Bolesti pčela

Podjela bolesti pčela:

1. Zarazne bolesti: virusi

bakterije

plijesni

paraziti

2. Nezarazne bolesti: klimatski

biološki

hranidbeni

3. Štetnici u košnici: saće

leglo

odrasle pčele

med

1. Zarazne bolesti pčela

Virusne bolesti pčela: Mješinasto (vrećasto) leglo

Paraliza pčela: kronična

akutna

Bakterijske bolesti pčela: Američka gnjiloća pčelinjeg legla

Europska gnjiloća pčelinjeg legla

Laţna gnjiloća pčelinjeg legla

Kiselo leglo

Bolesti uzrokovane plijesnima: Vapnenasto leglo

Kamenito leglo

Parazitarne bolesti pčela: Nozemoza

Akaroza

Varooza

2. Nezarazne bolesti - otrovanja

a. Uzroci biološko - organskog podrijetla:

- otrovanje medljikom

- otrovanje nektarom

- otrovanje cvjetnim prahom

b. Uzroci kemijskog podrijetla:

- otrovanje kuhinjskom soli

- dim iz tvornica

- pesticidi - insekticidi

- herbicidi

3. Štetnici u košnici a. Saće - Veliki i mali voskov moljac

- Miševi

- Slaninar

- Ptinus Fur

b. Leglo - Pčelomorac

- Muha grbača

- Tropilela

- Etinia ( saće, med, pelud i ličinke )

c. Pčele - Leptir “Mrtvačka glava”

- Neki mravi

- Ose - Pčelinja kopačica

- Obična osa

- Stršljen

- Ptice - Krasna ţuna (pčelarica)

- Sjenice i djetlići

- Ţabe i gušteri

- Nametnici na pčelama - Pčelinja uš

- Ličinke nekih muha ( Senotrinia, Physocephala)

Mješinasto leglo Zarazna bolest poklopljenog legla i mladih pčela radilica. Uzročnik bolesti je virus.

Okruglastog je oblika, slabo otporan i moţe preţivjeti samo u pčelinjim stanicama. U mrtvim ličinkama i pčelama ugiba za oko tri tjedna. Uginula ličinka raspada se u kašastu masu, koţica joj ostaje sačuvana pa nalikuje na mješinu. Sasušena se lako uoči u poklopljenom saću i moţe se u cijelosti izvaditi. Bolesne mlade pčele ne uzimaju pelud, što dovodi do različitih poremećaja i prijevremenog ugibanja. Zaraza se prenosi pčelama iz košnice u košnicu (zalijetanjem), premještanjem saća i drugim radovima oko košnica. Ličinke se zaraze putem hrane. U nepoklopljenom leglu se ne primjećuju promjene. Bolesti su podloţnije mlade pčele. Prvi znakovi bolesti su vidljivi na poklopcima stanica saća u kojem su uginule ličinke – promjena boje sa tamnom mrljom u donjem dijelu, blago su uvučeni. Uginule ličinke postaju mlohave, gube kolutićavost, nakuplja se tekućina izmeĎu koţice i tijela. Propali dijelovi tijela postaju kašasti, prljavo-ţućkaste boje. Ličinka kasnije potamni. Mlade se pčele zaraze čisteći stanice saća od uginulih ličinki. Bolest mješinastog legla lako se zamjeni sa američkom gnjiloćom.

• Dijagnoza se postavlja na osnovi karakterističnih znakova na poklopljenom leglu, te bakteriološkom pretragom

• Jaka pčelinja zajednica moţe ozdraviti sama od sebe, dovoljno je osigurati dobru njegu

• Saće u kojem ima veliki broj uginulih ličinki treba izvaditi i spaliti

* (Preporučuje se zajednici dodati 1 g kloramfenikola u 2 l šećerne otopine)

• Suzbijanju bolesti pridonosi i zamjena matica uzgojenih u zdravim zajednicama

Virusne bolesti pčela

Kronična paraliza

Kronična paraliza pčela je virusna bolest radilica. Virus se razmnoţava u ţivčanom tkivu, a velika količina je pronaĎena u glavi pčela. Bolest se javlja za vrućeg razdoblja i dugo traje, ali uzrokuje uginuće malog broja pčela. Nastanku bolesti pogoduje nedostatak peludi uz jaku nektarnu pašu, loša ventilacija košnica, smještaj na jakom suncu. Oboljele pčele su sitnije, bez dlačica na zatku. Zdrave ih pčele izvlače iz košnica, ali se one opiru i pokušavaju vratiti u zajednicu. Hodaju široko razmaknutih nogu, krila su ima raširena i ukočena. Zadak im je smanjen jer je crijevo prazno. Bolesne se pčele u košnici zadrţavaju iznad saća s medom. Nrjetko se bolest zamjeni sa nozemozom ili otrovanjem pčela. Za liječenje zajednici treba osigurati dovoljne količine peludi ili zamjene za pelud, zaštititi ju od jakog sunca i osigurati dobru ventilaciju.

Akutna pčelinja paraliza

Akutna pčelinja paraliza je virusna bolest mladih pčela. Virus je u većoj količini smješten u mednom mjehuru bolesnih pčela. Za uspješnu funkciju potrebno je da virus uĎe u tijelo pčele, što u prirodnim uvjetima obavlja varoa sišući hemolimfu. Bolest nastupa naglo u vrijeme proljetnog razvoja zajednice, pa se na letu ispred košnice moţe pronaći veliki broj uginulih pčela. Bolesne pčele izlaze iz košnice, ne mogu letjeti, skupljaju se na vlati trave ili u hrpice. Zadak im je povećan, kao i medni mjehur koji je pun bistre tekućine. Bolest se suzbija uklanjanjem faktora koji imaju utjecaj na nastanak i tijek bolesti. Košnice ne smiju za vrijeme velikih vrućina biti izloţene prejakom suncu, treba osigurati ventilaciju košnice. Pčelama se moţe dati 1-2 g modre galice u litri šećerne otopine.

Američka gnjiloća

Američka gnjiloća opasna je zarazna bakterijska bolest kod pčela. Uzročnik bolesti je bakterija Phaenobacillus larvae. Zarazi američke gnjiloće podloţne su ličinke prilikom uzimanja hrane. Spore tako preko probavnog trakta i koţe ulaze u tijelo ličinke. Izvori zaraze su napuštene košnice, bolesne zajednice i sav mogući pribor koji je bio u doticaju sa zaraţenom, bolesnom zajednicom. Najbrţi put prijenosa zaraze je grabeţ kada u oslabljenu i slabu zajednicu ulaze zdrave pčele dolaze u dodir sa zaraţenim saćem i pčelama te se vraćaju natrag u svoju zajednicu.

Bakterijske bolesti pčela

Europska gnjiloća Zarazna, bakterijska bolest nepoklopljenog legla. Uzročnik je

bakterija Streptococcus pluton. Znakove bolesti moţemo primijetiti na nepoklopljenom leglu. Bolesna ličinka mijenja pravilan poloţaj na dnu stanice, gubi kolutićavost i mijenja boju. Oboljele ličinke ugibaju četvrtog ili petog dana ţivota. Kako nisu poklopljene, pčele ih lako uočavaju i očiste iz stanica saća, pa pčelari često i ne uoče znakove bolesti. Na nastanak, znakove i tok bolesti znatno utječe stanje zajednice. Uz primarnog uzročnika bolesti nerijetko se naĎu i sekundarni uzročnici koji daju različitu sliku bolesti

Bolesti uzrokovane plijesnima

Kamenito leglo

Nozemoza Parazitarne bolesti pčela

Akaroza

Varooza

• Sistematika

• Carstvo: Ţivotinje

• Koljeno: Člankonošci

• Razred: Paučnjaci

• Red: Grinje

• Porodica: Parasitidae

• Rod: Varroa

• Vrsta: Varroa destructor Varroa jacobsoni

Razlikujemo slijedeće vrste varroe: • Varroa destructor - opasnija vrsta rasprostranjena po gotovo cijelom svijetu koja napada Azijsku vrstu pčela - Apis cerana i Apis mellifera - Europsku medonosni pčelu • Varroa jacobsoni - manje opasna grinja koja napada Azijsku medonosnu pčelu (Apis cerana)

Voskov moljac Danas poznajemo dvije vrste voskovog moljca: veliki Galleria mellonella L. i mali Achroea grisella. To je noćni

leptir - štetočina koji oštećuje/napada uglavnom saće koje se nalazi uskladišteno izvan košnica, ali nerijetko

napada i saće slabijih pčelinjih zajednica.

3. Štetnici u košnici

Medvjedi su sisavci - zvijeri, čiji su se preci pravi ili viši

sisavci u posljednjih 60 milijuna godina razvili do današnjih

oblika. Raznolika prehrana omogućuje smeĎem medvjedu

da ţivi na veoma različitim prostorima, od arktičke tundre

do prašume i do tundre u visokim planinama. SmeĎi

medvjed danas osim u Europi ţivi u cijeloj Aziji, uključujući

japanski otok Hokaido, te u Sjevernoj Americi gdje ga

nazivaju grizli.

Medvjed (Ursus arctos) kod nas ima status rijetke vrste i njime se gospodari prema zakonu o lovu.

Naseljava prostrana planinska područja obrasla šumom i uglavnom se ne pribliţava naseljima. Moţe

narasti u duţinu i do 220 cm i visinu do 130 cm. teţine i preko 300 kg. Iako je po prirodi mesoţder

medvjed 95% svojih prehrambenih potreba zadovoljava biljnom hranom, a kada naiĎe na košnice s

medom to mu je omiljeni desert kojem poput ljudi nikako ne moţe odoljeti već će potraţiti sve načine za

ovim slatkim proizvodom pčela medarica.

Medvjedi su u pravilu dobri penjači, plivači i usprkos svojoj velikoj masi vrlo su pokretljivi i snalaţljivi tako

da gotovo i ne postoje učinkovite prepreke kada se odluče zasladiti medom. Pčelari koji ţive u

područjima gdje ima medvjeda trebaju i koriste razne tehnike za sprječavanje šteta koje ova ţivotinja

prouzroči u ţelji da se zasladi. Ţenka medvjeda u siječnju raĎa 1-4 mladunčeta koji će s njom provesti

1,5 godinu učeći razne vještine lova i opstanka. Medvjedi ţive od 10 - 20 godina, a spolnu zrelost dostiţu

u dobi od 4 - 5 godina.

Kako se zaštititi? Najučinkovitije je postaviti ţičanu ogradu sa slabom strujom.