· bogataši znali tko će noćas doći na svijet, bili bi otvorili svoja vrata ovoj siromašici ... Nakon Drugog svjetskog rata obnov-ljen je rad osnovne škole. Kao učitelji tada

Godina 9. Broj 2. (17.) Božić 2009.

SIVERIĆ

Sretan Božići

Novu godinu želi svim svojim

suradnicima, dobročiniteljima i čitateljima

uredničko vijeće

lista Siverić

1

uvodnik

Dok je sve obuzimala

duboka tišina a noć se nalazila

u sredini svojega tijeka:

sašla je Gospodine,

s kraljevskog prijestolja

Tvoja svemoguća

RIJEČ ...

Umorna od teškoga puta, od studena vremena, od slatke i nebeske bolesti, ide mlada Djevica od vrata do vrata, ali nigdje ne nalazi skloništa. Grad nije bio dostojan da se u njemu rodi Kralj zvijezda. Da su bogataši znali tko će noćas doći na svijet, bili bi otvorili svoja vrata ovoj siromašici koja se nije tužila ni proklinjala tvrda srca onih koji su imali dosta mjesta za svoje živo-tinje, a nisu imali razumijevanja za ljudske potrebe. Šutila je Isusova majka u svojim tugama, kao što će u svojim jadima šutjeti Svemoguća Mudrost. Što tko više znade i može, to više dobra želi drugima nego sebi. Ona tiho moli i nada se da će Bog, koji je tolika čudesa na njoj izveo, naći i mjesto za ono što ima biti. Josip, koji manje trpi, više se muči. Tko bi rekao, Herode, da će slava jaslica biti veća nego tvojih dvôra i da će ime ovog golog Dječaka biti navijeke blago-slovljeno a tvoje prokleto! Uvijek ono što je slabo i maleno ruši krutu silu i veličanstvo.

* * *On, kojemu služi zima i proljeće, on koji

pod sobom ima neizbrojne tisuće anđela i

uvodnik

sunaca, došao je k svojima a nisu ga primili. Za nevjerne kraljeve – kuće i golemo blago. Za mudre varalice ovoga svijeta – hvala i slava.

Za Vječnu Mudrost, za ljepotu nebesku – ništa nego vedro nebo i smrznuta noć. Leži među životinjama, među razbojnici-ma umire. A ti, mala ljudska dušo, ti ne znaš trpjeti. Ili se ljutiš ili se gubiš. Trpi da postaneš bolja i približiš se uzoru Isusovu! Trpi da drugi budu bolji i sretniji, da Tvoje tuge budu kao Isusove – na spasenje duša. Zanosno grljenje križa uzvišenije je nego žezlo, snažnije nego mač.

Nikola Tomaseo

2

CrtiCe iz povijesti

siverski povijesni mozaik

Pabirci iz prve polovine 20. stoljeća

sijanje pšenice

Oko 1895. prvi je put u Si-veriću posijana pšenica. Posi-jao ju je Mile Dučić (poginuo u Staroj jami u Siveriću 1896. godine). Ranije su se sijali samo pir, ječam i kukuruz brzovac. Kod kuće Nikolčića (nedaleko Tauzove kuće) u gornjim Mrđe-nima nalazi se kamena posuda za šuljanje ječma. Ječam se najprije tukao batom, potom se ispuhivala pljeva. Nakon izvjesnog vremena ječam se šuljao u vo-denicama, a zatim u mlinovima na struju. Ošuljani ječam kuhao se s malo graha i kukuruza.

samouprava

Samoupravu su činili glavar sela, po-ljari i ‘ljudi’ - povjerenstvo. Glavar sela bio je član skupštine općine. Poljari su bili siromašni ljudi koji su čuvali polja od šteta, prijavljivali nastale štete, dijelili nekretnine nakon smrti roditelja. Za navedene poslove dobivali su naknadu u žitu nakon vršidbe (obično jednu oku – mjera za težinu i teku-ćinu 1,282 kg, 1,5 litara; tur. okka). Ljudi su bili procjenitelji šteta, činili su mirovno vijeće za dijeljenje pokretne i nepokretne imovine nasljednika, bili su članovi crkve-nog odbora i članovi školskog odbora.

Frizure

U prvoj polovini 20. stoljeća osobito je bila popularna ženska frizura poznata pod nazivom kirpi korpa (turski kirpi: jež). Iznad ušiju podizale su se plete-nice i vezale na glavi. Takve fri-zure nosile su uglavnom mlade djevojke, tinejdžerke.

Brci

U navedenom razdoblju kao ukras muškog lica osobito su bili popularni uski brkovi ispod nosa (njemački utjecaj). Ljudi su se tada cijenili po brcima.

odijevanje

Za muška odijela kupovao se plavi kangar, po težini i po površini (od ka-mgârn, njem. Kammgarn, Kamm: češalj + Garn: nit; kvalitetna i čvrsta vunena tkanina).

Intimno rublje do Drugog svjetskog rata nije se cijenilo. Za vrijeme Prvog svjet-skog rata nosilo ga je šest do osam osoba. Ženska odjeća za zimu nazivala se prova-ljenica - suknja nabrana u struku, izrađena od gustog i teškog tkanja. Za svečanosti nosila se carza (tanka suknja od vune cr-ne boje, dio narodne nošnje. Od struka do

3

»SIVERIĆ« BR. 17 CRTICE IZ POVIJESTI

donjeg ruba suknja je sastavljena od četiri do sedam pola tako da je sastav prednjih pola točno po sredini pa se u gornjem dijelu ostavlja nesašiven rasporak radi lak-šeg oblačenja. Pole se uz gornji rub uberu, namrskaju, prednje dvije pole ubiru se počev od bokova, jer ih pokriva pregača. Po dužini suknje složeni su nabori, falde.). Zimi i ljeti nosio se košuljak što duži, jer nije bilo intimnog rublja. Žene su na glavi nosile bijelu maramu.

Rudari su nosili pelicu, kratki kaput od čoje (tur. çuha), plave ili crne boje. Ručni sat je bio prava rijetkost. Kaput, baloner – trenčkot (od njem. der Trenchcoat [trenč-kout, engl.] trenčkot, kišna kabanica), nosi-li su činovnici, a poslovođe i zanatlije kožnu pelicu (od njem. der Pelz: krzno, životinjska koža; kožuh). Nosila se kapa - frontin (od

tal. frontino: kapa sa štitom, sa štitnikom; šilterica). Muškarci su se uglavnom brijali sami ustrom (tur. ustura: britva).

stara kuća

Zapadno od vile direktora rudnika na-lazi se Stara kuća, podignuta 1846. godine, a oko nje smještene su gospodarske zgra-de. U njoj su stanovali činovnici zaposleni u upravi siverskog rudnik. Siverćani su je nazivali gospodskom kućom. Okoliš kuće bio je ukrašen bušketom (od buket, franc. bouquet). Cijeli kompleks bio je osebujna oaza u ruralnoj sredini. Uz zgradu sagrađen je i rezervoar za kišnicu (340 m3). Zgrada je položena u obliku slova U prema sje-verozapadu kako bi se bazen zaštitio od zagrijavanja.

Stara kuća danas

4

CRTICE IZ POVIJESTI »SIVERIĆ« BR. 17

vila upravitelja rudnika

Ovaj rezidencijalni objekt površine 450 m2 smješten je na obroncima Promine. Po-dignut je 1904. godine za upravitelja rudnika. Građen je od kamena s vrhunskom stolarijom od mađarskog ariša. Pod cijelom vilom je suterenski podrum. Okolo se nalaze dvorište i vrtovi. Čuvarska služba borila se protiv krad-ljivaca voća na način da su iz lovačke puške pucali zrncima soli. U vili se osim stana za direktora rudnika, nalazio se i stan za goste i uglednike koji su dolazili u Siverić zbog obav-ljanja različitih poslova. Neposredno poslije Drugog svjetskog rata u nju se uselio dugo-godišnji siverski liječnik Ivan Murat.

osnovna škola

Zgrada opće pučke škole u Siveriću izgrađena je 1905. godine. Imala je tri uči-onice, te stan za učitelje. U blizini škole je uređen školski vrt i izgrađena cisterna za kišnicu. Škola je počela s radom 1876., vjerojatno u zgradi zvanoj kućetina (sagra-đena je za rudare samce i liječnike, obnov-ljena 1924.), do izgradnje školske zgrade.

Prema nekim podacima u prvi razred se upisalo 12 učenika iz Siverića, uglavnom djeca rudarskih stručnjaka. Među njima je bio i izvjesni Lukavac, iz obitelji koja je imala gostionicu i kasnije podigla krečanu u Tepljuhu. Između dva svjetska rata upra-vitelj škole bio je Nikola Bulić, a učitelji Ivan Huljev, Ivan Klepo, Miloš Milostić, Milena Bačko, rodom iz Knina, udana za rudničkog činovnika, kadrovika, Hedenika (majka mu je podrijetlom iz obitelji Reljić). Rad škole je prekinut 1943. godine. Kratko vrijeme nastava se održavala u najstarijem potkopu Štulini (Franz Josef Stollen) iza Škole. Škola je ponovno počela s radom 1944. na 1945. godinu. Nakon obnove rada jedno vrijeme je držala nastavu Milena Hedenik, a 1945. je počela s radom Emilija Ramljak.

U skladu s potrebama rudnika otvo-rena je šegrtska škola koja je djelovala od 1947. do 1950. godine. Organizirani su i tečajevi za rudare i poslovođe. Neki su bili poslani u zanatsku školu u Trogir i Zagreb.

Nakon Drugog svjetskog rata obnov-ljen je rad osnovne škole. Kao učitelji tada su radili Antica Depolo, Stjepan Jerković i njegova supruga Milena. Oni su predavali

Zgrada osnovne škole, izgrađena 1905.

5

»SIVERIĆ« BR. 17 CRTICE IZ POVIJESTI

i u šegrtskoj školi. Akciju za školovanje u tehničkim škola pokrenuo je Rafael Buka-rica, uključen u strukture tadašnje vlasti. On je omogućio jednom broju mladih da idu na školovanje u tehničke škole izvan mjesta stanovanja.

Godine 1957. ili 1958. Ante Tomić Sti-panov radio je na otvorenju viših razreda osnovne škole u zgradi škole u gornjem Siveriću. U tim odjeljenjima su predavali Mladen Novaković, Tonko Ramljak - Ku-lin, Nataša Tomić, Blanka Kolić, Tonka Ramljak (rođena Knez), Milan Peteržilnik, Ruža Nijemčević, Prpa Mile, Marija Novako-vić (rođena Dujmov iz Kaštel Štafilića) i dr.

Nova zgrada škole otvorena je 1961. godine u donjem Siveriću. Imala je pet uči-onica na katu i dvije u prizemlju. Sportska dvorana i toplana sagrađeni su kasnije.

Školske 1961./62. godine Osnovna škola u Siveriću s područnim odjeljenjima imala je ukupno 1.110 učenika. U sklopu škole bile su područne škole u Biočiću, Štikovu i Kanjanima.

U staroj školi u Siveriću održavala se nastava za niže razrede, od prvog do četvr-tog razreda. Kasnije su se učenici iz Štikova prevozili autobusima u matičnu školu u Siverić. Godine 1955. izgrađena je stambe-na zgrada za nastavnike u kojoj je uređeno šest stanova i cisterna za vodu (kasnije je uvedena tekuća voda).

inženjer Wonko

„Nakon teške borbe konačno je maknut od Monte Promina ing. Wonko (Nading), koji je u Siveriću vladao dvadeset godina. Na njegovo mjesto došao je ing. Veršec.“ Pisao je list Katolik u broj 8 iz 1940. godine.

mlinovi

Jedna grupa entuzijasta zanatlija došla je na ideju da napravi mlinove pred sam

početak Drugog svjetskog rata. Snalazeći se na razne načine napravili su mlin koji je radio i za vrijeme rata. Bilo je to spasonosno tehničko rješenje zbog ratnih opasnosti, putovanja do dalekih vodenica na Roškom slapu, udaljenom oko 17 km. Jedan mlin napravio je Ante (Antiša) Topić i postavio ga u zaseoku Topići, u svojoj novoj kući. Imao je mogućnost ručnog pokretanja. Ljubo Odak pok. Mile napravio je jedan mlin u kući Peše Bukarice, a drugi zajedno s bratom Bogoslavom u kući Ljube Odaka Božina, ispod rudničke Separacije, zbog blizine struje (koja se dovodila iz hidroe-lektrane na Roškom slapu). Radili su i za vrijeme Drugog svjetskog rata. Mlinice su eksproprirane nakon rata i predane poljo-privrednoj zadruzi Siverić.

krsto odak sa suprugom i sinom

Krsto Odak (1888.-1965.), hrvatski skladatelj rodom iz Siverića, u prisutnosti Mate Trbljena pričao je sinu Danku kako ga je otac Božo uputio s tovarom žita na magarcu u vodenicu na rijeci Kosovčici (lijeva pritoka Krke, izvire na krajnjem ju-goistočnom dijelu Kosova polja). Razgovor u kupeu vagona tekao je prema pričanju Mate Trbljena po prilici ovako. Krsto ocu: Šta ću ćaća ako se magarac privali s te-retom na jednu stranu? Otac: Imaš soru (drveni štap s rašljama) pa podboči i po-pravi! Krsto: Ako se magarac umori, pa leže, šta ću onda? Otac: Rastovari teret s magarca, stani krajem puta. Krsto: Šta ću tada? Otac: Čekaj naići će neko, jer tim putem kamo i ti ideš, idu i drugi ljudi pa će ti pomoći.

Josip ŠIKLIĆ(Ovaj tekst nastao je zahvaljujući infor-

macijama koje sam dobio od Mile Mrđena - Milije pa mu se ovom prilikom najsrdačnije zahvaljujem.)

6

pisani prilozi župnom listu

Hrvatski „poHod“ na rim (zahvalno hrvatsko hodočašće)

05. - 09. studenoga 2003.

Rimskog Carstva. Između Kršćana i Židova dolazilo je često do trzavica i nesuglasica što je izazivalo rimske vlasti koje nisu shva-ćale njihove rasprave.

U većim su se gradskim središtima Rimskog Carstva nalazile židovske zajed-nice, a njihovi su se članovi okupljali u sinagogama. U neukim je gradovima bilo više sinagoga zajednica različita porijekla. U Rimu su se Židovi nastanili već u 2. stolje-ću prije Krista, a u 1. su stoljeću imali više od deset sinagoga. Rimske su vlasti dale Židovima različite povlastice. S povlastica-ma je započelo već u vrijeme Julija Cezara (ubijen u Senatu 44. godine prije Krista). Njemu je u najopasnijem trenutku života, kad je, naime, bio opkoljen u Aleksandriji, u pomoć priskočio Antipater, upravitelj velikog svećenika Irkana II. i otac budu-ćeg kralja Heroda. U Rimskom Carstvu židovsko bogoštovlje je uživalo položaj “dozvoljene vjere”. Židovi su, među osta-lim, bili oslobođeni od iskazivanja poklon – štovanja rimskom caru jer su stekli pravo da obdržavaju propise svoje vjere. Bili su također oslobođeni od vojničke službe jer je ona bila nespojiva sa subotnjim počinkom. Židove se isto tako nije smjelo pozivati na sud od petka uvečer pa kroz cijeli subotnji dan… Tek nakon prvog židovskog ustanka i razorenja Hrama, 70. godine poslije Krista, porez su morali plaćati Jupiterovu hramu na Kapitoliju u Rimu.

Zbog tih je povlastica svjetina s pra-vom prezirala Židove, vjerojatno zbog

Mnoštvo svijeta gore navedenih nad-nevaka i dana stiglo je u Rim sa svih strana. Promatrali smo tamnopute, crne, žute i lju-de bijele boje. Svi oni šaraju Trgom sv. Petra u Rimu i svi se raduju neopisivom radošću.

Nije to mala stvar osjećaj pripadnosti sveopćoj, Katoličkoj Crkvi, koja je narod Božji što ga je Bog sazvao sa svih strana. Crkva je, naime, Kristova Zaručnica. Anti-ohijski biskup sveti Ignacije u svojim posla-nicama koje su upućene nekim mjesnim crkvama neposredno prije svoje mučenič-ke smrti, što ju je podnio za cara Trajana 107. godine u Rimu, prvi je upotrijebio izraz “Katolička Crkva”, što znači “sveopća”, za “sve narode”. Idite, po svem svijetu i nau-čavajte sve narode, krsteći ih uime Oca i Sina i Duha Svetoga, riječi su božanskog Učitelja upućene apostolima. Crkva je prije svega kristovo tijelo. Svaki vjernik sakra-mentom krštenja postaje dionik Kristove Smrti i uskrsnuća.

Crkva Božja se javno predstavila svi-jetu na Duhove, kada je Duh Sveti sašao nad apostole i od tada oni neustrašivo i po čitavom svijetu propovijedaju Radosnu vijest da je Isus Krist Sin Božji, da je on obećani i toliko dugo iščekivani Otkupitelj čovjeka, te da je umro radi nas ljudi i radi našega spasenja.

Na krilima pamćenja Vaš je izvjestitelj dao maha mašti i vratio se u 1. stoljeće, glede života Prvih kršćana.

Oko godine 50. Kršćani su, poput Židova, bili već u svim većim gradovima

7

»SIVERIĆ« BR. 17 PISANI PRILOZI ŽUPNOM LISTU

neobičnosti što je izazivaju oni “drukčiji” od drugih.

Prije nego je Petar Apostol stigao u Rim, ovdje su se već nalazili židovski obra-ćenici na kršćanstvo, pristigli najvjerojat-nije iz Jeruzalema i Antiohije Sirijske. Rim je kao trgovačko središte privlačio Židove sa svih strana Carstva.

Novoobraćenici su u sinagogama i razgovorima naviještali da je Isus doista Krist (Mesija – Pomazanik). Njihove su riječi

nailazile na odobravanja, ali više puta na protivljenje. Tako su nastale trzavice i uz-bune. A kada su se događaji počeli ponav-ljati, stvarajući pravo “vrenje” u židovskim zajednicama, car je Klaudije protjerao iz Rima sve Židove. To je bilo 49. i 50. godine.

Razmirice između Židova i kršćana po-sebno su se zaoštrile kad su kršćani nakon požara u Rimu, 64. godine bili optuženi kao podmetači vatre, zbog čega su bili žestoko proganjani.

8

PISANI PRILOZI ŽUPNOM LISTU »SIVERIĆ« BR. 17

Isus hrabro poručuje svojima u svim vremenima: “Blago vama kad vas budu grdili, progonili i protiv vas lažno govorili svaku vrstu opačine zbog mene! Radujte se i kličite od veselja, jer vas čeka velika na-grada na nebesima! Jer, tako su progonili i proroke koji su živjeli prije vas.” Mt 5, 11 – 12

Dragi naši čitatelji, progoni mlade Cr-kve koja je bila tek u povojima u tadašnjoj rimskoj pokrajini Judeji (na Bliskom isto-

ku) urodili su umnažanjem Crkve Kristove, koja se širila poput nabujale rijeke.

“Krv mučenika sjeme je novih kršća-na”, kazao je veliki Tertulijan… Usprkos pro-gonstvima, kršćani su se raširili po cijelom tada poznatom svijetu.

“Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta”, riječi su to Isusove koje ostaju u srcima svim ljudskim pokoljenjima koja vole Isusa i njegov pobjedonosni križ…

fra Stjepan Matić

prva sveta pričest 31. sviBnja 2009.

dragi moji kolege i kolegice, naši mili roditelji

Tko to može opisati našu sreću na dan Prve pričesti? Nema ga na svitu! Mi smo, iskreno rečeno, presretni. I našu radost danas dijelimo sa svima vama koji ste došli osjetiti otkucaje našega srca koje kuca za Isusa Krista!

I nama Isus veli: “Niste vi izabrali me-ne nego sam ja izabrao vas da idete i rod donosite” …

Mi smo tu da vas ohrabrimo na putu ži-vota. Žarko ćemo danas moliti Isusa Krista koji k nama prvi put dolazi da nam udijeli svima sretan život i neka nas jača u dobru i da posvuda širimo Mir i Dobro.

U to ime mili moji sretni bili u Isusu Kristu od Djevice Marije! I živjeli!

Luka Topić

9


moja prva pričest

Na pričest nas je pošlo deset, danas ćemo Krista primit. Veselimo se i radujmo našoj prvoj pričesti.

Ovaj dan smo veselo čekali mi, da Krista primimo. Zato te ja, Bože, molim da budemo veseli i sretni.

Marko Bukarica

Haljinu bijelu

Obuci mi, majko, haljinu bijelu, ispleti vijenac od poljskog cvijeća, u hostiji maloj dolazi Isus u srcu mom su radost i sreća.

Neka ustrepti i tvoje srce mama, i tati, braci, seki i svima vama. Danas ću Isusu svoju ruku dati da me kroz život vodi i prati. Marko Bukarica

10


Isuse, moja je ljubav ko’ plam ove svijeće, što drhti u ruci od radosti i sreće.

Budi mi putokaz, kroz život vodi me ti, uz mene, dragi Isuse, zauvijek ostani.

Marija Topić

evo nas …

Došli smo ti danas Bože, mili, dragi, čistog srdašca.

Molit ćemo, slaviti, hvalu tebi davati. O, jedini Isuse, s nama raduj se.

Ivica Vukičević

Marija Topić

Veselite se i vi, župljani Siverića hostiju svetu primit će danas deset anđelića.

Bogu mio znači Moje ime Ivan, Bogu mio znači, ljubav Božja moju dušu zrači. Riječ Božja tijelom je postala što se nama u pričesti dala.

Koliko smo samo okusili sreće, nitko više darovat mi neće. Ja Te molim, dobri Bože što mi duša više može.

Ti pomozi svima nama da hodimo po Tvojim stazama. Hvala Tebi, dobri Kriste, Ti nam čuvaj duše čiste.

Ivica Vukičević

11


ime roko

Moje lipo ime Roko, ja poštivam sve duboko.

To me uči Isus dragi, duše moje Pastir blagi!

On nas vodi putem pravim i hrani nas tijelom slavnim!

On je nama nalog dao: tko god bude blagovao sveto tijelo Božjeg Sina, koji siđe sa visina. On će imat život vječni, uživati raj nebeski. To od srca svima želim, vjerujte mi, tako velim!

Roko Prpa

o, isuse…

O, Isuse, rajska kruno,

pozdravlja te mali Bruno,

koji danas tebe prima

i najveća blaga ima!

Ti si život, naša dika,

Tebi hvala prevelika.

Dođi k meni, živi kruše,

Ti si čuvar moje duše.

Kako sretan ja sam danas,

Ti pogledaj milo na nas

Mi Ti hvalu uzdajemo

i k tebi se obraćamo!

O, Isuse budi hvaljen,

po sve vijeke, vijeka. Amen!

Bruno OdakBruno Odak

Roko Prpa

12


zvona zvone

Kako lijepo zvone zvona, s crkve naše svetog Petra, pozivajuć’ dobre ljude izbliza i daleka

Svi smo danas sretni i ozarenog lica, znajući da nas u hostiji maloj Krist čeka

Molit ćemo skupa danas da budemo jedno srce, jedna duša i nek’ bude sretan onaj, koji Boga sluša.

Budite mi, zdravi, u Kristu veseli, nek’ vas moja pjesma razveseli.

Ivana Lučić Ivana Lučić

pomozite…

Ja sam Ivana. Ne može stići ptica! Nikome nisam na put stala, a u srcu nisam zla.

Zato ljudi pomozite mi da slijedim Božje pute! S vama želim biti sretna, za vas ću se molit.

Veseli me, radost pružam, zbog toga nisam tužna. Kriste Bože, pomozi mi! Ako tebe zaboravim ikada ja, ne bilo me!

Ovo su svi ljudi čuli i dobro su upamtili. Zato Ivana, ne izdaji s Isusom se sprijatelji!

Ivana PušeljaIvana Pušelja

13


isusa u srce primam

Ja sam Petra prvopričesnica, pozdravljam vas srca čista. U bjelini, čiste duše, Isusa u srce primam, ljubavi svojom da ga hranim, životom slavim.

Nek’ po stazi mog života poštenje i hrabrost hodi dok on me vodi. Dio sreće i veselja ovog dana ja poklanjam i vama, dragi moji, svima hvala!

Ispuni se evo danas želja srca moga, primila sam prvi puta Spasitelja svoga. Tu sam želju u svom srcu nosila odavna, to je bila moja želja, moja briga glavna.

Čuvaj mene, dobri Kriste, usred grešnog svijeta, podaj da mi duša bude uvijek čista, sveta.

Petra Tomić Petra Tomić

14


Dominik Tomić

ispuni se…

ispuni se, evo, moja davna želja;

Primio sam Spasitelja!

To se ne da perom opisati

Koje srce uživa radosti!

Moje srce igra i treperi

Kad mi Isus istinu govori:

Pođi za mnom kruhom i životom,

Krivim nećeš ti hoditi plotom.

Mili moji, zato pomozite:

Ja sam vaša radost, a i dika,

Stvoren jesam, kao i vi, na sliku i

priliku

Pomozite svome Dominiku.

Dominik Tomić

15


Blagoslov gospina kipa

Našoj široj javnosti bez sumnje je opće poznato da hrvatska dobrotvorna udruga COR UNUM – JEDNO SRCE, koja okuplja poznate hrvatske javne osobe i djelatnike na mnogim razinama, pokrenula je pro-jekt izrade i postavljanja Gospina kipa s djetetom Isusom, visine tri i pol metra sa postoljem, klesanog u kamenu prema ski-ci akademskog kipara gospodina Krune Bošnjaka i suradnika akademskog kipa-ra i višeg restauratora gospodina Vene Jerkovića.

kip je postavljen na “odmorištu krka” uz (sada već nadaleko čuvenu) autocestu a1 i svečano blagoslovljen, 14. kolovoza 2009. godine u 11.00 sati. Obred blagoslo-va je obavio mons. Ante Ivas, biskup šiben-ski. Blagoslovu je nazočilo više hrvatskih

biskupa i priličan broj svećenika uz mnogo ljudi iz kulturnog, javnog, glazbenog i po-litičkog života Države hrvatske. Ponajviše je bilo onih iz naših župnih zajednica koji su sudjelovali u svečanom blagoslovu, na “odmorištu Krka” kraj skradinskog mosta na hrvatskoj autocesti koja povezuje sjever i jug naše hrvatske Domovine.

Kako se čuje od dobro upućenih o to-me nema dvojbe da je kip Gospe s djetetom Isusom kao i mjesto na kojem je postavljen vrlo znakovito i sretno odabrano. Gospa je majka našeg Gospodina i majka žive Crkve koja hodočasnički putuje, iako često šibana protivnim vjetrovima, prema vječnoj do-movini. Isus je rekao: Ja sam PUT, ISTINA, ŽIVOT… Te su riječi pozorno slušali brojni naraštaji hrvatskog naroda kada su puno

16


puta do iznemoglosti padali pod težinom križa u kriznim i opasnim vremenima na svojim križnim putovima… Gospa nas je kroz našu mučnu hrvatsku, kršćansku, katoličku povijest nukala (hrabrila, sokolila, poticala) da neustrašivo kročimo njegovim putem. To je za našu radost! … “Ostanite u mojoj ljubavi. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna.” (Iv 15, 9-11)

Gospa i danas brižno okuplja djecu svoju pod obranu i moćni zagovor i prepo-ruča kod Boga do zadnjeg daha našega života.

U ovim trenucima naviru mi riječi iz Gospine pjesme:

Djevice nevina, Majčice blaga, Pogledaj ovaj nevoljni svijet, Koj’ te zaziva, Majčice draga, I moli za tvoj zagovor svet …

Svima nama, našim ranjivim i uzdrma-nim obiteljima, našoj domovini Hrvatskoj i

Novi most preko Krke spaja dva najveća hrvatska grada

17


svemu svijetu, treba Gospu moliti: “Sunce naših stradanja ne prestani sjati!” Gospa od Puta na putu života, na odmorištu uz moćnu Krku i starodrevni Skradin pravo je odmorište i putokaz života onima koji Gospi dolaze i sretniji odlaze…

U antifoni Blažene Djevice Marije mo-limo i za ovo:

… O pomozi palom svijetu, Koji želi ozdravljenje, Ti što rodi Stvorca svoga Prirodi na udivljenje …

Naši veseli pogledi padaju na naše sinje more, na hrvatsko more, na naš pla-vi Jadran… Sve je to vrijedno udivljenja i zahvalnosti Bogu stvoritelju i darivatelju prirodnih ljepota … nama i našoj Lijepoj!

U trenucima kada je šibenski biskup Ante Ivas kadio Gospin kip i iskazao čast Djevici Bogorodici uz anđeoski pozdrav same od sebe navirale su misli iz himna za slavlje blažene Djevice Marije:

18


Zdravo, zvijezdo mora, Majko Božja nježna, Vazda djevičanska, Dveri rajske, zdravo!

Ti što začu pozdrav S usta Gabrijela: Mirom nas ukrijepi, Mijenjaj ime Evi …

Majkom se pokaži, Molbe nam prikaži Onom, rad nas što je Posto dijete tvoje …

Grijehu ti nas otmi, Smjerne, čiste tvori.

Daj nam sveto živjet, Sigurno putovat, Uz Isusa vijekom Radovat se s tobom …

Seka i Ana susrele časnu

Milan Ramljak i Tereza Kesovija

19


I na kraju iz dubine duše zavapimo Otkupitelju čovjeka koji se udostojao roditi iz Djevice Marije: O Sunce pravde kome je poput zvijezde Danice Marija bila prethod-nicom: Čuvaj nas i hrabro prati naše korake da olako ne ulazimo u opasne životne zavo-je koji vode u mučne bezdane.

fra Stjepan Matić

20


siveriću u poHode

je otprilike i rekao: Čim se ukaže zgodan trenutak, eto me Siveriću u pohode!

Naravno, kako i priliči, biskupa iz dra-ge i voljene Biskupije, dočekao je njegov domaćin fra Stjepan Matić sa svojim su-radnicima. Tu su i naši tamburaši, koji su u Župnome stanu uz Biskupovu pomoć i glaz-benu nadarenost otpjevali puno pjesama, pod nadzorom naše sviračice Seke Tomić.

U znak Biskupove dobrodošlice za-slavila su naša zvona. Ručno je na zvo-niku slavio vrlo iskusni 84-godišnji Ivan Šiklić… bio je to znak snimatelju HRT-a, gosp. Mladenu Šikliću da pohita i zdušno pozdravi vrlo cijenjenog Biskupa koji dolazi

Na sami dan uočnice svetkovine VE-LIKE GOSPE ILI UZNESENJA MARIJINA U NEBO, 14 kolovoza 2009. godine našu župu pohodio je banjolučki biskup mons. Franjo Komarica.

Zasigurno pogađate, zar ne? – I naš visoki gost iz Banja Luke, biskupije muče-nice, bio je sudionikom u malo opširnijem blagoslovu Gospina kipa s djetetom Isusom u naručju na odmorištu “KRKA”, gdje su nastupile pjevačke skupine i pojedinci.

Kada je sve bilo gotovo, mi iz Siverića požurili smo kući, jer smo već otprije znali da će našu župu pohoditi razdragani banjo-lučki Biskup. Tražio je sjajnu priliku, a tako

21


22


23


“iz nevolje velike” kako to u OTKRIVENJU, jedinoj proročkoj knjizi Novoga Zavjeta, piše sv. Ivan Apostol i Evanđelist za prve kršćane koji su prošli kroz pakao progona rimskoga cara Domicijana, koji je bio sin cara Vespazijana…

Kada je biskup Franjo Komarica osje-tio da sa crkve sv. Petra veselo slave zvona, začuđeno reče: “Čemu slave zvona u ovo doba dana?” – Neki od nazočnih rekoše: “Oče biskupe, u čast Vašeg dolaska.” - “Na koji ću način uzvratiti za vašu ljubav? – Pa Vi tako mene i zvukom zvona veselo doče-kaste! – Hvala vam – od srca!”

I tako u veselom raspoloženju poslušali smo živa i istinita svjedočanstva i iskaze Pastira koji i dandanas prolazi kroz vatru iskušenja. Bio je sav sretan s naše pozor-nosti i izraza velikog poštovanja koje je zaslužio zauzimanjem za prava hrvatskog čovjeka u BiH i za sve ljude dobre volje koji čeznu za istinom i pravdom i Boga traže iskrena srca.

Obišli smo i naše groblje, gdje se biskup posebno pomolio za fra Krstu Bazu, koji je 23. srpnja 1944. godine vlakom krenuo u Slavoniju da prikupi hrane za Siverćane i brojnu djecu u danima gladi… Vlak je bio bombardiran od anglo-američkih zrakoplo-va kod Bihaća, gdje je fra Krsto slomio desnu nogu, a lijeva mu je bila smrskana. Tije-kom operacije u njemačkoj bolnici izgubio je mnogo krvi te je podlegao teškim ranama i preminuo 26. srpnja 1944. godine… pomolili smo se u crkvi apostolskog prvaka sv. Petra, na kojem počiva Kristova Crkva; “Ti si Petar Stijena…” – za sva vremena!

Naš suradnik za sigurnost Milan Ra-mljak pregledao je gume biskupova skro-mnog automobila. Uslijedio je pozdrav – s Nasljednikom apostola, koji je gotovo puna tri sata posvetio boravku među nama.

Cijenjeni biskup dr. Franjo Komarica pozvao nas je u Banja Luku, što smo mi (barem za sada) smiješkom potvrdili.

OČEVIDAC događaja dana

24


Hodočašće u drvar

(u riječi i slici)

U smislu žarkog poziva blage uspome-ne pape Ivana Pavla II., koji je na pragu no-vog stoljeća i tisućljeća pozvao sve narode neka popišu svoje mučenike da im oni budu životni uzori i pravi smjerokazi. Mučenici su našoj Crkvi ostavili divno svjedočanstvo, a ona je to uvijek znala držati na visokoj cijeni. Već prvi kršćani mučeništvo su smatrali vrhuncem svetosti. Za velikog jubileja koji je proslavljen 2000. godine bezbroj puta o tome je govorio i pisao papa “iz daleke ze-mlje”. Evo nekih Papinih naznaka iz tadaš-njih dokumenata upućenih sveopćoj Crkvi.

Najprije je naglasio da je mučeništvo u Crkvi aktualno, ali 20. stoljeće toliko je brojno mučenicima da nema ni jednog vremena koje bi ga u tome nadmašilo. “na kraju drugog tisućljeća, Crkva je ponov-no postala Crkva mučenika. progonstva vjernika – svećenika, redovnika i laika – proizvela su veliku sjetvu mučenika na različitim stranama svijeta.” (Ivan Pavao II., Nadolaskom trećeg tisućljeća, br. 37).

Istu tu misao donosi i u jednom dru-gom dokumentu: “ovo stoljeće, koje je već na izmaku, imalo je brojne mučenike

Biskup Franjo Komarica i siverski „TRIO“: na vrhuncu to je susret bio!

25


Još uvijek član oba Vijeća u župi pastoralnog i ekonomskog, 84-godišnji Ivan Šiklić predaje Biskupu prigodan poklon...

Fra Petar Klarić (gvardijan) predmoli pobožnost Put križa u Drvaru, 27.srpnja 2009.

26


osobito zbog nacizma, komunizma i rasnih ili plemenskih borbi. Ljudi svih društvenih slojeva trpjeli su zbog svoje vjere plativši krvlju svoje prianjanje uz Krista i uz Crkvu ili su proveli beskonačne godine u zatvoru ili su bili svega lišeni, jer nisu htjeli popustiti ideologiji koja se pretvorila u vladavinu okrutne diktature!” (Ivan Pavao II., Otajstvo utjelovljenja, br. 13).

Govoreći o mučenicima, papa je da-nomice pozivao Crkvu da ne zaboravi dra-gocjenog svjedočanstva koje su nam oni ostavili, nego da sačuva živ spomen na svo-je hrabre mučenike. Za to su mu poslužili primjeri Mlade Crkve iz ERE MUČENIKA, podsjećajući kako je ona unatoč “znatnim organizacijskim teškoćama, nastojala obi-lježiti svjedočanstvo mučenika u posebne martirologije”, koji su kasnijim stoljećima

bili upotpunjavani. Pozvao je i Crkvu našeg vremena da ne zaboravi svojih mučenika, naglašavajući: “koliko je moguće ne smiju se izgubiti njihova svjedočanstva”. Narav-no svoj poziv i obraćanje izravno na mjesne Crkve, uputio je biskupijama: “potrebno je da mjesne Crkve učine sve da ne puste zaboravu spomen onih koji su pretrpjeli mučeništvo, prikupljajući potrebnu doku-mentaciju” (Nadolaskom trećeg tisućljeća, br. 37).

O važnosti i požurivanju toga zadatka papa je govorio puno puta. Tako je u pro-povijedi u prigodi pohoda Njemačkoj 22. lipnja 1996. godine uskliknuo: “požurimo se da sva ova svjedočanstva prave veličine duha i svetosti ne prekrije zaborav: marti-rologij nije samo registriranje činjenica. on je opomena.”

A nakon jubilejske godine sa zadovolj-stvom je utvrdio: “U prigodi Svete godine puno je učinjeno da bi se skupili dragocjeni spomeni svjedokâ vjere u 20. stoljeću”, da bi još jednom istaknuo vrijednost njihove žrtve i primjera: “Baština je to koju ne treba rasuti, već predati trajnoj obvezi zahvalnosti i obnovljenom nasljedovanju” (Ulaskom u novo tisućljeće, br. 7)

Odluku da “Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije” bude u Drvaru 27. srpnja, donio je biskup Franjo Komarica. To će biti sjećanje na sve mučenike i žrtve iz cijele Banjolučke biskupije, posebno na one iz 20.- og stolje-ća. Molitveno središnje spomen-slavlje u Drvaru se već osam godina slavi kao “Dan drvarskih mučenika”, a gdje je 27. srpnja 1941. i počelo veliko stradanje svećenika i vjernoga puka Banjolučke biskupije u Drugom svjetskom ratu.

Dan molitvenog sjećanja obavljat će se i u svim župama biskupije i to posljed-nje nedjelje u srpnju, kada će se moliti za mučenike i žrtve u svim župama, posebno za one za čije se grobove do danas ne zna.

Banjolučki biskup pobožno i sabrano prati križni put Otkupitelja čovjeka

27


biskupije, predvodio je u Drvaru 27. srpnja 2001. biskup mons. dr. Franjo Komarica. On je tom prilikom otkrio i spomen-ploču

To se posebice odnosi na župe koje su zbrisane tijekom Drugog svjetskog rata ili za Domovinskog rata, kao što su Krnjeuša, Miljevac, i one iz okolice Prnjavora…

dan drvarskih mučenika

Na poseban način Papinu se pozivu odazvao župnik iz Drvara vlč. Žarko Vla-dislav Ošap koji je 2001. godine uveo po-seban spomen-dan koji je nazvao Danom drvarskih mučenika. Datumom toga spo-men-slavlja postao je 27. srpnja, a to je dan kada je 1941. među prvim nevinim žrtvama iz drvarske župe pao župnik vlč. Waldemar Maximilian Nestor kada se u rano nedjeljno jutro šumskom uskotračnom željeznicom vraćao s hodočašća sv. Ani u Kosovu kod Knina, kamo je tradicionalno hodočastila njegova župa. Istoga dana ubijen je još nepoznat broj njegovih župljana. Svečano misno slavlje za sve te žrtve, uz suslav-lje 15 svećenika iz Banjolučke i Šibenske

28


domaćem župniku Nestoru i dvojici susjed-nih župnika koji su tom kraju Banjolučke biskupije podnijeli mučeničku smrt u samo dva tjedna: vlč. Nestor 27. srpnja, istoga dana odveden je i okrutno mučen, te na kraju ubijen župnik iz Bosanskog Grahova Juraj Gospodnetić, a dva tjedna kasnije, 09. ili 10. kolovoza 1941., župnik u Krnjeuši vlč. Krešimir Barišić. Biskup je predvodio i molitve za pokojne kod središnjeg križa u Drvaru u blizini dvorane koja od 1995. služi kao bogoslužni prostor za tamošnje katolike. Spomen-ploča sa slikama spo-menute trojice svećenika nalazi se upravo u toj dvorani.

Od toga prvog Dana drvarskih mu-čenika spomen-slavlje sa svetom misom organizira se svake godine. Misna slavlja predvodi biskup ili pozvani svećenici, uz sudjelovanje većeg broja svećenika, a uz domaće vjernike okupe se i hodočasnici iz susjednih župa, posebno iz livanjskog kraja i Knina.

župna i međužupna spomen slavlja

Ima i drugih inicijativa i spomena na naše mučenike i žrtve ratova. Tako se u župi Lištani u Livanjskom polju organizira već deset godina spomen na branitelje pale u obrani Livna i cijelog Livanjskog polja u najnovijem ratu kojima je 1997. godine pred crkvom uređeno lijepo spomen obilježje s likom uskrslog Krista u sredini, a svakom branitelju je postavljen spomen-kamen na kojemu je uklesano njegovo ime. Spomen slavlje je otada na blagdan sv. Jurja 23. travnja svake godine, kada se slavi sveta misa zadušnica u župnoj crkvi, a zatim se moli kod svakog kamena koji predstavlja po jednog branitelja..

Isto tako od 2005. godine 25. srpnja redovito se spominjemo Briševačkih žrtava iz najnovijeg “rata bez rata” u selu Biševu u župi Stara Rijeka. Tu je samo u dva dana 24./25. srpnja 1992. izvršen strahovit po-kolj kada je na najokrutniji način ubijeno 67 nevinih civilnih žrtava hrvatskih katolika tog sela, ne samo vatrenim oružjem, nego

29


i tupim predmetima i svime što se zločin-cima našlo pri ruci. Valja istaknuti da tu u to vrijeme nije bilo ratnih djelovanja, nego da je riječ isključivo o nedužnim civilima. Prošle, 2007. godine, to je spomen-slavlje predvodio vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić.

Od ugaslih župa Banjolučke biskupije najaktivniji su preživjeli i potomci iz župe Kr-njeuša kod Bosanskog Petrovca, koji su po-duzeli niz aktivnosti na očuvanju spomena svojim mučenicima, ali one, iz razumljivih razloga, jer nitko više od tih tragičnih dana 09. i 10. kolovoza 1941. više ne živi u toj župi, nisu redovite. Imali smo jedan pohod i molitveno spomen-slavlje na krnjeuškom katoličkom groblju 11. kolovoza 2001. ka-da su zapalili svijeće njima u čast, položili svijeće, pomolili se i saslušali prigodne govore. Također su podigli spomen-ploču svim žrtvama iz te župe u arkadama zagre-bačkog groblja Mirogoj 2005. gdje mogu

Župnici Pakraca i Drvara uz biskupa Komaricu i žene iz Hrvatskog pletera Pakrac

30


Ante Vidović (Baja) i Nediljko Elez (iz župe Sv. Marije u Gracu) kod Gospe u Drvaru. Drvar, 27.07.2009.

doći pomoliti se za njih. Jedan od preživjelih Kenjeušana prof. dr. Josip Jurčević objavio je knjigu o stradanju župe Krnjeuša, a objav-ljeno je i više drugih publikacija kojima žele sačuvati spomen nevinim žrtvama i svome izgubljenom zavičaju.

Druge župe na području Banjolučke biskupije nemaju posebnih spomen-slavlja.

molitvene spomen-obljetnice i spomen-ploče

Također se slave posebna spomen-bogoslužja o obljetnicama smrti pojedinih svećenika Banjolučke biskupije: za vlč.

Ivana Grgića, župnika u Ravskoj, 08. stu-denoga na dan njegove mučeničke smrti toga datuma 1992.; za vlč. Filipa Lukendu i s. Cecilijju Grgić 12. svibnja na dan njihove pogibije u Presnačama 1995.; 16. lipnja za vlč. Ratka Grgića, župnika iz Nove Topole, na dan njegova odvođenja iz župne kuće i ubojstva 1992. te najnovijeg mučenika naše biskupije prelata Kazimira Višatic-kog, župnika iz Bosanske Gradiške, 17. studenoga, ubijenoga na taj dan 2004. u župskoj kući.

Na vanjskom zidu župne kuće u Bosan-skoj gradiški postavljena je spomen-ploča prelatu Kazimiru Višatickom, u kojoj je, kako je već spomenuto, mučki ubijen 17. studenoga 2004.

U Prvoj poslanici svetog Ivana apostola među ostalim čitamo: “Ne čudite se braćo, ako vas svijet mrzi. Mi znamo da smo iz smrti prešli u život, jer ljubimo braću, tko ne ljubi ostaje u smrti. Tko god mrzi brata svoga, ubojica je. A znate da nijedan ubojica nema u sebi trajnoga, vječnoga života…”

“Po ovom će svi znati da ste moji učeni-ci: Ako budete imali ljubavi jedan za druge.” (Ivan 13,35)

“Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.” (Ivan 15,13)

Molimo dragoga Gospodina da milo pogleda na svoje službenike i mučenike Ba-njolučke biskupije koji su u svojim životom platili visoku cijenu vjernosti Isusu Kristu, koji su iz ljubavi prema Njemu položili svoj od Boga darovan život.

Dragocjena je u očima Gospodnjim smrt pobožnika njihovih.

Zato Gospodine, njima i svima ostali-ma udijeli vječni pokoj u Kraljevstvu svome!

Priredio:fra Stjepan Matić

31


Blagdan sv. ane u kosovu

Svake godine pa tako i ove vjernici naše župe hodočaste sv. Ani u Kosovo. Žele zahvaliti, ali i izmoliti razne milosti (ime Ana na hebrejskom jeziku znači mi-lost, ljupkost). Sv. Ana je majka Blažene Djevice Marije, zbog toga je osobito časte žene, majke.

Svečanu procesiju sa slikom sv. Ane oko crkve i svečanu sv. Misu ove je godine predvodio drvarski župnik, vlč. Žarko Vla-dislav Ošap.

U svojoj propovijedi podsjetio nas je vlč. Ošap na dugogodišnju vezu Drvarske župe s Kninom. Nakon doseljenja Hrvata područje današnje župe Bosanski Petro-vac – Drvar bilo je u sastavu Kninske bisku-pije koja je osnovana 1040. godine. Danas je župa u sastavu Banjolučke biskupije koja je osnovana 1881. godine. Prvo sje-dište današnje župe bilo je u Bosanskom Petrovcu, drugo kratko u Oštrelju, a treće u Drvaru.

Župa Bosanski Petrovac osnovana je 1906. godine, a crkva sv. Petra i Pavla sa-građena je 1897. godine.

Gradnja crkve sv. Josipa u Drvaru po-čela je 1931. godine, a dovršena i blagoslov-ljena 1932. Pošto je najveći broj vjernika bio u Drvaru, 1936. godine Drvar postaje sjedište župe, zašto je zaslužan župnik vlč. Waldemar Maximilian Nestor.

Podsjetio nas je vlč. Ošap na tragičnu sudbinu vlč. Nestora. Zajedno sa svojim vjernicima hodočastio je vlč. Nestor sv. Ani u Kosovo 26. srpnja 1941. godine, gdje je predvodio procesiju i slavio svečanu sv. Misu.

Na povratku vlakom u zoru 27. srpnja četnici su zaustavili vlak pred Drvarom i poubijali sve hodočasnike, putnike i župni-ka Nestora. Nažalost taj datum, 27. srpanj slavio se kao “Dan ustanka naroda Hrvat-ske i BiH”.

Tih dana ubijen je veliki broj Hrvata s tog područja, a neki su se spasili skrivajući se u planinama i konačno sklonuli u Knin kod franjevaca. Kninski fratri brinuli su se tada o izbjeglim vjernicima, a sudbina se ponovila, već godinama brinu za brojne Hrvate prognanike iz BiH.

Župa Bosanski Petrovac – Drvar uni-štena je 1941. godine, crkve porušene, vjer-nici poubijani i protjerani.

Petrovačko – drvarska župa je obnov-ljena 1995. godine.

Na to područje naselili su se prognanici iz BiH, najviše iz srednje Bosne.

Prvi župnik obnovljene župe bio je vlč. Kazimir Višaticki, koji je mučki ubijen u župnoj kući u Bosanskoj Gradiški 2004. godine.

Od 1999. godine župnik u Drvaru je vlč. Ošap i od te godine redovito se 27. srpnja obilježava kao “Dan drvarskih mučenika”.

Na taj dan brojni vjernici iz Knina i oko-lice zajedno sa svojim župnikom fra Petrom Klarićem hodočaste u Drvar.

Hodočašća uvijek jačaju zajedništvo među vjernicima. Susret sa drvarskih ho-dočasnicima za blagdan sv. Ane u Kosovu svake godine podsjeti i na tragičnu sudbinu vjernika i svećenika iz tog područja.

Karma Ramljak

32


Svetište Sv. Ive Krstitelja u Podmilačju jedno je od najstarijih u Bosni i Hercegovini. Datira iz 15. stoljeća. Tada je vjerojatno sagrađena i stara crkvica Sv. Ive u gotič-kom stilu.

Ona je preživjela i veliko osmanlijsko osvajanje Bosne (1463.) i pad grada Jajca (1528.). Ostala je sačuvana i nakon Bečkog rata (1683. – 1699.), kada su u cijeloj Bosni preživjeli samo franjevački samostani u Kraljevoj Sutjesci, Fojnici i Kreševu.

Crkvica je tijekom stoljeća preuređi-vana i popravljana, a 1910. je ugrađena u novu veliku crkvu kao pobočna kapelica. Od svoje izgradnje pa do danas, crkvica Sv. Ive bila je uvijek duhovno središte ne samo bosanskih katolika, nego i pravoslavaca, muslimana i svih ljudi dobre volje. Taj duh otvorenosti u vjeri i nadi plod je stoljetnog djelovanja i visokog osjećaja za ljudske i narodne potrebe, kao i visokog osjećaja

svetište sv. ive u podmilačju

za vrijednosti Božjega kraljevstva, tj. za općeljudske vrijednosti.

U jeku agresije na Bosnu i Hercegovi-nu, 01. ožujka 1993. godine Svetište sv. Ive je razoreno do temelja. Srušena je velika crkva Sv. Ive, a u njezinom sklopu i ona stara crkvica, koju Turci nisu taknuli za četiri stoljeća svoga vladanja.

Sve što je iz podmilačke katastrofe spašeno jesu čudotvorni kipovi Svetog Ive Krstitelja i Svetog Ivana Evanđeliste, sad smješteni ispred zavjetne crkve.

izgradnja nove crkve i župnog centra

Odmah po povratku iz progonstva, u rujnu 1995. godine razmišljalo se o izgradnji nove velike crkve i uređenju prostora svetišta.

31. ožujka 2003. godine prihvaćen je idejni projekt poznatog slovenskog arhitek-ta Marka Mušiča iz Ljubljane.

33


34


Sa iskopima se počelo u ožujku 2004. godine. Kamen temeljac položio je nadbi-skup vrhbosanski, kardinal Vinko Puljić na svetkovinu Sv. Ive Krstitelja, 24. lipnja 2004. godine.

Crkva i župna kuća čine jedinstvenu ar-hitektonsku cjelinu, a prostorije za potrebe pastorala te za proslavu Sv. Ive smještene su ispod Trga sv. Ivana na kome je obnov-ljena stara crkvica iz 15. stoljeća. Nova je crkva smještena na stijeni na sjevernoj strani doline i zajedno sa starom crkvicom čini široki svečani portal kroz koji se ulazi u dolinu sv. Ivana. Crkva je zamišljena kao moderna građevina u kojoj će se prirodna ljepota stijena povezati sa skladno obra-đenim umjetnim građevnim materijalima. Ljepota prirode čovjekova duhovnost ovdje se povezuju u skladni i jedinstveni liturgijski prostor.

Gradnjom crkve na svetom mjestu Franjevačka provincija Bosna Srebrna

postavlja znak svoje vjere koja nadživljava iskušenja povijesnog trenutka i na taj na-čin potkrepljuje nadu svih svojih vjernika u Bosni.

* * *Dana 30. kolovoza 2009. godine sto-

tinjak vjernika iz župa Drniškog dekanata sa svoja dva župnika fra Matom Gverićem i fra Jozom Matićem hodočastili su u Pod-milačje. Hodočašće je organizirano u sklo-pu proslave 800. obljetnice utemeljenja Franjavačkog reda. Svečanu svetu misu predvodio je fra Josip Sopta, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima.

Ovim hodočašćem, uz sudjelovanje svih ogranaka Franjevačke obitelji te svih drugih muških i ženskih redovničkih zajed-nica i vjernog puka Božjeg, želio se obilježiti ovaj veliki jubilej Franjevačkog reda.

Sudionici hodočašća

35


Samostanski kroničar o. Nikola Bže-zowsky zabilježio je da je ban Josip Jelačić posjetio franjevački samostan i crkvu 18. svibnja 1848. godine. Najviše je bio zainte-resiran za tijelo sv. Bone.

jubilarne proslave prijenosa tijela sv. Bone u vukovar

Obljetnice prijenosa tijela sv. Bone u Vukovar uvijek su iznova oživljavale kult toga sveca u Vukovaru i okolici.

Godine 1814. slavila se šezdeseta obljetnica prijenosa tijela sv. Bone u Vu-kovar. Kroničar je zabilježio da je vrijeme bilo ružno, ali je tom zgodom bilo mnogo naroda. Propovijedao je fra Grgur Čevapo-vić, povjesničar provincije.

Godine 1854. na dan prijenosa sv. Bo-ne iz Rima u Vukovar, 24. lipnja, uz dopu-štenje đakovačkoga biskupa Josipa Jurja Strossmayera, tijelo sv. Bone u procesiji nosilo je šest franjevaca. Tom zgodom bilo je toliko svijeta da se jedva moglo koračati, a mnogo je naroda i s krovova promatralo procesiju. Kod ophoda bili su prisutni i

sveti Bono zaštitnik vukovara i podunavlja

zavjetni darovi sv. Boni

Pri samom izlaganju na javno štovanje tijela sv. Bone neki su dobročinitelji postavili srebrnu lampu, darovali kadionicu i lađicu s natpisom “U čast sv. Bone”. Nažalost, u popisima crkvenih predmeta te se stvari poslije ne spominju.

Godine 1756. đakovački biskup Josip Antun Čolnić došao je na “poklonstvo sv. Bone, te je dao obilan dar za svijeće, koje imaju gorjeti na njegovom oltaru”. Bi-skup je slavio svetu misu na svečevu oltaru.

Godine1795. jedna udovica iz Vinko-vaca darovala je zlatno prstenje, koje je stavljeno na ruku kojom je podbočena svečeva glava.

U opisu crkvenog inventara 1810. go-dine navodi se moćnik sv. Bone, koji o. Paškal Cvekan u svojoj knjizi Franjevci u Vukovaru (1980.) u popisu ne spominje jer mu se vjerojatno zameo trag.

Godine 1849. Ana Morović iz Vinkova-ca darovala je tri zlatna prstena u čast sv. Boni, koje su franjevci stavili na svečeve prste.

U prošlom broju “Siverića” objavili smo prilog o svetom Boni, zaštitniku Vukovara i Podunavlja.

Čitatelji su upoznali sv. Bonu kroz njegov životopis i pučku predaju o njemu.

36


pravoslavni vjernici. Neki bogati trgovac pravoslavne vjere izjavio je da je ta velebna i vanredna svečanost pobudila pobožnost u srcima sviju vjernika bez razlike vjere i zakona.

Godine 1914. slavljena je 160. obljetni-ca otkako se tijelo sv. Bone nalazi u Vuko-varu. O. Placido bilježi da su tom zgodom članice Marijine kongregacije na osobit na-čin iskitile oltar svoga patrona sv. Bone, te su pred Njegovim oltarom od stropa sve do dolje na četiri strane sezajući vijenac splele.

Godine 1954. proslavljena je 200. obljetnica prijenosa tijela sv. Bone muče-nika iz Rima u Vukovar. Tada su tiskana dva letka:- s pjesmama Svetom Boni mučeniku,

Pjesma sv. Boni i Kraljice mučenika s molitvom te slikom oltara s tijelom sv. Bone

- sa životopisom sv. Bone, pjesmom Sv. Boni mučeniku i molitvom te slikom sarkofaga i dvama likovnim prikazima iz života sv. Bone koja su resila oltar u crkvi sv. Filipa i Jakova u Vukovaru.

štovanje sv. Bone u otoku

Svećenik i etnolog Josip Lovretić u svo-joj sakupljenoj građi Otok – narodni život i običaji, koja je objavljena u Zborniku za narodni život i običaje južnih Slavena donosi nekoliko zanimljivih podataka o štovanju sv. Bone.

Sveti Bono se spominje u opisu raznih vjerovanja, npr. za liječenje od uroka, za liječenje ognjice (temperature), za liječenje neplodnosti.

Primjeri koje bilježi Lovretić zanimljivi su za proučavanje štovanja sv. Bone izvan Vukovara. Spominje se da su u Vukovar

najviše hodočastili vjernici iz Podunavlja i Posavine, a napose iz brodskoga kraja.

sv. Bono u umjetničkim prikazima

Koliko je poznato, prvi prikaz sv. Bone u našim krajevima je na akvareliziranoj gra-fici Stablo srijemskih svetaca, blaženika i slugu Božjih, koju je izradio Ivan Filip Binder 1777. godine.

Prije nekoliko godina pronađene su dvije grafike s likom sv. Bone u knjižnici Franjevačkog samostana u Osijeku.

U molitveniku Vinac bogoljubnih pia-ma fra Marijana Jaića, koji je korišten u Slavoniji i Srijemu, sadržna je pjesma o sv. Boni i molitva u kojoj se moli za duhovne potrebe, ali i za zemaljske:

“Daj nam zatim milostivi Bože po molitvi svetoga Bone i tvoje veselje uživa-ti u zdravlju tijela, pak blagoslov u polju i u marvi našoj, da hvaleći tebe u djelih tvojih, proseći zemaljska, ne izgubimo ni dobra nebeska…”

* * *Blagdan sv. Bone je 01. kolovoza, na

dan kada je mučen i ubijen, a Vukovarci svojega zaštitnika slave prvu nedjelju u mjesecu kolovozu.

Zanimljivo je podsjetiti da kroničari pri proslavi Sv. Bone uvijek spominju i pravoslavne vjernike, što pokazuje da su vukovarski pravoslavci sv. Bonu prihvatili kao zaštitnika grada.

U tijeku je izgradnja Pastoralnog centra sv. Bone u samostanskom dvorištu, koji je predviđen za potrebe župe i crkve, ali i za potrebe grada, udruga i mogućnost okupljanja vjernika i građana.

Mato Batorović

37


Hrvatsko vojno Hodočašće u lurd od 12. 05. do 19. 05. 2009.

U slici

Braća Topići: Ferdo i Joško

38


39


Dvorac Carcasson

Klapa Sv. Juraj HRM

40


U NIci

41


Braća u Lurdu

42


U Padovi

43


44


meštrović

Dragi dide Ive,primi lipi dičji pozdrav i ne ljuti se na me

šta nisi zadnji put primijo moje pismo. Bila je «viša sila», ne znam koja, ali znam da sam po malome Luki posla «da ubaci pismo». Izgleda da je on krivo čujo i doslovno bacijo pismo, ali na krivo misto. Dobro ti kažeš da se ne triba ljutit za «ono šta ne triba». Eto, nisam ti tada čudo ni pisa.

Zadnji put mi prigovaraš da si se teško sitijo i razumijo ono o «psihičkom i fizičkom zdravlju» iz Toplica. Mogu ti reć da sam i od drugi čujo da je lipše kazat o «zdravlju

duše i tila». Ko se sa tim ne bi složijo? Svak zna da je čovik od tila i duše, dok je ode živ na zemlji. Kašnje, znaš kada, tilo ostaje u zemlji, a duša, ako Bog da i čovik posluša, ravno tamo di joj je i misto, kod Boga. Neću o ovome više jer ti ja još uvik to sve ne ra-zumim. Teško je to i razumit jer i veliki ljudi kažu «vjera duši čovjekovoj nek spoznanje dopuni», i da je vira najveći dar koji Bog daje čoviku, i da je sritan onaj koji ga prihvaća.

Dragi dide, bijo sam 5. rujna ove godine prvi put na glagoljaškoj misi na staroslaven-skom jeziku u crkvi Presvetog Otkupitelja u Ružiću, kod Otavica. Misa je bila za kipara Ivana Meštrovića, a ti znaš da je ta crkva njegov Mauzolej i da je on tu pokopan. Mogu ti reć da se dosta, da ne kažem sve, i razumi. Misu su govorili dva vratra Matića: gradački župnik fra Jozo i naš fra Stipan. Vidiš i’ na slici kada su kašnje bili kod blagoslova i «otvorenja recepcije sakralno – memorijal-nog kompleksa» koja je napravljena na dnu skala, odma kod vrata. Dobro si pomislijo da nisu bili samo nji dva na blagoslovu. Bilo i’ je još od struke i politike jer je to i bila proslava «dana općine Ružić». Da vidiš da

45


istinu govorim kazat ću ti da su bili i nešto govorili: g. A. Krstulović Opara, direktor Ustanove «Muzeji Ivana Meštrovića», g. M. Domjan, ka predstavnik hrvatskog ministra kulture B. Biškupića te šibenski župan g. G. Pauk. Bilo i’ je još ali ja nisam sve upamtijo. Pročitana je i poruka g. Mate Meštrovića, kipareva sina, da mu je ža šta nije moga doć i da želi da ovaj «kulturno – vjerski objekt bude poticaj i pomoć napretku dalmatinske Zagore».

Dragi dide, teško mi je bilo sve upamtit šta su govorili, a evo čega se sićam:

◊ Meštrović je najveći čovik ovoga kraja,

◊ Osim kipova i objekata važno je njegovo darivanje i zadnji povratak svome kraju,

◊ Meštrovića triba promicati i «tamo priko vode na Banovači» i da se triba «obnoviti i koristiti ono što je Meštro-vić napravio»,

◊ Triba «riješiti» brončana vrata s por-tretima članova obitelji koja su nesta-la – «podivljala» sa divljim ljudima u vrime rata,

◊ Turistička zajednica i Muzej u Drnišu mogu stručno pomoć cilom kraju, Petrovu polju,

◊ Meštrović je poštiva svoj zavičaj, svo-jim radovima i činom to je potvrdijo,

◊ Zavičaj je i obrađena zemlja, ova Zagora ka zavičaj prilazi u ljude ka šta je Meštrović, a vidi se to i kod Ši-munovićeve lirike ili kod Gotovčeva «Ere s onoga svijeta»,

◊ Ne dajte da vas tiraju iz zavičaja.

Čulo se čudo lipi stvari, a često i rič «donacija», a da ne priskočim ti reć da je projekt za izgradnju i uređenje recepcije darova arhitekt Zoran Popović iz Šibenika, a najviše novčani sredstava je od ministar-stva kulture. Vidijo sam i repliku (kopiju) «Diplome» - zahvalnice Bečke akademije iz

46


Kad sam iša ća srijo sam jednog stari-jeg gospodina iz ovoga kraja, reče mi da se zove Jure, i upita sam ga: Koje je ovo misto? Ne tide odma ništa reć, nego me odvede dvadesetak metara cestom prema mostu na Čikoli i pokaza sa strane dva metalna stupa, ista onakva na kojima se stavljaju prometni znakovi. Kaže da je na njima bila tabla sa imenom mista Ružić. To znači da je Meštrovićev mauzolej u Ružiću, na Paraćevoj glavici, istina, to je kod Otavica. „Drago dite,“ reče, „sve ti ovo piše u starim, i sada važećim, katastarskim knjigama ovoga Meštrovićeva kraja.“ Još mi reče da je i Ministarstvo za kulturu Hrvatske donilo zaključak (27. veljače 2007.g.) da staro «Rješenje» triba ispravit u točno: «Crkva Presvetog Otkupitelja (mauzolej obitelji Meštrović) u Ružiću».

Dragi dide, vidijo sam da barba Jure o ovome čudo zna i ima dosta podataka, ali ja nisam sve upamtijo, a čini mi se da je o ovome i pisalo u našem listu.

Nisam ti ja odma iša kući, nego lipo «skočijo» do Gradca, do crkve Sv.Marije, do muzeja koji je ispod crkve. Vidijo sam

1952.g. koju je pribavijo satnik A. Reljano-vić. Original je nesta u ratu, zna se od koga. Na kraju sam čujo i liposlov pisme «Opro-štaj», na starohrvatskom jeziku, di spominje i Marula i «virne, krivovirnog pravca».

Dragi dide, sve je bilo lipo, ali jedno ne mogu virovat, da niko nije, od svi oni šta su govorili, ni reka di se sve ovo nalazi, di smo tada bili.

47


za našega Mlađu i njegovu rađu, a šta si me prije pita: PRAVI ČOVIK PRAVI SUSAK! Morat ću pitat učiteljicu koliko i’ ima kad to govorimo sa različitim naglascima i na drugim ričima pa da to jedanput više rišimo.

Dragi dide Ive, sada ti neću više pisat, nego te svi pozdravljaju, a najviše ja, tvoj mali unuk Branimir.

temelje stare crkve, najstarije u našem kra-ju, više etnološki (narodni) stari predmeta i stari karata, te noviji zapisa i opisa. Prostor je lipo uređen, ali tribalo bi još dosta dodat i ako je nešto netočno napisano ispravit i objasnit. Virujem da si sve razumijo, a kako i ne bi kad si uvik govorijo da i u Bibliji piše da «istina oslobađa».

Ne smim ti zaboravit reć da sam na-bavijo i prospekt «Ivan Meštrović – crkva Presvetog Otkupitelja», koji je napravljen 2002.g., di isto ne piše točno misto. Evo iz ovoga prospekta, za nas koji ne znamo ili se ne sićamo, slike brončani vrata Mauzoleja, kako su izgledala prije rata, di se na dva krila vide portreti kipara i njegove obitelji. Ode točno piše da je za vrime Domovinskog rata ovaj kraj bijo okupiran i da je položaj oko crkve, koja je na uzvisini, iskopan u tunele. Osim prirode i crkva je bila devastirana i oskvrnjena. Spomenuta su nestala vrata i zvono, pod je oštećen, alabasterni prozori razbijeni, kameni reljefi otučeni, na zidnoj oblozi «uklesani» ćirilični natpisi.

«Vandali su se spustili u kriptu gdje su oskrnavili grobove i lijesove pokojnika. Smrt i razaranje ostavili su tragove. No da-nas, u miru obnovljene crkve i njene okoline iznova spoznajemo da je smrt prisutna, ali ne vlada».

Čujem te dide kako pitaš šta će sve bit u toj recepciji, pa ne će zar samo portir, vratar? E, tu će ti bit različiti prospekti i po-datci o životu i radu te dilima kipara Ivana Meštrovića. Još će bit različiti suveniri iz ovoga kraja. Eto, na otvorenju sam vidijo da su već imali nekoliko proizvoda koje je napravila Udruga žena «Sv. Roko» iz Drniša. One se bave obnovom, zaštitom i promi-canjem kulturne baštine. Vidijo sam tu da imaju i drniški susak koji je napravijo naš tetak Mlađo.

Dragi dide, kad sada spominjem su-sak, moram ti reć da još nisam odgoneta koliko ima rečenica u onome šta ti kažeš

48


mučenik s dakse

Dragi dide Ive,Od mene maloga tebi veliki pozdrav.Ka šta znaš, odemo ti mi dica liti i na

more, na kupanje. Tako sam ja ovo lito dospijo do Makarske, do ispod Biokova. Osim na kupanje, iša sam i u muzej ško-ljaka, «malakološki muzej». Tu sam srijo jednoga staroga vratra, fra Karla. On nam je priča «o svemu i svačemu» i pita nas je uče li nas pivat pisme: DO NEBESA i ZDRAVO DJEVO. To su pisme koje je volijo i pokojni papa Ivan Pavao II. Reče nam da i‘ je napisa davno jedan svećenik, pisnik i mučenik o. Petar Perica iz Kotišine, a to je misto tu odma iznad Makarske. Pokaza nam je šta je on o o. Perici pisa, i da moremo još naći koga od njegove rodbine po ćaći ili materi.

Dragi dide, evo ukratko, priča more ić ovako:

Petar Perica se rodijo 27. lipnja 1881.g. u Kotišini, ka četvrto i najmlađe dite Stipana i Antice r. Srzić. Ovo se lipo vidi sa slike iz izvoda iz knjige rođeni, «degli Atti di Nascita della Parrocchia ...». Ovo i još drugog, o čemu ću ti nešto pisat, mi je dajo i govorijo jedan gospodin Aleksandar, ako sam dobro upamtijo, reče mi da je Petrova mate Antica sestra njegova dida Joze.

Prije toga nas je upozna sa babom Ivkom, koja nam je ponudila «sto vrsta kolača». Baš i‘ je bilo čudo, makar koliko je imala godina (97), a svi su bili, «jedan bolji i lipši od drugoga».

Arhivski izvori 18. stolića svidoče da obitelj Perica potiče od slavnog hrvatskog plemena Kačić.

Već u pučkoj školi Petar Perica je po-če sastavljat pismice. Nakon pučke škole pohađa gimnaziju u Travniku, i iako je bijo boležljiv (vidi se iz pisma materina mu brata Joze, od 21. siječnja 1901.g.), u dvadesetoj godini stupa u Družbu Isusovu. Za redovni-ka se formira u Češkoj, Austriji i Slovačkoj, a bogoštovlje završava u Innsbrucku te je zaređen za svećenika 26. srpnja 1914.g. Službova je u Zagrebu, Travniku, Splitu, Šibeniku i od 1937.g. u Dubrovniku «gdje kao superior Isusovačke rezidencije i neu-morni duhovni i kulturni radnik djeluje do smrti 1944.g.».

Za života nije pisa čudo književni sasta-vaka, ali šta je napisa to je bilo ono pravo. Početkom dvadesetog stolića pojavijo se nekakav «Pokret» di su pisali samo blasfe-mije i uvride o Isusu Kristu, bez obzira na to šta u Bibliji stoji da je Isus «prošao zemljom čineći dobro» (Dj. 10,38).Petar Perica

49


«Stoga je razumljiv duhovni revolt oca Perice. Sve njihove hule pisac pobija snaž-nim perom, a svoje tvrdnje kao i primjere iz povijesti pisac potvrđuje citatima, kojih ima preko stotinu. Iz knjižice se uočava široko znanje i visoka razina Peričina duha, koja protivnika niti mrzi, niti proklinje, nego ga samo sažalijeva». Na jednom mistu o. Perica ima misa‘, iz sadašnje suvremene teologije: «Bogobojazan inovjerac može biti Bogu kud i kamo draži od nemarna katolika».

O pismama je lakše, a one su i lipše, pa o tome dr. fra Karlo Jurišić piše: «Doduše, većina je Peričinih pjesama pala u zaborav, ali dvije su na ustima običnoga puka odni-jele sve rekorde i postale najpopularnije hrvatske crkvene pjesme. To su pjesme «Do nebesa», koju je Perica u prigodi svete jubilarne 1900. godine spjevao kao gimna-zijalac petoga razreda u devetnaestoj godini života, i «Zdravo Djevo» koju je kao mladi Isusovac u dvadeset trećoj godini, također u Travniku, spjevao 1904.g. u prigodi 50.-te obljetnice dogme Neoskvrnjenoga začeća Marijina». Ovo su dvi pisme ka narodne budnice i davorije.

Kad čovik dođe do rodne kuće o. Pe-rice i pogleda iznad di se dižu biokovske

okomite stine, priko tisuću metara, u koje udaraju oluje i gromovi, ruše se bujice i sla-povi, uz buku, tutnjavu i orljavu, to se mora duboko urezat u dušu i pamćenje. Isto je i kod obližnje crkve sv. Ante di se je o. Perica krstijo. Takav opori i žilavi Podbiokovac je moga napisat pismu DO NEBESA, sa snažnom dinamikom glagola: «nek se ori», «tu se ori», «neka jeknu», «neka grmi», «neka bjesni», «neka lomi» i «gromki glas».

Riči ove pisme uglazbijo je travnički isusovac Milan Smolka, po narodnosti Čeh.

O ovoj pismi književni kritičar Petar Grgec (1890. – 1962.) piše:

Perica - izvod

50


„Po estetskoj vrijednosti spjevana je u stilu naših svjetovnih budnica i davorija Šenoina, Harambašićeva i Badalićeva vre-mena. Ali se s njome dogodilo kao i s mno-gim drugim jednostavnim tekstovima, koji su postali slavni ne toliko radi umjetničkih savršenosti koliko radi pokretanja narodne duše. Uglazbljena od magistra Milana Smo-lke, da bude izraz raspoloženja i posvetnica hrvatske mladeži u svetoj jubilejskoj godini, bila je himna doskora preuzeta od svih hr-vatskih katolika. Gdjegod se čula narodna himna «Lijepa naša domovina», tamo je za njom došla i posvetnica «Do nebesa nek se ori». Mladići, muževi, djevojke, žene, djeca, starci i starice u svim hrvatskim krajevima ponavljali su s oduševljenjem riječi: Isukr-ste Srcu tvom – s nama naš se kune dom: Dušom tielom viek sam tvoj – za krst časni bijuć boj...“.

Nikada ni jedna hrvatska religiozna pje-sma nije izvršila tolikoga organizatorskog

zadatka kao Peričina sveta davorija, «Do nebesa nek se ori».

Druga Peričina pisma «Zdravo Djevo», koja je postala najpoznatija hrvatska ma-rijanska pisma, nastala je 1904.g. I ona je imala sve odlike davorije, ali je napjev prema češkoj crkvenoj pismi, «Tisicraz po-zdravujeme teba», koju je čujo u Velehradu (Pragu) dok je tamo bijo isusovački no-vak. Hrvatski glazbenik Vladimir Stahuljak (1876. – 1960.) ju je prilagodijo Peričinu hrvatskom tekstu.

O pismi «Zdravo Djevo» spomenuti prof. Grgec piše:

„Uspjeh je gotovo jednak kao kod pje-sme «Do nebesa nek se ori». Za kratko vrijeme postala je najraširenija hrvatska Marijina pjesma. I ona je sva sagrađena na hrvatskoj predaji. Tradicionalizam je i tu zapalio u hrvatskim srcima neslućen žar. Stihovi su zreliji i puniji nego u pjesmi «Do nebesa nek se ori». A inače je simboli-ka svetih djedovskih bojeva i neokaljanog barjaka ostala ista. Vanjština je opisana kao u Lurdske Gospe. Svakako je pjesma postala omiljela među hrvatskim katoli-cima najviše radi napjeva: «Rajska Djevo, Kraljice Hrvata ...»“.

Na svim hrvatskim crkvenim proslava-ma u Domovini i širom svita, ove obe pisme su ostale neizostavni dijo crkvenog glaz-benog programa. Najviše ljudi na jednom mistu i‘ je pivalo dana 11. rujna 1994.g. na hipodromu u Zagrebu, prid iznenađenim i oduševljenim papom Ivanom Pavlom II.. Za većinu je osta u pamćenju ispraćaj dragoga pape Ivana Pavla II. u Solinu, 4. listopada 1998.g., kod drugog posjeta Hrvatskoj, kada je sa mladima tako radosno, na hrvat-skom jeziku, piva «Zdravo Djevo».

Dragi dide Ive, evo ove godine prolazi 65 godina od smrti o. Petra Perice, od kada je ubijen, 24/25. listopada 1994.g., na oto-čiću Daksi kod Dubrovnika. Tada je ubijeno

Rodna kuća

51


52


49 ljudi, uglavnom intelektualaca, a među njima je bilo i 7 svećenika.

Pri odvođenju iz samostanske sobice o. Perica mirno reče: «Presveto Srce Isuso-vo, ako je žrtva za te, neka bude, rado je primam. Smiluj mi se!»

Zašto je bilo toliko najžalosniji, najtra-gičniji i najkrvaviji događaja (ubojstava) nakon pristanka borbi? Zar je mora bit «rat posle rata», kako su neki bezdušno govorili?

Više godina kašnje, ipak se počelo o tome češće pisat. Nastalo je nekoliko «prekrasnih članaka o divnoj pojavi čovjeka malena stasom, a velika duhom, isusovca o. Petra Perice, pjesnika, sveca i mučenika iz male Kotišini pod Biokovom». Mnogi Ko-tišani i Makarani su tada mogli reć: «Dakle, ipak se zna!»

Dragi dide Ive, dugo vrimena su spo-menute dvi pisme bile jedine uglazbljene Peričine pisme. Evo baš mi je nikidan pisa barba Aleksandar i kaže da je on još prije dvanaest godina (1997.) napisa note za treću pismu o. Perice, koja se zove, «VITEŽE

SLAVNI», a ka šta se vidi na slici dila nota, ona je posvećena sv. Klementu, zaštitniku Makarske. Još mi reče da je tu pismu volila i baba Ivka, i da je zbor HKD «Napredak» iz Makarske u prigodi 65. godišnjice Peričine smrti u njegovu čast ima svečani koncert u crkvi sv. Ignacija (Isusovci) u Dubrovniku, 25. listopada 2009.g., a da je baš taj dan, u to vrime, baba Ivka «otišla po ključe» kod sv. Petra, i da su joj siguro put pokazali sv. Josip i Gospa, jer i‘ je toliko volila i čudo molila, a oni uvik pomažu onom ko i‘ moli i traži pomoć.

Dragi dide, siguro si sve razumijo šta sam ti sada napisa.

Uvik si govorijo, ne dulji sinko, ne dulji, zato odma prikidam pisanje prije nego te zaboravim u ime svi, a najviše ja, lipo po-zdravi tvoj mali unuk Branimir.

53


Kninu o samom tijeku izgradnje crkve Sv. Marije u Biskupiji. Slijedi zapisnik iz Kronike Franjevačkog samostana Sv. Ante u Kninu iz tog vremena:

“godina 1938.

dne. 8. 2. 1938.

Večeras je držao sjednicu odbora za ra-đu crkva sv. Marije u Biskupiji. Od početka rađe pa do danas sakupljeno je svega di-nara 220.524 a potrošeno dinara 250.272.

dne. 14. 2. 1938.

Na podne o. gvardijan sa dva odbor-nika pošao u Zagreb skupljati milodare za crkvu u Biskupiji. (…)

dne 28. 2. 1938.

Jutros je o. gvardijan pošao u Šibenik da se sporazumi sa preuzvišenim bisku-pom dr. J. Miletom radi blagoslova zvona u Biskupiji. (…)

dne. 11. 3. 1938.

Jutros je o. gvardijan sa g. Lipnjakom pošao u Sarajevo ne bi li nagovorio nadbi-skupa preuzvišenog dr. I. Šarića da bi i on nabavio jedno zvono ( srednje) za crkvu u Biskupiji.

dne. 29. 3. 1938.

Odbor za rađu crkve u Biskupiji održao u samostanu sjednicu kojoj su prisustovali:

kronika izgradnje Crkve sv. marije u Biskupiji kraj knina

Mještani našeg Siverića svake godine redovito su hodočastili crkvi Sv. Marije u Biskupiji, pa se to hodočašćenje održalo sve do danas. Istina, prije je to hodočašćenje bilo masovnije, jer je i svita bilo mnogo više nego danas, a mnogi su tada hodočastili pješice.

Najviše hodočasnika išlo je vlakom sa željezničke postaje u Siveriću (‘’maki-njom parnjačom’’) do željezničke postaje Kaldrma, a odatle bi se nastavilo pješice do crkve u Biskupiji.

Želja nam je skrenuti pozornost našim danas živim Siverćanima, da je u vrijeme gradnje crkve Sv. Marije u Biskupiji u Kninu bio gvardijan i župnik samostana Sv. Ante naš mještanin Siverćanin fra Bernardin Topić, preko kojeg se odvijala gotovo sva organizacija

izgradnje novopodizane crkve, o čemu mi je više puta pričao, spominjući suradnju s Ivanom Meštrovićem i umjetnikovu veliku zauzetost za izgradnju crkve, a na samoj proslavi i blagoslovu crkve uz mnoge naše Siverćane, bili su prisutni naši fra Lujo (Lu-iđi) Mrđen i kateheta fra Petar Topić, zvani Maćuka, uz mnoštvo svećenika.

Zanimljivo je spomenuti i to da je pri-likom proslave i blagoslovom crkve na novim zvonima slavio naš mještanin Ive Šiklić- Piva. Bilo mu je tada 14 godina, o čemu ima njegov razgovor

(intervju) u Glasniku Sv. Ante župe Knin – Br. 1/14/ Božić 2008.

U želji da podrobnije upoznamo naše Siverćane i druge čitatelje lista SIVERIĆ o tim događajima, donosimo izvadak iz Kro-nike Franjevačkog samostana Sv. Ante u

54


gosp. Mate Šarić, Joso Krpan, Marko Grgić, Vice Musić, Petar Jukić, Nikica Tilić, gvar-dijan o. fra B. Topić, vikar o. fra P. Perišić i tajnik Ivo Krvavica. Na sjednici pretresati su računi. (…)

dne. 30. 3. 1938.

Večeras se opet u samostanu sastao odbor za rađu crkve u Biskupiji te je pre-tresao račune o rađi sve do danas. Bili su prisutni svi jučerašnji… predsjednik Joso Slavić – Ku… i podpredsjednik Jandrija Ćurko. Gosp. Mirko Lipnjak spriječen je bolešću. Računi su našasti u redu.

dne. 3. 4. 1938.

Došlo 5 zidara da dovrše zvonik u Bi-skupiji na novoj crkvi.

dne. 6. 4. 1938.

(…) O. gvardijan pošao u Split, a vikar u Biskupiju da pregleda radene na Crkvi (…)

dne. 26. 4. 1938.

Došao iz Zagreba odaslanik Ivana Lebiša (koji salijeva zvona) da razmiri u Biskupiji zvonik.

dne. 3. 5. 1938.

O. vikar pošao na Kijevo sa autom g. V. Ferića da doveze pržine za crkvu u Biskupiju.

dne. 4. 5. 1938.

(…) Večeras u 830 sastao se je Odbor za rađu crkve u Biskupiji u svrhu da pre-gleda račune. Bili su prisutni: predsjednik J. Slavić, g. Lip… Mate Šarić, Joso Krpan, Vice Musić, o. B. Topić , o. P. Perišić, tajnik i. Krvavica i računovođa Nikica Filić. Računi su našasti u redu. Kako je na crkvi izvanski rad pri svrhi, biva, da se je nadati da će biti

do druge nedjelje biti dovršeno, zaključeno je da svi odbornici pođu u došastu nedjelju u Biskupiji obići rađu crkve.

dne. 10. 5. 1938. (…) Popodne o.vikar pošao u Bisku-

piju i ponio nacrt za postavljanje križa na zvoniku.

dne. 15. 5. 1938. Nedjelja. U 10 sati pred podne pošli su

u Biskupiju u velikom Ivankovića autu iz Benkovca članovi Odbora i još toliki građa-ni, pun auto 40 osoba. Tamo su našli dosta svijeta katoličkoga i pravoslavnoga pak su se fotografirali. Od Odbora su bili: M. Sarić, M. Lipnjak, J. Krpan, M. Grgić, o. B. Topić, o. P. Perišić, i I. Krvavica tajnik.

dne. 6. 7. 1938.O. gvardijan je pošao u Split radi oltara

za crkvu u Biskupiji, koga je napravio kipar I. Meštrović.

dne. 7. 7. 1938.Večeras je dovezeno iz Splita sa autom

i prikolicom kamenje za oltar u Biskupiji. Noćas su došli iz Splita na konak i večeru: dr. Abramić, dr. Karaman, inženjer Barać, inženjer F. Kaliterna, dr. I. Despot i kipar I. Meštrović. Sutradan su pošli u Biskupiju pak su se povratili na objed u samostan. (…)

dne. 10. 7. 1938.(…) Pred podne su dovezene iz Splita

sa teretnim autom kamenja za oltar u Bi-skupiju. (…)

dne. 12. 7. 1938.

Večeras je odvezeno sa autom g. Ra-dića za crkvu u Biskupiji 3000 kilograma klaka i 1000 cimenta. Zanatlije iz Splita počeli su napravljati oltar i luk pred njim.

55


dne. 23. 7. 1938.

Radeni rade oko podizanja oltara u Biskupiji. Također se čiste zidine stare bazilike.

dne. 28. 7. 1938.

U Biskupiji popločavaju crkvu. Salidž je poklonio inženjer stric kipara Meštrovića.

dne. 29. 7. 1938.

O. gvardijan pošao za 3 dana u Split u poslu crkve u Biskupiji. (…)

dne. 1. 8. 1938.Na crkvi u Biskupiji dovršene su sve

rađe osim inkarta.

dne. 8. 8. 1938.

(…) Večeras je držao u samostanu sjednicu odbor za rađu crkve Naše Gospe u Biskupiji u svrhu da se dogovori radi proslave blagoslova crkve, koja će biti dne 18 rujna t.g (…)

dne. 10. 8. 1938.

Došli su radeni iz Splita radi inkar-tovanja crkve u Biskupiji. Jučer je dove-žen vagon pržine iz Samobora za crkvu u Biskupiji.

dne. 18 .8. 1938.

(…) Večeras u 8 sati držali su sjednicu pododbori za proslavu pri posveti crkve u Biskupiji.

dne. 19. 8. 1938.

Po podne došli preko Biskupije u 2 auta: kipar Meštrović, slikar Kljaković, sef banov. građanskog odjela Stella, arheolog Karama… Victoria. Jutros je došao slikar

Šimunović da pomogne slikati u Biskupiji gos. Kljakoviću.

dne. 21. 8. 1938.

Danas u 2 sata po podne svetčano odvezena 3 zvona za crkvu „Naše Gospe u Biskupiji“. Zvona su okićena cvijećem. U povorci je bilo dosta svijeta 3 (trima) kolima i pješice. Kola su bila okićena hrvatskom zastavom. Pred povorkom stupao je konja-nik sa hrvatskom zastavom. Od svećenika bili su: gvardijan – župnik o. B. Topić, vikar o. P. Perišić i Župnik Vrpolja o. Šimić. Pred crkvom se igralo kolo.

dne. 22. 8. 1938.

Danas je odaslanik g. Lebaša iz Za-greba postavio zvona u zvonik i u 10 sati i 20 časa prozvonila u prisutstvu o . gvardi-jana i vikara, te ostaloga svijeta. Zvona su skladna.

dne. 23. 8. 1938.

Došao je profesor g. Jozo Kljaković slikati u crkvu u Biskupiji u pomoć g. Ši-munovića. Došao je inženjer Marasović iz Splita, donio žicu da postavi munjovod na crkvi u Biskupiji. Danas je bio Urednik „Jutarnjeg lista“.

dne. 25. 8. 1938.

Večeras je ponovno održata sjednica odbora za proslavu posvete crkve u Biskupiji.

dne. 28. 8. 1938.

Jutros su pošli u Biskupiju slikar Klja-ković, sin mu, slikar Šimunović. Oko 10,30 sati došao s autom u Biskupiju kipar Me-štrović, stric mu inžinir Petar, i inžinir Ma-rasović (...)

56


dne. 4. 9. 1938.Na podne došao mp. Provincijal Gra-

bić. Malo poslije stigao autom kipar Meštro-vić, brat mu Marko, inženjer Marasović, dva mlada Nijemca.

dne. 5. 9. 1938.

O. gvardijan, g. M. Sarić, M. Grgić i Musić Vice pošli su u Zagreb da pozovu dr. Mačeka na proslavu posvete crkve u Biskupiji dne 18. tek. mj.

dne. 8. 9. 1938.

Danas je profesor Kljaković završio u crkvi u Biskupiji na vratima iste sliku Zvonimira i ostalih. Sutra započima slikati pokraj oltara.

dne. 9. 9. 1938.

Večeras je održao sjednicu širi odbor za proslavu u Biskupiji i protresao razna pitanja. Sa Dušanom i Draganom Marića pogođen objed za 150 osoba, po osobi din. 55. Večeras je počela devetnica ovđe u crkvi sv. Ante u čast Naše Gospe u Biskupiji. De-vetnicu je održao provincijalov tajnik fra L. Mrđen. Zadnja 3 dana propovijedao je Mp. provincijal dr. P. Grabić.

dne. 17. 9. 1938.

Za sutrašnju svečanost u Biskupiji do-šao je danas popodne vlakom Šibenski biskup dr. Jerolim Mileta. Dočekan je bio na kolodvoru od svećenstva fratara, 18 klerika i ostalim građanstvom predvođen drniškom glazbom. Bio je triunfalno uve-den u crkvu sv. Ante okićenu zelenilom i mnogim žaruljama. Zatim je biskup Mileta održao devetnicu a ostali su gosti pridolazili. Najprije su došli zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac i hvarski biskup Pušić.

Razumi se da su i oni svetčano dočekani. U 8,30 ( na večer) došao je i Banjalučki biskup Garić. Potla obavljena devetnica svirala je na plakati drniška glazba. (…)

dne. 18. 9. 1938.

Posveta crkve „Naše Gospe“ u Biskupi-ji. Iz jutra u 5 sati pošao je o. fra P. Perišić u ve-likom autobusu sa redateljima, od odbora za proslavu određenim da zauzmu mjesta pokraj puteva, počam od željezničke stani-ce na Kaldrmi pak sve do crkve u Biskupiji. U 7 sati došao je u Biskupiju šibenski biskup dr. Mileta u pratnji konanika Markova i o. gvardijana – župnika o. B. Topića. Za tim su došli autobusom ex provincijal dr. fra S. Petrov, lektor bogoslovlja iz Makarske dr. fra Božo Vuco sa svojih 28 klerika i ašištenata. U 7,30 počeo je biskup dr. Mileta posveći-vati crkvu, koja je trajala blizu 4 sata. Preko posvete crkve biskup Garić blagoslovio je zvona. Bilo je dosta kumova. U 11 sati hvar-ski biskup Pušić počeo je staroslavensku misu na zidini stare bazilike u prisutnosti nadbiskupa dr. Stepinca i biskupa Garića te mase ostaloga svijeta. Misu su pjevali franov. klerici iz Makarske pod ravnanjem lektora dr. fra B. Vucom. Preko svete mise propovijedao je isti. preuz. Biskup Pušić a na svrhi mise izrekao je krasan govor zagrebački dr. Stepinac.

Potle sv. Mise i odrješenja nad kostur-nicom držali su govor od odaslanika Mače-kova dr. Maijera i još nekih. Zatim je slijedio zajednički objed za 100 osoba. Preko obje-da bilo je toliko govora.

Od provincije presvetoga odkupitelja sudjelovali su svečanosti: Gvardijan – župnik kninski o. fra B. Topić, vikar o. fra P. Perišić, kateketa o. fra P. Topić, pomoćnik o. fra F. Bilokapić, župnik Kruševa fra A. Pavlov, karinski gvardijan fra T. Silov, župnik Piroma-tovaca fra P. Boljat, gvardijan Visovački fra B. Vrcan, župnik Miljevački fra L. Jurenović,

57


župnik drniški fra P. Berković, pomoćnik drniški fra B. Vugdelija , pomoćnik promin-ski fra B. Librenjak, župnik prominski fra V. Rosandić, župnik Konjevratski fra J. Matić, župnik Varoš – Šibenik fra G. Bedrica, Upra-vitelj „Tiskare“ Kačić fra B Buljević, župnik Vrpoljski fra L. Šimić, Provincijal dr. fra P. Ga-brić, provincijalov tajnik fra L. Mrđen, učitelj novaka iz Visovca fra A. Bukić, iz samostana na Dobromu fra V. Bilobik, iz samostana sinjskog fra V. Lovrić, župnik Drn. Gradca fra L. Plepel, župnik Blizne fra I. BEzina, profe-sor s naše gimnazije u Sinju fra Š. Jelinčić, fra I. Hrstić, fra D. Šulenta, fra A. Budimir, zagrebački gvardijan fra M. Vodanović, iz zagrebačkog samostana fra J. Šetka i fra M. Lapić, omiški gvardijan fra J. Mikulić, sinjski župnik fra. A. Zjačić, iz imotskog samostana fra S. Kutleša i kateketa fra I. Vuković, župnik imotskog fra B. Jelinčić, župnik Kijeva fra P. Mandac, župnik Velikog Brda fra I. Abrus, fra M. Kelava, fra Š. Makoč, fra B. Šipić, župnik Mirlovački fra Ž. Carev, župnik Neretvanski fra. F. Barić, iz Sinja ex prov. Dr. S. Petrov, iz Makarske dr. fra B. Vuco, dr. fra A. Jadrijvić i fra l. Bajić, iz makarske lektor fra P. Čapkun i 28 klerika iz Makarske. Daklen svega nas franjevaca brojem 77.

Bilo je dosta i mirskih svećenika i osta-log svijeta od 7800 duša.

Zvonile su dvi glazbe, drniška i Imot-ska. Od ranog jutra do kasne večeri auti i autobusi sveđer su svijet prevažali. (…)

dne. 23. 9. 1938.

Pošao je o. gvardijan sa inžinjerima u Biskupiju da ustanove gđe bi se imala ziđati gustirna.

dne. 26. 9. 1938

O. vikar pošao je u Biskupiju jer se po-čimlje kopat pokraj crkve za novu gustirnu,

koju radi Banovina na svoj trošak 32.500 dinara. Držat će 620 hektolitara.

dne. 16. 11. 1938.

Večeras došao iz Splita inženjer Ma-rasović da pogleda crkvu u Biskupiji jer propušta vodu

godina 1939.

dna. 21. 1. 1939.

Danas je kipar pošao g. Ugo Ševljević u Biskupiju da po želji g. kipara I. Meštrovi-ća fotografira razne položaje crkve „Naše Gospe“ u Biskupiji.

dne 31.1. 1939.

Primljeni iz Zagreba kalež i kandela. Kalež je kupilo za crkvu u Biskupiji „ Druš-tvo katoličkih žena u Kninu“ a kandela gospođa liječnika dr. Šlajmera.’’

Priredio Ivan Topić

58


u slučaju Hrvatske, koje prihvaća križ i po njemu pokušava živjeti.

Jednako tako, ako ne još i gore, bila bi naredba vlasti da se križevi postave u sve javne prostore, institucije vlasti i slično. Križ simbolizira misterij žrtve za ljubav čovjeka, zato se križu ne može naređivati gdje će biti postavljen, jer njega postavlja Ljubav,

A Ljubav, jednako kao i Križ nije mo-guće pobijediti. To nije uspjelo ni brojnim diktatorima i zločincima poput Diokleci-jana, Napoleona, Lenjina, Staljina, Broza, kao ni Narodnoj (komunističkoj) fronti Špa-njolske kada su javno organizirali streljanje križeva i raspela po gradskim trgovima, i sl. Skoro dvije tisuće godina postojanja Kri-ža, svakome, iti malo razumnom čovjeku pokazuje – da Križ nije moguće pobijediti.

Zato svaki napad na Križ je sulud jer je to napad na Ljubav, koju ljudi nose u svojim srcima. Ljubav se može pobije-diti samo još većom ljubavlju, a nikako nasiljem i mržnjom. Svaka politika, osim politike Dobra je pred Križem nemoćna. A Krist je najveća Ljubav koja je do sada u povijesti poznata. Mrze ga i ne prihvaćaju oni koji ga nisu upoznali, ili se nisu potrudili upoznati ga.

Zato oni koji javno pozivaju na izbaci-vanje križeva iz javnih prostora, gdje nisu ni unešeni po nečijoj naredbi, a najmanje po naredbi vlasti, pokazuje da takva osoba u sebi samoj nema izgrađene duhovne vrijed-nosti, i da zapravo ne zna i sama što govori, a još manje što u javnosti znače njezine nebulozne izjave o križu. To posebno bolno

in HoC signo vinCes!

Godine 312 pred samu bitku kod Mul-vijeva mosta, rimskom Caru Konstantinu, prema legendi, ukazao se križ s natpisom - In hoc signo vinces! (U ovom znaku pobjeđuješ). Car je odmah naredio da svi vojnici na svoje štitove stave znak križa. U tom znaku je hametice porazio vojsku uzurpatora Maxentiusa. To je bio uvod u Milanski edikt kojim je po prvi put kršćan-stvo izjednačeno sa drugim religijama u Rimskom Carstvu, ili jasnije kazano – kr-šćanstvo dobilo slobodu javnog djelovanja. U svakom slučaju riječ je o jednom od pri-jelomnih trenutaka u povijesti kršćanstva. Od tog momenta križ je pobjedonosno postao javni znak i simbol koji predstavlja misterij Krista.

Križ nikako nije ideološki znak ili sim-bol, on je mnogo, mnogo više – križ je simbol misterija žrtvovanja za ljubav čo-vjeka, misterij Krista. Političke simbole na javna mjesta postavljaju političke pristaše, a skidaju ih politički protivnici. Sa križem je situacija posve drugačija. Križ postavlja Ljubav, a skida ga Mržnja – želi ga Dobro, a ruši ga Zlo. A Ljubav i Mržnja, te Dobro i Zlo su opće i vječne kategorije i nemaju ništa zajedničko s nekim političkim pokretom ili ideološkom usmjerenošću. Kao što su dan i noć vječni i nemaju nikakve veze sa politikom.

Ako se sa najvišeg državnog mjesta poziva na izbacivanje križeva iz javnih pro-stora, to pokazuje da u toj državi do kraja ne vlada sloboda, prvenstveno ne ona vjerska i da to državno uređenje nije do kraja sačinje-no po mjeri 95% kršćanskog stanovništva

59


osjeća cijela Hrvatska iz dva razloga. Prvi je svakako što je Katolička crkva u Hrvata, neusporedivo najzaslužija za kakav takav opstanak ovog naroda na njegovome tlu, a druga je što su naši branitelji u Domovin-skom ratu nosili krunice s križem oko svojih vratova – i sada njihov vrhovni zapovijednik u miru naređuje da se križevi izbace iz javnih prostora.

Za nešto više od dvadesetak godina, točnije 2033.g napunit će se ravno dvije tisuće godina od razapinjanja Krista na križ na Golgoti. I dogodit će se da će te godine po čitavom svijetu na brdima i uzvisinama biti postavljeno na tisuće križeva i to vrlo

velikih. Kao što su jednako tako i brojni križevi postavljeni i 1933. g.

In hoc signo vinces – i ti naša Hrvatska! I zato ti je krajnji čas da na ovim predsto-jećim predsjedničkim izborima izabereš kršćanskog vladara, da se vratiš tradiciji hrvatske srednovjekovne države, kada su naši odreda časni kneževi i kraljevi isticali da su – katolički vladari. A jednako tako kasnije i naši časni banovi. I na kraj pameti im nije padalo da naređuju izbacivanje kri-ževa, već su stalno isticali da se bore - za krst časni i slobodu zlatnu!

Mile Prpa Zagreb,22.08.2009.

idi i oBnovi moju Hrvatsku

Hrvatsku, poput sv. Franje koji je „naredbu“ shvatio u doslovnom smislu – pa je počeo popravljati zgradu mjesne ruševne crkve. Ali ubrzo je uvidio da Krist nije mislio na ru-ševnu zgradu stare crkvice, već na urušeno duhovno stanje njegove cjelokupne Crkve svugdje u svijetu.

Ovih dana, poput gnjuraca iz vode, izronili su gotovo svi potencijalni kandidati za predsjednika RH, oni slijeva i oni zdesna, oni iz sredine i svi imaju nekakve svoje (nenapisane) gospodarsko-političke pro-grame kojima misle popraviti urušeno hr-vatsko gospodarstvo, zaustaviti financijsku

Ovaj članak započet ću citatatom iz Wikipedije o sv. Franji Asiškom, povodom osamstote godišnjice osnivanja Franjevačkog Reda male braće:

„Nakon viđenja u crkvici svetog Da-mjana u Asizu, u kojem mu Krist s križa kaže: „Franjo, idi i obnovi moju Crkvu“, počinje popravljati tu ruševnu crkvu (najprije urušenu zgradu mjesne crkve)

Zar vas ova situacija u kojoj se na-šao Franjo, tada još kao običan mladić, ne podsjeća na našu Hrvatsku i na njenu gospodarsku i socijalnu situaciju. Hrvat-sku urušenog gospodarstva, raslojenog društva, siromaštva i neimaštine, sroza-nog morala. Hrvatsku izgubljenu u samoj sebi. (Najteže je pronaći nekoga tko se izgubi sam u sebi). Tko će popraviti našu

60


zaduženost, otvoriti nova radna mjesta i u svakom smislu svi su puni planova, a nadasve obećanja, realnih ili nerealnih to je potpuno svejedno jer se u vrijeme izbora na to ne gleda. Poput sv. Franje koji najprije popravlja urušenu zgradu mjesne crkve, pokušavaju popraviti gospodarski urušenu zgradu hrvatske države.

Budućnost će pokazati na koga će ovaj put biti uprt prst Božji – IDI I OBNOVI MOJU HRVATSKU! Oni duhovno pronicljivi dobro znaju da smo mi kao narod pod posebnom moralnom paskom. U Hrvatskoj i u cijelom hrvatskom nacionalnom corpusu u svijetu došla je na red - duhovna obnova njenog naroda, koja je, sa Božjeg stajališta, neus-poredivo značajnija od njene materijalne obnove. Premda za naše ljudske potrebe svakako da je iznimno važna i njena mate-rijalna obnova.

Ali teško ćemo naći kandidata koji bi mogao popraviti urušeno duhovno stanje Hrvatske, svakog njenog čovjeka kao po-jedinca, ali i njen narod kao kolektivitet. To stanje je toliko loše, a trebali bismo postati uzor čitavom svijetu, da bismo opravdali Božju milost koja nam se desecima zadnjih godina izravno iskazuje, i koja nas je spasila od potpunog uništenja.

Kako je u Hrvatskoj ipak vrijeme slo-bode, a htjeli mi to ili ne, ono je za vrijeme izbora još više istaknuto jer se javno bore suprostavljeni kandidati, suprostavljeni po svojim programima, ali još više sa svojim suprostavljenim „istinama“i interesima. A te njihove „istine“, povijest je pokazala da se često znadu razbiti o glavu naroda. Zato svestrano rešetanje svakoga kandidata, beziznimno svakoga koji se kandidira – je jedini nacionalni interes. Narod unaprijed mora znati u kakvu ga političku i moralnu poziciju dovodi pojedini kandidat svojom pobjedom – bilo onaj slijeva ili zdesna. Bilo neki neutralni – potpuno svejedno. To je credo svakih izbora! I naš narod je dovoljno iskusio kroz svoju povijest da je konačno naučio i tu lekciju.

Kao prvo i ključno pitanje ovih pred-sjedničkih izbora je sljedeće – da li ćemo dobiti predsjednika koji će biti predsjednik svih državljana Republike Hrvatske i biti predsjednik svih Hrvata i Hrvatica van-domovinske i iseljene Hrvatske (da ga svi prihvaćaju i doživljavaju kao svog predsjed-nika, makar samo u moralnom smislu), ili će kao i do sada u oba slučaja biti samo predsjednik tek jednog dijela nacionalno-ig corpusa i to uglavnom dijela onoga u domovini? Kod glasanja, narod, upravo u svome interesu i u interesu svoje buduć-nosti, u interesu svog opstanka - treba to

gloria (Uglazbio: Vjekoslav Vila)

Razbuktala se moja crvena ruža,Rascvjetao taj bijeli jorgova.I zumbul plavi cvijet već pruža.Za tebe, Tebe Croatio – dobar dan!

Glasala se moja tiha nada, molitva mi uslišena biva. Sanak što si snivala tada. Stasala je to stvarnost živa.

Gloria! Gloria! Sa zvonika zvone. Neka snaga u tebi se spravlja. Tvoj brod više ne može da tone, Ta lađa sad nova jedra stavlja.

Mile Prpa

61


prepoznati i opredjelit se za čovjeka koji će biti predsjednik svima. Hrvatska je nezgod-no ideološki podijeljena i na lijeve (koji su dobro organizirani) i na desne koji nisu tako dobro organizirani, ali su u većini.

Podijeljena Hrvatska nema budućno-sti, to hrvatski čovjek, od pastira do akade-mika, dobro shvaća, kako onaj u domovini tako i onaj izvan domovine. Možda bi za svehrvatsko jedinstvo najviše odgovarao kandidat demokršćanske provenijenci-je, koji bi svojom političkom filozofijom odražavao duh izrazito većinske kršćanske populacije.

I svaki onaj predsjednički kandi-dat koji ne misli biti predsjednik svima

(državljanima RH i Hrvatima svijeta) mora računati na to da na ovim izborima neće proći.

Jer politički imperativ ovog povijesnog trenutka je da se na predsjedničkom kandi-datu Hrvatska nikako ne smije podijeliti, a najmanje na ideološkom planu, već upravo obrnuto da je treba ujedinit unutar sebe, a posebno domovinsku i iseljenu Hrvatsku.

Hrvatska je podijeljena u dva brojča-no skoro jednaka naroda – domovinskog i vandomovinskog. Ta dva dijela naroda treba spojiti u jedno tijelo i u jedan duh, jer u njima svima kuca isto toplo srce za svoju Hrvatsku. Dosadašnje vlasti u RH gotovo da su odbacile vandomovinski nacionalni corpus. Ujedinjenje ta dva corpusa na na-cionalnom, na moralnom, na kulturnom, na gospodarskom, na političkom i svakom drugom planu je – conditio sine qua non naše opstojnosti. I to, ne bilo kakvo, već nji-hovo institucionalno povezivanje. To je po-vijesni imperativ ovog političkog trenutka.

I svaki onaj predsjednički kandidat koji ne ispuni ova oba osnovna uvjeta ( pred-sjednik svima, ali i ujedinjenje domovinske i iseljene Hrvatske) mora računati na to da na ovim izborima neće proći. Inače mnogima će biti – uzaludan vam trud svirači!

Zato svi potencijalni kandidati za pred-sjednika, kako oni već poznati, tako i oni koji će istaći svoje kandidature, možda i neposredno pred same izbore - neka malo bolje razmisle o svojim programima i o svo-jim istinama, ako žele poput Sv. Franje čuti Božji glas kao glas naroda (vox populi – vox Dei) – IDI I OBNOVI MOJU HRVATSKU!

Rujan, 2009.Mile Prpa

naš barjak

Zastava pakla sad Hrvatskom gazi, stijeg smrti svud gradove mrvi. Prasak na prasak u prah srazi - stoljeća znoja, suza i krvi.

Zastava pakla sije tminu, ples vampira već pobjedu slavi. Ali usred noći ljepotom sinu – Naš barjak; crven, bijel i plavi.

Galebovi bijeli pod njim se jate, Sokolovi mladi klikću, žarom gore. Jastrebovi lete, za bitkom pate, orlovi u boju već se bore.

Diže se barjak djedovinom dragom, naš ponos, naš danak u krvi. Diže se gordo novom snagom. Vitezovi hrabri nosili ga prvi!

Mile Prpa

62


kriza je došla k nama

Posve polako u maglenom plaštu/ jutros je ušla u selo, kroz baštu. / List je za listom, dršćući od straha, / počeo padat od njezina daha. (D. Cesarić)

Kriza je došla k nama, kad su oni koji su ušli u vlast, gotovo bez ičega, odjednom shvatili da njihovom statusu u vlasti treba odgovarati i njihov materijalni status. A radom se preko noći nitko nije obogatio, ali oni sa svojom politikom jesu ... i nikad im tog bogatstva dosta. Samo ga grabe još..., još....!

Kriza je došla k nama kad je u medi-jima uspješan poslovni čovjek onaj koji vara i podkrada, a ne onaj koji pošteno i stručno radi.

Kriza je došla k nama kad na ekranima stalno gledamo i slušamo lica koja i sama kažu da ne znaju što je to kategorija – domo-ljublje, a ništa ne učinimo da ih maknemo i da dovodimo ona koja će narod podučavati i dati mu svekoliku potporu.

Kriza je došla k nama kod novoiza-brana politička garnitura pomisli da s do-bivanjem vlasti – da se dobiva i mudrost i postaje pametan.

Kriza je došla k nama kad je netko naše banke predao u ruke strancima, a nakon tog čina rekli smo za njega da je sposoban bankar, poslovan čovjek i političar.

Kriza je došla k nama kad su političke strukture shvatile da je lakše rasprodavati djedovinu i od te prodaje puniti proračun, nego organizirati proizvodnju, iznalaziti tr-žišta, poticati rad i stvaralaštvo.

Kriza je došla k nama kad smo počeli trošiti danas, a plaćati sutra. Kad smo počeli živjeti iznad svojih mogućnosti, kad smo

Kad počnemo osjećati da dolazi kriza, ona je već dobrano u nama, došla nečujno, davno – stigla u maglenom plaštu, ali je ni-smo prepoznali. Ona je poput reume ušla u naše zglobove, u naše kukove, u naše kosti u naš cijeli organizam.

I država je poput ljudskog organizma podliježe slabosti, reumatizmu, drhtavici, živi je organizam koji ima svoje cikluse i one dobre i one loše. Ima svoje vrijeme bijede i vrijeme prividna izobilja. Ima vrijeme vlasti, rada i reda - i vrijeme liberalizma, anarhije i bezvlašća.

Kriza je došla k nama kad smo odba-cili princip – rad, red, disciplina. A uveli princip - bogati se bogate, a siromašniji još osiromašuju. Što će reći tko je bliže kasi više uzima iz kase.

Kriza je došla k nama kad je mnogima samo njihov novčanik postao važan, a onaj državni, onaj društveni – iz njeg tko više jami, jami! A brojni su oni koji su iz njega jamili! Ne iz njega već iz tvoga, iz moga , iz našega novčanika. Iz džepa i radnika i selja-ka, iz džepa intelektualca, iz džepa svakog marljivog i poštenog čovjeka. Kakvih je mnogo u našoj domovini, ali zbog njihova poštenja oni koji su preko noći postali moć-ni, drže ih naivnima, a time i nesposobnima.

Kriza je došla k nama kad se uselila u grijeh struktura, u najjaču utvrdu s namje-rom da tamo obitava u izobilju i da bude nedodirljiva.

63


sami sebi govorili ako političari mogu imati, možemo i mi! U čemu su oni bolji od nas.

Kriza je došla k nama kad se zaduženje zemlje nije zaduživalo s jednog odgovornog mjesta, već oni koji su državu zaduživali nisu znali koliko je zadužena ni tko ju sve još zadužuje.

Kriza je došla k nama kad smo se počeli ugledavati u neke druge zemlje koje su krenule naprijed mnogo bržim koracima od nas, a uskoro se pokazalo da je njihova sposobnost počivala na još većem dugu poput susjedne nam Mađarske.

Kriza je došla k nama kad smo u Hr-vatsku radije puštali špekulantski strani kapital sumnjiva podrijetla, a još sumnjivije namjere, a istovremeno nismo dopuštali našim iseljenicima investiranje u domovini s njihovim čvrstim, zdravim i potpuno či-stim kapitalom. Nismo im dopuštali jer oni nisu davali nikakav bakšiš, a kamoli veliki, onima koji bi im to omogućili. Nismo im dopuštali jer smo se bojali njihovog utjecaja na politiku.

Kriza je došla k nama, kad su oni koji vode državu, plivajući u bogatstvu izgubili sve orijentitire, pa i one nacionalne i po-čeli prezirati sve duhovne i domoljubne vrijednosti.

Kriza je došla k nama kad smo počeli progoniti i prepuštati naše časne branitelje njihovoj sudbini, kad smo pokrenuli sve-opću kriminalizaciju Domovinskog rata, da bismo udovoljili strancu, koji nas nikad kroz povijest nije volio.

Kriza je došla k nama, kad pravosuđe ne može razriješiti krupne malverzacije i kad za osuđenje nekoga glavna rasprava traje mjesecima i godinama. A sve se može, i uvijek se moglo - razriješiti i za nekoliko dana

Kriza je došla k nama kad je vlast sve svoje snage usmjerila prema EU integra-cijama, a tamo nas nisu htjeli pa su nas neprekidno ucjenjivali, a mi smo te ucjene

prihvaćali. Uvjeravali smo narod da nam je jedini spas i jedina svjetlost u EU, a kad tamo gdje smo toliko htjeli ući – gore nego u vlastitom dvorištu.

Kriza je došla k nama jer smo nekritič-ki vjerovali savjetodavcima i političarima zapada, a zapravo nikad im se nije smjelo vjerovati, rijetki su među njima oni koji su prema nama imali dobre namjere.

Kriza je došla k nama kad smo do-pustili svekoliku rasprodaju Lijepe naše i svih njenih najvrednijih i najprofitabilnijih vrijednosti.

Kriza je došla k nama jer su se u njene strukture najviše vlasti ugurali i oni koji su pod nekadašnjim režimom progonili svoj vlastiti narod, a ni danas ne vole ni narod ni Hrvatsku ali vole vlast i udoban život koji im je nehrvatska Hrvatska omogućila.

Kriza je došla k nama kad se umnožilo bezakonje i kad je ohladnjela ljubav mno-gih – za čovjeka, za brata, za susjeda, za domovinu, pa i za Boga.

Ova gospodarska kriza u čitavom svi-jetu u svojim temeljima ima – krizu morala. A kriza morala je poput šećerne bolesti u organizmu – podloga za sve druge bolesti, pa i one smrtonosne. Na svjetskom planu nikla je davno, duboko u sebičnosti ljudske duše, kad je dopušteno privatno vlasništvo nad novčarskim institucijama (banke, osi-guravajuća društva i sl.) gdje se zarađuje od prevrtanja novca za novac, što je trebao biti monopol države, a u stvari radi se o naj-običnijem lihvarstvu zaodjenutom u ruho visokog bankarstva.

Tamo gdje nema morala caruje laž, neistina, podastiru se lažni podatci, krivi iz-vještaji – pa se slijedom toga donose i krive odluke, poduzimaju se i krivi koraci. Ubija se vola zbog jednog šnicla, žrtvuju se sve vrijednosti. Ova kriza je kriza čovječnosti gotovo na svim nivoima.

Mile Prpa

64


dan orHideja

iznenađenje svih političara, anketara, iz-bornih analitičara, novinara, diplomata, pa i na iznenađenje cijeloga svijeta da je već u prvome krugu čak s 67% glasova, (a gotovo da je cijeli narod izišao na izbore) – pobije-dio upravo taj pjesnik.

Brzo su se razletjeli novinari, i novinske agencije cijeloga svijeta su javljale – da je jedan pjesnik političarima iz ruku na slo-bodnim izborima preoteo državu.

Inauguracija je bila veličanstvena, s mnoštvom stranih državnika, s tisuće no-vinara, TV postaje cijeloga svijeta uživo su je prenosile!

I svi su, na kraju očekivali što će taj pje-snik, kao novoizabrani predsjednik države učiniti, kako će izvući državu iz gospodar-ske krize, koju su generacije prethodnih po-litičara na vlasti ogulile do kože. I ne samo ogulile već su rasprodale sve ono što je iti malo vrijedilo, a još gore kod međunarod-nih kreditnih institucija zadužile su državu da se više decenijama iz tog duga neće moći izvući. Zemlja, u kojoj je pomalo zavladala i apatija, bezvoljnost, neperspektivnost i gubitak nade u budućnost, a poglavito kod mlađih naraštaja koji više svoju budućnost nisu mogli vidjeti ni u odlasku u inozemstvo, jer svugdje je bila slična situacija, slična kriza u svojim pojavnim oblicima.

A novoizabrani predsjednik je znao da se sa državom može uspješno upravljati samo onda ukoliko država ima financijsko pokriće za svoj proračun. Dobro je znao da ako država ima pokriven proračun, da će se i druge njene oblasti, gospodarstvo i slično

(Izborna priča)

Dogodilo se to nedavno u samome srcu Europe, kad je jedna mala europska zemlja, (jedna od najljepših zemalja svije-ta, s desetak nacionalnih parkova, s više od tisuću i tri stotine prekrasnih otoka, s kristalno bistrim morem, s četrdesetak čarobnih manje više slapovitih rijeka, puna ljepote i ugodne klime, tek nedavno izišla iz nametnutog joj rata, ali kroz svoju povijest vrlo, vrlo nesretna zbog nesloge, svađe, mržnje i ljubomore među svojim ljudima, u njenom tek nekoliko milijuna brojčanom stanovništvu, a isto toliko, ako ne i više raseljenom po cijelome svijetu) – dakle, dogodilo se da su raspisani svenarodni iz-bori – za izbor novog Predsjednika te zemlje s republikanskim uređenjem. Iako Ustav te zemlje to nije tražio, ali ovaj puta narod je želio izabrati nešto najbolje, nešto najple-menitije što je među svojim pripadnicima uopće bilo moguće pronaći.

I dogodilo se da su se kandidirali brojni kandidati, kako oni s lijeve, jednako tako i oni s njene desne političke opcije. Kandidati različitih političkih stranaka, različitih svje-tonazora, različitih programa, ostvarivih i neostvarivih, poznatih političara, državnih dužnosnika, kako onih na vlasti jednako tako i onih iz oporbe – bilo ih je u startu barem desetak, uglavnom materijalno vrlo imućnih i političkih utjecajnih ljudi.

Ali dogodilo se... dogodilo se da se potiho, gotovo neprimjetno, kandidirao i jedan pjesnik, za kojeg je malo tko čuo, a kamoli mogao povjerovat da bi mogao pro-ći na izborima..! I dogodilo se, na sveopće

65


nekako pokrenuti, prekinuti stagnaciju i ubrzati svoj razvoj. A kako je bilo riječ o čovjeku koji je iznad svega cijenio duhovne i moralne vrijednosti, te bio čovjekoljubiv i istinoljubiv – to je uzroke svih narodnih nedaća potražio u nemoralu, nepoštenju, rasipništvu, krađi, korupciji, žrtvovanju vola zbog jednog šnicla i sl. Dakle u pojavama koje su preplavile cijeli svijet, a ne samo njegovu zemlju.

Smatrao je da je uzrok cjelokupne svjetske krize umnožavanje bezakonja, što je neposredno proizišlo iz liberalizma. Iz liberalizma u zakonodavstvu, liberalizma u sudstvu, u bankarstvu, u investicijama, u odgovornosti, i gotovo u svim oblastima društvenog, gospodarskog, kulturnog i političkog života, gdje se je zbog toga na brojnim područjima izgubila kontrola, na državnom, pa često i na osobnom planu. Smatrao je da je nemoral, a poglavito gos-podarski, uzročnih sveopće svjetske krize. I zato je odlučio svakom nemoralu u svojoj vlastitoj državi stati na kraj, a da bi bila i uzor čitavom svijetu, oduzeti instrumente koji taj nemoral materijalno potkrepljuju. Dakle oduzeti mu najjače oružje iz njegovih ruku – nemoralno (a nažalost i zakonito) stečeni kapital.

Smatrao je da sve one novčane institu-cije gdje se zarađuje prevrtanjem novca za novac poput banaka, mjenjačnica, osigu-ravajućih društava, mirovinskih fondova i slično, ne mogu i ne smiju biti u vlasništvu pojedinaca već isključivo u vlasništvu drža-ve. Svako posjedovanje novčanih institucija u privatnom vlasništvu smatrao je najobič-nijim prikrivenim zelenašenjem, zavijenim u celofan visokog bankarstva. Stoga je u svojoj zemlji, iako to baš nije išlo nimalo lako, izvršio nacionalizaciju tih institucija i ubrzo se je državni proračun napunio, pa u prihodovnoj strani i značajno prekipio. Smanjio je na minimum bankarske kama-te, omogućio jeftine kredite građanima i

poslovnim ljudima i tako pokrenuo proces oporavka gospodarstva. Smatrao je da je trenutna svjetska kriza upravo i krenula iz novčarskih institucija i novčarskog poslov-nog nemorala, da se može riješiti samo tako da sve te institucije ponovno postanu isključivi monopol države.

Njegov primjer su slijedile i druge drža-ve, i model se pokazao uspješnim.

Kako se približavala prva godišnjica njegove inauguracije na vlasti, a gospo-darstvo zemlje je osjetno oživjelo, a narodu se vratilo pouzdanje u budućnost i usadila se vjera u tog čovjeka, počeli su stizati prijedlozi o organizaciji velike proslave go-dišnnjice njegove inauguracije. Takvi su ga prijedlozi vrlo razljutili, ali i ožalostili, jer očito ljudi još nisu shvatili njegove namjere. Zabranio je bilo kakvu, pa i onu najmanju proslavu dana njegove inauguracije na vla-sti s obrazloženjem da čovjek još ni izdaleka nije postao savršeno djelo Božje kreacije, a ponajmanje onaj na vlasti i da ga se nikako ne smije slaviti. Ali zato je odredio da se dan, tj. datum na koji pada godišnjica njegove inauguracije proglasi za dan orhideja i da se slavi cvijet orhideje kao savršeno Božje djelo.

Stoga je naredio svim ministrima, svim dužnosnicima državne vlasti, na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, svim ravnate-ljima ustanova, poduzeća, i svima drugima bez obzira na kojoj god bili rukovodnoj funkciji, pa i onoj najmanjoj, da će svi biti momentalno smijenjeni koji toga dana na svome radnom stolu ne budu imali cvijet orhideje. I to nipošto otrgnuti, već zasađeni u tegli, živi, svježi, rascvjetali. Naredio je da se taj dan u cijeloj zemlji slavi kao – dan orhideja! Svi su to prihvatili ponajprije jer je naredba stigla s vrha vlasti, premda nisu baš ništa razumjeli, ali i iz bojazni za svoje mjesto, funkciju i sl. jer su znali da se njihov predsjednik drži riječi i da uvijek izvrši ono što javno najavi.

66


Nastala je prava strka tko će na svome radnom stolu imati ljepšu orhideju. Manje više svi su se nekako dobro snašli jer su imali dovoljno vremena, a nekako kao da je i bila sezona orhideja. Ali nisu to samo učinili oni koji se nalaze na nekoj funkciji, već gotovo svi - i djeca i odrasli. Svi su htjeli imati svoj cvijet orhideje.

Toga dana svi su, a brojni i sumnjičavo, buljili u cvijet orhideje kojeg su postavili na svoje radne stolove. Ali htjeli to ili ne priznati, osjetili su sklad čudesne ljepote cvijeta, njegov lagani gotovo neprimjetni

miris i sve ih je nekako ispunjavao nekakav osjećaj ljepote, smisla, mira, postojanosti, kao da pokraj sebe imaju neko dobrostivo duhovno biće, a ne neku običnu biljku. Toga dana najčešće izgovorena riječ bila je – orhideja.

Nikada u svojoj povijesti, niti jednog dana kao toga, cijela nacija nije bila tako ujedinjena – oko jednog običnog cvijeta. Premda to nitko nije glasno upitao, pa čak ni najbližeg suradnika ili kolegu o smislu – svi su u sebi počeli razmišljati u čemu je smisao toga.

No, ubrzo se je pronijela vijest da je najavljeno da će se Predsjednik u 12 h preko medija priopćavanja obratiti građanima i svima čestitati – dan orhideja!

I doista uskoro svi su bili pred svojim ekranima ili radioprijemnicima i čuli su topli, smireni, naprosto blaženi glas svog Predsjednika!

- Dragi sunarodnjaci! Čestitam vam – dan orhideja! Mnogi koji pred sobom imate cvijet orhideje, istovremeno imate pred sobom i savršeno djelo Božje kreacije, savršeno baš u svemu. Ne samo da ne misli zlo, da ne ogovara, ne samo da ne krade, da ne vara, da ne ucjenjuje, da ne laže, da ne misli samo na sebe, već upravo obrnuto kao savršeno živo biće – oko sebe širi mir, neizrecivu ljepotu, sklad, miomiris, posto-janost, i cijelu sebe daje, svu svoju ljepotu, svu svoju čaroliju, i sve svoje draži pruža nama, a pritom ništa od nas ne traži!

Danas je u cijelom svijetu poznato oko dvadeset i sedam tisuća različitih prekra-snih vrsti orhideja. Ima ih upravo onoliko koliko ima i različitih ljudskih karaktera.

Zato vas pozivam da se i mi ugledamo u cvijet orhideje, i pridonesemo svi, svatko na svoj način, da možda jednog dalekoga dana i mi postanemo tako savršeni, po-put orhideje, kad ćemo moći slaviti – Dan čovjeka!

Mile Prpa

67


ističemo i primjer našeg sumještanina gos-podina Mile Todorovića, koji je 1994. g. nakon laparoskopske operacije žući, teško na smrt obolio, te nakon što se molitvama obratio dobrom ocu Anti Antiću za pomoć, te nakon što je u bolnici u samrtnoj agoniji, po vlastitom svjedočenju, doživio u duhu neposredni susret sa likom dobrog oca Ante Antića – naglo se počeo osjećati bolje i uskoro potpuno ozdravio.

U znak zahvalnosti za ozdravljenje, ko-je pripisuje zagovoru oca Ante Antića, od-mah po oslobođenju Siverića i povratkom u

sakralni prostor posvećen doBrom oCu Fra anti antiću

O štovateljima dobrog oca fra Ante Antića dalo bi se napisati brojne knjige ( a već su neke i napisane) koje bi govorile o čudesnom ozdravljenju koja se pripisuju zagovoru oca Ante Antića. Stoga nije ni čudno da ga već sada zovu „svetac od brze pomoći“ iako još nije službeno od strane Crkve proglašen ni blaženikom, a kamoli svecem. Ali je zato pokrenuta causa za proglašenje dobrog oca Ante Antića – blaženikom.

Među brojnim slučajevima ozdravlje-nja, po zagovoru „sveca od brze pomoći“

Ante

68


Siverić, pristupio je uređenju jedne poveće prostorije u svojoj kući u Siveriću (konobe) u sakralni prostor kojeg je posvetio Dobrom ocu fra Anti Antiću.

Svečani Blagoslov tog sakralnog pro-stora, po njegovom potpunom dovršetku, obavljen je 06. lipnja 2009.g. Blagoslov je obavio vicepostulator proglašenja oca Ante Antića blaženikom otac fra Vladimir Tadić u nazočnosti svećenika fra Ćire Ćikare, fra Frane Samodola, fra Milana Ujevića i domicilnog svećenika fra Stjepana Matića, te časne sestre Alojzije iz Vodica (Crkva sv. Križa) a uz nazočnost sedamdesetak uzvanika – gostiju.

Na svečanosti otvorenja, u tom sa-kralnom prostoru imali smo prilike vidjeti trinajest malih oltara ugrađenih kao niše u zidove, izgrađene uglavnom u mramoru i bi-jelom kamenu, a likovi svetaca i ambijent u kojeg su smješteni sačinjeni su koloritno, u

Dida Mile

Fra Vladimir

69


Gospa Lurdska

Slika na zidu: dar Mile Prpa

GospaSinjska

70


vrlo uspjelim kompozicijama, koje pripisuje „viđenjima“ prema kojima su i sačinjene na jednoj vrsti terakote, koja je vrlo otporna na bilo kakve promjene i vanjske nepoželjne utjecaje.

Tih trinajest oltara, ugrađenih kao niše u zidove prostorije, su sljedeći:

1. Glavni oltar oca Ante Antića

2. Oltar preobraženja oca Ante Antića

3. Oltar Majke Božje Lurdske

4. Oltar Milosrdnog Isusa Krista

5. Oltar Čudotvorne Gospe Sinjske

6. Oltar Gospe Karmelske od Okita (Vodice)

7. Oltar Gospe Visovačke

8. Oltar Majke Božje Trsatske

9. Oltar Svete Marije Faustine

10. Oltar Sv. Mihovila Arhanđela

11. Mali oltarić Majke Božje Lurdske

12. Oltarić Uzoritog Kardinala Franje Ku-harića, i

13. Oltar pape Ivana Pavla II Wojtile

Potom, smještena na sredini noseće grede plafona, kamena glava Krista na križu (malih dimenzija) poklon gospodina Mate Ramljaka, kao i slika smještena i mra-morom uokvirena poput četrnajstog oltara ulje na staklu Cvjetno poklonstvo raspe-tom Kristu. (Dar tom sakralnom prostoru autora gospodina M. Prpe)

Upada u oči činjenica da je gospodin Mile Todorović vlastortučno izradio sve ol-tarske niše, da ih je prethodno sve osmislio, kako kaže – prema „viđenju“ duhovnim okom. Na pitanje koliko vremena je utrošio u izradi tih mini oltara (pritom ne spomi-njući troškove) odgovorio je – oko tisuću sati rada. Autor ovog članka ga je ispravio i kazao – oko tisuću sati ne rada već ljubavi, u što smo se mi svi nazočni na svečanom

Sv. Franjo

Gospa Karmelska

71


Isus Kowalska

Gospa Trsatska Gospa Visovačka

72


Fra Leopold Bogdan Mandić i fra Ante Antić

73


blagoslovu pojedinačno i osobno imali pri-like uvjeriti.

Valja posebno napomenuti, da je naš Siverić kojeg je uistinu i duhovno obogatio, imao tu čast da je to prvi sakralni prostor kjoji je posvećen dobrom ocu Anti Antiću kao budućem blaženiku i svecu. To je po-sebno zapazio, kod svečanog Blagoslova tog sakralnog prostora, vicepostulator pro-glašenja blaženim oca Ante Antića - otac Vladimir Tadić. I na kraju zahvaljujemo se našem sumještaninu gospodinu Mili To-doroviću, što je u našem Siveriću osmislio i realizirao jedan duhovni prostor kojeg je posvetio budućem svecu, a na čast i znamenje svih nas Siverćana, kao i nje-govoj obitelji koja je sve nazočne srdačno dočekala i počastila. Prigodne darove s likom i molitvama oca Ante Antića izradio je gospodin Davor Sedić, Milin zet.

Mile Prpa Leopold-Ante

Kuharić - Gospa Lurdska - papa Ivan Pavao II

74


moje djetinjstvo sa striCem

Moj stric fra Gabrijel Tomić došao je u Siverić za župnika u ljeto 1949. godine.

Pošto je bilo teško poratno vrijeme, kako materijalno, tako i komunistički pro-goni i ubijanje nevinih često bez sudskog procesa, tadašnji provincijal fra Petar Gra-bić sve mladomisnike iz 1949. godine slao je u rodna mjesta za župnike da se, kako je on rekao, prehrane uz svoju obitelj.

Sa stricem je stajala moja pokojna baka Anica.

Kao dijete sjećam se tih užasnih dana. Moja obitelj, nešto zbog moga čvrstog oca, nešto zbog strica, bila je stalno pod pove-ćalom vlasti ili njihovih pristaša.

Župna kuća je bila veoma trošna, bez sanitarnog čvora. Stric je kasnije često isti-cao kako mu je to bilo najteže.

Baka je sa stricem bila do proljeća 1953. godine jer je pobolijevala. Tada sam ja kao dijete došla kod njega. Kako sam bila mala mještani Gornjeg Siverića su me zvali “Seka Fratrova”, što je ostalo do danas.

Strica su komunisti zatvorili u rujnu 1953. godine pa ja nisam bila dugo “do-maćica”, kako me je skrivećki zvala moja dobra učiteljica Magdalena Tepšić. Ona je strica znala bodriti i kuražiti u teškim vremenima, šaljući mu pismene poruke po meni.

Nakon stričeva izlasku iz zatvora, u ruj-nu 1954. godine, opet sam stanovala s njim.

Išla sam u Drniš u školu. Tako je stric bio kuhar, a ja sam bila na “punom pansionu”.

Ne znam koliko bih puta trebala sa-mo u ovom izlaganju naglasiti kako su to bili neopisivo teški dani. Stric i ja smo zvonili tri puta dnevno “Zdravo Mariju”. Dok sam bila mlađa, slao je mene jer se bojao kako ga netko ne bi ubio. Kad sam malo narasla, bojao se za mene pa je on zvonio navečer.

Ne mogu i ne smijem nikako zabora-viti navesti kako su Mate i Marija Dučić, tadašnji stanari u župskoj kući, često išli sa mnom zvoniti navečer, kako bih se osjećala sigurnijom.

Bilo je i smiješnih situacija prilikom zvonjenja, osobito kad bi Mariju i mene konopac od zvona podigao u zrak. I danas se tome znamo nasmijati kad se sretnemo. Stric je uvijek imao radnike, ili oko crkve ili oko župne kuće. Sve je bilo trošno i rušev-no, a on je želio da to bude što dostojnije hramu Božjem.

Crkvenu robu su prale časne sestre u Drnišu, a često i moja mama pa je u šali znala reći da nas se trinaestero pere (nas sedmero djece, otac, majka, baka, djed i stric i sveti Petar).

Koliko sam puta otvarala vrata žup-skog stana, osobito navečer, jer se stric bojao otvoriti. Mislio je da komunisti neće pucati u mene pošto sam dijete.

75


Sjećam se jedne večeri, kako smo osluškivali teške korake uz stepenice. Ne-dugo iza toga čulo se lupanje po vratima. Stric je otvorio, a na vratima je stajao mi-licioner. Nije ulazio u župski stan, nego je pred vratima rekao da ne smijemo zvoniti, mislim dva dana jer je umro Moša Pijade. Kao dijete bila sam sretna što je umro i što ne moram zvoniti.

Usprkos velikim obvezama, stric mi nije želio uskratiti igre, koje su djecu razveseljavale.

Znao je s jedne strane svezati konopac za neki predmet – elek, stup ili nešto slično, s druge strane on ga je držao, a ja bih pre-skakivala. Žene koje su išle u kiš (mjesto gdje se iskrcavalo iz rudnika lošiji ugljen, koji nije bio za proizvodnju) gledale su i smijale se mojoj, a i stričevoj igri.

Sada me od svega najviše boli što se sve to lako zaboravilo, a još je bolnije što se žali za tim “krasnim” vremenima punim “svakog milosrđa”. Zašto u svako vrijeme moramo imati onih koji ne samo da idu, nego i žive kao “guske u magli”? Kako stric, tako i ja kao dijete, a kasnije kao djevojčica, mogli smo se u svako doba osloniti na naše stanare Matu i Mariju Dučić. Mate je stricu bio desna ruka u svakom pogledu. Znao ga je upozoriti bez-broj puta da se pazi pojedinih nenajavljenih “gostiju”. Bio je stricu od velikog povjerenja. Matin i Marijin odnos prema njemu stric je opisao u svojim memoarima.

Marija je skuhala tko zna koliko ručaka i večera za naše radnike. Moram napome-nuti kako nije bilo vode u kući pa je Marija sa mnom išla po vodu “u sićima” u “vilu” ili kod “kućetine”.

Sjećam se velike zime 1956. godine. Tada smo imali gotovo tri mjeseca radnike u crkvi. Vatra se ložila u štuvama u crkvi. Kroz čitavo vrijeme Marija je uglavnom kuhala ručke jer sam ja išla u školu u Drniš.

Svake subote, ili stric ili ja, a nekada i zajedno smo čistili crkvu. Za veće blagda-ne stric bi organizirao čišćenje crkve, što su uglavnom radile pjevačice s kora. Puno puta, gotovo uvijek, kandalire, svijećnjake su čistili u crkvi Mile i Marko Todorović, pok. Marko Odak (Jaštelj) i Ivica Dučić (Gaga). Dok su čistili, znali su recitirati neku pjesmicu, uglavnom šaljivu, uhvatiti ritam i u ritmu čistiti kandalire. Bilo je i smijeha, ali se Isus sigurno nije ljutio na nas iz svetohraništa jer smo bili djeca, neki stariji, neki mlađi. To se događalo kad bi stric otišao u župsku kuću.

Sa stricem sam stanovala do rujna 1959. godine, kada je premješten u Ma-karsku za magistra bogoslova. Iza strica je došao fra Jerko Poparić. S njim je stajala njegova sestra Marija. Oni su nastavili zvo-niti i čistiti crkvu.

Župnici u Siveriću zvonili su Zdravo Ma-riju sve do 1980. godine, kada je fra Stanko Prcela, kao naš župnik, elektrificirao zvona, pa su zvonila preko automata, kao i danas.

Znam da su i njima Mate i Marija bili pri ruci jer su mi to pričali ostali župnici koji su dolazili, kao i njihove sestre koje su s njima bile (mislim na Mariju Poparić i tetu Maru Šušnjara) dok su Mate i Marija stanovali u župskoj kući.

Sada, kada nema strica, moje uspo-mene iz fratarske kuće prebirem sama. Sjećam se Matinih i Marijinih djevojčica, Marinke i Ankice. Stric ih je silno volio, a one su mu kao mala dječica uzvraćale dječjom ljubavlju.

Hvala Mati i Mariji u stričevo i moje osobno ime za sve dobro što su učinili za nas u onim teškim danima. Mišljenja sam da je ovo trebalo napisati jer što se ne napiše, to se i ne zna, a i zaboravi.

Seka Tomić

76


nevjerojatno, ali istinito…

Nije, zapravo, znao kakva opasnost vreba na njegov nestašan i mladi život. Garaža je visoka oko tri metra. Kod garaže je bunar, a na njemu kruna, koja je bila pokrivena slabom ternitom. Mali Mislav je sjeo na kraj koji gleda na samu krunu, bunar. Malo se spustio niza zid, a onda se poslužio i rukama i nogama, da smanji visinu pada, skočio na krunu kroz koju je vodio put u šest metara duboki bunar i njegovu hladnu vodu. A bunar je samo malo, malo bio širi od krune. Dakle, bunar je vrlo dubok, a uzak. Bunar, na sreću, ima hidrofor i pumpu.

Znakovito je i to da mali Prvašić u buna-ru nije plakao i zapomagao. Sam se borio za goli život. Mirno i staloženo dohvatio je tanku

Roditelji maloga Mislava Šindilja, Ma-rinko i Albina, nikada neće moći zabora-viti što im se dogodilo (i što im se moglo dogoditi!) na svetkovinu rođenja Sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja 2009. godine.

Toga, naime, dana koji je po njih mo-gao biti vrlo koban, dogodilo im se ovo: Njihov mali Mislav (prvašić) uzeo je nogo-metnu loptu i udaljio se od rodne kuće (u Badnju kraj Drniša) kojih stotinjak metara. Bilo je oko podne. Mali se Mislav igrao. Malo je podigao loptu i ona je završila na garaži. Za Mislava je nastala poteškoća: Kako loptu spustiti na zemlju? Prvašić je i tome doskočio. Popeo se na obližnji orah i loptu vratio na zemlju… a onda je smišljao kako s garaže sići na tvrdo tlo pod nogama.

77


cijev crpilišta vode iz bunara i uputio se, penjući se, prema izlazu. Tu se blizu bunara “stvori” Josip (Joso) Reljanović, vlasnik garaže i bunara… i ugleda dječje ruke koje se grčevito hvataju krune bunara. Priskočio je i izvukao Mislava, koji je ostao miran i nimalo uplašen… Samo je bio mokar, naravno…

Joso ga je preko glavne cestovne pro-metnice odveo do majke Albine, koja radi u obližnjoj trgovini… U prvi mah je pomi-slila da su se djeca međusobno polijevala vodom… a kad je Joso rekao da je Mislav upao u bunar, Albina i Marinko bili su u svojevrsnom stresu.

Kasnije u razgovoru s njima rekli su nam da svu zahvalnost duguju dragom Bogu na njegovu daru, blaženoj djevici mariji na brižnoj zaštiti te svetom Ivanu Krstitelju, kojega slavimo u našemu mjestu Badanj.

Ovaj potresni događaj potiče nas da budemo dobri u svome životu i da činimo dobro svakome iz ljubavi prema Ocu nebe-skome. To je iskreni iskaz roditelja maloga Mislava, junaka iz bunara

Dopisnik “Siverića”

78


ne propustite… „modra munja“ na otpadu

Čuvena i glasovita, nadaleko poznata “modra munja”, RENAULT 4 GTL, registarske oznake IM 367 BC.

A prije toga “dičila se i šepirila” splitskim registarskim oznakama…

Upamćena je po tome “modra mu-nja”, što su joj se veselili ljudi svih uzrasta: djeca, bolesnici, starci i starice koji su se s veseljem na usnama “ubacivali” u njezinu utrobu i bezbolno stizali do svojih odredišta. Koliki su je samo blagoslivljali i poželjeli joj što manje kvarova na bespućima u župama Primorski Dolac i Slivno, i šire.

Pri spomenu njezina imena mnogi su joj zahvalili s osmjehom na usnama. Bilo je i onih koji su znatiželjno i si radošću pitali za njezino “junačko zdravlje”. Petnaest puta bila je na tehničkom pregledu, tamo sve od davnih 80-ih godina prošlog stoljeća. Od njezine “mladosti”, svježine pa do sve donedavno njezin prvi i zadnji vlasnik bio je sadašnji Vaš urednik SIVERIĆA.

Valja ovdje dobro naglasiti da ni opje-vanu “modru munju” nisu mimoišle ratne operacije za vođenja Domovinskog obram-benog rata protiv velikosrpske osvajačke najezde na Republiku Hrvatsku 1991.-1995. Pogođena je iz vatrenog oružja – u Kraljevi-ća dragi u samoj blizini Imotskoga. Kakav je to samo bio pucanj i pogodak! Metak je “zauzeo” mjesto nekoliko centimetara da-leko od samog spremnika goriva … mogla je to biti nevolja velikih razmjera …

U trenucima kad je metak pogodio “čuveno vozilo”, njezin vozač je pomislio da nije možda zalutala kakva krhotina i mirno nastavio voziti…

Bilo je to oko 20-og siječnja 1993. go-dine u 21.00 sat. Dugo je nosila ratne ožiljke iz Domovinskog rata, jer rana nije nikada pravo zacijelila.

Njezin vozač ju je vozio u Imotski i taj slučaj prijavio u tamošnjoj Policijskoj po-staji. Službenici iz redova Policije kazali su: “fra Stjepane, imali ste veliku sreću”. Tada su službeni izvori vještaka potvrdili da je metak u pravcu “modre munje” upućen s povišenog mjesta… i moglo je biti svašta…

I kao takvu posebno su je voljeli mini-stranti (poslužitelji kod oltara). Oni su se puno puta stisnuli u njezinoj utrobi i obilazili sve od Slivna, Makarske, Splita, Solina, Ši-benika, Drniša i Miljevačke visoravni, Sinja, Imotskoga do Kupresa.

Pisalo se i naglas govorilo: nema više “MODRE MUNJE”… ipak je ostala u Slivnu kao dar slivanjskom zvonaru Gojku Lozini. On je primio u ruke ključeve “modre munje” u subotu 26. lipnja 1999. godine. Njemu je dobro došla do vinograda i njegovih pod-vornica. I nikada više nije vidjela Imotskoga do dana sudbonosnoga.

“modra munja” na otpadu

Dana 12. listopada 2009. godine u Žu-pni ured Siverić stiglo je pismo, a pošiljatelj je POLICIJSKA POSTAJA IMOTSKI…

79


Budući da se niže potpisani prema službenoj evidenciji vodi kao vlasnik vo-zila, pozvan je u gore navedenu Policijsku postaju da se izvrši odjava “modre munje”.

Istoga trenutka nazvao sam Gojka Lo-zinu uz uobičajena pitanja: kako si?, kako ostali u obitelji? ima li što novoga u Slivnu? A onda je slijedilo pitanje: kako “modra munja”? – Fra Stjepane, mogu Vam reći, da su je neki ljudi skupili ima sedam godina i stegli je u harmoniku.

Vaš je izvjestitelj pošao u Imotski, gdje je 13.10. 2009. tom prilikom izjavio da je vo-zilo uništeno i odvezeno na otpad. Time je sve kazano: nije više na životu!

Je “modra munja” otišla u staro že-ljezo, ali je ušla u službene spise i anale za sretno finale: nije nestala iz sjećanja ljudi, a to je, priznat ćete, najvažnije, zar ne?

fra Stjepan Matić

emBrio na ultrazvuku (unuku karlu)

Rastvorena vrata, lepeza svanuća, bezimeno čedo dušu nam poklanja. U krošnjama srca – oluja ganuća pred začetim cvijetom što leptire sanja.

Oplođena radost poput lave gipka, kao da vjetrovi svi kroza nju pušu. Začara me njena jednostavnost sipka čim dotakoh rukom toplu, dječju dušu.

Posteljice sveta što polažeš breme u bijelu hostiju kao dragi kamen, Vodo što ispijaš i prostor i vrijeme, užgala si život, nesagoriv plamen.

Postoji li blago koje te je vrijedno, tebe, vatro, satkana od pjene? Blaga su tjeskobna, ne svijetli ni jedno – sva se svjetla rađaju u utrobi žene!

Rosa Petković - Vulić

80


Iz Asiza jedan mladi Nesebično sve on radi; Franćesko su ga zvali Ime su mu tako dali!

Kad Duh Božji uze njega Izmijeni se posve svega Za njeg’ čuo svijet cijeli Mnogi živjet k’o on htijeli.

Protiv njega nitko nije U čemu se tajna krije? I druge ga vjere vole što se istom Bogu mole.

Sukob ni s kim nije htio Sa svakim je dobar bio Jer u svima Boga vidi To priznati se ne stidi

Volio je veličinu U glavi mu nešto sinu To u Bogu postić’ može Razum, srce kad se slože!

Živio je davno prije; Ostario on još nije. Aktualan uvijek bio Bog promjene s njim htio

Sve što tada je radio Na dobro je sve gradio Primjer dobar davat htio U svemu je takav bio.

Mladima je uzor svima Još i danas primjer ima Prirodu je on volio Za sve Boga on je molio.

Blagoslivlja za sve Boga Želio mu služit stoga On sebičan nije bio Žrtvovat se rado htio

Do kraja je sebe dava’ Kod njeg’ nema zaborava Narodni je čovjek bio Od nikoga ništa krio.

Sve što je ima dijelio je I tome se veselio Otac mu je bogat bio Uzet’ od njeg’ on je htio

Sirotinji da to dadne Na koljenim’ molit padne Ni čut otac zato neće Na njega otac grubo kreće

Htio mijenjat oca svoga Problema je ima stoga Ima scene s ocem zato Reagira biskup na to

Pomirenje došlo nije U tome se tajna krije Do pravde je sucu stalo Smiješni riječi tu je palo

Oca tad se odrekao Do Nebeskog njemu stalo Odjeću mu tada vrati Kod biskupa on se svrati

Pokri biskup plaštem njega Ogrnu ga tako svega Mladić Ocem nazva Boga Stvoritelja svega svoga

Franjo

81


Svu slobodu tad osjeti I prisutne on posjeti Bog Otac je svima nama I ostat će uvijek s nama

Sad slobodno živjet pođe Na ideju jednu dođe Crkvu Božju da popravi Da u svemu Boga slavi

Sve stvoreno je, od Boga Brat i sestra mi je stoga Vatra, kiša a i voda Šume, zvijeri pa i roda

Sestrica je i smrt moja Mene vodi Bogu, koja Sve zagrlit on bi htjeo Pa i vuka kad bi sreo

S uvjerenjem to radio U duše je riječ sadio On misiju svoju vrši Mir vječni mu bio duši

Dobri primjer davat pođe To činio gdje god dođe Od bogati on prosio Sirotinji sve nosio

I gubavce je volio Za njih Boga je molio Njegova ih i družio S hranom njih je služio

Suosjeća je s njima Bio takav prema svima Smatrali ga da je čudan On je uvijek bio budan

Smetalo ga sve to nije Sve što čini on ne krije On ljudima poče zborit Svatko Boga treba molit

Sve što vidiš Bog to stvori Tako svugdje on govori U zanosu sav je bio Sve Bogu je privuć’ htio

Ljude tako on osvaja Slijedit njega pođe raja Neki njemu se pridruže Bogu žele svi da služe

Žarko Boga molit stade Što mu sada braću dade Da to božja volja, znade Da tu braću njemu dade

Providnosti se nadao I tako se on vladao Strah nikakav ima nije Jer Božju Riječ on sije

Što će piti ili jesti S tim se nije dao smesti Gdje spavati ili biti Gdje od kiše se skriti?

S tim se mučit nije htio Sav u Bogu on je bio Te probleme Bogu daje Za propuste on se kaje

Kad o pticam’ brigu vodi Zar čovjeka on ne rodi? Božja je čovjek slika Čista slika i prilika

Franji sada to je jasno Zato sada pjeva glasno Raduje se i veseli Rado svima zato veli

Novi život svi živimo Svome Bogu se divimo Život neka pjesma bude Pa i onda kad nam sude

fra Stojan Damjanović

82

mladež i mladi

školska priredBa povodom oBilježavanja dana kruHa u pš siverić

učenik Jure Baković, III. razred

Dana 19. listopada 2009. godine u našoj su se školi održali Dani kruha. Mno-ge dječje majke ispekle su razna peciva i kolače.

Svaki učenik pripremio je recitaciju o kruhu. Roditelji su mirno sjedili i čekali. Svećenik je nakon priredbe predvodio bla-goslov kruha. Nakon blagoslova svi smo se zasladili kolačima. Uživali smo u pre-krasnim okusima raznovrsnih i ukusnih kolača. Meni se osobito svidjela priredba te prekrasne pjesmice.

učenica Marija Topić, IV. razred

igrokaz o kruhuPričaju kruh i jedan dječak.

dječak: Zašto si ti tako važan?kruh: Važan sam zato što me ljudi jedu. Mene jedu i Englezi i Kinezi.dječak: A kako se stvaraš?kruh: Stvaram se od brašna, soli i vode. Potom me stave u peć.dječak: Dobro, sada idemo na Dane kruha!

Josip Popović, III. razred

Dana 19. listopada 2009. godine u Po-dručnoj školi u Siveriću održana je prigod-na priredba povodom obilježavanja Dana kruha. Učenici, uključujući i djecu iz vrtića, održali su svoj prigodni program (recitacije, igrokaze..) nakon čega je fra Stjepan Matić uz zajedničku molitvu blagoslovio hranu koju su učenici pripremili i donijeli. Djeca su uživala u čašćenju oko stola punog pre-krasnih kolača, peciva i kruha, a to se mo-glo primijetiti i po osmijesima na njihovim licima. Da je uistinu i bilo tako dokazuje i par dječjih osvrta na taj dan.

učiteljice: Milka Odak, Daniela Begonja,

Željana Vujević, Ivana Đidara

i Josipa Reljanović, vjeroučiteljica

U našoj je školi bila predstava. Svi smo nešto recitirali. Mene je došla gledati mama. To mi je bilo drago. Počastili smo se kolačima. Bilo nam je lijepo.

učenik Josip B. III. razred

Proslavili smo Dane kruha. Bilo je lije-po. Svi smo donijeli puno kruha i kolača. Fra Stjepan je blagoslovio hranu, a nakon toga smo se počastili.

učenik Antonio Šiklić, III. razred

Ujutro kad se probudim odem kod mame. Onda joj donesem kvasac, vodu i tijesto. Ja odem s bratom vani, igrati se. Poslije toga osjetio sam miris kruha. Onda smo došli u kuću , a mama je nosila kruh na stol, a kruh je bio topao i onda smo ga pojeli.

83

»SIVERIĆ« BR. 17 MLADEŽ I MLADI

Treba spasiti što se spasiti dade

84

MLADEŽ I MLADI »SIVERIĆ« BR. 17

kosCi na suHopolju u siveriću

Fotoreportaža

85

»SIVERIĆ« BR. 17 MLADEŽ I MLADI

86

MLADEŽ I MLADI »SIVERIĆ« BR. 17

Navalna petorka: Ferdo Topić, Ivan Puncet, Zdravko Tomić, Milan Ramljak i Damir Pučić. Snimio: glavni urednik

87

iz župskog ljetopisa

grčku naobrazbu … bio je učenik svetog Antuna pustinjaka, a napisao je i njegov životopis … već kao mladi svećenik hrabro se borio protiv učenja krivovjerca Arija, aleksandrijskog svećenika Arija koji je zani-jekao Kristovo Božanstvo. Godine 328., kao tridesetogodišnjak, postao je patrijarh, pa tako i glavni stožer i obrana Crkve u Egiptu. Arijevci – krivovjerci se nikako nisu mogli pomiriti s tim da je njihov najveći protivnik postao patrijarhom. I počele su protiv njega lažne optužbe. Do konca svoga života više puta morao je u progonstvo. Bio je zanosan apostol, a u narodu je procvala vjera i po-božnost. Posljednje godine života Atanazije je provodio u miru, punim žarom vršeći svoju natpastirsku službu. Neumoljivo se

svibanj, 2009.

01.05. Sv. Josip Radnik: on je izraziti primjer i uzor onima koji svojim samoprije-gornim radom teškom mukom priskrbljuju kruh članovima svoje obitelji.

U 9.30 sati u Kadinu Glavicu, u župu posvećenu svecu dana: u misnoj proslavi i vaš ljetopisac.

Svibanjska pobožnost u našoj župi u 18.00 sati.

02.05. SVETI ATANAZIJE, biskup i crkveni naučitelj (zaštitnik od glavobolje).

Sveti Atanazije je prava svetačka zvijez-da među svecima starog doba kršćanstva. Rodio se od kršćanskih roditelja grčkog podrijetla, u Aleksandriji, glavnom gradu Egipta, oko 295. godine. Stekao je visoku


Karlo Ramljak iz Drniša u Siverić...

88

IZ ŽUPSKOG LJETOPISA »SIVERIĆ« BR. 17

borio za Božju slavu i dobrobit pravovjernog mu stada … isto tako i Sveti Atanazije ubraja se u ZVIJEZDE KOJE NE ZALAZE, umro je u Aleksandriji 02. svibnja 373. godine … Ime Atanazije na grčkom znači: besmr-tan, i zaista je besmrtan u svojim spisima, pismima, knjigama, velikan Atanazije iz Aleksandrije Egipatske …

Na otvaranju i blagoslovu obnovljene crkve Gospe od Ružarija u Drnišu u 18.00 sati. Misno slavlje predvodio je šibenski biskup Ante Ivas pred očima puno naroda i brojnih svećenika.

03.05. ČETVRTA VAZMENA NEDJE-LJA. I danas u nedjelju Dobrog Pastira naših duša, molili smo za svećenička i redovnička zvanja za sve krajeve i prostore zemaljske kugle.

Poslije podne strahovita grmljavina uz padanje kišice i krupe.

06.05. Oko 08.00 sati gosp. Gordan Tanfara iz skladišta BETON LUČKO iz Ra-donića pokraj Konjevrata dovezao (u dva navrata) pločice za stazu na groblju i uređaj prostora ispred naše crkve.

09.05. Župnik krenuo u Kistanje u 09.00 sati na ispomoć tamošnjim svećeni-cima. Na putu prema Drnišu skoknuo do župnika fra Šime Nimca u Promini i pridigao križ svetoga Damjana.

Iz Drniškoga Dekanata dva autobusa mladih pošli su u Livno na susret Hrvatske Katoličke Mladeži. S njima su pošli sve-ćenici: fra Josip Matić i fra Damir Čikara. Obojica kažu da je bilo odlično.

U Drnišu počelo ispovijedanje prvo-pričesnika i njihovih roditelja u 16. 00 sati.

Svibanjska pobožnost u 18.30 sati u našoj župi.

Tek za današnji dan može se reći da je ugrijalo.

10.05. PETA VAZMENA NEDJELJA. Malo prije 09.00 sati stigao je fra Domagoj Runje, magistar naših bogoslova u Spli-tu. On je prije procesije blagoslovio dva

crkvena barjaka … predvodio je slavlje i govorio o KRIŽU SVETOG DAMJANA i o svetom Franji Asiškome … nakon bratskog ručka u Drnišu, fra Domagoj je krenuo put Splita.

Poslije podne pouka za dva para zaručnika.

14.05. Nakon sveukupne svibanjske pobožnosti župnik pošao na ispomoć pri is-povijedanju krizmanika, roditelja i kumova u Promini u 18.30 sati.

15.05. Danas ispovijedanje krizma-nika, njihovih roditelja i kumova u Drnišu u 17. 00 sati

16.05. U slavljenju svete mise i podjele sakramenata svete krizme u Drnišu u 10.00 sati sudionikom je bio i siverski župnik.

17.05. ŠESTA VAZMENA NEDJELJA. Gospodin nam zapovijeda da snažno ogla-šujemo njegovu vijest, radosnu, ugodnu do nakraj zemlje …

89

»SIVERIĆ« BR. 17 IZ ŽUPSKOG LJETOPISA

21.05. SPASOVO (Križi) … Župnik u blagoslovu NOVOGA MRAMORNOG KIPA ČUDOTVORNE GOSPE SINJSKE U SINJU i na posveti glavnog oltara i crkve GOSPE SINJSKE u 18.00 sati

Sveta Misa u Siveriću u krugu 22 osobe u 10.00 sati…

22.05. Imendan fra Milanu Ujeviću i fra Mili Maroviću…

Sprovod Dane Šiklića u 17.00 sati, pu-no svijeta, vrućina …

24.05. SEDMA VAZMENA NEDJELJA.

Žarko smo molili Gospodina neka nam učvrsti nadu u jedinstvo čitave Crkve po svem svijetu …

Teška željeznička nesreća koja se da-nas dogodila na pruzi u Rudinama pokraj Kaštela u kojoj je smrtno stradalo šest putnika…

29.05. Župnik pošao u Solin gdje je u tiskari gosp. Silviju predao gotovo sve radove i slike za novi broj lista SIVERIĆ.

31.05. PEDESETNICA, DUHOVI . Prva pričest u župi na dan kad se Cr-

kva javno predstavila svijetu u poznavanju Boga na svim jezicima na zemlji …

lipanj, 2009.

01.06. SV. JUSTIN, mučenik … Kiša, koju smo željeli, padala je ne samo za čitava dana, nego je dobrano nastavila svoj “sila-zak” i 02. lipnja. Ljudi kažu da noge upadaju u zemlju … velika mokrina prekriva sve živo.

03.06. Župnik bio u župi sv. Marije u Gracu i nazočio blagoslovu kamena te-meljca za novi zvonik. Blagoslov je obavio domaći župnik far Josip Matić u 10.30 sati.

U našu crkvu stigao don Krsto Tomić i služio svetu misu u 11.00 sati i obišao župnika, kao i uvijek.

Na sprovodu u Parčiću za pok. Smi-ljanu – Milku Baković u 16.30 sati bio i siverski župnik.

Vjenčani Marina Bukarica i Hrvoje Azinović.

06.06. Blagoslov sakralnog (molitve-nog) prostora u Mile Todorovića. Blagoslov obavio fra Vladimir Tadić uz nekoliko sve-ćenika i puno uzvanika.

07.06. NEDJELJA. PRESVETO TROJSTVO … Na Visovcu proslavljena 800-ta godišnjica osnutka Franjevačkog reda za šibensku biskupiju.

09.06. Župnik bio na predstavljanju knjige don Ante Bakovića – Hrvatski mar-tirologij XX. Stoljeća. Nakon sedamnaest godina istraživačkog rada umirovljenog žu-pnika, našoj se javnost, kako onoj crkvenoj, tako i onoj znanstvenoj, kulturnoj, političkoj i medijskoj predstavlja najcjelovitije izvje-šće o 613 mučenika Crkve u Hrvata XX. stoljeća. U knjizi od 1. 054 stranice, nalaze se biografije i fotografije, kao i izvješća o mučeničkoj smrti biskupâ, svećenikâ, bogoslovâ, sjemeništaracâ, braće laikâ i časnih sestarâ svih biskupija i redovničkih zajednica Crkve u Hrvata. Knjigu je pred-stavio prof. dr. sc. Josip Jurčević u Drnišu.

10.06. Jutros rano – dobrodošla ki-šica! Župnik pomagao u župi Sv. Marija u Gracu.

11.06. Božji dan, svetkovina Tijela i Krvi Kristove. I danas se pomoglo u prigodi krizme u Gracu.

Na svetoj misi u Siveriću oko 40 osoba u 18.00 sati.

13.06. Sv. Ante Padovanski. U Drnišu u 07.00 – pomagalo se!

Sakrament svete ženidbe primili su: Veljko Odak i Milenka Nedoklan u crkvi sv. Petra Apostola u 17.00 sati.

Svetoj misi na Dučića glavici u 20.00 sati nazočilo 45 ljudi. Svi su pozvani u kuću Ante Dučića i bili počašćeni.

17.06. Svećenički dan za šibensku biskupiju proslavili smo u župi Banjevci. Župnik fra Petar Pletikosa sve nas je obje-ručke primio, pozdravio i počastio. U župnoj

90


Na Dučića glavici u Petrovu polju pokraj željezničkog kolodvora na slavlju misne proslave kraj kapelice Sv. Ante, 13. 06. 2009.

I u kući Ante Dučića

91


novoj dvorani predavanje je održao vlč. Ivan Miklenić: svećenik i politika. Malo kasnije smo autobusom stigli na brdo “VIDIKO-VAC” odakle pucaju pogledi na Kornatsko otočje i Vransko jezero … na vrhu je jama u koju su krvožedni komunistički zločin-ci ubacivali nebrojeno mnoštvo Hrvata. Nakon Domovinskog rata nad jamom je podignuta kapela u kojoj smo s biskupom molili za sve žrtve komunističkih progona … Jutros na putu prema Banjevcima bili smo u župi Stankovci gdje nas je od srca u Gospinoj crkvi pozdravio fra Božo Duvnjak.

19.06. PRESVETO SRCE ISUSOVO. SVETKOVINA. Ove godine svečanom ve-černjom molitvom uoči svetkovine Pre-svetog Srca Isusova u bazilici sv. Petra u Vatikanu papa Benedikt XVI. otvorio je svećeničku godinu.

CRKVI SU POTREBNI SVETI SVEĆENICI

U svojoj homiliji Papa je pozvao oko 400. 000 katoličkih svećenika, koji djeluju u raznim krajevima svijeta, da obavljaju svoju svećeničku službu velikodušno i predano, ali i bogobojazno. “Treba voditi računa da svojim ponašanjem, nehajem ili krivnjom ne nanesemo štetu povjerenim nam duša-ma”, rekao je Papa i podsjetio svećenike da su Crkvi potrebni sveti svećenici, službeni-ci koji će pomagati vjernicima da iskuse ljubav milosrdnog Gospodina i koji će biti uvjereni svjedoci. “Na to nas pozivaju sve-ćenička obećanja, koja smo dali prigodom našeg ređenja i koja obnavljamo svake go-dine na Veliki Četvrtak. Čak i naši nedostat-ci, naša ograničenja i slabosti moraju nas voditi Presvetom Srcu Isusovu” – rekao je papa Benedikt XVI. Papa na poseban način

Uz siverskog guslara Vitu Mrđena. Snimila: Ljubica Mikrut Jukić

92


poziva svećenike da znaju prihvatiti novo proljeće koje Duh Sveti u Crkvi ovih dana budi preko crkvenih pokreta i novih zajed-nica. Sveti Otac ističe potrebu zajedništva između prezbitera ( svećenika) i njegova biskupa u učinkovitu i osjećajnu bratstvu …

Svećenici po uzoru svetoga arškog župnika Ivana Marije Vianneya

Papa je svećenicima kao primjer dao sv. Ivana Mariju Vianneya, čije su relikvije bile toga dana izložene u bazilici sv. Petra. Za uspješna službenika Božjeg sigurno je potreban studij s posebnim i trajnim pa-storalnim odgojem, ali još više je potrebna znanost ljubavi, poručuje Benedikt XVI. Pa-pa podsjeća na svakodnevno svjedočenje arškoga župnika i molitvu pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, slavljenje mise i ispovijedanje. Bio je uvjeren da o misi ovisi sav životni žar jednog svećenika. Papa je htio da se Svećenička godina slavi zajedno s obilježavanjem 150. obljetnice rođendana za nebo, odnosno preminuća svetoga Ivana Marije Vianneya, poznatijega kao ARŠKI ŽUPNIK, nebeskoga zaštitnika župnika, koji je preminuo 04. kolovoza 1859. godine. Papa svim svećenicima u svijetu predla-že jednostavan i stvaran hod po uzoru na arškog župnika.

20.06. Subota je! Zdravko Tomić kosio suhu travu izvan zelenih površina …

Poslije podne velika kiša nošena snaž-nom burom. Sve je bilo nalik na snježnu vijavicu.

21.06. DVANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. Gospodin mora biti naše uzdanje i tvrđava spasenja, čvrsti jamac i pouzdan oslonac u spasu naših duša.

22.06. Pet kosača: Zdravko Tomić, Ferdo Topić, Ivan Puncet, Milan Ramljak i Damir Pučić uredili okoliš i obarali suhu travu …

23.06. Milenko Tomić i Mladen Bu-karica vodili brigu o zelenim površinama.

25.06. DAN DRŽAVNOSTI. Danas su pomagali stavljati novi 16-ti broj “SIVE-RIĆA” u omotnice: Antonija, Ivan i Marija Topić i Mirela Čanić.

26.06. Danas smo uputili poštom 139 pošiljaka na isto toliko adresa …

28.06. TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. Crkva Božja po svem svi-jetu neodoljivo kliče i bodri sve narode neka odanom dušom pjevaju Bogu, gospodaru sveukupne ljudske povijesti.

29.06. SVETI PETAR I PAVAO, aposto-li. Svetkovina. Petar apostol i Pavao učitelj narodâ (pogana), naučiše nas zakonu tvo-me Gospodine.

Procesiju oko groblja i misno slavlje u 10.30 sati predvodio je fra Damir Čikara, župni vikar u Drnišu.

Slobodan Glibota, Gojko Lozina (zvonar), fra Stjepan, Ive Šiklić (zvonar), Dane Jurić (guslar), Jozo Parlov (Deco), Ivan Talaja i Stipe. Siverić, 29. lipnja 2009.

93


30.06. Sveti Prvomučenici Rimske Cr-kve. Mučeništvo su podnijeli pod okrutnim Neronom i pred krvoločnim zvijerima svake vrste. Bilo je to u vrijeme dugogodišnje Neronove strahovlade (54. – 68. godine).

srpanj, 2009.

01.07. Zajedničke dužnosti na Visovcu i dogovor za Gospine svetkovine.

02.07. Župnik krenuo prema servisu Porche u 06.00 sati, gdje je dao automobil na servis … sparina … na povratku kući u Prugovu kiša.

03.07. “Gromovita OLUJA”, registra-cijskih oznaka ŠI 378 BL uputila se spre-mna za još jedan tehnički pregled u Kninu. Potpunoma se našla ispravna i u 10.00 sati bila već u Siveriću.

Silna kiša nošena na krilima snažnog vjetra u 17.00 sati … sprovodili smo pokojnu

Anu Odak “Šošinu” čekajući na samom ulazu u crkvu.

04.07. Na Visovcu pri zavjetovanju naših Novaka nazočio i siverski župnik.

U kasno poslije podne stigao gosp. Siniša Sviben, dimnjačar, čistio dimnjak i peć za centralno grijanje … za 220, 00 kuna.

05.07. ČETRNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. U nedjelju nakon svetko-vine sv. Petra i Pavla način je da se sv. Misa služi na Promini. I bila je u 10.00 sati u kojoj je dalo svoga udjela sedamdesetdvoje ljudi.

U 19.00 sati u Drnišu blagoslov orgulja … Blagoslov obavio fra Željko Tolić, pro-vincijal, pjevao crkveni zbor iz Gospe od zdravlja pod ravnanjem službenog maestra fra Stipice Grgata.

09.07. Danas smo po svojoj dužno-sti i obvezi prema Biskupiji i Franjevačkoj Provinciji uputili milostinju Mlade nedjelje za svećenički pomladak.

11.07. U sprovodnim obredima za po-kojnog Ivana Lapića iz Čitluka, oca našega fra Ivice Karla na groblju sv. Franje u Sinju u 17.00 sati.

12.07. PETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. Crkva Kristova i danas skrušeno moli da nam Gospodin nepre-stano pokazuje svijetlo istine i stazu pravu.

13.07. Po velikoj vrućini prema Sinju na misne svečanosti za pokojnog fra Stan-ka Mandaca u 17.00 sati.

16.07. Gospa od brda Karmela … U prigodi obilježavanja 300 GODINA CRKVE SVETOG MIHOVILA U KIJEVU. Veliko slav-lje u zajedništvu desetak svećenika pred-vodio je i propovijedao fra Gabrijel Jurišić.

19.07. ŠESNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. Na poseban smo način molili Gospodina za njegovu milostivost i darežljivost da nam poveća nadu, umnoži vjeru i rasplamsa ljubav prema njegovim lakim nalozima i uputama za naše opće dobro …

Anđelka Topić i Zdravka Lilić potiho u crkvi...

94


20.07. Sv. Ilija, starozavjetni prorok … odlučno je stao na branik Božje slave i ljudskih prava kada su ona bila ugrožena.

21.07. Uz brojni narod sprovodili smo Anu Ramljak u 18.00 sati.

22.07. SVETA MARIJA MAGDALENA, učenica Isusova (zaštitnica žena, pokajni-câ, frizerâ, proizvođačâ ugodnih mirisâ, vtrlarâ, vinogradarâ).

Sveta Marija Magdalena potjecala je iz Magdale sa zapadne obale Genezaretskog jezera, zato joj je uz ime Marija dometnuto i ime Magdalena. Evanđelist Luka spominje Mariju Magdalenu ovom zgodom: “Isus zareda obilaziti gradom i selom propovije-dajući i naviještajući Evanđelje o kraljev-stvu Božjem. Bila su s njim dvanaestorica i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija, zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam đavola i mno-ge druge …” U evanđeljima čitamo da je Marija Magdalena pratila Isusa i na njegovu Križnom putu i bila uz njegovu Majku pod križem kada je umro. Sveti Matej to ovako spominje – stavljajući Mariju Magdalenu na prvo mjesto - “A bijahu ondje žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu; među njima Marija Magdalena …” Marija Magdalena bila je i prva u uskrsno jutro na Isusovu praznu grobu. Očevidac, evanđelist Ivan o tome piše: “Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magda-lena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otiđe stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče:”Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše” … I kad se Marija Magdalena opet vratila grobu, stajala je vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isuso-vo – jedan kod glave, a drugi kod nogu. Kažu joj: “Ženo, što plačeš?” Odgovori im: “Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše”. Rekavši to obazre se i ugleda

Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus. Kaže joj Isus: “Ženo, što plačeš?” Misleći da je vrtlar reče mu ona: “Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću uzeti”. Kaže joj Isus:”Marijo!” Ona se okrene te će mu hebrejski: “Rabbuni!” – što znači: “Učitelju!” Kaže joj Isus: “Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Ulazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu”. Ode dakle, Marija Magdalena i navijesti učenicima: “Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao””.

25.07. SV. JAKOV, apostol. Rođeni brat Ivan apostola i evanđelista. Sv. Jakova dao je pogubiti kralj Herod Agripa I., koji je u Cezareji Primorskoj umirao u strašnim mukama ( u proljeće 44. godine poslije Krista).

Župnik pošao u Mirlović i bio sudio-nikom dopadljive službe Božje kojom je ravnao fra Domagoj Volarević.

26.07. Nakon župne nedjeljne mise u 09.00 sati, župnik se u blagdansko slavlje sv. Ane i Joakima u Kosovu uključio u proslavu božansku.

U proslavi sv. Joakima i sv. Ane na Sedramiću Gornjem bio i siverski župnik u 18.00 sati

kolovoz, 2009.

01.08. SUBOTA. Sv. Alfonz de Liguori, biskup i crkveni naučitelj.

Nakon služene mise za pokojnu Mariju Knez u 17.00 sati pošlo se na Visovac gdje su pridošli svećenici i bogoslovi zajednički molili Večernju molitvu u prigodi uočnice Gospe od Anđela.

02.08. OSAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. Župnik pomagao na Gos-pinu Visovcu. Vladala je velika vrućina. Bilo je puno naroda. Brodovi Nacionalnog parka Krka dovoze i odvoze mnoštvo ho-dočasnika za čitava dana.

95


Sveta Misa u Siveriću u 18.30 sati. Bi malo svita.

03.08. Danas smo sprovodili i u sv. Misi za Katu Pavlović molili u 18.00 sati.

05.08. Dan domovinske zahvalnosti, Dan pobjede i hrvatskih branitelja. U kon-celebriranoj misi za Domovinu nazočio i Bogu zahvalio i siverski župnik u crkvi sv. Ante u Kninu u 12.00 sati.

07.08. Već od jutros je u prigodi devet-nice Gospi Sinjskoj pomagao i siverski du-šobrižnik i na mahove priskakao u pomoć sve do navečer. Pratio je “KLAPE GOSPI SINJSKOJ”, FESTIVAL MARIJANSKO DUHOVNE KLAPSKE PJESME na dvori-štu Svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske u 21.00 sati.

08.08. I na blagdan sv. Dominika, sve-ćenika bio pri ruci za ispomoć u svetištu Gospe Sinjske.

09.08. DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. Molili smo Gospodina za sve one koji opravdano jauču i zapomažu u životnom škripcu …

Putem televizijskog prijenosa u svom stanu pratio 294. viteško nadmetanje (na-tjecanje) Sinjske Alke u 16.30 sati. A po-bjednikom je bio Zorica.

10.08. Sveti Lovro, đakon i mučenik. Mučeništvo je podnio u vrijeme progona kršćana za vladanja rimskog cara Valeri-jana … 10. kolovoza 258. godine u Rimu.

Ponovno u Sinju u Devetnici … poma-gao koliko je mogao!

13.08. Fra Stjepan Matić otputovao iz Sinja u Siverić radi već ranije preuzetih obveza u svojoj župi.

14.08. Uočnica Velike Gospe. Blagoslov…

15.08. VELIKA GOSPA ILI UZNESE-NJE MARIJINO U NEBO… Od 06.00 do 17.00 sati bio pri ruci narodu Božjemu na Visovcu …

Sveta Misa u župi u 18.30 sati. Misara je malo bilo.

16.08. Nedjelja. Sv. Roko. Nakon od-služene (recitirane) mise u 09.00 sati, žu-pnik požurio prema crkvi sv. Roka kako bi se uključio u procesiju ulicama Drniša do Gospine crkve, gdje je slavlje predvodio fra Ivan Vidović.

17.08. Župnik pošao u Omiš, gdje je obišao fra Dominika Tomića i ostale svećenike.

23.08. Atena u vatrenom obruču, jav-ljaju svjetske agencije … Šest gradova u blizini glavne grčke prijestolnice u velikoj su opasnosti da ih ne proguta vatrena stihija…

29.08. Mučeništvo sv. Ivana Krstitelja … U Parčiću na ispomoći.

30.08. DVADESET I DRUGA NEDJE-LJA KROZ GODINU. Crkva u zanosu pjeva Božjoj dobroti.

Danas su se navršile pune dvije godine od najveće tragedije u Hrvatskoj nakon Domovinskog rata: na današnji dan na Kornatu živote je u požaru izgubilo dvanaest vatrogasaca. Isto tako danas se obilježava međunarodni Dan nestalih. Hrvatska od 1991./92. još uvijek traga za svoja 1 042 branitelja i civila.

31.08. I još jedan kolovoz ode unepo-vrat. Može se reći da je žario i palio.

rujan, 2009.

01.09. Danas se u Gdanjsku (Poljska) obilježava sedamdeseta godišnjica otkako je Njemačka na današnji dan, 01. rujna 1939. godine napala Poljsku i samim time gurnula milijune ljudi u provaliju Drugoga svjetskog rata: početak Drugoga svjetskog rata.

03.09. SVETI GRGUR VELIKI, PAPA I CRKVENI NAUČITELJ. Rođen je u Rimu oko godine 540. Vršio je službe na carskom dvoru. Zatim se odrekao službe gradskog prefekta, prigrlio je monaški život, zaređen je za đakona i u Carigradu bio kao poslanik, 03. rujna 590. godine izabran je pa papu.

96


Pokazao se pravim pastirom u upravi, po-maganju siromaha, širenju i učvršćivanju vjere. Mnogo je napisao o ćudoređu i teolo-giji. Umro je 12. ožujka 604. godine.

Malo prije podne završio iskrcavanje ploča što ih je iz industrijske zone BETON LUČKO iz Radonića dovezao gosp. Gordan Tanfara, rodom iz Brodarice.

Okupljene franjevce u Župnom stanu u Drnišu o izboru novog starog provincijala fra Željka Tolića i njegova vikara (zamje-nika) fra Božu Vuletu, pravovremeno je izvijestio fra Milan Ujević u 12.30 sati.

05.09. Subota. U crkvi PRESVETOG OTKUPITELJA na Glavici kod Otavica u zajedništvu brojnoga puka slavljena je sveta misa za umjetnika svjetskoga glasa Ivana Meštrovića u 11.00 sati: sa župnikom domaćinom fra Jozom Matićem koncele-brirao je i siverski župnik fra Stjepan Matić. Hvalevrijedno je spomenuti da je Ivan Me-štrović crkvu PRESVETOG OTKUPITELJA darovao župi Svete Marije u Gracu kojoj pripadaju i OTAVICE. Gospina župa je ite-kako ponosna na svoga i našega velikana duha i uma … Želja nam je da Gospodin velikome Umjetniku i članovima njegove obitelji, čiji posmrtni ostaci počivaju u crkvi Presvetog Otkupitelja udjeli vječni pokoj u Kraljevstvu svome … Nakon misnoga slav-lja u gore spomenutoj crkvi, a u podnožju same GLAVICE svečano je blagoslovljena i otvorena nova suvenirnica (kupiti dar za uspomenu; stvar koja je u vezi s uspome-nom); Stoga: putniče, namirniče, svrati se i kupi dar za uspomenu!

06.09. DVADESET I TREĆA NEDJE-LJA KROZ GODINU. Svoje misli okrenuli smo k Bogu, izvoru pobožnosti i mira, da nam dâ da uživamo životne sastavnice pobožnosti i mira koje nas obasipaju blago-datima predokusa zemaljskoga raja.

07.09. Sv. Marko Križevčanin, svetac i mučenik Katoličke crkve, sin katoličke Hrvatske. Rodio se u Križevcima oko 1580.

godine, studirao je u Grazu i Rimu. Profesor i ravnatelj sjemeništa u Trnavi. S još dvoji-com svojih kolega 07. rujna 1619. godine pogiba mučenički u Košicama. Svetima ih proglašava Ivan Pavao II. u Košicama u Slovačkoj: 02. srpnja 1995. godine.

Sa svetom misom u našoj školi započe-li smo novu školsku i vjeronaučnu godinu u 08.00 sati. Za vrijeme službe Božje svirala je Seka Tomić.

Siverski župnik pomagao ispovijedati svijet u Gracu u 17.00 sati.

08.09. ROĐENJE BLAŽENE DJEVI-CE MARIJE. MALA GOSPA.

Jelena i Marko, vjenčani 06. 09. 2009 u Siveriću

97


Župnik skoknuo u Gradac i u 09.00 sati počeo ispovijedati nadolazeće pokor-nike… potom se uključio u veliki procesiju oko groblja i bio u koncelebraciji kojoj je presjedao i riječima propovijedao prof. dr. fra Ante Vučković.

11.09. Uputio se u Split, gdje sam na groblju Lovrinac bio sudionikom u sprovod-nim i ukopnim svečanostima za fra Draška Teklića u 16.00 sati.

12.09. PROSLAVA DANA HRVATSKIH MUČENIKA NA UDBINI.

Presveto ime blažene Djevice Marije … Subota je! Šeću oblaci na svodu nebeskom, a mi smo odlučili na put prema Udbini na Krbavskom polju, gdje smo bili u prekra-sno organiziranoj službi Božjoj na prostoru ispred nove CHM- a u Udbini. Slavlje je u za-jedništvu više biskupa i mnoštvo svećenika predvodio uz prigodno slovo hvarsko-brač-ko-viški biskup Slobodan Štambuk. Dojam je da je sveukupno pučanstvo bilo izuzetno sretno i raspoloženo, a i razdragano.

13.09. DVADEST I ČETVRTA NEDJE-LJA KROZ GODINU … sva je prilika da danas kiše biti neće: misno slavlje je bilo na Promini kod kapelice Svete Nediljice … vremenski uvjeti na planini bili su nam vrlo skloni. Bogu hvala!

14.09. UZVIŠENJE SVETOG KRIŽA… “Mi treba da se hvalimo križem Gospodina našega Isusa Krista, u kojem je spas, život i uskrsnuće naše, po kojemu smo spašeni i oslobođeni.” – tako veliki Pavao piše u poslanici Galaćanima. Gal 6,14

Isus je podnio smrt na križu da otkupi sve ljude, a žrtva na oltaru križa oduzela je grijehe svijeta … “A ja kada budem uzdi-gnut sa zemlje sve ću privući k sebi, govori Gospodin.” Iv 12, 32

Križu sveti stablo svako zavidi ti čarni sjaj; S takvim lišćem, cvijetom, plodom nema ga ni koji gaj. Slatko drvo, slatki čavli nose teret slatki tvoj. Usta moja otpjevajte sretno svršen, slavni boj, Znamen križa proslavljajte uzdišući jasni poj. Kako Isus žrtvova se, žrtvom spasi narod svoj …

Bacih pogled unaprijed i vidim da nas vrijeme očito požuruje na pripremu “SIVE-RIĆA” za upućivanje prema tiskari…

15.09. ŽALOSNA GOSPA.Šimun reče Mariji:“Ovaj je evo, postavljen na propast

i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan: a i tebi će samoj mač probosti dušu.” LK 2, 34-35

Uz sina Božjega, na križ podignuta, stoji Majka supatnica: “Pokraj Isusova križa stajale su njegova majka i sestra njegove majke, Marija, žena Kleofina, i Marija iz Magdale. Kad Isus opazi Majku i uz nju učenika kojega je osobito ljubio, reče majci: “Ženo, evo ti sina”, zatim reče učeniku:”Evo ti majke!” I od tog je časa učenik uze za svoje.” Iv 19, 25-27

16.09. SVETI KORNELIJE, PAPA I CIPRIJAN, BISKUP, MUČENICI.

Kornelije je postao biskupom rimske Crkve godine 251. Snažno se borio protiv otpadnika i pomognut od Ciprijana, uspio je učvrstiti svoj autoritet. Car Gal ga je pro-tjerao te je godine 253. umro u gradu Civi-taveckiu. Njegovo je tijelo preneseno u Rim i pokopano u Kalistovim katakombama.

Ciprijan je rođen u moćnoj Kartagi oko godine 210. u poganskoj obitelji. Obratio se na kršćanstvo, postao svećenikom te je zaređen za biskupa godine 249. U burnim vremenima veoma je dobro primjerom i spisima upravljao Crkvom. Za Valerijanova

98


progonstva bio je odagnan u zarobljeništvo, a zatim je 14. rujna 258. godine podnio mučeničku smrt…

Župnik bio u sprovodu svome rođaku Dušanu Željku Markoviću iz Čitluka kraj Sinja, koji je s još dvojicom svojih kolega poginuo u blizini Požege, 14 rujna 2009. godine. Na sprovodnim i ukopnim obredi-ma na groblju sv. Frane u Sinju nazočilo je i molilo ogromno mnoštvo naroda s raznih strana … isto tako uočili smo veliku broj-nost hrvatske vojske, jer je i sam Željko bio pripadnik HV-a. S vojskom je stigao i vojni kapelan iz Knina fra Božo Ančić mlađi. Obred sprovoda vodio je fra Eugen Poljak, župni vikar u Sinju, uz još petoricu fratara. Za tragično preminulog Dušana Željka mi-sno slavlje služeno je u (dupko punoj) crkvi sv. Franje na Đeledinu-Čitluk-Jasensko.

17.09. RANE SVETOGA NAŠEG OCA FRANJE. Bog je na tijelu blaženog oca Fra-nje čudesno utisnuo znakove muke svog Sina. Rane u svom tijelu slične Isusovim,

sv. Franjo je nosio dvije godine pred samu smrt.

I danas je vaš ljetopisac bio na sprovo-du u Sinju. Ovaj put fra Petru Šušnjari, gdje je pristiglo puno svećenika. Misu zadušnicu za pok. fra Petra vodio je fra Božo Vuleta, provincijski vikar. Na kraju se izredalo i nekoliko govornika koji su iz svoga kuta gledanja ocrtali fra Petrov lik i život na ovo-zemnoj pozornici.

20.09. DVADESET I PETA NEDJELJA KROZ GODINU. Hodočastili smo u SVETI-ŠTE SVETE MARIJE u Biskupiji kraj Knina i proslavili GOSPU VELIKOGA HRVATSKOG KRSNOG ZAVJETA. Procesiju i misu pred-vodio je mons. Ante Ivas, biskup šibenski. Ispovijedali narod ovi svećenici: fra Eduard Sokol, fra Luka Norac, fra Stjepan Matić, fra Josip Matić i fra Petar Klarić… sunce je pržilo i mnoge natjeralo u potragu za hladovinom.

U Siveriću kiša u 17.00 sati, te misno slavlje u našoj crkvi uz učešće manjeg broja osoba u 18.00 sati.

Klara i Lucija Tomić, blizanke, kćei Dražena i Marijane r. Milković

99


21.09. SVETI MATEJ, EVANĐELIST…Župnik čestitao imendan fra Mati Gve-

riću u Drnišu …22.09. Župnika je poslovno pohodio

gradonačelnik Drniša, gosp. Ante Dželalija. Tako je ovih dana učinio u nekoliko navrata za dobrobit Siverćana.

24.09. Prava vrućina … klimatski uvje-ti uvelike podsjećaju na toplotne udare i temperaturna kretanja, u srpanju i kolovo-zu. Fra Mirku Klariću čestitao imendan na šibenskom ŠUBIĆEVCU.

26.09. Župnik krenuo na put prema Kninu, gdje je bio na raspolaganju za is-povijedanje djece i odraslih u 09.30 sati. Navečer oko 19.00 sati u župni ured pozvan je gosp. Ivica Aleksić kome je župnik do-govorno sa svojim suradnicima povjerio izvođenje radova od ulaza na groblje do same crkve.

27.09. DVADESET I ŠESTA NEDJE-LJA KROZ GODINU. Isusova briga za opće dobro čovjeka svih vremena…

Po izuzetno toplom vremenu siverski župnik i fra Milan Ujević poduzeli su put prema Šibeniku, gdje su čestitali imendan fra Vici Luciću.

28.09. SVETI VEĆESLAV, MUČE-NIK. Rođen je u Češkoj oko godine 907. Od malih je nogu primio kršćanski odgoj. Godine 925. postao je kraljem. Mnoge je teškoće podnio upravljajući podložnicima i šireći vjeru. Izdao ga je brat Boleslav te su ga godine 935. ubili razbojnici. Odmah je smatran mučenikom i štuje se kao glavni zaštitnik Češke…

Nakon obveza u školi i pripremnih rad-nja za početak radova na stazi ispred naše crkve, župnik uz obostrani dogovor s fra Žarkom Maretićem, gvardijanom visovač-kim, pošli smo u Zadar, gdje smo u tamoš-njoj bolnici obišli fra Šimu Samca. Malo kasnije u društvo nama Trojici pridružio se i fra Mladen Kovačević, gvardijan iz Karina. Bilo nam je izuzetno drago što smo svojim

obilaskom fra Šime obavili svoju ljudsku i kršćansku dužnost. A treba zabilježiti da je i vrijeme bilo vedro, sunčano i toplo…

29.09. SVETI MIHAEL, GABRIJEL I RAFAEL, ARKANĐELI.

iz knjige otkrivenja svetog ivana apostola:

Nasta rat na nebu: Mihael i anđeli njegovi zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat, i anđeli njegovi, ali ne nadvlada. I ne bi im više mjesta na nebu. Zbačen je zmaj veliki, stara zmija – imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njim su bačeni i anđeli njegovi. I začujem glas na nebu silan: “Sada nasta spasenje i snaga, i kraljevstvo Boga našega, i vlast Pomazanika njegova! Jer, zbačen je tužitelj braće naše koji ih dan i noć optuživaše pred Bogom našim. Ali oni pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svoga svjedočanstva: nisu ljubili života svoga – sve do smrti. Zato, veselite se nebesa i svi nebesnici!”

Otk 12, 7-12

Župnik i Ferdo Topić uz pratnju crkve-nog barjaka sv. Petra apostola i njegove zaštite pošli na božansko slavlje u procesiji ulicama Šibenika i u misno slavlje na trgu HRVATSKE REPUBLIKE, koje je u zajedniš-tvu sedmorice biskupa i nadbiskupa vodio đakovačko-osječki nadbiskup mons. Marin Srakić, predsjednik HBK.

Započeli brojni površinski radovi na iskopu zemljanog materijala od ulaza na groblje do ispred same crkve u Siveriću.

100


Vrijeme je bilo – kao po narudžbi …30.09. I danas (na blagdan sv. Jeroni-

ma, svećenika i crkvenog naučitelja, umro u Betlehemu godine 420.).

Rujan je toplotnim hodom završio svo-je pretežno sunčano putovanje i mnogima bio pravo radovanje…

listopad, 2009.

01.10. Sv. Terezija od Djeteta Isusa, djevica i crkvena naučiteljica. Rodila se u Francuskoj godine 1873. Još kao djevoj-čica ušla je u samostan karmelićanski u Lisieuyu. Njegovala je osobito evanđeosku malenkost i poniznost te pouzdanje u Boga. U tome je poučavala novakinje. Život je dala za spas duša i širenje Crkve. Umrla je 30. rujna 1897.

I u našoj župi započela je listopadska pobožnost na čast i slavu dragoj Gospi…

Radnici svojski rade i koriste lijepo vrijeme … nazire se nailazak oštrijeg pro-dora zraka.

02.10. SVETI ANĐALI ČUVARI – Mo-re se uzburkalo i zemlja je uzdrhtala kad je arkanđeo Mihael silazio s neba. Anđeo Gabrijel se ukaza Zakariji i reče: Žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut će mu ime Ivan. Ja sam anđeo Rafael što stojim pred Gospodinom, a vi blagoslivljate Boga i obznanjujete sva čudesna djela njegova! Anđeo Gabrijel reče Mariji: Evo začet ćeš i roditi Sina i nadjenut ćeš mu ime Isus.

MOLITVABože, ti savršeno raspoređuješ službe

anđela i ljudi. Tebi anđeli u nebu uvijek stoje na službu: daj da nas čuvaju u našem životu na zemlji!

MOLITVAANĐELU ČUVARUAnđele čuvaru mili! Svojom snagom

me zakrili. Prema Božjem obećanju čuvaj mene noću danju. Osobito pak me brani, da mi dušu grijeh ne rani. A kad s ovog

svijeta pođem, sretno da u nebo dođem, da se ondje s tobom mogu vijekom klanjat dragom Bogu. Amen.

Na sprovodnim svečanostima za fra Dominika Tomića na Visovcu u 15.00 sati, a kiša je vani padala i za puno se stupnjeva temperatura spustila u usporedbi s jučeraš-njim danom. Nadamo se da je ovo samo kratkotrajni dašak jeseni … kada je kiša prestala u sumrak pogledao sam i posli-jepodnevni pomak na radnome mjestu u blizini crkve…

03.10. Ni jednog oblačka. Burica laga-no potpiruje. A radnici nisu radili kod crkve … berba grožđa. Ljetopisac je zapazio dese-tak osoba koje čiste i uljepšavaju mjesto..

04.10. DVADESET I SEDMA NEDJE-LJA KROZ GODINU… Moljenje svete kru-nice u 09.30 sati, sveta misa u 10.00 sati, a potom požurio na Širitovce (župa Miljevci), gdje je Vaš ljetopisac u crkvi sv. Petra služio pjevanu Misu uz veliku pobožnost i tišinu

Ita i Petar, vjenčani 08. 10. 2009 u Kninu

101


tamošnjeg puka koji skladno pjeva i tako dvostruko slavi Boga.

Siverski župnik požurio na Visovac, gdje smo brojni proslavili našega utemelji-telja Franjevačkog reda. Sv. Franju iz Asiza. A Gospodin nam je podario prekrasno vri-jeme, puno sunca i njegove topline.

08.10. DAN HRVATSKE NEOVISNO-STI… Na današnji dan 08. listopada 1991. godine Hrvatska je konačno raskrstila sve državotvorne odnose s bivšom državom i tako se teškom mukom othrvala iz 70-go-dišnjeg jugokomunističkog pakla.

Župnik pošao do župnika u Promini, ali se neobavljena posla vratio na Visovac…

U našoj župi listopadska pobožnost…10.10. Župnika i radnike obišao grado-

načelnik Drniša, gosp. Ante Dželalija i vrlo pohvalno se izrazio o izvedenim poslovima.

11.10. DVADESET I OSMA NEDJE-LJA KROZ GODINU… Ne riječi nego djela… Ne ljubimo riječju nego djelom, te riječi ne gube snagu. Na krilima vjere u Isusa Krista one nam nude izvor žive vode koja struji u vječni život…

12.10. Danas su potpuno završe-ni radovi na stazi od ulaza na groblje do ispred samih vrata na crkvi… Višak ploča što su nam pretekle, naši su poduzetni ljudi sklonili na sigurno: Milan Ramljak, Ivica Bukarica pok. Marka i Ferdo Topić. Ovdje svakako treba naglasiti da nam je betonske ploč(ice)e darovao Grad Drniš na čelu s gradonačelnikom, gosp. Antom Dželalijom, te BETON LUČKO iz Zagreba (Industrijska zona Radonić), naravno opet na zamolbu i na mig gosp. Gradonačelnika Drniša … Uime Siverćana i u moje osobno ime hvala gosp. Gradonačelniku Drniša i cijenjenoj Gospodi u tvrtki BETON LUČKO – i u skladištu Radonić.

17.10. SVETI IGNACIJE ANTIOHIJ-SKI, BISKUP I MUČENIK… Ignacije je kao Petrov nasljednik upravljao antiohij-skom Crkvom, osuđen je da bude predan

životinjama, te je prebačen u Rim i ondje za cara Trajana godine 107. slavno podnio mučeništvo. Na putu je napisao sedam po-slanica različitim Crkvama, u kojima mudro i učeno govori o Kristu, o ustrojstvu Crkve i o kršćanskom životu. U Antiohiji se već od 4. stoljeća njegov spomen-dan svetkovao na današnji dan.

Pustite me, piše sveti Ignacije Rimlja-nima da budem hrana zvijerima, po kojima mogu susresti Boga. Božje sam žito i zubi me zvijeri melju da postanem čisti kruh Kristov… Sveti Ignacije uhapšen je za vladanja cara Trajana, 107. godine. Određeno je da umre u Rimu, jer je Rim bio ponosan na velike i ugledne žrtve. Svojatao ih je sebi. Dobio je pratnju od deset vojnika koje on naziva leopardima. Toliko su bili okrutni prema njemu. Sâm piše: “Što sam prema njima bio ljubazniji, to su oni prema meni bili gori.” A to je svjedočanstvo i prava pravcata istina, da dobrota uvijek izaziva bijes divljači.

ANTIOHIJA SIRIJSKATaj se velebni grad nalazio na istočnoj

strani rijeke Oronta, kao prirodno središte Sirije. Antiohija je, uz Aleksandriju i Rim, bila jedan od tri najvažnija grada Rimskog Carstva. Po svojoj ljepoti Antiohija je bila i je-dan od gradova koji je ostavljao vrlo dubok dojam u Carstvu. Također je bila raskrižje trgovačkih putova koji su vodili prema Indiji i Egiptu. U njoj su bile raspoređene rimske legije, a njihov zapovjednik je po moći bio odmah iza cara. Rim je grad preoblikovao i unaprijedio blagostanjem i gradnjom – ob-novom hramova, gradnjom kazališta, cirku-sa, i kupališta. No, Antiohija je bila poznata i po narodnoj i staleškoj raznolikosti svojih stanovnika. Često bi ju uništavali potresi, požari i razne epidemije te je kao i svaki veliki grad bila poprište velikoga krimina-la. Imala je veliko svetište boga Apolona, nastalo uz prirodni izvor vode. Antiohiju su najvjerojatnije evangelizirali apostol Petar, Barnaba i Pavao. Tu su oni koji slijede Isusa

102


prvi put prozvani kršćanima. Antiohija je bila i polazište Pavlovih misijskih putovanja

I danas je većina krizmanika bila na poduci za krizmu.

18.10. DVADESET I DEVETA NEDJE-LJA KROZ GODINU… Listopadska pobož-nost u 09.30 sati, potom župska pjevana Misa… promotrili smo slanje Apostola … “po svem svijetu” i naše poslanje kao krštenika Isusovih učenika – kakvi smo mi promica-telji Radosne vijesti u sadašnjem trenutku…

Točno u podne pošao u Knin, gdje sam fra Luki Norcu čestitao imendan. Bilo nas je dvanaest svećenika.

Bura i oblačno: pred očima sve je bilo mračno.

19.10. Zahvala Bogu za plodove zemlje. Dani kruha, blagoslovna molitva nad svako-vrsnim kolačima u našoj školi u 09.30 sati.

21.10. Zadnji put u zajedničkim duž-nostima u ovom sazivu pod vodstvom do-sadašnjeg gvardijana fra Žarka Maretića na Visovcu.

24.10. Danas je u Osijeku, pokopan Pavao (Pavo) Runje pok. Joze, rođak (ujčev sin) siverskog župnika

25.10. TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU… noćas se prešlo na zimsko ra-čunanje vremena…

Prekrasna sunčana nedjelja privukla je brojne na božansku službu i zahvalu Bogu za nebrojena dobra. Nakon (danas iznimno) recitirane svete Mise, župnik žur-no u Gradac Drniški, gdje je slavio gozbu Božje ljubavi u tamošnjoj crkvi u 11.00 sati. Njihov župnik fra Jozo Matić ovih je dana doživio nezgodu (18.10.2009.), ali ne onu u prometu. Bogu hvala njegovo zdravlje ide na bolje!

Za vrijeme zajedničkog objeda u Dr-nišu, fra Jozo se uvelike zanimao kako je bilo na misi u Gracu…

Vaš se ljetopisac zaputio put Vrlike prema rodnome kraju, gdje je obišao svoje, posebno najstariju sestru Anđu Čugura, fra

Ivanovu, Antinu i Snježaninu mater, koja se vidno oporavlja nakon povratka s operacije u splitskoj bolnici.

26.10. Nakon obveza u mjesnoj školi, telefonski je nazvao i zamolio župnika gosp. Siniša Sviben, dimnjačar da dođem po nj u Drniš, jer u Siveriću ima očistiti četiri dim-njaka na kućama naših župljana…

27.10. Nižu se sunčani i topli dani…Djelatnici INA-e iz Solina dovezli su

loživo ulje za centralno grijanje u 16.00 sati.28.10. SVETI ŠIMUN I JUDA TADEJ,

APOSTOLI. Šimunovo se ime nalazi na jedanaestom mjestu u popisu apostola. O njemu ništa ne znamo osim da je rođen u Kani Galilejskoj i da se naziva “zelotom”, a to znači da je pod cijenu života želio da rimski okupatori što prije napuste Judeju i Palestinu. Juda, zvani i Tadej, jest onaj apostol koji je na Posljednjoj večeri pitao Gospodina kako to da će se očitovati samo učenicima a ne svijetu (Iv 14,22).

Već izjutra naziralo se da će biti vedro i toplo i vrijeme i raspoloženje.

Malo prije 08.00 sati župnik krenuo put Šibenika, gdje je u sjemeništu s brojnim svećenicima i šibenskim Biskupom bio na zajedničkim molitvama i predavanju Cari-tas u svećenikovoj pastoralnoj službi. Gost predavač bio je vlč. Ivica Rebić, ravnatelj Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije i župnik u Krševcu.

30.10. Ovo su možda zadnji trzaji sunčanih razdoblja … zato smo danas uz pomoć Milenka Tomića, Mladena Bukari-ce i Ferde Topića uredili zelene površine i njihov okoliš.

Naše Uredništvo pohodio je suradnik u listu Siverić, gosp. Mile Prpa iz Zagreba.

31.10. Protekla noć bila je hladna, ali zato je dan bio topao i ugodan.

Svojim molitvama na sprovodnim sve-čanostima za Vladu Černivca u 14.00 sati.

Brojni su se izmijenili na groblju u tijeku dana…

103

žetaliCe

pljali rukoveti, slagali ih i vezali u snopove konopima isprepletenim od vlati raži.

Snopove bi se nakon nekoliko dana, ovisno o vremenu, slagalo u kamare zva-ne “granice”, tako da bi se klasje okretalo prema klasju. Ako bi slučajno naišla kiša i “granice” pokisnu, tada bi se one razvalji-vale, a snoplje bi se u razmacima polagalo po njivi s klasjem okrenutim prema nebu i suncu, da se posuši.

Nakon stajanja na njivi snopove bi se tovarilo na karove s posebno proširenim postoljem od dasaka (da ih više stane!) i vozilo ih se do guvna, gdje se obavljala vršidba. S ovim je, reklo bi se, završen dio poslova oko žetve i to onaj dio, koji se odnosi na poslove na njivi, gdje je raslo žito.

Žetalice su dolazile žeti žito najvećim dijelom po njivama u siverićkom dijelu Petrova polja, jer su vlasnici tih njiva bili uglavnom rudari u Rudniku Siverić, pa su lakše mogli platiti njihov rad. Dakako, bilo je slučajeva da su želi i po drugim selima, ali manje. Ne znam zašto, sve smo ih nazivali jednim imenom – “štikovke”, iako sve nisu bile iz nama najbližeg sela Štikova, nego i iz Maovica, Kijeva i drugih sela vrličkog kraja.

Mjesto njihovog okupljanja, gdje su one čekale hoće li ih netko pozvati u žetvu – bilo je “Jokačin most”, a to vam je most na cesti za Knin, kod “Jokačine kuće”, vlasnika pok. Josipa Topića – “Jokače”, gdje je bila gostiona u koju su svraćali mnogi rudari. Kuća je u Domovinskom ratu spaljena i danas stoje samo zidovi.

Blizu, lijevo od tog mosta je pružni prije-laz, a iza tog prijelaza je bila separacija uglja

Visoko nad njima pjevala je ševa pe-njući se krilima prema nebu i suncu, a one sagnute u širokim bijelim suknjama i bijelim košuljama sa širokim rukavima, s opanci-ma i grlićima na nogama poredane jedna do druge, vješto i brzo oštrim srpovima rezale su zrele vlati žita s klasjem, slagale u rukoveti i polagale iza sebe na vruću strn.

Iako je sunce žeglo, djevojke nisu ski-dale kapâ sa svojih glava, kao ni izvezene haljetke prebačene preko ramena, niti su žene skidale svoje široke bijele marame, nego su ih omotale oko glava. Koliko se sjećam, zvale su ih “bošče”, donekle slične bijelim okrugama naših majki u selima Petrova polja. Dapače, nisu skidale ni svoje živopisne i išarane pregače, jedino kad bi sunce posve peklo.

I tako po cijeli vrući ljetni dan žele su žetalice zrelo žito od jutra do pred sumrak večeri. Na vrućem ljetnom zraku, koji je od vrućine treperio, pucketale su zrele i ugrijane vlati i zrelo klasje žita, pa se širio blagi miris zrelog žita mirišući mirisom tek ispečenog kruha. Prolaznik koji je prolazio pored njiva sa zrelim klasjem i sagnutim že-talicama, osjetio je i udisao taj božanstveni miris, koji dugo ostaje u pamćenju.

Na večer se čula pjesma žetalica u treperavom predvečerju ugaslog vrućeg dana. Zvonki glasovi širili su se tihim Pe-trovim poljem.

Žetalice bi obično radile po grupama, svaka grupa ili skupina bila je jedno društvo i ne bi se odvajala cijelo ljeto za vrijeme žetve. U svakoj skupini bilo bi po dvojica ili više muškaraca, koji su za njima sku-

iz naše škrinje

104

IZ NAŠE ŠKRINJE »SIVERIĆ« BR. 17

Rudnika Siverić, a danas se nalaze pogoni Karbon – Zagreb, i Mikrosiverit Siverić.

Žetalice bi kod vlasnika njiva žele žito cijeli dan za dogovorenu nadnicu, a vlasnik bi im uz nadnicu dao tri obroka jela na dan. Ujutro bih dao marendu ili zajutrak, na podne ručak i na večer večeru, a to je bilo, pura s običnim i kiselim mlijekom ili samo začinjena pura, u podne kuhano jelo done-seno u loncu, najčešće grah s manistrom ili ječmom u što bi se ubacilo komad suhe slanine ili ponekad rijetko komad pršuta, najčešće gnjat.

Večera je bila još skromnija, suho jelo, ono što bi se našlo pri ruci u kući domaćina.

Inače, žetalice bi spavale obično kod domaćina, gdje su taj dan žele, uglavnom u pojati na sjenu ili slami, a često vani u slami na guvnu, gdje se taj dan vršilo žito. Bilo je u mjestu više pojata, gdje su žetalice noćivale cijelo ljeto, kod vlasnika gdje nisu

žele žito, uz dobru volju vlasnika pojate, o čemu se pohvalno govorilo.

Prošlo je vrijeme žetalica, vrućih ljeta zrelog žita, mirisa slame i zrelog žita, vršidbe na guvnima, sa zapuhanim i znojnim konji-ma, vijanja žita uz pomoć vjetra, spavanja u toploj slami uz pjev zrikavaca pod ljetnim nebom punim zvijezda.

S nostalgijom se sjećamo tog vreme-na, koje je prohujalo, nestalo, i neće se više vratiti, kao što se mnogo toga prošlog ne vraća. Čini nam se, kao da žetalice nisu nestale. One i danas žive, bar u našem sjećanju. I kao da čujemo njihovu pjesmu u tiho ljetno predvečerje, koja se širi rav-nicom Petrova polja. Nadamo se da će u jednom boljem budućem vremenu zaživjeti opustjele i zapuštene naše njive diljem Pe-trova polja.

Ivan Topić

Žetalice i momci u narodnoj nošnji

105

vjerski podlistak

tragom dalekiH milenija

“LUMEN GENTIUM” - “SVJETLO NARO-DA”, III. glava, br. 29. stoji:

Đakoni29. Na nižem stupnju hijerarhije sto-

je đakoni, na koje se polažu ruke “ne za svećenstvo, nego za služenje.” Jer ojačani sakramentalnom milošću služe Božjem narodu u zajednici s biskupom i njegovim svećenstvom u službi liturgije, propovije-danja i ljubavi. Služba je đakona, kako mu odredi kompetentna vlast, svečano dijeliti krštenje, čuvati i dijeliti Euharistiju, u ime Crkve prisustvovati ženidbi i blagoslivlja-ti je, nositi popudbinu umirućima, čitati vjernicima Sveto Pismo, poučavati i poti-cati narod, predvoditi bogoslužje i molitvu vjernika, dijeliti blagoslovine, voditi obred sprovoda i pokopa. Budući da su posvećeni dužnostima kršćanske ljubavi i pomaganja, neka se sjete đakoni opomene blaženoga Polikarpa: “Neka budu milosrdni, marljivi, hodajući po istini Gospodina, koji je postao sluga svih.”

Budući da se te službe, koje su veoma potrebne za život Crkve, prema propisima koji danas vrijede u latinskoj Crkvi mogu u mnogim krajevima veoma teško vršiti, đakonat će se moći u budućnosti obnoviti kao posebni i trajni hijerarhijski stupanj. Da li je i gdje je zgodno za dušobrižništvo uvesti takve đakone, imaju odlučiti razli-čite kompetentne teritorijalne biskupske konferencije uz odobrenje samog Pape. Uz pristanak Rimskog Biskupa moći će se taj đakonat podijeliti ljudima zrelije dobi i ako žive u braku, i sposobnim mladićima, za ko-je ipak mora ostati na snazi zakon celibata.

Mi se, cijenjeni čitatelji, u ovom prikazu na tragu Dalekih Milenija, nalazimo u vre-menima kada mlada i poletna Crkva ohra-brena snagom Duha Svetoga neprestano raste i jača. Isusovi Apostoli preuzimaju svari u svoje ruke. Suočavaju se s velikim potrebama i izazovima koje donosi novo vrijeme i nalozi života…

Apostoli i zanosna Crkva Kristova pršti od zadovoljstva i odiše velikom radošću … “Gospodnje je to djelo: kakvo čudo u očima našim!”

ustanovljenje đakonata

A u to vrijeme, kako je rastao broj učenika, počeše mrmljati Helenisti na He-breje da se njihove udovice zapostavljaju u svakidašnjoj opskrbi. Tada Dvanaestorica sazvaše zbor učenika te rekoše: “Nije pravo da mi zapustimo riječ Božju pa da dvorimo kod stolova. Zato pronađimo braćo, među sobom sedam ljudi na dobru glasu, punih Duha i mudrosti, pa ćemo njih postaviti nada tim poslom, a mi ćemo se potpuno posvetiti molitvi i posluživanju Riječi.” Pri-jedlog se svidje svemu zboru, te izabraše sebi Stjepana, čovjeka puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prokora, Nikanora, Timona, Parmena i bivšeg obraćenika na židovsku vjeru Nikolu Antiohijca. Njih po-staviše pred Apostole, a oni se pomoliše i položiše na njih ruke.

Riječ se Božja širila a broj je učenika u Jeruzalemu vrlo rastao. Dj. Ap. 6, 1-7

Đakonat

U dokumentima Drugog Vatikan-skog Koncila, u Dogmatskoj Konstituciji

106

VJERSKI PODLISTAK »SIVERIĆ« BR. 17

sveti stjepan prvomučenikđakon

(I. stoljeće)

Đakon stjepan

Sveti Luka Evanđelist u Djelima Apo-stolskim o đakonu Stjepanu među ostalim piše: “A Stjepan, pun milosti i snage, činio je velika čudesna znamenja u narodu. Tada se digoše neki pripadnici sinagoge koja se zove sinagoga Libertinaca, Cirenaca, Aleksandrinaca i neki iz Cilicije i pokrajine Azije, te se počeše prepirati sa Stjepanom. Ali ne mogoše odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio. Potom podgovoriše neke ljude da izjave: “Čuli smo ga kako govori pogrdne riječi protiv Mojsija i Boga.” Tako razdražiše i narod i starješine, i književni-ke. Zatim pristupiše k njemu, uhvatiše ga i izvedoše pred Veliko vijeće. I dovedoše lažne svjedoke koji izjaviše: “Ovaj čovjek ne prestaje govoriti protiv ovoga svetog Mjesta i Zakona.” Čuli smo ga, naime, kako govori da će Isus, onaj Nazarećanin, razoriti ovo Mjesto i promijeniti bogoslužje koje nam je predao Mojsije.”

Na to svi, koji su sjedili u Velikom vije-ću, upru pogled u Stjepana i opaze da mu je lice kao lice u anđela…

U sredini, na povišenom mjestu, uspra-van i lijep, stajao je Stjepan i kružio svojim velikim i pametnim očima iz kojih je izbijalo tajnovito svjetlo i snaga…

I budući progonitelj Rane Crkve, koja se istom rađala među razjarenim mnoš-tvom, umiješao se i opasni Savao da i on čuje Stjepanov govor i pomnjivo prati razvoj “događanja naroda”!

Stjepan se poput orla nadvinuo nad proroke. Itekako je snažno ocrtao Mesiju koji mora trpjeti i umrijeti. Uhvatio se veli-kog proroka Izaije koji ga je navijestio tako zorno kao da je pisao njegov životopis. Taj je

Mesija upravo Isus Krist, prorok iz pokrajine Galileje koji je bio raspet i iznova oživio. Na njemu su se doslovno ispunila proroštva. Židovski narod nema više koga čekati. Stari Zakon i hram nisu drugo nego privreme-no i prolazno razdoblje u otkupiteljskom promislu. Nema povratka na staro, Bog je razbio stare okvire, prešao uske etničke granice. Ljubav se izlila na svako ljudsko biće. Svi će biti jednakopravna braća u za-grljaju jednoga Oca. Nema razlike između Židova i Grka. Božji narod postaje sveopća, univerzalna zajednica onih koji ljube Boga i njegovu Crkvu po svem svijetu. S Kristom je započelo novo vrijeme, novo razdoblje, novi međuljudski odnosi. Staro pomalo umire…

Kako je samo zvučao govor Božjega velikana Stjepana. Mnoštvo se uzgibalo kao nemirno more. Protesti i urlici. Svi su

Sveti Stjepan

107

»SIVERIĆ« BR. 17 VJERSKI PODLISTAK

se doslovno urotili protiv Stjepana. Kako ga je samo promatrao Savao – kao ričući lav. Krenuo je za masom koja je Stjepana odvela u palaču velikog svećenika. Tu je Stjepan opet došao do riječi: “Da, Krist je Mesija. To potvrđuju Pisma. Vi ste ga na smrt predali, vi ste njegovi ubojice.”

stjepanova smrt

Kada to čuše kipjeli su od bijesa u srci-ma svojim i škripali zubima na njega. A on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i vidje Slavu Božju i Isusa kako stoji Bogu zdesna, te reče: “Evo, gledam otvorena nebesa i Sina Čovječjega gdje stoji Bogu zdesna”. Na to oni podigoše silnu viku, začepiše sebi uši te jurnuše jednodušno na njega. Izbaciše ga izvan zidina grada i kamenovaše. Svjedoci odložiše haljine svoje do nogu mladića koji se zvao savao. Dok su kamenovali Stjepana on je zazivao i govorio: “Gospodine Isuse, primi duh moj!” Zatim kleče i viknu glasno: “Gospodine ne uzmi im ovo u grijeh!” Kada to reče, usnu u Gospodinu. Dj. Ap. 7,

A Savao se slagao s njegovim umor-stvom. Onoga dana nastade žestok progon Crkve u Jeruzalemu, te se svi osim Aposto-la, raspršiše po krajevima judejskim i sama-rijskim. A pobožni ljudi sahraniše Stjepana i prirediše nad njim veliku posmrtnu žalost.

Savao je pak pustošio Crkvu idući po pojedinim kućama, izvlačio je iz njih i muš-karce i žene te ih predavao u tamnicu. Dj. Ap. 8,

Mnogo ih je koji ne znaju što je značio istup divnoga mladića Stjepana, prvomu-čenika. Zašto ga slavimo odmah nakon rođenja Gospodinova? S njim, baš s njim, u času njegove smrti rođena je sveopća Kristova Crkva. Otvorila se prema širokom svijetu koji ju je čekao.

Što je mladoj, još uvijek neiskusnoj, Crkvi bilo potrebno? Trebalo je da se pojavi

glasonoša božanske istine, čovjek koji će brazdati bespućima Rimskoga Carstva, razumjeti i povezati Stožere zemlje, prenijeti snagu Božje riječi do ljudskih srdaca. Bio je rođen, jer su ga bole Stjepanove oči. On će još dugo divljati i progoniti Crkvu Božju, dok ga pred vratima Damaska ne zapljusne milost s neba. Bio je to pad svih dosadašnjih zavaravanja. Slijepilo od nekoliko dana, predstavljat će tamu duha dosadašnjih go-dina. Iznova zadobiven vid, označit će novo gledanje povijesti, sadašnjosti i budućnosti. Bio je to nekoć zamišljen dječak, bistrih očiju kao vode njegova Cidna, Savao iz Tarsa podno Taurusa u pokrajini Ciliciji u Maloj Aziji. Savao je njegovo židovsko ime. A osim židovskoga Savao, imao je i rimsko ime: Paulus – Pavao! – SVETI PAVAO: ZVI-JEZDA KOJA NE ZALAZI!

ime stjepan je grčkoga porijekla i zna-či “okrunjen”. zaštitnik je đakonâ.

fra STJEPAN MATIĆ

Cezareja Filipova, izvori rijeke Jordana u domovini prvomučenika Stjepana

108


pater petar periCa

ostadoše kroz cijelo 20. stoljeće najpopu-larnije hrvatske vjerske pjesme.

Godine 1901. Petar Perica sa 20 g. stupa u Družbu Isusovu. Novicijat obavlja u Velehradu, a daljnji studij u Karlsburgu u Austriji, potom u Bratislavi i Insbruku. Za-ređen je za svećenika 1914.g. Kao isusovac vrši različite službe u raznim mjestima: u Zagrebu, Travniku, Splitu, Šibeniku i Du-brovniku. Živio je svetim životom, tako da su ga još za života nazivali „svecem“.

zdravo djevo, kraljice Hrvata

Zdravo, Djevo, svih milosti puna, vječnog sunca ogrnu te sjaj. Oko čela zvjezdana ti kruna, ispod nogu stenje pakla zmaj.

Rajska Djevo, kraljice Hrvata, naša Majko, naša zoro zlata, odanih ti srca primi dar, primi čiste ljubavi nam žar.

Blažena si, jerbo sva si čista, zmijin dah ne okuži ti grud! Zvijezda sreće i nama da blista, noći grijeha mrak rasprši hud!

Rajska Djevo, kraljice Hrvata, naša Majko, naša zoro zlata, odanih ti srca primi dar, primi čiste ljubavi nam žar.

(padre Petar Perica)

Završio je svoj plemeniti život muče-ničkom smrću. Čim su ušli u grad strijeljali su ga u Dubrovniku partizani zajedno s još mnogim drugim uglednim Dubravčanima

Pater Petar Perica rođen je 27. lipnja 1881.g. u Kotišini kraj Makarske. Osnovnu školu završio je u Makarskoj gdje je započeo daljnje školovanje u građanskoj školi, a na-stavio ga 1895.g u Travničkom sjemeništu jer je izrazio želju za svećeničkim zvanjem. Već u toj dobi mladi Petar počeo je pisati stihove. No ono po čemu je zadužio čitavi hrvatski narod jest njegova pjesma „DO NEBESA NEK SE ORI“ koju je spjevao još kao gimnazijalac u Travniku za posvetu hrvatske mladeži Srcu Isusovu 1900.g.. Te se godine 160.000 hrvatskih mladića i djevojaka posvetilo Srcu Isusovu i pjevali su tu pjesmu kao pjesmu posvetnicu.

Godine 1904. Petar Perica spjevao je i drugu najpopularniju našu vjersku pje-smu „ZDRAVO DJEVO“. Obje ove pjesme

Pater Petar Perica (1881 – 1944

109


na otočiću Daksi 25. listopada 1944.g. Među strijeljanima uz patera Pericu bilo je još šest svećenika.

Kad su ih poredali pred streljački vod, po grupama (a samo u listopadu te godine tri dana zaredom su vršene egzekucije bez osude i suda) i kad su bezbožni zlikovci u njih uperili puške, prije neg je pala koman-da – Pali! , pater Perica je počeo pjevati TE DEUM (Tebe Boga hvalimo) što su svi u grupi jednoglasno prihvatili.

Iz srca mučenika kao samrtni krik za-orila se gromoglasno pjesma hvale Bogu i odjekivala borovim šumarcima otočića Dakse, koji je tog momenta više sličio na Golgotu. Prizor je bio pravi biblijski. Jedva da je pola pjesme otpjevano pala je ko-manda – Pali! A nastavak pjesme se više nije čuo jer je tada odjekivala nebesima na putu njihvih duša u Nebo!

(Priredio Mile Prpa)

te deum

Daksa! - Puščane cijevi u ljude, u neosuđene ljude uperene stoje. Obijesti crvenih bezboštvo nude, Daksa dršće - ziblje valove svoje.

Pedesetak duša zavezanih ruku, a valovlje se pjeni i otok tuče. Ono ćuti smrt, ćuti njinu muku, more se ziblje, a jugo mu huče.

I tad, Te Deum, pjesma se zače, pater Perica i druzi tik smrti, Boga hvale - nitko da zaplače,

prasak iz cijevi tek bezumlje vrti. Ubojice ćute, ko da strah ih hvata Rajska Djevo, Ti Kraljice Hrvata!

(Sonet Te Deum iz knjige Sonetna rap-sodija s 444 soneta posvećen žrtvama

na Daksi - M. Prpa)

sedam riječi sv. terezije avilske

◊ NEMOJ SE ZBUNITI

◊ NEKA TE NIŠTA NE UPLAŠI

◊ SVE PROLAZI

◊ BOG SE NE MIJENJA, OSTAJE UVI-JEK ISTI

◊ STRPLJIVOST SVE POSTIŽE

◊ TKO POSJEDUJHE BOGA, NIŠTA MU NE NEDOSTAJE

◊ BOG JE JEDINI, POTPUNO DOSTATAN

Sv. Terezija je u svoj život utkala ovih sedam riječi. Po njima je živjela sve do svoje

smrti. Crpila vjeru, snagu i ljubav iz svake riječi i trudila se da održi onaj svoj smisao, da ugodi Bogu i bratu čovjeku. Nije se dala smesti, niti je posustajala u pomaganju potrebitima. Znala je da život brzo prolazi. Vjerujući u Jedinoga Istinskoga Boga, sve je lakše postizala. Ona je znala tko posjeduje Boga da mu ništa neće nedostajati jer Bog nam je uvijek i u svakom trenutku dostatan.

Ovih sedam riječi se blisko povezuju. Dopunjuju u našem životu jednu cjelinu ko-ja oplemenjuje i usmjerava svakog od nas. U prvoj riječi nailazimo na riječ “nemoj se

110


zbuniti”. Mi i jesmo često zbunjeni, zbunjuje nas onaj iznakaženi život bez Boga.

U drugoj riječi Bog nas hrabri “JA SAM ONAJ KOJI JESAM, OSTAJEM SA VAMA DO SVRŠETKA SVIJETA”. Ljudi su kroz vjekove željni mira, Isusa molitvom dozi-vali. To mnogi i danas rade i toga moramo biti svjesni – da nas u životu svatko može razočarati, a da nas Bog nikada neće razo-čarati. Kod Boga nalazimo sve ono što nam olakšava ovozemni život i hrabri nas da bi došli do istine, ljubavi i mira.

U trećoj riječi nas se upućuje na pro-laznost. Često su nam nametnuti strah i nemir. Znamo reći i da nam vrijeme brzo prolazi. Svi smo nezasitni, puno toga želi-mo i u svemu tome smo izgubljeni. Što je još gore, mi gubimo i dragocjeno vrijeme. Koliko bi se toga dobroga dalo proživjeti, za život ovozemni i za Nebesko kraljevstvo.

U četvrtoj riječi nam se potvrđuje da se Bog ne mijenja. Ostaje uvijek isti jer kako bi mi vjerovali u Boga da se on stalno mijenja. Kroz naše živote imamo loših iskustava sa ljudima, kao i sa nama samima. Možemo samo zahvaljivati dragom Bogu – hvala Tebi dragi Bože što se možemo na Tebe osloniti. Od Tebe nam sve dolazi. Ti si na-ša jedina nada, ljubav i istina. Samo Tebi vjerujemo i u Tebe se uzdamo.

Strpljivost nam je dar od Boga, sa njom sve postižemo. Sjetimo se onih riječi “str-pljen - spašen”. Ta vrlina je poklonjena od Boga. Donosi nam plodove na Zemlji i one za Nebo. Mnoge duše su spašene, i to one koje su imale strpljenja i ljubavi.

Šesta riječ nam naglašava da onaj tko posjeduje Boga, njemu ništa ne nedostaje. Posjedovati Boga znači da smo nagrađe-ni blagoslovom i da nas Duh Sveti vodi i upravlja sa nama.

Sedma riječ nas potpuno povezuje sa ostalim riječima. To moramo stalno po-tvrđivati, sa našom vjerom i ljubavi pre-ma svakom čovjeku. Bog je sa nama kroz

molitvu i ne bi smjeli zaboraviti da je jedini i potpuno dostatan,

Ovih sedam riječi se blisko povezuju. Upotpunjuju naše živote i uvode nas u mir-nu i sretnu duhovnu budućnost. Vrata Neba su stalno otvorena. Uz svetu strpljivost sve se lakše postiže, i sigurnost i sloboda. Ne-staje zbunjenost i strah jer Bog je uvijek isti. Nikad se ne mijenja i uvodi nas u spoznaju milosrđa i ljubavi.

Marija Grcić, rođ. Topić

111


sveti petar i pavao(29. lipnja 2009.)

Sveti Petar je bio ribar, pravim imenom Šimun, vjernik židovske vjere, rodom iz gradića Betsaide, sjeverno od Galilejskog jezera, a živio je u kući u blizini jezera u Kafarnaumu. Evanđelja donose kako ga je Isus zapazio dok je lovio ribu te ga pozvao riječima: “Pođi za mnom … učinit ću te riba-rom ljudi.” Petar je ipak ostao nagle naravi te se znao i suprotstaviti Isusu, osobito kada nije bio spreman prihvatiti Isusov kraj na križu. Ime Petar dobio je zbog uloge koju mu je Isus namijenio, a o tome smo čuli u današnjem evanđelju. Kasnije je postao rimski biskup i prvi papa. Kako evanđelja donose, Petar je uvijek onaj koji nastupa u ime apostola i već je iz toga vidljiva njegova uloga svojevrsnog vođe. Jedan je od svje-doka praznoga groba te mu se Isus među prvima ukazuje nakon uskrsnuća.

Djela apostolska izvješćuju da je Petar bio prisutan kod silaska Duha Svetoga o prvim Duhovima te je počeo držati govore koji su obraćali tisuće ljudi. U toj se knjizi također čita kako je liječio bolesnike, pa su ih ljudi iznosili na trgove da Petrova sjena padne na njih i budu izliječeni. Zbog svog je propovijedanja bio bačen u tamnicu. Herod Antipa htio ga je drugi dan pogubiti te tako pridobiti narod za sebe, no anđeo ga između četiri stražara izvodi kroz vrata, odvodi do Markove kuće, gdje je prva Crkva cijelu noć molila za njega. Petar je potom otišao iz Jeruzalema i tako se spasio. Kasnije je propovijedao u Cezareji i Antiohiji, da bi na koncu završio u Rimu, gdje je 64. godine, za vrijeme cara Nerona, podnio i mučeništvo.

O Pavlovu životu najviše nam poda-taka daju Djela apostolska. Prema njima,

Pavao je bio iz Tarza (u današnjoj južnoj Turskoj, tada u Rimskom Carstvu). Zvao se Savao, što odgovara hebrejskom imenu Ša-ul. Latinsko ime Pavao uzeo je vjerojatno za boravka na Cipru (Dj 13,9). Bio je židovski student Talmuda, izučio je zanat za izrađi-vača šatora. Spada među prve progonitelje kršćana, jer je kao vjerni Židov u njima vidio veliku opasnost. Na putu u Damask, kamo je krenuo uhititi grupu kršćana, doživio je viđenje, nakon čega slijedi proces njegova obraćenja. Odmah u Damasku se krstio i počeo naviještati Evanđelje. No apostoli, kojima je Pavao bio poznat samo kao pro-gonitelj, bili su sumnjičavi. Pavao je navije-štao evanđelje i Židovima i poganima, dok su ostali apostoli smatrali kako je najprije potrebno postati Židov, a tek onda kršća-nin. Stoga se događa susret u Jeruzalemu na kojem se Pavao suprotstavlja Petru, koji na koncu popušta te Pavao dobiva dozvolu da naviješta i poganima. Apostoli sada shvaćaju i vide da im od Pavla više ne prijeti nikakva opasnost.

O Pavlovu životu najviše govore Djela apostolska, ali Pavla je moguće upoznati tek kroz njegove poslanice, pisma vjernici-ma koje je upoznavao na svojim misijskim putovanjima. Te poslanice postale su dio Novoga Zavjeta, a u njima Pavao odgovara na konkretne probleme koji bi zahvatili pojedinu crkvu ili pojedinca. No i u njima nalazimo podosta biografskih podataka o samom Pavlu; sam prepričava svoj do-življaj susreta s Kristom (Gal 1, 11-24), potom pripovijeda o svojim putovanjima i susretima s Petrom i ostalim apostolima u Jeruzalemu. Konačno, govori o nevoljama

112


koje je doživljavao na putovanjima, primje-rice, kako je više puta bio bačen u tamnicu, bio bičevan, kako je doživio nekoliko bro-doloma i slično. U Poslanici Rimljanima spominje nakanu da nastavi putovanje do Španjolske, a Rim mu je bio jedna od točaka na tom putu. Na toj točki se i zadržao. U Rimu je bio u zatočeništvu, a predaja govori i o mučeničkoj smrti. Tu mu je 65. godine mačem odrubljena glava. To je vjerojatan podatak budući da je Pavao za sebe izjav-ljivao da je rimski građanin, pa je tako bio i pogubljen na način koko su se pogubljivali punopravni građani Rima.

No tko su zapravo sveci koje danas slavimo? Sveti Petar i Pavao su prije sve-ga bili svjedoci Krista uskrsloga, a da bi išta mogli posvjedočiti, morali su imati iskustvo toga što svjedoče. I jednome i drugome Krist se nakon uskrsnuća objavio i tek nakon te objave počinje proces njihova obraćenja. Objava Krista uskrslog nije ih učinila nekim super ljudima koji su postali imuni na probleme i zamke ovozemaljskog života. Ta objava im je možda pomogla da se s tim zamkama lakše nose, ali bez osob-nog zalaganja ništa ne bi postigli. O tome najbolje svjedoči sam Pavao u poslanici Timoteju koju smo danas čuli. Jasni kaže kako je Gospodin onaj koji mu je dao milost da vjeruje, ali na njemu je bilo da tu vjeru sačuva. Tako je i sa svima nama. I nama Gospodin svima daje milost da vjerujemo, ali na nama je hoćemo li čuvati tu vjeru ili ćemo se prilagoditi svijetu kojemu ta vjera, kako onda tako i danas, nije baš najpriklad-nija. I stoga veličina svetih apostola nije u tome što su imali neposredno iskustvo Isusa Krista nego u tome što su tog Krista, unatoč svim svojim ljudskim ograničenjima i manama, unatoč svim poteškoćama na koje su nailazili, spremno podnosili uvijek i dalje.

U svoj svojoj veličini, apostoli Petar i Pavao bili su samo ljudi poput mene i tebe,

brate i sestro. Jedan polupismen težak, drugi visokoobrazovani gospodin. Petar je bio ribar, a Pavao visoko naobraženi te-olog. Pripadali su istoj vjeri, ali bez nekog iskustva vjere, stoga obični, svagdašnji ljudi. A takve ljude vjera ne zanima baš previše u svakodnevnom životu. Važnije im je ono što im svaki dan nosi, to jest kako pribaviti kruh svagdašnji, kako prehraniti obitelj i živjeti životom dostojnim čovjeka. Ne shvaćaju niti razmišljaju o tome kako je to moguće i u vjeri.

Zašto? Vjera je zahtjev. Postavlja pravi-la koja ne idu linijom manjeg otpora i nisu uvijek laka, a odgovornost čovjeku nikad nije bila baš najdraža. Zato Petar i viče na Isusa: “Odlazi od mene, jer sam čovjek grešnik”. Pavao također, unatoč svojoj na-obraženosti, izbjegava promišljanje vjere. Bježi u fanatizam. To mora biti tako i nikako drugačije. Ide linijom manjeg otpora i ne ostavlja mjesta promjeni, a čovjek koji vje-ruje mora se mijenjati. Umjesto ljubavi koju Sveto Pismo nalaže, on progoni i zatvara. U čemu je onda njihova veličina? Kad su doživjeli preokret?

Preokret se dešava Božjom intervenci-jom u njihovim životima. Isus poziva Petra da pođe za njim, Pavla ruši s konja i upućuje ga da bude njegov navjestitelj. No ni nakon toga nije sve bilo sjajno i bajno. I jedan i dru-gi ostali su ljudi koji se još uvijek ne mogu pomiriti s onim što Bog od njih traži. Sjetimo se samo kako se Petar suprotstavlja Isusu te ne prihvaća ono što Isus govori. Griješio je, plakao, suprotstavljao se Isusu i kajao, bježao od njega i vraćao mu se. No ni nakon najtežeg razočaranja, Isusove smrti, nije odustao, jer ga je Isus uporno tražio. Na Duhove je doživio iskustvo Duha Svetoga, primio darove Duha te kroz te darove po-činje promišljati svoju vjeru. Sada polako shvaća kako se vjera ne protivi svagdanjem životu, nego ga ispravlja. Svakodnevnicu je moguće živjeti ispravno samo u vjeri i

113


koliko god to bilo teško, jedino takav život je spasonosan.

Svi mi ovdje deklariramo se vjernici-ma. Tu smo kako bi smo obilježili blagdan velikih apostola. Ovo je prilika da se zapi-tamo jesmo li vjernici samo nedjeljom i o blagdanu ili smo vjernici svakodnevno. Svima nam je dana milost da vjerujemo, ali uzalud nam ako ne čuvamo tu milost. Svi smo, hvala Bogu, živi, ali dokle ako danas odlučimo da više nećemo jesti i piti. Tako je i s vjerom. Vjera je zahtjev koji pred nas stavlja brigu za bolji svijet. Apostoli su ve-liki zato jer su se trudili ispuniti taj zahtjev. Nisu veliki zato jer im je stalo da ih slavimo i častimo. Jedino im je stalo da slijedimo njihov primjer te se i mi potrudimo reći popu da je pop, bobu da je bob. Zbog toga su oni danas pred nama. Mi smo vjernici, ali ravnodušno ćemo popuštati pred sva-kodnevnim navalama grijeha. Vjera, kojoj je glavna odlika borba za život, ostat će nijema pred raznoraznim zlima koja su postala svakodnevnica. Umiremo i izumiremo, a jedan od glavnih razloga tome je grijeh u nebo vapijući, zlo pobačaja. No vjera šuti i dozvoljava da se to zlo ne naziva zlom nego slobodnim opredjeljenjem žene. Tužimo se da nam je ovako i onako, no vjera šuti. Svima su nam usta puna mita i korupcije, no kad se o nama radi, onda to nisu mito i korupcija, nego sposobnost snalaženja u životu. Tužit ćemo se na mlade kako u ništa ne vjeruju i kako žive svakako, ali nećemo posvetiti vremena svojoj djeci. Za to će se društvo pobrigati. I tako bi smo mogli na-brajati unedogled. I unatoč svemu mi smo vjernici koji štuju likove svetog Petra i Pavla.

Nisu ni apostoli bili drugačiji, ali kada su prihvatili Boga, prihvatili su i žrtvu, baš kao što ju je i Isus prihvatio. Nijedna žrtva nije laka, a Petar i Pavao svjedoče da je moguće postati novi čovjek u Bogu, ali to se postaje tek kroz iskustvo vjere. I mi mo-žemo steći iskustvo vjere i postati novi ljudi.

Apostoli su nam u tome nastojanju uzor, ali i moćni zagovornici kod Boga. Stoga, dok štujemo ova dva velikana, spomenimo se i svog krštenja, na koljenima pokušajmo doživjeti Boga, te kad ga doživimo, budimo spremni i drugome ga navijestiti. Tako će-mo najbolje štovati ove velikane, ali ćemo i sami postati veliki. Amen.

fra Damir Čikara, župni vikar u Drnišu

114


Hrvatski prostori tragom dalekiH milenija

Crkva Kristova u početku je bila u uskim granicama Palestine, a onda se po-čela širiti na sve strane. Crkvene granice rimske pokrajine Judeje pucaju po svim šavovima, jer Božja “riječ nije okovana”. “Brzo trči riječ njegova”… Isus je Apostoli-ma izdao naloge: “Idite po svemu svijetu i propovijedajte Evanđelje (blagu, radosnu vijest) svemu stvorenju”…

Od male “lađe” u Jeruzalemu, nara-sla je velika LAĐA – CRKVA koja poput prekooceanskog broda neustrašivo plovi

svim morima i oceanima, često puta šiba-na protivnim vjetrovima surove i vjetrovite povijesti…

Crkva Božja u saloni do razorne 614. godine

Koliko se zna imena solinskih biskupa popisana su u pet kataloga. Pa ipak, još uvijek nikomu nije pošlo za rukom dati vjerodostojan kronološki popis pastira sa-lonitanske crkve. Stare kataloge nagrizao je zub vremena, a u nove su se unosila imena biskupa koji nikada nisu ni postojali.

Ipak za mnoge znamo. Primus je naslijedio Dujma (koji je došao iz Sirije). Pronađen mu je i sarkofag. Poslije 530. godine u Saloni je biskupovao biskup Go-jan. U Manastirima su nađena dva natpisa s njegovim imenom. Njegov nasljednik Simfonije dovršio je gradnju grobljanske bazilike, a zajedno sa svojim nećakom, kasnijim nasljednikom Hezihijem, sagradio je gradsku baziliku. O tome svjedoči do danas sačuvani natpis.

Hezihije je čuvena i ugledna osoba. Dopisuje se s papom Zozimom, koji mu daje upute o dijeljenju svećeničkih redo-va. Papa mu nalaže da tu odluku priopći i drugim biskupima koji potpadaju pod njegovu metropolitansku vlast. Bilo je to 418. godine. to je dokaz da je solin već metropolija.

Hezihiju iz progonstva piše i sveti Ivan Zlatousti (†407.). Moli ga da pomogne Cr-kve na dalekom Bliskom istoku, kako je i do tada činio. Zaista, veliko i hvalevrijedno

Glava Herakla (I. stoljeće poslije Krista) nađena godine 1860. u Čitluku kod Sinja (Colonia Claudia Aequum)

115


priznanje! Ovaj se biskup dopisivao i sa svetim Augustinom u žarkoj Africi. (†430.).

Godine 493. papa Gelazije piše solin-skom biskupu Honoriju da suzbije Pela-gijevo krivovjerje koje se širi pokrajinom Dalmacijom. Honorije otpisuje da je papa krivo obaviješten, da stanje nije tako kao što on zamišlja. Da, ali je čista istina da u svim vremenima na Kristovu Crkvu nasrću razjareni i grabežljivi vuci.

te godine ubijen je i kralj odoakar, koji je 476. preuzeo vlast u italiji i srušio zapadno rimsko carstvo. A on je bio vođa Germana.

Stjepan je prvi solinski biskup koji se zove nadbiskupom, a upravljao je od 510. – 527. godine. Naslijedio ga je Honorije II., koji je u Solinu održao dva pokrajinska sa-bora, 530. i 533. godine. Na njima nastupa kao nadbiskup – metropolit. Iz zaključaka sabora prilično se vidi stanje Crkve u nadbi-skupiji, odnosno metropoliji. Na primjer: bi-skupi ne smiju opterećivati svoje crkve bez nadbiskupova odobrenja, što bi imao biti dokaz da su to samovoljno činili. Svećenici i biskupi ne smiju bez opravdanog razloga dolaziti u Solin i Ravenu. Ne smije se rediti više svećenika nego što je potrebno. Nije dakle bio nedostatak svećeničkog zvanja! Ni biskup ni svećenik ne smije ostaviti svoju crkvu pa otići drugoj, što daje slutiti da se i to događalo. Dakle, bilo je svega po malo! Zaključak sabora potpisalo je i sedam bi-skupa os Dubrovnika do Siska.

Od godine 546. u Solinu je na biskup-skoj stolici otpadnik Frontinijan, arijevac. Car Justinijan najprije ga je protjerao u Egipat, a onda u Galiciju…

Eto, na žalost, bilo je i nezgodnih stvari koje su se događale u solinskoj Crkvi, nekoć zajednici divnih i hrabrih mučenika, Božjih svetaca i ugodnika, a to sve neposredno pri-je stravične oluje koja je stizala sa sjevera…

Već za slijedećeg biskupa, Teodora, Avari provališe u Salonu. Zaravniše je sa

zemljom. Razbijeni sarkofazi svjedoče što su u njima tražili: zlato, novac, nakite! Salo-na se nikada više nije podigla. vjetar je ra-znio smeće povijesti. Bilo je to 614. godine.

Novi kršćanski val, s pokrštenjem Hrvata, zaustavit će se malo podalje od tih velikih zidina, gore uz Gospin Otok na rijeci Jadro, i više po Kliškoj kosi, i niže u Putalju i Kaštelima, Biaćima. Salona je ipak posvećeno tlo. Jedna kap mučeničke krvi može oprati sve povijesne ljage…

Sve u valovima, kao bujica, krenula je seoba naroda. otvorili su je Huni 375. godine. Bio je to strahoviti nalet olujnog vihora. Za sobom su ostavljali ruševine i razvaline. Za tim stravičnim razaračima vladala je samo tišina groblja. Suvremenik Agatije piše da se po selima više nije čuo ni lavež pasa.

Godinu dana poslije njih prešli su Du-nav Zapadni Goti. Kojom su se samo brzi-nom kretali pokazuje činjenica da već 412. godine imaju svoju državu u dalekoj Špa-njolskoj. Nakon toga u pokretu su Istočni Goti i Gapidi. Zapadno rimsko carstvo pada 476. Ruši ga Odoakar, a njega Teodorik. Ovoga je zdrobio Bizant 553. godine. Dese-tak godina kasnije dižu se Avari i prijete čak Carigradu. Strašna je to bila vojska, svega dvadeset tisuća ljudi, ali su pred sobom sijali strah i trepet i gonili Slavene kao krdo i pomoću njih osvajali grad za gradom. Među tim Slavenima bilo je i Hrvata.

Kad je Hagan, avarski vojskovođa, zaposjeo Carigrad, car Heraklije pozove u pomoć Hrvate, koji su imali svoju dobro uređenu državu, Bijelu Hrvatsku, sa sjedi-štem u Krakovu na rijeci Visli. Godine 626. Bizant uz pomoć Hrvata pobjeđuje Avare, a Hrvati, malo – pomalo, postaju slobodan narod na svom povijesnom prostoru.

fra Stjepan Matić

116

pisma prijatelja lista


obogatio lijepim fotografijama. Iako to traži trošak, uvijek se nađe po koja kuna za tako-ve drage i korisne duhovne izlete. Obogatio si list mnogim fotografijama prve pričesti, vjenčanja i sličnih događaja. Ni župska kronika nije pofalila; moje je uvjerenje da je tvoj list “Siverić” pravi župski list.

Sjećam se i tvog “Slivna”. Neka te Bog blagoslovi, zajedno s Tvojim Siverćanima. Pratio te blagoslov Nebeske Kraljice drage Gospe i pomoć patronâ sv. Petra i Pavla.

Od srca pozdravlja starifra Vjeko Vrčić

Požega, 23. srpnja 2009.

poštovani brate stjepane!

Ne valja Vam biti ni star ni bolestan – kao što sam to ja – jer se tada zaboravljaju mnoge stvari i mnoga zbivanja, koja ne bi smjela ostati u zaboravu. Tako Vam bijaše sa mnom u netom minulom vremenu. Iako je Vaš “Siverić” stigao na vrijeme i donio mnoge novosti i pozdrave u moje podne-blje, ja ostadoh bez odgovora.

Što onda na vrijeme ne učinih, ili zbog raznoraznih sitnica ne obavih, to sada či-nim. Istina s velikim zakašnjenjem. Vaš je “Siverić” ipak našao adresu i put do mene, iako ne bijaše moje zahvale za prijašnji broj.

Sada odmah otpisujem po primitku i listanju novog broja Vašeg čudesnog “Si-verića”. Kao i uvijek, tako i sada, Vi ste neumorni istražitelj novih ciljeva i putova, kojima vodite svoje Siverćane. Gdje već niste bili? Obašli ste cijelo Hrvatsko podne-besje, a prešli ste i naše granice, da svoje vodite i dovedete k tolikim ciljevima, koji

Đakovo, 30. lipnja 2009.

poštovani gospodine župniče,

Vjerujem da ste jučer svečano prosla-vili blagdan svoga nebeskog zaštitnika sv. Petra apostola. I mi smo jučer u našoj crkvi sv. Petra apostola proslavili ne samo njegov blagdan kao zaštitnika naše katedrale, već i svećeničko ređenje. Ove godine imamo dvojicu mladomisnika za Đakovo, a još su dvojica mladomisnika iz našeg sjemeništa, ali jedan je za Srijem ređen u Srijemskoj Mitrovici, a drugi za Suboticu, ređen jučer u večernjim satima.

Zahvaljujem Vam za Vaš župski list, koji sam primio uoči Petrova. Odmah sam pročitao članak o Vašem hodočašću u Vu-kovar i Bošnjake. Ujedno Vam zahvaljujem što ste objavili faksimil moga pisma Vama, od 01. siječnja 2009.

Jednu ste pastoralnu godinu uspješno priveli kraju.

Želim Vama i Vašim suradnicima kako u uredništvu župskog lista, tako i u samoj Župi, obilje Božjeg blagoslova, i ostajem odani Vama

msgr. Luka Marijanović, prof

Imotski, 06. srpnja 2009.

dragi fra stjepane!

Iako godine idu naprijed, tvoj žar da pomogneš svojoj župi i pisanim putem nije se ugasio. Primio sam Tvoj list “Siverić”, bogat sadržajem kao i svaki broj. Utisnuo si na njegove stranice rad unutar župe, nisi zaobišao koristan rad izvan župe. Opisao si preko suradnika korisna hodočašća. Sve

117

»SIVERIĆ« BR. 17 PISMA PRIJATELJA LISTA

su njima i Vama bili čudesni i divni. Sretan Vam put i u budućnosti – na sve četiri strane Hrvatske i svijeta!

Nakon povratka u svoj Siverić, sve ste marno i stručno ubilježili u svoj “Siverić”, da ništa ne ostane zaboravu na raspolaganju. Neka bude ovjekovječeno i Vama na znanje i Vašim domaćim Siverćanima na radost.

Pozdravljam i radujem se ovom broju – i onom prijašnje, koji je listan i prolistan. Hvala za obadva broja! Hvala uopće, što stižete misliti na tolike po cijeloj Hrvatskoj i svijetu.

Posebno hvala, što svoje mlade volite, što s njima obilazite Hrvatskom i svijetom, što pred njihove oči stavljate svoj “Siverić”, da ih podsjetite, gdje su sve bili, i kamo bi još morali krenuti, da ne bi ništa ostalo bez njihove prisutnosti – jasno pod Vašim divnim vodstvom.

Dok Vam zahvaljujem na poslanim brojevima, dotle se s Vama radujem svim ciljevima, kojima su bili upravljeni Vaši ko-raci i koraci Vaših suputnikâ.

Vas i sve Vaše Siverćane od srca po-zdravljam i želim Vam sretan put prema novim ciljevima, do kojih ćete stići ove, ili budućih godinâ. Na Vašem putu i putovanju neka Vas prati dobri Bog i neka Vas žive i zdrave uvijek kući vrati i dovede.

p. Zlatko Papac

Split, 13. kolovoza 2009.

poštovani fra stjepane!Srdačno Te i bratski pozdravljam s

našim dragim i toplim pozdravom MIR I DOBRO! Evo, iznova u mojim rukama Tvog dragog siverskog župnog lista, sada u mo-jim rukama na drugoj lokaciji i u drugoj i novoj pastoralnoj župničkoj službi. Iskreno Ti govorim, uvijek me silno vesele svećeni-ci-franjevci pastoralci koji vole “štivo”, riječ i knjigu pročitah: “poštuj knjigu pa će i tebe s knjigom poštivati!” U tom duhu silno se

veselim Tvom pothvatu i sadržaju koji je raznolik u LISTU ŽUPE SIVERIĆ, pročitao sam u hipu izvrsnu povijesno-katehetsku reportažu s Hodočašća u Slavoniji, i sam se spremam u listopadu organizirati ho-dočašće u mučenički i herojski VUKOVAR sa svojim župljanima iz Splita – Poljud. Na kraju još jednom čestitam i radujem se, i pozivam Te ako možeš uskladiti svoje pa-storalne obveze na promociju moje knjige “IZ TAME U SVJETLO” – problem droge i ovisnosti! U moje drage Hrvace, 18. rujna u 19.00 sati u crkvi Gospe Žalosne.

U Kristu i sv. Franji, Tvoj fra Ante Kekez

Split, kolovoz 2009.

poštovani fra stjepane!

Najsrdačnije Vam se zahvaljujem na toplom gostoprimstvu koje ste nam uprili-čili prilikom proslave zaštitnika Vaše župe sv. Petra apostola u Siveriću.

U našem Splitu svečana sv. Misa bila je u večernjim satima u konkatedrali sv. Petra koju je predvodio naš nadbiskup splitsko-dalmatinski, metropolit msgr. dr. Marin Ba-rišić, koji je svoju homiliju završio riječima: sv. Petre i Pavle molite Gospodina da i mi budemo živi kamenčići u tvojoj Crkvi i čvrst oslonac onima koji su u našoj blizini. Sa ovim mislima ja Vas srdačno pozdravljam i želim daljnji uspjeh u Vašem požrtvovnom radu u Vašoj župi, u godini koju je sv. Otac papa Benedikt XVI. proglasio godinom sve-ćenika za koje ćemo se i mi moliti.

Mir i svako dobro želi VamJozo Parlov – “Deco”

Slivno Imotsko, kolovoz 2009.

dragi fra stipe!

Ovaj put Vam se zahvaljujem za Vaš list “SIVERIĆ” i čestitam na Vašem trudu i

118

PISMA PRIJATELJA LISTA »SIVERIĆ« BR. 17

radu. Puno ste napravili i prošli kilometara dok ste udovolji svakom vjerniku.

Pozdrav Vama i Vašim župljanimaVlado Nogalo

Slivno Imotsko, rujan 2009.

poštovani fra stjepane!

Čitao sam Siverić br. 16. vi ste divan čovjek. Bog Vam blagoslovio Vaš rad i udi-jelio zdravlje!

Pozdravlja Vas vašAnte Parlov - Ćokan

Rijeka, 12. listopada 2009.

poštovani, fra stjepane!

Narodna poslovica kaže: “Nije važno što se pjeva, nego tko pjeva?” Možda je ta poslovica nekada imala smisla. A danas?

Nastoji se olako kritizirati Crkvu, rela-tiviziraju se vrijednosti koje Crkva zastupa.

Nama, kao vjernicima, dužnost je braniti svoju vjeru, sačuvati dostojanstvo, poštivati čovjeka i obitelj, širiti ozračje Kri-stove ljubavi, uvažavati različitosti, poticati toleranciju. Ne smijemo zanemariti nepro-cjenjivu ulogu Crkve u društvu po svem svijetu.

Vezano za to moram istaknuti moje rodno mjesto Siverić. Siverić je mala župa koja svojim životom i radom pridonosi ši-renju kršćanskih vrijednosti.

Veliko zadovoljstvo mi je promicati pravi život u mom rodnom Siveriću, upo-znavati prijatelje s tim malim mjestom bo-gate povijesti i kulture. Jedan od najboljih pokazatelja neumornog rada župe je župni list “Siverić”. Neopisiv je osjećaj sjesti i diskutirati s ljudima različitih profesija i svjetonazora o prilozima iz župnog lista. Svi se oni slažu u tome da je list “Siverić” svojevrsna monografija, koja u sebi krije mnoštvo korisnih podataka o župi i našoj Domovini, na što sam veoma ponosan.

Završavam rečenicom: Tuđe poštuj, a svojim se diči! Može li biti poštenije? Toga se držim i pozdravljam Vas fra Stjepane, Vaše brojne suradnike i sve čitatelje lista “Siverić”!

Tonći Dučić

119

dodatak listu

naši pokojniCi

Tužnim srcem javljamo rodbini, prijateljima i znancima tužnu vijest da je dana 29. 10. 2009. u 74. god. života preminuo naš voljeni suprug, otac, djed i pradjed

vlatko černivec (Crnjak)

1936. – 2009.Posljednji ispraćaj dragog nam pokojnika obavljen je dana 31. 10. 2009. god. na groblju Sv. Petar u

Siveriću. Ožalošćeni: supruga Milka (Zdenka), kćeri Agneza i Snježana, zet Ivan, unučad Ivana, Marina i Matko, praunučad i ostala tugujuća rodbina i prijatelji.Počivao u miru Božjem!

Blago u Gospodinu dana 19. 07. 2009. god. u 87 godini sklopila je svoje umorne oči naša voljena majka, baka i sestra.

ana ramljak rođ. mihaljević 1922. – 2009.

Pogreb drage nam pokojnice obavljen je dana 21. 07. 2009. god. na mjesnom groblju sv. Petra u Siveriću.

Ožalošćeni: sin Slavko s obitelji, kći Vjera Mihoć s obitelji, sestra Milica s obitelji, obitelj pok. brata Mile, obitelj pok. brata Ive, obitelj pok. sestre Anđe, obitelj pokl. sestre Kate. Unučad Ivana, Toni, Tanja, Dijana i Mate te ostala tugujuća rodbina i prijatelji.Počivao u miru Božjem!

ana tomić (1932. – 2009.)

Ana Tomić, rođ. Goreta rodila se 1932. godine u Kadinoj Glavici od majke Marije i oca Bože. Sa tri godine ostaje bez majke, a od šesnaeste počinje raditi u rudniku u Siveriću. Godine 1953. udaje se za Ivana Tomića – Ćimu i živi u Jabuci. Rodila je četvoro djece: Tomislava, Mariju, Slavicu i Vitu. Baka je osmero unučadi: Joška, Silvije, Hrvoja, Josipe, Jelene, Ivane, Anne, i Ivana i prabaka šestero djece: Marijane, Marina, Martine, Marijete, Patrika, Cvite i MarijeSvaka je riječ iz tvojih usta mudrost sama bila, životni nauk što tegobe i tuge su ti dale. Tvoje su ruke tako nježne i tople, a žuljevite i umorne bile, uvijek za zagrljaj otvorene, a na molitvu sklopljene.Hvala ti za svu ljubav i pažnju, za svaki savjet što će nas cijeli život pratiti. Ti si nam uzor kako prihvatiti sve muke živote i hrabro, s vjerom gledati u sutra.Vole te tvoji unuciJoško, Silvija, Hrvoje, Josipa, Jelena, Ivana, Anna i Ivan.

120

DODATAK LISTU »SIVERIĆ« BR. 17

Unučad s bakom Anom Tomić

Baka Ana s unukom Silvijom

121

»SIVERIĆ« BR. 17 DODATAK LISTU

Fra Lujo Šušnjara obavio je Prvu pričest u Siveriću 23. 06. 1974.

Sprovodna svečanost i ukopni obredi za fra Luju Šušnjaru, koji je poginuo u Bibinju, 24. 06. 1974. god. Siverić – Sinj: 26. 06. 1974.

122


prijatelji lista siverić

30. Ivan i Višnja Čuljak (Požega) 100 kn

31. Ante Tomić, pok. Mile 200 kn

32. Vlade Nogalo sa širom obitelji (Slivno Imotsko) 200 kn

33. Ante i Marija Nakić s svojom obitelji 200 kn

34. Ivanka Malenica (Drniš) 100 kn

35. Ana Šišić, pok. Frane Nakića 50 kn

36. Stana Andabaka, rođ. Ramljak 100 kn

37. obitelj pok. Roka Nakića 100 kn

38. Ante Bukarica, pok. Jose (Nova Gra-diška) 100 kn

39. Snježana Oršulić, r. Bukarica (Za-greb) 100 kn

40. Ivan (Ivica) Miličević (Šibenik) 500 kn

41. Zdenka Tomić 100 kn

42. Zdenka Topić (Cvjetni Dom – Šibenik) 100 kn

43. Ivan Topić, Šerif (Šibenik – Bilice) 50 kn

44. Vjera Mrđen 100 kn

45. Jelka Špec, rođ. Tomić Ratkovica 100 kn

46. Maca Aleksić, učiteljica u m. 50 kn

47. Seka Tomić, Jakišina 200 kn

48. Ljiljana Jerković, rođ Ivić (Slavonski Brod) 100 kn

49. Mirjana Grcić, rođ. Ivić (Badanj – Dr-niš) 100 kn

50. Marija Marić 70 kn

51. Miljenko Nakić, Antin 50 kn

52. Branko Odak (Đurđevac) 50 kn

53. Mile Odak, pok. Bože (Zagreb) 200 kn

54. Ivan i Anka Topić 400 kn

55. Krešimir Topić (Pregrada) 400 kn

1. Jozo Parlov (Slivanjac u Splitu) 200 kn

2. Gojko Lozina, zvonar crkve Presvetog Trojstva (Slivno) 200 kn

3. Mira Softić s obitelji 100 kn

4. Ana Mrđen, pok. Mate 100 kn

5. Mara Ramljak, ud. Ive 50 kn

6. obitelj Ivana Punceta 50 kn

7. Vjera Penga 50 kn

8. Nada Lovrić, rođ. Tomić 30 kn

9. Lidija Nakić 100 kn

10. Stipe Ramljak, pok. Ivana 100 kn

11. Mile Mrđen Milija 150 kn

12. Anka Novaković, ud. Ante 100 kn

13. Anka Radeljak, pok. Marka 50 kn

14. Branka Tonković, rođ. Ivić 50 kn

15. Anđelka Barišić, rođ. Mrđen (Solin) 50 kn

16. Miljenko Mrđen, pok. Ante 50 kn

17. Ivan Topić, pok. Josipa 250 kn

18. Mladen i Vlade Prpa 100 kn

19. Ante i Milka Tomić (Njemačka) 200 kn

20. Ante (Žuko) Tomić 100 kn

21. Zlatko Tomić, Milin (Šibenik) 100 kn

22. Marija Novaković, učiteljica 100 kn

23. Milenko Ramljak 100 kn

24. Mile Prpa, pok. Frane 150 kn

25. Milka Tomić, pok. Antiše 400 kn

26. Miro Ivić 100 kn

27. Krešimir Topić (Drniš) 100 kn

28. Ivan Šiklić, pok. Zvonimira (Zagreb) 100 kn

29. Vladimir i Anastazija Bukarica (Osi-jek) 200 kn

123


56. Ivica Dučić, Josipov (Zadar) 50 kn

57. Ivan Ramljak, pok. Željka 100 kn

58. Marija Rajčić (Split) 150 kn

59. Ivan Odak 100 kn

60. Ivica Radeljak s obitelji (Zagreb) 100 kn

61. Milenko Tomić, Dinin 100 kn

62. Tonći i Mira Dučić (Rijeka) 200 kn

63. Joso Ramljak, pok. Luke 50 kn

64. Katarina Bojčić, rođ. Ramljak 50 kn

65. obitelj pok. Vlade Černivca 500 kn

66. Dinko Tomić, pok. Antiše (Varaždin) 100 kn

67. Vladimir i Anastazija Bukarica (Osi-jek) 200 kn

68. Mile Prpa (Zagreb) 100 kn

69. Mara Mrđen, pok. Ivaniša 40 kn

70. Marija Lovrić, ud. Mirka 100 kn

71. Tonka Bukarica, ud. Tonća 50 kn

72. obitelj Milana Radeljaka 100 kn

73. Marija Plećković 40 kn

74. Marko Todorović 100 kn

75. Ana Tomić, ud. Stipe 200 kn

76. Tomislav Odak (Zagreb) 200 kn

77. Berislav Bukarica 50 kn

78. Mile Mrđen (Milija) 150 kn

79. Anka Novaković, ud. Ante 100 kn

80. Anka Radeljak, pok. Marka 50 kn

81. Branka Tonković, rođ. Ivić 50 kn

82. Ana Odak (Ivanova) 50 kn

83. Kata Tomić, ud. Ivana 50 kn

84. Tomislav Prpa, pok. Frane 100 kn

85. Ive Prpa, pok. Frane 100 kn

86. Stipe Prpa 100 kn

87. Ante Odak (Biskup) 200 kn

88. Karma Ramljak 300 kn

89. Ana Živković (Badanj) 100 kn

90. Marija Lilić (Zagreb) 100 kn

91. Manda Bukarica 100 kn

92. obitelj Anđelke Topić 50 kn

93. obitelj Mladena Topića (Sesvete) 50 kn

94. Marko Matetić s obitelji 100 kkn

95. Vito Mrđen (Bol – Brač) 300 kn

96. Ivan Mlađo Tomić 100 kn

97. Darko Topić (Bibinje) 100 kn

98. Ivanka Stojanac, rođ. Prpa 100 kn

99. Joso Ramljak, pok. Luke 50 kn

100. Katarina Bojčić, rođ. Ramljak 50 kn

101. Marica, rođ. Odak, pok. Marka 50 kn

102. Roko Lilić s obitelji 100 kn

103. Marijana Maca Aleksić 100 kn

104. Kata Peteržilnik 150 kn

105. Anđelka Pilić – Ramljak ud. Tonka 100 kn

106. Fani Ramljak – Kević (Drniš) 100 kn

107. Marija Grcić, rođ. Topić 100 kn

108. Josip i Jermina Tomić 200 kn

109. Stjepan i Kata Arambašić r. Tomić 200 kn

110. Tonći (Ante) Prpa 100 kn

111. Jela Nakić, pok. Bože (Šibenik) 100 kn

112. Valentin Nakić, pok. Bože (Zagreb) 100 kn

113. Anela Rodin, pok. Bože (Šibenik) 100 kn

114. Josip i Jermina Tomić (Supetar) 200 kn

115. Stjepan Arambašić i Kata, rođ. Aram-bašić 200 kn

116. Dinko Tomić (Varaždin) 100 kn

117. Mate Ramljak (Vodice) 100 kn

118. Milka Tomić Jakišina 200 kn

119. Marija Grcić 100 kn

124


za potreBe župe

1. Mile Odak, pok. Bože (Zagreb) 100 kn2. Marko Matetić s obitelji 100 kn3. Krešimir i Mirjana Topić (Pregrada)

300 kn4. Branimir Topić (Zagreb) 200 kn5. Ivica Mrđen s obitelji (Supetar)

200 kn6. Marijana Maca Aleksić 50 kn7. Tonći i Mira Dučić (Rijeka) 100 kn8. Anka Tomić, ud. Antige 120 kn9. Josip Ramljak (Zagreb) 200 kn

10. Ivica Mrđen, pok. Josipa s obitelji (Su-petar) 200 kn

11. Mile Mrđen, Bol – Brač 100 kn12. obitelj pok. Roka Nakića 200 kn13. Milka Tomić, ud. Ive 200 kn14. Jelka Špec, r. Tomić (Ratkovica) 100 kn15. Branimir Topić (Zagreb) 200 kn16. Stjepan i Kata Arambašić, r. Tomić

(Požega) 300 kn17. Stjepan i Kata Arambašić, rođ. Tomić

300 kn18. Martina Burić, r. Tomić 200 kn

za potreBe prilikom stavljanja pločiCa od ulaza u groBlje do

Crkve svetog petra

1. Marija Lovrić, ud. Mirka 50 kn2. Marija Marić, ud. Ilije 50 kn3. Seka Tomić, Jakišina 200 kn4. Karma Ramljak 50 kn5. Milka Tomić, Jakišina 200 kn6. Marija Novaković, ud. Ante 50 kn7. Ive i Boja Odak 200 kn8. Marija Bukarica, ud. Marka 50 kn9. Ana Odak, Ivanova 50 kn

10. Mira Odak, ud. Mladena 30 kn

11. Anka Tomić, Rejinca 50 kn12. Milica Tomić, ud. Ive 70 kn13. Milan Mićo Ramljak 100 kn14. Marko Todorović 40 kn15. Manda Bukarica, ud. Marka 100 kn16. Manda Mrđen, ud. Nikice 50 kn17. Ana Mrđen, pok. Mate 50 kn18. ada Mrđen, ud. Jere 50 kn19. Marija Odak, ud. Marka 50 kn20. Katica Mrđen, ud. Smiljana 100 kn

darovatelji za Barjak svetog Franje

1. Marica Ramljak, ž. Ivice 200 kn

2. Anđelka Đela Tomić, ud. Petra 50 kn

3. Mlađo Ivan Tomić, pok. Ivice 200 kn

125


goru ognji.

Ovih dana iz tiska je izašla treća po redu zbirka pjesama dugogodišnjeg člana uredništva lista Siverić Ivana Topića - pod naslovom GORU OGNJI.

Za naše čitatelje izdvojili smo iz te upra-vo izišle zbirke dio pjesme (dvije kitice) posvećene našim majkama.

Bijele okruge majkama petropoljkama

Odoše bijele okruge ugasla lica naših majki među oblake među zvijezde. Gledam ih : na leđima nose drvene kolijevke s dojenčadima. Peru pelene na nebeskim potocima i rijekama

O, drage bijele okruge! Ugasla lica naših majki. Lepršave zastave. Svijetli svjetionici. Rasuti snovi našeg djetinjstva.

I.T.

126


siverić – list župe sv. petra apostola siverić

izdavač:

Župa Svetog Petra Apostola – Siverić, 22321 Siverić, tel. 022 / 885 – 416

glavni i odgovorni urednik:

fra Stjepan Matić, župnik

uredničko vijeće:

fra Stjepan Matić, Marija Seka Tomić, prof. Karma Ramljak, Ivan Topić, Petar S.

Tomić, Ferdo Topić, Željko Lilić, Andrijana Nedoklan, Joško Nedoklan, Kristijan

Odak, Marija Čondić, Ante (Tonći) Prpa, prof. Josip Šiklić,

Mladen Bukarica, Berislav Lilić

lektor:

Mile Prpa

Fotografije:

fra Stjepan Matić, Berislav Lilić, Rosa Petković Vulić, Joško Topić, Ferdo Topić,

Milan Ramljak, Marinko Šindilj, Mladen Šiklić, dr. Aljoša - Mate Todorović i drugi

list izlazi povremeno, dopuštenjem crkvenih i redovničkih poglavara

narudžbe, suradnju i doprinose slati na adresu:

LIST ŽUPE SIVERIĆ, 22321 Siverić

grafička priprema:

Silvio Družeić

tisak:

JAFRA – PRINT d.o.o.

naklada:

1650 primjeraka

splitska Banka d.d. podružniCa drniš

devizna knjižica 2297 – 00410 – 9

list se održava dragovoljnim prilozima vjernika; te je

osloBoĐen plaćanja poreza

127


sadržaj

uvodnik

Uvodnik ........................................................................................................................1

CrtiCe iz povijesti

Siverski povijesni mozaik ............................................................................................2

pisani prilozi župnom listu

Hrvatski „pohod“ na Rim ............................................................................................6

Prva sveta pričest 31. svibnja 2009. ...........................................................................8

Blagoslov Gospina kipa ............................................................................................15

Siveriću u pohode ......................................................................................................20

Hodočašće u Drvar ....................................................................................................24

Blagdan sv. Ane u Kosovu ........................................................................................31

Svetište sv. Ive u Podmilačju .....................................................................................32

Sveti Bono zaštitnik Vukovara i Podunavlja .............................................................35

Hrvatsko vojno hodočašće u Lurd od 12. 05. do 19. 05. 2009. ..............................37

Meštrović ....................................................................................................................44

Mučenik s Dakse ........................................................................................................48

Kronika izgradnje crkve sv. Marije u biskupiji kraj Knina .......................................53

In hoc signo vinces! ...................................................................................................58

Idi i obnovi moju Hrvatsku ........................................................................................59

Kriza je došla k nama ................................................................................................62

Dan orhideja ...............................................................................................................64

Sakralni prostor posvećen dobrom ocu fra Anti Antiću .........................................67

Moje djetinjstvo sa stricem ........................................................................................74

Nevjerojatno, ali istinito… ..........................................................................................76

128


Ne propustite…„modra munja“ na otpadu ..............................................................78

Embrio na ultrazvuku(unuku Karlu) ........................................................................79

Franjo ..........................................................................................................................80

mladež i mladi

Školska priredba povodom obilježavanja Dana kruha u Pš Siverić .......................82

Kosci na Suhopolju u Siveriću ..................................................................................84


Iz župskog ljetopisa ....................................................................................................87

iz naše škrinje

Žetalice .....................................................................................................................103

vjerski podlistak

Tragom dalekih milenija ..........................................................................................105

Pater Petar Perica .....................................................................................................108

Sedam riječi sv. Terezije Avilske .............................................................................109

Hrvatski prostori tragom dalekih milenija ............................................................. 114


Pisma prijatelja lista ................................................................................................. 116

dodatak listu

Naši pokojnici........................................................................................................... 119

Prijatelji lista siverić ..................................................................................................122

Za potrebe župe .......................................................................................................124

Za potrebe prilikom stavljanja pločica od ulaza u groblje do crkve Svetog Petra . 124

Darovatelji za barjak svetog Franje ........................................................................124

Goru ognji. ................................................................................................................125

zaHvala

Zahvaljujem svima koji su nazočili bla-goslovu sakralno-duhovnog prostora sluge Božjeg o. Ante Antića.

Veliko hvala o. Vladimiru Tadiću koji je blagoslovio sakralni prostor. Hvala fra-trima koji su nazočili blagoslovu, a to su: fra Milan Ujević, fra Damir Čikara, fra Frane Samodol. Hvala fra Stjepanu Matiću i nje-govim suradnicima Ivi Šikliću (Pivi) i Ferdi Topiću. Hvala mojoj obitelji te gospodinu Davoru Sediću.

Zahvaljujem se svemogućem Bogu, što je preko njegove svetosti o. Ante Antića mene grješnika obratio da ovo izvedem i tako dam svoj doprinos na Božju slavu i slavu svetog Frane i Crkve kojoj je pripadao i služio do svetosti o. Ante Antić.

Hvala Ti, o. Ante! Lijepo si me vodio u mojim radovima te doveo do kraja!

Mile Todorović

zadnja strana korice: 21. 05. 2009. msgr. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski, svečano je blagoslovio novi mramorni kip Čudotvorne Gospe Sinjske

Documents

· bogataši znali tko će noćas doći na svijet, bili bi otvorili svoja vrata ovoj siromašici ... Nakon Drugog svjetskog rata obnov-ljen je rad osnovne škole. Kao učitelji tada