Upload
fahrudin-sabanovic
View
403
Download
6
Embed Size (px)
DESCRIPTION
Maturski rad ,o bolestima nadbubrega , Adisonova bolest ,Cushingov sindrom,metabolizam hormona
Medicinska škola Zenica
Godina : 2012/2013
Maturski rad Bolesti nadbubrežne žlijezde:Addisonova bolest i
Cushingov sindrom
Mentor: Učenik:
Mirsada dr Muratović Fahrudin Šabanović
1 | M a t u r s k i r a d : B o l e s t i n a d b u b r e ž n e ž l i j e z d e
____________________________Sadržaj:_____________________________
Uvod
Anatomija nadbubreţne ţlijezde
o GraĎa nadbubreţne ţlijezde
o Krvni sudovi nadbubreţne ţlijezde
o Ţivci nadbureţne ţlijezde
Biosinteza kortikosterioda
Metabolizam kortikosteroida
o Kontrola sinteze i sekrecije kortikosteroida
Cushingov sindrom
o Etiologija i patogeneza
o Klinička slika
o Komplikacije
o Dijagnoza i diferencijalna dijagnoza
o Tok i prognoza
o Terapija
Addisonova bolest
o Simptomi
o Dijagnoza
o Terapija
Literatura
2 | M a t u r s k i r a d : B o l e s t i n a d b u b r e ž n e ž l i j e z d e
_______________________Uvod____________________________
Nadbubreţne ţlijezde mogu proizvoditi previše jednog ili više hormona. Uzrok mogu biti
promjene u samim nadbubreţnim ţlijezdama ili prekomjerno poticanje hipofize. Simptomi i
liječenje ovise o tome koji se hormoni proizvode prekomjerno, androgeni steroidi,
kortikosteroidi ili aldosteron.
Prekomjerna proizvodnja androgenih steroida (testosterona i sličnih hormona) je stanje koje
vodi virilizaciji, razvitku pretjeranih muških značajki bilo u muškaraca ili u ţena.
Blaga prekomjerna proizvodnja androgena je česta, ali moţe dovesti samo do povećanog rasta
dlake (hirzutizam). Prava virilizirajuća bolest je rijetka i pogaĎa samo 1 - 2 na svakih 100.000
ţena. Incidenciju virilizirajuće bolesti u muškaraca je gotovo nemoguće pogoditi. Statistički
podaci pokazuju da se Adisonova bolest javlja na svakih 50 ljudi od milion. Ne postoji jasna
predilekcija, a pojedini podaci pokazuju da se odredjeni oblici Adisonove bolesti javljaju
češće kod djece i kod osoba ţenskog pola. Bolest je dobila ime po ljekaru koji je prvi put
opisao.
3 | M a t u r s k i r a d : B o l e s t i n a d b u b r e ž n e ž l i j e z d e
____________________Anatomija nadbubrežne žlijezde_________________
Nadbubreţna ţlijezda (Glandula
Suprarenalis) je parni endokrini
organ smješten na gornjem polu
bubrega.Nadbubreţna ţlijezda je
anatomski jedinstven
organ.MeĎutim ona sadrţava
funkcionalno i razvojno dva
potpuno različita endokrina
organa,koru i srţ.Kora nadbubreţne
ţlijezde se razvija iz celomnog
epitela,a izlučuje hormone pod
uticajem stimulacije
adenokortikotropnog hormona
prednjeg reţnja hipofize. Srţ
nadbubreţne ţlijezde,razvija se
naprotiv ,od osnove
parasimpatičkih ganglija,a izlučuje
hormone na stimulaciju
pregangleolarnih vlakana
simpatikusa.Kora i moţdina nadbubreţne ţlijezde razlikuju se i filogenetski budući da u
najniţih kičmenjaka(npr.riba) čine dva odvojena organa:interrenalni i adrenalni organ.Oblik
desne i lijeve nadbubreţne ţlijezde je različit.Desna nadbubreţna ţlijezda je trokutasta,a lijeva
je polumjesečasta.Na nadbubreţnim ţlijezdama moţemo razlikovati tri plohe i
to:prednju(facies anterior),straţnju (facies posterior),i inferolateralnu ploštinu(facies
renalis,basis glandulae suprarenalis).Inferolateralna ploština je udubljena a obuhvaća gornji
pol bubrega od kojeg je odijeljenja različito debelim slojem masnog tkiva.Straţnja površina
plohe je uska i dodiruje dijafragmu.Na prednjoj ploštini nalazi se duboka brazda(hilus) iz koje
izlazi nadbubreţna vena (v.suprarenalis).Područija gdje je ţlijezda tanka nazivamo
rubovima.Na medijalnoj granici prednje i straţnje ploštine je medijalni rub, margo
medialis.Na gornjoj granici prednje i straţnje ploštine je gornji rub ,margo superior.
Slika 1. Lokacij i anatomija n.b.ž.
4 | M a t u r s k i r a d : B o l e s t i n a d b u b r e ž n e ž l i j e z d e
Građa nadbubrežne žlijezde
Na presjeku kroz nadbubreţnu ţlijezdu
moţemo već na temelju makroskopskog
istraţivanja uočiti različitu graĎu kore i
srţi.Kora je čvrsta i ţute je boje ,a srţ je
mekana i sivo-crvenkaste boje.Područije kore
što graniči sa srţi tamno je pigmentirano,pa je
granica izmeĎu kore i srţi na presjeku
izrazita.Nadbubreţne ţlijezde su obavijene
fibroznom kapsulom,što sadrţava mnogo
stanica,mreţu elastičnih vlakana i glatke
mišićne stanice.
Kora nadbubreţne ţlijezde pokazuje graĎu
tipičnu za endokrine ţlijezde:solidni tračci
epitelnih stanica meĎusobno anastomoziraju,a
izmeĎu njih se nalaze kapilare. Prema
rasporedu epitelnih stanica mogu se razlikovati
od površine prema središtu ţlijezde prema područiju kore :zona glomerulusa,zona fasciculata
i zona reticularis.Glomerularna zona sadrţava kuglaste nakupine stanica .U facikularnoj zoni
su tračci stanica su poredani uzastopno poput stubova.Velike poligonalne stanice fasikularne
zone sadrţavaju lipide (uglavnom steroide).U retikularnoj zoni stanice su manje a rasporeĎene
su u obliku mreţe.Stanice kore izlučuju četiri vrste hormona :
1) Mineralokortikoide: aldosteron,dezoksikortikosteron.Glavni predstavnik je aldosteron
(proizvodi se u količini oko 200 mcg.dnevno) a ima značajan uticaj na metabolizam
elektrolita .
2) Glukokortikoide: kortizol (hidrokortizon),kortizon i kortikosteron.Oni djeluju na
metabolizam ugljenih hidrata ,bjelančevina i masti.Kortizol je najvaţniji
kortikosteroid(sintetizuje se u prosjeku 20 mg. dnevno),a ima jak antizapaljenijski i
antialergijski efekt.
1) Androgene: androstenedion i dehidroepiamolrosteron ,hormoni koji imaju androgenu i
anaboličku aktivnost
2) Estrogne hormone: estriol,estron i estradiol
Adenokortikotropni hormon (ACTH) prednjeg reţnja hipofize stimulira hormonalnu funkciju
Slika 2. Građa nadbubrežne žlijezde 1
5 | M a t u r s k i r a d : B o l e s t i n a d b u b r e ž n e ž l i j e z d e
nadbubreţne ţlijezde. U čovjeka adenokortikotropni hormon potiče vjerovatno sekreciju
većine hormona kore.MeĎutim sekrecija aldosterona samo neznatno ovisi o hipofiji.
Krvne žile nadbubrežne žlijezde
Nadbubreţna ţlijezda ima tri parne arterije :a.suprarenalis superior,media et inferior koje
odlaze kao grane trodijelne arterije ,aorte ,bubreţne arterije i donje dijafragmatične
arterije.Nadbubreţne ţlijezde su jedan od najbolje prokrvljenih organa u tijelu.Arterij čine
gustu mreţu ispod čahure.Samo manji broj malih arterija ide izravno u srţ nadbubreţne
ţlijezde ,a sve ostale čine mreţu u kori .Mreţa krvnih ţila kore nastavlja se u sinusoidne
kapilare srţi.Na taj način krv što sadrţava hormone kore prolazi kroz sutav ţila srţi
nadbubreţne ţlijezde.Odvod venske krvi počinje venicama koje se slijevaju u sredinu srţi,u
središnju venu (v.centralis).Ona izlazi kroz hilus kao vena suprarenalis koja na desnoj strani
ulazi u donju šuplju venu ,a na lijevoj strani ulazi u lijevu renalnu arteriju.
Slika 3. Građa bubrega
Živci nadbubrežne žlijezde
Nadbubreţnu ţlijezdu inerviraju simpatička nervna vlakna.Parasimpatička inervacija
nadbubreţne ţlijezde nema značenja iako je moguće pratiti parasimpatička vlakna do
područija ţlijezde.Preganglionarna simpatička vlakna počinju od osmog do jedanaestog
grudnog segmenta kralješnične moţdine i ulaze u sastav velikog i malog splanhničkog ţivca.
6 | M a t u r s k i r a d : B o l e s t i n a d b u b r e ž n e ž l i j e z d e
Biosinteza kortikosteroida
Kortikosteroidi se sintetizuju u kori nadbubreţne ţlijezde iz holesterola.Kora nadbubreţnih
ţlijezda sadrţi velike količine holesterola i estara holesterola,koji djelimično nastaju u samoj
ţlijezdi putem biosinteze iz prostih predhodnika sa 2 C atoma,a djelimično metabolisanjem
holesterola iz cirikulacije.Iz holesterola cijepanjem bočnog lanca izmeĎu poloţaja 20 – 22
nastaje C21 steroid a zatim delta-5-pregnelol.Serija reakcija pretvara ovaj u
progresteron.Progresteron zauzima ključnu poziciju u sintezi drugih steroida.Konačno
hidrolize kataliziju sukcesivno dodavanje hidroksilnih grupa u poloţaju 17,21 i u sintezi
kortizola i poziciji 21 a potom 11 kada je u pitanju kortikosteron.Aldosteron se sintetizuje iz
kortikosterona ili dezoksikortikosterona od C21 nastaju C19 androgeni ,a cijepanjem iz
17-alfa hidroprogresteronskog bočnog lanca nastaje estradiol,dok estron nastaje iz 19-OH-
delta-androstediona.Sintezu i lučenje kortikosterida u kori nadbubreţnih ţlijezda kontroliše
adenokortikotropni hormon (ACTH) koji se izgraĎuje u prednjem reţnju hipofize.
Metabolizam kortikosteroida
Oko 90 % kortizola koji se izluči iz kore nadbubreţnih ţlijezda u cirikulaciju vezano je za
specifični globulin transkritin.Pri većim koncetracijama ovaj hormon se labilno vezuje i za
albumine .Samo oko 10% kortizola ostaje slobodno u cirikulaciji i jedino je on biološki
aktivan.Kapacitet vezivanja kortizola za globulin povećavaju estrogeni,trudnoća,gladovanje ,a
smanjuju ciroza jetre,nefrotski sindrom i multipli mijelomi.Kortizol se vrlo brzo uklanja iz
cirikulacije gdje mu je poluţivot samo 80.minuta.Ovaj period se smanjuje u hipertireodizmu
,a produţava u insuficijenciji jetre.Samo 1% ili manje od ukupne količine kortizola izlučuje se
mokraćom ne izmjenjen.Sav ostali dio hormona se metaboliše u jetri.
Aldosteron se takoĎer vezuje za proteine plazme ,samo je ova veza daleko labilnija od one
kortizola i kortizona .Kortizon ,aldosteron i drugi kortikosteroidi isto tako kao i
kortizol,razgraĎuje se u jetri do tetrahidrojedinjenja.
Glikoikortikoidi kore nadbubreţnih ţlezda posle niza metaboličkih promena izlučuju se
uglavnom mokraćom kao 17-hidroksikortikoidi (17— —OHCS). Oni se obično vezuju sa
glikuronskom, a manje sa sumpornom kiselinom, tako da stvaraju glikuronide.Androgeni
hormoni kore izlučuju se kao 17- ketosteroidi (17-Ks) mokraćom, takoĎe vezani za
glikuronsku ili sumpornu kiselinu.
7 | M a t u r s k i r a d : B o l e s t i n a d b u b r e ž n e ž l i j e z d e
Kontrola sinteze i sekrecije
kortikosteroida. Lučenje
kortikosteroida je u zavisnosti od viših
funkcija mozga ,hipotalamusa i
prednjeg reţnja hipofize.Hipotalamus
luči hormon (HS-ACTH odnosno
činilac koji oslobaĎa kortikotropin-
corticotropin-realising-factor-CRF)
koji stimuliše adenohipofizu da
izlučuje ACTH,ACTH djeluje na koru
nadbubreţnih ţlijezda ,podstičući
sintezu i lučenje njenih hormona.Ako
se smanji koncentracija slobodnog
kortizola u plazmi ,dolazi do lučenja
HS-ACTH,što dovodi do povećanja
koncentracija ACTH u cirikulaciji i do
sekretorne aktvinosti nadbubreţnih
ţlijezda.Povećanje količine kortizola
dovodi do obrnutog efekta.Sem kortizola faktori koji utiču na lučenje ACTH su :biološki sat i
stres.
Cushingov sindrom
Cushingov sindrom je kliničko stanje koje
karakteriše povećana sekrecija kortizola a
vrlo često i adenokortikalnih
androgena.Povećana sekrecija ovih
hormona dovodi do poremećaja
metabolizma elektrolita,masti,bjelančevina i
ugljikohidrata.
Etiologija i patogeneza
Cushingov sindrom odnosi se na bolesnike koji nemaju tumor hipofize.Kao etiološki činioci
ovog patološkog stanja navode se hiperplazija(60-74%) ili karcinom (25-28 %) i vrlo rijetko
Slika 4. Sinteza i sekrecija k.s. 1
Slika 5. Cusingov sindrom
8 | M a t u r s k i r a d : B o l e s t i n a d b u b r e ž n e ž l i j e z d e
nodulna hiperplazija kore nadbubreţne ţlijezde,koji uglavnom luče povećane količine
glukokortikoida.Ektropični neendokrini tumori koji ne pripadaju kori nadbubreţnih ţlijezda i
prednjem reţnju hipofize mogu biti praćeni Cushingovim sindromom.To su neoplazme
pluća,timusa,pankerasa,prostate,ovarijuma,testisa,bubrega.Ovi tumori najčešće
nediferentovani karcinomi proizvode bjelančevinu koja je biološki i imunološki slična
kortikopinu(ACTH),koji prozrokuje bilateralnu adenokortikalnu hiperplaziju a povećanom
sekrecijom kortikosteroida,a inhibišu
sekreciju endogenog ACTH.Tumori pluća i
medijastinuma mogu izgraĎivati ne samo
ACTH već i vazopresin i
serotonin.Dugotrajno davanje ACTH ili
glukokortikoida i njihovih sintetičkih
derivata moţe dovesti do Cushingovog
sindroma(jatrogeni Cushingov
sindrom).Hiperplastična kora ,adenom i
karcinom povećano luče kortizol,a u nekih
bolesnika aldosteron i hormone iz grupe
androgena i estrogena.Usljed povećane
sekrecije kortizola pojačana je glikoneogeneza i najvjerovatnije smanjeno iskorištavanje
ugljenih hidrata u perifernim tkivima.Zato se javlja hiperglikemija s glikozurijom.Ovaj
„steroidni dijabetes― manifestan je u oko 20% bolesnika.Po svom kliničkom toku je blag i
rezistentan na inzulinsku terapiju.Dolazi do
mobilizacije periferne masti što vodi njenom
ukupnom povećanju s tipičnim nagomilavanjem
na trupu i vratu ,bez nagomilavanja na
ekstermitetima.Antianabolizam proteina i njihov
povećan katabolizam dovode do gubljenja
proteina ,mišićne slabosti ,smanjenja mišićne
snage,prepubertetske retardacije u rastenju.Koţa
je tanka,njeţna ,atrofična ,crvene boje sa
strijama(slika B).Oteţano je zarastanje rana a
postoji velika fragilnost kapilara sa
ekhimozama.Osteoporoza je rezultat povećane resorpcije kosti ,smetnje osteoblasne aktivnosti
i izgradnje kosti a redukovanih zaliha u kalcijumu.Postoje retencija Na ,gubljenje K putem
urina,ponekad edem i hipokaliemijska hipohloremijska alkaloza i podloţnost hipertenziji.U
nekih bolesnika dolazi do povećanog lučenja androgena nadbubeţnih ţlijezda koji dovode do
virilizacije ţena(mješani Cushing-adrenogenitalni sindrom).Ako je u pitanju tumor kore
nadbubreţne ţlijezda onda količina izlučenih 17-Ks moţe biti veoma velika,preko 50 mg/24
sata.Količina dehidroepiandrosterona (DHEA) je uglavnom povećana u adenokortiklnom
Slika 6a. Strije
Slika 6b. Strije
9 | M a t u r s k i r a d : B o l e s t i n a d b u b r e ž n e ž l i j e z d e
karcinomu.U svakom pojedninom slučaju klinička slika Cushingovog sindroma zavisi teţine i
vrste metaboličkih promjena nastalih usljed kombinacije povećanja sekrecije različitih grupa
hormona kore nadbubreţnih ţlijezda.O tome kakva je uloga u nastanku ove bolesti bazofilnih
ćelija hipofize,njihove hijalilne degeneracije,odnosno prisustvo adenoma u prednjem reţnju
hipofize.
Klinička slika
Bolest počinje dosta neprimjetno i
podmuklo.Češće oboljevaju ţene nego
muškarci (3-4 puta).Najčešće se ispoljava
izmeĎu 20. i 45. godine ţivota,ali je
opisana i u djece i staraca.Subjektivne
tegobe se odnose na opštu slabost,
umor,gojenje,na poremećaje u
menstrualnom ciklusu(amenorea),dok
muškarci ističu gubljenje libida i potencije.Bolesnici često imaju polidipsiju i poliuriju
,glavobolju zujanje u ušima i oteţano disanje,a nisu rijetke ni pshične izmjene.Pri najmanjem
udaru,pri davanju injekcija ,spontano se javljaju petehijalna krvarenja na koţi. Ţene se ţale na
akne i eventualno povećanu dlakavost,neurednost menstruacija,sve do amenorerje,gubljenje
libida te sterilnost.Česta je pojava strija tipičnog izgleda na koţi.Renalne kolike usljed
kalkuloze ubrajaju se u relativno teške tegobe .Pri pregledu uviĎaju se tromi psihički
uzmenireni i osjetljivi bolesnici.Oboljeli se rumeni u licu ,koje je zaobljeno ,a izraţena
patološka gojaznost,mast se nagomilava na trupu i vratu („Buffalo hump―) dok su ekstremiteti
vidljivo tanki.Vide se ljubičaste strije na spoljašnjim djelovima trbuha,oko pazuha,na bedrima
i kod ţena na dojkama.U ţena se često ispoljavaju znaci virilizma (patološka
dlakovost,hipertrofija klitorisa i amenorea),dok u muškaraca dolazi do atrofije
testisa.Arterijska hipertenzija je prisutna od samog početka bolesti.Policitemija i renalna
kalkuloza nisu rijetke u ovih bolesnika.
Komplikacije.Dugotrajna hipertnezija moţe dovesti do promjena na srcu ,koronarnima
,bubreţnim i cerebralnim krvnim sudovima.TakoĎer se nalazi povećana osjetljivost na
infekcije uz smanjenje imunih reakcija. Zbog osteoporoze,česte su frakture kičmenih
pršljenova i drugih kostiju skeleta.
Dijagnoza i difernecijalna dijagnoza.Uobičajna biohemijska ispitivanja elektrolita
nedovoljna su za postavljanje dijagnoze Cushingovog sindroma.Moţe se naći smanjen broj
eozinofila i limfocita,dok su manje karakteristične neutrofilija i policitemija.U izvjesnog broja
bolesnika postoji hiperglikemija i dijabetesni tip krive poslije opterećenja glukozom.U jedne
trećine ovih bolesnika mogu se naći hipokalijemija i hipohloremija,dok je HCO3 nešto
povećan za preciznu dijagnozu potrebno je odrediti vrijednosti slobodnog kortizola ,17-
OHCS,17-Ks i drugih intermedijarnih produkata u baznim ulovima i poslije stimulacije i
supresije.(Normalna vrijednost koncentracije kortizola u plazmi je od 10 do 25 mcg/1000 ml
rano ujutru,a manja od 10 mcg/1000 ml kasno uveče.U standardnim uslovima normalne osobe
izlučuju mokraćom 3-7 mg 17-OHCS na g kreatinina,a 4 do 10 mg 17-Ks na g
Slika 7. Buffalo humo
10 | M a t u r s k i r a d : B o l e s t i n a d b u b r e ž n e ž l i j e z d e
kreatiina).Izlučivanje ovih streoida u baznim uslovima je povećano.Poslije intravenske
osmosatne simulacije sa 25 i.j. ACTH(Thornov test) dolazi do izrazitog povećanja izlučivanja
17-OHCS putem mokraće u hipreplaziji kore nadbubreţnih ţlijezda,znatno manje kod
adenoma ,dok ga kod karcinoma nema.(U normalnih osoba u toku i poslije osmosatne
stimulacije sa ACTH 17-OHCS izlučeni mokraćom povećavaju se od 12 do 25 mg na g
kreatinina,a 17-Ks od 1,5 do 2,5 mg u odnosu na kontrolnu vrijednost).Izlučivanje 17-Ks
putem mokraće nalazi se najćešće na gornjoj granici normalnih vrijednosti ili neznatno iznad
nje u adenomu i hiperplaziji kore nadbubreţnih ţlijezda ,dok su vrijednosti kod karcinoma
daleko veće i obićno idu preko 25 mg na g kreatinina.Davanje deksametazona u dozi od 8 mg
dnevno u toku dva dana dovodi do supresije u izlučivanju 17-OHCS i 17-Ks putem mokraće
za 24 sata u odnosu na bazne vrijednosti ,ako je u pitanju hipreplazija kore ,dok ona izostaje
u adenomu i karcinomu kore nadbubreţnih ţlijezda.Metopironski test je pozitivan u
hipreplaziji a negativan u adenomu i karcinomu kore nadbubreţnih
ţlijezda.Pneumoretroperitoneumska insuflacija O2 i tomografsko snimanje bubreţnih loţa
mogu otkriti uvećane sjenke obje ili jedne nadbubreţne ţlijezde.Ova metoda moţe posluţiti
za otkrivanje tumora u nadbubreţnoj ţlijezdi.Već je ukazano na mogućnost da se na osnovu
kliničko-laboratorijskih nalaza razlikuje hiperplazija od adenoma ili karcinoma kore
nadbubreţnih ţlijezda kao etiološkog faktora za nastanak Cushingovog sindroma.Klinički
ovaj sindrom moţe relativno lako razlikovati od drugih tipova gojaznosti.Običnu gojaznost
dugo vrijeme ne prate nikakvi endokrini poremećaji.Gojaznost u hipogonadizmu i
evnuhoidizmu,kod adipoznogenitalne distrofije nije teško razlikovati od one u Cushingovom
sindromu.Nema laboratorijskih nalaza koji su karakterstični za Cushingov
sindrom.Esencijalna hipertenzija i dijabetes melitus sa gojaznošću nisu praćeni ostalim
znacima koji se viĎaju u Cushingovom sindromu,a kod njega nema povećanog izlučivanja 17-
OHCS putem mokraće.Poteškoće u diferencijalnoj dijagnozi ponekad moţe činiti
hyperostosis frontalis interna.
Tok i prognoza
Često treba dugo vremena da se razvije slika Cushingovog sindroma,ali on se moţe ispoljiti i
brţe što zavisi od etološkog uzroka.Interkurentne infekcije (46,6%) i kardiovaskularni
poremećaji (40%) bili su onsovni uzrok smrti bolesnika sa Cushingovim
sindromom.Konstatna hiperplazija koja prati ovaj sindrom moţe biti uzrok i drugim
vaskularnim insultima.Opisane su i spontane remisije u toku Cushingovog sindroma mada
one predstavljaju rijetkost.Ako se bolest ne liječi ,duţina trajanja ţivota iznosi pribliţno 5
godina.Prognoza je loša u bolesnika s karcinomom kore nadbubreţnih ţlijezda ,dok je u
boelsnika sa Cushingovim sindromom čiji je uzrok neendokrini karcinom ona zavisna od
primarnog tumora tj.mogućnosti njegovog liječenja.
Terapija
Zavisi od uzroka nastajanja ovog sindroma .Ako je uzrok bilateralne hiperplazije kore
nadbubreţnih ţlijezda stimulacija hipofiznim kortikotropinom(ACTH),potrebno je smanjiti
lučenje ovog hormona.Ono se moţe postići zračnom terapijom (4.000-5.000 r) hipofizne
duplje,primjenom kobalta 60,zračenjem protonima ,implanatacijom itrijuma 90 ili 98Au i
11 | M a t u r s k i r a d : B o l e s t i n a d b u b r e ž n e ž l i j e z d e
bombardovanjem elektronima kroz linearni akcelorator.TakoĎe se premjenjuje
hipofizektomija ili kriohipofizektomija,koja je relativno netraumatska procedura.Sve ove
metode nisu dale zadovoljavajuće rezultate,jer ih često prate neţeljene
komplikacije(panhipopituitarizam i dr.)Bilateralna totalna adrenalektomija je najkorisniji
terapijski postupak,mada dovodi do Addisonove bolesti koja se lako liječi-umjesto
Cushingovog sindroma.Poslije totalne bilateralne adrenalektomija često je dolazilo do pojave
tumora u adenohipofizi.Zbog toga se smatra da je bolje uraditi totalnu ekstirpaciju jedne i
resekciju 9/10 druge nadbubreţne ţlijezde.Neki autori smatraju da je najbolje uraditi
unilateralnu totalnu adrenalektomiju a zatim provesti zračnu terapiju hipofize.Ovaj način
liječenja dao je remisiju u 70 % slučajeva.Liječenje adenoma se sastoji u vaĎenju tumora a
vrlo često je neophodno da se odstrani cijela ţlijezda.Zbog atrofije nezahvaćene nadbubreţne
ţlijezde potrebno je sprovesti supstituciono liječenje kortizolom i ACTH poslije
operacije.Kada je u pitanju karcinom kore nadbubreţnih ţlijezda,treba hiruški odstraniti
tumor ukoliko je to moguće.Ako ne postoje metastaze ,uspjeh terapije moţe biti
zadovoljavajući.Zračna terapija poslije operacije ne daje rezultate jer su ovi karcinomi
radiorezistentni.Pokušaji sa inhibitorima kortikosteroidne sinteze još uvijek su u
eksperimentalnoj fazi.
____________Addisonova bolest (Morubus Addisoni)____________
Addisonova bolest (zatajenje nadbubreţne ţlijezde) nastaje kada slabo aktivne nadbubreţne
ţlijezde stvaraju nedovoljne količine kortikosteroida.
Addisonova bolest zahvaća oko 4 na svakih 100.000 ljudi. Bolest moţe započeti u bilo kojoj
dobi i zahvatiti podjednako i muškarce i ţene. U 30% ljudi sa Addisonovom bolešću
nadbubreţne ţlijezde razori rak, amiloidoza, infekcija kao što je tuberkuloza ili neka druga
bolest koju se moţe prepoznati. U drugih 70% uzrok se ne moţe sa sigurnošću utvrditi, ali
znanstvenici temeljito sumnjaju da nadbubreţne ţlijezde moţe razoriti autoimuna reakcija.
Funkcija nadbubreţne ţlijezde moţe biti potisnuta i kod ljudi koji uzimaju kortikosteroide,
npr. prednizon. U pravilu se doza kortikosteroida polako smanjuje prije nego što se lijek
prestane davati. Kada se kortikosteroidi naglo prestanu davati, nakon što su uzimani mjesec
12 | M a t u r s k i r a d : B o l e s t i n a d b u b r e ž n e ž l i j e z d e
dana ili dulje, nadbubreţne ţhjezde mogu biti nesposobne stvarati dovoljne količine
kortikosteroida tokom nekoliko sedmica ili mjeseci ovisno o dozi kortikosteroida i trajanju
liječenja. Neki drugi lijekovi, kao što je ketokonazol uzet za liječenje gljivičnih infekcija,
moţe takoĎer zaustaviti prirodnu proizvodnju kortikosteroida, što dovodi do njihova manjka.
Manjak kortikosteroida moţe uzročiti mnoge probleme, npr. kada nema kortikosteroida tijelo
izlučuje velike količine natrija i zadrţava kalij, što dovodi do niskog nivoa natrija, a visokog
nivoa kalija u krvi. Bubrezi ne mogu koncentrirati mokraću tako da, kada osoba sa manjkom
kortikosteroida, pije previše vode i gubi previše natrija, nivo natrija u krvi pada.
Nesposobnost koncentriranja mokraće na kraju uzrokuje prekomjerno mokrenje i
dehidriranost osobe. Teška dehidracija i nizak nivo natrija smanjuju krvni volumen, a najjači
se učinak očituje kao šok.
Manjak kortikosteroida dovodi i do izvanredne osjetljivosti na inzulin, hormon koji je
normalno prisutan u krvi, tako da nivo šećera u krvi moţe pasti opasno nisko. Manjak
sprječava tijelo da proizvodi ugljikohidrate iz bjelančevina, da se bori protiv infekcija ili da
rane dobro zarastaju. Mišići slabe pa čak i srce moţe postati slabo i nesposobno da
zadovoljavajuće crpi krv.
Kako bi nadoknadila manjak kortikosteroida hipofiza proizvodi više kortikotropina (ACTH),
hormona koji normalno potiče nadbubreţne ţlijezde. Kako kortikotropin utječe i na
proizvodnju melanina u ljudi sa Addisonovom bolesti često se razvije tamna pigmentacija
koţe i sluznice usta. Prekomjerna se pigmentacija obično pojavljuje u krpicama. Čak i ljudi sa
tamnom bojom koţe mogu dobiti prekomjernu pigmentaciju, premda promjenu moţe biti
teško prepoznati. Prekomjerna pigmentacija se ne pojavljuje kada je nedovoljna funkcija
nadbubreţne ţlijezde posljedica nedovoljne funkcije hipofize ili hipotalamusa, stanja u kojima
je temeljeni problem manjak kortikotropina (ACTH).
Simptomi Addisonove bolesti
Ubrzo nakon razvoja Addisonove bolesti osoba se osjeća slabom, umornom, kada ustane
nakon sjedenja ili leţanja ima vrtoglavicu. Koţa postaje tamnom, tamna boja moţe nalikovati
13 | M a t u r s k i r a d : B o l e s t i n a d b u b r e ž n e ž l i j e z d e
tamnjenju nakon sunčanja, ali se javlja i na suncu izloţenim i na suncu neizloţenim
područjima. Po čelu, licu i ramenima mogu se pojaviti crne pjege, oko bradavica, usana,
ustiju, rektuma, skrotuma ili vagine mogu se razviti plavkastocrna obojenja. Većina ljudi gubi
na teţini, postaje dehidrirana, nema apetita i ima bolove u mišićima, mučninu, povraćanje i
proljev. Mnogi ne mogu podnositi hladnoću. Sve dok bolest ne postane teškom, simptomi
obično postaju očiti samo za vrijeme stresa.
Ako se bolest ne liječi, moţe doći do jakih trbušnih bolova, izrazite slabosti, osobito niskog
krvnog pritisaka, zatajenja bubrega i šoka, naročito ako je tijelo izloţeno stresu, kao što su
ozljeda, hirurški zahvat ili teška infekcija. Ubrzo moţe doći do smrti.
Dijagnoza Addisonove bolesti
Budući da simptomi mogu početi polagano i biti blagi i kako nijedna pojedina laboratorijska
pretraga nije konačna, doktori često u početku ne sumnjaju na Addisonovu bolest. Katkada
neki veliki stres, kao što je nesreća, operacija ili teška bolest čine simptome očitijima i
ubrzavaju krizu.
Pretrage krvi mogu ukazati na manjak kortikosteroida, naročito kortizola, kao i na nizak nivo
natrija, a visoku kalija. Mjerenja funkcije bubrega, kao što su odreĎivanje ureje i kreatinina u
krvi, obično ukazuju da bubrezi ne rade dobro. Nivo kortikosteroida, obično izmjeren nakon
injekcije kortikotropina (pretraga izazova) mogu pomoći doktoru u razlikovanju zatajenja
nadbubreţne ţlijezde od zatajenja hipofize. Kada se radi o ovom drugom, injekcija hormona
koji otpušta kortikotropin pokazuje je li uzrok problema zatajenje hipotalamusa.
Terapija
Bez obzira na uzrok Addisonova bolest moţe ugroţavati ţivot, pa se mora najprije liječiti
kortikosteroidima. Obično se liječenje moţe započeti prednizonom uzetim na usta. MeĎutim,
teško bolesnim ljudima moţe se dati najprije intravenski kortizol, a zatim tablete prednizona.
Većina ljudi sa Addisonovom bolešću mora uzeti svaki dan 1-2 tablete fludrokortizona kako
bi se uspostavilo normalno izlučivanje natrija i kalija iz tijela. Fludrokortizon se konačno u
nekih ljudi moţe smanjiti ili prekinuti, meĎutim, oni će morati uzimati prednizon svaki dan do
kraja svoga ţivota. Kada je tijelo u stresu, naročito zbog neke bolesti, mogu biti potrebne veće
doze prednizona. Premda liječenje mora trajati doţivotno, izgledi za normalni ţivotni vijek su
odlični.
14 | M a t u r s k i r a d : B o l e s t i n a d b u b r e ž n e ž l i j e z d e
Literatura:
1.Interna medicina- S.Stevanović (Beograd-Zagreb ,1988.g.) 2.Anatomija čovjeka-Jelena Krpotić-Nemanjić
15 | M a t u r s k i r a d : B o l e s t i n a d b u b r e ž n e ž l i j e z d e
Zapaţanja mentora:
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
Ocjena maturskog rada:_______(__)
Pitanja za usmenu odbranu i prezentaciju maturkog rada:
1. __________________________________________________________________
2. __________________________________________________________________
3. __________________________________________________________________
Ocjena usmene odbrane i prezentacije maturskog rada:______(___)
KONAČNA OCJENA MATURSKOG RADA:_______(___)
Komisija:
1. _____________________
2. _____________________
3. _____________________
MENTOR:
______________________
16 | M a t u r s k i r a d : B o l e s t i n a d b u b r e ž n e ž l i j e z d e