad. 47I reče kralj Danielu: "Zaista, vaš je bog Bog nad bogovima i gospodar nad kraljevima, Otkrivatelj tajna, kad si mogao otkriti ovu tajnu."Dn231'ćknie stablaIJa, Nabukodonozor, živijah mirno u svojoj kući i sretno u svojoj palači, 2kad vidjeh sanju koja me uplašila. Utvare i viđenja što su mi se na mom ležaju vrzla po glavi uznemiriše me. 3I naredili: neka mi pozovu sve mudrace babilonske da mi kažu što sanja znači. 4Dođoše gataoci, čarobnici, zvjezdari i tumači znakova: ja im rekoh svoju sanju, a oni mi ne znadoše reći njezino značenje. 5Tada dođe preda me Daniel, koji je nazvan Baltazar prema imenu moga boga, i u komu prebiva duh Boga Svetoga. Ja mu pripovjedih svoju sanju: 6"Baltazare, starješino gatalaca, znam da u tebi prebiva duh Boga Svetoga i da ti nijedna tajna nije preteška: evo sanje što je imah: daj mi njezino značenje. 7Evo viđenja što mi se na postelji vrzlo po glavi: Pogledam, kad evo jedno stablo usred zemlje vrlo veliko. 8Stablo poraste, postade snažno, visina mu doseže nebo, vidjelo se s krajeva zemlje. 9Krošnja mu bijaše lijepa, plodovi obilni; na njemu je bilo hrane za sve, u njegovoj sjeni počivaše zvijerje poljsko, na njegovim se granama gnijezdile ptice nebeske i svako se tijelo hranilo od njega. 10Ja promatrah viđenja što su mi se na mojoj postelji vrzla po glavi kad, evo, Stražar, Svetac, silazi s neba, nsilnim glasom viče: 'Posijecite stablo, okrešite mu grane, počupajte mu lišće, pobacajte plodove! Neka se životinje razbjegnu ispod njega i ptice s grana njegovih! 12U zemlji ostavite panj i korijenje u gvozdenim i mjedenim okovima, u travi poljskoj! Neka ga pere rosa

32nebeska, i travu zemaljsku neka dijeli sa zvijerjem poljskim! 13Neka mu se promijeni srce čovječje, srce životinjsko nek' mu se dade! Sedam vremena neka prođe nad njim! 14Tako su presudili Stražari, tako su odlučili Sveci, da sve živo upozna kako Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim: on ga daje kome hoće i postavlja nad njim najnižega od ljudi!' 15Ovo je sanja stoje vidjeh ja, kralj Nabukodonozor. A ti, Baltazare, reci mi njezino značenje, jer mi nijedan od mudraca moga kraljevstva to ne može reći; ti možeš, jer u tebi je duh Boga Svetoga." 16Tada se Daniel, nazvan Baltazar, načas smete i prestraši u svojim mislima. Kralj reče: "Baltazare, ne daj se zbuniti ovom sanjom i njezinim značenjem!" Baltazar odgovori: "Gospodaru moj, ova sanja neka bude tvojim dušmanima i njezino značenje tvojim mrziteljima! 17Stablo koje si vidio, veliko i snažno, koje seže sve do neba i vidi se po svoj zemlji, 18krošnje lijepe i plodova obilnih na kojem bijaše hrane za sve i pod kojim počiva zvijerje poljsko, a na njegovim se granama gnijezde ptice nebeske: 19to si ti, o kralju, koji si velik i moćan, veličina ti se povećala i dosegla do neba, a tvoja vlast do krajeva zemlje. 20A što je vidio kralj kako Stražar, Svetac, silazi s neba te govori: 'Posijecite stablo, raskomadajte ga, no njegov panj i korijenje ostavite u zemlji, u gvozdenim i mjedenim okovima, u travi poljskoj, neka ga pere rosa nebeska i dio neka mu bude sa zvijerjem poljskim dok ne prođe sedam vremena nad njim' - 21ovo je značenje, o kralju, odluka Svevišnjega što će se ispuniti na mom gospodaru kralju: 22Izagnat će te iz društva ljudi i sa životinjama ćeš poljskim boraviti; hranit ćeš se travom kao goveda, tebe će prati33rosa nebeska; sedam će vremena proći nad tobom dok ne upoznaš da Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i da ga daje kome on hoće. 23A što se reklo 'Ostavite panj i korijenje stabla' - tvoje će se kraljevstvo obnoviti čim spoznaš da Nebesa imaju svu vlast. 24Zato, kralju, neka ti bude mio moj savjet: iskupi svoje grijehe pravednim djelima i svoja bezakonja milosrđem prema siromasima, da bi ti potrajala sreća." 25Sve se to dogodi kralju Nabukodonozoru.Dn4Mordokgj'ev san godine kraljevanja Ahasvera Velikoga, na prvi dan Nišana, Mordokaj, sin Jaira, sina Šimejeva, sina Kišova, iz Benjaminova plemena, usni san. Mordokaj je bio Židov koji je živio u gradu Suzi, ugledan čovjek,

činovnik na kraljevu dvoru; bio je jedan od onih zarobljenika što ih je Nabukodonozor, babilonski kralj, protjerao iz Jeruzalema zajedno s Jekonijom, judejskim kraljem. Ovo je njegov san. Evo: krikovi i buka, grmljavina i potres; pometenost na zemlji. Zatim: dva golema zmaja, oba spremna za borbu, brekću snažno. Na to brektanje svaki se narod pripremi za vojnu kako bi se34borio protiv naroda pravednih. Bio je dan mraka i tame, jada i pecali, čemera i velike pometenosti na zemlji. Sav narod pravednih, smućen od straha pred vlastitim nesrećama, spremi se na propast i zavapi k Bogu. Od toga njihova vapaja neki malen izvor poraste u golemu rijeku, obilatu vodom. Ogranu svjetlo i sunce, te se poniženi uzvisiše i proždriješe moćne. Mordokaj, koji je usnio taj san i nazrijevao što Bog kani učiniti, pošto se probudi, zadrža to u srcu trudeći se do noći da svakoj pojedinosti dokuči značenje.Est la- 11Kasnija događanja će Mordokaj a uvjeriti da mu je san zapravo poslao Gospod: rijeka je bila Estera, a dva zmaja, Mordokaj i Haman; narodi bijahu svi oni koji se udružiše da zatru židovsko ime; oni koji podigoše svoj glas k Bogu i biše spašeni, narod izraelski. (Est 10)35 san1 Odande Abraham krene u krajeve Negeba i nastani X se između Kadeša i Sura. Dok je boravio kao prido-šlica u Geraru, 2rekao je Abraham za svoju ženu Saru da mu je sestra. I Abimelek, kralj gerarski, uze Saru sebi. 3Ali Bog dođe Abimeleku noću u snu te mu reče: "Zbog žene koju si uzeo moraš umrijeti, jer je ona žena udata." 4A nije se Abimelek k njoj približavao. Zato reče: "Gospodine, zar ćeš pravednika pogubiti? 5Zar mi on nije rekao: 'Ona mi je sestra.' A ona mi je sama rekla: 'On je moj brat.' Čiste sam savjesti i neokaljanih ruku ovo učinio." 6Bog mu odvrati u snu: "Znam da si to učinio čiste savjesti; i ja sam te zadržavao da protiv mene ne griješiš; i nisam dopuštao daje dotakneš. 7Sada vrati čovjeku ženu njegovu; prorok je on; molit će se za tebe da ostaneš na životu. Ako je ne vratiš, znaj da ćeš umrijeti, ti i svi tvoji." 8Rano ujutro Abimelek ustane, sazove sve svoje sluge i kaže im sve što je bilo, a ljudi se veoma uplaše. 9Potom Abimelek dozva Abrahama te mu reče: "Što si nam učinio! Čime sam se ja ogriješio prema tebi da izložiš mene i moje kraljevstvo velikoj grehoti? Ponio si se prema meni kako ne valja. 10Što si, dakle na umu imao", upita dalje Abimelek, "kad

si tako radio?" nAbraham uzvrati: "Zbilja sam držao da nema Božjeg straha u ovome mjestu, pa će me ljudi ubiti zbog moje žene. 12A onda, ona je uistinu moja sestra: kći je moga oca, iako ne i moje majke, pa je pošla za me. 13A36kad me Bog udaljio od doma očeva, rekoh joj: Ovu mi uslugu učini: kamo god dođemo, reci o meni da sam ti brat." 14Abimelek uzme ovaca i goveda, sluga i sluškinja pa ih dade Abrahamu; vrati mu i njegovu ženu Saru. 15Abimelek zatim reče: "Evo, moja ti je zemlja otvorena. Nastani se gdje ti se svidi!"Post 20lakpvlj'ev san1 C\Jakov ostavi Beer Šebu i zaputi se u Haran. uSti-X v/gne u neko mjesto i tu prenoći, jer sunce bijaše već zašlo. Uzme jedan kamen s onog mjesta, stavi ga pod glavu i na tom mjestu legne. 12I usni san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i anđeli Božji po njima se penju i silaze. 13Uza nj je Jahve te mu govori: "Ja sam Jahve, Bog tvoga praoca Abrahama i Bog Izakov. Zemlju na kojoj ležiš dat ću tebi i tvome potomstvu. 14Tvojih će potomaka biti kao i praha na zemlji; raširit ćete se na zapad, istok, sjever i jug; tobom će se i tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje. 15Dobro znaj: ja sam s tobom; čuvat ću te kamo god pođeš te ću te dovesti natrag u ovu zemlju; i neću te ostaviti dok ne izvršim što sam ti obećao." 16Jakov se37probudi od sna te reče: "Zaista se Jahve nalazi na ovome mjestu, ali ja nisam znao!" 17Potresen, uzviknu: "Kako je strašno ovo mjesto! Zaista, ovo je kuća Božja, ovo su vrata nebeska!"Post 28Salomonov san4Kralj ode u Gibeon da prinese žrtvu, jer ondje bijaše najveća uzvišica. Salomon prinese tisuću paljenica na tom žrtveniku. 5U Gibeonu se Jahve javi Salomonu noću u snu. Bog reče: "Traži što da ti dadem." ''Salomon odgovori: "Veoma si naklon bio svome sluzi Davidu, mome ocu, jer je hodio pred tobom u vjernosti, pravednosti i poštenju srca svoga; i sačuvao si mu tu veliku milost i dao si da jedan od njegovih sinova sjedi na njegovu prijestolju. 7Sada, o Jahve, Bože moj, ti si učinio kraljem slugu svoga na mjesto moga oca Davida, a ja sam još sasvim mlad te još ne znam vladati. 8Tvoj je sluga usred naroda koji si izabrao; naroda brojnog, koji se ne da izbrojiti ni popisati. 9Podaj svome sluzi pronicavo

srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik!" 10Bijaše milo Jahvi stoje Salomon to zamolio. "Zato mu Jahve reče: "Jer si to38tražio, a nisi iskao ni duga života, ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronicavost u prosuđivanju pravice, 12evo ću učiniti po riječima tvojim: dajem ti srce mudro i razumno, kakvo nije imao nitko prije tebe niti će ga imati itko poslije tebe, 13ali ti dajem i što nisi tražio: bogatstvo i slavu kakve nema nitko među kraljevima. 14I ako budeš stupao mojim putovima i budeš se držao mojih zakona i zapovijedi, kao stoje činio tvoj otac David, umnožit ću tvoje dane." 15Salomon se probudi, i gle: bijaše to san. On se vrati u Jeruzalem i stade pred Kovčeg saveza Jahvina; prinese paljenice i žrtve pričesnice i priredi gozbu svim slugama svojim.lKr3IsprazMosP snovaIZa bezumnika su prazne nade i tlapnje, i od snova luđaci okrilate. 2Kao hvatač sjene ili gonič vjetra, takav je onaj koji vjeruje snovima.3 Slični su san i zrcalo: u jednome i drugome samo je prividnost. 4Što se može nečistoćom očistiti? Kako će biti istina od laži? 5Gatanje, proricanje i sni - sve ispraznosti, sve kao tlapnje porodilje. 6Ako ih Svevišnji ne šalje kao glasnike svoje, ne posvećuj im nijedne misli.Sir 3439OINe nagli ustima svojim i ne žuri se s riječima pred Bogom, jer je Bog na nebu, a ti si na zemlji; zato štedi svoje riječi. 2San dolazi od mnogih briga, a lud govor od mnoštva riječi.Prop5Proročki viđenGepiiin nemami Prve godine Baltazara, kralja babilonskoga, usni Da-X niel san: utvare mu se na postelji vrzle glavom. Sažeto zapisa stoje usnio. 2Kazivaše ovako: Noću u viđenju pogledah, kad eno: četiri vjetra nebeska uzbibaše veliko more. 3Četiri goleme nemani iziđoše iz mora, svaka drukčija. Prva bijaše kao lav, a krila joj orlovska. 4Dok je promatrah, krila joj se iščupaše, diže se ona sa zemlje i uspravi na noge kao čovjek, i bijaše joj dano srce čovječje. 5Kad eno druga neman: gle, sasvim drukčija: kao

medvjed, s jedne strane uspravljena, tri joj40Irebra u raljama, među zubima. I bijaše joj rečeno: "Ustani, nažderi se mesa!" 6Gledah dalje, i evo: treća neman kao leopard, na leđima joj četiri ptičja krila: imaše četiri glave, i dana joj je moć. 7Zatim, u noćnim viđenjima, pogledah, kad eno: četvrta neman, strahovita, užasna, izvanredno snažna: imaše velike gvozdene zube; ona žderaše, mrvljaše, a što preostade, gazila je nogama. Razlikovala se od prijašnjih nemani i imaše deset rogova. 8Promatrah joj rogove, i gle: među njima poraste jedan mali rog; i pred tim se rogom iščupaše tri prijašnja roga. I gle, na tome rogu oči kao oči čovječje i usta koja govorahu velike hule.SParac i suđenje9Gledao sam: Prijestolja bjehu postavljena i Pradavni sjede. Odijelo mu bijelo poput snijega; vlasi na glavi kao čista vuna. Njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni i točko vi kao žarki oganj. 10Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisuću tisuća služahu njemu, mirijade stajahu pred njim. Sud sjede, knjige se otvori-še. u Ja gledah tada, zbog buke velikih hula što ih govoraše rog, i dok gledah, neman bi ubijena, njezino tijelo raskomadano i predano ognju. i2Ostalim nemanima vlast bi oduzeta, ali im duljina života bi na jedno vrijeme i rok.413ih čov/'egi1 O Gledah u noćnim viđenjima i gle, na oblacima X ^-/nebeskim dolazi kao Sin čovječji. On se približi Pradavnome i dovedu ga k njemu. I4Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna i nikada neće proći, kraljevstvo njegovo neće propasti. 15Meni, Danie-lu, smete se zbog toga sav duh, viđenja mi se vrzoše glavom, svega me prestraviše. 16Pristupih jednome od onih koji stajahu ondje i zamolih ga da mi rekne istinu o svemu tome. On mi odgovori i kaza mi značenje: 17"One četiri goleme nemani jesu četiri kralja koji će se dići na zemlji. 18Ali će od njih kraljevstvo preuzeti Sveci Svevišnjega i oni će ga posjedovati za vijeke vjekova." 19Zaželjeh tada saznati istinu o četvrtoj nemani, onoj koja se razlikovaše od svih drugih, bila izvanredno strašna, imala gvozdene zube i mjedene pandže i koja je žderala i mrvila i nogama gazila što preostajaše; 20i o deset rogova što bijahu na njezinoj glavi, i o drugom rogu koji poraste dok tri prva otpadoše - o rogu koji imaše oči i usta što govorahu velike hule i koji bijaše veći nego drugi rogovi. 21I gledao sam

kako ovaj rog ratuje protiv Svetaca te ih nadvladava, 22dok ne dođe Pradavni, koji dosudi pravdu Svecima Svevišnjega, i dok ne dođe vrijeme kad Sveci zaposjedoše kraljevstvo.42ČePvrPo kraljevstvoOn reče: "Četvrta neman bit će četvrto kraljev- stvo na zemlji, različito od svih kraljevstava. Pro-gutat će svu zemlju, zgazit' je i smrviti. 24A deset rogova: Od ovoga kraljevstva nastat će deset kraljeva, a iza njih će se podići jedan drugi različit od onih prvih - i oborit će tri kralja. 25On će huliti na Svevišnjega, zati-rati Svece Svevišnjega; pomišljat će da promijeni blagdane i Zakon, i Sveci će biti predani u njegove ruke na jedno vrijeme i dva vremena i polovinu vremena. 26Tada će sjesti Sud, vlast mu oduzeti, razoriti, sasvim uništiti.Ovan i jarac1 Treće godine kralja Baltazara ukaza se meni, Da-nielu, viđenje poslije onoga koje mi se ukazalo prije. 2Gledah viđenje, i dok gledah, nađoh se u Šušanu, čvrstu gradu u pokrajini Elamu; i u viđenju se vidjeh na rijeci Ulaju. 3Podigoh oči, i gle: ovan stajaše kraj rijeke. Imaše dva roga: oba roga visoka, no jedan viši nego drugi, a onaj viši narastao poslije. 4Gledah kako ovan bode na zapad, na sjever i jug. Nijedna mu se životinja ne mogaše oprijeti, ništa mu ne mogaše izbjeći. Činio je što je htio, osilio se. 5Dok sam promatrao, gle: jarac dolazi sa zapada povrh sve zemlje, ne dodirujući tla; jarac imaše silan rog među očima. 6Približi se dvorogom ovnu43kojega bijah vidio gdje stoji kraj rijeke i potrča na njega u svoj žestini svoje snage. 7Vidjeh kako se približi ovnu: bijesno udari na ovna i slomi mu oba roga, a ovan nije imao snage da mu se opre; obori ga jarac na zemlju i stade ga nogama gaziti; nikoga ne bijaše da spasi ovna. 8Jarac osili veoma, ali kad osili, veliki se rog slomi, a na njegovu mjestu izrastoše četiri velika roga prema četiri vjetra nebeska. 9Iz jednoga od njih izbi malen rog, ali taj silno poraste prema jugu i istoku, prema Divoti. 10On poraste sve do Nebeske vojske, obori na zemlju neke iz Vojske i od zvijezda pa ih zgazi nogama. nPo-raste sve do Zapovjednika Vojske, oduže mu svagdašnju žrtvu i razori mu njegovo Sveto mjesto. 12Vojska se digla na žrtvu svagdašnju zbog opačine, na zemlju oborila istinu i uspje u svemu što činjaše. 13Tada čuh gdje jedan Svetac govori, a drugi Svetac upita onoga koji govoraše: "Dokle će trajati ovo viđenje o svagdašnjoj žrtvi i o opačini što pustoši i gazi Svetište i Vojsku?"

14Odgovori: "Još dvije tisuće i tri stotine večeri i jutara; tada će Svetište biti očišćeno." 15Kad sam ja, Daniel, gledajući ovo viđenje, tražio da ga razumijem, gle, preda me stade kao neki čovjek. 16Začuh glas čovječji gdje viče preko Ulaja: "Gabriele, objasni mu to viđenje!" 17On pođe onamo gdje stajah i kad mi se približi, strah me obuze i padoh na lice. On mi reče: "Sine čovječji, razumij: jer ovo je viđenje za vrijeme posljednje."O f}PY2in ^to s* Sa vidi0 " njegova dva roga - to su jlL vAraljevi Medije i Perzije. 21Rutavi jarac jest kralj Grčke; veliki rog među njegovim očima jest prvi kralj; 22slomljeni rog i četiri roga što izbiše na njegovu mjestu, to su četiri kraljevstva što će izići iz njegova naroda, ali neće imati njegovu moć. 23I potkraj njihova kraljevanja, kad bezakonici navrše mjeru, ustat će kralj, drzak i lukav. 24Njegova će moć porasti, ali ne svojom snagom; nesmiljeno će pustošiti, uspijevat će u svojim pothvatima, zatirat' junake i narod Svetaca. 25Zbog njegove lukavosti prijevara će uspijevati u njegovoj ruci. On će se uznijeti u svome srcu, iz čista mira upropastit će mnoge. Suprotstavit će se Knezu nad knezovima, ali će - ne rukom - biti skršen. 26Viđenje o večerima i jutrima o kojem je bilo govora istinito je; no ti ga zapečati, jer je za daleke dane." 27Tada ja, Daniel, obnemogoh i bijah bolestan više dana. Zatim ustadoh da vršim kraljevske poslove. Bijah smeten zbog viđenja, no nitko to nije dokučio.44453edatftdesep sedmicaIPrve godine Darija, sina Artakserksova, iz roda Medij aca, koji vladaše kraljevstvom kaldejskim, 2prve dakle godine njegova kraljevanja, ja, Daniel, istraživah u Pismima broj godina koje se - prema riječi koju Jahve uputi proroku Jeremiji - imaju ispuniti nad ruševinama Jeruzalema: sedamdeset godina. 3Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastojeći moliti se i zaklinjati u postu, kostrijeti i pepelu. 4Ja se moljah Jahvi, Bogu svome, priznavajući:Molip/đ i ispo/i/ed DanielovaAh,Gospodine moj, Bože veliki i strahoviti, koji čuvaš Savez i naklonost onima koji tebe ljube i čuvaju zapovijedi tvoje! 5Mi sagriješismo, mi bezakonje počinismo, zlo učinismo, odmetnusmo se i udaljismo od zapovijedi i naredaba tvojih. 6Nismo slušali sluge tvoje, proroke koji govorahu u tvoje ime našim kraljevima, našim knezovima, našim

očevima, svemu puku zemlje. 7U tebe je, Gospodine, pravednost, a u nas stid na obrazu, kao u ovaj dan, u nas Judejaca, Jeruzalemaca, svega Izraela, blizu i daleko, u svim zemljama kuda si ih rastjerao zbog nevjernosti kojom ti se iznevjeriše.8Jahve, stid na obraz nama, našim kraljevima, našim knezovima, na-46šim očevima, jer sagriješismo protiv tebe! 9U Gospoda je Boga našega smilovanje i oproštenje jer smo se odmetnuli od njega 10i nismo slušali glas Jahve, Boga našega, da slijedimo njegove zakone što nam ih dade po svojim slugama, prorocima. "Sav je Izrael prestupio Zakon tvoj, odmetnuo se ne slušajući tvoj glas. Zato se na nas izlila kletva i prokletstvo, kako je zapisano u Zakonu Mojsija, sluge Božjega - jer sagriješismo protiv Njega. 12Izvršio je prijetnje kojima je zaprijetio nama i sucima koji su nam sudili: svalio je na nas tešku nesreću te se ne dogodi pod nebom što se dogodi u Jeruzalemu. 13Sva ova nesreća, kao stoje zapisano u Zakonu Mojsijevu, došla je na nas, a mi nismo umilostivili lice Jahve, Boga svojega: nismo se obratili od svojih bezakonja pa da prionemo uz istinu tvoju. 14Jahve je bdio nad nesrećom, on je dovede na nas. Jer je pravedan Jahve, Bog naš, u svim djelima koja učini, a mi nismo slušali glas njegov. 15A sada, Gospode, Bože naš, koji si moćnom svojom rukom izveo narod svoj iz zemlje egipatske - i time sebi stekao ime koje traje do danas: mi sagriješismo, mi zlo učinismo. 16Gospode, po svoj pravednosti svojoj odvrati svoj gnjev i svoju ja-rost od Jeruzalema, grada svojega, Svete gore svoje, jer zbog naših grijeha i zlodjela naših otaca Jeruzalem i tvoj narod ruglo su svima koji nas okružuju."n"'A sada poslušaj, o Bože naš, molitvu sluge svoga i usrdne molbe njegove. Neka tvoje lice zasja nad svetištem tvojim opustošenim - zbog tebe, Gospode! 18Prikloni uho svoje, Bože moj, i slušaj! Otvori oči te pogledaj našu pustoš i grad koji se tvojim zove ime-47nom! Jer mi te ne molimo zbog svoje pravednosti, već zbog velikih smilovanja tvojih. 19Gospode, čuj! Gospode, oprosti! Gospode, poslušaj i čini! Ne oklijevaj - zbog sebe, Bože moj, jer se tvojim imenom zove grad tvoj i narod tvoj!"(qabriel donosi odgovorf\ "1 Dok sam dakle ja još govorio moleći se, onaj čo-jLš Avjek Gabriel, koga vidjeh na početku viđenja, do-letje u brzu letu, do tace me se u vrijeme večernjeg prinosa 22i pouči me: "Daniele, evo me: dođoh da te

poučim. 23Od početka tvoje molitve izišla je riječ, i ja dođoh da ti je navijestim. Ti si miljenik. Pazi dobro na riječ, razumij viđenje." 24"Sedamdeset je sedmica određeno tvom narodu i tvom svetom gradu da se dokrajči opačina, da se stavi pečat grijehu, da se zadovolji za bezakonje, da se uvede vječna pravednost, da se stavi pečat viđenju i prorocima, da se pomaže Sveti nad svetima. 25Znaj i razumij: Od časa kad izađe riječ 'Neka se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem' pa do Kneza Po-mazanika: sedam sedmica, a onda šezdeset i dvije sedmice, i bit će opet sagrađeni trg i opkop, i to u teško vrijeme. 26A poslije šezdeset i dvije sedmice bit će Po-mazanik pogubljen, ali ne za sebe. Narod jednog kneza koji će doći razorit će Grad i Svetište: svršetak im je u48propasti, a do svršetka rat i određena pustošenja. 27I sklopit će savez s mnogima za jednu sedmicu: a u polovici sedmice prestat će žrtva i prinos: na vrhu Hrama bit će grozota pustoši sve do svršetka, dok se određeno pustošenje ne obori na pustošnika."Dn 7 - 9.Tumači Biblije smatraju da četiri nemani odgovaraju različitim dijelovima kipa što gaje Nabukodonozor vidio u snu. Drže da je četvrta neman Sirija, a rog što govoraše velike hule Antioh IV., progonitelj Židova. Deset kraljeva jesu Aleksandar Veliki, Seleuk I. Nikator, Antioh Soter, Antioh II. Kalinik, Seleuk III. Keraun, Antioh III Veliki, Seleuk IV Filopator, Heliodor i Demetrije I. Soter. Nestali su: Seleuk IV. (dao ga je smaknuti Heliodor), Heliodor i Demetrije I. Starac je Bog, koji priprema suđenje istočnjačkim carstvima. Lik sličan sinu čovječjem jest Mesija: Krist podsjeća na ulomak u Mt 26,64 pred vrhovnim svećenikom. Poslije toga se aludira na Aleksandrove ratove s Perzijancima, na stvaranje i raspad njegova carstva. Danielovo proroštvo - sedamdeset sedmica - temelji se na Jeremijinom - sedamdeset godina - i dade se tumačiti kao "sedamdeset puta sedam godina".49DvosPmki san f\3 Damasku bijaše neki učenik imenom Ananija. X V/Njemu u viđenju reče Gospodin: "Ananija!" On se odazva: "Evo me, Gospodine!" HA Gospodin će mu: "Ustani, pođi u ulicu zvanu Ravna i u kući Judinoj potraži Taržanina imenom Savla. Eno, moli se; 12i u viđenju vidje čovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i polaže na nj ruke da bi progledao." 13Ananija odgovori: "Gospodine, od mnogih sam čuo o tom čovjeku

kolika je zla tvojim svetima učinio u Jeruzalemu. 14On ima od velikih svećenika i punomoć okovati sve koji prizivlju ime tvoje." 15Gospodin mu odvrati: "Pođi jer on mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove. 16Ja ću mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti." 17Ananija ode, uđe u kuću, položi na nj ruke i reče: "Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao, posla me da pro-gledaš i napuniš se Duha Svetoga." I8I odmah mu s očiju spade nešto kao ljuske te on progleda pa usta, krsti se i uzevši hrane, okrijepi se.Dj950Anđeo 6fO§pod^'i losipovim snovima1 QA rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova X Omajka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. 19A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi daje potajice napusti. 20Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Stoje u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. 21 Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih." 22Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: 23Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel - što znači: S nama Bog! 24Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. 25I ne upoznaje dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus.BA pošto oni otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u ;nu javi Josipu: "Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi. 14On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. "1 L\Nakon Herodova skončanja, gle, anđeo se Gos-X ^Tpodnji javi u snu Josipu u Egiptu: 20"Ustani, reče, uzmi dijete i njegovu majku te pođi u zemlju izraelsku51jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili." 21On ustane, uzme dijete i njegovu majku te ude u zemlju izraelsku.Evanđelje po Mateju 1,2Pripovjj'esp oJl oslije očeve smrti Kessi je živio s majkom i bio najbolji lovac. Svakog je dana hvatao divljač za majčinu trpezu i hranio bogove prinesenim žrtvama. Kessi se zagledao u Šintalimeni, najmlađu od sedam sestara. Zapustio je lov i odao se neradu i vođenju ljubavi. Majka ga je prekorila:

Najbolji lovac sad je postao lovina! Sin uze kratko koplje, okupi pse tragače i krene iz kuće. Ali od onoga koji zaboravlja bogove i sami bogovi dižu ruke. Tri je mjeseca tako tumarao, divljači nigdje traga. Sav iscrpljen, zaspao je u podnožju nekog drveta. U blizini su živjeli šumski patuljci, koji su mladića odlučili pojesti. Ali u tom su kraju također boravili duhovi pokojnika, i Kessijev otac smisli lukavštinu. "Patuljci! Čemu ubijati mladića? Ukradite mu kožuh, da dobro52promrzne i uteče odavde!" Patuljci su okorjeli kradljivci, i Kessi se probudio od studenog vjetra što mu je hujao u ušima i ledio mu pleća. Zaputio se nizbrdo, prema svjetlu koje je samotno žmirkalo u dolini.Sedam ga je sanja pohodilo. Stajao je pred golemim vratima što ih je uzaludno pokušavao otvoriti. Zatekao se u podrumu neke kuće, gdje su radile služavke, i vidio ptičurinu koja je ugrabila jednu od njih. Obreo se na nepreglednoj livadi kojom je spokojno prolazila skupina ljudi: sijevne munja, i grom smoždi te ljude. Taj prizor iščezne, i pojave se Kessijevi preci okupljeni oko vatre koju su brižno održavali. Njemu su ruke vezane, a noge su sputane lancima što podsjećaju na ženske ogrlice. Potom se spremio za lov, i s jedne strane vrata vidi zmaja, a s druge grozne harpije.Sve je to ispričao majci. Ona ga je osokolila ("Trstika se povija na vjetru i kiši, ali se opet uspravi") i dala mu klupko modre vune, jer ta boja štiti od uroka i pogibelji.Kessi krene put šume.Bogovi su i dalje bili uvrijeđeni, divljač kao da je u zemlju propala. Kessi je besciljno lutao, sav izmožden. Došao je pred velika vrata što su ih čuvali zmaj i grozne harpije. Nije uspio otvoriti vrata, nitko nije odgovarao na njegovo lupanje. Stao je čekati i tako gaje savladao san. Kad se probudio, već je bila pala noć. Ugledao je treperavo svjetlo kako se bliži, biva sve veće. Najzad gaje sasvim zaslijepilo. Bijaše to visok i blještav muškarac. Reče mu da su to vrata zalaska i da se iza njih53nalazi carstvo mrtvih. Smrtniku koji uđe na ta vrata nema povratka. "Kako to da ti možeš ući?" - upita Kessi. "Ja sam sunce" - odvrati bog i uđe.S onu stranu vrata, duše pokojnika čekale su da pozdrave boga-sunce u njegovu noćnom obilasku. Ondje je bio Udipšari, Šintalimeniin otac. Čuvši glas svoga zeta, po veselio se što će to biti prvi smrtnik koji stiže u obilazak pokojnika. Zamolio je boga-sunce da mu dopusti ulazak.

- Dobro, neka uđe i ide za mnom po ovoj mračnoj stazi. Neće se više vratiti u carstvo živih. Vežite mu ruke i noge, da ne može pobjeći. Kad sve razgleda, ubit ću ga.Kessi stane pred dug i tijesan prolaz. Bog-sunce se udaljavao i sveo na točkicu. Udipšari je Kessiju svezao noge i ruke, i rekao mu da pođe za slabašnim svjetlom. Kessi je vidio duše pokojnika kako ražaruju plamen; bili su to kovači boga-sunca, koji kuju munje što ih on baca na zemlju. Osjetio je da oko njega prolijeću tisuće ptica. "To su ptice smrti, koje u podzemni svijet donose duše pokojnika" - objasni Udipšari. Kessi prepozna golemu ptičurinu iz svojih snova. Najposlije su stigli do vrata svitanja. Znajući da mora umrijeti, Kessi zatraži da se ta odluka poništi. Bog-sunce tada se sjetio kako je Kessi ustajao u zoru, dan provodio u lovu i prinosio žrtve bogovima. "Neka bude" - odredi on. "Sa svojom ženom i njezinim sestrama uzaći ćeš na nebo i odande ćete zajedno promatrati vječne zvijezde."54Za vedrih noći, na nebeskim pašnjacima može se vidjeti Lovac kojemu su ruke vezane i noge sputane lancima što podsjećaju na ženske ogrlice. Oko lovca sjaji sedam zvijezda.Hetitska priča iz 2. tisućljeća pr. n.e.** Prvi dio ove priče sačuvan je na hetitskim zapisima na klinastom pismu. Drugi dio, na ulomku akadskog prijevoda stoje pronađen u Egiptu potkraj 19. st. Theodore H. Gaster sve je to preveo, uskladio i popratio komentarima (The oldest stories in the world, 1952.) Priča je bazično vezana uz smrt i carstvo mrtvih: vrata koja se smrtnicima otvaraju samo za ulaz u svijet pokojnika (Had; cf. Eneida, VI, 127); ptica koja odnosi smrtnika u carstvo pokojnika; duhovi pokojnika koji održavaju vatru; zmaj i harpije što čuvaju vrata (v. priču o Gilgamešu i Eneida, VI, 258-289); susret s Udip-šarijem (Odisej i majka, Eneja i Anhiz, Dante i Beatrice) koji biva vodičem (Sibila i Eneja, Virgilije i Dante). Kessi je vjerojatno Orion, lovac, okovan za nebesa, progonitelj sedmorih sestara koje se preobražavaju u Plejade/Vlašiće. Gnomi/patuljci, koji se pojavljuju u ovoj priči, najstarija su potvrda tih bića u svjetskoj književnosti.55Snove šalje ZeusD,'evet su dana božje po vojsci padale str'jele, A dan deseti sazva u skupštinu narod Ahilej; U srce tu mu je miso bjeloruka metnula Hera,

Jer je u brizi bila za Danajce videć ih mr'jeti. Kada se saberu već i na iskupu kada se nađu, Onda se digne Ahilej brzonogi ovo im veleć: "I ako smrti mi utečemo, Atrejev sine, Mislim, da ćemo kući odavde uzbiti doći, Kada i kuga i rat Ahejce združeno biju. Nego da svećenika il' vrača pitamo kojeg IV pogađača sana (jer i san od boga jeste), Neka nam reče on, što se toliko Febo Apolon Rasrdi,...Ilijada, I. (Prijevod: Maretić - Ivšić)56DvojaM-udra Penelopa njemu [se. Odiseju] ovako odgovori na to:"Sana zaludnih ima, o tuđinče, ima ih ludih, Te se po njima sve ne izvršuje ljudima smrtnim. Dvoja su vrata, kroz koja izilaze ništavi sanci: Jedna su od rogova, a druga od b'jele kosti; Koji idu kroz vrata od rezane bijele kosti, To su prevarljivi sni i lažne doglašuju r'ječi, Koji na ona glatka na rožana izlaze vrata, Oni javljaju pravo, kad čovjek vidi ih koji.Odiseja, XIX. (Prijevod: Maretić - Ivšić)IIDvoja su vrata od snova, od samih su jedna rogova, Kroz njih izilaze lako preminulih istinske sjene, Druga pak vrata su bijela, od slonove kosti su cijela, Kroz njih iz podzemlja Mani obmanjuju stvorove snene.P. Vergilije Maron, Eneida, VI. (Preveo Bratoljub Klaić)57Penelop/n san^ e prepoznavši Odiseja, koji se vratio u Itaku poslije dvadeset godina izbivanja, Penelopa mu se obraća kao strancu)Nego deder mi san istumači i čuj ga sada: Dvadeset gusaka imam u domu, i one iz vode Pšenicu jedu, a ja se veselim, kada ih gledam; Al' iz planine sleti orlušina kukasta kljuna Te im polomi šije i pokla ih; one po dvoru Ležahu hrpimice, a on se digne u eter Divni, a ja u snu u kuknjavu udarim i plač, I oko mene se tada ljepokose Ahejke skupe, Gdje sam jecala tužno, što orao pokla mi guske; Al' on opet doleti i padne na isturen balvan Krovni te umiri glasom čovječjim mene veleći: "Ne boj se ništa, o kćeri Ikarija slavnog daleko, Nije to san, već zbilja, i tako tebi će biti: Guske su prosci, a ja sam otoič orao bio, A sad muž sam tvoj, i k tebi se vraćam evo, Pa ću proscima svima sudbinu don'jeti grdnu."Odiseja, XIX. (Prijevod: Maretić - Ivšić)

58AAarpovske ideJN o čini se da usud nije tako neočekivan kako je neizbježan jer kažu da su se pojavila iznenađujuća znamenja i prikaze. Svjetla na nebu, noćne tutnjave koje su odasvud odjekivale i osamljene ptice koje su se spuštale na Forum možda nisu vrijedne spomena pri tako zamašnu događaju; ali filozof [i geograf] Strabon izvješćuje da se pojavilo mnoštvo ljudi u plamenu kako nasrću a da je rob jednog vojnika izbacio iz svoje ruke silan plamen i da se činilo onima koji su to gledali da on gori, ali kad je plamen prestao, čovjek je bio nepo vrij eden; a kad je, kažu, sam Cezar prinosio žrtvu, nije se pokazalo srce žrtvene životinje a to je bilo smatrano zastrašujućim čudom; jer po zakonima prirode ne bi mogla nastati živo-tinja bez srca. A od mnogih moguće je čuti i kako pripovijedaju daje neki gatalac unaprijed upozorio Cezara neka se u onaj dan mjeseca marta koji Rimljani nazivaju idama čuva velike opasnosti; kad je pak došao taj dan, Cezar, idući u Senat, pozdravi gataoca pa mu u šali reče: "Evo, došle su martovske ide", a ovaj mu tiho odgovori: "Da, došle su, ali nisu prošle." A dan uoči toga, dok je večerao kod Marka Lepida, slučaj je htio daje Cezar potpisivao pisma, kao stoje običavao, ležeći za stolom; a kako je razgovor skrenuo na pitanje kakva je smrt najbolja, preduhitrivši sve, Cezar usklikne: "Neočekivana." Poslije toga, dok je spavao, kao što mu je bio običaj, pokraj žene, svi se prozori i vrata odjednom59širom otvoriše i on, zbunjen tim štropotom i svjetlom sijajućeg mjeseca, primijeti da Kalpurnija spava dubokim snom, ali da u snu izgovara nerazumljive riječi i neartikulirane uzdisaje; a sanjala je da ga oplakuje držeći ga umorena u naručju.Drugi opet tvrde da to nije bilo priviđenje što gaje imala njegova žena; nego na Cezarovoj je kući zaključkom Senata bio postavljen zabat, kako veli Livije, i to je bilo ono što se Kalpurniji učinilo u snu daje ugledala kako se kida pa se jadala i plakala. U svakom slučaju, kad se razdanilo, molila je Cezara, ako je moguće, neka ne iziđe, nego neka odloži sjednicu Senata; a ako nimalo ne mari za njezine snove, neka pokuša razaznati budućnost drugim oblicima gatanja i žrtvama.Plutarh, Usporedni životi, Gaj Julije Cezar, LXIIL(oko 100. n. e.) (Preveo Zdeslav Dukat)60Cezarovo pis Lu/qjM Mamiliju Tiinim na

Noć, . lispopada1013. [O Katulovoj smrti.] Bdijem kraj postelje umirućeg prijatelja, pjesnika Katula. S vremena na vrijeme on utone u san; ja se tada laćam pera, kao i uvijek, možda da bih izbjegao razmišljanje. (Premda sam dosad morao naučiti da pisati tebi znači iz dubina svoga uma prizivati pitanja što sam ih cijeli život izbjegavao.)Upravo je otvorio oči, naveo imena šest Plejada i upitao me za sedmo.(...)On spava.Prošao je još jedan sat. Razgovarali smo. Samrtne postelje mi nisu strane. Onima koji trpe čovjek govori o njima; onima bistroga uma čovjek veliča svijet koji napuštaju. Nema dostojanstva u odlasku iz svijeta koji zaslužuje prezir, a umirući često strahuju da život nije bio vrijedan napora koje ih je stajao. Predmeta pohvale nikad mi ne ponestane.Proteklog sam sata isplatio jedan stari dug. Mnogo puta tijekom deset godina mojih pohoda javljao mi se uznemirujući san. Hodam gore-dolje ispred šatora i držim nepripremljen govor. Zamišljam da sam pred sobom okupio slušateljstvo sačinjeno od odabranih muškaraca i žena, osobito mladih, kojima želim priopćiti61sve što - kao dječak i muškarac, vojnik i upravnik, ljubavnik, otac, sin, patnik i slavodobitnik - dugujem So-foklu. Jednom prije no što umrem želim sa srca - tako prijemčivog za terete - skinuti teret te zahvalnosti.O da, bio je on čovjek, a djelo njegovo bijaše djelo čovjekovo. Staro pitanje dobilo je odgovor. Bogovi mu nisu odbili pomoći, iako je istina da mu nisu pružili pomoć. To nije njihov način. Da nisu skriveni, on se ne bi bio toliko upirao da ih nade. I ja sam putovao najvišim Alpama gdje nisam mogao vidjeti ni koraka pred sobom, ali nikad s njegovom sabranošću. Njemu je bilo dovoljno živjeti kao daje na Alpama.A sada je i Katul mrtav.Thornton Wilder, Martovske ide (1945.) (Preveo Dinko Telećan)62lucesp\^se:;zar izvještava daje, prije prelaska Rubikona i mar-ša na Rim, usnio kako vodi ljubav s vlastitom majkom. Kao što znamo, goropadni senatori koji su Cezara izboli noževima nisu uspjeli spriječiti volju bogova. Jer je

Grad zatrudnio od Gospodara ("Romulova sina i Afroditina potomka") i čudesni nasljednik ubrzo je postao Rimskim carstvom.Rodericus Bartius, Jedni su brojevi, a drugi nisu (1964.)633cip/ofiov sanIVleđu Ciceronovim tekstovima, po jedinstvenosti religiozne ili, bolje rečeno, filozofsko-religiozne dimenzije odskače onaj pod naslovom Somnium Scipionis (Scipionov san), u VI. knjizi rasprave De republica. Pripovjedač Scipion Aemilianus opisuje san u kojemu se javlja njegov otac, Scipion Afrički. Otac, s uzvisine, pokazuje sinu Kartagu i proriče mu pobjedu nad tim gradom za dvije godine (i uspješno zauzeće Numan-cije, koje će uslijediti poslije toga.) Pa dalje veli da će se sin trijumfalno vratiti na Kapitol i da će zateći grad u posvemašnjem kaosu. Zato će biti potrebno unijeti svjetlo duše, razuma i razboritosti. Da ga na to potakne, Afrikanac pokazuje sinu odredište duša koje su časno služile domovini i odlikovale se pobožnošću i praved-nošću. Te duše borave u Mliječnoj stazi, i predvodi ih princeps deus ili vrhovno božanstvo. To je veleban i divan univerzum, razdijeljen u devet sfera koje svojim kretanjem stvaraju božansku harmoniju. U nebeskoj sferi - najdaljoj, onoj koja tvori obodnicu svima ostalima i na kojoj su smještene zvijezde - živi vrhovni bog. Ispod te sfere nalazi se drugih sedam što se kreću putanjom obrnutom od nebeske. U donjem krugu kreće se Mjesec; pod njim se nalazi sublunarni svijet gdje je sve smrtno i prolazno, osim ljudskih duša. One žive u posljednjoj i devetoj sferi, Zemlji, koja se ne kreće i u64koncentričnom je odnosu spram ostalih. Da bi se postigla pobožnost i pravednost, pogled mora biti uprt u gornje razine, prema supralunarnim sferama, gdje ništa nije prolazno ni smrtno. Duša je svojim superiornim dijelom vezana uz te sfere i moći će se doista njima vratiti, kao u svoju domovinu, tek onda kad zaboravi prolaznost materijalnih dobara i lažne zemaljske slave, odnosno, kad uvidi da to Što boravi u smrtnome tijelu ne znači da je i ona sama smrtna. Besmrtna duša pokreće smrtno tijelo kao što bog pokreće svijet u nekim smjerovima što vode u smrt. Zato duša mora biti zaokupljena najplemenitijim zadaćama, a najplemenitije od svih su one koje su usmjerene na spas domovine. Duše koje ispune ovu vrhunsku misiju bit će nagrađene uznesenjem u nebeske sfere, a one koje se budu odale ćutilnim užicima ostat će na zemlji i moći će uzici tek poslije

višestoljetnih muka.Često se raspravljalo o porijeklu ovih ideja. Neki autori navode da potječu od Posidonija, neki pak to niječu. Ciceronov prikaz (izuzmemo li, možda, jedino građanski motiv služenja državi) odgovara brojnim idejama što su nicale u njegovu vremenu i, sjedne strane, imale dodirnih točaka s astralnim religijama, a, s druge strane, s tendencijom razrade platonskih poimanja besmrtnosti i jedinstvenosti duše, te, najzad, s vizijom univerzuma kao vrhunskog sklada, kao hrama u kojemu obitavaju kreposne duše. Takve su ideje prilično utjecale na kasnije autore; među njima se ističe Makrobije.Valja primijetiti da je jedna od tema ovoga Sna poimanje beznačajnosti pojedinačnog života na ovom65svijetu u usporedbi s beskrajnim svemirom. Taje tema obrađena u VI. knjizi Eneide (dijalog Eneje i Anhiza) i u nekim stoičkim spisima (npr. Seneka, AdMarciam de consolatione, XXI, 1).Jose Ferrater Mora, Rječnik filozofije (izd. iz 1958.) snoviJS^ad vanjska vatra nestane u noć, unutarnja vatra ostaje odsječena. Budući da tada upada u različit medij, mijenja se i gasi, tako da više nije iste naravi kao zrak koji je okružuje, jer je on lišen vatre. Gledanje prestaje, a nastaje pobuda za spavanjem. Kad se, naime, vjeđe, čiju su narav bogovi izmislili kao zaštitu vida, sklope, one obuzdavaju moć unutarnje vatre, a ta moć smiruje i ujednačava unutarnja gibanja. Kad se ona izjednače, nastaje mirovanje. Kad se to mirovanje učvrsti, nastupa spavanje s oskudnim snovima; ali kad ima znatnijih gibanja, ovisno o tome kakva su i na kojim mjestima, ona stvaraju unutra takve i tolike slične prizore, a izvana ih se sjećaju ljudi kad se probude.Platon, Jlmej, 45 (Preveo Damir Salopek)66Cezarovo pismo-dnevnik Lu/qji4 Mamiliju Utrinu naSljedeće su natuknice, čini se, zapisane u siječnju i veljači.(...)1020. Jednom si me uza smijeh upitao jesam li ikada sanjao prazninu. Rekao sam ti da jesam, i taj san sanjam sve otada.Možda se to zbiva uslijed kakva slučajnog položaja tijela u snu, uslijed probavnog ili kakva drugog poremećaja, ali užas koji se javlja u svijesti nije stoga manji. Nije, kao što sam nekoć mislio, posrijedi predodžba smrti i nacerene lubanje. Posrijedi je stanje u kojemu se naslućuje kraj

svih stvari. To nam se ništavilo, međutim, ne predočuje kao praznina ili tišina, već kao posvemašnje zlo s kojega je skinuta krinka. Smijeh i ujedno prijetnja. Ono čini smiješnim sve užitke i žalosti te umanjuje sve napore. Taj san dopunjuje druga vizija koja mi se javlja za napadaja moje bolesti.* Tada kao da dohvaćam prekrasan sklad svijeta. Ispunjen sam neizrecivom srećom i pouzdanjem. Želim do viknuti svim živima i mrtvima da nema kutka svemira koji nije dotaknut blaženstvom.* Padavice.67[Nastavlja se na grčkom.]Oba ta stanja potječu od isparavanja u tijelu, ali o obojima um kaže: odsada to znam. Ne mogu se odbaciti kao tlapnje. Obojima naše sjećanje pruža brojne blistave i brojne tužne potvrde. Ne možemo se lišiti jednog a da se ne lišimo i drugoga, niti bih ja - poput seoskog mirotvorca koji pomiruje dvije suprotstavljene strane - svakome od njih htio dodijeliti oskudan udio u istini.Thornton Wilder, Martovske ide (1945.) (Preveo Dinko Telećan)Krivo propmačen sanladara Huavnu Capaca obuze strah od kuge, i on se zatvori u svoje odaje, izbjegavajući doticaj s okolinom. Ondje je usnio da ga pohode tri patuljka i obraćaju mu se riječima: "Vladaru Inka, došli smo po tebe". Kuga je dosegla Huavnu Capaca, i on naloži Pachacamacovu proročištu da mu dade naputak o postupku kojim će spasiti život. Božanski odgovor je glasio: iznesite ga na sunce, pa će ozdraviti. Vladar Inka izašao je na sunce i ubrzo umro.Bernabe Cobo, Povijest Novoga svijeta (1653.)68Ki4cni snoviMaltkrobije (Ambrosius Macrobius Theodosius), rimski pisac iz 5. stoljeća i autor djela Saturnalia, napisao je poznati Komentar uz Scipionov san, VI. knjigu Cice-ronove rasprave De republica, gdje se veliča sistem upravljanja, što se primjenjivao u Rimu za prve polovine I. stoljeća prije Krista i opisuje kozmogonija plato-ničke i pitagorejske naravi. Makrobije spominje banalne ili kućne snove, odjek svakodnevice - ljubav, jelo, prijatelji, neprijatelji, odijevanje, novac - koji nisu vrijedni tumačenja, jer su lišeni božanskog daška što prožima velike snove. U 13. stoljeću, Albert von Bollstadt (? -1280.), poznatiji kao Albert Veliki, započeo je skola-stičko zbližavanje grčke filozofije i kršćanskog nauka. U Parizu

mu je učenik bio Toma Akvinski. U raspravi O duši slaže se s Makrobijevim stavom o ispraznosti običnih snova i o vrsnoći onih što ih prožima božanski dah. Albert je bio neumoran putnik, zanimao se za svojstva minerala, elemenata, životinja i meteora, a Rasprava o alkemiji pridala mu je stanovitu čarobnjačku reputaciju. Unatoč tome, postao je regensburški biskup, ali se i te časti odrekao kad mu se opet prohtjelo putovati. Nije mu se ispunio san što ga gaji svaki učitelj: da ga s vremenom (iako ne i u znanju) pretekne najbolji učenik. Poslije smrti Tome Akvinskoga (1274.) vratio se u Pariz i ondje uzdizao njegov nauk.Rodericus Bartius, Jedni su brojevi, a drugi nisu (1964.)69Dok&zJS^ad bi netko u snu uspio prošetati Rajem i kao dokaz da je ondje boravio dobio cvijet, i kad bi, probudivši se, taj cvijet ugledao u ruci... što bi se dogodilo?S. T. Coleridge(1816.)raien sariiL/asjenjeni Nil Tamnopute ljepotice Vodom odjevene Zadirkuju vlakBjegunciGiuseppe Ungaretti,Rane pjesme (1919.)(Prevela Morana Čale)70O naravi snovajmačno, kada u slatkom nam spavanju oblada ude San, te čitavo tijelo u najvećem počiva miru, Ipak nam čini se tada, da bdijemo, krećemo našim Udima, ipak držimo, i usprkos najvećoj tami Noćnoj, da gledamo Sunce i svjetlost, što svijetli podanu:Makar u prostoru tijesnom se čini da mijenjamo nebo, More, rijeke i brda, da hodamo nogama poljem; Dapače, čujemo glas, pa makar posvuda je stroga Noćna tišina, i mi čak šuteći odgovor damo. Ostalo ove od vrste je začudno vidimo mnogo, Što sve kao da traži u ćutila nepovjerenje. Ali zaludu, jer dio tih ćutila najvećma griješi Baš zbog mišljenja duha, što sami ga dodamo često, Koje nam viđenim čini, što oko ni vidjelo nije. Ništa tegotnije nije, no stvari razlučiti jasne Onih od dvojbenih, koje od sebe duh dodaje odmah.Ukratko saslušaj sada, što pokreće u nama duh naš, Kao i miso, što dođe nam u pamet, odakle dođe? Prvotno tvrdim ja to, da gibaju slike se

stvari Mnoge na različan način i na sve moguće strane. Ove, jer tanane jesu, u zraku se spajaju lako, Kada si dođu u susret, ko paučina, zlaćeni listić. Ove su naime daleko u tkivu svom finije, nego One, što inače oči osvajaju, podraže vid nam.71Naime, kroz tijela šupljine te prodrijev, izazivljuodmahNježnu prirodu duha unutra, uzrokuju osjet. Vidimo ovaj na način Kentaure i udove Scile, Cerberska obličja pasa i onijeh slike, što davno Umriješe veće, te crna im zemlja pokriva kosti. Pronose naime posvuda se okolo različne slike, Koje dijelom se same u zraku razvijaju samom, Dok se dijelom pak druge odvajaju raznih od stvari, Neke pak nastaju time, što ovih se oblici spoje. Naime, kentaurova slika od živoga jamačno biti Ne može zato, jer takvog ne bijaše uopće bića. Ako pak sastavi slučaj od konja i čovjeka sliku, Lako se udruže odmah, jer, kao što rekosmo prije, One posjeduju narav baš finu i nježnog su tkiva. Isti na način se još i inače stvaraju slike. Ove budući da silnom lakoćom se pokreću naprijed, Može, ko prije što rekoh, da jedinim udarcem lako Svaka pojedina duh nam pokrene s nježnosti svoje: Naime, i ovaj je sam neobično nježan i gibljiv. Ovo da biva, što kažem, odatle je spoznati lako, Jer je gledanje duha baš slično gledanju tijela, Mora se, naravski, ono na sličan izvoditi način. Jer sam dakle sad učio, da ako na priliku vidim Lava, da oči mi slika od lava podražuje tada, Stoga je jasno, da duh se podražuje sličan na način, Naime sa slikama lava i drugim, što zamijeti tako Jednako s očima, tek što može i finije vidjet. Niti iz razloga drugog, kad udovi u snu se pruže, Duh nam ostaje budan, no tek što iste te slike,72Koje, i kada smo budni, toliko podražuju duh naš, Te nam se doista čini, da gledamo onog, što davno Život ga ostavio već, u vlasti što smrti je, zemlje. Ovo od prirode nužno se događa zato što sva baš Ćutila tjelesna slaba po udima miruju svima; Zato i ne mogu bludnju da pobiju stvarnošću pravom. Pamćenje osim tog zapne, iznemogne tvrdoga zbog sna, Te se ne prepire, da li je onaj već od smrti davno Ugrabljen, za kog duh drži, da gleda ga još u životu. Nije uostalom čudo, što slike se gibaju tako, Štono pravilno ruke i ostale pokreću ude. Biva naime, da u snu slika to, čini se, radi. Naime, kad nestane prva i nastane iza tog druga, Drugom u stavu se čini da prva tek promijeni kretnje. Dašto, da držati valja, da to se događa u tren. Tako pokretljiva, brojna nam izgleda

stvari množina, Kao i dijelića, koji neprestano, svako u vrijeme Osjetno, izlaze iz njih, te mogu da dostaju uvijek. Mnogo se ovoj u stvari još pita i mnogo nam valja Još razjasniti, ako želimo stvar točno prikazat. Pita se prvotno: zašto baš razum naš misli na ono, Na što mu upravo došla je požuda, o tom da misli? Možda gledaju slike baš na volju našu te odmah, Čim mi hoćemo nešto, nam nadođe prikladna slika? Ako zaželimo more il' kopno il' konačno nebo, Ili i narodni zbor, pa povorke, gozbu i bitke, Da li nam priroda sve to doslovce stvara i pruža? Ali kod različnih ljudi, što istom u kraju su, mjestu, Ipak duh pomišlja sasvim na različne također stvari. Ako mi, nadalje, slike po taktu gledamo stupat73U snu, kako u plesu pregibaju udove gipke, Kako pokretljivo ruke u izmjeni podižu gipke, Te popraćuju ovo još podesnim kretnjama nogu, Nisu li umijeća pune, zar ne kreću se vješto se slike, Kada noćno u vrijeme izvoditi mogu te igre? Ili će istine više bit u tom? U vremenu naime Nekom, dok ćutimo, to jest, dok riječcu izustimojednu,Časova krije se mnogo, što razum ih otkrije samo; Odatle biva, da svakom u času i svakom na mjestu Nama pri ruci su slike od sviju mogućih vrsta. Tako pokretljiva, brojna nam izgleda stvari množina. Naime, kad nestane prva i nastane iza tog druga Drugom u stavu, se čini, da prva tek promijeni kretnju. Ali jer nježne su, to duh ne može točno ih vidjet, Osim o koje on zapne; stog nestanu njemu sve slike, Osijem onih, što izvan tog sam ih je stvorio iz sebe. Nadalje, sprema se sam i nada se on da će vidjet Ono što slijedi stvar svaku pojedinu: tako i biva. Zar ti ne vidiš, kako i oči se naprežu silno, Kada svraćaju pogled na slike, što nježne su posve? Bez tog ne može biti, da vidimo potpuno jasno. Pa i u stvarima jasnim razabrati lako bi mogo, Ako ne sabereš duh, da tako izgledaju, ko da Kroz sve su nejasne vrijeme i od nas sasvim daleko. Čemu se čuditi dakle, ponestane 1' ostalo duhu, Osim, na što se sam nabacio svojski od stvari? Pojavu zatim malenu zamišljamo često veoma Velikom, te se u bludnju zavodimo, varamo sami. Također biva, da kadšto ne dolazi ista nam slika74U snu, nego što prije je bilo ko žensko, to biva, Te nam se čini, ko muško da najednom pred nama stoji; Ili tu dođe promijenjeno lice, promijenjena starost. Da se ne čudimo tome, to zaborav brine se i san.Lukrecije, O prirodi (knj. IV.) (Preveo Marko Tepeš)Spoje san

imanje nešto prirodno jer, kao protutežu poslovima koje čovjek obavlja budan, ljudskom je organizmu Bog odredio vrijeme da predahne spavajući. Prema navodima onih koji su raspravljali o organizmima, a tako doista i jest, u spavanju udovi miruju i otpočinu. Tada životni duh pokrene ćutila, te preko njih želi djelovati onako kako tijelo to obično čini kad ne spava. I zbog toga ljudi štošta sanjaju, katkad shvatljive i suvisle snove, a katkad sasvim besmislene, ovisno o tomu što jedu i piju, sukladno onomu što rade, čime se bave ili su zaokupljeni dok su budni, to jest, ovisno o porastu ili opadanju četiriju tjelesnih sokova od kojih smo sazdani. U tijelu će, naime, brige i prohtjevi rasti dokle god je ono obuzeto snovima, pa izvjesnim drži sve što se u njemu odigrava, a kad se probudi, sve to iščezne. Stoga biva75jasno da u onih koji svoje vjerovanje grade na ovako krhkom temelju takvo vjerovanje nije nimalo čvrsto ni zdravo, niti može dulje potrajati.Alfonso X. Mudri, Sedam zbirki (XVI. zakon)(Preveo Karlo Budor)O snovima... Cum prostrata soporeUrget membra quies, et mens sine pondere ludit. PETRONIJE,&rt.,fr. 30MoraJLAevnoga sanjam kralja. Od željeza On krunu nosi, pogled mu je zgašen. Takvih lica već nema. Čvrst mač paše Što pasji vjerno služit će mu vezan. Iz Nortumbrije da 1' je, il Norveške, Ne znam. Znam daje sa Sjevera. Brada, Gusta i riđa, na prsi mu pada. Ne gleda me nit diže vjeđe teške. Iz kojih mora, iz kojih brodova, Pustolovine kud zvahu ga sretne, Izronio je mračan čovjek ovaj Da gorčinu mi i starost nametne? Sanja me, znam, i osudu izriče. Dan prelazi u noć. On se ne miče.Jorge Luis Borges (Preveo Tonko Maroević)76IVlnogi su autori pisali o snovima, ali su ih u pravilu smatrali objavljenjima onoga što se već zbilo u udaljenim krajevima svijeta, ili pak predznacima onoga što će se zbiti u budućim razdobljima.Razmotrit ću sada taj predmet u drukčijem svjetlu, jer bi nam snovi mogli pružiti neku predodžbu o veleb-nosti ljudske duše i poneki nagovještaj njezine neovisnosti o tvari.Ponajprije, naši su snovi značajni primjeri djelatnosti prirođene ljudskoj duši, a koju spavanje nije kadro umrtviti ili ukinuti. Kada se čovjek doima umornim i iscrpljenim dnevnim poslovima, taj aktivni dio u

njegovu ustroju svejednako je djelatan i nepotrošen. Dok organi osjetila ištu doličan odmor i prijeko potrebnu obnovu, a tijelo više nije u stanju držati korak s duhovnom supstancijom s kojom je sjedinjeno, duša se napreže u nizu svojih moći i nastavlja djelovati dok njezin partner ne postane ponovno sposoban praviti joj društvo. U tom slučaju snovi nalikuju opuštanju i razonodi duše, kada je ona rasterećena svoga pogona, svojih sportova i rekreacije, kada je odložila svoje brige na stranu.71Kao drugo, snovi su primjer spretnosti i savršenstva koje je prirođeno moćima uma dok su ove odriješene od tijela. Duša je u svome činjenju sputana i usporena kada djeluje u spoju s pratnjom koja je u svojim kretnjama tako teška i nezgrapna. No divno je opažati s kakvom se živahnošću i bodrošću ona očituje u snovima. Spori u govoru drže nepripremljene govore ili tečno razgovaraju na jezicima koje slabo poznaju. Inače smrknuti ispaljuju šale, a dosadnj ako vici duhovite odgovore i dosjetke. U umu nema bolnije djelatnosti no stoje domišljanje, no u snovima je ono s takvom lakoćom na djelu te nismo ni svjesni uporabe te moći. Vjerujem, primjerice, da svatko katkad sanja kako čita novine, knjige ili pisma; u kojem slučaju se invencija pobuđuje tako lako da se um zavarava i zamjenjuje vlastite postavke sa zapisima iz tuđega pera.U ovom ću dijelu navesti odlomak iz djela Religio Medici, u kojemu domišljati pisac* iznosi prikaz sebe dok sanja i dok misli u budnome stanju. "U snu smo ne-što više od onoga što jesmo, a čini se da drijemež tijela nije drugo do buđenje duše. Posrijedi je vezanost osjetila, ali i sloboda uma; a naša shvaćanja najavi ne pod-udaraju se s maštarijama u snu. Moj je ascendent pri rođenju vodeni znak Škorpiona, rođen sam u plane-* Djelo Liječnikova vjera (1643.; godinu dana prije toga pojavilo se pirat-sko izdanje prepuno grešaka) kojemu je autor Thomas Brovvne (1605. -1682.). To je niz osobnih zabilježaka, prožetih snažnim duhovnim i vjerskim ocjenama, i skup raznorodnih tema. Knjiga je napisana 1635. Prije objavljivanja kružila je u rukom ispisanim kopijama. Postigla je velik uspjeh na engleskom, latinskom, francuskom, flamanskom i njemačkom. Cijenio ju je doktor Johnson i, poslije njega, Lamb, Coleridge, Carlvle, Browning i dr.78tarni sat Saturna, i rekao bih da u sebi nosim djelić toga olov-nog

planeta. Nipošto nisam šaljiva osoba, niti sam sklon veselju i razbibrizi u društvu; pa ipak, u jednom sam snu kadar sastaviti cijelu komediju, promatrati radnju, shvatiti šale i budan se smijati tim dosjetkama. Kada bi mi pamćenje bilo vjerno kao što mije um potom plo-dan, učio bih samo u snovima, a to bih vrijeme odabrao i za svoje molitve; ali naše manjkavo pamćenje tako slabo zadržava naša rastresena naziranja da zaboravljamo radnju te nam naša probuđena duša može prenijeti tek zbrkan i razlomljen prikaz onoga što se zbilo ... Tako se opaža da ljudi na samrti kadšto govore i razmišljaju na razini višoj od one koja im bijaše svojstvena, jer tada duša, oslobađajući se tjelesnih spona, počinje umovati kao ona sama i kazivati načinom što nadilazi smrtnost."I kao treće, mogli bismo isto tako uočiti da strasti snažnije utječu na um dok spavamo nego kad smo budni. Radost i žalost stvaraju u nama u to vrijeme, većma no u bilo koje drugo, znatniji osjećaj bola odnosno užitka. Tako je i pobožnost, kao stoje naznačio sjajni gore-spomenuti autor, na sasvim osobit način uzdignuta i vatrena kada se u duši javlja u vrijeme dok tijelo počiva. Svakoga će u toj stvari uputiti vlastito iskustvo, premda je posve vjerojatno da različite naravi to doživljavaju drukčije.(...)Ovdje bih rado istaknuo čudesnu moć duše da u takvim prigodama samoj sebi pravi društvo. Ona opći s nebrojenim bićima što ih je sama stvorila i premješta se u tisuće prizora kojima je sama tvorcem. Ona sama je79pozornica, glumac i gledatelj. To me podsjeća na izreku koja mi je beskrajno draga, a koju Plutarh pripisuje Heraklitu, naime "da budni imaju jedan i zajednički svijet, a da se svaki od onih što spavaju okreće u j*Ne smijem izostaviti dokaz u prilog izvrsnosti duše što sam ga našao navedenog u Tertulijana, to jest njezinu moć pretkazivanja u snovima. Da je više takvih pretkazanja bilo, to ne može osporiti nitko tko vjeruje u svete spise, ili tko makar u najmanjoj mjeri dijeli zajedničku povijesnu vjeru, budući da postoje nebrojeni primjeri takve vrsti u nekolicine pisaca, drevnih i današnjih, pobožnih i svjetovnih. O tome proistječu li takva mračna proročanstva, takve noćne vizije, iz neke pritajene moći u duši dok je ova na taj način odvojena od tijela, ili iz kakva saobraćanja s Vrhovnim bićem, učeni su ljudi naveliko raspravljali; sama je stvar, držim, neosporiva te su je takvom smatrali i najveći pisci, koje se nikad

nije optužilo za praznovjerje ili zanesenjaštvo.Ne mislim daje duša u tim stanjima sasma odrješe-na i nevezana tijelom; dostatno je da nije toliko utonula u tvar te da u svome djelovanju nije zapletena i smetena kolanjem krvi i sila kao kad je u pogonu za budnih sati. Jedinstvo s tijelom dovoljno je olabavljeno da dade umu više prostora za igru. Duša se doima skupljenom u sebe te obnavlja tu pokretljivost, sputanu i oslabjelu, kada djeluje u većoj slozi s tijelom.Joseph Addison, u Spectatoru br. 487, London, 18. rujna 1712. (Preveo Dinko Telećan)Prema Dielsu, fragment 89. (Prev.)Uzvišen daro.

'd cjelokupnog pamćenja vrijedi samo Uzvišen dar prizivanja snova.Antonio MachadoCaednton80\w/aedmon trajnu slavu duguje razlozima koji nemaju nikakve veze s estetskim užitkom. Spjev o Beowulfu je anoniman; Caedmon je pak prvi anglosaski, dakle engleski, pjesnik čije se ime sačuvalo. U Izlasku i Djelima apostolskim nomenklatura je kršćanska, ali je osjećajnost poganska. Caedmon je prvi saski pjesnik u kršćanskom duhu. Ovim razglabanjima valja dodati neobičnu pripovijest o Caedmonu, onu koju iznosi Beda prečasni u IV. knjizi svoga djela Historia ecclesiastica gentis Anglorum."Bijaše u samostanu te nadstojnice [Hild iz Streo-neshalha] stanoviti brat, osobito obdaren milošću Božjom, koji je običavao sastavljati pobožne stihove, i što god bi čuo iz Svetog pisma, ubrzo zatim pretočio bi u pjesničke izraze velike umilnosti i poniznosti, i to na81engleskom, koji mu bijaše materinjim jezikom. Njegovi su stihovi mnoge poticali da prezru svijet i ustreme se k nebu. Nakon njega se i drugi mu sunarodnjaci okušaše u skladanju vjerskih pjesama, ali nitko se nije mogao usporediti s njime, jer on pjesničko umijeće nije naučio od ljudi, već od Boga; s kojeg razloga nikad nije mogao sastaviti kakvu tričavu ili ispraznu pjesmu, nego samo one vjerske, koje bijahu u skladu s njegovim pobožnim jezikom; živeći, naime, kao svjetovnjak sve do poodmaklih godina, nikad ne bijaše naučio ništa o stihotvorstvu; a tome je razlog kadšto bio u zabavama, na kojima se veselja radi dogovaralo

da svi prisutni naizmjence pjevaju, i kad bi on ugledao glazbalo, ustao bi od stola i vratio se kući.Jednom je prilikom postupio tako i iz kuće u kojoj se održavala zabava otišao u staju, gdje se te noći imao pobrinuti o konjima, te se ondje spremio da počine u dolično vrijeme; u snu mu se tada javila neka osoba i, dozvavši ga imenom, kazala mu: "Caedmone, otpjevaj mi neku pjesmu." A on odgovori: "Ne mogu pjevati; to i jest razlog s kojega sam napustio zabavu i povukao se na ovo mjesto, jer nisam umio pjevati." Onaj stoje govorio s njime odvrati: "Pjevat ćeš, ipak." - "Sto ću pjevati?" upita ga. "Opjevaj početak stvorenih bića", reče onaj glas. Na to on smjesta počne pjevati stihove u slavu Božju, koje nikad prije nije čuo, a sadržaj im bijaše sljedeći: Hvaliti nam je sada Stvoritelja carstva nebeskog, moć Tvorca i mudrost njegovu, djela Oca slave nebeske. Kako je On, budući vječnim Bogom, postao tvorcem svih čuda, i kako je najprije, kao svemoćni82zaštitnik roda ljudskoga, stvorio nebo za sinove čovječje kao krov na kući, a potom zemlju. Takav bijaše smisao, ali ne i riječi u slijedu kojim ih je pjevao u snu; jer, makar koliko brižljivo bili sročeni, stihovi se ne mogu doslovce prevesti iz jednoga jezika u drugi a da ne izgube velik dio ljepote svoje i uzvišenosti. Probudivši se iza sna, upamtio je sve stoje pjevao spavajući te je uskoro dodao još mnogo toga u istome smislu, u stihovima dostojnim Gospoda."Beda pripovijeda kako je starješica samostana naložila da učeni klerici ispitaju novu Caedmonovu sposobnost i daje, čim se dokazalo da mu je pjesnički talent podario sam Bog, predložila tom istom Caedmonu da postane redovnik. "Opjevao je stvaranje svijeta, podrijetlo čovjekovo i cijelu povijest Postanka, te skovao brojne stihove o odlasku djece Izraelove iz Egipta i o dolasku njihovu u obećanu zemlju, uz mnoge druge pripovijesti iz Svetoga pisma; utjelovljenje, muku, uskrsnuće našega Gospodina i njegovo uzašašće na nebo; dolazak Duha Svetoga i propovijedi apostolske; također i užase budućega suda, užase paklenih muka i rajske užitke..." Povjesničar u nastavku iznosi kako je Caed-mon, mnogo godina nakon toga, prorekao čas vlastite smrti i dočekao je u snu. Bog, ili anđeo Božji, naučio gaje pjevati. Nadajmo se da se susreo sa svojim anđelom.Jorge Luis Borges(Umetke iz Bedine Historiaes engleskoga preveo Dinko Telećan)

83Valja Po razlikovatizl/ašto unutarnji poriv uspoređuješ sa snom? Zar ti se čini da su i jedan i drugi bez smisla, nepovezani, neizbježni, neponovljivi, da nas bezrazložno vesele ili plaše, da nisu u potpunosti priopćivi, ili nas pak sile da ih priopćimo?Franz Kafka, Osam bilježnica oktav-formata.Četvrta bilježnica. (Preveo Dragutin Horvat)?osjj'ednji dolazak bolesnog Vlastelina±N itko mu nikada nije saznao pravo ime, svi su ga nazivali Bolesni Vlastelin. Kad je nenadano iščeznuo, preostalo je samo sjećanje na njegove nezaboravne osmijehe i jedan portret Sebastiana del Piomba što ga prikazuje u nježnoj sjeni krznenog ogrtača, s rukavicom na vučenom na ruku koja mlohavo pada kao da pripada zaspalu čovjeku. Neki koji su ga posebno voljeli, a takvih je bilo jako malo - ja među njima - sjećaju se84njegove blijede i prozirne puti, pomalo ženskog načina hoda i tipično izgubljenog pogleda. Rado je i dugo znao pričati, ali nitko nije shvaćao do kraja njegove riječi; znam da ga neki nisu htjeli razumjeti, jer je ono što je pričao bilo odviše grozno.On je doista bio sijač užasa. Njegova nazočnost pridavala je fantastičnu boju najobičnijim stvarima: kad bi dotaknuo neki predmet, taj bi se preselio u svijet snova... Nitko ga nije pitao od čega boluje i zašto se ne liječi. Stalno je bio u pokretu, bez predaha, danju i noću. Nitko nije saznao gdje mu je dom, nitko mu nije upoznao oca ili braću. Jednog se dana pojavio u gradu i poslije nekoliko godina jednog je dana iščezao.Uoči tog nestanka, u ranu je zoru došao u moju sobu i probudio me. Osjetio sam meki dodir rukavice na čelu i ugledao ga pred sobom, u krznenom ogrtaču. Na usnama mu je titralo vječno sjećanje na osmijeh i oči mu bijahu izgubljenije nego inače. Crvenilo vjeđa navelo me na zaključak da je probdio noć i da je jedva dočekao zoru, jer su mu ruke drhtale i tijelo se treslo u ognjici.- Što je s vama? - zapitao sam ga. - Zar vam se bolest pogoršala?- Moja bolest? - odgovorio je. - Moja bolest? Vi dakle, kao svi ostali, mislite da sam ja bolestan! Daje ta bolest moja\ Znajte da sam ja bolest! Nema tu ničega moga, shvatite to! Ništa meni ne pripada. Ja sam nečiji, postoji netko kome ja pripadam.Već sam bio navikao na njegova čudnovata razglabanja pa sam ga šutke

promatrao. Mora da je moj pogled bio pun razumijevanja, jer se on približio krevetu i opet mi dodirnuo čelo mekom rukavicom.85- Nema ni traga groznici - nastavio je. - Vi ste savršeno zdravi i spokojni. Vaša krv mirno kola žilama. Mogu vam, dakle, reći nešto što će vas možda prestraviti. Mogu vam naime reći tko sam. Pozorno me saslušajte, molim vas, jer možda neću moći dvaput izreći istu stvar, a svakako je potrebno da to barem jednom kažem.Zavalio se u naslonjač pored kreveta i nastavio nešto glasnije:- Ja nisam stvaran čovjek. Nisam čovjek kao drugi ljudi, od krvi i mesa, ljudski porod. Nisam se rodio kao vaši bližnji, nitko me nije odnjihao ni pratio moje odrastanje, nisam iskusio burnu mladost i ne znam što znači krvno srodstvo. Ja sam - moram to reći, makar mi možda nećete vjerovati - tek prikaza iz sna. Slika Williama Shakespearea u mome je slučaju postala doslovno i tragično istinita: mi smo ista tvar od koje snovi sazdani su\ Postojim zato što me netko sanja; taj netko spava i sanja i vidi kako djelujem i živim i krećem se, i u ovom času sanja da ja ovo govorim. Kad me taj netko počeo sanjati, ja sam počeo postojati. Kad se probudi, ja ću prestati postojati. Ja sam njegova maštarija, njegova kreatura, gost u njegovim dugim noćnim tlapnjama. San toga nekoga do te je mjere trajan i jak da sam ja postao vidljiv čak i ljudima koji ne spavaju. Ali, svijet jave, svijet zbilje, nije moj svijet. Mučno se osjećam u bijednoj solidarnosti vaših života. Moj istinski život sporo protječe u duši mog uspavanog tvorca... Nemojte misliti da se izražavam u zagonetkama i simbolima. Ovo što vam govorim istina je, cijela jednostavna i užasna86istina. Zašto ste tako iskolačili oči? Nemojte u mene zuriti s tom sažalnom smetenošću! Mene toliko ne muči činjenica što sam protagonist nečijeg sna. Bilo je pjesnika koji su rekli daje život ljudski sjena sna, a neki su filozofi ustvrdili daje sva zbilja puki privid. Mene nešto drugo muči: tko je taj koji me sanjal Tko je taj netko, to stvorenje koje ne poznam i čije sam vlasništvo, koje me namah izvuklo iz tmine umornoga mozga i koje će me, kad se probudi, namah ugasiti, kao netko tko puhne u plamen svijeće? Danima sam mozgao o svome gospodaru koji spava, o svome tvorcu koji prati protjecanje moga krhkog življenja. On je zacijelo velik i moćan, on je biće kojemu naše godine predstavljaju minute, koje cijeli život nekog čovjeka može proživjeti u jednom satu i povijest cijelog čovječanstva u jednoj od svojih noći. Njegovi su snovi

zacijelo tako živi, jaki i duboki da mogu svoje prizore projicirati u vanjski svijet, pridati im zbiljsku narav. Možda je cijeli svijet samo vječno promjenljivi ishod križanja snova što potječu od bića sličnih njemu. Ipak, ne bih htio previše generalizirati: metafiziku prepustimo lakomislenoj čeljadi! Menije dovoljno što sam posvema siguran da sam izmaštana tvorba golemog sanjača. Tko je on? To me pitanje odavno muči, otkako sam otkrio gradu od koje sam sazdan. Za mene je to presudno pitanje. Od odgovora na nj ovisila je moja sudbina. Prikaze iz sna uživaju prilično široku slobodu, pa tako i moj život nije ovisio isključivo o mome porijeklu, nego je dobrim dijelom bio određen mojim odlukama. Valjalo mije saznati tko je moj sanjač da bih odabrao način života. U87početku me plašila pomisao da ga i najmanja sitnica može probuditi, što znači moj kraj. Neki uzvik, šum ili dašak mogao me začas gurnuti u ništa vilo. Tada mi je bilo stalo do života i zato sam se uzaludno trudio da dokučim kakve sklonosti i strasti gaji moj neznani gospodar, da bih u svoje postojanje uveo stavove i forme koje bi ga udobrovoljile. Stalno me progonila bojazan da ću počiniti nešto što će ga uvrijediti, prestrašiti i onda probuditi. Neko sam vrijeme zamišljao da je on svojevrsno evanđeosko božanstvo, pa sam nastojao voditi naj-kreposniji i najsvetiji život na svijetu. Ponekad sam opet mislio daje on neki poganski junak, pa bih se ovjenčao lozovim lišćem, pjevao vinske himne i s vižljastim nimfama plesao po šumskim proplancima. Jednom sam čak umislio da sudjelujem u snu uzvišenog i vječnog mudraca koji je došao živjeti u viši duhovni svijet, te sam probdio noći i noći provjeravajući broj zvijezda, mjere svijeta i sastav živih. Najposlije sam se umorio od tog ponižavajućeg služenja nepoznatom i nevidljivom gospodaru. Žarko sam poželio ono čega sam se prije užasavao: njegovo buđenje. Potrudio sam se da život ispunim grozomornim postupcima koji će ga natjerati da se probudi. Sve sam poduzeo da se utopim u spokoju uništenja, da prekinem tu tužnu komediju svoga prividnog života i razorim tu smiješnu tlapnju koja mi pridaje ljudsku sličnost. Nema zločina što ga nisam počinio, nema opačine stoje nisam izveo, nisam se žacao sijati stravu. Rafiniranim mučenjem ubijao sam nevine starce, gradovima sam zatrovao pitku vodu, u isti mah88sam plamenom opržio kosu brojnih žena... Zubima, izoštrenima od želje za uništenjem, zaklao sam svako dijete koje mi se našlo na putu. Noću

sam tražio društvo golemih, crnih i siktavih čudovišta što su ih ljudi zaboravili, sudjelovao sam u nevjerojatnim pothvatima gnoma, zloduha, vampira i sablasti; s vrha brda stropoštao sam se u golu i izobličenu dolinu okruženu pećinama što bijahu ispunjene bijelim kostima; vještice su me podučile zvjerskom rikanju od kojega se u noći i najhrabrijima ledi krv u žilama. Unatoč tome, onaj koji me sanja ne pokazuje nikakve znake bojazni pred onim što plaši vas ljude. Ili uživa u prizorima najvećih grozota ili ga to uopće ne zanima niti straši. Do dana današnjeg nisam ga uspio probuditi, pa i dalje moram voditi ovaj ogavan, služinski i nestvaran život. Tko će me osloboditi moga sanjača? Kad će zaruditi zora koja će ga navesti na djelovanje, na činjenje? Kad će zazvoniti zvono, kad će zakukurijekati pijetao, kad će odjeknuti glas što ga mora probuditi? Odavno čekam to razrješenje. Željno čekam kraj tog glupog sna u kojemu igram beskrajno jednoličnu ulogu. Ovo što sada radim moj je posljednji pokušaj. Kažem svojemu sanjaču da sam obično snoviđenje; želim da on sanja kako sanja. To se događa i ljudima, zar ne? Probude se kad shvate da sanjaju. Zato sam došao k vama, zato sam vam sve ovo izložio i htio bih da onaj koji me stvorio sada uvidi da ne postojim kao zbiljski čovjek: u tom trenutku ja bih prestao postojati i kao nestvarna slika. Što mislite, hoću li uspjeti? Hoću li upornim ponavljanjem i zapomaganjem probuditi svoga nevidljivog gospodara?89U toku ove duge tirade Bolesni Vlastelin meškoljio se u naslonjaču, skidao i navlačio rukavicu i upirao u me onaj svoj izgubljeni pogled. Reklo bi se da svakog časa očekuje da se dogodi nešto čudesno i strašno. Izražaj njegova lica podsjećao je na samrtnika. Povremeno bi pogledavao vlastito tijelo, kao da požuruje njegov nestanak, i pritom je nervozno brisao vlažno čelo.- Vi vjerujete mojim riječima, zar ne? - nastavio je. - Vi znate da ne lažem. Ah, zašto ne mogu nestati, zašto me priječe da skončam? Ta ne sudjelujem valjda u nekom snu koji neće nikada prestati! U snu vječnog spavača, vječnog sanjača! Otjerajte od mene tu užasnu pomisao. Utješite me, predložite mi kakvu smicalicu, neki plan, neku varku koja će me dokrajčiti. Smjerno vas molim, smilujte se ovoj utvari koja ne zna što bi sa sobom.Kako sam ja i dalje šutio, on me još jednom pogledao i ustao. Učinio mi se prilično višim nego prije, i iznova sam zapazio njegovu pomalo prozirnu put. Vidjelo se da silno pati. Svaki se čas trzao, podsjećajući na zvijer koja se pokušava iskobeljati iz mreže. Meka ruka u rukavici stegla

je moju i to je zapečatilo naš rastanak. Potiho mrmljajući izašao je iz sobe i otada gaje samo netko uspio vidjeti.Giovanni Papini, Svagdašnja tragika (1906.)90KpttfucjjevJsjećao se iscrpljenim. Toga ljeta (479. prije Kr.) prevalio je sedamdeset i treću i savršeno je razumio značenje svoga sna. Zamolio je da obavijeste Zi Gonga, posljednjeg od njegovih velikih učenika. Zi Gong je, dohitavši, uvidio da ga Konfucije ne dočekuje nego da se s njime oprašta.Učitelj mu je rekao:- Usnio sam da sjedim, primajući žrtve ljevanice. Nalazio sam se među dvojim stupovima. Pripadnici dinastije Xia, kao da još uvijek vladaju u palači, izlagali su svoje pokojnike na istočnom stubištu. Pripadnici dinastije Zhou izlagali su ih na zapadnom stubištu, namijenjenom posjetiocima. Pripadnici dinastije Yin izlagali su ih među dvojim stupovima; ondje nije bilo gospodara ni posjetilaca. Ja vučem porijeklo od vladara iz dinastije Yin: nema dvojbe da ću ubrzo umrijeti. I bolje daje tako, jer više nema razumnih vladara kojima bih ja mogao koristiti.Nekoliko dana nakon toga je umro, u šesnaestoj godini vladanja Ai Gonga pokrajinom Lu, u četrdeset i prvoj godini vladanja cara Jing Wanga iz dinastije Zhou.Eustaquio Wilde, Jesen u Pekingu (1902.)91Bjj'ela kpšupaIz kojih to engleskih priprostih popijevaka Iz kog perzijskog lista, iz kog otajnog dijela Prošlosti naše, što je niz zora i sumraka, Dođe, sanjana jutros, baš ta košuta bijela? San trajao je časak. Vidjeh livadom kako Kruži da se sa sjenom stopi. Od uspomena I zaborava taje košuta sačinjena. S prednje postoji samo strane, stvorenje lako. Božanstva što vladaju na ovom čudnu svijetu Dadoše sanjat mi te, al vlast mi nije dana; Možda ćemo na nekom budućem zaokretu Opet se srest, košuto bijela iz sna mog znana. I ja sam san bjegući, al ipak duži što je Od tog sna o livadi i od bjeline tvoje.Jorge Luis Borges (Preveo Tonko Maroević)92Događa sein je oplakivao moju smrt. Vidio sam kako grli moj lijes. Htio sam potrčati da mu kažem kako to nije istina, daje posrijedi druga, možda

sasvim jednaka, osoba, ali nisam smio zbog krokodila. Stajao je preda mnom, u jarku, i samo čekao da me proguta. Vikao sam iz petnih žila, i svi ti ljudi koji su došli na sprovod, umjesto da ga upozore, gledali su me prijekorno, možda zato što sam dražio ono zubato čudovište, pa su se bojali da ne napadne i njih. Clide je bio jedini koji me nije vidio ni čuo. Kad je stigao čovjek iz pogrebnog poduzeća s onom kutijom, mislili smo daje violinist. Kad tamo, izvadio je iz nje aparat za zavarivanje, s plamenikom. Kad bi to bila istina, sve bi propalo, pomislih. Zakopali bi me živoga i ništa ne bih uspio razjasniti. Oni najbliži htjeli su ga odvojiti od lijesa, jer je to najmučniji trenutak, ali se on nije dao. Onaj čovjek stao je zavarivati poklopac u razini nogu, i ja više nisam mogao izdržati: zatvorio sam oči i jurnuo u jarak premda me ondje čekala sigurna smrt. Poslije toga, sjećam se samo udarca u podbradak. Kao da se koža grebe o neku oštricu. Možda, dodir zuba. Kad sam oćutio toplinu zavarivanja, probudio sam se i sve shvatio. Clide je bio u pravu: ja sam umro. Ista dvorana, isti ljudi. Moj jadni sin nije se dao odvojiti. Aparat mi je šištao oko gležnja. Pogrebni službenik93otvori prozorčić na poklopcu lijesa, izvadi rupčić i obriše mi krv s rane.- Događa se - reče. - Zbog plamenika.Jorge Alberto Ferrando, Ne reci zbogom (1975.)Uzalud žalbaBog nikoga ne kažnjava bez prethodnog upozorenja.Origen94 su iX a ipak je slika majke, kako gleda u daljinu, izazvala u meni jak osjećaj zavičajne tuge, kakav me dotad napadao samo u snima. Otkako, naime, više nisam najavi rabio maštu i onu njoj pripadnu oblikovnu sposobnost, javili su se njeni poslenici tijekom spavanja sa samostalnim postupanjem te navodnom razboritošču i do-sljednošću proizveli takav koloplet od sna, da je žario bojama i najživljim oblicima. Točno onako, kako mije onomad navijestio onaj poludjeli majstor i iskusni učitelj, vidio sam i sam u snu najprije rodni grad, a onda i selo, nekako ozareno i preobraženo, ne mogavši doduše prodrijeti onamo, ili, ako sam napokon tamo i stigao, bilo je to uz naglo a bezvoljno buđenje. Proputovao sam ovako najljepše dijelove domovine, što ih u zbilji nikad ne vidjeh, nagledao se planina, dolina i rijeka, neznanih a opet bliskih

imena, što su zvučala poput glazbe, a opet se doimala nekako smiješno.Iskazi onog zemljaka potisnuli su mi iz pamćenja djevojku Huldu od sinoć, kao i jutrošnje planove. Premoren, utonuo sam u san i smjesta se opet odao neumornom životu spavača. Približavao sam se gradu, u kojem je stajala roditeljska kuća, i to nestvarnim putima, rukavima širokih rijeka, na čijem je svakom valu bio po plivajući ružin bokor, tako da se voda jedva stigla ljeskati od mimoplova prave pravcate ružine šume. Na obali je neki seljak orao zlatnim plugom s mliječno95bijelim volovima iz čijih su stopa nicali golemi različci. Brazda se punila zlatnim zrncima što ih je seljak -jednom rukom upravljajući plugom, a drugom ih grabeći -prosipao zrakom, našto su oni padali na me u vidu zlatne kiše. Lovio sam ih šeširom, koliko sam uspijevao, i s radošću se osvjedočavao da se pretvaraju u sve same zlatne kovanice na kojima je bio otisnut neki stari Švicarac duge brade i s dvoručnim mačem. Bjesomučno sam ih brojao, a ali ih ipak nisam uspio izbrojati, no napunio sam njima sve džepove. One koji nisu stali hit-nuo sam opet uvis. Nato se zlatna kiša pretvorila u prelijepog riđana, koji je rzajući strugao prtinom odakle je proklijala najljepša zob što ju je konj obijesno odbijao. Svako zobeno zrno bilo je slatka bademova koštica, bilo je grožđica i svakiput novi pfenig što su zajedno bili umotani u crvenu svilu te skraja ušiti svinjskom čekinjom, što je konja sve ugodno svrbjelo dok se po tome valjao, tako da se ovako glasao: Bode me zob.Gottfried Keller, Zeleni Heinrich(2. verzija, 1880.)(Preveo Ivo Runtić)Snovi plemića iz kylei.G<Toncalo, koji je mrzio tu predaju (nečujna prikaza koja u zimskim noćima luta krunama Kule s glavom u ruci), udalji se od verande i prekine tu beskonačnu kroniku:- Odbija za počinak, Videirinha! Prošlo je tri, užas jedan. Slušaj! Tito i Gouveia večeraju ovdje u Kuli, u nedjelju. Dođi i ti, s gitarom i novom pjesmom, no neka ne bude onako zlokobna... Buona seral Lijepe li noći!Odbaci opušak cigare, zatvori ostakljena vrata dnevnoga boravka - "staroga dnevnoga boravka", s pocrnjelim i turobnim portretima obitelji Ramires, koje je odmalena nazivao "facama djedova". I, prolazeći hodnikom, još je čuo u daljini, u tišini polja obasjanih mjesečinom,

rimovane pothvate svojih predaka:U žestokom boju... Kralj Sebastijan... Najmlađem Ramiresu Zastavu povjeri svoju.Razodjeven, puhnuvši u svijeću, pošto se ovlaš prekrižio, Plemić iz Kule zaspi. No u sobi, kamo su se naselile sjene, započne burna i strašna noć. Andre Ca-valeiro i Joao Gouveia provališe kroza zid, u žicanim9697oklopima, dojahavši na zastrašujućim pečenim ciplima! I polako, žmirkajući zlim okom, stadoše ga kopljem ubadati u trbuh, te on uze stenjati i svijati se na postelji od ebanovine. Poslije toga, u uličici Vila-Clara, naiđe strašan pokojnik Ramires (kostur mu zveketao u oklopu) i kralj D. Afonso II., škrgućući oštrim vučjim zubima, te ga bijesno odvukoše u čuvenu bitku. On se opirao, držeći se za crj epove, dozivajući Rosu, Gracinhu, Titoa! No D. Afonso gaje željeznom rukavicom udarao u bubrege tako snažno, da ga je odbacio, od Gagove krčme sve do Sierre Morene, do poprišta bitke, sjajnoga i uskovitlanoga od zastava i oružja. I odmah se njegov španjolski bratić Gomes Ramires, Veliki meštar od Ca-latrave, prigne s rasnoga vranca, čupajući mu ostatke kose, dok mu se čitava saracenska vojska grohotom smijala, a tetka Louredo jadikovala, nošena na plećima četiriju kraljeva kao Gospin kip!... Naposljetku, iz-možden i živčan, kad se zora stala javljati kroz pukotine prozora, a lastavice cvrkutale na strehama, Plemić iz Kule odbaci plahte, skoči na drveni pod, otvori ostakljena vrata - i žudno udahne tišinu, svježinu, zelenilo, mir vrta. Kakva gaje samo žeđ morila ! Očajnička žeđ od koje su mu odrvenjele usnice! Prisjeti se tada one voćne soli što mu je propisao dr. Matos, otvori staklenku, otrči u blagovaonicu, u noćnoj košulji. Zadihan, uspe dvije velike žlice u čašu mineralne vode Bića Velha, i nadušak je iskapi, dok je peckavo kipjela.- Ah! Koji užitak! Melem za dušu!Poguren se vrati u postelju i odmah utone u san, veoma daleko, u dubokoj travi afričke livade, pod šaptavim98kokosovim palmama, u pikantnom mirisu sjajnih cvjetova koji su rasli između zlatnih stijena. Iz toga savršena blaženstva iščupa ga Bento, u podne, uznemiren "zbog kašnjenja gospodina doktora".- Kasnim jer sam proveo užasnu noć, Bento! More, groza, buka, kosturi... To je zbog prokletih jaja s kobasicom. I zbog krastavca... Naročito zbog krastavca! To je ideja onog razbojnika Titoa... Potom sam, u zoru, popio

onaj fruit salt, pa se sad izvrsno osjećam. Izvrsno! Čak se osjećam sposobnim za rad! Donesi mi u knjižnicu šalicu zelenoga čaja, neka bude jak... Donesi i prepečenac.II.Na cesti prema Kuli, Goncalove misli odmah odlu-taše, s neodoljivim iskušenjem, ka gđi Ani - njezinim dekolteima, njezinim dugim kupkama pri kojima je čitala novine. Ah, kvragu! Ta gđa Ana, čedna, vazda namirisana, raskošno lijepa, čak i kao supruga imala je samo jedan nedostatak: tatu mesara. Pa i njezin glas -glas od kojega bi ga podišli srsi u Bici Santi... No Men-donca gaje uvjeravao da taj grub i jak glas u bliskom dodiru postaje ugodan i gotovo nježan... Uostalom, mjeseci zajedničkoga života naviknu te i na najneugo-dnije glasove - on sam, eto, više ni ne primjećuje koliko Manuel Duarte ima unjkav glas! Ne! Neotklonjiva mrlja, zaista, samo je otac mesar. No u svom ovom čovječanstvu, koje je rodio samo jedan otac, tko je taj,99medu tisućama predaka do Adama, tko nema ponekoga djeda mesara? I on sam, vrli plemić, iz kraljevske kuće koja vrvi dinastijama, zacijelo bi, kad bi pročeprkao po prošlosti, naišao na kakvoga Ramiresa mesara. A pojavio se mesar odmah u prvom naraštaju, u uvijek punoj mesnici, ili nestajao u dugim stoljećima - sveudilj je bio tamo, s nožem, s mesarskom sjekirom, s komadima mesa, s krvavim mrljama na oznojenoj podlaktici!Te ga misli nisu napustile do Kule - niti poslije, na prozoru sobe, dok je dovršavao cigaru, slušajući pjev zrikavaca. Već je i legao, i vjeđe su mu se sklapale, a još je uvijek čuo kako ga nestrpljivi koraci vuku natrag, u tamnu prošlost kuće, u zbrkanu povijest, tražeći mesara. .. Nalazio se već unutar granica Vizigotskoga carstva, gdje je, sa zlatnom bulom u ruci, kraljevao njegov bradati djed Recesvinto. Umoran, duboko dišući, prijeđe preko uljuđenih gradova, naseljenih uljuđenim ljudima, i prodre u guste šume u kojima je još rovao mamut. U vlažnu gustišu odmah je nabasao na mnogobrojne Ramirese, koji su, brundajući, nosili mrtvu stoku i svež-njeve drva. Neki su izlazili iz zadimljenih jazbina, ke-seći zelenkaste zube potomku koji je prolazio. Potom, kroz tužne pustoši i tužan muk, stigne do zamagljene močvare. A na rubu baruštine, među trstikom, čudovi-štan muškarac, rutav kao zvijer, sagnut u blatu, kamenom sjekirom silovito je rasijecao komade ljudskoga mesa. Bio je to jedan od Ramiresa. Na sivom je nebu letio crn jastreb. I odmah je, u magli močvare, mahnuo Gospi od Craquede, krasnoj i mirisavoj gđi

Ani, vičući100preko svih carstava i preko svih vremena: "Našao sam svoga djeda mesara!"III.Do kasno u noć, šećući po sobi, Goncalo je prežva-kavao gorku činjenicu da u čitavu svom životu (gotovo od gimnazije!) nije prestao trpjeti poniženja. A sva su ona proizlazila iz posve običnih namjera, tako sigurnih za svakoga kao što je let za svaku pticu - koje su kod njega neprestance završavale bolima, sramotom ili gubitkom! Na početku života s ushićenjem odabire pouzdanika, brata, dovodi ga u intimni spokoj Kule - a taj se čovjek s lakoćom dočepa Gracinhina srca, žensku iskoristi i kao krpu odbaci! Potom ga obuzme obična želja da uđe u politički život - a slučaj ga odmah prisili da se preda i prikloni utjecaju toga istoga čovjeka, sada s velikom moći, koju je on sve te godine mrzio i ismijavao! Nakon toga prijatelju, sad ponovo u njegovu životu, otvori vrata imanja Cunhais, uvjeren u ozbiljnost, u čvrst sestrin ponos - a sestra se odmah prepusti starom zavodniku, bez borbe, prvoga popodneva kad se s njim susrela u izdajničkom polumraku sjenice! Onda se naumi oženiti ženom koja mu je nudila, uz veliku ljepotu, veliko bogatstvo - a znanac iz Vila-Clare odmah mu povjerava tajnu: "Žena koju si izabrao, Goncalo, razvrat-nica je s brojnim ljubavnicima!" Nema sumnje da ga ta žena nije voljela plemenitom i snažnom ljubavlju! No101bio je odlučio u njene lijepe ruke položiti svoju neizvjesnu sudbinu - a evo kako se odmah javlja, s razornom točnošću, uobičajeno poniženje! Usud zaista oko njega plete mrežu s pretjeranom mržnjom! (...)Padne u prostranu postelju kao u grob - ukopa lice u jastuk s uzdahom, s raznježenim uzdahom sažaljenja nad svojom bijednom sudbinom. I prisjeti se preuzetnih Videirinhinih stihova, otpjevanih prethodne noći uz gitaru:Drevna kuća Ramires Čast i cvijet PortugalaSparušen cvijet! Jadna čast! I kakva je suprotnost taj posljednji Goncalo, koji se zavukao u svoju rupu, prema onim veličanstvenim precima koje opjevava Vi-deirinha - svi oni, ako povijest i predaja ne lažu, s trijumfalnim i zvučnim životima! Ne! Ni od njih nije naslijedio kakvoću koju su kroz stoljeća svi nasljeđivali - odlučnu hrabrost! Otac mu je još bio dobar i neustrašiv Ramires - koji je, u glasovitu neredu na hodočašću

u Riosi, vitlajući suncobranom krenuo na tri zapete puške. A on... Tamo, u tišini svoje tamne sobe, mogao je tek zavapiti - rodio se s pogreškom, s pogreškom bez ikakve pozlate, s neizlječivom tjelesnom slabošću, koja ga, pred kakvom opasnošću, prijetnjom, sjenom, neumitno prisiljava da ustukne, da pobjegne... Da pobjegne pred jednim Cascom. Da pobjegne pred tom prznicom plave bradice, koji ga na cesti, a poslije i u gostionici, vrijeđa bez povoda, iz čista mira.102A duša... U gluhome mraku sobe također je mogao priznati, jecajući. Ista slabost mu je tištala dušu! Ta ga je slabost prepuštala bilo kakvu utjecaju, noseći ga kao suh list pri najmanjem povjetarcu. Samo zato stoje sestrična Marija jednoga popodneva vragoljasto zatrep-tala okicama i posavjetovala ga, iza lepeze, da se zainteresira za gospođu Anu - on odmah, zajapuren od nade, izgradi nad novcem i ljepotom gospođe Ane fiktivnu kulu sreće i raskoši. A izbori? Ti nesretni izbori? Tko gaje gurao na izbore, i na nedostojnu pomirbu s Vitezom, i u neugodnosti koje su iz toga proistekle? Gou-veia, samo s površnim mudrovanjem, promrmljanim preko naočala na putu od Ramosova dućana do pošte na uglu! I to nije sve! Čak je i u Kuli njim vladao Bento, koji mu je svisoka nametao ukuse, način prehrane, šetnje, mišljenja i kravate! Čovjek takve naravi, koliko god bio obdaren inteligencijom, obično je tijesto u koje svijet neprestance utiskuje različite i suprotne oblike. (...)Uz nov uzdah još se više zavuče, sakrije pod posteljinu. Nije uspijevao zaspati, a noć se bližila kraju - sat od kineske pokosti u hodniku muklo je odbio četiri. I tada, kroz sklopljene vjeđe, u umoru zbrkanu od obnovljene tuge, Goncalo, u mraku sobe, ugleda blijeda lica koja su sporo promicala...Bijahu to prastara lica, sa starinskim bradama predaka, s ožiljcima od okrutnih mačeva, neka još zažarena kao u jeku bitke, druga s veličanstvenim osmijehom kao u sjaju svečane zabave - sva ona iscerena od ohola zapovijedanja i pobjeđivanja. A Goncalo, vireći preko ruba103pokrivača, raspoznavao je u tim licima istinske crte starih Ramiresa, koje su već tako pokazivali potamnjeli portreti, ili ih je on takvima zamislio, kao stoje bio zamislio Tructesindove crte, usklađene s hrabrošću i sjajem njegovih pothvata.Polagana, ali živa, rasla su iz mraka koji se gibao i kao daje bio napučen. A sad su izranjala i tijela, veoma snažna tijela, prekrivena zahrđalim

žicanim košuljama, stegnuta oklopima od blještava čelika, zakrinkana tamnim plaštevima zatisnutih pregiba, utegnuta u gizdave halje od brokata, na kojima su svjetlucali dragulji s ogrlica i pojaseva. I sva ona naoružana, svim oružjima iz povijesti, od nazubljene hrastove kijače, do kratke večernje sabljice, optočene svilom i zlatom.Lišen straha, osovljen u postelji, Goncalo nije sumnjao u čudesnu stvarnost! Jest! Bili su to njegovi djedovi Ramiresi, njegovi strašni povijesni djedovi, koji su iz svojih raspršenih grobova jurili, okupljali se u njegovoj staroj, devetstoljetnoj kući - da oko njegove postelje, postelje u kojoj se bio rodio, okupe veličanstven sabor njegovoga uskrsloga roda. I čak je prepoznavao neke od najistaknutijih, koji su mu, nakon neprestana ponavljanja pjesmuljka strica Duartea i Videirinhina gu-đenja/aofof o Ramiresima, neprestano padali napamet.Onaj tamo, u bijeloj tunici s velikim crvenim križem na prednjoj strani, zacijelo je Guterres Ramires, "Prekomorski", koji je pohitao u opsadu Jeruzalema. U drugom, starom i savršenih crta, koji je pružao ruku, prepoznao je Egasa Ramiresa koji je, u svom časnom domu, uskratio prenoćište kralju D. Fernandu i preljubnici104Eleonori! Onaj tamo, kovrčave riđe brade, koji pjeva mašući kraljevskom ratnom zastavom Kastilije, zacijelo je Diogo Ramires, "Trubadur", još pod radosnim dojmom portugalske pobjede kod Aljubarrote? Pred nejasnim svjetlom zrcala titrala su meka grimizna pera na kacigi Paia Ramiresa, koji se naoružavao da spasi Sv. Louisa, francuskoga kralja. Rui Ramires osmjehivao se engleskim brodovima koji su, pred pramcem njegove zapovjedničke lađe, ubirali jedra pokorno ploveći prema Portugalu. Oslonjen o uzglavlje postelje, Paulo Ramires, kraljev zastavnik na kobnim poljanama Alkaza-ra, bez šljema, napukla oklopa, naginjao se nada nj svojim dječačkim licem, s brižnom nježnošću kakvoga raznježenoga djeda...A tada, obavijen brižnom nježnošću najpjesnički-jega od svih Ramiresa, Goncalo osjeti da ga svi njegovi preci vole - i da su iz svojih raspršenih grobova priskočili da nad njim bdiju i pomognu mu u njegovoj slabosti. Uz dug jecaj, odbacujući posteljinu, otvori srce uskr-slim djedovima i bolno im opiše svoju izdajničku sudbinu koja gaje pobjeđivala i koja mu je život ispunjala tugom, sramotom i gubitkom! Kad eto, odmah u tmini bljesne željezo, uz prigušen uzvik: "Unuče, nježni unu-če, uzmi moje nikad slomljeno koplje!" I odmah mu držak sjajna mača dotakne grudi, uz drugi duboki glas koji gaje sokolio: "Unuče, nježni unuče, uzmi ovaj

goli mač koji se borio kod Ouriquea!" A potom ratna blještava oštrica udari o uzglavlje, ponuđena s uznositom sigurnošću: "Koga neće oboriti ova sjekira, koja je srušila105

vrata Arzile?" (...) No Goncalo, tužno gledajući uzbibane sjene, uzvrati: "Oh, djedovi, što će mi vaše oružje, kad mi nedostaje vaše srce?"Probudi se veoma rano, mutno se sjećajući snoviđenja u kojemu je razgovarao s pokojnicima te, bez slabosti koja gaje obično obuzimala u postelji, obuče kućni ogrtač, raskrili ostakljena vrata. (...) Ubrzo se pojavi Bento s vrčem tople vode za brijanje. Navikao na Ple-mićevo veselo buđenje, toliko se iznenadi nad tim tihim i pognutim kretanjem po sobi, da ga upita je li gospodin doktor možda loše proveo noć...- Očajno!J. M. Eca de Queiros,Ugledna loza Ramiresovih (1900.)(Preveo Želimir Brala)Der Tram Ein LeheHJLJijalog se vodio u Adrogueu. Moj nećak Miguel, kojemu je tada bilo pet ili šest godina, sjedio je na podu i igrao se s mačkom. Kao i svakog jutra, upitao sam ga:- Što si noćas sanjao? Odgovorio mije:- Sanjao sam da sam zalutao u šumi i da sam u neko doba nabasao na drvenu kućicu. Otvorila su se vrata i izašao si ti.A onda me, podboden znatiželjom, zapita:- Reci mi, molim te, što si radio u toj kućici?Francisco Acevedo, Uspomene jednog knjižničara (1955.)ObzirnospcOanjao sam kako neokrznuti jelen moli oproštenje od razočaranog lovca.Nemer Ibn el-Barud106107IHann tekr sverthit Gram okk Leggr i methal theira bert*Volsunga Saga, 27IVloja će pripovijest odgovarati stvarnosti, točnije rečeno, mojoj osobnoj uspomeni na stvarnost, što se svodi na isto. Događaji su se zbili tek

nedavno, ali znam daje književna navada ujedno i navada umetanja nebitnih pojedinosti i naglašavanja pretjeranosti. Želim pripovijedati o svome susretu s Ulrikom (prezime nikada nisam doznao, a možda ga nikad neću ni doznati) u gradu Yorku. Ta će kronika obuhvatiti jednu večer ijedno jutro.Lako bih mogao izjaviti da sam je prvi put ugledao pored Pet sestara iz Yorka, onih čistih vitraža što prikazuju čitav lik, koje su poštedjeli i Cromwellovi ikono-klasti, no činjenica je da smo se upoznali u gostinskoj sobi svratišta Northern Inn što se nalazi s druge strane zidina. Bijasmo malobrojni, a ona je bila okrenuta leđima. Netko joj je ponudio piće, ona gaje odbila.- Feministkinja sam - rekla je. - Ne želim se povoditi za muškarcima. Kod njih mi se ne dopadaju duhan i alkohol.* On uze Gram, svoj mač, i među njih dvoje položi golo sječivo. 108Taje rečenica imala biti dovitljiva, te sam pogodio da je ne izgovara prvi put. Kasnije sam saznao da joj nije svojstvena, ali ono što kažemo nije uvijek nalik na nas.Pripovijedala je daje kasno stigla u muzej, ali da su joj dopustili da uđe kad su doznali daje Norvežanka.Jedan od nazočnih je primijetio:- Nije to prvi put da Norvežani ulaze u York.- Tako je - na to će ona. - Engleska je bila naša pa smo je izgubili, ako netko uopće može nešto imati, odnosno, ako se nešto može izgubiti.Tada sam je pogledao. Jedan redak Williama Blakea govori o djevojkama od nježna srebra ili bijesna zlata, ali u Ulriki bijahu i zlato i nježnost. Bila je lagana i visoka, izoštrenih crta lica i sivih očiju. Manje od njena lica dojmio me se njen izgled tihe tajanstvenosti. Lako se smiješila i osmijeh ju je pomalo odalečivao. Bila je odjevena u crninu, stoje rijetkost u nordijskim zemljama, gdje bojama nastoje oživjeti sumornost okoliša. Engleski je govorila čisto i precizno te je malko naglašavala glas r. Nisam osobit zapažatelj; sve sam to otkrio malo-pomalo.Upoznali su nas. Rekoh joj da sam profesor na Sveučilištu Los Andes u Bogoti. Objasnio sam da sam Kolumbijac.Upitala me nekako zamišljeno:- Što to znači biti Kolumbijac?- Ne znam - odgovorih joj. - To je čin vjere.- Jednako kao i kad je riječ o Norvežanki - prihvatila je ona.109

INičega se više ne mogu sjetiti od onoga stoje izrečeno te večeri. Sutradan sam rano sišao u blagovaonicu. Kroz okna sam ogledao daje zapao snijeg; pustoline su se gubile u jutru. Osim nas nije bilo nikoga. Ulrika me pozva za svoj stol. Rekla mi je da rado izlazi i pješaci sama.Sjetih se jedne Schopenhauerove šale i odgovorili:-1 ja. Možemo otići zajedno.Udaljili smo se od kuće, po svježem snijegu. Na poljima nije bilo žive duše. Predložio sam joj da pođemo u Thorgate, koji je nekoliko milja nizvodno. Znam da sam već bio zaljubljen u Ulriku; ne bih želio pored sebe nijednu drugu osobu.Odjednom začuh daleko zavijanje vuka. Nikada nisam čuo zavijanje vuka, ali znam daje to bio vuk. Ulrika se nije uzbudila.Začas je rekla kao da naglas razmišlja:- Oni malobrojni i jadni mačevi što sam ih jučer vidjela u York Minsteru potresli su me više od onih velikih lađa iz muzeja u Oslu.Putovi su nam se razilazili. Ulrika je, te večeri, nastavljala putovanje prema Londonu; ja, prema Edinbur-ghu.- U Oxford Streetu - kaza mi - krenut ću stopama De Quinceya, koji je tražio svoju Annu izgubljenu u londonskoj svjetini.- De Quincey je odustao od traganja - odgovorio sam. - Jaje vazda i dalje tražim.- Možda si je našao - potiho će ona.Shvatio sam da iznenađenje nije naodmet pa je poljubih u usta i oči. Odgurnula me nježno ali čvrsto, i potom izjavila:- Bit ću tvoja u svratištu u Thorgateu. Molim te da me dotle ne dodiruješ. Bolje da bude tako.Neženji koji je već zašao u godine ponuđena je ljubav poklon što se više ne očekuje. Takvo čudo ima pravo i da postavlja uvjete. Pomislio sam na svoje mladenačke dane u Popavanu i na jednu djevojku iz Teksasa, svijetlu i vitku poput Ulrike, koja mije uskratila ljubav.Nisam počinio grešku da je pitam da li me voli. Shvatio sam da nisam prvi i da neću biti posljednji. Ta pustolovina, meni možda posljednja, toj blistavoj i odlučnoj sljedbenici Ibsena vjerojatno je samo prolazna.Proslijedili smo držeći se za ruke.- Sve je to poput sna - rekoh - a ja nikad ne sanjam.- Poput onoga kralja - odvrati Ulrika - koji nije sanjao dok ga neki vrač nije naveo da spava u svinjcu.Zatim je dodala:

- Osluhni dobro. Zapjevat će ptica. Začas smo začuli pijev.- U ovim krajevima - rekoh - misle da onaj kome predstoji smrt pretkazuje budućnost.-1 meni predstoji smrt - na to će ona. Pogledah je preneraženo.- Pođimo prečicom kroz šumu - potaknuh je. - Brže ćemo stići do Thorgatea.110111- Šuma je opasna - odvratila je. Produžili smo preko pustolina.- Volio bih da ovaj trenutak potraje zauvijek-promrmljao sam.- Zauvijek je riječ koja ljudima nije dopuštena -ustvrdila je Ulrika i, želeći stišati zanos, zamoli me da joj ponovim svoje ime, koje nije dobro čula.- Javier Otarola - rekoh joj.Htjela gaje ponoviti i nije mogla. Ni meni nije pošlo za rukom da ponovim njezino prezime.- Zvat ću te Sigurd - izjavila je s osmijehom.- Ako sam ja Sigurd - uzvratih joj - onda ćeš ti biti Brvnhild.Ona ne reče ništa.- Poznaješ li tu sagu? - upitao sam je.- Naravno - odvrati. - Tragična predaja koju su Nijemci uništili onim svojim zakasnjelim Nibelungima.Nisam želio raspravljati i odgovorih joj:- Brvnhildo, hodaš kao da priželjkuješ da u postelji između nas dvoje bude mač.Odjednom se nađosmo pred svratištem. Nije me iznenadilo što se zvalo, kao i ono prethodno, Northern Inn. Gore, sa stubišta, Ulrika mi dovikne:- Jesi li čuo vuka? U Engleskoj više nema vukova. Požuri.Dok sam se uspinjao na gornji kat, opazio sam da su zidovi oblijepljeni tapetama u stilu Williama Morrisa, grimizno-crvene boje, s isprepletenim voćem i pticama.112Ulrika uđe prva. Mračna soba bijaše niska, s dvovodnim stropom. Iščekivana postelja udvajala se u nekom mutnom staklu, a ulašteni mahagonij podsjetio me na ogledalo iz Svetog Pisma. Ulrika se već svukla. Pozvala me mojim pravim imenom, Javier. Osjetih da gušće sniježi. Nestalo je namještaja i ogledala. Između nas nije bilo mača. Vrijeme je protjecalo poput pijeska. Stoljetna u tmini potekla je ljubav, i prvi i posljednji put posjedovao sam Ulrikinu sliku.

Jorge Luis Borges (Preveo Karlo Budor)113Treća knjiga Noćrt/faNoć i njezine obmane sohaNox et solitudo plenae sunt diabolo. (Noću je moja soba puna vragova.)Crkveni ocio\ naša je zemlja mirisava časka, njezin pestić mjesec, a zvijezde su prašnici!", prošaptah u noć.I snenih očiju zatvorim prozor, koji u žutom sveto-krugu okana zacrta znamen crnog golgotskog križa.O ponoći, u doba zloglasno, kad vladaju bjesovi i vragovi, kao da sam opet čuo bauka što se opija uljem iz moje svjetiljke.A možda je to bila i dadilja, koja jednolično pjevu-šeći ziba mrtvorođenče u oklopu mojega oca.A možda je kostur landsknehta, što čami zatočen u zidu iza drvene oplate, malo zakucao čelom, laktom i koljenom.114A možda je moj pradjed sišao sa slike u crvotoč-nom okviru i zamočio svoju željeznu rukavicu u svetu vodu škropionice.Ali ne, to je Scarbo, koji mi grize vrat, pa da bi ispalio krvavu ranu, uranja u nju svoj gvozdeni prst, usijan u zažarenoj peći.Bože moj, kad umrem, udijeli mi molitvusvećenika, pokrov od platna, lijes odjelovine i jednu suhu raku.Molitve gospodina maršalaOio ti na samrti odriješen od grijeha ili osuđen na paklene muke" - mrmljaše mi te noći Scarbo kraj uha -"imat ćeš mrtvački pokrov satkan od paučine, a s tobom ću sahraniti i pauka!""O, da mi za mrtvački pokrov dadeš barem jasikov list, u kojem bi me lahor s jezera zibao!" odgovorih mu zakrvavljenih očiju, jer sam se već bio mnogo naplakao."Neću ti ga dati!" - kesio se podrugljivi patuljak. "Bit ćeš hrana kukcu, koji u predvečerje lovi mušice, što blude zaslijepljene sunčanim smirajem.""Zar bi ti htio, zar bi ti zaista htio da me isiše taran-tula, u koje je žaoka poput surle slona?" zavapih roneći sveudilj suze.

115"Nuder utješi se" - Scarbo još doda - "mrtvački pokrov bit će ti vrpce od zmijinje kože, uske vrpce poprskane zlatom, kojima ću te čvrsto omotati kao mumiju. I na dnu mračne grobnice ispod crkve Svetog Be-nignea, gdje ću te uspravno prisloniti uža zid, ti ćeš se naslušati plača malene dječice iz čistilišta."No luna je sveudilj na nebu blistala i polako tonula prema obzorju, dok je Scarbo u mojem podrumu, udarajući teškim kalupom, opet potajno kovao dukate i ceki-ne.A međutim je puž, zalutao u noći, ispruživši svoja dva roga, tražio put po obasjanom oknu mojeg prozora.LuđakUzmi jedan od starih dukata II taj talir od žežena zlata.Rukopisi Kraljeve knjižnice-L/una je češljala svoju kosu češljem od ebanovine, s kojeg je pljuštala kiša krijesnica i srebrila brežuljke, polja i šume.Patuljak Scarbo, čije se blago sve više gomilalo, re-šetao je na mojem krovu uz jecanje vjetrulje dukate i cekine, koji su jednolično skakutali, a samo bi se patvoreni zlatnici skotrljali na ulicu.A što li se kesio luđak, koji svake noći tumara opustjelim gradom, žmireći jednim okom na lunu, jer mu je drugo bilo iskopano!"K vragu i luna!" - gunđao je sabirući đavolske cekine. "Kupit ću ja sebi stup sramote, da bih se uza nj ogri-jao na suncu.""Ti na konju?""Eh, a zašto ne bih bio? Ta ja sam tako često u propanj jahao na hrtu vlastelina Linlithgowa!"Škotska baladaSjedeći u postelji u sjeni zastora nebnice, uhvatio sam leptira koji se bio netom taj om iščahurio iz mjesečeve zrake i kapljice rose.Ukliješten mojim prstima, noćni je metulj zdvojno trzao krilcima, pa, da se iskupi iz zatočenja, on opojno zamiriše.Ali ta skitnička životinjica, tek što se domogla slobode, odleti, ostavivši u mojem krilu - o užasa! - nakaznu strahotnu ličinku s ljudskom glavom."Gdje ti je duša, da jašem? - Moja duša, od tegoba dana ohronuo konjic, počiva sada na zlatnoj nosiljci snova."116117I obuzeta stravom, pobjegne moja duša kroz sinju paučinu sumračja i

vine se nad smrknuta obzorja, na kojima strše crni gotski zvonici.Srljajući pomamno za njom, zadahtali se patuljak okretao kao vreteno na kojemu se, poput povjesma, bijelila njegova griva.MjesečinaProbudite se, snu odolite, Za pokojnike sada molite!Noćobdijino izvikivanjeo,\ kako je divno, dok sa zvonika noću bruje kasne ure, gledati punu lunu koja svojim blistavim licem nalikuje na teški starinski zlatnik.Dva su gubavca jadikovala ispod mojeg prozora, pasje zavijao na raskršću, a cvrčak je na ognjištu sve nešto potiho proricao.Ali uskoro zavlada oko mene duboka tišina. Guba-vci se vratiše u svoj jadni brlog, čim je na zvoniku po-zne časove otkucao bat.Pas pobjegne kad spazi koplja noćnih stražara, koji su bili promukli od kiše i prozebli od sjevernjaka.I cvrčak usne, čim pod pepelom u kaminu posljednja iskrica ugasi svoj posljednji blijesak.118A meni se činilo - tako je sve u groznici nesklapno - da mi luna, kreveljeći se, plazi jezik poput obješenoga.Kolo ispod tvom aOkruženo razvalinama, zdanje je biloglomazno i gotovo u obliku četvorine,a glavni toranj, na kojem je još bila ura,nadvisivao je cijeli okoliš.James Fenimore CooperZaigraše kolo dvanaest vrača ispod golema zvona crkve Svetog Ivana. Jedan za drugim, oni zazivahu oluju, a ja sam, ležeći u postelji, prestravljen izbrojao dvanaest krikova, što redom odjeknuše mrklinom noći.I mjesec naglo otplovi iza oblačina, a kiša, popraćena munjama i vihorom, stane šibati okna, dok su vjetrulje j ado vno jecale kao ždralovi, što pod pljuskom negdje u šumi na straži bdiju.Pukne najtanja žica moje lutnje, koja visi na zidu, češljugar zamahne krilima u svojoj krletki, neki radoznao duh okrene list Romana o ruži, što u snu počivaše na mojem štioniku.Ali iznenada s tutnjavom udari grom u vrh tornja Svetog Ivana. Smrtno ošinuti, čarobnici nestanu, a ja u119

Idaljini ugledam njihove gatarske knjižurine, kako u crnom zvoniku bukte poput zublje.To strahotno blijeskanje ognja obasja zidine gotske crkve plamenim rujem pakla i čistilišta i baci sjenu divovskog kipa Svetog Ivana na susjedne kuće.Vjetrulje zahrđaše, mjesec rastopi bisernosive obla-čine, još samo kap po kap cijedila se kiša s ruba krova, a lahor, raskrilivši pritvoreni prozor, prospe mi po uzglavlju latice jasmina, kojim je tresla oluja.SanSanjao sam mnogo i premnogo, ali od svega nerazumijem ništa.Pantagruel, knjiga treća.B>ila je noć. Ponajprije smotrim - kako sam vidio, tako i pričam - neku opatiju zidina raspucalih od mjesečine, šumu, kroz koju krivudaju prokrčeni puteljci, i Mori-mont, gdje je vrvjelo mnoštvo spodoba u plaštevima i sa šeširima.Tada - kako sam čuo, tako i pričam - zaječi s nekog tornja lelek mrtvačkog zvona, kojemu odgovarahu samrtnički jecaji iz ćelije, pa čemerno zapomaganje i nesmiljen grohot, od kojeg jezom zatreperi svaki list na stablu, a zatim zabruji šapat molitava crnih pokornika, što su pratili zločinca na stratište.Napokon spazim monaha - tako se svršava moj san i tako pričam - izdisao je ležeći u pepelu kao skrušeni pokajnik, pa neku mlađahnu djevojku, što se očajno tr-zala obješena o granje hrasta, i sama sebe, razbarušene kose, kako me krvnik vezuje za žbice kotača.Dom Augustin, pokojni prior, obavit će nad odrom u franjevačkoj halji svečani posmrtni obred, a Margari-ta, koju je ubio njezin ljubavnik, počivat će, odjenuta bijelim ruhom nevinosti, u lijesu između četiri zapaljene voštanice.Kod prvog udarca smrska se na meni krvnikova motka kao daje od stakla, gusti mlazovi pljuska pogase zublje crnih pokornika, mnoštvo se razbježi, kad nahrupi povodanj nabujalih brzica, a ja sam dalje sanjao nove snove, sve dok se ne prenuh oda sna.Moj pradjedSve je u toj sobi bilo kao nekad, samo suistruli gobleni visjeli na zidu poput prnja,a pauci u prašini pleli svoje mreže.

Walter Scott, WoodstockX oklone se prečasne ličnosti na prastarom goblenu, kad ga uzljulja vjetar, poklone se jedna drugoj, i moj pradjed ude u sobu, moj pradjed koji je umro već prije nekih osamdeset godina.120121I ondje, baš ondje na ono klecalo klekne moj pradjed, savjetnik, dotaknuvši bradom žuti misal, otvoren na stranici gdje je ležala vrpca.I dok je trajala noć, mrmljao je molitve držeći sveudilj skrštene ruke na svome plastu od ljubičaste svile, ne pogledavši me nijednim pogledom, mene, svoga potomka, stoje ležao u njegovoj prašnoj postelji s nebnicom.A ja, užasnut, najednom razaberem da su mu očni-ce prazne, iako se činilo da čita, da su mu usnice nepomične, iako sam ga neprestano čuo moliti, da su mu prsti kao u kostura, iako su na njima blistali dragulji.I više nisam znao bdijem li ili spavam, dolazi li to blijedo svjetlucanje od mjeseca ili od Lucifera, je li ponoć ili predzorje.Ond/na... Tiho brujeć duši, Sklad zvukova me u snima zatravio, A u blizini glas neki se javio, Što napjev tužan umilno pjevuši.Ch. Brugnot, Dva genijaX oslušaj! O, poslušaj me! Ja sam, Ondina, ja ovim kapljicama škropim okna tvojeg prozora, što zveckaju u tmurnom sjaju mjesečevih zraka; a, evo, sada i gospodarica dvorca, obučena u blistavu svilu, promatra s doksata divnu zvjezdanu noć i uspavano divno jezero.12244"Svaki je val jedan vodeni vilenjak, što plovi strujom, svaka je struja puteljak, što krivuda do moje palače, koja je sazdana sva od žitke grade na dnu jezera, u trokutu vatre, zemlje i zraka.Poslušaj! O, poslušaj me! Grančicom zelene johe moj otac šiba vodu što brboće, a moje sestre rukama od pjene miluju svježe otoke trave, lopoča i perunike, ili se rugaju oronuloj bradatoj vrbi, što peca udicom."Čim je prigušenim glasom otpjevala pjesmu, stade me zaklinjati da metnem njezin prsten na svoj prst i budem Ondinin suprug, da s njom razgledam njezinu palaču i kao vrhovni vladar zagospodarim jezerom.A kad joj odgovorim da ljubim neku prkosnu i podmuklo zlobnu smrtnu ženu, prolila je poneku suzu, pra-snula u suludi grohot i nestala u burovitu škropcu valova, što su iskričavo blistali pod mojim plavim

oknima.I baci na ognjište pregršt lišća blagoslovljene božikovine, a ono pucketajući izgori.Ch. Nodier, TrilbyZjrikavče, prijatelju moj, jesi li mrtav, da se ne odzivaš na moje zviždanje, i da se ne raduješ sjaju rasplamsala ognja?"123I ma kako mu usrdni daždevnjak besjedio, cvrčak ne odgovori: ili je spavao čarobnim snom, ili se u svojoj hirovitosti uporno durio."O, zapjevaj mi pjesmu, kojom se svake večeri javljaš iz tvoga skrovišta od pepela i čađe, iza željezne ploče ukrašene grbom sa tri heraldička ljiljanova cvijeta!"Ali cvrčak se nije odzivao, pa je ojađeni daždevnjak čas osluškivao, ne bi li mu ipak čuo glasa, čas gunđao s ra!bvuktalim Plamenom>u kojem su prelivi boja treptali ružičasto, modro, rujno, žuto i grimizno."Mrtav je, mrtav, moj prijatelj cvrčak!" I dok je pro-blijedjeli plamen trnuo sred natmurena ognjišta, u sobi kao daje netko jecao i uzdisao."Mrtav je! E, pa kad je on mrtav, i menije mrijeti!" Dogorjele su grančice vinove loze, i dok je plamičak na žeravici nemoćno izdisao obasjavajući posljednjim rujem kuku na kojoj visi kotao, umre daždevnjak od iznemoglosti.Alovsius Bertrand,Gašpar Noćnik (1842.)(Preveo Vladislav Kušan)124PripremLJ procesima svojih snova čovjek se vježba za budući život.Nietzsche"Između jednoga i drugoga mene, neviđena je razlika!"ko 400. godine, sin Monikin i biskup u Hiponu, Au-relije Augustin, kasnije poznatiji kao sv. Augustin, napisao je svoje Ispovijesti. Nije mogao zatomiti čuđenje nad deformacijama i pretjeranostima što u snovima nasrću na muškarca koji se najavi drži svojih etičko-filo-zofskih shvaćanja i kršćanskog nauka. "To se nije zbilo zbog mene, nego u meni", veli on. "Između jednoga i drugoga mene, neviđena je razlika!" I biskup zahvaljuje Gospodinu što nije odgovoran za sadržaj svojih snova. Doista, samo svetac može imati mirnu savjest znajući daje neodgovoran.Rodericus Bartius, Jedni su brojevi, a drugi nisu (1964.)

125Pikovi' ko/itffa se Bog si 147/' da okrijepi duhX ko može podrobnije opisati svoj prvi dan u Ateni, kad gotovo zaboravljeni djetinji snovi izlaze na vidjelo i poprimaju zbiljske konture? Vrzmali smo se među bogovima i turistima, brisali znoj, pili vino; čas bih utonuo u misli, čas brbljao kao svraka, spopala bi me želja da zapjevam ili bih sasvim zanijemio. Oči hvataju sporedne stvari, množe se za vječnost. Kad bih susreo djevojku u običnoj bluzi, ona je za mene bila igračica ili proročica. Prošao sam pored Erehtejona i karijatida gotovo ih ne gledajući, i starim prijateljicama uputio nijemi pozdrav. Glede Partenona, Iktinovo graditeljsko umijeće biva mi dvogubo: očituje se u savršenosti hrama i u njegovu idealnom smještaju u pejzažu. S Akro-pole se vidi more! Kuda se kretao brod s crnim jedrima što je prouzročio smrt starog Egeja? A što reći o neočekivanom daru, najslasnijim rajčicama što sam ih jeo u životu!Kad je pala noć, zadržao sam se sat-dva na terasi hotela. Partenon bijaše rasvijetljen a giorno. (Jesam li znao daje njegovo kamenje izrazito žute boje? Ah, toliko je toga što čovjek ne zna.) Zaspao sam očekujući snoviđenja vezana uz dnevne obilaske. To se nije ostvarilo. Sanjao sam putove kojima se Bog služi da okrijepi duh.126Kanalima od akrilnih vlakana (nikad prije toga nisam vidio cijevi od akrila) blagotvorne čestice svjetlosti dopirale su mi u grudi, meko i neosjetno. Podsjećalo me to na ugodan i dodatan kardiovaskularni sustav kojim cirkulira božanska milost. U isti mah (Bog nije bio vidljiv, ali je jamačno bio prisutan) vlakanca što su iskrila riječima prenosila su mi uzvišene vijesti o svemiru i tišini. Halabuka mnoštava utihnula je. Svi ti slojevi otku-piteljskog praha taložili su se u meni, a ja sam pak bio utonuo u prozračnost i u mir što ga najavi nikada neću steći.Za doručkom sam sve to ispričao svojoj ženi, ali se ona (koja bi u razdobljima vjerskih progona zacijelo bila mučenica) samo nasmiješila.Što se tu može! Bog nikada neće biti veći od onoga što je sad. Što god poduzeo, ja nikad neću moći biti manji od onoga što već jesam. Vjerujem da ćemo se jednog dana sresti.Gaston Padilla, Uspomene suvišna čovjeka (1974.)127Kancelarov sanJLismo Vašeg Veličanstva potaklo me da Vam ispričam san što sam ga usnio u proljeće 1863. godine, kad je ozbiljnost političke situacije bila

dostigla vrhunac i iz nje se nije razabiralo ostvarljiva izlaza. Jedne sam, dakle, noći usnio (i to sam sutradan ujutro ispričao ženi i drugim osobama) da jašem uskom brdskom stazom: zdesna mi provalija, a slijeva okomita litica. Staza se sve više sužavala, do te mjere daje i konj zastao, a ja zbog skučenosti mjesta nisam se mogao okrenuti niti sjahati. Našavši se u nevolji, bičem što sam ga stezao u lijevoj ruci ošinuh vertikalnu i glatku stijenu, zazivajući Božje ime. Bič se beskrajno oduljio, litica je iščezla, i pred mojim očima iznikla je široka cesta, u dnu se sterao prekrasan krajolik sa šumama i brdima, kao u Češkoj, diljem kojega se kretala pruska vojska s razvijenim zastavama. Ja sam se u tom času pitao kako da ta zbivanja što prije dojavim Vašem Veličanstvu. Probudio sam se sretan i okrijepljen. San se kasnije ostvario.*Bismarck Wilhelmu I. (18. prosinca 1881.)* God. 1863. izbio je ustanak u Poljskoj. U studenom iste godine, smrt danskog kralja Fridrika VII. iznova je pokrenula europsko pitanje pokrajine Schlesvvig-Holstein. God. 1866. započeo je "munjeviti" sedmotjedni rat protiv Austrije.128AlonsoIz neizvjesnog sna čovjek se budi, U kojem usni sablju i ravnicu; Dodiruje se zabrinut po licu: Je T ranjen, mrtav - pita se i čudi. Zar ga ne goni čarobnjaka četa Što zakle se o glavi da mu radi? Ništa. Groznica samo. Samo jadi I bolesti njegovih zadnjih ljeta. Vitez je taj san Cervantesov bio, A don Quijote je san viteza toga. Dvostruki san ih buni: ne zna, stoga, Nijedan da 1' je sad il' već je bio. Quijano spava, a snovi ga more; Topovska vatra i Lepanta more.Jorge Luis Borges,Duboka ruža(Preveo Tonko Maroević)129

Predsjednikova smrpdana prije vlastite pogibije u washington-skom kazalištu Ford, od ruke atentatora Joh-na JVilkesa Bootha.Jl rije desetak dana kasno sam otišao na počinak, jer sam se dugo zadržao u uredu zbog važnih poruka... Čim sam zaspao, počeo sam sanjati. Stala me obuzimati smrtna ukočenost. Čuo sam prigušene jecaje, kao da više ljudi plače u isti tren. Sveudilj sanjajući, ustao sam iz postelje i sišao niza stube.

Tišinu su remetili identični jecaji, ali je ožalošćena čeljad bila nevidljiva. Obilazio sam dvorane. Nisam vidio nikoga, ali su me tugovanke stalno pratile.Dvorane bijahu osvijetljene, predmeti i namještaj bili su mi poznati, ali nigdje ni traga ljudima čija su srca bila razdirana jadom.Smeo sam se, obuzela me panika. Što sve to znači? Želeći dokučiti uzrok tim šokantnim i tajanstvenim zbivanjima, pošao sam u Istočnu dvoranu. Ondje me očekivalo mučno iznenađenje. Na odru bijaše položeno tijelo u pogrebnoj odjeći. Oko njega, počasna vojnička straža, i brojni ljudi koji su tužno gledali pokojnika čije je lice bilo zastrto rupcem. Neki su neutješno plakali.- Tko je umro u Bijeloj kući? - zapitao sam jednog vojnika. On mi je odgovorio:- Predsjednik. Poginuo je od ruke ubojice.Zabilješka Warda Hilla Lamona, šefa policije u distriktu Columbia, koji je bio nazočan kad je Abraham Lincoln skupini prijatelja u Bijeloj kući pričao nedavni san, nekoliko130Dobar radnikj^luga Božji Antun odao se molitvi i postu kad ga je svladao san. Usnio je da mu glas s neba kazuje kako njegove zasluge još nisu usporedive sa zaslugama kožara Josipa iz Aleksandrije. Antun krene na put i svojom časnom nazočnošću iznenadi priprostoga čovjeka. Kožar mu reče: "Ne sjećam se da sam ikada učinio neko dobro djelo. Nikad od mene ništa biti neće. Svakog dana, kad sunce grane nad ovim velikim gradom, mislim kako će svi njegovi žitelji, od najmanjega do najvećega, otići u raj zbog svoje dobrote, a samo ja neću, jer zbog grijeha zaslužujem mjesto u paklu. Taj me mučan osjećaj prati i prije odlaska na počinak, ne mogu ga se otresti." "Istina je, sinko" - odvrati Antun - "da si ti u vlastitoj kući, kao dobar radnik, zaslužio kraljevstvo Božje, a da sam se ja, nesmotren brbljavac, povukao u osamu i još kaskam za tobom." Poslije toga Antun se vratio u pustinju i ondje, u prvom snu, začuo Božji glas: "Nemoj se mučiti, ja sam ti blizak. Ali nemoj zaboraviti da nitko ne može biti siguran u vlastitu ni tuđu sudbinu."Životi pustinjaka na Istoku 131Zrcalo vj'epra i mjesecaUtih godinu dana Jia Rui vidno je okopnio. Slika nepristupačne gospode Feniks trovala mu je dane, a snoviđenja i nesanica, noći.

Jednoga se dana pojavio neki čovjek koji je, pro-seći na ulici, izvikivao da može izliječiti bolesti duše. Jia Rui dade ga pozvati. Prosjak mu reče: "Vaša bolest ne može se savladati lijekovima. Imam nešto što će vas izliječiti, ako budete slušali moje upute." Iz rukava je izvadio zrcalo koje se sjajilo s obje strane. Na njemu je pisalo: Dragocjeno zrcalo vjetra i mjeseca. Prosjak je nadodao: "Ovo zrcalo nekad je stajalo u Palači vile mučnoga buđenja i ima moć liječenja boljetica što ih uzrokuju nečisti vjetrovi. Nemojte zapasti u iskušenje da pogledate i onaj dio koji se nalazi na stražnjoj strani. Sutra ću doći po zrcalo i čestitati vam na poboljšanju." Nije htio uzeti ponuđeni novac.Jia Rui pogledao je u zrcalo s prednje strane, u skladu s prosjakovim uputama, i užasnuto ga odbacio od sebe. U zrcalu je vidio vlastitu lubanju. Stao je proklinjati prosjaka i htio je pogledati drugu stranu. Ondje mu se ukazala gospođa Feniks, u prekrasnoj odjeći, koja ga je pozivala k sebi. Jia Rui nije se uspio obuzdati, ušao je u ulašteni metal i predao se ljubavnom uživanju. Gospođa Feniks ga je ispratila. Kad se Jia Rui probudio, zrcalo je bilo obrnuto i u njemu se opet vidjela lubanja. Izmožden užicima s one druge, zabranjene, strane,132nije se mogao oduprijeti iskušenju da je još jednom pogleda. Gospođa Feniks mahala je, pozivajući ga, i on opet zaroni i oda se slastima ljubavi. To se ponovilo u nekoliko navrata. U posljednjoj prigodi, na izlazu su ga zaskočila dvojica muškaraca i okovala u lance. "Poći ću za vama", promrmljao je, "samo mi dopustite da ponesem zrcalo." Bile su to njegove posljednje riječi. Zatekli su ga mrtva, na zamrljanoj plahti.Cao Xue Qin, San o crvenoj sobi (o. 1754.)Melanjj'in sanK"retao sam se po snijegu, mislim, u kolima što su ih vukli konji. Svjetlost se svela na udaljenu točku: činilo mi se da će svaki čas nestati. Zemlja je izašla iz orbite, i mi smo se sve više udaljavali od Sunca. Pomislih: život se gasi. Kad sam se probudio, tijelo mi bijaše smrznuto. Ipak, uspio sam naći utjehu, jer je neki dobrostiv čovjek bdio kod mojega trupla.Gaston Padilla, Uspomene suvišna čovjeka (1974.)133San o sud njem danuiliSan o mrpvačk/'m lubanjama[1606]

CjTROFU OD LEMOSA, POGLAVARU INDIJA. Vašoj Ekscelenciji uručujem ove gole istine, koje ne traže onoga tko bi ih odjenuo već onoga tko bi ih odobrio; dospjesmo, naime, u takva vremena da, unatočposve-mašnjem dobru, moramo za nj sveudilj moliti. Jedino nam to nekakvu izvjesnost obećava. Neka Vaša Ekscelencija pozivi našemu dobu na čast.Don Francisco Gomez de Quevedo Villegas134lanovi, kako veli Homer, potječu od Jupitera*, te nam ih on šalje; a drugdje stoji da im treba vjerovati.** Tako je to kad se tiču važnih i bogobojaznih stvari, odnosno sanjaju li ih kraljevi i velmože, kako se razabire iz veleučenog i predivnog Propercija u ovim stihovima:Nec tu sperne piis venientia somnia portis; Quum pia venerunt somnia, pondus habent.*** (Ne preziri snove kad dolaze kroz sveta vrata; Kad su snovi sveti, imaju težinu istine.)Kažem to zato što držim da je s neba pao san što ga usnuh proteklih noći, pošto sklopih oči uz knjigu blaženoga Hipolita o smaku svijeta i o drugome dolasku Krista, što bijaše uzrokom da sam snivao kako gledam Sudnji dan.I premda je teško povjerovati da u kući pjesnikovoj (makar i u snoviđenju) ima iole zdrava rasuđivanja, kod mene se ono javilo iz razloga što ga daje Klaudijan u svome proslovu drugoj knjizi Otmice, kad kaže da sve životinje noću sanjaju ono čime su se bavile danju. A Petronije Arbiter veli:* Ilijada, I, 62.** Odiseja, XIX, 562 i slj.; Eneida, VI, 894 i slj.*** Elegije, IV, 7.135Et canis in somnis leporis vestigia latrat.*(I pas u snovima laje na zečje tragove.)Te, govoreći o sucima:Et pavido cernit inclusum corde tribunal.**(I uplašen motri gomilom opkoljenu sudačku stolicu.)Pričinilo mi se, dakle, da vidim nekog junošu koji, prelijećući zrakom, svojim dahom ozvuči trublju, pa silnim naprezanjem djelomice poružni vlastitu ljepotu. Zvuk naiđe na posluh med mramornim grobištima i u ušima mrtvaca, te se tako začas pokrenu čitava zemlja, a kostima bijaše dopušteno da pođu u potragu jedne za drugima. I za tili čas vidjeh (premda letimično) one koji bijahu vojnici i zapovjednici gdje se srdito

podižu iz grobova, smatrajući to pozivom na vojnu. Tjeskobni i puni zebnje, škrci strahovahu od kakva prepada. A budući da zvuk bijaše rezak, poklonici taštine i sladoku-sja pomisliše daje to zov na terevenku ili lov.Razabrah to po držanju svakoga od njih, i ne vidjeh daje zvuk trublje dopro do ijednog uha koje bi se uvjerilo da je sve to radi sudovanja. Potom zapazih kako od svojih negdašnjih tjelesa bježe neke duše, jedne s gađenjem a druge prestravljene. Spopade me smijeh kad ugledah šarenilo likova i zaprepasti me providnost Božja koja ih je toliko ispremiješala, a ipak nitko nije, čak ni zbog pogrešna računa, na sebe navukao noge ili udove susjeda. Učinilo mi se da tek u jednome groblju razmjenjuju glave, te vidjeh nekoga pisara kojemu duša ne* Satirikon, CIV. ** Satirikon, CIV.136bijaše po volji pa, ne bi li je se otarasio, htjede reći da nije njegova.Potom, kad je već svatko shvatio da je to Sudnji dan, pogled mi se zaustavi na pohotnicima koji ne htjedoše da ih pronađu vlastite oči kako ne bi pred sud dovodili svjedoke protiv sebe. Klevetnici izbjegavahu jezike, lopovi i ubojice davahu petama vjetra bježeći od vlastitih ruku. I osvrnuvši se na jednu stranu, ugledah škrca koji je zapitkivao nekoga (a tome, budući da je bio balzamiran, utroba osta negdje daleko, pa nije govorio jer ona još nije stigla) hoće li uskrsnuti i njegove kese s novcem, kad već toga dana mora uskrsnuti sve stoje zakopano.Prasnuo bih u smijeh kad me s druge strane ne bi rastužilo golemo krdo pisara koji revnosno bježahu pred vlastitim ušima, u želji da ih nemaju kako ne bi čuli ono što i očekivahu, no bez njih ostadoše samo oni koji su ih kao lopovi izgubili već na onome svijetu. Međutim, samo zbog nesmotrenosti pravde, to ne snađe i sve ostale. No ponajviše me zaprepastiše tijela dvojice ili trojice trgovaca koji bijahu navukli duše naopačke, a svih pet ćutila svelo im se tek na grabežljive nokte desne ruke.Dok sam to promatrao s neke vrlo velike uzvisine, pored nogu začuh viku neka se odmaknem; i tek što tako i uradih, počeše izvlačiti glave mnoge prelijepe žene nazivajući me neuljudnim i prostakom jer da damama nisam ukazao dovoljno poštovanja. (Naime, čak i u paklu su takve da se ne mogu okaniti te ludosti.) Iziđoše prezadovoljne što su krasne i nage naočigled tolikih137ljudi. Spoznavši daje dan gnjeva Božjeg i da ih vlastita ljepota potajno

optužuje, kasnije su se nešto sporijim koracima zaputile prema dolini. Jedna od njih, koja sedam puta bijaše udavana, poče smišljati izlike za tolike svoje muževe. Druga od njih, koja negda bijaše javno bludničila, stalno je pričala daje zaboravila zube i obrvu, pa se vraćala i zastajkivala kako ne bi dospjela do doline; no naposljetku stiže nadomak prizorišta, a toliko bijaše onih kojima je svojevremeno pomagala da zgriješe i koji na sav glas nadigoše poviku upirući prstom na nju da se poželje sakriti usred gomile zbira jer joj se pričinilo da, čak ni toga dana, o takvoj čeljadi nitko ne vodi računa.Od toga me odvrati velika halabuka koja s riječne obale dopiraše od mnoštva ljudi što uzeše progoniti nekog liječnika, za kojega se kasnije iz presude utvrdilo da mu je to zvanje. Bijahu to ljudi koje je bez razloga prijevremeno otpravio, čime su već sami sebe osudili, te dođoše natjerati ga da se pojavi pred sudom, i na koncu ga silom sprovedoše do prijestolja. Sebi slijeva začuh nekakvo pljuskanje kao da netko pliva, te ugledah suca, koji to negda bijaše, gdje stoji usred potoka i pere ruke, te je to sveudilj ponavljao. Pridoh mu i priupitah ga zašto se toliko pere, a on mi kaza da ih je još za života ukaljao u nekim poslovima i da se sada ovdje trsi kako se ovako ukaljan ne bi pojavio pred vječnim boravištem.Vidjela se čitava jedna legija zloduha kako, vitlajući bičevima, kolcima i inim pomagalima pred sudište tjera mnoštvo krčmara, krojača, obućara i knjižara, koji138su se od straha pravili gluhima. Premda bijahu uskrsnuli, nisu željeli izići iz grobova. Začuvši štropot na putu kojim su prolazili, neki odvjetnik promoli glavu i upita ih kamo idu, a oni mu odgovore da idu "pred pravedni sud Božji, koji je sazvan".Na to on kaza zavukavši se nešto dublje:- Ovime ću sebi prištedjeti kasnije hodanje, budem li morao još dublje poći.Neki se krčmar toliko znojio od zebnje da je pri svakome koraku posrtao od iznurenosti, a meni se učini da mu jedan zloduh reče:- Doista je lijepo što nam ovu vodu, to jest svoj znoj, ne prodajete pod vino.Jedan od krojača, sitna tijela, okrugla obraza, zloslutne brade i još gorih djela, neprestano je govorio:- Što sam mogao ukrasti kad vazda skapavah od gladi?A oni drugi (videći gdje poriče da bijaše lupež) go-vorahu mu kako nije lijepo omalovažavati vlastiti zanat.

Naidoše na nekolicinu razbojnika i ozloglašenih pljačkaša koji bježahu jedni od drugih, te vrazi smjesta nasrnuše na njih govoreći da bi se i razbojnici doista mogli pribrojiti onim prethodnim lupežima, jer da su svojevrsni šumski i planinski krojači, nalik na poljske štetočine. Među njima izbi prepirka jer su se jedni uvrijedili što idu s drugima, no napokon svi zajedno stigoše do doline.Za njima u hordi stupala je ludost sa svojim četvo-rimupornjacima: pjesnicima, glazbenicima, zaljubljenicima i razmetljivcima, to će reći, čeljadi koja i toga dana139bijaše sasvim zastranila. Svi stadoše na istu stranu gdje se već židovski krvnici nadmetahu s filozofima. Videći prvosvećenike u stolicama slave nebeske, uglas rekoše: - Nosevima su se pape koristili drugačije od nas; ni desetorostrukim nosom mi, naime, ne nanjušismo ono što smo imali u rukama.Dvojica ili trojica opunomoćenika prebrojavahu svoje obraze, te se iščuđavahu što ih je tolika množina iako su silno bezobrazno živjeli. Naposljetku vidjeh gdje sve njih natjerahu da umuknu.Isto je to činio i neki prvostolni ušutkivač, kosma-tiji od kuštrava pseta, koji je toliko udarao zvonarničkom batinom da, privučeno time, dohrli više od tisuću kanonika, nemalo prebendara, crkvenjaka i lutkolikih mini-stranata, pa čak i jedan biskup, jedan nadbiskup ijedan inkvizitor, bogohulno i bogohuliteljsko trojstvo što se pograbilo ne bi li se dočepalo neke čiste savjesti koja je, sasvim rasijana, onuda pukim slučajem naišla u potrazi za nekim komu bi dobro pristajala.Prijestolje bijaše djelo na kojemu su radile svemoć i čudesnost.Lijep svetima a gnjevan na grešnike, Bog bijaše odjeven u sebe sama; sunce i zvijezde visjeli mu s usta, vjetar ukočen i nijem, voda nalegla na njegove obale, ljudska zemlja obješena, zastrašujuća zbog svojih sinova.Neki su prijetili onomu koji ih svojim lošim primjerom navede na gore običaje. Svi uglavnom bijahu zabrinuti: pravednici kako bi zahvalili Bogu, kako bi molili za se, a krivci smišljajući opravdanja.140Anđeli čuvari svojim činima i izgledom otkrivahu kakve račune moraju polagati za svoje štićenike, dok im zlehudi prevrtahu spiskove, rovaše i zapisnike. Naposljetku svi branitelji ostadoše unutra, a tužitelji vani. Deset je zapovijedi stražarilo na tako uzanim vratima da su na njima mogli ponešto ostaviti čak i oni što već bijahu mršavi od stroga posta.Na jednoj se strani sjatile nevolje, kuga i boleštine, nadižući poviku na

liječnike. Kuga kaza daje ona sve redom izranila, ali da su ih tek liječnici otpremili. Boleštine rekoše da nikoga nisu ubile bez doktorske pomoći, dok nevolje ustvrdiše da su svi sahranjeni podlegli kao žrtve i jednih i drugih.Stoga liječnici bijahu primorani polagati račun za pokojnike. Premda nedotupavci govorahu da su ih ponajviše oni dokrajčili, liječnici s papirom i crnilom stadoše na neku uzvisinu i, kad bi tkogod bio prozvan od te svjetine namjernika, odmah bi istupio koji od liječnika te glasno rekao:- Preda me je zavazda pristupio dana toga i toga, mjeseca toga i toga...Nabrajanje započe od Adama. A kako bi se vidjelo koliko je temeljito, zatražiše i to da se polože podrobni računi čak i za nekakvu jabuku, pa sam čuo Judu gdje reče:- Što li ću tek ja morati polagati zato što sam istome gospodaru prodao jaganjca?Izredahu se svi starodrevni oci, dođe Novi zavjet, u stolice pored Boga posjedahu svi apostoli skupa sa svetim ribarom. Potom stiže neki zloduh i reče:141- Ovaj ovdje čitavom rukom je prokazao onoga kojega sveti Ivan pokaza tek prstom, pa je upravo on dao pljusku Kristu.Sam je sebi presudio, te ga ugurahu u podzemlje svijeta.Vidjelo se kako se nekolicina siromaha provlači med po tuceta kraljeva kojima krune zapinjahu, a vidjelo se i to kako tuceti svećenika promakoše bez ikakve zapreke.Promoliše glave Herod i Pilat, te svatko u Sucu, premda uzvišenome, spozna njegov gnjev. Reče Pilat:- To i zavređuje onaj tko se prepustio vlasti ćifuta-rije.Na to će Herod:- Ja ne mogu poći na nebo jer, kad i oni drugi doznaju za to, nevina dječica u limbu neće imati vjere u me. Stoga mi valja poći u pakao, jer mi je i predobro znano to prebivalište.Uto stiže neki bjesomučan čovjek, sav namrgođen; ispruživši ruku, kaza:- Ovo je ispitno svjedočanstvo o mojoj osposobljenosti.Svi se začudiše; stražari ga upitahu tko je. A on vičući odgovori:- Ispitani učitelj mačevanja, i to jedan od najneu-strašivijih ljudi na svijetu. A da biste u to povjerovali, evo vam dokaza o mojim podvizima.No, posežući u njedra kako bi ih pokazao, izvuče ih tako žustro i jarosno da mu se sve prosu po tlu. U isti tren, dva zloduha i jedan zbir poletješe

da to podignu,142te vidjeh da, glede svjedočanstava, zbir svojom polet-nošću nadmaši obojicu đavola. Priđe neki anđeo i ispruži ruku kako bi ga ščepao i strpao unutra, a on, uzmičući, također ispruži ruku te odskočivši reče:- Nema obrane od ove finte šakom, a budući da podučavam ubijanje, doista mogu zahtijevati neka me zovu Galenom, jer kad bi rane koje sam ja nanio jahale na liječničkoj mazgi, bile bi ravne lošim liječnicima. Želite li me iskušati, pružit ću vam i tu zadovoljštinu.Svi se nasmijahu, a neki garavi tužitelj ga upita ima li kakvih novosti o svojoj duši. Tražili su da se izjasni o ni sam ne znam čemu, te on odgovori kako mu nisu poznate finte protiv neprijatelja duša. Naredili mu da ode pravocrtno u pakao, na što on uzvrati da ga možda smatraju jednim od onih vještih mačevalaca što se uzdaju u matematičke knjige i da on ne zna što je to prava crta. Dadoše mu da nauči i, rekavši "Neka uđe drugi", on se sunovrati.Pristigoše neki opskrbnici i računopolagači (koji baš i nisu bili odveć revni računovođe) te, u larmi što je stvori sva ta gomila, jedan će ti redarstvenik:- To su opskrbnici. A drugi rekoše:- Ta ti su!I toliko im se smuči ova riječ tati da se uvelike sme-toše. Unatoč tome zamolili su da im potraže odvjetnika, te neki od vragova reče:- Evo tu je Juda, koji je odbačeni anđeo.Kad to začuše, obraćajući se drugom vragu koji je užurbano pokazivao listove što ih valja pročitati, rekoše:143- Neka nitko ne gleda, i pridružimo se družini pri partiji, te uživajmo beskonačna stoljeća u čistilištu.Kao dobar kockar, davao otpovrnu:- Tražite li partiju? Šanse, to jest karte, nisu vam osobite.Poče ih otkrivati, a oni, videći kako u njih priviruje, ispremiješani kao u paklu karata, svi se svojevoljno baciše u pakleni bezdan.No vika kakva se nadigla za nekim zlosretnim pa-štetarom nigda se nije čula ni prilikom četvorenja ljudi. A kad zatražiše neka izjavi u stoje utrošio njihovo meso, priznao je da ih je sve stavio u paštete. Oni narede da im se njihovi udovi vrate iz bilo kojeg želuca u kojemu se zateknu. Na upit želi li da mu se sudi, odgovorio je da želi što Bog da i sreća junačka. U prvoj se optužbi spominjala nekakva mačka umjesto zeca, uz

hrpu kostiju, a ne baš sve od istog mesa, već i od uljeza - podjednako od ovaca i koza, konja i pasa. Te kad vidje da mu je dokazano kako je u paštetama nađeno više životinja negoli u Noinoj korablji (jer u njoj nije bilo miševa ni muha, a u njima jest), okrenu leda i ostavi ih bez riječi.Sudilo se i filozofima, te se moglo vidjeti kako koriste svoju znanost i razum praveći silogizme protiv vlastita spasenja. No itekako je vrijedilo vidjeti pjesnike, jer iz čiste su ludosti željeli Boga uvjeriti da je on Jupiter i da se o njemu svašta govorka. Vergilije je došao u društvu svojih Sicelides Musae*, govoreći daje riječ o* Prve riječi tajanstvene Vergilijeve IV. ekloge. 144rođenju Kristovu, no neki zloduh priskoči i natuknu nešto o Meceni i Oktaviji, te daje tisuću puta obožavao vlastite roščiće, a nema ih na sebi jer je neradni dan. Koješta je još napripovijedao. I naposljetku, kad stiže Orfej da (kao stariji) progovori u ime svih, narediše mu da ponovo pokuša ući u pakao kako bi izišao, a ostalima zapovjediše da ga prate kako bi im utro put.Za njima pred vrata stiže neki škrtac, pa ga upitahu što želi. Rekoše mu da na tim vratima deset zapovijedi priječe ulazak onima koji se tih zapovijedi nisu pridržavali, a on odvrati kako je nemoguće da bi on u bilo čemu zgriješio kad je riječ o čuvanju i suzdržavanju. Pročita prvu zapovijed: Voli Boga iznad svega, i kaza daje on samo čekao da stekne sve kako bi Boga volio ponad svega toga. Ne kuni se uzalud Njegovim svetim imenom\ reče daje on, čak i kad se lažno kleo, to činio iz velika koristoljublja, pa nije dakle bilo uzalud. Pridržavaj se svetkovanja blagdana; u te dane, jednako kao i svagdan, pridržavao sam i skrivao koješta. Poštuj oca i mater, vazda sam im skidao šešir. Ne ubij; sukladno tome nisam jeo, jer jesti znači ubijati glad. Ne zgriješi bludno; kad je u pitanju sve što stoji novaca, onda je već sve rečeno. Ne reci lažna svjedočanstva...- Evo, škrče - na to će davao - ima tu i malko trgovanja; naime, priznaš li da si ga izrekao, osuđuješ sebe, a ne priznaš li, tada pred Sucem izričeš lažno svjedočanstvo protiv sebe.Rasrdi se škrtac i kaza:- Ako ne smijem ući, nemojmo ni trošiti vrijeme. Jer čak je i to odbio trošiti.145IISvojim se životom uvjerio, te ga odvedoše onamo kamo je zaslužio. Uto naidoše mnogobrojni lopovi, a med njima se spasi tek nekolicina

obješenih. Kad vidješe izbavljenje lopova, takvo raspoloženje zavlada med pisarima, koji se nađoše pred Lutherom, Muhamedom i Judom, da svi redom nagrnuše kako bi im se sudilo, a od toga vrage spopade veliki smijeh.Anđeli čuvari se upinjahu prizivati evanđeliste za odvjetnike.Vrazi stadoše iznositi optužbu, no ne izricahu j e prema spiskovima na kojima bijahu nabrojani njihovi grijesi, već na temelju zlodjela što su ih oni sami počinili za života. Ponajprije rekoše:- U ovih je, Gospodine, ponajveći grijeh što su pisari.Na to oni (misleći da će štogod prikriti) odgovoriše vičući da nisu ništa drugo doli tajnici.Anđeli odvjetnici započeše iznositi obranu. Jedni govorahu:- Kršteni su i pripadnici su Crkve.Mnogi od njih ne smogoše reći išta drugo, jer se sve svelo na:- Čovjek je i neće to više učiniti, pa podignite prst. Naposljetku se spasiše dvojica ili trojica, a ostalima vrazi rekoše:- Sada vam je sve jasno.Namignuvši im, rekoše da su tamo neophodni kako bi prisegnuli protiv nekih ljudi.A kad oni uvidješe da su, kao kršćani, dopali još gorih muka negoli pogani, ustvrdiše kako nije njihovakrivnja to što su kršćani, jer da su kršteni dok su bili nejač, pa da krivnju snose kumovi.Uistinu vam kažem da vidjeh Muhameda, Judu i Luthera koji samo što se nisu odvažili ući u sudište, ohrabreni time što su vidjeli kako se spasio neki pisar, te me zaprepasti što nisu to učinili. A spriječio ih je tek neki liječnik jer, primoran od vragova i onih koji ga dotjerahu, pojave se on, neki ljekarnik i neki brijač, kojima se obrati đavao stoje držao spiskove:- Pred tim se doktorom izredalo najviše pokojnika, uz pomoć ovoga ljekarnika i brijača, pa se baš njima duguje veliki dio ovoga dana.Za ljekarnika neki anđeo navede daje siromašnima ljekarije davao besplatno, no nečastivi kaza kako u računu stoji da su dvije bočice iz njegove radnje bile smrto-nosnije od deset tisuća udaraca bojnim kopljem, jer svi mu lijekovi bijahu bućkuriš, pa se tako urotio s nekom pošasti, te daje uništio dva sela.Liječnik se pravdao svaljujući krivnju na njega, te na koncu ljekarnik iščeznu, dok se liječnik i brijač ostadoše prepirati koji je od njih otpravio koliko pacijenata. Neki odvjetnik je osuđen zato što mu pravo bijaše

posve grbavo. Otkriše nekog čovjeka koji se šćućurio iza njega kako ga ne bi vidjeli. Kad ga upitahu tko je, kaza daje glumac, no zloduh, vrlo srdit, odvrati:- Lakrdijaš je to, Gospodine, i mogao je sebi uštedjeti ovaj dolazak kad je već znao što je ovdje.Zakleo se da će otići, te je, održavši riječ, pošao ravno u pakao.146147Uto na poprište stigoše mnogi krčmari, optuženi da su, prodajući vodu umjesto vina, prijevarom ugušili mnogo žeđi. Ti krčmari priđoše pouzdajući se u to što nekoj bolnici vazda besplatno davahu čisto vino za mise, no to im nije pomoglo, kao što ni krojačima nije pomoglo kad su rekli da su upravo oni odijevali malene Isuse. I tako svi bijahu otpravljeni onamo gdje ih se oduvijek očekivalo.Stigoše trojica ili četvorica bogatuna, vrlo ozbiljnih Đenovezana, koji zahtijevahu trgovinske sporazume, a na to će đavao:- Zar pomoću njih kanite još i zarađivati na nama? Upravo vas to ubija. Ovaj ste puta loše sračunali, pa vam nema nikakva sporazuma, jer je povjerenje u vas zapalo u stečaj.Obraćajući se Bogu, đavao kaza:- Svi ostali ljudi, Gospodine, polažu račun svatko za svoje, a ovi i za tuđe i za sve ostalo.Izrekoše im presudu; jaje nisam dobro čuo, no oni iščeznuše.Dođe neki gospodin tako uspravan da se u ispravnosti kanda želio nadmetati i sa samom pravdom koja ga je čekala. Mnogo se puta svima nakloni, a rukom izvede ceremonijalnu kretnju kao da pije iz lokve. Ovratnik mu bijaše tako velik da se nije moglo vidjeti ima li uopće glavu. Uime Boga, jedan od stražara ga upita je li on čovjek, a on najuljudnije odvrati da jest i, plemićke mu časti, punim se imenom zove gospar Taj i Taj. Neki se zloduh nasmija i kaza:- Mladac je taman za pakao.148Zapitahu ga što kani, a on odgovori:- Biti spašen.Predadoše ga vrazima da ga izdevetaju, a on se samo brinuo hoće li mu izgužvati ovratnik. Za njim neki čovjek uđe vičući:- Premda se derem, ne ide mi odveć loše, jer sam već isprašio svekolike svece što su na nebu.Zbog toga isprašivanj a svetaca, svi očekivahu da će ugledati kakva

Dioklecijana ili Nerona, a kad tamo ispade daje on crkvenjak koji je pahalicom čistio crkvene slike. Već bi se time stavio na sigurno, kadli neki zloduh reče daje ispijao ulje iz svjetiljki, pa su se one gasile bez ulja, a daje krivnju svaljivao na noćne tatove; te da je potkradao urese sa crkvena ruha kako bi sebe odjenuo; da je još za života nasljeđivao slike; da se itekako okoristio službama Božjim.Ne znam koji je bio pravorijek, no pokazahu mu put ulijevo.Pojavile su se neke nalickane dame koje se započe-še prenemagati pred opakim spodobama vragova, pa jedan anđeo kaza Bogorodici da one bijahu privržene njezinu imenu i neka ih zaštiti. Na to neki zloduh uzvrati da su također bile protivnice njene čednosti.- Da, zasigurno - kaza jedna koja bijaše preljubnica.I nečastivi je optuži daje imala jednoga supruga u osam tijela, a da se tisući njih podala. Samu je sebe osudila, te sveudilj govoraše:- Da sam znala da ću biti osuđena, ne bih ni svetkom išla na misu.149Uto, kad već sve bijaše završeno, otkriše Judu, Muhameda i Martina Luthera. Kad đavao upita tko je od te trojice Juda, tada Luther i Muhamed rekoše, svatko za sebe, daje to upravo on. Juda se pak tako rasrdi da će naglas:- Gospodine, ja sam Juda, i dobro Vam je znano da sam mnogo bolji od ovih, jer ako sam Vas i prodao, popravio sam svijet, a ovi ovdje, prodavši sebe i Vas, posvema su ga uništili.Naređeno im je da se uklone, te neki anđeo koji imaše spisak ustanovi da za suđenje još nedostaju oružnici i žbiri. Pozvaše ih, a oni se veoma žalosni pojave te rekoše:- Ovdje se već smatramo osuđenima; nije potrebno ništa više.Jedva su to izrekli kadli uđe neki astrolog, natovaren astrolabima i globusima, nadigavši graju i govoreći da su se prevarili, da taj dan nikako ne može biti sudnji budući da se Saturn nije zaustavio, niti je prestalo titranje. Jedan od vragova se okrenu i, videći ga onako nakrcanog drvom i papirom, kaza mu:- Sa sobom već donosite ogrjev, kao da vam je poznato da, umjesto onih silnih nebesa kojima ste se bavili za života, sad spadoste na to da će vam u smrti nedostajati i ono jedno jedino nebo, pa ćete u pakao.- Ne, nipošto neću onamo - na to će on.- Onda će vas odnijeti.Time se sudovanje okonča i sud bi raspušten. Utvare pobjegoše onamo gdje im je mjesto; zrak osta prožet novim dahom, zemlja procva, vidje se

nebo,a Krist sa sobom gore na počinak povede one što ih usrećiše njegove muke. Ja ostadoh u dolini te, prolazeći njome, začuh halabuku i jadikovanje na zemlji.Priđoh da vidim što je to, pa u dubokoj pećini, to jest u ždrijelu Averna, spazih gdje se mnogi zlopate, a med njima nekog fiškala koji je izvrtao zakone i sve ostalo, te pisara koji je sam pojeo spise što ih ne htjede pročitati za života. Sve potrepštine pakla, te odjeća i pokrivala osuđenih bijahu tamo po vješani, umjesto po čavlima i kukama, po oružnicima; neki je škrtac svoje jade prebrojavao čak revnosnije negoli svoj novac; neki se liječnik patio na vrčini, a jedan ljekarnik u štrcaljki.Videći to, spopade me toliki smijeh da se probudih od grohotanja, i dobro je što nakon tako žalosna sna ostadoh većma radostan negoli prestravljen.Snovi su to, gospodine. Zaspite li naime, Vaša Ekscelencijo, uza njih i budete li stvari gledali onako kako ih ja gledam, uvidjet ćete da ih možete očekivati onakvima kako jao njima pripovijedam.Francisco De Quevedo,Snovi i rasprave o istinama štootkrivaju zloporabe, poroke i obmanezanata i staleža ovoga svijeta (1627.)150151San iKre:vl je otjerao Solona iz Sarda zato što je čuveni mudrac prezirao zemaljska dobra i preporučivao da se u svakoj stvari sagledava njezin kraj. Krez se smatrao najsretnijim čovjekom na cijelom svijetu. Zato su mu bogovi namijenili kaznu.Usnije kralj da će njegov junački sin Atis umrijeti od rane zadane željeznim kopljem. Čim se probudio i protumačio sebi san, on iz muških odaja dade prikupiti duga i kratka koplja i sve drugo takvo oružje kojim se ljudi služe u ratu, i pohrani ih u spremište. Ujedno je odlučio oženiti sina. Dok se bavio sinovom svadbom, u Sard dođe čovjek kojeg je zadesila teška nezgoda i čije su ruke bile uprljane krvlju. Bijaše to Adrast, Frigijac kraljevske krvi, Midin unuk. Zatražio je utočište i molio Kreza da ga podvrgne očišćenju od grijeha, jer je nehotice ubio vlastita brata, pa ga j e otac prognao i ostavio bez ičega. Kralj mu udijeli obje milosti.

Dok je Adrast boravio kod Kreza, u mizijskim s,e krajevima pojavio golemi vepar koji je, spuštajući se s :$, planine, uništavao Mižanima ljetinu. Ustrašeni Mižani | zamolili su Kreza da im pošalje hrabrog Atisa s odabranim mladićima i lovačkim psima da tu neman istjeraju iz njihova kraja, ali im kralj, sjećajući se riječi iz sna, odgovori da mu se sin nedavno oženio i da je samo time zaokupljen. Atis je to saznao i zatražio od oca da ga ne ponižava. Tada mu je Krez ispričao svoj san.152- Ako je tako - reče Atis - nemamo se čega bojati, jer veprovi očnjaci nisu od željeza.Otac se s time složio i zatražio od Adrasta da krene kao čuvar u pohodu njegova sina, na stoje Frigijac pristao, unatoč svojoj nevolji, jer je htio Krezu uzvratiti dobrim djelima. U toku lova, Adrast je, gađajući kopljem nerasta, promašio, pogodio Atisa i usmrtio ga. Krez je prihvatio usud prorokovan u snovima i oprostio Adrastu. Sahranio je sina prema običajima, a nevoljni Adrast okončao je svoj život na grobu, čim su se ljudi razišli sa sprovoda.Ovo iznosi Herodot u I. knjizi Povijesti. (Prema predlošku u prijevodu Dubravka Škiljana)Dttša, sm zbiljaV jeruje se da duša spavača odluta iz njegova tijela te da obilazi mjesta o kojima on sanja. No, izbivanje duše ima i svojih opasnosti, jer ako se ona iz bilo kojeg razloga trajno zadrži izvan tijela, osoba na taj način lišena svoje duše mora umrijeti. Mnogi uzroci mogu zadržati spavačevu dušu. Recimo, ona se može sresti s dušom drugog spavača i s njom se sukobiti; probudi li se ujutro s kostoboljom, gvinejski crnac misli daje druga duša izudarala njegovu dok je spavao. Spavačevu dušu može153susresti i duša netom preminule osobe i odnijeti je sa sobom; stoga na indonezijskom otočju Aru ukućani ne spavaju prve noći poslije smrtnog slučaja u obitelji, jer se drži daje pokojnikova duša još uvijek u kući pa se boje daje ne sretnu u snu.Nadalje, povratak duše može osujetiti i fizička sila. Santali pripovijedaju kako je neki čovjek zaspao, i pošto je silno ožednio, njegova je duša u obličju guštera napustila tijelo te ušla u vrč s vodom da se napije. Dogodilo se da baš tada vlasnik poklopi vrč, pa se duša nije mogla vratiti u tijelo i čovjek je umro. Dok su se njegovi prijatelji spremali spaliti ga, netko je otklopio vrč da natoči vode. Gušter je tako uspio pobjeći i vratiti se u tijelo, koje je odmah oživjelo, pa je čovjek ustao i

zapitao prijatelje zašto plaču. Kazaše mu kako su mislili da je mrtav i spremali se spaliti mu truplo. On im reče da se spustio u zdenac po vodu, ali je teškom mukom iz njega izašao te se netom vratio. Čuvši to, svi su uvidjeli o čemu je riječ.James George Frazer,Zlatna grana (1890,)(Preveo Dinko Telećan)154Nema nedospoj'nog za ni/ftarijaJN eki pobožan čovjek moljaše Boga da mu otkrije tko će mu praviti društvo na nebesima. Odgovor je stigao u snu: "Mesar iz tvoje četvrti." Čovjek se silno rastuži zbog toga što gaje dopalo prosto i neuko čeljade. Uze postiti, moliti se i kumiti. U snu se ponovilo: "Mesar iz tvoje četvrti." Pobožan čovjek je plakao, molio i navaljivao. Onda je u snu začuo: "Da nisi tako bogobojazan, zaista ti kažem, već bih te bio kaznio. Što je to nedostojno u čovjeku čije življenje nisi upoznao?" On ode k mesaru i zamoli ga da mu ispriča svoj život. Mesar mu reče da zarađenim novcem pomaže siromasima i pokriva kućanske troškove, što doduše i drugi rade. Sjetio se također daje svojedobno za velik iznos otkupio djevojčicu iz vojničkog sužanjstva. Omogućio joj je primjeren odgoj i namijenio ju je za ženu sinu jedincu, kad mu je jednog dana u kuću banuo ucviljen mladić koji mu reče kako je sanjao da se ondje nalazi odabranica njegova srca koju pozna od djetinjstva i koju su oteli neki vojnici. Mesar mu je bez krzmanja doveo djevojku. "Ti si doista Božji čovjek!", reče mu znatiželjni i pobožni sanjač. U dubini duše poželio je još jednom susresti Boga, da mu u snu zahvali na dostojnom pratiocu u vječnosti. Bog je bio kratak i jasan: "Nema nedostojnog zanimanja, prijatelju."Rabi Nisim, Hiburjafe mehaješua (Lijepa priča o spasenju)155Interno 5.Ugluho doba noći probudio sam se na rubu neobične provalije. Tik uz moj krevet, rasjelina u tamnom kamenu stropoštala se u polukrugovima, zamagljena smradnim isparenjima i lepetom ptičurina. Stojeći na uzanom vijencu od otpada, gotovo lebdeći u vrtoglavici, nekakav smiješan lik, ovjenčan lovorom, pružao mije ruku i pozivao me da siđem.Uljudno sam ga odbio, prožet noćnom stravom, navodeći kako svi

pohodi u nutrinu čovjeka završavaju površnim i ispraznim lupetanjem. Radije sam upalio svjetlo i iznova uronio u monotoniju tercina gdje mi glas što govori i plače u isti mah ponavlja kako sjećanje u nevolji na sretne dane najžešće peče.Juan Jose Arreola, Skupljene pripovijesti (1962.)156// pol us mmL omažem silovanoj noćiZrak je izrešetanPoput čipkeHicimaMuškaracaŠto su se povukliU rovoveKao puževi u ljušturuČini mi se Da zasopljeno Mnoštvo klesara Dlijetom tuče Po mojim ulicama Što su opločene Skrutnutom lavom A ja to slušam Ne videć U polusnuGiuseppe Ungaretti, Zakopana luka (1919.) (Prevela Morana Čale)157PirandelliaiiaPariški sanvJospođa vidi u snu svog ljubavnika. Isprva je to sno-morica ispunjena ljubomorom. Potom, noć u kojoj ra-zabire da ga ljubi. Najzad, ljubavnik joj želi pokloniti briljantnu ogrlicu, ali nepoznata ruka (što pripada prethodnom ljubavniku koji se obogatio na račun njezinih plantaža) otima ogrlicu. U napadaju ljubomore ljubavnik zadavi gospođu. Ona se probudi i dvorkinja joj dodaje kutiju s dijamantnom ogrlicom, onom iz sna. Uto stiže ljubavnik i potuži se da joj nije uspio kupiti ogrlicu, jer je već bila prodana, i pita je što bi joj drugo mogao pokloniti.Sadržaj jednočinkeSanjam (a možda i ne) (1920.)Luigija PirandellaOlika toga strašnog kraja Od smrtnika neviđena I za jutarnj ega sj aj a Daleka, neodređena,Zanijela me čudom sna! Osobitim nekim hirom Uklonio sam bilja sva, Sve je odisalo mirom,I zatim, pun oholosti, Zanio se zbog prizora Opojne jednoličnosti Metala i mramora!

Sve stubišta i arkade, Palača što kraja nema Uz jezerca i kaskade Pod kojima zlato drijema;Slapovi se teški nižu Ko zastori od kristala, Vise, sjaju se i kližu Niz zidine od metala.158159Kolonade, a ne šume, Okružuju tihe vode Gdje najade život glume I razgovor s njima vode.Ko uz stolnjak modre boje Obale su ružičaste I zelene, tako stoje Da grad u daljinu raste;Kamenje je nečuveno I valovi od magije; Ogledalo zapanjeno Nad svim što mu se otkrije!Bezbrižno ko magla lete I božanske rijeke gore, Liju svoje urne svete Na to dijamantno more.Ne pitam što želi rulja, Radio sam što sam htio: Pod tunelom od dragulja Ocean sam ukrotio!I sve, čak i crna boja Čisto, jasno, kao duga, Voda daje čuda svoja, A kristali daju druga.160I ne treba niti zvijezde, Ni sunca nad ovim krajem, Divote se same gnijezde I blistaju svojim sjajem!Ta čudesa što se miču Bila su (a to je novo, Samo ih se oči tiču!) Nijema kao nijemo slovo!Charles Baudelaire,Cvjetovi zla (1857.)(Prevela Dunja Robić)161IColeridgeov sanIlirski ulomak Kublaj-kan (pedesetak rimovanih i nepravilnih stihova izvanredne prozodije) odsanjao je engleski pjesnik Samuel Tavlor Coleridge jednoga ljetnog dana 1797. Coleridge piše da se bio povukao na imanje na granici Exmoora; neka ga je nelagoda bila nagnala da uzme sredstvo za spavanje; san gaje svladao nekoliko trenutaka pošto je bio pročitao odlomak iz Purchasa koji opisuje kako je Kublaj-kan, vladar komu je na Zapadu slavu pronio Marco Polo, zidao dvorac. U Coleridgeovu snu, odlomak slučajno pročitan nastavi klijati i umnožavati se; spavač spazi niz vizualnih slika i, jednostavno, riječi što su ih izražavale; nakon nekoliko sati probudi se s pouzdanjem daje

sastavio, ili dobio, pjesmu od tristotinjak stihova. Upamtio, ih je s jedinstvenom jasnoćom i mogao je pribilježiti onaj ulomak koji se sačuvao u njegovim djelima. Jedan ga neočekivan posjet omete, i poslije toga više se nije mogao sjetiti ostatka. "... otkri,* s nemalim iznenađenjem i gorčinom" - priča Coleridge - "da, premda je još čuvao neko nejasno i mutno sjećanje na opći sadržaj vizije, ipak je, izuzme li se kojih osam ili deset razbacanih redaka i slika, sve drugo nestalo, poupt slika na površini potoka u koji je bačen kamen, ali, jao, bez mogućnosti da se opet obnove". Swinburne je osjetio da je* Ovu zgodu Coleridge pripovijeda u trećem licu. 162ono što je preoteto vrhunski primjer glazbe na engleskome i da je čovjek vrstan da to raščlani mogao (metafora je od Johna Keatsa) rasplesti i dugu. Prijevodi ili sažeci pjesama kojima je temeljna vrlina glazba uzaludni su i mogu biti štetni; zaustavimo se, zasada, na tome daje Coleridgeu bila dana, u snu, stranica nedvojbene sjaj noće.Taj slučaj, premda izvanredan, nije jedinstven. U psihološkoj studiji The JVorld ofDream Havelock Ellis usporedio gaje sa slučajem guslača i skladatelja Giu-seppea Tartinija, koji je usnio daje Đavao (njegov sluga) izvodio na violini čudesnu sonatu; probudivši se, sanjač, po nesavršenu sjećanju, izvede Trillo del Dia-volo. Drugi klasičan primjer nesvjesnoga mozganja jest primjer Roberta Louisa Stevensona, komu je san (o čemu je sam izvijestio u Chapter on Dreams) dao sadržaj Olalle, i drugi 1884., Jekylla i Hydea.Tartini je želio budan oponašati glazbu iz sna. Ste-venson je iz sna dobivao sadržaj, što će reći: opće forme. Bliskije je Coleridgeovu verbalnom nadahnuću ono što ga je Prečasni Bede pripisao Caedmonu {Historia ecclesiastica gentis Anglorum, IV, 24). Slučaj se zbio potkraj VII. stoljeća u misionarskoj i ratničkoj Engleskoj saksonskih kraljevstava. Caedmon bijaše neuk pastir i ne više mlad; jedne se noći skrade s veselice pred-vidjevši da će mu donijeti harfu, a nije se osjećao kadrim pjevati. Zaspao je u staji, među konjima, i u snu ga netko zazva po imenu i zapovjedi mu da pjeva. Caedmon odvrati da ne zna, ali mu onaj reče: "Pjevaj početak stvorenih stvari." Caedmon tada izreče stihove koje163nikad prije nije bio čuo. Nije ih zaboravio ni onda kad se probudio, i mogao ih je ponoviti redovnicima obližnjega samostana u Hildu. Nije umio čitati, nego su mu redovnici objašnjavali ulomke iz svete povijesti, a on ih "preživaše poput čistoga živinčeta i pretvaraše u prekrasne stihove, i tako je opijevao stvaranje svijeta i čovjeka, i svu priču o

Postanku, i o Izlasku sinova Izrae-lovih, i njihovo došašće u obećanu zemlju, i mnoge druge stvari iz Biblije, i otjelovljenje, muku, uskrsnuće i uzašašće Gospodnje, u došašće Duha Svetoga, nauk apostolski i, uz to, strahotu Posljednjega Suda, užas paklenskih muka, divote Raja, i smilovanja i kazne Gospodnje". Bio je prvi posvećeni pjesnik engleskoga naroda; "nije mu bilo premca" - veli Bede - "jer nije učio od ljudi nego od Boga". Mnogo godina poslije prorekao je čas svoje smrti i dočekao je spavajući. Nadamo se da je opet susreo svog anđela.Na prvi se pogled Coleridgeov san može učiniti manje krasnim od sna njegova preteče. Kublaj-kan čudesan je sastav, a gotovo je jedina vrlina himne od devet stihova koju je sanjao Caedmon to što joj je izvor onirički, ali je Coleridge već bio pjesnik, a Caedmonu je njegov zaziv otkriven. Ipak, postoji dodatno događaj koji uzdiže gotovo do nedokučivosti čudo sna u kojem se začeo Kublaj-kan. Ako je taj događaj istinit, pripovijest o Coleridgeovu snu počinje mnogo stoljeća prije Coleridgea i još nije privedena kraju.Pjesnik je sanjao 1797. (neki vele 1798.), a objelodanio je izvješće o snu 1816., kao bilješku ili opravdanjenedovršene pjesme. Dvadeset godina poslije, pojavio se u Parizu, u odlomcima, prvi zapadnjački prijevod jedne od onih sveopćih povijesti kojima perzijska književnost tako obiluje, Povijesni zbornik Rašidudina Faz-laha, koji potječe iz XIV. stoljeća. Na jednoj se stranici čita: "Na istok od Šang-tua Kublaj-kan sazda dvorac po nacrtu koji bijaše vidio u snu i koji sačuva u sjećanju." Onaj koji je ovo napisao bio je vezir Gazana Mah-muda, potomka Kublajeva.Mongolski vladar iz XIII. stoljeća usnio je dvorac i sazdao ga po viziji; u XVIII. stoljeću jedan engleski pjesnik , koji nije mogao znati da je ta građevina izvedena iz sna, sanja pjesmu o dvorcu. U usporedbi s tom simetrijom, koja radi dušama ljudi što spavaju i obuhvaća kontinente i stoljeća, ništa su, ili vrlo malo, čini mi se, levitacije, uskrsnuća i ukazanja u pobožnim knjigama.Koje nam je objašnjenje draže? Oni što unaprijed odbacuju nadnaravno (gledam, uvijek, pripadati toj družbi) prosudit će daje priča o ta dva sna puka podudarnost, crtež što gaje izradio slučaj, poput oblika lavova i konja koje, katkada, stvaraju oblaci. Drugi će zaključiti daje pjesnik, nekako, znao daje car bio sanjao dvorac i samo zato kazao daje sanjao pjesmu kako bi stvorio blistavu maštariju, koja tako zabasuruje, ili opravdava, ono krnje i rapsodično u stihovima.* To je nagađanje* Početkom XIX. stoljeća, ili potkraj XVIII., podvrgnut sudu čitalaca

klasičnoga ukusa, Kublaj-kan bio je mnogo pretjeraniji nego sada. Godine 1884., prvi životopisac Coleridgeov, Traill, još je mogao napisati: "Ekstravagantna onirička pjesma Kublaj-kan nije mnogo više od psihološkoga kurioziteta..."164165uvjerljivo, ali nas obvezuje da pretpostavimo, svojevoljno, neki spis, koji sinolozi nisu identificirali, gdje je Co-leridge mogao pročitati, prije 1816., san Kublajev*. Zanosnije su pretpostavke koje nadilaze razumsko. Na primjer, možemo pretpostaviti daje careva duša, pošto se srušio dvorac, prodrla u dušu Coleridgeovu, da bi ga on iznova izgradio u riječima, trajnijima od mramora i kovina.Prvi je san pridodao stvarnosti dvorac; drugi, što se zbio nakon pet stoljeća, pjesmu (ili početak pjesme), koju je nadahnuo dvorac. Sličnost tih snova omogućuje da se nazre jedinstvena osnova; dugo razdoblje otkriva nadljudskoga izvodioca. Istraživati naum toga besmrtnika, ili dugovječnika, bilo bi, možda, isto toliko drzovito koliko i uzaludno, ali se može naslutiti da ga on nije ispunio. God. 1691. otac Gerbillon, iz Družbe Isusove, potvrdio je da su od dvorca Kublaj-kanova ostale samo razvaline; znamo daje od pjesme uščuvano jedva pedesetak stihova. Te činjenice dopuštaju da pretpostavimo da nizovi snova i radova još nisu privedeni kraju. Prvome je sanjaču bilo dano, obnoć, viđenje dvorca, i on gaje sazdao; drugome, koji nije znao za san predša-snikov, pjesma o dvorcu. Ako ova shema nije pogrešna, neki će čitatelj Kublaj-kana sanjati, jedne noći od koje nas dijele stoljeća, kakav mramorni kip, ili neku glazbu. Taj čovjek neće znati da su još dvojica sanjala; možda niz snova nema kraja, možda je ključ u posljednjem.Čim sam ovo napisao, nazirem, ili vjerujem da nazirem, drugo objašnjenje. Možda neka praslika, kojajoš nije otkrivena ljudima, neki vječni predmet (da se poslužim Whiteheadovim izrazom), postupno ulazi u svijet. Njezino prvo očitovanje bijaše dvorac, a drugo pjesma. Tko bi ih usporedio, vidio bi da su, u biti, isti.Jorge Luis Borges (Preveo Marko Grčić)Aspij'agovi snoviM<* Vidi John Livingston Lowes, "The Road to Xanadu" {Put u Xanadu), 1927., str. 358, 585..eđanski kralj Kijaksar umro je nakon četrdeset godina vladanja i na

prijestolju gaje naslijedio sin Asti-jag. On je imao kćer koju je nazvao Mandana, i Astija-gu se u snu prikazalo kako se ona toliko pomokrila da je njegov grad bio poplavljen te da se cijela Azija našla pod vodom. Kad je Mandana dorasla za udaju, nije je htio dati nikome od Međana koji bi njega bili dostojni, već ju je dao Perzijancu po imenu Kambiz, za kojega je vidio daje iz dobre kuće i mirne naravi, no ipak gaje smatrao mnogo nižim od bilo kojeg Međanina srednjeg staleža.Pošto se Mandana udala za Kambiza, Astij agu se prve godine prikazao nov san: činilo mu se da iz stidnice njegove kćeri izrasta loza i da ta loza obrasta cijelu Aziju. Prizor nije ostavljao mjesta dvojbi: dijete će zavladati umjesto njega. Astijag dade pozvati kćer iz Perzije i, kad se dijete rodilo, naloži rođaku Harpagu da ga uzme,166167ubije i sahrani. Harpaga obuzmu strah i grizodušje, te on preda dijete pastiru Mitradatu i naredi mu da ga on ubije. Mitradatova žena Kuja upravo je bila donijela na svijet mrtvorođenče. Dječak kojega su im predali bijaše urešen zlatom i odjeven u svečane haljinice. Njih se dvoje dogovore da ih zamijene, te da mrtvo dijete izlože u planini, a donesenog dječaka othrane kao svoje. Tako neće biti uhvaćeni u neposlušnosti prema gospodarima i njihova odluka neće biti zla. Dijete je raslo i pastirska djeca su ga u igri proglasila kraljem. Dijete-kralj jednom je prigodom iskazalo svoju zapovjedničku narav. Čuvši kako je mališan svojski izdevetao sina jednog uglednog Međanina, Astijag primora Mitradata da mu oda porijeklo tog dječaka. Tako je saznao za Harpago-vu prijevaru. Gradeći se da oprašta Harpagu, naloži mu da pošalje svoga sina njegovu unuku i pozove ga na gozbu. Ondje je Harpagu dao poslužiti pečenku od dijelova njegova sina. Uvjerivši se naknadno u žalosnu istinu, Harpag nije izgubio prisebnost, nego je prikupio ostatke i otišao kući. Astijag je, pak, ponovo ispitao svoje svećenike. Oni su mu odgovorili: "Dječak je predodređen da bude kralj. Budući daje već vladao među pastirima, neće još jedanput zavladati." Astijag se razveseli i pošalje dječaka pravim roditeljima, koji su bili presretni što im je sin živ. Dječak Kir je odrastao i postao ratnički prvak. Uz Harpagovu pomoć svrgnuo je Astija-ga i blagonaklono ga zadržao kod sebe sve do njegove smrti. Tako je Kir, bivši pastir, utemeljio perzijsko carstvo, a sve to opisuje Herodot u I. knjizi Povijesti.(Prema predlošku u prijevodu Dubravka Škiljana)168

\J spješan život zapravo je mladenački san ostvaren u zreloj dobi.Alfred de Vigny3poru i hljehArapska verzijaJVLusliman, kršćanin i Židov putuju zajedno, potrošili su zalihe hrane, a čekaju ih još dva dana putovanja kroz pustinju. Te su večeri pronašli jedan hljeb. Što sad? Za jednoga dovoljno, ali za trojicu premalo. Donesoše odluku da ga pojede onaj tko bude usnio najljepši san. Sutradan ujutro reče kršćanin: Sanjao sam da me zloduh vodi u pakao koji mi se prikazao u svoj svojoj grozoti. Musliman reče: Sanjao sam da me anđeo Džibril vodi u raj koji mi se prikazao u svoj svojoj divoti. Židov reče: Sanjao sam da zloduh vodi kršćanina u pakao i da anđeo Džibril vodi muslimana u raj, pa sam pojeo hljeb.Nuzhetol Udeba169IŽidovska verzijaIsus, Petar i Juda putuju zajedno. Stižu do krčme. Ostala je jedna jedina patka... Petar: Sanjao sam da sjedim uz Božjega sina. Isus: Sanjao sam da Petar sjedi uz mene. Juda: Sanjao sam da sjedite jedan uz drugoga i da ja jedem patku. Sva trojica potražiše patku. Patki ni traga.Historia Jeschuae Nazareni3amo naprjj'edKJh, izvrsno! Neka beskonačnost uđe!Louis AragonIzmeđu sna i javev>/snovna vrlina ove otočne klime* temelji se, kao što reče onaj Moliereov liječnik, na njezinim "uspavlju-jućim svojstvima". Samo se spavanjem čovjek može odmoriti od pretjerane dokonosti. Čuveni naputak sa-lernske škole (sex horas dormire...), premda sročen na izvrsnoj makaronskoj latinštini, zvučao bi kao neukusna šala. Šest sati ležanja! Da se odužimo pedagogiji, prihvatimo minimum od osam ili devet sati, što ne uključuje obvezatnu popodnevnu sijestu. Ne moramo se plašiti posljedica; ovdje su rezerve sna neiscrpne, kao i nepregledna rijeka Parana: nakon četiri zaveslaja, kao da ste progutali sredstvo za uspavljivanje i jedva uspijevate izdržati do najave policijskog sata. Mogu samo reći da sam tako savladao najgore nesanice - one što ih u zoru donosi sjeverni vjetar - ne utječući se krajnjem i uvijek pogibeljnom sredstvu zabranjene, drugim riječima, dosadne lektire. Ovdašnja

vegetacija pravi je blagoslov za živce: ponekad mi se čini da se pretvaram u vrbu...Posvetit ću, dakle, svoj nedjeljni zapis smirujućoj temi što je najavljuje naslov, kao kakav zavjetni dar bogu Morfeju. Nitko mi neće moći predbaciti da ne vladam materijom. Ako se predmet razmotri pomnije, odnosno, između sna i jave, možda neće ispasti tako* Posrijedi su otoci na rijeci Parana, u široj okolici Buenos Airesa.170171nevažan kao što se čini. San nije zastoj u životu, nego jedna od njegovih najneobičnijih faza, jer pliva u misteriju i graniči s nadnaravnim. Zato ga pjesnici razumiju bolje od fiziologa. Dok potonji raspravljaju da li stanje mozga u snu odgovara pomanjkanju ili navali krvi, ne nalazeći konačan odgovor, poete, od Homera do Tennvsona, naziru istinu kroz šarenu prizmu iluzije. Najveći od svih njih izrekao je ove duboke riječi što dopiru do one razine koju ne mogu doseći sonde ni psihometri: "Mi smo ista tvar/od koje snovi sazdani su...* A Mussetov junak, tumačeći na svoj način božanskog Shakespearea, divno kazuje:La vie est un sommeil, Vamour en est lereve...A kako je tek istančan naš psihički instrument! Ovaj naš suvremen i nijansiran jezik i dalje trpa u Sanchove bisage, obilježene jednom jedinom etiketom sna, cijelu onu porodicu stoje tvore sommeil, somme, songe, reve, reverie, itd., i tako razudenu ljestvicu svodi na jedan ton!Prilično rijetko sanjam - dok spavam, naravno. Može mi proteći nekoliko noći bez tog "nesvjesnog mozganja" koje je za većinu ljudi sinonim za spavanje. A kako znadem da djelom i ponašanjem nisam mjesečar, prema ustaljenoj teoriji morao bih priznati da se uglavnom ne sjećam snova zato što tih snova nije ni bilo. Vidjet ćemo da i u tome ima razlika, jer je zbilja nešto* W. Shakespeare, Oluja, IV, 1. Preveo Antun Šoljan. 172manje jednostavna od teorije. Kako god bilo, ja sam dosta razmišljao o toj neobičnoj organskoj disocijaciji koja predstavlja svojevrstan periodički razlaz duše i tijela. Možda upravo zbog svoje slabe učestalosti moji snovi ostaju trajnije upamćeni nego kod drugih ljudi. Još uvijek pamtim četiri ili pet snova iz svog dalekog djetinjstva, gotovo s istom jasnoćom kao i onaj što me pohodio preksinoć i dao mi povod za ove retke. Na nj ću se vratiti kasnije. Neke sam snove zapisao u bilježnicu: pojedini su tako čudnovati ili grozomorni da mi je i danas dovoljno

pročitati bilješku da bih ponovno doživio prvobitni osjećaj silovite tjeskobe ili strave.Osim toga, zapazio sam u svojih bližnjih, ponekad sasvim neposredno, vanjske manifestacije sna, posebno noćne more. Moj skitalački život dao mi je za to dosta materijala. Na putovanjima gdje se miješa svatko sa svakim, od bolivijskih svratišta do brodskih kabina i spavaćih kola, vidio sam i odviše drama i komedija usnule čeljadi. Ali nijedan kasniji doživljaj nije bio tako potpun i trajan kao onaj prvi, što ću ga opisati jer je njegov akter umro. Poslužio je kao temelj moje skromne teorije sna; na nj sam neizostavno upućivao svoje naknadne opservacije, čak i tvrdnje u knjigama, da bih im dokazao ispravnost. Protekle su brojne godine, i moj analitički instrument vjerojatno je istančaniji. Pa ipak, rezultati te duge mladenačke inicijacije za mene su neizbrisivi, i vidim da kamen kušnik nije ostario.Ima tome dvadeset i tri godine, živio sam u Salti, kod trgovca iz pokrajine Tucumana. Iako je u našem kolonijalnom zdanju, gdje se mogla udobno smjestiti cijela173Noina obitelj, praznih soba bilo napretek, nas dvojica, kao prisni prijatelji, spavali smo u istoj sobi jer smo voljeli čavrljati ležeći u postelji. Uglavnom smo zajedno odlazili na počinak; kad nekim slučajem ne bismo zajedno krenuli u noćni život, onaj koji bi se ranije vratio obično je čekao u obližnjem biljarskom salonu. A budući da sam ja već bio stekao lošu navadu čitanja u krevetu, zaspao bih sat-dva kasnije od svog prijatelja. On koji je budan bio sušta ugladenost, na spavanju bi postao mau-vais coucheur. Kad je bio najmirniji, hrkao je da se sve orilo, pa se i sam znao prenuti, prestrašen vlastitim tru-bljenjem. Ali to nije bilo ono najgore. Moj je prijatelj sanjao naglas, opsjednut groznim snoviđenjima što su u meni izazivala svakojake reakcije, ako tako mogu nazvati sve ono što sam u svom nestrpljenju znao lanu-ti. Kad sam se uvjerio u loše strane zajedničke sobe, već je bilo kasno da tome doskočim. Najprije me odvratila naklonost prema njemu, a potom znatiželja ili, točnije rečeno, sve veće zanimanje za moždanu dramu koja se zbivala pred mojim očima, odnosno ušima, i iza spuštenog zastora, pa sam se ja od nijemog svjedoka neo-sjetno preobrazio u upućenog suradnika.Neću se zadržavati na pojedinostima što se uklapaju u klasičnu teoriju i što ih je moje višemjesečno iskustvo potvrdilo, nego ću samo ukazati na ona obilježja koja joj otvoreno protuslove. U medicinskim raspravama, a pogotovo u psihijatriji - koja među tim novim disciplinama prednjači u

nagađanju i uvrnutim tezama - čovjek će uzalud tražiti istinski znanstveni duh koji zazire od konvencionalnih formula i ne nabacuje svaki174čas magister dixit. Skreću nam pozornost, recimo, na to da su halucinacije okusa i, nadasve, njuha, puno rjeđe od halucinacija drugih ćutila. Taje primjedba nevažna, ako prihvatimo da se na javi osjeti okusa i mirisa ne dadu predočiti: mi ne možemo zamisliti miris jasmina koji ima vlastitu narav i razlikuje se, uzmimo, od naravi ljubičice. Što se tiče okusa, čiji su osjeti nerazdvojno vezani s osjetima opipa, njegovo mutno ili pretpostavljeno javljanje u snu nužno je iluzorno ili se temelji na rečenoj vezi.Opsežna rasprava Brierrea de Boismonta prepuna je naivnih slučajeva, bez zrna kritike kao u Lombroso-vim opisima. Spominje se, naravno, klasičan slučaj čuvene Tartinijeve sonate koju je kompozitoru, prema vlastitim riječima, "izdiktirao sam nečastivi". Psihijatrijsko tumačenje, koje to djelo pripisuje fenomenu nesvjesnog mozganja, otkriva da učenjakova lakovjernost ne zaostaje za glazbenikovom, nego je pače i nadmašuje. Ja više volim tu legendu takvu kakva jest, s vragom i rogovima.Pa onda one trivijalne anegdote vezane uz somnam-bulizam, što ih autori uredno preuzimaju jedan od drugoga, premda znaju protusloviti njihovim teoretskim načelima. Ovamo spada ona poznata pripovijest o redovniku, koju iznosi Fodere i ponavljaju je svi njegovi nasljednici. Pripovijeda prior kartuzijanskog samostana da je jedne noći, dok je nešto pisao, u njegovu ćeliju ušao mladi klerik kruta držanja, ukočena pogleda i zgrčena lica. Mjesečar se uputio prema priorovu krevetu, srećom bez spavača, i u nj triput zabio nožinu što ju je175nosio sa sobom... Prior je sutradan porazgovarao s redovnikom i on mu je u tančine opisao prizor iz prethodne noći, dodavši da gaje na imaginarni zločin naveo san u kojemu je prior ubio njegovu majku...Ne ulazeći u raspravu o tom slučaju, koji može biti stvaran, nema dvojbe daje, osim drugih očito apokrifnih pojedinosti, cijela ta ispovijest pacijenta iskonstruirana. Čovjek koji poslije mjesečarskog ispada nastavlja spavati, poslije buđenja uopće se ne sjeća svoga ponašanja, ponajmanje sna što ga je tobože na to naveo: amnezija je potpuna. To se ne zbiva u slučajevima noćnih mora što se naglo prekidaju zbog nekog vanjskog razloga. Ta razlika, koju držim bitnom, potvrdit će se u mojem

slučaju iz Salte. (...)Prijatelj o kojemu sam već govorio nije bio tipični mjesečar, premda sam u dva-tri navrata opazio da se, sveudilj spavajući, osovljuje u postelji i počinje odijevati. Tjeskobni snovi pohodili su ga gotovo svakonoćno. Patio je od kroničnih želučanih tegoba i, naravno, kad ne bi propustio večernji obrok, snomorica je bila neizbježna. Ona bi nastupila s prvim snom, gotovo uvijek je imala jednake vanjske manifestacije, što su odražavale internu dramu bez većih varijacija, a tu dramu mi je akter ispričao dvadeset puta. Ako izostavim detalje, gotovo uvijek je bila posrijedi kavga kojoj su kumovali ljudi sponekom, nadničari ili majstori (moj je prijatelj imao šećeranu); oni su mu dobacivali uvrede, spavač bi se ražestio, obasipao ih prijetnjama koje su mi najavljivale neizbježno koban rasplet. Ubrzo bi jauknuo, i nakontoga stao stenjati: netko gaje ubo nožem u predio iznad želuca pa je osjećao samrtne muke...Moj nevoljni prijatelj opisivao mije taj prizor s dirljivom lucidnošću i začudnim koloritom. Kao što rekoh, u njemu su varirala samo neka sporedna obilježja. Nije mi dugo trebalo da ga naučim naizust, kao Crvenkapicu. U početku me čudila nevjerojatna brzina radnje: ono što je u pričanju moglo ostaviti dojam da traje satima, zapravo je bilo zbijeno u nekoliko sekunda. Budući da sam u tim trenucima gotovo uvijek bio budan, često bih uspio preduhitriti napadaj i to tako da sam mijenjao položaj spavača. Ponekad bih se umiješao u prizor, stao bih tobože na stranu napadnutoga, pomagao mu, pokazivao neprijatelje u bijegu ili oborene u prašinu poslije našeg junačkog otpora. Ta moja sugestija obično je bilo djelotvorna - za moga prijatelja korisna, a za mene zabavna - pa sam je često primjenjivao, u potrazi za novim efektima.Kad bi se pacijent probudio u času moje intervencije, stao bi mi pričati o mojim podvizima od kojih mi je zastajao dah: moja četiri zbiljska poklika predstavljali su kratku i sirovu potku koju bi snoviđenje preobrazilo u fantastičnu epopeju. Ali, kad bi, prevladavši krizu i izbjegavši probavne tegobe, moj prijatelj nastavio spavati bez buđenja, sutradan ujutro nije se baš ničega sjećao. Takve reakcije, što sam ih često iskusio i u drugim okolnostima potvrdio, navode me da, protivno onome što sam na raznim mjestima pročitao, ustvrdim da:1761771. sugestija može biti djelotvorna u normalnom snu (kamo, psihološki gledano, pripada i snomorica) i u mje-sečarskom snu;

2. amnezija koja nastupi poslije neprekinute noćne more vjerojatno ima iste uzroke kao i zaboravljanje običnih snova.Ti uzroci leže u superpoziciji novih slika na prethodne. Rečeno je da snovi najradije nailaze prije jutarnjeg buđenja, i da se tada širom otvaraju bjelokosna vrata mašte. Posljednji snovi bivaju i jedini snovi, jer su prekrili ili izbrisali one prethodne. Baš kao što od vojske koja maršira ostaju vidljivi samo tragovi zadnjih redova. (...)San zauzima dobar dio našega života. A opet, nema dvojbe daje snivanje povremeni oblik ludila, periodički delirij s ovim ili onim obilježjima. Delirij, odnosno, bulažnjenje, etimološki uzevši, znači "sijanje izvan brazde". Ta slika ne znači daje brazda nespretno uzorana ili da je sjeme loše kvalitete, ona samo označava odstupanje, pogrešni smjer. To je delirij u uobičajenom obliku: niz nesuvislih čina ili riječi, bez posljedica i svrhovitosti, premda bi, pojedinačno gledajući, svaki čin mogao biti razložan i svaka riječ na mjestu. Zar to nije najbolja definicija tlapnje? (...)Paul Groussac, Intelektualno putovanje (1904.)A/a/fov osmijehidio Alah kako Isus obilazi neku dolinu i kako ga hvata san i kako mu se u snu prikazala izbijeljela lubanja. Reče Alah: Hajde, Isuse, pitaj je pa će ti odgovoriti. Isus se naglas pomoli i od njegova čudotvornog daha lubanja progovori. Reče da joj duša čami u vječnoj kazni zato stoje pripadala narodu kojega je pogodila Alahova srdžba. Opisala je Azrajela, anđela smrti, i prizore i kazne što ih je vidjela na svakima od sedmorih vrata pakla. Isus se opet pomoli, i lubanja stekne tijelo i život. Dvanaest je godina služila Svemogućemu, a potom je skončala u Božjem miru. Tada se Isus probudio i nasmiješio. Onda se i Alah nasmiješio.Narodna sa Bliskog istoka178179

IN isam zbiljna, vjerojatno nikoga ne zanimam. Ja sam dronjak, zavisnik, priviđenje. Živim među bojaznima i željama; te bojazni i želje održavaju me i razaraju. Rekoh već da sam dronjak.Počivam u tmini, u dugotrajnim i neshvatljivim zaboravima. Iznebuha me primoraju da izađem na vidjelo, u prodornu svjetlost što mi zamalo jamči zbiljnost. A onda se opet pozabave sobom i zaborave na mene. Ja tonem u mrak, sve se uzaludnije koprcajući, svedena na ništavilo, na jalovost.

Noć je moja domaja. Muž, raspet na snoviđenju, uzalud me pokušava odbaciti. Ponekad, s ustreptalom nespretnošću, nekako ugodim želji žene koja se odupire u snu, sva zgrčena, i najposlije se preda, izduljena i meka kao jastuk.Egzistencija mije nestalna, razapeta sam između ta dva bića koja se mrze i vole, koja su roditelji nakaznog djeteta. Unatoč tome, ja sam lijepa i grozna. Remetim mir toga para ili u njemu izazivam žarču ljubav. Ka-dikad se smjestim među njima, i intimni zagrljaj čudesno me uspostavi. On zapaža moju prisutnost i uporno se želi uništiti, naći mi zamjenu. Najzad se ipak preda, iscrpljen, okrene leđa ženi, ispunjen kivnošću. Ja ostajem uz nju, uzbuđena, i grlim je nepostojećim rukama što se postupno razlazu u snu.Na početku sam zapravo morao reći da se još nisam rodila, da nastajem sporo i tjeskobno, u dugočasnom i dubinskom procesu. Oni svojom ljubavlju nesvjesno zagorčavaju moje nerođeno žice.Dugo mi grade život u svojim mislima, nespretnim rukama što me uporno oblikuju, mijese i rastaču, nikad zadovoljni.Ali jednog dana, kad slučajno postignu moju konačnu formu, ja ću im umaknuti i uspjet ću samu sebe sanjati, u zbiljskoj punini. Oni će se razdvojiti. Ja ću napustiti ženu i progonit ću muškarca. Stražarit ću na vratima spavaće sobe, vitlajući plamenim mačem.Juan Jose Arreola, Skupljene pripovijesti (1962.)Ci'huang Tzu je usnio daje leptir i, probudivši se, nije znao da li je čovjek koji je usnio daje leptir ili je leptir koji sanja daje čovjek.Herbert Allen Giles, ChuangTzu (1889.)180181

sanUkjj'anovi snovi1 e noći u Napulju, poslije obilaska Vezuva, žar uzbuđenja što sam ih doživio u toku dana nije mi podario san, tako potreban mojim iscrpljenim udovima, nego je izazvao užasna snoviđenja. Plameni jezici vulkana i mračni bezdan lišen tame preplitali su se s kojekakvim besmislicama razigrane mašte, i kad bih se probudio iz tih ubitačnih snova, uporno me progonila jedna jedina pomisao, kao da je posrijedi zbiljska činjenica... Umrla mi je majka! Srećom, ona je uz mene i podučava me davnašnjim stvarima koje ne poznam, a svi ostali su ih

zaboravili. U svojoj sedamdeset i šestoj godini moja majka prešla je Ande da se oprosti od sina, prije nego ode u grob. Sama ta pojedinost bila bi dostatna da predoči moralnu čvrstinu njezine naravi.Domingo Faustino Sarmiento, Uspomene iz pokrajine (1851.)rčki sofist Lukijan iz Samosate (o.l25. - 185.) poznat je po svojim snovima. U jednom od njih opisao je svoje djetinjstvo stoje proteklo i odrazilo se u viđenjima. Okušao se u kiparstvu, kao učenik u radionici svoga strica, i tada su mu se u snu ukazale dvije žene, Retorika i Kiparska umjetnost, koje su hvalile i uzdizale svoju vrijednost. Lukijan se priklonio Retorici, stekao bogatstvo i ugled, te je sokolio mlade ljude da se povedu za njegovim primjerom i da ne posustanu pred prvim poteškoćama u životu. U snu što ga je nazvao Pijetao, Mikilije sniva o bogatstvu i žali se na bijedan ratarski život. Probudi ga kukurijekanje pijetla koji je u prethodnom životu bio Pitagora. Pijetao objasni rataru da je bogatstvo izvor nevolja i briga, i da siromaštvo omogućuje spokojniji i sretniji život. U trećem snu, Putovanju u podzemni svijet ili Tiraninu, pripovijeda o dolasku pokojnika u Had. Filozof Kinisk sve okreće na šalu, a Tiranin očajava, nastoji pobjeći i ponovo steći negdašnju moć i slavu. Uto stiže Mikilije (sada postolar, a ne više ratar) koji ne strahuje od konačne presude i očekuje je s radosnom znatiželjom. On i Kinisk zadobit će blaženstvo, a Tiranin će biti kažnjen.Rodericus Bartius, Jedni su brojevi, a drugi nisu (1964.)182183Sjene od/eriup 7Hade, predstava tvorac, u svome teatru Što na vjetru krhke temelje zasniva Sjene odjenut znade u raskošno ruho.Luis de Gongora n sad sanja - rekao je Cvilibim - i što misliš o čemu sanja?Alica je rekla: "To nitko živ ne zna."- Ma nemoj! Sanja o tebil -uskliknuo je Cvilibim i pobjedonosno pljesnuo dlanovima. - I što misliš, kad bi on sad prestao sanjati o tebi, gdje bi bila?- Ovdje gdje sam i sad, jasno - rekla je Alica.- A ne, // ne! - odvratio je prezirno Cvilibim. - Ne bi bila nigdje! Pa ti si samo nešto u njegovom snu!- Kad bi se ovaj tu kralj probudio - dodao je Cvili-bum - ti bi nestala... fuć... ugasila ko svijeća!Lewis Carroll, Stoje Alica otkrila iza zrcala (1872.)

(Preveo Antun Šoljan)184Drea/f/P/gersLJ djetinjstvu sam žarko obožavao tigra, i to ne žućkastoga jaguara s plutajućih biljnih otočića po nabujaloj Parani i iz amazonskoga gustiša, što ga ovdje nazivaju tigre, nego ispruganoga, azijskoga, kraljevskoga tigra, s kojim se smiju suočiti samo ratnici iz kule na slonovskim leđima. Uobičajio sam bio, bez kraja i konca, stajati pred jednim od kaveza u Zoološkome vrtu; cijenio sam debele enciklopedije i prirodopisne knjige po sjaj noći njihovih tigrova. (Još se sjećam tih slika: ja koji ne mogu bez pogreške upamtiti čelo ili osmijeh žene.) Prođe djetinjstvo, izblijedješe tigrovi i strast za njima, ali su još u mojim snovima. Na toj potonuloj ili zbrkanoj razini oni i dalje vladaju, i to ovako.Usnula, smete me san, i odmah znadem da je to san. A onda pomislim: ovo je san, čista zabava moje volje, i sad kad sam neograničeno moćan, hajde da proizvedena tigra.0 nesposobnosti! Nikad moji snovi ne umiju začeti žuđenu zvijer. Pojavi se tigar, istina, ali razuden, ili slabašan, ili nečistih oblika, ili nedopustivo velik, ili pretjerano nepostojan, ili nalik na psa ili pticu.Jorge Luis Borges (Preveo Marko Grčić)185Hram, grad artiepipovl sanIN aročito je hram - sveto mjesto par excellence - imao nebeski prototip. Na brdu Sinaju, Jahve pokazuje Moj-siju "oblik" svetišta što ga ovaj ima izgraditi za njega: "Pri izgradnji prebivališta i svega u njemu postupi točno prema uzorku koji ti pokažem... Pazi! Načini ih prema uzorku koji ti je na brdu pokazan." (Izl 25, 9, 40) A kada svome sinu Salomonu predaje plan za zgrade hrama, za šator, i za sve potrepštine u njima, David ga uvjerava daje "sve to u skladu s onim što Jahve napisa vlastitom rukom da bi razjasnio cijelo djelo za koje on pribavi uzorak." (1 Ljet 28,19). I on je, dakle, vidio, nebeski model.Najraniji dokument koji se odnosi na arhetip nekog svetišta jest natpis vezan uz hram što gaje kralj Gudea podigao u Lagašu. Kralj u snu vidi božicu Nidabu, koja mu pokazuje pločicu na kojoj su zapisana imena blagotvornih zvijezda, i boga koji mu otkriva plan hrama. I gradovi imaju svoje božanske prototipove. Svi su babilonski gradovi imali arhetipove u sazviježđima: Sip-para u Raku, Niniva u Velikom medvjedu, Assur u Ark-turu itd. Senaherib je dao izgraditi Ninivu u skladu s "oblikom... zacrtanim u davno doba rukopisom nebeskih

zvijezda." Model ne samo da prethodi zemaljskoj arhitekturi, nego je i smješten u idealnom (nebeskom) području vječnosti. To nagoviješta i Salomon: "Odredio si mi da sagradim Hram na Svetoj gori tvojoj i žrtve-186nik u gradu boravišta tvojeg, u liku svetoga šatora, koji si od iskona bio spremio." (Mudr 9, 8)Nebeski je Jeruzalem stvorio Bog prije no što gaje sazdala ljudska ruka; upravo o njemu govori prorok u Baruhovu Sirijskome otkrivenju, II, 4, 2-7: '"Misliš li da ovo je grad o kojemu rekoh: "Na dlanovima ruku Svojih sam te isklesao"? Zdanje što je sada podignuto medu vama nije ono koje je otkriveno sa Mnom, koje se ovdje priprema od vremena kada sam naložio da se stvori Raj, i pokazao ga Adamu prije njegova grijeha...'" Nebeski Jeruzalem nadahnjivao je sve hebrejske proroke: Tobiju (13,16), Izaiju (59,11 i d.), Ezekijela (60) itd. Da bi mu pokazao grad Jeruzalem, Bog izaziva u Ezekijela ekstatičnu viziju i nosi ga na visoku planinu. Sibilinska proročanstva, pak, čuvaju spomen na Novi Jeruzalem, u središtu kojega blista "hram... s divovskim tornjem koji dotiče samo nebo i kojega svi vide..." No najljepši opis nebeskog Jeruzalema javlja se u Otkrivenju (21, 2 i d.): "I opazih kako 'Sveti grad' - novi 'Jeruzalem' - silazi od Boga s neba, opremljen poput zaručnice koja je nakićena za svoga muža."Mircea Eliade, Mit o vječnom povratku (1965.) (S engleskoga preveo Dinko Telećan)187Poslovice iXXI.Usnih da Boga gledam I da mu se klanjam. Usnih da sluša me, predan... A zatim usnih da sanjam.XLVI.Usnih da Boga čujem Kako mi Ne spavaj! kliče, Kad Boga savlada sanak Da mu Budi se! vičem.Antonio MachadoEp caepem je zrno koje sanja klas, antropoid koji sanja čovjeka, čovjek koji sanja ono što će uslijediti.Ravmond de Becker188G/las*h sarijdčđlll/unapije je vrlo maštovito rekonstruirao život Jam-bliha iz Halkide (o.

250. - o. 325.). Znamo daje bio učenik Porfirija koji gaje posebno cijenio; znamo daje bio učitelj neoplatonizma u Siriji gdje su se uz njega obrazovali Teodor iz Azine, Deksip, Sopatar, Eufrazije, Edezije, Eustakije. Njegovo glavno djelo opširan je komentar Pitagorina učenja u deset knjiga, od kojih je sačuvano pet. Focije u svojoj iscrpnoj Biblioteci, tn&-noj i Myriobiblon, govori o neobičnom smjeru kojim je poveo neoplatonizam. Budući daje Eunapije poznavao kaldejsku predaju, priklonio se ritualnoj magiji, zagovarao je misticizam i spasenje duše zapetljao u sumnjivo podcjenjivanje znanja. Htio je postati predvodnik radikalne mistično-magijske reakcije protiv širenja kršćanstva, pa su ga nazvali "novi Asklepije". Od njegovih snova o spasenju nije se ništa sačuvalo. U djelu De mysteriis aegiptorum (koje mu se pripisuje) navodi kako su čovjeku "božanski snovi" podareni dok pluta između sna i jave, i da zato možemo čuti glas sanjača: glas koji biva tajanstven (izobličen) kao što neobična bivaju i snoviđenja.Rodericus Bartius, Jedni su brojevi, a drugi nisu (1964.)189D' sanJLJrugi dio trodijelnog dijaloga što gaje Denis Dide-rot (1713. - 1784.) ostavio u rukopisu koji je objavljen tek 1830. Naslovi su pojedinih dijelova: Entretien en-tre d'Alembert et Diderot/Razgovor d'Alemberta i Di-derota.Le reve de d'Alembert/D 'Alembertov san i Suite de l'entretien/Nastavak razgovora. D'Alembert započinje dijalog ispovijedajući deizam i iskazujući vjeru u vrhovnog tvorca. Diderot mu odgovara da su sve tradicionalne razlike između triju carstava u prirodi (životinjskog, biljnog i rudnog) proizvoljne i neodržive: samo empirijski možemo lučiti između inertne i aktivne osjetljivosti. Osjetljivost je svojstvena materiji i od nje je neodvojiva. Slobodan izbor ne postoji. Egzaktne znanosti (fizika, matematika) i znanosti koje se temelje na pretpostavkama (povijest, moral, politika) razlikuju se samo po tome što s pomoću prvih možemo osigurati točnost svojim predviđanjima, dok s pomoću drugih ostvarujemo relativnu izvjesnost. Kad bismo poznavali sve elemente i sile u nekom procesu, bili bismo ravni božanstvu. D'Alembert nudi skepsu kao utočište, ali mu Diderot dokazuje da se nitko ne može racionalno proglasiti skeptikom. D'Alembert se vraća kući i ondje ga u snu muče svakojaka snoviđenja. Gospođica Julie de Lespinasse bilježi na papir njegovo buncanje, a doktor Bordeu (kojega je dala pozvati) sve to nastoji tumačiti,

te se zabavlja pogađanjem nastavka sna (ili buncanja). D'Alembert se probudi, a gospođica de Lespinasse i liječnik raspravljaju o čovjeku, skupu molekula što su privremeno združene pod upravom središnjeg živčanog sistema. Iznose se pretpostavke koje će ovovjeka znanost potvrditi. Liječnik se upušta u razglabanje o nužnosti odbacivanja pojmova kao što su slobodna volja, odgovornost, zasluga ili krivnja, vrlina i porok. Posrijedi su obična fiziološka stanja; ne može se govoriti o "protuprirodnom" činu, jer je sve priroda. Na kraju, pobojav-ši se mogućih posljedica svojega umovanja, liječnik (koji zastupa Diderotove ideje) prekida dijalog.Eustaquio Wilde, Francuska književnost (1884.)SđMJVlurrav je usnio san. Psihologija i znanost tapkaju u mraku kad nam nastoje objasniti neobične pustolovine našega netjelesnog bića dok tumaramo predjelima "blizanca Smrti, Sna". Pripovijest što slijedi nije pokušaj tumačenja; riječ je tek o zapisu Murraveva sna. Jedna od najzagonetnijih okolnosti u tome čudnovatom zbivanju sastoji se u tome da se snovi što kanda obuhvaćaju190191mjesece ili čak godine odigravaju unutar nekoliko sekundi ili minuta.Murrav je čekao u svojoj osudeničkoj ćeliji. Električna lučna svjetiljka na stropu hodnika bacala je jarko svjetlo na njegov stol. Po listu bijelog papira jedan je mrav jurcao kao sumanut, a Murrav mu je omotnicom priječio put. Smaknuće na električnoj stolici bijaše predviđeno za osam uvečer. Murrav se smiješio lakrdijanju najmudrijega među kukcima.U sobi su još bila sedmorica osuđenika. Otkako se ondje nalazio, Murrav je vidio kako odvode njih trojicu; jedan od njih sišao je s uma i borio se poput vuka uhvaćenog u zamku; drugi, jednako pomahnitao, licemjerno se ulagivao nebesima; treći, slabić, srušio se te su ga privezali za dasku. Pitao se s koliko će se pribranosti njegovo srce, noge i lice suočiti sa smaknućem. Jer, bila je to njegova večer. Držao je da mora biti blizu osam sati.Nasuprot njegovoj bijaše ćelija Bonifacija, sicilijanskog ubojice njegove zaručnice i dvojice policajaca koji su ga došli uhititi. Murrav je s njime satima igrao dame, i svaki od njih izvikivao je svoj potez nevidljivom protivniku s druge strane hodnika.Zaori Bonifacijev gromki, neuništivo pjevni glas:"Ehej, maestro Murrav, vi dobro jeste, jelda?"

"Dobro sam, Bonifacio", reče Murrav odmjereno, puštajući mrava da vrluda po omotnici i potom ga nježno istresajući na pod."Tako treba, maestro Murrav. Muški ko mi trebaju umrijeti ko muški. Ja budem drugi tjedan. Neka, dobro192je. Zapamtite, maestro Murrav, ja pobijedio u zadnjoj igri dama. Možda još igramo jednom. Ne znam. Možda ćemo morati vikati potez vraški glasno kad se igra dame gdje nas bude poslalo."Opora Bonifacijeva mudrost, a zatim i njegov zaglušni, zvonki smijeh, grijala je umjesto da zaledi obamrlo Murravevo srce. Najzad, pred Bonifacijem je bio; još tjedan dana života.! Zatvorenici začuše poznati, glasan škljocaj čeličnog zasuna kad su se vrata na kraju hodnika otvorila. Trojica muškaraca dođoše u Murravevu ćeliju i otključaše je. Dvojica bijahu zatvorski stražari, a treći je bio "Len" - ne, tako bijaše nekad; sada je to bio velečasni; Leonard Winston, prijatelj i susjed iz njihovih dječačkih' dana."Nagovorio sam ih da mi dadu mjesto zatvorskog kapelana", reče, kratko i snažno stisnuvši Murravevu ruku. U lijevoj ruci držao je malu Bibliju, a kažiprstom je obilježavao stranicu.Murrav se blago osmijehne i uredno posloži dvije ili tri knjige te nekoliko držala za pero. Htio je govoriti, ali mu na um nije pala nijedna prikladna riječ.Zatvorenici su svoju dvadeset pet metara dugu i devet metara široku ćeliju nazvali Pretpakao. Stalni čuvar Pretpakla, krupan, neotesan i prijazan čovjek, izvuče iz džepa pljosku s viskijem i pruži je Murravu, govo-reći:"Tako je uobičajeno, znate. Dam svakome kome treba okrepa. Nema rizika da će mu prijeći u naviku, je li."193Murrav potegne dobar gutljaj."Tako valja, momče!" reče stražar. "Malo osvježenja za živce, i sve ide ko po loju."Stupili su u hodnik, i svaki od osuđene sedmorica znao je o čemu se radi. Pretpakao je svijet izvan svijeta] ali u njemu se uči, kad je čovjek lišen jednoga ili viš< među petorima postojećim osjetilima, koristiti šestim. Svi su znali da se bliži osma ura, a Murrav je u osam trebao ići

na stolicu. U mnogim pretpaklima postoji i stanovita aristokracija zločina. Čovjek koji ubija na otvorenom, koji svlada svoga neprijatelja ili progonitelja, raspaljen primitivnim čuvstvima i žarom borbe, prezire ljudskog štakora, pauka i zmiju.Od trojice osuđenika, dakle, samo su se trojica oprostila s Murravem dok je on koračao niz hodnik među dvojicom stražara - Bonifacije, Marvin, koji je ubio stražara u pokušaju bijega iz zatvora, i Bassett, pljačkaš vlakova, koji je na to bio natjeran, jer teklić nije digao ruke kad mu je tako zapovijeđeno. Preostala četvorica tiho su tinjala u svojim ćelijama, besumnje snažnije ćuteći svoju izopćenost iz društva u Pretpaklu nego što su pamtili svoje manje slikovite povrede zakona.Murrav se čudio vlastitoj mirnoći, gotovo ravnodušnosti. U prostoriji za pogubljenje bilo je dvadesetak ljudi, šarolik skup zatvorskih službenika, novinskih izvjestitelja i promatrača koji su uspjeli(Ovdje, usred rečenice, ruka smrti prekinula je kazivanje posljednje pripovijesti O. Henrvja. Prije no što ju je započeo pisati, on je ukratko zabilježio kako je194namjerava razviti: Murrav, zločinac optužen i osuđen za umorstvo svoje zaručnice - umorstvo iz ljubomore -najprije se sa smrtnom kaznom suočava mirno i, prema svim vanjskim znacima, ravnodušno spram svoje sudbine. Dok se približava električnoj stolici, zbiva se preokret u njegovim osjećajima. Omamljen je, izbezumljen i zabezeknut. Cijeli prizor u sobi za pogubljenje - svjedoci, gledaoci, pripreme za smaknuće - postaje mu nestvaran. Kroz mozak mu sijevne misao daje načinjena strašna pogreška. Zašto je privezan za stolicu? Što je napravio? Kakav je zločin počinio? Dok mu vezuju remenje, javlja mu se viđenje. U snu vidi seosku kolibicu, okupanu suncem i okruženu cvijećem. U njoj su neka žena i djetešce. On razgovara s njima i ustanovljuje da su mu to supruga i dijete, a da im je ta koliba dom. Dakle, sve je greška, netko je užasno, nepopravljivo pogriješio. Optužba, suđenje, presuda, smrtna kazna na električnoj stolici - sve je to san. On grli ženu i cjeliva dijete. Da, ovdje je sreća. Bio je to san. A tada, na stra-žarev znak, uključuje se kobna struja. Murrav je sanjao pogrešan san.)O.Henry(1910.) (Preveo Dinko Telećan)195Mafarije/ sani^veti Makarije usni daje, hodajući pustinjom, nabasao na lubanju i odgurnuo je štapom. Lubanja zastenje i Makarije je zapita kome

pripada.- Ja sam bio jedan od onih idolopokloničkih svećenika što su ovdje živjeli. Ti si opat Makarije - glasio je odgovor.Potom mu reče da, kad god on, Makarije, moli za griješnike, oni oćute nekakvu utjehu. Svi su duboko za-preteni u bezdanu ognja paklenoga i ne mogu se međusobno vidjeti. Kad ih se neki pobožan čovjek sjeti, nakratko im pođe za rukom da se mutno razaznaju. Taj im užasan prizor blaži samoću.Životi pustinjaka na Istoku1963vj'esno i nesvjesnoJung je u svojoj autobiografiji naveo upečatljiv san. (A koji san to nije?) Nalazio se pred nekom bogomoljom, sjedeći u lotosovu položaju, kad je ugledao jogi-na utonula u duboku meditaciju. Približivši mu se, opazi da jogin ima njegovo lice. Sav prestravljen, ustuknuo je, probudio se i stao ovako razmišljati: on je taj koji meditira, on je sanjao i ja sam njegov san; kad se probudi, ja ću prestati postojati.Rodericus Bartius, Jedni su brojevi, a drugi nisu (1964.)San junačine Era-A"li neću ti zaista - rekoh ja - kazivati pričanje Alkinojevo, nego pričanje junačine Era, sina Arme-nijeva, rodom iz Pamfilije. On jednom pogibe u ratu, i kad mrtvace nakon deset dana odniješe već raspale, njega odniješe čitava. Donesen kući, imao se dvanaestoga dana pokopati, ali ležeći na lomači, oživje, a oživ-jevši, pričaše stoje ondje vidio.197Kad je već njegova duša izašla, reče da je išao s mnogima i da su došli u neki božanski kraj, u kojem su bila dva otvora u zemlji jedan uz drugi, i opet gore na nebu druga dva otvora nasuprot. U sredini medu tim otvorima sjedahu suci, i kad bi oni presudili, nalagahu pravednima da idu desno i gore kroz nebo i da sprijeda privežu znakove presuda, a nepravednima nalagahu da idu lijevo i dolje i da oni imaju otraga znakove svega što su učinili. A njemu, kad je pristupio, rekli su da on ima biti glasnik ljudima o onome ondje, i govorahu mu neka sluša i gleda sve u onome kraju. Vidio je tu dakle kako su na jedan i drugi otvor neba i zemlje odlazile duše kad im se izrekla presuda. A od druga dva otvora na jedan su uzlazile duše iz zemlje, pune suhosti i prašine, a na drugi su s neba silazile druge, čiste duše. I sve duše, koje su neprestano dolazile, činilo se da su došle s daleka putovanja. Veselo

odlažahu na travnjak, raza-pinjahu šatore kao na zboru, pozdravljahu se među sobom koje bijahu poznate. One koje su dolazile iz zemlje pitahu one druge za prilike ondje, i one s neba za njihove prilike. Dok su jedne drugima pričale, jedne su naricale i plakale, sjećajući se koliko su i kako trpjele i što su vidjele na putovanju pod zemljom - a putovanje je tisuću godina - a opet one s neba pričahu o užicima i prizorima beskrajno lijepim. Da se dakle mnogo ispripovijeda, Glaukone, treba mnogo vremena; ali glavno je, reče Er, ovo:Koliko je svaki pojedinac ikada ikome krivo učinio i kolikima, za sve je kažnjen redom, za svakoga de-seterostruko - i to za svaku stotinu godina, jer je tolik198čovječji vijek - da bi trpio za nepravdu deseterostruku kaznu. I ako je npr. tko skrivio mnoge smrti, time stoje izdao i turio u ropstvo ili države ili vojske, ili stoje bio sukrivac kakve druge nevolje, zbog svega je toga dobio deseterostruke muke za svako zlodjelo. I opet, ako je učinio kakva dobročinstva i ako je bio pravedan, za sve je isto tako dobivao plaću. A o onima koji su se netom rodili i kratko vrijeme živjeli govoraše drugo što nije vrijedno spomena. Ali za neštovanje i štovanje bogova i roditelja i za vlastoručno ubojstvo spominjaše još veće odmazde. Reče naime Er da je bio nazočan kad je netko nekoga pitao gdje je Ardijej Veliki. A taj Ardijej bijaše silnik u nekom gradu u Pamfiliji - već je tisuću godina od onda - i ubio je starca oca i starijega brata i mnogo je inače grijeha učinio, kako se govorilo. Reče dakle Er daje onaj zapitani rekao: "Nije amo došao niti će doći. Jer gledasmo zaista i ovaj strašan prizor. Kad bijasmo blizu izlaska, želeći uzaći, i kad smo bili sve ostalo pretrpjeli, ugledasmo iznenada i Ardijej a i druge ljude, gotovo većinu njih tirane; a bijahu i neki obični građani među velikim grešnicima. Oni su već mislili da će uzaći, ali ih otvor nije htio primiti, nego se začuje rika kad je htio uzaći netko tko je po zloći bio tako nepopravljiv ili koji nije bio dovoljno kažnjen. Tu su po strani - reče -stajali blizu divlji, ognjeni ljudi, i kad su čuli taj glas, jedne su, obujmivši ih, odvodili, a Ardijeju su i drugima sputali ruke, noge i glavu, oborili ih i oderali im kožu, pa su ih postrance duž puta vukli i na trnju grebena-li, i svagda su prolaznicima kazivali zašto se odvode, i da će biti bačeni u Tartar."199Tada dakle reče Er da je za svakoga od mnogih i svakakvih strahota osobito strašna bila ta da ne bi zajek-nuo onaj glas kad se budu penjali, i kad je glas šutio, da je svaki vrlo veseo uzašao. Presude su dakle i kazne

takve nekakve i prema njima su opet nagrade. Kad onima na travnjaku proteče svakom po sedam dana, treba im osmi dan odanle ustati i ići dalje. Dolaze četvrti dan onamo odakle vide odozgo preko svega neba i zemlje protegnuto svjetlo u pravcu kao vrpca, najvećma nalik na dugu, ali jasnije i čišće. Do svjetla su došli pošavši naprijed dan hoda i ondje su vidjeli prema sredini svjetla napete s neba krajeve njegovih veza. To je naime svjetlo sveza neba kao podvezi troveslarki. Tako ono drži skupa cijelo obrtanje. A od krajeva je napeto vreteno Ananke, pomoću kojega se obrću sva obrtanja. Tome je vretenu držak i kuka od čelika, a pršljen od smjese čelika i drugih kovina. A priroda je pršljena ovakva. Oblikom je kao zemaljski pršljen, a prema onome što je govorio Er, treba pomisliti da je pršljen nekakav ovakav: kao kad bi ujedan veliki pršljen, probušen i skroz izduben, bio umetnut drugi manji, takav koji pristaje kao posude koje pristaju jedna u drugu; i tako dalje treći, četvrti i druga četiri. Ima naime u svemu osam pršljena, jedni su u druge umetnuti, odozgo pokazuju rubove kao okruge, a oko drška čine suvisli hrbat jednog pršljena; držak je kroz sredinu osmog pršljena skroz proturen. Prvi dakle izvanjski pršljen ima najširi okrug neba, drugi je okrug šestoga pršljena, treći četvrtoga, četvrti osmoga, peti sedmoga, šesti petoga, sedmi trećega, osmi drugoga, A okrug najvećeg pršljena je šaren, a200sedmoga je najsvjetliji; okrug osmoga pršljena dobiva sjaj od sedmog pršljena; okrug drugoga i petoga pršljena imaju boju nalik jednu na drugu, više su žućkasti nego drugi okruži; treći ima najbjelju boju, četvrti je crvenkast, a šesti je po bjelini drugi. A vrti se dakle cijelo vreteno naokolo istim tokom. Ali u njegovu cjelokupnom okretanju sedam okruga unutra okreće se pomalo protivnim smjerom od cjeline, a od tih samih sedam okruga najbrže ide osmi; kao drugi i skupa idu sedmi, šesti i peti; kao treći brzinom ide naokolo, kako se njima činilo, četvrti, a treći kao četvrti i drugi kao peti. A okreće se vreteno u krilu Ananke. Na svakome njegovu okrugu stoji odozgo i skupa se vrti Sirena, te daje svaka jedan svoj posebni glas; od svih osam slaže se jedna harmonija glasova. A druge tri žene sjede naokolo jednako daleko, svaka na prijestolju, Moire, kćeri Ananke, u bjelini s vijencima na glavi, i to Laheza, Klota i Atro-pa, i pjevaju uz glasove Sirena. I Klota se na mahove masa i pomaže okretati izvanjsko obrtanje vretena, Atro-pa opet unutarnja obrtanja ljevicom isto tako, a Laheza s jednom pa drugom rukom redom se masa jednoga pa drugoga obrtanja.Kad su oni dakle došli, odmah su imali ići k Lahezi. Onda ih je nekakav

glas najprije postavio u red, zatim je uzeo s koljena Lahezi kocke i uzorke života, uspeo se na nekakvu visoku govornicu i rekao: "Govori djeva Laheza, kći Ananke. Duše jednodnevne, počinje se drugi vijek smrtonosan za smrtan rod. Neće sudbina vas kockom birati, nego čete vi birati sudbinu. Na koga padne prva kocka, prvi neka bira život u kojemu će nužno201biti. Ali krepost nije ničije vlasništvo. Nju će svatko cijeniti ili ne cijeniti, i imat će je više ili manje. Krivnja je na biraču, bog nije kriv."- A kad je to glasnik rekao, bacio je kocke na sve, a svatko je dizao kocku koja je pala pokraj njega, samo nije Er; njemu nije dao glasnik. A koji je kocku digao, bijaše mu jasno koji je po kocki bio na redu. Zatim je opet glasnik metnuo pred njih na zemlju uzorke života, mnogo više nego je njih ondje bilo, a uzorci su bili svakakvi: metnuo je naime živote svih životinja, pa i svekolike ljudske. A bijahu među njima i silništva. Jedna su silništva bila trajna, a druga su sred vijeka propadala i svršavala se siromaštvima, progonima i prosjačenjima. Bilo je života i za ugledne ljude, te su bili jedni ugledni zbog obličja, po ljepoti i ostaloj jakosti i vrsnoći, a drugi su bili ugledni zbog roda i vrsnoće predaka; a bilo je života i za neugledne ljude u tim svojstvima, a isto je tako bilo života i za žene. A vrstanja za dušu tu nije bilo, jer time što odabire drugi život, postaje ona drukčija. Ostali su uzorci života bili smjesa jednoga s drugim: bogatstva i siromaštva, bolesti i zdravlja, a neki su bili i u sredini od toga. Tu je dakle, kako se čini, mili Glaukone, sve opasnost za čovjeka, i zbog toga treba najviše nastojati kako će svaki od nas ostale nauke od-nemariti, a taj nauk tražiti i učiti, samo ako ga bude mogao odakle naučiti i iznaći, naime: tko će mu dati moć i znanje da raspoznaje dobar i loš život, pa da uvijek svuda po mogućnosti odabire bolji život, da promišlja sve što je upravo sada rečeno, tako da jedno s drugim202uspoređuje i razlaže o vrijednosti toga prema kreposti života, pa da onda zna koja smjesa ljepota i siromaštva ili bogatstva i uz koji duševni značaj čini život zlim ili dobrim; da zna što čini odličan i prost rod, privatan život i državnička služba, jakost i slabost, učenost i neukost, i što čine sva takva duši prirođena i stečena svojstva ako se jedna s drugim miješaju. Onda bi, pazeći na prirodu duše, iz svega toga mogao stvoriti zaključak i odabirati bolji i gori život, zovući gorim onaj život koji će voditi dušu da postaje nepravednija, a boljim onaj život koji će je voditi da postaje pravednija, a ostalo sve da pušta na miru; ta vidjeli

smo daje takav izbor za života i nakon smrti najbolji. Treba dakle da to mišljenje svatko čelično drži i da takav dođe u Had, da ga ni ondje ne zbunjuju bogatstva ni slična zla, da ne zapadne u silništva i druga takva djela, te da ne počini mnoga i nepopravljiva zla, a da još veća sam ne pretrpi, nego da nauči uvijek odabirati srednji takav život i kloniti se po mogućnosti jedne i druge krajnosti i u ovome životu i u svemu budućemu, jer tako postaje čovjek najsretniji.Pa zatim pričaše dalje Er, glasnik s onoga svijeta, da je glasnik tako rekao: "I onoga koji posljednji pristupi čeka život zadovoljan, ne zao, samo ako pametno odabere i ako živi skladno. Ni prvi neka ne bude u izboru nemaran ni posljednji neveseo!" A kad je glasnik to rekao, odmah je, reče Er, prvi na koga je kocka pala pristupio i odabrao najveću tiraniju, te s bezumnosti i proždrljivosti nije kod izbora sve dovoljno razmotrio, nego mu je umaklo daje u onome zao udes, naime, da203jede vlastitu djecu i druga zla. Ali kad je prvi birač u dokolici to gledao, udarao se i naricao poradi izbora i nije se držao onoga stoje glasnik prije rekao. Nije naime sebe okrivljivao zbog zla, nego udes, bogove i sve prije umjesto sebe. A pripadao je on među one koji su s neba došli; živio je u prijašnjem životu u uređenoj državi, a krepost je stekao navikom, a ne filozofijom. A da se i to reče: nisu se u tome manje isticali oni koji su došli s neba, budući da se nisu namučili muka; ali oni iz zemlje većinom nisu birali prenaglo, budući da su se i sami namučili i druge vidjeli u nevolji. Upravo stoga i nastaje promjena zla i dobra za većinu duša; zatim nastaje promjena zbog sreće u kocki. Jer ako bi se tko uvijek razborito bavio filozofijom, kada god bi dolazio u ovaj život, i ako mu kocka izbora ne bi padala među posljednjima, po vijestima odanle čini se da ne bi bio samo ondje sretan, nego da mu ni put odavle onamo i natrag ovamo ne bi bio podzeman i neravan, nego gladak i nebeski.Reče naime Er da je vrijedno bilo vidjeti taj prizor kako su pojedine duše birale živote: bio je prizor jadan, smiješan i čudan, jer su duše većinom birale po navici prijašnjeg života. Jer vidio je, reče Er, dušu koja je nekad bila Orfejeva kako je odabirala život labuda, a nije se htjela roditi od žene, mrzeći na žene zato što su je žene usmrtile. Vidio je dušu Tamira kako je odabrala život slavuja; vidio je i labuda kako se preobražava da odabere ljudski život, a isto tako i druge ptice pjevice. A dvadeseta po kocki duša odabrala je život lava. Bila je to duša Ajanta Telamonova, koja se klonila da postanečovjek jer se sjećala svađe radi oružja. Nakon njega bila je

Agamemnonova duša, a i ona je u zamjenu uzela život orla, mrzeći na ljude zbog stradanja. Srednja je kocka pala na dušu Atalantinu, i kad je ona vidjela časti kojima se obasipa borac, nije mogla mimoići to, nego ih je uzela. Nakon nje vidio je dušu Epeja Panopejeva kako ide u prirodu žene nadarene za umijeća, a daleko među posljednjima vidio je dušu šaljivca Tarzita kako ulazi u majmuna. A slučajno je išla na izbor i duša Odi-sejeva, po kocki od sviju posljednja. Pamteći prijašnje muke, odrekla se častoljublja, dugo je vremena obilazila i tražila život dokona pojedinca, i jedva ga je našla gdje leži odnemaren od ostalih. Kad gaje vidjela, rekla je da bi isto bila učinila i onda daje dobila prvu kocku, i veselo ga je uzela. Isto su tako išle duše i iz ostalih životinja u ljude i jedne u druge, te su se nepravedno pretvarale u divlje životinje, a pravedne u pitome, i miješale se svakojako. A kad su već sve duše odabrale život, onda su, kako im je pala kocka, u redu pristupale k Lahezi, a ona je sa svakim slala onog demona kojega je odabrao da ga u životu čuva i da mu ispuni što je odabrao. Demon je dušu vodio najprije pred Klotu, pa stupio pod njezinu ruku i pod vreteno što se vrti, potvrđujući tako udes koji je svatko kockom odabrao. A kad se čovjek dotaknu vretena, vodio gaje demon opet do predenja Atropina da zapredenu pređu izabrane sudbine učine nepromjenljivom. A odanle je onda išao ne obazirući se pod prijesto Ananke i kroza nj je prošao, i kad su već i ostali prošli, išli su svi na polje Lete kroz204205silnu žegu i omaru, jer i bijaše polje bez drveća i raslinja. Oni su tu, kad je već nastajala večer, razapinjali šatore kraj rijeke Ameleta, a njegove vode nikakva posuda nije mogla držati. Potrebno je dakle bilo da svatko ispije mjericu one vode, a oni koje ne čuva razumnost da piju više od mjerice. A kako bi svagda koji ispio, sve je zaboravljao. Kad su usnuli, te je došla ponoć, nastala je grmljavina i potres i odanle je najednom svaki drugamo gore letio da se rodi, trepereći kao zvijezde. A njemu nisu dali piti vode. Kuda je pak i kako došao u tijelo, ne zna, nego je najednom otvorio oči i vidio daje zora i da leži na lomači.Platon, Država, I.(Preveo Martin Kuzmić.Redaktura prijevoda: Damir Salopek)206Popfa naše tegobno i površno rasuđivanje vidljiva strana ćilima (čiji se nacrt

nikad ne ponavlja) vjerojatno je obrazac zemaljskog življenja. Naličje potke je druga strana svijeta (dokidanje vremena i prostora ili njihovo sramno ili uzvišeno veličanje), potka je san. To je u Teheranu usnio Moj sije Neuman, proizvođač i prodavač ćilima, čiji dućan gleda na Trg Firdusi.Gaston Padilla, Uspomene suvišna čovjeka (1974.)KraljevoAoslije vojnog poraza (1763.) francuski agenti u Kanadi Indijancima su podmetnuli priču kako se francuski kralj, koji je godinama spavao, nedavno probudio i odmah izjavio: "Treba izbaciti Engleze koji su zauzeli rodnu grudu moje crvene djece." Vijest se proširila cijelim kontinentom i postala jednim od motiva čuvene zavjere poglavice Pontiaca.H. Desvignes Doolittle, Rambling Thoughts on WorldHistory (1903.)207Usnovima (piše Coleridge) slike predstavljaju dojmove za koje mislimo da ih uzrokuju; ne osjećamo straha zato što nas muči sfmga, nego sanjamo sfingu da bismo objasnili strah koji osjećamo. Ako je to tako, kako bi mogao puki pregled oblika prenijeti čuđenje, zanos, uzbunjenost, prijetnju i razdraganost koji otkaše san te noći? Pokušat ću, ipak, iznijeti takav pregled. Možda će činjenica što je jedan jedini prizor obuhvaćao taj san ukloniti ili ublažiti temeljnu poteškoću.Mjesto bijaše Filozofski fakultet; vrijeme, sumrak. Sve (kao i obično u snovima) bijaše pomalo različito; lagana izdignutost izmijenila je stvari. Birali smo fakultetske vlasti. Razgovarao sam s Pedrom Henriquezom Urenom, koji je najavi bio umro prije mnogo godina. Odjedamput nas pomete cika neke manifestacije ili uličnih svirača. Ljudski i životinjski krici dopirahu iz gradske četvrti zvane Bajo. Jedan glas kriknu: Evo ih! i onda: Bogovi! Bogovi! Četiri-pet osoba iziđe iz svjetine i zauze govornicu u Velikoj Dvorani. Svi plješćemo, plačući. Bili su to Bogovi, koji se, napokon, vratiše iz stoljetnoga progonstva. Izdignuti na govornici, zabačenih glava i ispršeni, oholo primahu naše počasti. Jedan držaše grančicu koja se, bez sumnje, uklapala u bezazlenu botaniku snova; drugi, širokom kretnjom, pružaše* Ragnarokje propast bogova u nordijskoj mitologiji. 208rukukojabijašepandža; jedno Janusovo lio Mimnjiča-vo promatraše kukasti kljun Thothov. Mo/il.i pmiukan našim pljeskom, jedan se, ne znam koji, oyl.r.i pobjedničkim, nevjerojatno prodornim, kvocnnjcm. .tu

n podsjećalo na grgljanje i zviždanje. Stvari se, od toga časa, promijeniše.Sve je počelo sa sumnjom (možda pretjeranom) da Bogovi ne umiju govoriti. Stoljeća izbjegličkoga i bestijalnoga života zatriješe u njima ljudsku dimenziju; mjesec islamski i križ rimski bijahu neumoljivi s tim prebjezima. Preniska čela, žuti zubi, brkovi tanušni kao u mješanca ili Kineza i zvjerske žvale pokazivahu da se olimpsko pleme izrodilo. Odjeća im nije odgovarala pristojnu i doličnu siromaštvu nego prostačkom sjaju tajnih kartašnica i bordela u Baju. U jednom zapučku krvario je karanfil, pod tijesnim kaputom nazirao se obris bodeža. Iznenada osjećamo da igraju posljednju kartu, da su lukavi, neznalice i okrutni, poput starih grabežljivih zvijeri, i da će nas, prepustimo li se strahu ili sažaljenju, najposlije uništiti.Vadimo teške revolvere (odjednom se revolveri nađoše u snu) i veselo ubijamo Bogove.Jorge Luis Borges (Preveo Marko Grčić)209Ganjao je kako dugotrajna bol u donjem dijelu trbuha, koju nije spominjao da ne dosađuje drugima ili da ga drugi ne gnjave pitanjima, postupno jenjava i najzad nestaje, kao rukom odnesena. Sanjao je da ga kuharica Eustolia (koju je naslijedio od majke, stara je bila ćaknuta) napušta i odlazi nećakinji, pa će se konačno moći pristojno hraniti. Kućom se više nije širio zadah češnjaka. Sanjao je da se ponovno susreće s Lavinijom, svojom nezaboravnom Lavinijom, koja je sada bila slobodna. Brak je proslavljen u najužem krugu. Sanjao je da priprema opsežnu antologiju o izlišnosti književne apologije. Pohvale kritičara bile su jednodušne. Sanjao je broj glavnog zgoditka na Božićnoj lutriji. Nije ga bilo lako otkriti, ali je zato sebi priskrbio lijepi imetak. Sanjao je pobjednike svih trka što se uskoro imaju održati na hipodromu u četvrti Palermu. A trke je mrzio, jedan mu je stric počinio samoubojstvo, itd. Sanjao je da se probudio. Ali se nije probudio. Već je nekoliko minuta bio mrtav.Eliseo Diaz, Bilješke o slučajnosti (1956.)210SoFlar/saiijđPiafd lat. glagola somnio, 1. To su kojekakve tlapnje što ih naš um prevrće dok spavamo, pa dotičnima ne treba pridavati važnosti. Samo u onim snovima na temelju kojih liječnici prosuđuju koji tjelesni sok prevladava

u bolesnika, ima neko zrnce istine. Ovamo ne ubrajamo božanske najave što ih Bog prenosi Josipu i drugim svecima. "Što se babi htilo, to se babi snilo." Poznata je priča o psu koji je sanjao da glođe komad mesa. Škljo-ca on zubima i povremeno, sav blažen, zareži. Videći njegovo ponašanje, gospodar dohvati batinu, stane ga devetati, i pas se probudi, nemilo izubijan.Sebastian de Covarrubias Orozco,Blago španjolskog jezika(Tesoro de la lengua castellana o espafiola, 1611.)211Dvgj'ica viG"ottfried Keller je na samrti povjerio prijatelju daje za proteklih noći vidio dvojicu vitezova, od glave do pete u oklopu od žežena zlata, kako nepomično stoje pored ormarića što se nalazio između dva prozora. Pisac se uporno vraćao toj temi, ali nije bio kadar opisati čudesno blještavilo koje je, prema njegovim riječima, prožimalo taj prizor.Ibrahim Zaid, Marginalia (1932.)Ih i lio PemporeD,'ošao sam u Meksiko 18. ožujka 1949., kao stipendist instituta Colegio de Mexico. Kolege koji su me dočekali, medu njima Sonia Henriquez Urena, otpratili su me u studentski dom i otišli. Povadio sam i posložio onih par stvarčica iz prtljage (u kojoj je bio i latinski rječnik) i zavukao se u postelju. Poslije trideset i četiri sata putovanja bio sam iscrpljen.Usnio sam da su protekli mjeseci. Uoči moga povratka u Buenos Aires, Alfonso Reyes pozvao me da212provedem vikend u jednom hotelu u Cuernavaci i ondje mije, za oproštaj, čitao svoj prijevod prvih devet pjevanja Ilijade, prijevod čiji sam nastanak pratio, iz subote u subotu, tijekom nezaboravnih i dalekih večeri u "Alfonsovoj kapelici", u tadašnjoj Ulici Industrias. Alfonso Reyes čita Homera samo za mene, a oko nas se prostire visoravan Anahuac! (Pedro Sarmiento de (jam-boa navodi daje na meksičkoj zemlji otkrio otiske Odi-sejevih stopa!) Poklonio sam mu izdanje sabranih pjesama Leopolda Lugonesa, koje je sadržavalo i njegove prepjeve Homera.Izjutra sam se rano probudio. Colegio se nalazio na koju minutu hoda od doma, u Ulici Napoles br. 5. Kad sam došao, vrata su još bila

zatvorena. Kupio sam No-vedades i stao čitati. Malo zatim je naišao Raimundo Lida. Uspeli smo se na drugi kat, do dvorane za filologiju. Poslije sat vremena Lida me izvijesti: "Don Alfonso vas očekuje." Sišao sam. "Roy, dopustite da vam stegnem obje ruke. Osjećajte se kao kod svoje kuće. Izvolite sjesti." I kao iz puške: "Pričajte mi o Pedru." Počeo sam govoriti. Zbrda-zdola. Potekla je bujica sjećanja. Reyes nije krio uzbuđenje (bio mu je najbliskiji prijatelj, neposredno i izdaleka, četrdeset godina.) Združivalo nas je sjećanje na Pedra Henriqueza Urenu, nepromjenljivo kao zvijezde, toplo poput prijateljstva.Protekli su mjeseci.Koji dan prije mog povratka u Buenos Aires, Alfonso Reyes pozvao me da provedem vikend u jednom hotelu u Cuernavaci, skupa s donom Manuelom. Slutio sam što će se zbiti, ponio sam svezak Lugonesovih djela.213IIU ta dva dana don Alfonso mi je pročitao - oh bozi, samo za mene! - svoj rimovani prepjev prvih devet pj evanj a Ilijade.Tada sam usnio da dolazim na aerodrom meksičkoga glavnog grada i da su me kolege dočekali, otpratili do studentskog doma i otišli. Povadio sam i posložio onih par stvarčica iz prtljage (latinskim rječnikom, istini na volju, nisam se prečesto služio) i sutradan ujutro Raimundo Lida mi reče: "Don Alfonso vas očekuje." Sišao sam. "Roy, dopustite da vam stegnem obje ruke. Osjećajte se kao kod svoje kuće. Izvolite sjesti." I kao iz puške: "Pričajte mi o Pedru." Počeo sam govoriti. Združivalo nas je sjećanje na Pedra Henriqueza Urenu.Roy Bartholomew o n1 olike sam godine proveo u bijegu i čekanju, a sad mi je neprijatelj stigao u kuću. S prozora sam vidio kako se tegobno uspinje puteljkom na uzvišici. Ispomagao se štapom, običnim štapom koji u staroj ruci ne može postati oružje nego biva puki oslonac. Jedva sam čuo očekivani zvuk: slabašno kucanje na vratima. Sa stanovitom nostalgijom svrnuo sam pogled na svoje rukopise, na nedovršeni koncept i na Artemidorovu raspravu o snovima, koju sam uporno držao na stolu, iako ne znam grčki. Još jedan izgubljen dan, pomislio sam. Jedva jedvice sam otključao vrata. Pobojao sam se da će se čovjek srušiti, ali se on nekako održao na nogama, nesigurno zakoraknuo, odložio štap (koji više nisam vidio) i sav smožden stropoštao se u moju postelju. U svojoj

sam ga tjeskobi često zamišljao, ali sam tek tada zapazio da me, gotovo bratski, podsjeća na posljednji Lincolnov portret. Moglo je biti oko četiri po podne.Prignuo sam se da me može čuti.- Čovjek misli da godine teku samo njemu - rekoh mu - ali godine teku svima. Najzad smo se ovdje susreli, i ono što se prije ovoga dogodilo gubi smisao.Dok sam to govorio, on je raskopčao ogrtač. Desnu je ruku držao u džepu kaputa. Naslutio sam da ima revolver.Tada mije odrešito rekao:214215- Računao sam na vašu samilost i tako sam ušao u ovu kuću. Sad vas držim u šaci i u meni nema ni trunke milosrđa.Smišljao sam nekakav odgovor. Nisam neka junačina i samo su me riječi mogle spasiti. Uspio sam reći:- Istina je da sam se svojedobno loše ponio prema jednom djetetu, ali vi više niste to dijete niti sam ja onaj bezumnik. Uostalo, osveta je ispraznija i besmislenija od praštanja.- Baš zato što više nisam ono dijete - odvratio mije - moram vas ubiti. Ovo nije osveta nego pravedni čin. Vaši su argumenti, Borgese, puke smicalice jer se bojite smrti. Nema vam spasa.- Nešto ipak mogu poduzeti - rekoh.- Što to? - zapita me on.- Probudit ću se. I ja se probudih.Jorge Luis Borges216Spoje ispimpo?MiJadi Bertrand Russell sanjao je kako se medu listovima papira što ih je ostavio na stoliću u školskoj spavaonici nalazi jedan na kojemu stoji: "Ono što piše na drugoj strani nije istinito." Okrenuo je list i pročitao: "Ono što piše na drugoj strani nije istinito." Čim se probudio, pretražio je papire na stoliću. Onoga lista nije bilo.Rodericus Bartius, Jedni su brojevi, a drugi nisu (1964.)217San o naftiSan o\J ljeto 1950. liječnik mije propisao dulji odmor. Mjesec dana poslije toga

u snu mi se ukazao blještav lik koji mije rekao: "Ovo nije vrijeme za odmor. Ustani i skrši lance iranskog naroda." Taj sam apel poslušao i, unatoč iscrpljenosti, ponovno sam se uključio u rad državne komisije. Kad je nakon dva mjeseca ta komisija usvojila odluku o početku nacionalizacije naftne industrije, uvidio sam da mi je prikaza iz sna dala vrlo sretan poticaj.Muhammad Mosadek,na sjednici iranskog parlamenta,13. svibnja 1951.Odrazeli svijet razdijeljen je na dva dijela. Jedan je vidljiv, a drugi nevidljiv. Ono vidljivo samo je odraz onog nevidljivog.Žohar, L, 39.Olušaj, o čudnom snu koji sanjah,Usred noći kad ostali svi suNa počinak pošli, pripovjedit hoću.Činilo se da gledam čudesno stablo,Uvis uzdignuto svjetlom obasjano,Krasan križ. Utvara ta je bilaZlatom optočena; ures od pet draguljaGore na prekrižju gordo je blještioNa sve strane svijeta. Prema sudu staromAnđeli ga motrili, ne bješe to mrska grana.A gledali su grdosiju ganuti duhovi sveti,Smrtnici na zemlji i sva stvorenja.Stoji predivan pobjede križ i ja, pokore vrijedan,Grdno ranjen grijehom. Gledam golemi križ:Ruhom ovijen raskošno blista,Zlatom okovan; dragulji osunčali¦ Najstariji zapis pjesme nalazi se na kamenom križu u mjestu Ruthwell u Škotskoj, koji je vjerojatno podignut između 670. i 750. godine. Tekst je pisan northumbrijskim dijalektom i uklesan runama. Najpotpuniji tekst pjesme sačuvan je u latiničkom rukopisu iz druge polovice 10. stoljeća, poznatome kao Vercelli Book, jer se stoljećima čuvao u knjižnici katedrale talijanskog grada Vercellija. Taj je rukopis sročen na zapadnosakson-skom dijalektu. Još su dva stiha pjesme urezana u srebrni križ koji se čuva u katedrali St. Michel et Ste. Gudule u Bruxellesu. Za ovaj je prijevod korišteno izdanje pjesme što su ga prema rukopisu iz Vercellija uredili Bruce Dickins i Alan C. Ross (London,

1954.) (Prev.)218219Križ Svemogućega jarkim sjajem. Ali kroz sjaj sam vidio strašnu Muku mučenika i drvo moćno Gdje krvari zdesna. To me kosnulo duboko. Strahovah za lijepi mu lik. Gledah prikazu, luč, Gdje mijenja ovoj i boju; sad rosom okvašen, Natopljen navalom krvi, sad naočito urešen. Stojeći sam nebrojene sate Promatrah sjetan Spasiteljev stup, Dok ne začuh kako zausti, Progovori gordo grana ponajbolja: "U davne dane, dobro se sjećam, Posjekli su me posred šume, Istrgli iz korijena. Odnijeli me strani oružnici. Napravili me nakazom, nosio sam zločince. Opet me naprtili ratnici na rame spustili na sljemenubrda.Svezale me spodobe. Gospodara svijeta vidjeh Da prema meni žuri, na mene se penje. Ne smjedoh se više ni svinut ni slomit Protiv Vladareve volje. Kad vidjeh da drhte Zemlja i tlo, trebalo je tada Zlotvore zdrobit, ali sam zakovan stao. Skine se sad mladi Spasitelj, sam Bog Svevišnji, Snažan i stamen. Stane na drvo visoko, Odvažno, naočigled mnogih, jer izbavit će ljude. Zadrhtah kad me junak zagrli, do zemlje se ne mogohsagnut,Pasti na tvrdo tlo. Morao sam tjeskobno stajati. Uspravljen kao križ, uzdignuh uzvišenog Kralja, U nebu Najvišega; nagnuti se ne usudih. Probili me klinovima krvavim, kitili me ranama, Zloćudnim zasjekama. Ne usudih se zgromiti ih. Rugali nam se oboma. Okrvavljen bijah krvlju Što tekla je iz tijela Junaka, kad trudno dušu ispusti. Na pustoj sam planini iskusio mnogu patnju, Okrutni udes. Gledao sam istinskog Boga Ko roba razapetoga. Tmina se raširi Ovivši oblakom Uzvišenog tijelo, Sunce sjajno; sumrak se spusti, Smrknut pod oblacima. Oplakivao je svijet Kraljevu smrt; Krist je na križu. Al došavši odasvud dotrčali mnogi Plemenitome. Ja to sve promatrah. Bolno me tuga tištila, spustih mu tijelo u njine ruke, Ponizan, pun snage. Prihvatiše svemogućeg Boga, Izdigoše iz užasne muke. Ostaviše me krvlju Natopljena, ratnici; bijah strijelama ranjen. Odoše s umornim; stajahu truplu uz uzglavlje; Nagledali se nebeskog Kneza, gdje se nemoćanodmara,Poniknuo nakon pobjede. Počnu grob graditi Naočigled ubojica,

isklešu ga od kamena ozarena, Polože u njega pobjede Vladara. Pjevali za njimtužaljku, Plačni u predvečerje. Tad htjedoše poći,220221Umorni od silnog svijeta; On ostade s nešto straže.Plačući plaho smo predugo vremenaStajali kao okovani, kad je odjeknuo glasZapovijedi. Zamoreno truplo se hladilo,Taj stan duše. Tad su nas sasjekli sve,Srušili na tlo; oh, strašnog li iskustva!Gurnuli nas u guduru. Ali su Gospodove slugeDoznale za to;Zatočnici me uresili zlatom i srebrom. * *Sada možeš čuti, moj čovječe mili, Da sam nedjela zlih ljudi nemila iskusio, Bolne brige. I brzo dođe čas Da me se štuje nadaleko i na široko Po svom velikom svijetu i zemlji svoj, Zavjetuju se ovom znaku. Na meni je zakovan Stradavao Božji Sin: zato sam sada slavan, Najviši pod nebom, i naklonjen sam Svakom stvoru kad strahuje od mene. Nekoć sam postao najljuća patnja, Mnogima mrzak, al marno sam utro Pravi životni put, puku na zemlji. Slušaj, uzdignu me iznad svih stabala Starješina slavni, kraljevstva nebeskog Kralj, Kao stoje i materi svojoj Mariji Svemogući Bog ispred svega svijeta222Život uzdigao iznad sviju žena.Moj junače mili, sada te molimDa ovaj san objaviš svijetu;Pronesi priču daje postavljeno stabloMučilište moćnoga Boga. Muku je trpioZbog golemih grijeha grešnikaI Adamovih davno okajanih djela.Smrt je skrhan kušao; al Spasitelj potom uskrsneSnagom svojom moćnom za spas čovjeka.On se uzdignu na nebo. Odatle će zatim sićiNatrag na zemlju na pomoć ljudimaSam Svevišnji na Sudnji dan.Svemogući Bog će sići s anđelima svojim,

Da presudi pravo, presudu izrekneSvim smrtnicima, kako do tog sudaNa prolaznom životnom putu zasluže.Svaki stvor bijedan nek je u strahuOd one riječi koju izrekne Izbavitelj;Pitao j e on puk gdj e j e pravednik,Koji je izabrao okusiti gorkuSmrt na križu zbog imena Svevišnjega.A oni će se prestrašiti i malo promislitiKoji će Isusu odgovor dati.Svaki stvor bijedan nek je u strahuKad u srcu zadrži znamen najbolji.Kroz križ će u raj kročitiSa zemlje dobra duša svaka,Koja sa Svemoćnim stan dijeliti želi."223Usrdnu molitvu uputih križu uma radosna,Srca osnažena otkako sam samBio malena sljedba; misao mi bilaUsredotočena na odlazak; druge je obuzeoUmor duha. Ushit je duše mojeDa se sada smijem stablu pobjede utećiJer mi je dano da ga mogu od drugih boljeSam slaviti; ta mi se skromna željaZačela u srcu, pa zaštiti se nadamOd kršnoga križa. Nemam moćnijihPrijatelja mnogo. I oni su pošli,Slijedili slave Vladara, napustili veselje i sjaj;Žive na nebu s Ocem života,U stanu slave; a ja svakoga danaOčekujem vrijeme da me Vladara križ,Koji sam ovdje na obronku onomad gledao,Iz prolaznog života povede,I prati putem do prave sreće,Do radosti u raju; s revnim pukomGospodina na gozbi gledati je sreća;tamo gdje ću potom sretan među svecima Veliki Gospod će mi on što patio je nekoć na drvu križa;On će me posjesti Stanovati u sjaju, U veselju živjeti. Prijatelj biti, Za

krivde ljudiOn nas je iskupio i život nam darovao, Na nebu dom. Nada se vratila224S blagoslovom i blaženstvom, onima što SC boriles ognjem.Sinje pobjedonosan bio na putu patnje, Moćan i uspješan. Kad je ušao s mnogih Duša vojskom u dom Vječnoga, Svemogućeg starješine, uz sretne anđele I sve svece, koji stan slavni Imaju na nebu,* tamo dođe naroda Vladar, Svemoćni Bog, u svoj vlastiti rod.(Sa staroengleskoga prevela Dora Maček)225 shodJučer smo stigli iz Teherana. Pet stotina kilometara pješčare, opustjela sela, trošna konačišta, hiroviti oblici iranske visoravni. Bili smo umorni i živčani. Kupka i dobar čaj u hotelu, potom odlazak u šetnju. Parkovi, avenije, kupole, minareti. Noć je u Isfahanu čarobna, nebo je savršeno.Kad smo se, puni dojmova i sretni, vratili u hotel, raspričali smo se dok nas nije savladao san.Usnio sam da se u središtu čudesne kupole na Lu-tfullahovoj džamiji nalazi oku nevidljiv rubin s magičnim moćima. Čovjeku koji stane točno ispod njega, šutke i zatomljena daha, ukazuje se skriveno blago i mjesto na kojemu se ono čuva. On ne smije razglasiti njegovo postojanje i ne smije ga se pokušati domoći, jer bi se pretvorio u drvo, to drvo u oblak, taj oblak u stijenu, a stijena bi se raspala u tisuću djelića. Rubin izaziva zadovoljstvo ili čuđenje, ali ne dopušta bogaćenje.Jutros samo opet otišli u Meidan-e shah. Obišli smo palaču Ali Kapi od najzabitnijih hodnika do muzičke dvorane. Začudila su me stubišta s previsokim i nevjerojatno uskim stepenicama. Netko je objasnio da se tako sprečavao upad neprijateljskih konjanika.Dok se Melania zadržavala na terasi koja gleda na nekadašnji teren za polo (najljepši trg na svijetu), meni vrag nije dao mira. Skoknuo sam u Lutfullahovu džamiju, stao sam pod samo središte kupole, nijemo i zato-mivši dah. Okerna svjetlost sipila je u svim nijansama.226I odjednom, moj Bože! Ukaza se blago nezamislivi* količine i vrijednosti, u blizini, gotovo nadohv;it mkc, medu razvalinama jednog od negdašnjih vrapcjih tornjeva ili golubinjaka ili onih kuća užitaka izvan

nula. Viđenje me pohodilo u vrtoglavom sjaju što je puti a jao beskonačnu sekundu.Vratio sam se u palaču. Obišli smo Džamiju pet a kl, prešli stari most koji ima trideset i nešto lukova...Hoću li dovršiti ovu bilješku ili ću se raspasti u tisuću djelića?Roy Bartholomew1Skriveni''jelenD,'rvosječa iz pokrajine Qin nabasao je u šumi na preplašenog jelena i ubio ga. Ne želeći da to netko sazna, zakopao gaje i prekrio granjem i lišćem. Malo potom zaboravio je gdje ga je sakrio i počeo misliti kako je sve to sanjao. Svima je to pričao kao da se dogodilo u snu. Jedan od onih koji su ga slušali pode u potragu za jelenom i pronađe ga. Odnese ga kući i rekne ženi:- Neki je drvosječa sanjao daje ubio jelena, onda je zaboravio gdje gaje sakrio i sad sam gaja našao. Taj je čovjek zaista pravi sanjač.227- Ti si vjerojatno sanjao da si vidio drvosječu koji je ubio jelena. Zar ti doista misliš da taj drvosječa postoji? A opet, kako ovdje vidim jelena, tvoj je san istinit - reče mu žena.- Čak i da sam pronašao jelena ravnajući se prema snu, zašto da razbijam glavu oko toga tko je od nas dvojice sanjao? - odvrati muž.Te se noći drvosječa vratio kući sveudilj misleći na jelena, te je zaspavši doista usnio mjesto gdje je sakrio jelena i čovjeka koji ga je pronašao. Kad je zarudila zora, ode on tome čovjeku i u njegovoj kući nade jelena. Obojica su dugo raspravljali i najzad otišli sucu da on odredi tko je u pravu. Sudac reče drvosječi:- Ti si doista ubio jelena i vjerovao si da se to zbilo u snu. Potom si doista sanjao i bio uvjeren da je to istina. Ovaj čovjek do tebe pronašao je jelena i sada se s tobom oko toga spori, a njegova žena pak misli da je on sanjao daje pronašao jelena što gaje netko drugi ubio. Prema tome, nitko nije ubio jelena. Ali, s obzirom na okolnost da jelen leži pred nama, bit će najbolje da ga vas dvojica podijelite.Priča je doprla do ušiju vladara i vladar Qina reče:- Tko zna, možda i taj sudac sanja da dijeli jelena!Lie Zi (o. 300. pr. Krista)228San Pedra HertriaMeza Mrefie

Oan što ga je Pedro Henriquez Urena usnio u zoru nekog dana 1946. godine začudo nije bio sastavljen od slika nego od sporo izgovorenih riječi. Glas koji ih je izgovarao nije bio njegov, ali je podsjećao na njega. Unatoč patetičnim mogućnostima što ih je tema nudila, ton bijaše bezličan, bez neke posebnosti. Za vrijeme sna, koji bijaše kratak, Pedro je znao da spava u svojoj sobi i da je supruga pored njega. U tmini sna, glas mu je kazivao:Pred neku večer, na križanju Ulice Cordoba raspravljao si s Borgesom o zazivu anonimnog Seviljca: O Smrti, dođi tiho/ kao što obično stižeš strijeloml Slutili ste daje posrijedi namjeran odjek nekog latinskog teksta, jer takva prenošenja bijahu u skladu s navadama toga razdoblja koje nije poznavalo koncept plagijata kao ovo naše, gdje je kudikamo važniji trgovački nego literarni aspekt toga pitanja. Niste slutili, niste ni mogli slutiti, daje taj dijalog bio proročanske naravi. Za koji sat pohitat ćeš do zadnjeg perona stanice Constitucion, jer moraš održati predavanje na Sveučilištu u La Plati. Ući ćeš u vlak, odložit ćeš torbu u mrežu poviše sjedišta i sjesti pokraj prozora. Netko kome ne znam imena, ali mu vidim lice, uputit će ti nekoliko riječi. Nećeš mu odgovoriti, jer ćeš biti mrtav. Ti si se već, zauvijek, oprostio sa229suprugom i kćerima. Ovoga se sna nećeš sjećati, jer je tvoj zaborav potreban za neumitan tijek događanja.Jorge Luis BorgesPriča o dvojici kgji sm sari/ali/\rapski povjesničar El Išaki iznosi ovaj događaj:"Pričaju ljudi dostojni povjerenja (ali, samo je Alah sveznajuć, svemoguć i milostiv i vječno budan) daje u Kairu živio čovjek vrlo bogat, ali do te mjere velikodušan i darežljiv, daje sve, osim očeve kuće, izgubio i bio primoran raditi da preživi. Radio je toliko da ga je jedne noći shrvao san pod smokvom u njegovoj bašči, a u snu mu se ukazao mokar čovjek koji je iz usta izvadio zlatnik i rekao mu: 'Tvoje blago je u Perziji, u Isfaha-nu, pođi i potraži ga!' Sutradan ujutro probudio se i krenuo na dugi put, te svladao pogibelji pustinja, brodova, gusara, idolopoklonika, rijeka, divljih zvijeri i ljudi. Napokon se domogao Isfahana, ali ga noć zatekne unutar gradskih zidina pa se ispruži da prespava u dvorištu neke džamije. Odmah do džamije nalazila se jedna kuća, i po odluci Svemogućeg Boga, nekakva lopovska družina prođe kroz džamiju i ušulja se u kuću, a buka koju su podigli probudi čeljad stoje spavala, i oni počeše dozivati u pomoć. Susjedi također udare u viku,

230dok nije sa svojim ljudima pristigao nadzornik noćne ophodnje u toj četvrti, te razbojnici pobjegoše preko terase. Nadzornik naredi da pretraže džamiju i u njoj pronađoše čovjeka iz Kaira i tako ga izdevetaju bambusovim šibama, da je zamalo izdahnuo. Nakon dva dana osvijestio se u tamnici. Nadzornik naredi da ga dovedu i reče mu: 'Tko si i odakle dolaziš?' Ovaj mu odgovori: 'Ja sam iz čuvenoga grada Kaira i zovem se Muhamed el Magrebi'. Nadzornik ga zapita: 'Što te dovelo u Perziju?' On odluči da ispriča istinu i reče mu: 'U snu mi je nekakav čovjek naredio da dođem u Is-fahan, jer daje ondje moje blago. Evo me u Isfahanu, i vidim da su obećano blago zacijelo ove batine kojima si me tako velikodušno obdario.'Na te se riječi nadzornik grohotom nasmije, da si mu mogao umnjake vidjeti, pa reče: 'Nepromišljeni i lakovjerni čovječe, triput sam sanjao neku kuću u Kairu, u kojoj se nalazi vrt, a u vrtu sunčani sat, a iza sunčanog sata smokva, i do smokve studenac, a pod studencem blago. Nikad mi nije palo na pamet da povjerujem u tu laž. A ti, porodu mazge i zloduha, lutao si od grada do grada, jer si slijepo povjerovao snu. Da te više ne vi-djm u Isfahanu. Uzmi ovaj novac i gubi se!'Čovjek ga uzme i vrati se u domovinu. Pod studencem u vrtu (onom vrtu iz nadzornikova sna) iskopao je blago. Tako mu je Bog udijelio blagoslov i nagradio ga i uzvisio. Bog je milostiv, skrovit."Iz Priča iz 1001 noći, 351. noć231'h FlomINisi lakomac: hajde. A da li već ostale mane S time ti nagoše u bijeg? Častoljublja pustog li nema U srcu tvom? Da li od smrti nema jetkoga straha? Sanje, vračarska groza, čudesa strašila noćna,Vještice, tesalske čini - zar svemu tom ti se ne smiješ?Horacije, Epistula II, 2. (Preveo Juraj Zgorelec) svjj'epa1 ko usni da ljepota prolazi poput sanje? Zbog crvenih tih usana, u gordosti tužno svitih, Tužno jer nikakvo čudo više ne može se zbiti, Troja iščeznu u lučima žalobnim što se tanje...William Butler Yeats (Preveo Dinko Telečan)232Teologijao što znate, mnogo sam putovao. To me učvrstilo u uvjerenju daje putovanje uvijek više ili manje iluzorno, da ničeg nova nema pod

kapom nebeskom, da je sve jedno i isto, itd., ali i da je, paradoksalno, neutemeljena bilo kakva žudnja za iznenađenjem i novotarijom. Svijet je zaista neiscrpan. Kao dokaz mogu vam navesti čudnovato vjerovanje koje sam otkrio u Maloj Aziji, u zajednici pastira koji se zaogrću ovčjom kožom i nasljednici su nekadašnjeg kraljevstva Maga. Ti čobani vjeruju u snove. "Kad zaspeš, odlaziš u nebo ili u pakao, ovisno o tvojim postupcima u toku protekloga dana." Kad bi čovjek primijetio: "Nikad nisam vidio da spavač nekamo odlazi. Iskustvo mi kazuje da leži dok ga ne probudimo", oni bi odgovorili: "Ti ne vjeruješ ni u što i zato zaboravljaš vlastite noći - tko nije doživio ugodne ili grozne snove? - i brkaš san sa smrću. Svatko je od nas svjedok da za spavača postoji drugi život. S pokojnicima je drugačije, oni leže nepomično i pretvaraju se u prah."H. Garro, Tout lou Afo/w/(1918.)233snova" i^ada, budući da se ne slažemo u tumačenju vergil-skoga proricanja, prihvatimo se drugoga načina gatanja.- Kojega? - upita Panurg.- Dobroga, starinskoga i izvornoga - odgovori Panurg. - To je po snovima. Jer sanjajući u uvjetima koje opisuju Hipokrat u knjizi O snovima, Platon, Plotin, Jamblik, Sinezije, Aristotel, Ksenofont, Galen, Plutarh, Artemidor Daldijan, Herofil, Kvint iz Smirne, Teokrit, Plinije, Atenej i drugi, duša često predviđa buduće stvari. (...) Na taj način, dok tijelo spava i probava na svim mjestima potpuno završila, naša duša, budući da nije više potrebna do buđenja, zabavlja se i pohodi svoj zavičaj, a to je nebo. Odatle ona dobiva čast da sudjeluje u svojemu prvobitnom i božanskom podrijetlu, i razmatrajući onu beskonačnu i duhovnu sferu kojoj je središte na svakomu mjestu svemira, obodnica nigdje (to je Bog, po nauku Hermesa Trismegista), u kojoj ništa ne nastaje, ništa ne prolazi, ništa ne propada, sva su vremena sadašnja, duša zamjećuje ne samo stvari minule u nižim gibanjima nego i buduće stvari; i kada ih prenese svojemu tijelu, pa ih s pomoću njegovih ćutila i udova otkrije prijateljima, kažu joj daje gatara i proročica.234Istina je da ih ona ne prenosi s onakvom točnošću kako ih je vidjela, zapreka je nesavršenost i krhkost tjelesnih ćutila; kao što mjesec, primivši svjetlost od sunca, nama je ne šalje onakvu, onako blistavu, onako čistu, onako živu i žarku kako ju je primio.

Zbog toga je gatanju po snovima potreban tumač koji je vješt, mudar, domišljat, iskusan, razborit, i savršen onirokrit i oniropol, kako su ih zvali Grci.Zato je Heraklit govorio da nam san ništa ne otkriva, da nam jednako ništa ne sakriva; samo nam daje znakove i slutnju stvari koje dolaze, bilo na našu sreću i nesreću, bilo na tuđu sreću i nesreću. (...) Drevni je gatar Amfijaraj htio da oni što kroz snove primaju pro-roštva ništa ne jedu cijeli taj dan i ne piju vina tri dana prije toga. Mi se nećemo držati tako žestoka i stroga ustezanja. Doista vjerujem da čovjek koji se nakljukao hranom i nakresao teško može shvatiti pojam duhovnih stvari; ipak ne dijelim nazore onih koji nakon dugih i ustrajnih postova misle da su dublje prodrli u razmatranju nebeskih stvari. (...) Znajte zastalno da svaki san koji završi tako da se čovjek prene i ostane srdit i ozlojeđen, ili znači zlo ili na zlo sluti. (...) Primjer: u snu i užasnom buđenju Hekube, u snu Orfejeve žene Euridike, nakon kojega su se, kaže Enije, prenule i probudile u strahu. Doista je potom Hekuba vidjela smrt i uništenje svoga muža Prijama, svoje djece, svoje domovine; Euridika je uskoro zatim bijedno umrla.235IU Eneje koji je sanjao da se razgovara s pokojnim Hektorom, pa se naglo prenuo i probudio. Doista je te iste noći Troja poharana i spaljena.Francois Rabelais, Pantagruel, III. knj. (1564.)(Preveo Mate Maras)SanJLjatine somnus somni, sopor quies quae ab humoribus a corde ad cerebrum sublatis concitatur, qui ubifuerint refrigerati recidentes ad cor calorem eius refrigerant. (Latinski san, sna [somnus, somni]: usnulost, počinak koji nastaje kad se sokovi iz srca dignu u mozak; pošto se ondje ohlade, ponovno se spuštaju u srce i ondje hlade njegovu vrelinu.*). Na grčkom se naziva (...) hyp-nos, odakle mu neki, doduše s nategom, zamjenjujući slova, izvode etimologiju. Prema drevnom vjerovanju, postojalo je božanstvo zvano San, koje je boravilo kod Kimerana. Potanki opis nalazi se u Ovidijevim Metamorfozama (lib. XI):Est prope Cimmerios longo spelunca recessu Mons cavus ignavi domus et penetralia somni,* Prev. Darko Novaković. 236Quo numquam radiis oriens, mediusve caedensve, Phoebus adire potest, etc.

(Blizu je Kimerske zemlje sa prostorom dubokimspilja,Brdina šuplja, gdje živi i počiva lijeni Sanak, Kamo ni ujutru Feb ni opodne ni naveče svojim Zrakama ne može prodr'jet.**)San i tumačenje sna, taj način govora, potječu iz Svetoga Pisma, Daniel, 2, kad se Nabukodonozor probudio sav usplahiren nakon neobičnoga sna i zatražio od dvorskih gatalaca i zvjezdara da mu otkriju što je snio i što taj san znači. Oni mu nisu mogli udovoljiti, nego su odvratili: Non est homo super terram, qui ser-monem tuum, rex, possit implere. (Nema na svijetu čovjeka koji bi takvo što mogao otkriti kralju.) Saznavši daje kralj naredio pogubljenje svojih mudraca, prorok Daniel obrati se Bogu koji mu u noćnom viđenju otkrije ono stoje Nabukodonozor želio znati. Prvo, dakle, san, a potom njegovo tumačenje. Odatle potječe česta španj. uzrečica nipor suehos (ni u snu, niti govora) kojom se nešto poriče i želi odagnati iz misli.Sanjiv: onaj kome se spava, dremovan.Sebastian de Covarrubias Orozco,Blago španjolskog jezika(Tesoro de la lengua castellana o espanola, 1611.)** Prev. Tomo Maretić2370,'d najranijeg je djetinjstva osjećao da se ne nalazi ondje gdje bi morao biti. Osjećao se strancem u obitelji, strancem u vlastitom selu. U snovima je Migvur -tako se zvao - vidio krajolike i prizore kojih nije bilo u njegovu kraju, Ngariju: pješčana prostranstva, kružne pustene šatore, samostan na brdu. Te iste slike su mu na javi zastirale ili zamućivale zbilju.Kao devetnaestogodišnjak pobjegao je od kuće, žudeći za zbiljom koja se podudara s navedenim formama. Bio je skitnica, prosjak, nadničar, pokatkad kradljivac. Danas je stigao u ovo konačište na granici.Vidio je zgradu, umornu mongolsku karavanu, deve u dvorištu. Ušavši, naiđe na starog redovnika koji je vodio karavanu. Tada su se prepoznali. Mladi skitnica vidio je sebe kao staroga lamu i vidio je redovnika koji je izgledao kao nekad, davno, dok je bio njegov učenik. Redovnik je pak prepoznao u mladiću svoga starog, već pokojnog, učitelja. Prisjetili su se hodočašća u svetišta na Tibetu, povratka u planinski samostan. Pričali su, evocirali prošlost, povremeno se prekidali da ubace kakvu pojedinost.

Mongoli su poduzeli to putovanje jer su tražili novog poglavara svog samostana. Posljednji je umro prije dvadeset godina, i oni su uzaludno očekivali njegovu reinkarnaciju. Sada su je pronašli.238Karavana je u svitanje otpočela spori povratak. Migvur se vraćao pješčanim prostranstvima, kružnim šatorima i samostanu iz svoje prethodne inkarnacije.Alexandra David-Neel, Mistici i čarobnici s Tibeta (1929.)Presuda1 e je noći car sanjao daje izišao iz palače i da u tmini seta perivojem, među rascvalim drvećem. Neka je spodoba klekla preda nj i zamolila ga daje zaštiti. Car mu to obeća. Spodoba mu se predstavi kao zmaj i reče kako su zvijezde otkrile da će mu sutradan, prije zalaska sunca, carev ministar Wei Qing odrubiti glavu. Car se, u snu, zakle da će mu pružiti zaštitu.Probudivši se, car se raspita o Wei Qingu. Rekoše mu da nije u palači. Car pošalje po njega i cijeli mu dan ispuni zaduženjima, samo da ne ubije zmaja. Predvečer mu predloži da odigraju partiju šaha. Igra se odužila, i umornoga ministra savlada san.Odjednom zaori silan štropot. Malo zatim uđoše dvojica časnika noseći golemu zmajsku glavu natopljenu krvlju. Baciše je pod noge caru i povikaše:- Pala je s neba.239Wei Qing, sad već budan, u nevjerici protrlja oči i reče:- Baš čudno, upravo sam sanjao da ubijam takvoga zmaja.Wu Cheng En (o. 1505. - o. 1580.)Dvanaesti svi^a P5&.JL revalila je pedesetu i njezino lice krasio je blagi osmijeh. Od smrti Pedra Henriqueza Urefle proteklo je dvanaest godina. Kad smo se toga prisjetili, ona je ponovila ono što mije rekla 1946. godine: zbog moje mladosti, gubitak je nenadoknadiv, ali u meni će vječno živjeti uspomena na velikog učitelja. Ušetao sam se po spavaćoj sobi. Majka me stalno pratila pogledom. Iako je patila od teške srčane bolesti, nikad se nije tužila ili iskazivala umor, i za okolinu je uvijek bila izvor života i solidarnosti. Kad sam odlučio otići, uzela me je za ruke i rekla: Ne dopusti da te unište. Zaspao sam razmišljajući o toj rečenici. Te sam noći sanjao da obavljam razne poslove u gradu i La Plati i da to radim nevoljko, premda za to nije bilo posebnih razloga. Ujutro su mi dojavili

daje majka umrla. Pohitao sam u stan na križanju ulica Viamonte i Maipu. Ondje su se već poduzimale mjere što su uobičajene u tim tužnim okolnostima.240Kad sam se prvi put pribrao od boli, otvorio sam, sa sigurnošću, ladicu njezinog noćnog ormarića. U njoj je bilo pismo što gaje urednim engleskim rukopisom napisala prethodne noći. Molila me da joj obavim razne poslove u Buenos Airesu i La Plati. One iste koji su mi se javili u snu.Roy BartholomewINeki čovjek, najavi, cijeni svog prijatelja i ima u nj puno povjerenje, ali ga uznemiruju snovi u kojima se taj prijatelj ponaša kao zakleti neprijatelj. Najposlije se otkrije daje prava prijateljeva narav ona iz snova. Objašnjenje se vjerojatno temelji na instinktivnom poimanju zbilje.Nathaniel Hawthorne, Bilježnice (1868.)241 ovoraećina tekstova što ih je Jorge Luis Borges priredio za razne izdavače, uz njegovo ime navodi i imena suradnika, mahom autorovih prijatelja: Pedro Henriquez Ure-na, Adolfo Bioy Casares, Silvina Ocampo, Silvina Bu-llrich. Tri je antologije Borges potpisao sam. Prva je pod naslovom El matrero/Odmetnik (s tekstovima argentinskih autora) objavljena 1970. Iste je godine izašao i njegov izbor i prijevod Whitmanovih stihova. Treća je ova Knjiga od snova (Libro de suenos), objavljena 1976. Suradnik mu je bio Roy Bartolomew, argentinski publicist i prigodni pjesnik, kojemu se Borges odužio širokogrudnim uvrštavanjem triju tekstova. Izdanje je nadgledao Miguel de Torre y Borges, autorov nećak, što ga ujak spominje u tekstu apokrifnog pisca Franci-sca Aceveda (id est, sebe) na 107. stranici. Nije nezanimljivo napomenuti da je ilustraciju naslovnice izradio Oscar Smoje, suvremeni argentinski slikar, zacijelo potomak hrvatskih doseljenika. A naklada? Ciglih pet tisuća primjeraka.Ovaj "šareni zbornik, sastavljen za razbibrigu znatiželjnom čitatelju" ne ravna se prema školničkim kriterijima, zanemaruje kronologiju, ne uspostavlja hijerarhije,243odbacuje geografsku zastupljenost. Kao što bi rekao Borges, "nered je u njoj svrhovit". Uvršteni su oni tekstovi koji mogu pobuditi (i koji su u njemu pobudili) estetski doživljaj ili užitak. Uz ulomke iz Biblije ili ho-

merskih epova tu ćemo zateći izvještaj policajca, izjavu političara i apokrifne sastavke, tako drage slijepom meštru. Naime, pored poznatih imena iz svjetske književne baštine stoje i autori (H. Garro, Rodericus Bar-tius, Jorge Alberto Ferrando...) što ih je jamačno smislila mašta njegovih prijatelja ili njega samoga. Nekim, po njegovu mišljenju, nepravedno zapostavljenim nacionalnim i stranim piscima, odužio se uvrštavanjem poduljih ulomaka. To su, u prvom redu, Paul Groussac (1848. - 1929.), naturalizirani Argentinac, britki polemičar, sjajan stilist i dugogodišnji upravnik Nacionalne biblioteke u kojoj će kasnije Borges preuzeti istu funkciju, te Jose Maria Eca de Queiros (1845. - 1900.), portugalski pisac "što ga zakasnjela međunarodna kritika svrstava medu najveće pripovjedače njegova vremena". Kafka je, recimo, dobio pet-šest redaka.Za hrvatsko izdanje ove knjige korišteni su i već postojeći prijevodi. Stanovit dio tekstova preveden je s nešpanjolskih izvornika da se izbjegne, gdje god je to bilo moguće, prijevod prijevoda. Zahvaljujem svima onima koji su obavili i nesebično ustupili prijevode pojedinih naslova. U prvom redu, Dori Maček koja je sa staroengleskoga prevela/prepjevala San o križu. Taj se anonimni spjev iz IX. stoljeća prvi put objavljuje na hrvatskom. Nadalje, Karlu Budoru, koji se latio nemogućeg pothvata da prepjeva polisemičke snomorice iz244Quevedova Sna, i kolegama s Odsjeka za klasičku filologiju, Darku Novakoviću i Damiru Salopeku, koji su me stručnim savjetima riješili brojnih nedoumica. I, last but not least, sinu Dinku koji je pretočio anglosaksonske izvornike.Milivoj TelećanI245Jorge Luis BorgesJorge Luis Borges (1899.-1986.), argentinski pjesnik, pripovjedač i esejist - koji je danas poznat u cijelome svijetu - školovao se u Zurichu, gdje je, pored latinskoga, grčkog i engleskog naučio francuski, a onda i njemački. Odmah nakon Prvoga svjetskog rata otišao je u Španjolsku, gdje je počeo pomalo objavljivati u avangardnim časopisima. Vrativši se 1921. u rodni Buenos Aires, izdaje ultraistički manifest, u kojem promovira poetiku tadašnjih njemačkih ekspresionista, koje i prevodi na španjolski. Iste godine osniva svojevrsne zidne novine pod naslovom Prisma, a 1922. utemeljuje magazin Proa. Istodobno šalje priloge u važni

književni časopis Martin Fierro.Godine 1923. objavljuje knjigu pjesama Fervor de Buenos Aires, 1925. Luna de enfrente i 1929. Cuader-no San Martin. Izlaze mu 1925. knjigGlnquisicion, 1926. El tamano de mi esperanza, 1928. El idioma de los ar-gentinos, 1930. Evaristo Carregio, 1932. Discusion, 1935. Historia universal de infamia i 1936. Historia de la eternidad. Godine 1952. objavljuje glasovitu knjigu Otras inquisiciones.Borges kao prozni pisac stječe svjetski ugled tek 1961., kad je primio Međunarodnu književnu nagradu izdavača, skupa sa Samuelom Beckettom. No, dotad je on već bio objavio glavninu svojih najvažnijih knjigapripovijedaka. Zapravo, on je na počecima svoje literarne karijere iskreno smatrao da nema dovoljno dara da napiše klasičnu priču: mislio je daje njegov krajnji, skromni domet poezija i esej. Ipak, dvije su ga njegove prozne knjige Ficciones (1944.) i ElAleph (1957.), proslavile kao tvorca onoga što je otad u svijetu poznato kao magični realizam.Shakespeareovo pamćenje j e prvi put obj avlj eno 15. svibnja 1980. u argentinskom dnevniku Clarin. Podatak je iz knjige Borges, sjaj i poraz (Borges, esplendor y derrota, 1996.) stoje potpisuje Maria Esther Vazquez, autorova dugogodišnja suradnica i pratilja na putovanjima. To je ujedno i posljednja priča koju će Borges izdiktirati nekome u pero ili stroj, jer je još od sredine pedesetih godina protekloga stoljeća zbog slabovidnosti bio osuđen na posredništvo u pisanju i čitanju. Preostalih šest godina života najmanje se zadržavao u Buenos Ai-resu. Diljem svijeta ukazuju mu počasti, organiziraju boravke i predavanja, uručuju počasne doktorate i nagrade. Pretvorio se u planetarnu zvijezdu koja u svakoj prigodi znade naći riječi zahvale ili pronicljivog komentara. Unatoč poodmakloj dobi savršeno je lucidan, i njegovi razgovori što ih je kao osamdesetpetogodišnjak vodio s Osvaldom Ferrarijem - kasnije sakupljeni u knjizi - nisu puka reciklaža uspomena i prethodnih spisa nego, počesto, spontani niz novih tumačenja ili postavki. U tome je razdoblju objavio nekoliko knjiga stihova i putopisa, a naslov dostojniji pažnje svakako je Devet ogleda o Danteu (Nueve ensavos dantescos, 1982.).