BlagdanSvAneICetnickaPobuna

8/19/2019 BlagdanSvAneICetnickaPobuna

1/9

I

I

• 7

TSKO

PODUSTAK: BLAGDAN SII. ANE I CElNICKA POBUNA 27.

SRPNJA

1941. (1)

l vlje n zlotinom

Sto

se to slavilo od 1945. do 1990., kao Dan ustanka naroda

Hrvatske

i

Dan us:tanka

naroda BiH, a

slavlje

obnavlja i

posljednjih

nekoliko

godina

uz

ppkroviteljstvo

isudioniStvo

osoba

jz

javnog

i

politidc:og Zivota današnje RH? Sto se zapravo

tada dogodilo

na

podrui ju

Uke

i

jugozapadne

Bosne

rasvjetlja

va nam,

s UZea

se

podatdma jz razlic:itih

povijesnih

izvora i

svje-

dOCanstava, Ante

Beljo Pi e:

Ame

Beljo

u mjestu

P o č i t e l j

kod G o s p i ć a

18.

i

19.

stu

denog 1941., dakle gotovo 2 mjeseca:

poslije

27. srpnja.

1941.

•

prv i oružani sukob ovdaJnjib

č e t n i k a

i

portizana.·od kDjih

su v e ć i n a

bili

Da1matin

ci

pod vodstvom

Vicka K r s t u l o v i ć a i Vice

Buljana, dogodio se L travnja 1942 (na

pravoslavni Veliki č e t v r t a k ) u mjestu Ma

rink.ovci udaljenom 10 km

od BosanUog

Grahova prema Livnu. Dak le 8 mjeseci

poslije Tl . srpnla 1941.

UniAknC fupc

Uništene su tupe

Bosanski

Petrovac - Dr

var, Bosansko Grahovo,

Kmjema

kod B0

sanskog

petrovca

i

Bori6evac u Lici - ubija

ni i protjerivani Hrvati i ostalo nesrpsko

pu

č a n s t v o .

U

navedcoim župama

okrutno

su

ubijeDa

sva

trojica

tupnika: v l č . Waldemar

Maximilian Ne5D u

Drvaru,

v l č . Juraj

G o s p o d n e t i ć u Bosanskom Grahovu i v l č .

Krdimir

Bari it

u

Kmjc:uši S

B a r i t i ć e m

su

ubijena i t ri pripravnika

na

s v e ć e n s t v o . Broj

ubijenih vjernika u tim župama

do

danas

nije u t v r đ e n . Urmtenjem tih č e t i r i j u župa

p r a k t i č k i je u.ni§tena

k a t o l i č k a

crkva

na č i t a -

vom

p x l r u ć j u i s t o č n o g dijela

uke ijugoza

padnog

dijela Bosne.

Tek

u novije vrijeme

pojavilo se je nekoliko knjiga o tim stra

danjima: pogrom u mjeuti

od od

prof.

Josipa J w j e v i Ć 8 ,

zbornik

o Bosanskom

Grahovu rv ti Dinare od Slavka Galiota i

Ante Orlovca ptocv.tl, prop sl i obnova te

knjiga Ane

[)rOOeO:

Kmjt:uM u T a i

nju.

Uz ove

knjige objavljen je i

veliki broj

radova na tu temu u mnogim

znanstvenim

-..ama (-.lei Ihval>kog btV


2/9

2.

JImr Mo8LQiO,..._

PODLISTAK:

BLAGDAN SV ANE I

CETNICKA POBUNA

27.

SRPNJ 1941. 2

o ijeni

h o d o č a s n i c i

Sto seto

slavilo

od 1945. do 1990. kao Dan ustanka naroda

Hrvatske

i

Dan ustanka naroda

BiH,

a slavlje obnavlja

i

posljednjih nekoliko

godina uz

pokroviteljstvo isudionistvo

osoba

iz javnog

i

politiCkog

tivota

danaSnje

RH?

Sto

se

zapravo

tada

dogodilo na podruCju Like i

jugozapadne

Bosne

rasvjetljava nam, s l u t e ć i se

podatcima

iz razliCitih povijesnih

izvora i

svjedo Ante BElJO,

mc

Navodimo s v j e d o č e n j e v e l e č a s n o g

Ž u p a n č i ć a

i z r e č e n o don Anti

B a k o v i ć u

u kaznion iCi 'Zenica, a obj av ljeno u

knjjzi A. B a k o v i ć D j e č a k s Drine .

Zagreb, 1996. na str. 403 - 405.

..Bio je 27. srpnja 1957. Tada sam . kao

bogoslov bio robijaš u KPD Zenici.

sam bio pri kra ju č e t v e r o g o d i š n j e

robije pa sam radio vani, na

g r a đ e v i n i ,

i dolazio u kon takt s našim o s u đ e n i m

s v e ć e n i c i m a :

bilo ih

je

tada u KPD-u

šezdesetak, a ja jedini bogoslov. Taj

dan mi robijaši nismo radil i

jer

se i u

zatvoru slavio Dan ustanka. Setao sam

u zatvorskom ..krugu sa

s v e ć e n i k o m

b a n j a l u č k e biskupije Branimirom

Ž u p a n č i ć e m .

P r e č a s n i Branko zna

li

što

se zapravo dogodilo na današnji

dan

kada

su narodi BiH digli o p ć e n a r o d n i

ustanak? Rekoh dane znam, a onda mi

moj dragi s ta riji subrat, s v e ć e n i k i

robijaš

r e č e

ovo: ,,Anto, ja sani

II

tom

d o g a đ a j u osobno sudjelovao, pa ti

i s p r i č a t i . Ti si od nas n a j m l a đ i .

pa

se

nadam da barem ti d o č e k a t i da ovo

nekome i s p r i č a š il i da napiše ako mi

ne budemo mogli.

Kada san

p r i č u p r e č a s n o g

Branka

Ž u p a n č i ć a , moram priznati da mu

nisam u prvi povjerovao. Naime,

sve škole, svi udžbenici, svi daci. cijela

BiH, cijela Jugoslavija kako su

toga dana naši narodi digli ustanak. A

p r i č a j e toliko banalna da se u nju goto+

vo ne može povjerovati . No, ja je

i s p r i č a t i iz p š t v ~ prema robijašu i

s v e ć e n i k u Branku - Z u p a n č i ć u , a povje

s n i č a r i

neka provjeravaju.

Prvo što mi je rekao jes t da to nije bio

nikakav ustanak naroda Bosne i

Hercegovine. nego napad (uglavnom

č e t n i k a i nešto partizana) na h o d u ć a

s n i č k i

vlak u kojem su katolici

z

Drvara, uglavnom žene i djeca,

na

dan

26. srpnja krenuli u obližnju kapelicu

Sv. Ane koja se nalazi u OštreJju - selu

udaljenu oko petnaest kilometara od

Drvara. Krenul i su malQm šumskom

prugom koja je u to vrijeme išla iz

P rij edor a p reko Sanskog Mosta i

K l j u č a do Bosanskog Petrovca i od

Bosanskog Petrovca preko Oštrelja do

Drvara. P o ~ l i oni tom prugom, bilo je

desetak vagona, u njima v e ć i n o m žene

i djeca, a medu muškarcima jedan

ustaša i dvojica domobrana , ali bez

oružja

je r

nitko nije išao u borbu nego

na

h o d u ć a š ć e

u Oštrelj. (u Oštreiju je

nekada bilo

r a d n i č k o

naselje.

tu

su

n e k o ć živjeli roditelji dugogodišnjeg

b a n j a l u č k o g

biskupa Alfreda Pichtera.

u Oštreiju je biskup i roden.)

;

Jama

G o l u b n j a č a

do danas nije još

istražena.

Zasigurno bi njeno istraživanje dalo

odgovore na nmoga

od

navedenih pitanja

Zbog n e p r i s t u p a č n o s t i p o d r u č j i m a

uništenih župa iz tog razdoblja vijest.o

smrti v l č . Nestora stigla je u Banja

Luku tek 10. listopada 1941., dakle dva

i pol mjeseca nakon njegova

m u č e n i š t v a . Tada je b a n j a l u č k i biskup

obavijestio sve biskupijske

s v e ć e n i k e

o

Što se zapravo d o g a đ a l o 27.

srpnja 1941.?

Na isti blagdan Sv. Ane 26. srpnja

1941. druga skupina drvarskih h o d o č a

snika

h o d o č a s t i l a

je kod kapelice Sv.

Ane na Oštreiju, mjestu na pola put a

izmedu Drvara i Bosanskog Petrovea.

do koga

je

takoder vodila u s k o t r a č n a

ž e l j e z n i č k a pruga iz Drvara koja je bila

gradena zbog prijevoza drveta do tvor

nice u Drvaru.

H o d o č a s n i k e je vodio v e l e č a s n i

Branimir

Ž u p a n č i ć r o đ e n

12.01.1912.

u Srebrenici - umro u Banja Luci

1990.), koji se tih dana našao u posjetu

v e l e č a s n o m

Nestoru u Drvaru. On

je

bio u to vri jeme od 1939. do

8.

svibnja

1945. župnik u Bosanskoj Gradišci,

kada je bio zatvoren od jugoslavenskih

k o m u n i s t i č k i h vlasti i izdržavao kaznu

u z1oglas.ooj kaznionici II Zenici

do

28.11.1957. U istoj kaznionici

i

u isto

vrijeme kaznu je izdržavao i don Anto

B a k o v i ć .

smrti župnika Nestora i · G o s p o d n e t i ć a i

odredio da za njih odsluže sv. mise i

da

ih se sjete u svojim molitvama, kako je

to

o b i č a j

se dozna za smr t nekog

s v e ć e n i k a Medut im, ni tada se ne spo

minje

v l č .

B a r i š i ć a , zbog

č i n j e n i c e

da

nisu imali tada još pouzdane vijesti o

njegovoj pogibiji

SvjedOCenje v l č Ž U p a n č i ć a

Kaldrma i Hmjadi. na tadašnjoj usko

t r a č n o j

pruzi izmedu

L i č k e

Kaldnne i

Drvara.

Evo što je o mjesto i

n a č i n u

stradanja

župnika Nestora napisao.partizan Stevo

B a b i ć u knjizi Drvar /941-1945

S j e ć a n j e

u č e s n i k a ,

Drva r 1972, II

svez., str. 207-208.:

..Bilo je svanulo, (27. srpnja 1941.,

nedjelja, op. A.B.) sunce je obasja

lo cijelu okolinu...

Č e t a

se sprema·

la za pokret prema tandarmerijskoj

stao

nici Trubar. Kada je č e t a stigla u rean

Ži(v)kovca, pojavio se

p u t n i č k i

voz. je r

pruga na tom dijelu nije bila pokidana.

U vozu nije p r i m i j e ć e n a vojska pa su

ustanici propustili voz prema Vagnju.

Na. ž e l j e z n i č k o j stanici Vaganj,

Damjan Z e 1 j k o v i ć sa grupom starijim

ljudi i omladinaca pokupio je sve put

nike iz voza. Medu njima su se nalazil i

u st aša Marko Š p i r a n o v i ć , k a t o l i č k i

sveštenik Petar Maks(sic ) j neki trgov

ci. Ova grupa je izvela iz voza strojo

v o đ u Lokšmita, č i j i je sin tada bio č l a n

KPJ i nalazio se kod ustanika. Grupa

Damjana Z e l j k o v i ć a na svo ju ruku

povela sve putnike ka

G o l u b n j a č i

i sve

ih. bez i č i j e g odobrenja. postrijeljala.

Nedvojbeno je da

je

, ,Petar Maks

zapravo župnik Weldmar Maximilian

Nestor. Njegov suborac Pero

B o l t i ć

u.

istoj knjizi na strani 222 piše:

Kada je voz došao na stanicu Vaganj,

Damjan Z e l j k o v i ć je sa starcima i žena

ma

1)

pokupio sve putnike iz ·voza.

Medu njima je našao vozovodu ustašu

Marka Š p i r a n o v i ć a k a t o l i č k o g sve

š tenika Petar Maksa i neke trgovce .

Prvu dvojicu i s t r o j o v o đ u Lokšmita su

streljati

Drvacski. odnosno b o s a n s k o p e t f o v a č k i

župnik W. M. Nestor, o soblje vlaka i

h o d o č a s n i c i odvedeni su iz vlaka na

stanici Vaganj i strijeljani u Trubaru te

b a č e n i u jamu G o l u b n j a č u . Koliki je

b io ukupan broj osoba teško je

r e ć i .

~ i h o d o č a g n j k a

godilo se to redovitim pastoralnim

tivnostima bratske suradnje s a

nikom susjedne župe

Kninu. Evo

o o tome

s v j e d o č i

Nestorov prethod

na tupi v l č . Grga

B l a ž e v i ć :

a (sam) se bio sprijateljio s franjevci

Kninu,

je r

su

mi bili

najbliži

i od

ke pastoralne

p o m o ć i .

pa sam svake

dine s više župljana

h o d o č a s t i o

na

agdan sv.Ane njezinoj crkvi na

osovu Polju kod Knina. Tu moju

su nastavio

je i.

pater Nestor, pa je

1941. otišao na sv. Anu k

II Knin

i

sutradan na 27.

1941.

(nedjelja

oI _ A.

B.) sjeo s

talim putnicima

..Sipadov vlak

kog kolosijeka

pUl

Drvara. na

Bosne,

Dalmacije

i

Like,

gdje oko Trubara. vlak bude od

č e t ·

ka zaustavljen i svi katol ici i musli

ni budu poubijani, a medu njima i

nik otac Nestor

ac Nestor jc pao kao žrtva vjernosti

ome zvanju i poslanju, je r nije želio

tavi ti svo je vj ern ike bet. ned je lj e

e iako je

p r e d o s j e ć a o

i bio upozoren

to da se nešto loše sprema. U

Ordinarijata B a n j a l u č k e bisku

je iz tog vremena stoji:

od

župnika II Kninu.

VII.1941. pošao

je

(Nestor) onamo

na svetkovinu sv. Ane - 26.VII. drži

misu. Tih dana planuo je usta

u Drvaru. Stogasu župnik iz Knina

drugi prijatelji savjetovali

da

ostane

d je , dok se situacija ne

r a z č i s t i .

tim. kako je 27.VIl. bil nedjelja

ne bi njegovi župljani ostali bez sv.

se, on

je

krenuo iz Knina jutarnjim

prema Drvaru. Na stanici

ubar. pobunj en ic i su napali v lak.

ega su izvukli iz vlaka, odveli i neda

od stanice umorili... Kao

s v e ć e n i k

je vrlo revan. a kao č o v j e k u svemu

prema svakome bez razlike vjere

pravan. Zato je bio kod svih oblju

jen, visoko cijenjen i poštovan.

to vrijeme su u Drvaru kao centru

vne industrije osnovanom u vrijeme

trijskeupraveu BiH uz Hrvatekato

ke živjeli

i

radil i mnogi Slovenci.

Poijaci, Nijemci i Austrijanci.

se kao mjesto njegova

~ u č e

Lubojstva župnika Nestora spo

ž e l j e z n i č k a postaja Trubar.

osno Vaganj. Trubar je širi pojam i

~ i r e p o d r u č j e sela. dok se

ma pos ta ja u s k o t r a č n e željeznice

ala Vaganj a nalazila se na

p o d r u č j u

rubara, izmedu postaja

L i č k a

Drvaru

i

oko li ci izbili su prvi

neredi

i

oružana pobuna, zvana

. ,,narodni

ustanak , a

prva

njego

žrtva

bio je tupnik Waldemar

milian Nestor

i

njegovi župljani


3/9

3.

imo

SW

PODUSTAK: BLAGDAN SV ANE I CETNICKA POB

UNA

27. SRPNJA 1941

. 3

sovni

tetnitki

zlotini

Stose

to slavilo od 1945. do 1990.,

kao

Dan

ustanka naroda

Hrvatske i Dan

ustanka

n

aroda BiH

, a nslavljen obnavlja i

posljednih nekoliko godina uz pokroviteljstw i sudioniStvo

osoba

iz javnog i politidcog

Zivota

d a n ~ n j e

RH?

Sto

se

zapravo

tada dogodilo napodruCju uke i

jugozapadne

Bosne

rasvjetlja

va nam,

sluzeCi

se podatdma iz razlidtih povijesnih izvora i

svje-

docanstava,

Ante Beljo roe: Ante Beljo

rbi su u Drvaru f iv je li m

ime

, no

va

h r v ~ k a

nije

~

uei

nila, mkoga ruje uhitila, riikoga

ila, ali su Srbibili kivni

s1 je

progla

hrvatska

drfava,

Vidjcli

su kako

u bodocasnici krenuli

prem

a Ostrelju ,

dok su hodOCasnici dosli u Ostrelj ,

lusali misu

i

pos lije mise u prirodi

cali, oni odlucise da il l po povratku

. Hodocasnicima se u OStrelju

ucili vjemici iz tog mjesta. Slav ili

u Sv.

Anu

, veselili se

i

pjevali a pred

ecer krenuli kucama

Drvar.

edutim, t im su

malo

zasli u sumu,

su

s1

vidjeti:

jedno

stablo len na

. Strojovoda zaustavi lok

om

otivu

zamoli putnike

da

ukJone to stablo.

Rekosmo da su u vlaku bili sarno civi

:

iene j

djeca,

a

bila su

i

dva

domo

bra

a

i jedan

mladi ustasa, ali nitko oct

j ib nije imao o

ru l

ja.) Lokomotiva je

tom krenllia dalje, ali nakaR 5to

met:ara -

opet na pruzi dva-tri

sta

la. Pooovno se lokomotiva zaustavi,

ljudi izlare i uldanjaju balva

. Medutim, balvanima nikad kraja

aki se

tag

mali sumski vlak morae

, a jadni hodOCasnici ulda

ati balvane s pruge. Svima

je

bilo

da

su to Srbi ~ n l

jer

su htjeli

da

se osvete sto su isli sl;lviti Sv.Anu.

judi

se

uznemirili, svi su

pred

osje6ili

re Se dogoditi neko zlo

i da

Srbi ne

e ostati samo na balvanima po maloj

wnskoj pruzi . Tako

je

i bilo. Predzoru

srpnja 1941,

kada

su

se

gotovo pri

i Drvaru

i

karla su naisli na

jedn

u

veCu prepreku, upravo u tome Ire-

utku iz s

wnc sc

vika:

,R ura

uriS Dol

je uslak

Majku

vam

usta

ku

ti

v

je

la Crvena

annija

Zivio kralj

.

lako

su pobunjeni

Srb

i napali

O C a s

vlak. Nis u ni svi SIbi

ondja.

imali su neSto

pu aka

i

volvera, a dosta

ih

je bilo s motika

a Odmah

su na m

je s

tu ubili onoga

ustaSu

i

dva domobrana, te jos nekoliko

muskaraca, 6 novnika. Medu hodo

casnicima .bio je Branimir ZupaIltie,

po ocu Slovenac,

i jedan

od prisutnih

Srba prepoznao ga je, pa njega nisu

ubili. Nisu ubili ni Zene

i

djecu nego su

ih

pustili kuCama.

Eto, take

je poceo ustanak naroda

BiNl Nije istina

da

se na taj dan dogo

d io napad

na

njemacke tenkove

i

n

jem

acku vojsku,

ni

napad

na hrvatsku

vcjsku, ustase iii domo

brane, nego

napad na nenaoruzane bodocasnike

koji su od sveg o

ru f

ja imali

same

krunice

i

molitvenike. Taj napad

kod

Drvara

koji se

dogodio

u

ranim

jutamjim sat ima 27. srpnja 1941, na

povratku bodocasnika s proslave Sv,

AIle, gotovo su pedeset

godina

stotine

i

tisuce d

jece

u svim skolama ucile

da

je

bio poee

rak narodnog ustanka,

a

nigdje nije bilo zapisano niti

se

ikad

reklo i

da je

poCetak ustanka bio

zapravo

napad

na

hod

ocasnike, ad

kojih nitko nije imao orufje. Pedeset

godina se 0 nekoj epopeji , koja

je zapravo bila

z106n

protiv

mimoga

civilnog stanovmstv a Kao

dak:

sarajev

ske ginmazije

sluka sam

od starih

Ijudi kako je OpCenarodni ustanak

bio obima prijevara,

kao

sto je prijeva

ra bila

i

sarna ,,revoluci

ja

.

O

stali

drvarsk

i l{

ut enici

U samom

Drvaru i okoInim mjestima u

to vrijemc pobijen je veliki broj kato

lika i

muslimana

Spomin

jani

sv

e6mik

Grga Blafeviea piSe

U isto vrijeme u Drvaru je ubijeno

oko

350

katolika i

200

muslimana. koji

su dan prije arno dooli iz Zivinica kod

Tuzle,

da

rade u pilani i celulozi u

Dr

vam.

je r

Srbi radnici nisu

dolazili

na posao; inaCemuslimana

nema

u

Dr

varn. lako se dogodi lo i na Ostrelju,

Potocima, gdjegod su

,,te

tnici zavla-

dati, ubijani su katolici i slovenske,

e S k e i poljske narodnosti , a ne samo

Hrvati. ViSe vjerska nego nacionalna

'

mr1n

ja (Osim 200 rnuslirnana koji

su dopreml

jeni

iz okolice Tuzle, ubij

eno je

takodec 45 Hrvata iz Hercego

vine. koji su tada iz istih razloga

doprernljeni u Drvar. nap.A. B.)

Uz ove poubijanc i

mnoge

protjerane

u pr:vom naletu bilo jos jedno oslo

badanje Thvara, kad

je

okrutno

en poduzetnik Ivo Bauer, koji je bio

p o k r e ~ i glavni gradi telj drvarske

katoli cke crkve. Ubijcn jc uz sarka

porugu: ,,.hajde sada napravi

papi

crkvu

Sudbina zupe Drvar u poraeu

Apostolski upravitelj

a n j a l u

kupije dr. Smiljan

CekBda

pokuSao je

nakon

rata

cdiv

je

ti zupe u Drvaru

i

Bos.

Grahovu u koje se u

to vrijeme

bio vratio

jedan

broj vjemika, Njegova

te8koea

je bila u tome su u -

ratu

mno

gi svecenici Banjalucke biskupije

hili ubijeni, jedan velik.i broj prognan

te veliki broj bio zatvoren, taka

da

zai

sta nije imao koga poslati

iz.

svoje bis

lrupije,

pa se zato

dopisom

ad 16. lipnja

1948. obracaupravi

franjevackog

sarno

stana u Kninu s molbom

da

jedan

nje

gov svecenikpreuzme brigu za navede

nc

zupe.

Iz

njegova dopisa doznajemc

da crkve

i fupni

stanovi u

Drvaru i

Bos.

Grabovu

u to vrijeme nisu hili sruseni.

velecasniGrga B1ai evie u svom zapisu

mucenici pise da

su

crkve u

Drvaru

i Bos. Petrovcu

poruSeoe

1949.

godine, a inventer je razgrabljen.

z upni

stan na OStrelju i tamosnja kapelica

spaljenisu koncem srpnja 1941.

u

vrijc

me

pobune. Odgovor na nave

deni zahtjev doSao je iz Knina nakon

dva mjeseca u kome Knin ski gvardijan

fra Frano Bilokapie navodi da

je

sarno

stanska uprava ispitala stanj e u

tim

fupama

i ustanovila

da

sveeenik

cadi

sigumosnih razloga

tamo

ne moZe iCi

ObeCao je

da

Ceza najo snovnije vjer

ske potrebe vjemicima tih zupa biti na

usluzi

U

Kninu. Po ad luci biskupskog

vikara mons . BoZe Ivaniea 5. listopada

1948. fra Frano Bilokapie je imenovan

za priVt'emeno g upravite1ja ,,fupe Bos.

PetrovaclDrvar/Ostrel

j

' i t

akoder

,,i.upe Bos. Grahovo .

Od 21.

srpnja

1941. te

fope

nisu imale sveCenika koji

bi tamo boravio, a dolasci sveeenika iz

susjednih

fupa

bili su rijetki. Tek godi

ne 1995. nakon sto je u Drvar pristiglo

mnogo prognanika iz pedesetak fu pa

Bosne i Hercegovine , ponovno je ob

novljena Petrovatko-drvarska zupa, a

Drvar

dob

io sveCenika. Nairne,

prema

crkvenim zakonimapravne osobe per·

sona iuridica , a to je svaka zupa, ne

gase se statinu

godina

Sudbina fupe Bosansko Grahoyo

Na sam dan ustanka , u nedjelju

27.VII. 1941., sveeenik Gospodnetit

je

rekao misu i obavio krStcnjc (krstio

je

lliju Marka Vuliea, sina Luke i Marte r.

Kard um iz

Korita

Matica krStenih

lupe Grahovo za godinu 1941. koja se

cuva uA rhivu Fran

jeva t

kog samostana

u Gorici kod

Livna

Masovni zlocini Cetnika nadbosansko

grahovskim Hrvatima poeeli su

odm

ah

27.VII.1941., Toga i sljcdet'ih dana

Cetnici su,

pred

vodeni Branorn Bogu

novirem i Markicom Cueuzom, pobili

na najstraSniji ~ i n viSe

ad

100 Hrvata

koje su uhvatili u Bosanskom Grah ovu

i

okoInih pet sela u ko

jima

su Hrvati

fivjeli:11 Hrvati su likvidirani na neko-

liko mjes ta, u skup

inama

(vlasti NDH

su utvrdile identitet za njih 62, a za

vecinu os talih to

je

ueinio Slavko

Galiot u knjizi ,,Hrvati Dinare

' ')

dok su

drugi ubijeni u vlastitim

kucama

Dana 26 . srpn

ja

1941. sve telefonske

linije

B.

Grahova sa susjednim mjesti

rna Kninom

i

Drvarom bile su pokida

.

Te noel su

pobunjenici

ubill dvoji

cu hrvatskih vojnika od nekoliko njih

koj i

su cuva li

most u selu

Borovaci.

Izv

idn

ica sastav l

jena

od dese tak hrvat

skih vojnika koja je posla iz

B.

Gra

bova u Borovacu

da

vidi sto se dogodi

10 bila je vet' na putu napadnuta i

dvc

ji

ca vojnika su ubijeni. Andrija Kardum

iz sela

Luke

t.adaSnji _abomik u

B.

Gra

hovu

organizirao

je- s maIobro

jnom

posadom oko

5

sati ujutro obranu

B.

Grahova, ali je

istog

dana

u kasnim

ve

cemjim satima bio pris iljen pod naw-

10m pobunjenika povuei se s podrueja

B. Grahovo prerna Kninu. Hrvati koji

su tamo ostaIi bili su prepuSteni siste

matskom istrehljenju, i to na najgroz

niji naein. ,,Pobunjenici u

Graho

vu bili

su obuCeni

neki

u

s e l j

cmom

odijelu sa subarama i znakom

e t n i

kim , a neki u crve

nom

odije1u sa crvc

nim zastavama

u

ruci (ko

muni

sti). (...)

Po

p r i ~ n j

izbjeglica

iz

Gcahova,

pobunjenici, kada su sve sto

je

u

Grahovu ostato ad

naScg

zivlja. sve su

poklali i one sposobili (isprebijali),

re

su sve popalili, a sela BilandZijc i

VuliCi su potpuno razorili i zapalili, ta

klx1er su i sve op1jatkali, stoku su b i j ~

ali i PuStali

iz

obara

u

fita

(Zbornik,

tom IV., knj . 1., Borbe

u

Bosni i Her-

cegovini

1941 .

god.

Beograd, 1951. ,

str.

527 -528.) - ?cerna ~ u n r i j

Karduma od

30.

srpn

ja

1941.

U

izvje- ,

seu .Zupanijske redarstvene oblasti u

Kninu 0 bosansko-grahovskom

t n i ~

korn zapovjedniku Brani Bogunovieu

upueene 13.XI .1941. Ve

likoj

zupi

Bribir i S idraga navodi se i sljedere:

G

ore

navedeni BogunovCipoubijao je

omogo na.sega Htvatskog

naroda c::ij

a

imcna nije moguee u

ovom

izvijeSlaju

nabro

jati

, jec ih je vcliki broj, jedino

navadam imcna nekolicine uglednih

gradana. odnosno

dda

vnih funkcione

ra t.j . Barbaric Petra, sudija vrliioca

dufnos

ti Kotorske oblasti, Srnie Vladu,

Sefa Poreske uprave

i

njegovu su

prug

u,

Don Jum

Go

spodncti ea, a

tako i

mnogo drugih lica, svi u Bos. Grahovu

i okolici . Istodobno on

je

usmrtio Sari

ea Tom islava. ustaSkog logo

mika,

za

tim u

c::i

teljicu

Martu

N. u Bos .

Ora

hovu.

Z. izdar

- Mihael

Sobo

levski,

n. dj., Grado..., dok. br. 23., sir.2m

Nastaylja se

kfii

Ante BEWO, me


4/9

se g ~

~

27.

S l » j ~

preoose

~ - - i i u Srbu u o r g a n i ~ i j i

SaVeza a n t i f l d l S b ć k i h boraca l antifldlSta Hrvatske l Srpskog narodnog V i j e ć a

pilo zanimljivo dntJtvo te izaslanstvo

bocaca 6.

l i ć k e divizije

iz

Beograda.

SrUSeOOg

spomenika, po je t D Ć J O dana

27.VIl.

1941.

(Dan

u s Đ J n k a ) .

Toga

dana

u

10

sati

ujutro

r e t n i đ : i

uslallici

po d

vod-

stvom Bnme o g u n o v i ć a (1944. godine

uvrtjo samoubojstvo) uhitili su ~ -

njeg btolil Jr.og

tupnika G o s p o d n e t i ć a ,

rodom s Brata. Sazvali su

zbor

Srba

iSJr

red

katolit te

Clive sv. mje.

Nabili

mu na

leda

m a g a r e ć j

samar

j jašili na tupaiku j

ispred njegovemajke. Na101J1j veliku

vatru. Nabili ga na rahnj

i

pekli. le izme

dlJ osUlloga

uz

silnu kriku i viku

pjevali..

Sv{uhva6etU

H.tvati -

djeca,

tene j starej

-kojj

nisu uspjeli

p o b j e ć j -

morali

su

gle

d:iti

ovaj

stravitni

ti n kako se p e č e nji-

hov

topnik

na obliJ.njoj visoravni koja

se

zove

J e l i ć a

polje na jSloj vatri - s logo

mikom Tomislavom S a r i ć e m - nap. A.

B.) Nakon ovih

seansi

pokupili

su

sve

gledatelje (Hrvate o.p.

A 8.),

nalo

varili

ih

na

konjske

zaprege

j odvezli

u

seJo

Tj.fkovac. Smjestili

ih u teJjezniC ki lUne1

gdje su vr§lj

s1Tavi6Ja mocenja.

Jedan

dio odvezli su u Kamenicu

Drvara j

takoder live

pobacali u jame. (Ante

Mile

Krvavica, Svjedok

sam

t e t n i đ d h

Z J O Ć n a u

Grahovu...,

Nedjeljna

Dalma-

cija. 10.8.1995. str.15).

Vrhunac tragedije koncem srpnja i po

č e t k o m

kolovoza 1941. bio je pokolj i

ubijanje Hrvata

katolika

diljem grabov

skog

p o d r u č j a ,

paljeuje k a l n l i č k e

akve

i

župnog

stana

u Grahovu i paljenje hrvat·

skih k u ć a po

selima.. Hrvati koji

su

uspje

li

i z b j e ć i

na li

su

u t o č i š t e

u

Livnu

i Kni

nu, a kasnije

su se.

raselili diljem Rrvats--

ke

i

svijeta.. .

Crkva u Grabovu i

župni stan su

obnov

ljeni

1969.-70.

(zapravo na ndevinama

starih napravljeni

su DOvi

objekti),

crkva

u·

Grahovu

i župni

stan.

a b a n j a l u ć k i bis

kup Alfred Pichler ih je otvorio

i

b l a g ~

slovio

5.

kolovoza

1970.

Obnovljenu crkvu su d o m a ć i Srbi

ponovno potušili u srpskoj agresiji 1992.

godine da

bf

ponovno bila obnovljena

godine. U lo vrijeme na p o d r u ć j u župe B.

Grabovo bio je

smjclten

vel iki broj

hrvatskih

prognanika

iz

više

od 50

župa

iz

BiH.

od m u č e n i ć k e smrti župnika don

Jwja

G o s p o d n e t i ć a

župa

B. Grahovo nije

imala

s v e ć e n i k a sa

stalnim boravk.om.

Brigu o tamošnjim malobrojnim vjetni

cima vodili

su s v e ć e n i c i

iz susjednih žu

pa

Livanjskog

dekanata.

odvedeni;· Bilandtija. Marro,

zvani

Malenica

ubijen; Kardum Ive, Bo6n.,

pobjegaO ispod nobt

sa

narezanim

1IJ3.

tDmi.1esti

daD

umro u fwni;

Č U l i n a .

Mate

j,:t.cW n;u,

zatvorenj u

kuai j zapaljeni

iZ OOli s a r i ć VID<

odwxlen;

B a r a ć

lu

gar,

j

aela mu objtelj:

f..eml j

sedmero

djece (s

majkom

Anicom

bilo

je

ISl lUO djece koja

su tada

tu stradala)

u

tupnikovu

stanu. Najprije je

zatlan otac (otac Stjepan BBr 8t bjo

je s

jo tvorirom vojnika u Jugamici (bjoje

lugar nap.

A

B.)

u BOlOVaOgdje

je

stra-

dao

pri

napadu pobunjenika 27. VD.·

1941.

godine),

iza toga

dvojjci oogcxJinu

dana, anakon

toga

ostali

jedan

po

jocJan.

Majci su

proreza1i

dojke j stavjJj u njih

ruke dvojaka, a dojke poklanoj djeci u

usta.

Sve ovoje gledaluStana S a r i ć . Sta

na

je

poku.Wa p o b j e ć i

svojoj

k u ć j . Me

dutim bijeg jo j nije uspjo, je r su tetnici

b o j e ć j

se.

da

Stana ne izprita tjtavu stvar

poslali

za

ujomjednoga od svojih, kojiju

je

dostigao

j

udario bajunelom. Stana

m e đ u t i m nijeodmah umrla, nego

je

jo§ 8

dana :E.vjebl j izplita.Ja s l U Ć i j Bari< eve

objtelji. Kad

je bsnije

u ova seJa d o Đ a

talijanska vojsb pce1ivjeJe su tene j

djeca

izma1ile

tB1ijanskog zapovjednilai.

da

smiju tratiti s v o ~ mrtve. NaJle su ih

u raznim jamama, ali tako izmrr;varr:ne j

iznakatcne. da ih oisu mogle JlI POZll'lIi

po licu,

samo

po odie1ima. (Drina

o.c., V., broj 1-3., 1955., str. 51-54.)

Navedeni Hrvati v e ć i n o m

su

ubijeni 27.

srpnja 1941. il i u nekoliko s l j e d e ć i h da

na Tako se npr. kao dan ubojstva Anice

a r a č

i njezine. osmero djece navodi 31.

srpnja. Uz ubijene

kod

njihovih

kOCa.

u

poljima ili okolici sela.

v e ć i n u

u h i ć e n i h

Hrvata u

Grabovu

i okolici

č e t n i c i su

od

veli u

sela

Kamenicu i u

Risanovce

(Srbi

ga

zovu

Resanovci) gdje su ih poubijali i

bacili

u tamošnjejame. Jedan broj uhic»

nib Hrvata č e t n i c i

su

odveli u selo Tdm-

vac gdje

su ih

smjestili u

ž e l j e m i ć k i

tu-

lMO

PODUSTAK: BLAGDAN SV. ANE ICETNICKA POBUNA

27. SRPNJA 1941. (4)

bijen m jk

i

njezino osmero je o

Sto se

to

slavilo

od

1945.

do

1990.

kao

Dan

ustanka

naroda

Hrvatske

i

Dan

ustanka naroda

BiH

a slavlje obnavlja i

posljednjih nekoliko

godina uz poIcroviteIjslvo i.sudioniStllo .

osoba iz javnog i p o I i t i đ c o g danaSnje RH? Sto se zapravo

.tada dogodilo na podrue:ju

Uke

i

jugozapadne

Bosne rasvjetlja

va nam, s 1 u z e đ se podatcima iz razlK:itih povijesnih izvora i

svje-

doCanstava, Ante

Beljo

-

CEMU?

4.

ovim

d o g a đ a j i m a

č a s o p i s

Drinaje

1955. objavio

je

č l a n a k

~

-temelju

iskaza jedoog

ld

ovje,

Oanak je

zanimljiv

jo

~ v o d i

stradanja ovih

grabovskih

HtVita:

je j>U


5/9

•

I

f .

1 J ~ : ) ,

I

jasni ciljevi narodnooslobodil&tke borbe i

zna6Jj bratstva i jedinstva za

tu

borbu.

Politi

rad s ustanicima bioje vrlo slab.

Jedino

su se $irile

i

otale

Vijeso , ali i ro

u uskom

krugu i neorgani zovano . U

. nitim jedinicama

ispod

batSJjona nisu

postojali p o l i t i ~ 1 r i komesari. nije postoja

la partijsb. ni skojevsb. organizacija.

Odgovornost

ZJJ

likvidaciju nedubtog sta

oovniltva

ne

bi

se

mogla pcebttcivati

samo na l i ~ e ili samo na hajilke ban:e.

l

m e đ u

jedniIm

i drogima bilo

je

poje


6/9

.

.

. 7

lt r

J

ffi

<

Nastavlja se

PiJe:

Ante

Beljo

riti skladište i u

nju

spremati

zadružnu pšenicu. Tada je

Luka

V i t i ć

odigrao presudnu ulogu zaprijetivši

Srbima da ponovno d i ć i ustanak

ako budu radili g luposti. On nije

dopustio

da se

dira c rkva, pa

ona

i

danas služi svojoj svrsi.

Ti isti Srbi

su

za neko v r i j ~ m e sazna

li

za

Miladina, ali sami sebi nisu

mogli v j e r o v a ~ da se spasio iz jame.

Kad su provjerom ustanovili

da je

to

istina.,

p o č e l i ·su

ga optuživati kao rat

nog

z l o č i n c a

t r a ž e ć i .njegovu likvida

ciju. zato što

je

č e t n i k a

gumuo

u

jamu. Ponovo

je presudna

uloga

Luke

V i t i ć a . koji je iaprijetio onima

koj i dirnu u Miladina,

je r

mu se ne

smije ništa dogoditi.

Kad se je sve to st išalo, Miladin se

oženio mladom udovicom, koja

je

iz

prvog

braka

imala žensko dijete.

Sagradili su skromnu k u ć i c u i dobili

d j e v o j č i c u .

a Miladin se zaposlio u

šumi kao d r v o s j e č a . Uslijed svega

p r e p a ć e n o g

i teških šumskih poslova

obolio

je

i umro 1952. god. u 39.

godini života.

Njegova jed in ica. kao odras la

djevojka, otišla je u Novi Zeland,

tamo se udala, stekla svoju obitelj i

koliko se može saznati. tamo sretno

živi.

Miladinova

majka b ila

je

prava

umjetnica kada je r i j e č o ženskim

r u č n i m radovima, što joj je donosilo

dosta koristi, zato je nakon sinovljeve

smrti zajedno sa snahom, na dreno

vatkom

groblju gdje Mile (Miladin)

v j e č n o p o č i v a , podig la krasan spa- .

meni.k.

Milan bra t Joso, iako drevni st arac

(rod. 1905.), k tome i invalid, ostva

rio

je

veliku želju,

da

vidi

radni

kraj i

grudu,

pa je

prošle godine na Malu

Gospu došao u

B o r i č e v a c

B o r i č e v l j a n i m a

se

još

uvijek

p r i č a o Milanovom d r a m a t i č n o m

spašavanju iz jame, o t r a g i č n o j sudbi

ni

č i t a v e

obi te lj i i č i t a v o g našeg

B o r i č c v c a

kfii

POlovina

JeUo Z I I ~ v i j ~

Z. nap8d na

. Borte VlK:

toliko iscrpljen da ga je malo tko pre

poznao.

B o r i č e v l j a n i

se nisu mogli

zadržati ni u B i h a ć u , je r im je pono

vo p ri jet ila i sta opa snost , pa

su

raseljeni širom Hrvatske.

Miladin

je

sa

svojom obi te lj i i

još

nekoliko

obitelji

iz B o r i č e v c a

nas elj en u

Drenovce.

u i s t o č n o j

Slavoniji , kamo su stigli 4. listopada

1941. god. Kako je rat bio u

punom jeku, Miladin

je

uskoro bio

pozvan u hrvatsku vojsku - domo

branstvo. u kojem se ostao do kraja

rata.

pri

p o v l a č e n j u hrvatske vojske

dospio je do Bleiburga i

tuje

preživio

na

č u d a n ·

n l l Č i n .

Ubacio se s l u č a j n o

medu slovenske belogaidiste, a zatim

dospio u kolonu civ ila na cesti. S

nji.m:a je prošao č i t a v krit.ni put

pod-

n o s e ć i glad. ž e đ . batine i c;lruge muke,

g l ~ d a j u ć i s inrt brojnih suputnika.

K o n l l Č n o je p r o r i j e đ e n a kolona stigla

u Srbiju, u neki rudnik, gdje .su ostali

do 1946. god. Tada je s manjom sku

pinom

Nijemaca p r e b a č e n u

Petrovaradin odakle se vratio u

Drenovce, u onu skromnu k u ć i c u u

kojoj

su

smješteni 1941. god.

Tamo

je zatekao s taru majku i brata Josu s

obitelji. ] Joso je bio hrvatski vojnik,

ali je zbog ranjavanja preko prsa i

ruke ostao trajni inval id. N a j m l a đ i

brat Nikola. jedva punoljetan, kao

hrvatski vojnik: poginuo je negdje

kod

Bleiburga.

Po

povratku u Drenovce Miladin

je

radio n a d n i č i o ) kod bogatijih seljaka

i tamo

je

~ p o z n a o starog komunista

Lrilru V i t i ć a . koji je kao partijski

rukovodilac bio utjecajan i m o ć a n . U

Drenovcimaje

prije ll svjetskog rata

živ jelo dos ta Nijemaca, koj i su po

završetku rata bili prognani. U njiho

ve dbmove naseljeni

su

Srbi

iz

Like,

mahom

iz Srba. susjednih sela.

Donjeg Lapca i i okolice. on i su htje

li župnu crkvu uDrenovcima pretvO-

Gojko Polovina u knj iz i vjedocenja na str. 42 p iše o prip remama za

paljenje B o r i č e v c a . on doslovno navodi kako je · Osvetnike · zadržavao dva

dana.da ne krenu u napad, je r je

on slao pisma l judima u B o r i č e v a c s

mQl

bolJI daga

napUste,

pa

kad

je

doznao

da su

svi napustili selo

dao je

nalog za

napad u kojem je B o r i č e v a c do temelja spaljen.

O pobijenim starcima, p l j a č k i koja je

trij ala

nekol iko dana, o s v a đ i oko

plijena

i

s l i č n i i n divljaštvima svojih sunarodnjaka ne· kaže ništa, il i to

uljepšava. . , .

PODUSTAK:

BLAGDAN

SV

ANE ICETNICKA POBUNA

7 SRPNUA f941. 6)

bojstvo oritevljana i

njihov stradanja u

pro onstvu

se

to

slavilo od 1945.

do

1990. kao Dan ustanka

naroda Hrvatske i

Dan

ustanka naroda

BiH

a _slavlje-

obnavlja i posljednjih nekoliko godina uz pokroviteljst

vo i sudionistvo osoba iz javnog i polit itkog :zivota

danaSnje RH? Sto

se

zapravo tada.dogodilo na

podrutju Uke i jugozapadne Bosne rasvjetljava nam

slu:zeti se podatcima iz razlititih povijesnih izvora i svje-

docanstava Ante Beljo

topao,

pod

prstima je osjetio krv,

napipao je lugarsku uniformu, a onda

zapal jenom šibicom osvijet lio l ice

lugaraMijata A n i ć a iz Krasna, koji je

sa

službom

bio

u Marinu. (Njegovu

ženu i djecu su u

Marinu

č e t n i c i zak

lali.)

A n i ć je bio

nizak

i krupan. Sada

je za

Miladina nastala prava drama.

jer je

jama

bila duboka. č i n i l o mu se

60-70 metara,

donjem dijelu znatno

šira. Bilo je teško hvatati se

za

njene

strane, zatoje morao slotiti č e t i r i leša

jedan na drugi da bi dobio na visini.

što mu je i uspjelo. Kad se dokopao

užeg grla jame, bilo je puno lakše,

tim više što je bilo puno u g a n u ć a

(udubina) sa

strane

u kojima se

mogao odmoriti.

Nakon

bi

dana mukotrpnog penjanja

stigao je pod

sam

vrh jame. Tada je

nad njom govor. Pretpostavljao

je da su·to č e t n i c i . je r su dozivali č e t ·

nika

po

imenu Savo, koji

je

pred

Miladinom otišao naglavce. Kad se

iz jame nije nitko javio,

o d l u č i l i

su je

zatvoriti da nebi stradao netko od

njihovih,

je r

Hrvata v iše n ije bilo.

Zatvorili

su

je da

su

t r i - č e t i r i

deblja drveta stavilipreko nje, a na to

nabacal i granje i poneki kamen.

To

d r v e ć e je dobro došlo Miladinu pri

likom i z v l a č e n j a je r se imao

za

što

uhvatiti. grane

Je

razmakao i tako se

izvukao. .Kad je izašao. bila je

n o ć .

odmorio se i krenuo preko polja. Žita

jo š nisu bila pokošena,

pa je

•.ruljao

pšenicu i

j e č a m

i t ime

sehranio

još bi

dana.

Č e t n i c i

koji

su

dolaz il i kos it i

b o r i ć e v l j a n s k a ži ta, ponovo

su ga

uhvatili. ali na njegovu s r e ć u bili

su

nepoznati. pa im se mogao pred

stavljati pod lažnim imenom. Ipak

su

ga predali u Lapac dJ:ugim

č e t n i c i m a ,

koji

su ga

zatvorili u neku prostoriju.

I njima

je

rekao lažno ime.. Opet

s r e ć o m Lapac je naišao neki talijan

ski tenk:. Oko njega su se svi s t r č a l i ,

pa je Miladin iskoristio

tu

priliku i

iza§ao kroz prozor u oblimji v o ć n j a k

Kad je opazio dvije žene. pravio se

da· tobože bere šljive. Tada je uspio

p o b j e ć i . Po

danu se skrivao po šumi i

kamenjarima a po n o ć i se

kretao,

tako da je nakon bi t jedna s tigao u

Kulen

Vakuf

pridruživši

se

B o r i č e v l j a n i m a sutradan sp kre-

nul i za B i h a ć , je r i.m.je prijetila ista

č e t n i č k a opasnost. Kad je nakon

toliko patnji i napora napokon stigao

m e đ u

svoje

B o r i č c ; v l j a n e ,

bio

je

6

·enosimo tekst

Jose

B a b i ć a ut

do pakla j natrag (Vila Velebita,

broj 57, 28.

svibnja 1997.

strana

kojemu opisuje stradanje Mile

.

Mile

(Miladina)

P a v i č i ć l iz

ko se Mile P a v i č i ć izvukao živ iz

i prevario č e t n i k e . I z m e đ l : l 31.

i

2. kolovoza 1941. god . svi

sela

i

župe

R o đ e n j a

Bl.

vice Marije B o r i č e v c u tj. svi

vati, morali su pred č e t n i c i m a iz

jeg Lapca i susjednih sela napu

iti svoja ognjišta i potražiti spas

en Vakufu. --J Manji broj l judi

telio o t i ć i iz svojih k u ć a uvjere

da im se ne može ništa dogoditi,

r nisu ništa skrivili. To

su

mahom

ariji ljudi. nekoliko žena

i

jedna

od 12

godina. Ljuto su se

i platili to vlastitim životom.

od stradalih

bio

je stari Dane

zvani .. V r e p č i ć On je imao

u obitelj:

ženu Jeku

i tr i sina:

su zvanog Josan (rod. 1905.),

lu zvanog Miladin (rod. 1913.)

i

ikolu (rod. 1927.). Josan·

je

bio

i imao

je

ženu

i

šestero djece,

je

bio neoženjen, a Nikola

š

m o m č i ć

Kada

su

u k u ć a n i krenuli

izbjeglištvo, Da:be

V r e p č i ć

se

je dao nagovoriti na

odlazak

u

poznato, a Miladin ga nij e h tio

taviti samoga. Evo kako

su

prošli:

po odlasku naroda č e t n i c i

uSli u selo, redom p l j a č k a l i i pali

Do Danine k u ć e došla je

grupa

od

č e t n i k a , a jedan od njih imao je

na pulli. Kad im je

Dane

pošao

susret, č e t n i k ga je na samom k u ć -

m pragu usmrtio n o ž e m ~ Vidjevši

Miladin

je

pobjegao

na

suprotna

ata. ali

su

ga

u

n ~ p o s r e d n o j

blizini

atili drugi ć c t n i c i , pretukli ga i

mu ruke žicom.

Tako

veza

g potjerali su ga do j ame udaljene

kilometara. Pošto je

i ladin dobro poznavao taj teren,

je što

ga

č e k a kad su doš li do

- željeli su ga u nju baciti.

lo se

o d l u č i o .

s p r e t n ~ se bacio na

koji je bio izmedu jame i

ega . t ako da je č e t n i k

otišao

jamu.

a Miladin

je s k o č i o

njim. pri padu,

dok se

odbijao

od

do stijene, ruke su

mu se

raz

tetnici o č i t o

nisu imali muni

je r

nisu pucal i za njim, samo

su

, dok su jo š hodali,

lille

ranili

j unetom u nogu. Puno kasni je

je

obitelji

da

je jama bila uska,

o duboka, nepravilnog oblika, tako

nije padao okomito. .Kad je pao nll

jame,

č e t n i k :

je bio mrtav,

ali

tu bila

jo š bi

leša. Jedan je bio

još


7/9

I ~ o 7

Svjedotenje

Mile ovatevita

Pik:

Ante Beljo

Jdiit Nastavlja se

otvor jame, poklonili se sjenama na§ih

baba, djedova, majki, otaca, b r a ć e i

sestara i napustili s bolom u srcu i duši

mjesto

z l o č i n a , za

naše o č e v e i

b r a ć u

koji su ubijeni

na

Srpskom klancu. za

njihove

kosti i

mjesto

z l o č i n a

ne

znamo.

Ovdje navodimo imena 37 ubijenih žr

tava te

k u ć n i

broj

i

starost:

K U Ć N I

BROJ 45: Ika udova Dane, rod., Tomi

jz o r i ć c v c a stara 65. god. Marija

rode. B l a ž e v i ć

iz

Ostrovice, stara 27

godina, Jelena, dijete. stara 4 godine.

K U ć N I BROJ 46: Dane (Jose) star72

godine, Kata (starija) rod. P a v i č i ć iz

MišIjenovca, stara

69

godina, Marko

(Dane) s ta r 37 godina. Nikola - Nino

(Dane) star 26 godina, Kata (mlada).

rod.

M a r k o v i n o v i ć

iz Bubnja, stara 35

godina, Marija (Marka) dijete, stara 8

godina. Manda (Marka) dijete. stara 5

godina, Jure (Marka), dijete star 3

godine.

K U Ć N I

BROJ

47:

Lukaguslar

(Jose), star

82

godine. Josip (Luke),

st ar 43 godine. Mara rod. B r k i ć iz

B o r i č e v c a .

stara

42

godine.

K U Ć N I

BROJ 49: Boja, udova Ivana, rod.

B e r o n j i ć jz B o r i č e v c a , stara

79

godina,

Dane (Ivana) s ta r 32 godine, Boja,

udova Nikole,

r o đ .

I v e z i ć

iz

Brotnja.,

stara

43

godi

.•

Jelka (Nikole). stara 18

god., Jure (Nikole), dijete, star 12

god., Ana (Nikole), dijete, stara 9 god.,

Ika (Nikole). dijete, stara 7

K U Ć N I BROJ SO: Mile (Mile) star 4

god., Ika rod. K o v a č e v i ć iz Bubnja.

stara

42

god

.• Mara

(Mile), stara 18

god., Jela (Mile), dijete, stara 14 god.,

Luk ica (Mi le) dijete. st ara 12 god.,

Kaja (Mile), dijete,s

tara

9 god., Ana

(Mile) , dijete, stara

7

god.

K U Ć N I

BROJ 51: Marko (Jakova), star 75

god., Ika rod. B l a ž e v i ć iz B o r i č e v c a .

stara

76

god., Jure

(Marka),

st ar 43

god., Milan - Crni (Marka), st ar 27

god .• M i ć o

(Jure),

dijete s tar 6 god.,

Jakov (Jure), dijete, star 3 god.

križni put. Sabiqilište je bilo u Banjaluci

- CRNA K U Ć A . Tu su

bili dovedeni i

ljudi iz

drugih

krajeva

S u đ e n j e je

bilo

vrlo kratko.

V e ć i n a

je likvidirana, a

z a j e d n i č k a

grobnica

je

šuma zvana

Borik leposredno kraj Banjaluke.

U mojoj familiji ostalo je petero

b r a ć e

od

3

do

12godina, sa samohranom maj

kom, bez k u ć e i ikakvog krova nad gla

vom. Nigdje nismo bili dobrodošli. Bili

smo obilježeni. Glad i svaka duga bijeda

natjerali su

m e d a o de m

u o p ć i n u

obrati

ti se socijalnoj

radnici. ona

me

odmah

R a đ e n o v i ć

koji nije

bio iz

Brotnje.

Simo je zaželio vidjeti ,.šokicu Man

dušu i kada je vidio kako je Manduša

lijepa. dade svima

do

znanja da Man

dušu ne smiju ubiti. On.Simo R a đ e n o -

iz zaseoka R a d e n o v i ć i , uzet Ma-

ndušu

za

ženu, ženu robinju. Sutra

je

Simo došao u Brotnju s konjskom zap

regom i odvezao svojoj

k u ć i

ženu

robinju Mandušu. Rodili su Simo

i

Manduša

k ć e r D.

koja živi i radi u

Zagrebu. Drugu djevojku Mandu

Marka P a v i č i ć a ) iz sela Mišljenovca,

zatekao

je

ustanak u selu Brotnja u

gostima, kod tetke joj Kate. Mandu

P a v i č i ć

nisu odmah ubili. S njom je je -

dno vrijeme živio u braku ustanik Bo

žO P u a l i ć

(sin Simin) i

kada

je Manda

s Božom bila trudna u

č e t v r t o m

mjese

cu, naredio

je

Božo da ubiju Mandu.

Božo P u a l i ć bio

je

prvi sekretar mje

snog narodnog odboJ1l sela Brtonje

(kasnije odselio u Semeljce kod Đ a k o -

va gdje je i umro).

Mi ,

živi potomci Hrvata iz sela Brot

nje, koji smo se zatekli izvan sela i ta

ko izbjegli sigurnu snut, odlazili smo

poslije drugog svjetskog rata na pusta

ognjišta naših otaca. Nitko nam iz sela

nije htio kazati gdje

je

jama, grobnica

na§ih najmilijih. Ipak se našao dobar

č o v j e k , a to je Milan Baškot (sin Da

verov - Davidov). koji namje pokazao

mjesto z l o č i n a . Otišli smo tamo nas

trojica (Ivan I v e z i ć , Ivan K o l e t i ć koji

živi u Lekeniku i ja) u kolovozu 1965.

god. To je duboka

jama uDabinu

vrbu. Otvor

jame

je

dosta

uzak..

Seljaci

sela Poljice, b o j e ć i se za svoju djecu

koja tu

č u v a j u

blago, zatvorili su s

bi

kamenaotvor jame. Uspjeli smo odva

lit i jedan kamen. Imal i smo džepnu

lampu i špage. Lampa na špagi išla

je

do

dubine

20

metara. Nismo uspjeli

vidjeti kosti na§ih najdražih. Napravili

smo

od

dva drveta križ, položili ga

na

mlal:fi D o k o J o v a n i ć . Z a h v a l j u j u ć i

tom

č i n u

i drugim svojin1 nedjelima, oni

postaju vrlo cijenjeni i

n a g r a đ e n i

na

razne· n a č i n e .

Pripadao sam onoj skupini B o r i č e v l j a n a

koji

su

ostavši bez svoje djedovine i

rodnog kraja, izbjegli u Bjelovar.

God

1949. kada

svi

smab a.mo

daje

rat

i

progonstvo prošlost, susjedi Srbi, sada u

ulozi

udbaša,

pojavljuju se u Bjelovaru

i

okolici.

pokupili su sve muškarce Borl

Mile o v ~ v i ć piše o stradanju Bori

č e v l j a n a u progonstvu u

Vili Velebita

broj

23

od

27.

kolovoza

1994. na

stra

nici lO pod naslovom Z a j e d n i č k a . ro -

ni Banje Luke

R o đ e n sam

25.5.1939.

god. u B o r i č e -

vcu, o p ć i n a

D.

Lapac. Dana 27.7.1941.

godine slavio se u t i t o i s t i č k o j Jugoslaviji

kao

dan ustanka u

Hrvatskoj, ali

je tada

zapravo bio oružani napad, dobro orga

niziran. na k a t o l i č k u župu

B o r i č e v a c .

\ OSOO

PODUSTAK:

BLAGDAN SV ANE

I

CETNICKA POBUNA

27. SRPNJ 1941.

7

Ubojstvo

cijelog roda

I v e z i ć a

rotnju

Sto

se

to

slavilo od

1945. do

19900'

kao

Dan

ustanka naroda

Hrvatske i Dan ustanka naroda BiH, a slavlje obnavlja i

posljednjih nekoliko godina

uz

pokroviteljstvo i sudioništvo

osoba iz javnog i p o l t ~ k o tivota danilSnje RH? Sto se

zapravo tada dogodilo

na

p o d r u ~ j u Uke i jugozapadne

Bosne rasvjetljava nam,

s l u t e ć i

se

podatcima

iz

r a z l i ć t i h

povijesnih

izvora i svjedornnstava, Ante

Beljo

kejame.

grobnice žena, djecei staraca,

sve su obavili plans1ti.

II

jame su žrtve

bacali prema starosnoj dobi. Kada su

žrtve tjerali

do

jame, koja se nalazi

iznad sela Brotnje u Dabinu vrhu, na

redil i su djedu Luki I v e z i ć u , guslaru,

da

gusli i pjeva uz gusle u koloni na

smrt o s u đ e n i h , sedam muževa - Mar

ka, Juru, Milana, Milu, Nikolu, Josu i

Marka (sina Danina) te dv ij e žene,

tetku Iku i Ikinu k ć e r k u Jelku, otjerali

su u o p ć i n s k i zatvor u Srbu, zvjers)ti

m u č i l i i ubili na Srpskom klancu. Tu,

na mjestl,l

z l o č i n a

na Srpskom klancu,

pošt ed jel i su živo t jedino djevojci

Jelki.

Nikola (sin Dane) i Nikola (sin Niko

le) p o b j ~ g l i su u šumu i tako se spasi

li . B j e ž e ć i u pravcu G o s p i ć a , u h v a ć e n i

su u šumi Č e m e m i c i . Glumili su da su

pravoslavne vjere i da se zovu David i

Jovo

D u b a i ć ,

na

što

je

komandir grupe

naredio da može pravoslavni O č e n a š .

Oba

bjegunca t e č n o su molila - pravo

slavni Q č e n a § , na što ih komandir po

tapše po ramenu

g o v o r e ć i :

.;Ovo su sr

pska djeca . Napiše im'propusnicu da

se slobodno k r e ć u na p o d r u č j u koje

kontrolira srpska kraljevska vojska.

Dok su bježali dalje-kroz šumu. neki

us tanici pucal i su prema nj ima i tako

ih razdvoji li . Istog dana Nikola (sin

Dane) pobjegao je u G r a č a c a Nikola

(sin Nikole) prema B i h a ć u . Na putu u

B i h a ć glad ga

je

prisilio da svrati u

k u ć u

Mitra Tišme, kome se predstavio

kao Srbin, ali je taj ipak sumnjao.

Dvije djevojke, dvije Mande - Manda

ili,

kako su

je

od milja zvali. Manduša

Dane) bila

je

neko vrijeme skrive

na u obitelji DuJdša D r ć e . J:Cako su

tanici strogo vodili brigu daod obitelji

I v e z i ć ne smije nitko ostati živ, prijeti

li su

s m r ć u

onome tko skriva Mandu

šu. Obitelj

Drta

otkrila je Mandušu. U

se lu Brotnja našao se i ustanik

Simo

elo Bromja nalazi se na otprilike

pola puta i z m e đ u Donjeg Srba i

Gornjeg

Lapca.,

(18 km

od

D0-

Lapca), a

na

polovici

puta

izmedu

i

Brotnja nalazi se Dobrose

• rodno selo Gojka Polovine koji

je

je Drugog svjetskog rata bio odvjet

II

G r a Č a c u . O n je jedan od organi

ora pobune. č e t n i k i naredbodavac

na B o r i č e v a c , a poslije

je

tije

ratapostaovisoki partizanski fun

i

general JNA. Selo Brotnja je

e 2 . svjet skog ra ta

ima lo oko 70

od

kojih je

bilo

6

k a t o l i č k i h

skih svi prezimena

I v e z i ć .

Pripa

su

o p ć i n i

Srb. Hrvati sela Brotnja

su č i t a v o vrijeme od 1918. na

ru jugoslavenskih vlasti i mještana,

da

je

njihova likvidacija bila pla

1918., ali ihje

spasila jedna

iz obitelji

D u b a j i ć .

su

pobili cijeli rod

I v e z i ć a

selu

s v j e d o č e n j e jednog od troje

življenih iz roda I v e z i ć a , D a n e Ive

rodenog 1921., objavljenog u Vi-

br.

31,

od 17. otujka

1995.,

10.:

sam

Dane

I v e z i ć

od oca Mile i maj

Ike rodene K o v a č e v i ć . Roden

sam

kolovoza 1921. god. u selu

ja, kotar Donji Lapac. Moju cije

itelj, sedam duša, i

jo š

trideset du

mojih bliskih fodaka, ubili su prvih

a ust anka u Srbu i okoli ci srpski

nici . Imovinu su

o p l j a č k a l i

a og

ta ostavili pusta. Gojko Polovina,

m iz Dobrog Sela, kotar Donji La

č l a n K o m u n i s t i č k e partije i duho

z a č e t n i k ustanka 194I. godine, u

od

5.

s i j e č n j a

1989. god.

da su vode ustanka u Srbu i okoli

osam dana pri je ustanka

kao

zadatak najbližem susjedu

t obitelji

I v e z i ć ,

Doki J o v a n i ć u , da

iti nedužne

č l a n o v e

te obitelj i.

Doka J o v a n i ć taj zadatak nije iz

to on najbolje znade. U tim dani

i u toj

sredini

krvi

i pepela

vladalo

j a č e g a

jednako kao u džungli,

na

jednoj tako i

na

drugoj strani.

je bilo pojedim\ca č i j a je svijest

na razini da sbvati kako djeca,

ni ustaše ni č e t n i c i . Pojedinac ili

mogao

je

ubiti koga h o ć e , a da

me odgovarao nije.

z a č e t n i c i ustanka u Srbu i ok

i, sramno su šutjeli pola s t o l j e ć a o

u selu Brotnja, a još i danas šu

Ako još ima živih, už ivaju po

štene mirovine u državi Hrvatskoj.

z l o č i n e u selu Brotnja do dana da

jeg ni vlas s glave nije pala.

u selu Brotnja

p o č i n i l i

su pro-

7.


8/9

, m -ll II . I

'tIllll

I

I

,

I

• - l •

t j I

PODUSTAK: BLAGDAN SV ANE I

CETNICKA

POBUNA

. 27.

SRPNJA

1 941. 8)

Iskaz

Nikole

Vidakovita Nikca.

jedinog

Hrvata

m e đ u

monarhosrbima Srbljanima)

i

srbokomunistima

Sto se

to

slavilo od

1945.

do

1990.,

kao Dan ustanka naroda

Hrvatske i Dan ustanka naroda BiH a .s1av1je· obnavlja i

posljednjih

nekoliko

godina uz

pokroviteljstvo

i sudioniStllo

osoba

jz javnog

i poIitid n t i č e v i ć

zamotani u crvenu tkaninu ugrabljenu

iz d u ć a n a DaDe

B t k i Ć l .

trgovca iz

B o r i č e v c a . Uz njih S imo sa srpskom

zastavom i kokardom na kapi, odmah

do

njega. Jovelja iznad kojega se vije

na

crna

č e t n i č k a

zastava

na

kojoj je

m r t v a č k a glava, a

na

glavi mu šubara

s istim znakovljem. Mnogi takve im- ,

aju. Svatko se zaprtio n e č i m : trubama

tkanine, v r e ć a m a suhog mesa i slani

ne, ratarskim o r u đ e m raznovrsnom

o o j c ć o m . U kol ima nakrcane V T e Ć e

tek ovdenog :lita. Iza njih stada sto

ke, konja., goveda., ovaca... Pod bez

brojnim kopitama stoke tutnji zemlja

kao pod stampedom. Svaka vrsta sto

ke b u č i svojim glasom. g o n i č i ih tje

raju i motkama savijaju u tivo klup

ko. Pijani i promukli, svojom dernja

vom i zviždanjem metaka kroz

zrak:

dopunjuju ovu potresnu sliku. Sve se

doimlje kao neka t r a g i č n a i s t r a v i č n a

simfonija., kojom dirigira nevidljivi,

ali

p o s t o j e ć i

pa i poznati maestro.

Sve

je to zaliveno suzama onih koji

ta

sta

da uzgojiše. on i nisu ovdje, ali njiho

ve suze jesu, i jecaj i se č u j u u obliku

tonova zvonaca., š to su ih

oko

grla

nosili pojedini konji, volovi, ovnovi...

transu

d i n a m i č n o

hodaju. bez svrbe i

smisla., te Ž U Č O O . aji s < > č i t o m

r a d o š ć u .

diskutiraju. gestikuliraju. Ne razabire

se

ni

tko

se

kome

obraa niti tko je

govornik a tko shdatelj. U g i b a j u ć i

se

mnoštvu

prolazu,

Nine

priupita

se

d o g a đ a .

a z a č u đ e n Simo r e č e :

.'pa

da.

ti kao nc znal, pobuna je , ustanaJc

protiv usta a i nezavisne hrvatske

dnave. (...)

Odjednom

oa.

gumno (konac srpnja,

vrijeme

vdidbe,

nap. A.B.) dot Jt i

Marija v i č u ć i : ..Bježite.

d o ~ : I i

su pita

ti gdje su ljudi (muškarci)

pa

odoše II

lva,novu

k u ć u

Znadu, rekoše, kako je

teško bolestan pa mu nose lijekove.

Nikac i Ivan su m e đ a š i gumno jedno

do drugoga, a na rubu Ivanova gumna

sjenik:.

U

njemu le:li Ivan teško bole

stan, nepokretan. Supruga Milka tu

ga

sklonila zbog sigurnosti

je r

su još

j u č r

neki

smrknuti l judi pitali

za

njega. Dok Nik:ac razmi lja kamo bi

bježao

od

vriaja., nekoliko naoruža

nih mmk:araca stiže pred Ivanov sje

nik: g u r a j u ć i

grubo pred sobom njego

vu tenu Milku, pa u đ o š e s njomu sje

nik:. Nikac se zakloni iza plasta uz rub

gumna. Iz sjenika

se

z a č u j e potmuli

udarac. zatim duboki hroptaj p o p r a ć .

en užasnutim Milkinim krikom i bol

nim

p l a č e m .

Kad su siledžije izašli iz

sjenika. njihovi sudruzi su iz staje

izveli krdo od desetak volova i krava.

Odoše zajedno.

Uz nužni oprez Ivanovo tijelo zako

pano

je

u njegovom v o ć n j a k u i d u ć e

n o ć i .

Osvanuo

je

2. kolovoz 1941. god.

Nik:ac je

n o ć -

prespavao u obližnjoj

.)apuri . Vlažan

od

n o ć n e

rose, zak

lonio se ii a divlje jabuke

pa

poku

šao ogrijati na jutarnjem suncu ispod

kojega labor donese miris paljevine.

Otisne pogled u smjeru istoka i opazi

dim pa se popne na stablo j abuke

kako bi dalje i bolje vidio.

Na

širok

om

horizontu hrvatskog sela

B o r i č e v

ea,

kao u nekom vijencu, naredaIi se

stupovi gustog dima kroz koje dese

tak metara visoko

ližu

crveni plame

novi. Na trenutke, kad 'plane spremiš

te

tita

ili krme, buknu goleme erup

cije dima i plamena.

Gori B o r i č e v a c l

Bio je to n a j v e ć e

č i s t o

hrvatsko $elo u

kotoru, sjedište

k a t o l i č k e

župe koja

je

o b u h v a ć a l a

sva hrvatska naselja,

ne

samo u d o n j o - l a p a č k o m kotoru,

i

preko Une, hrvatska sela u Bosni. sve

KPJ. i njihovu udjelu II srpskoj pobu

ni. Njegovo literarizirilno s v j e d o č e n j e

o srpskoj

pobuni iz

prve ruke.

kojem su s va imena

a u t e n t i č n a .

opi

suje tc d o g a đ a j e te je vrijedan dopn.

nos spoznaji o

d o g a đ a j i m a iz

toga

vremena..

Iskaz

je

svojevrsna autorova duhovna

katarza nakon svega je proživio.

(...) U predvea:Jje

o d l u č i

Nika


9/9

poslije 1945. iškolovan hrvatskim novcem

i da je postigao reputaciju primatog drnm

skog umjetnika (Dušan Duško; T a d i ć ) . Na

s l i č a n n a č i n borci revolucije, partizani jJi

č e t n i c i (tada se

jo4

nisu raz.lik:ovali) 0duze

li su

tivat

nedužnim Hrvatima: Augustu

Simelu,

Pem

(Peji) i Ivanu

Š i k i ć u

(bili

su

b r a ć a ) . Dani K n e t e v i ć u ,

Milanu

Vidak.ovi

Josipu

M a r e n i ć u .

d j e č a k u K n e ž e v i ć u ,

sinu

llije

i

Ande,

Paji š i k i ć u , a

na mukama

je umrla

mlada

Marija S a r i ć

te

Nino Kne _

e v i ć .

posebna

p r i č a

su

stari·

i

o n e r o o ć a l i :

Mišo

V i d a k o v i ć , Jela (Jeka) Š i k i ć i Kata š i k i ć

Njih je

neki

Stale odveo na Bijeli 'brijeg.

blizu

D.

Lapca. gdje se iz. zemJjine utrobe

vadi prirodno bijeli pijesak. Prostrijelio ih

je i glave im gumuo u grabu. Nakon Z . I O Č i .

na

produžio je svojoj J c u ć i u

obJifnjem

na

selju. Sutradan se v r a ć a o na svoju du1nost

u D. Lapac. kad je prolazio kraj mjesta zlo

č i n a , iz grmlja štoje okruživalo Bijeli brij

eg

prasnuše hitci i

Stole

se pridruži trtva-

ma

svoga

z l o ć i n a

Potraga narodnihbornea

za

p o č i n i t e l j e m

nije

dala

ploda,·

a

č a s n o m

sucu i egzekutoru nigdje baga samo u

gr

mu l l 8 đ o k ležaj od suhog l i . t ć a gdje je

pra

vedni osvetnik:

ležao dok je da ostva

ri

svoju presudu.

Sve

ubojice nedužnihHr-

vata bili su

vodama

pobune poznati ime

nom

i

prez.imeoom.

ZJOCini

su se

d o g a đ a l i

iqxed njiliovili 06ju. Jedini. N101.cni i

razboriti Jakov B l a ž e v i ć , želio je Hrvatima

p o m n ć i on nikada

nije bncpleto

odIUO;·

yao. Htio je sve prorootriti iz di.stance, :zb

og č e g a mu dadC:Jk ime 'oklijevaJo'. Nib:

je

Jakovljevepokušaje shvatio pa se usudio

iDdire.ktOO ukazati. da

treba

nedtdne zaštiti

No

svaku

Y mi a na t o presjekli bi

0re

š k o v i ć i Z i g j ć . RevoluCija je bezobzirno

brisala sve

što

joj je

na putu i o

tome

nije

bilo suda

Pordto je

pomagao

major Rašeta, kojega

su partijski

č e l n i c i

kasnije proglasili naj

vetim č e t n i k o m .

Major

Rašeta

pomagao je ,

ll i , š i k i ć u da

se

spasi, Mariju Dani·

nu

udovu s jednirD. djetetom u n a r u č j u i

dru\un

u utrobi

oteo

je

iz

ruku

č e t n i č k i h

k o l j a ć a ,

a Nikcu

je

ponudio

zaklonište

u

svojoj

k u ć i . .

V i d e ć i da je svakoga dana sve

više

pogibelji, a

i

na savjet dobronamjernih

Srna

,,>bc

POCihO

povul o ;z Gojkove

zaštite, je r je vidio da

je

i Gojkova zvijez

da p o č e l a tamniti. pridnlbo se svojoj obi-

telji koju je ranije sklonio u lomu. U

Donji

Lapac dolazio je

kradomice

po

branu, ali jednog dana uhvati ga

č e t n i č k a

zasjeda. P r o č i t a l i su mu smrtnu presudu,

koju

je izrekao č e t n i č k i štab uz.

napomenu

kako

srpski heroji

n e ć e ni m a č k u hrvatsku

ostaviti na ivotu. Kad su ga ~ l i vezati.

pojavi se iznenadaMileRa.šeta

- š o v i ć

s jo š

dvojicom, odgurne č e t n i k a s uf.etom u

ruci

i

stane

i2medu Nikca i skupine koljoca

00010 je do ootre prepirke i objunjavanja

pa

i

potezanja oružja, a

kad

Mile

Š O v i ć

Ra.šeta sa smrtnom o z b i l j n o A ć u uzviknu:

'Ovdjea: pasti srpska krv prije nego

Nikca

odvedete ,

k o l j a č i

su

popustili

te Mile

i š č u p a Nikca iz. č e t n i č k i h ruku'.

Pile:

Ante

Beljo

r ipio mu stambeno pitanje. i

t o sve

0d

mah. A onje vet u to vrijemeotišaou Gra

dski komitet, gdje je podastro moju lJSW..

tu

proUost. Nije

mi to

oanijelo

štetu,

valj

da su ga

poznavali

U POICUOaO ' pWinoli i=jem

imforbirovskih

i

s t a l j i n i s t i č k i h

stavova

i

pisanih materijala.

Imao

je ljubavnicu.koja

je

to predala

Udbi, pa

je

bio

otkriven. izvr

šio

je

samoobojstvo.

KaD je

mdio

A1imjVO O đ O O e Jakov

B l a ž e v i ć

(oo je

na neki

na

bio d o m a ć i je r je bio sekretar mmiteta

za l iku) pa Mile p o č u ć a , Tomo N i k i ć ,

Marko ()rdkovit i Rade Žigit. kojega

je

ravno iz

Beograd

POSJaO

Alebandar Ran

k o v i ć ,

oni su zasjenili

lokalne

prvake

Peju

Ž W U Ć a , Stcvu D r a g i l e v i ć a , a d j e l o m i č n o i

Gojka Polovinu.

Nib:

je i sam pripadao

a o l i f a t i s t i č k o m pokretu.

Bio

je

predsjednik

odbon

H dsl

Documents

BlagdanSvAneICetnickaPobuna