of 23 /23
145 Medij. istraž. (god. 21, br. 1) 2015. (145-167) RECENZIJE, PRIKAZI, BILJEŠKE Biserka Cvjetičanin: Kultura u doba mreža, Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 2014., 573 str. Knjiga Biserke Cvjetičanin Kul- tura u doba mreža prikazuje kulturu u mnogo inačica kojima je zajed- nički nazivnik težnja k povezivanju s drugima koja se ostvaruje putem mreža. Ipak mreža nije tvorba neovi- snog razvoja novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija, “čudo” iz Silicijske doline koje je preobra- zilo svijet i deprovincijaliziralo nje- gove kulture. Kolikogod je autorica sklona novim mrežama i smatra ih blagodatima za razvoj kulture i dru- gih dimenzija ljudskog i društvenog razvoja, uključujući suvremenu de- mokraciju, njeno poimanje kulture i razvoja, glavna među brojnim te- mama knjige – nije tehnokratsko. Nove informacijsko-komunikacijske tehnologije pružaju šansu, ali nužno ne deprovincijaliziraju svijet kako razvijenih tako i nedovoljno razvije- nih. Izvor istinskih promjena leži u kulturnoj matrici koja je dvostruka, lokalna i nad-lokalna. Svaka kultura, uključujući primitivnu, ima svoj globalni kod, svoj oblik gostoprim- stva, svoju recepciju novoga, svoje hibride, svoje viđenje drugih kao ra- zličitih ljudi koji se smatraju rodo- slovno bliskim ili udaljenim ... To je ono “jedinstvo u razlikama” koje ova knjiga pokušava dokazati na mnogo načina kao mogući i ostvarivi oblik svijeta. Doba mreža zapravo je, ističe autorica, ubrzalo ljudsku razmjenu. “Mogli bismo reći da se naš globalizirani svijet može sagle- dati kao mreža različitih kultura koje u stalnim napetostima i proturječ- jima izražavaju potrebu za komuni- kacijom da bi razvijale nove vrijed- nosti i prakse” (str. 9). Valja također pretpostaviti da napetosti i proturje- čja, kao i potreba za njihovim pre- mošćivanjem i daljnjom komunika- cijom i suradnjom, istodobno izviru iz unutrašnjosti kulture. Interkultu- ralizam je nezamisliv je bez intra- kulturalizma, vanjski dijalog bez unutrašnjeg. Vjerojatno i zbog toga mnogi međunarodni pregovori pro- padaju, što duboka neslaganja nisu dijaloški prevladana kod kuće nego se potiskuju uime nacionalnog ili ideološkog monizma. Tako se na- silni sukobi raspiruju u nedogled s uvjerenjem koje iskrivljuje porijeklo i narav kulture ljudskog roda koji se, ustvari, neprestano seli: današnja

Biserka Cvjetičanin: Kultura u doba mreža Zagreb: Hrvatska ... · PDF filegove kulture. Kolikogod je autorica ... oblik svijeta. Doba mreža zapravo je, ... najveće svjetske mreže

Embed Size (px)

Text of Biserka Cvjetičanin: Kultura u doba mreža Zagreb: Hrvatska ... · PDF filegove kulture....

  • 145

    Medij. istra. (god. 21, br. 1) 2015. (145-167) RECENZIJE, PRIKAZI, BILJEKE

    Biserka Cvjetianin: Kultura u doba mrea, Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada, 2014., 573 str. Knjiga Biserke Cvjetianin Kul-tura u doba mrea prikazuje kulturu u mnogo inaica kojima je zajed-niki nazivnik tenja k povezivanju s drugima koja se ostvaruje putem mrea. Ipak mrea nije tvorba neovi-snog razvoja novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija, udo iz Silicijske doline koje je preobra-zilo svijet i deprovincijaliziralo nje-gove kulture. Kolikogod je autorica sklona novim mreama i smatra ih blagodatima za razvoj kulture i dru-gih dimenzija ljudskog i drutvenog razvoja, ukljuujui suvremenu de-mokraciju, njeno poimanje kulture i razvoja, glavna meu brojnim te-mama knjige nije tehnokratsko. Nove informacijsko-komunikacijske tehnologije pruaju ansu, ali nuno ne deprovincijaliziraju svijet kako razvijenih tako i nedovoljno razvije-nih. Izvor istinskih promjena lei u kulturnoj matrici koja je dvostruka, lokalna i nad-lokalna. Svaka kultura, ukljuujui primitivnu, ima svoj globalni kod, svoj oblik gostoprim-stva, svoju recepciju novoga, svoje hibride, svoje vienje drugih kao ra-zliitih ljudi koji se smatraju rodo-

    slovno bliskim ili udaljenim ... To je ono jedinstvo u razlikama koje ova knjiga pokuava dokazati na mnogo naina kao mogui i ostvarivi oblik svijeta. Doba mrea zapravo je, istie autorica, ubrzalo ljudsku razmjenu. Mogli bismo rei da se na globalizirani svijet moe sagle-dati kao mrea razliitih kultura koje u stalnim napetostima i proturje-jima izraavaju potrebu za komuni-kacijom da bi razvijale nove vrijed-nosti i prakse (str. 9). Valja takoer pretpostaviti da napetosti i proturje-ja, kao i potreba za njihovim pre-moivanjem i daljnjom komunika-cijom i suradnjom, istodobno izviru iz unutranjosti kulture. Interkultu-ralizam je nezamisliv je bez intra-kulturalizma, vanjski dijalog bez unutranjeg. Vjerojatno i zbog toga mnogi meunarodni pregovori pro-padaju, to duboka neslaganja nisu dijaloki prevladana kod kue nego se potiskuju uime nacionalnog ili ideolokog monizma. Tako se na-silni sukobi raspiruju u nedogled s uvjerenjem koje iskrivljuje porijeklo i narav kulture ljudskog roda koji se, ustvari, neprestano seli: dananja

  • Medij. istra. (god. 21, br. 1) 2015. (145-167)

    146

    domovina veine naroda nastala je relativno skoro i nacionalistika pria o porijeklu naroda nije uskla-ena s povijesnim injenicama. Ko-likogod je, na primjer, u pravu Mar-cus Garvey, jamajkanski politiki voa i rastafarijanac, kada kae da narod bez kulture nema svoj korijen, toliko je u pravu Teodor Zeldin, britanski povjesniar ideja, koji se poigrava s biolokim metaforama i istie da je udno ljudima rei da su im potrebni korijeni, jednako kao i rei da im je potrebno lie, da se napaja na svjetlosti sunca, ma odakle ono sijalo. Oba su elementa, zemlja i zrak ili nebeski svod podjednako ne-ophodna. Kultura je i prilagodljiva i tradicionalna. Da bi se odrala i za-titila mora se na jednoj strani zatva-rati, na drugoj otvarati, mora se i re-producirati i stvarati, a energiju, kao i priroda, dobiva iz zajednikog vanjskog izvora. Bez potrebe da se bilo romanti-arski bilo darvinistiki prenaglaa-vaju slinosti prirode i kulture, mrea iju planetarnu rairenost ocrtava Biserka Cvjetianin funkci-onalno je neophodna kao i kronja stabla. Takav oblik raste usporedo s grananjem suvremene kulture i kul-turne politike sektorski i meusek-torski, izgraujui vrijednost za sebe, od pouzdanog znanja do umjetnikog samoizraavanja, i vri-jednosti za druge, kao razvojna sila, koja se prepoznaje u dizajniranju identiteta, urbaniziranog prostora ili

    medijskih poruka. Autorici je najvie stalo do kulture koja iz samoreferen-cijalnosti prerasta u razvojnu snagu koja prednjai smislom za odrivost i usklaenost na temelju jedinstva u razliitosti. Kultura je moda jedina u kontekstu centripetalnih tenji koje proizvodi dravna politika i centrifugalnih koje proizvodi suvre-meno trino gospodarstvo zaokup-ljeno rastom pod svaku cijenu koja se prema razvoju odnosi kao cjelo-vitoj kreaciji u kojoj e razliiti inte-resi, ali dijaloki obrazloeni, nai svoje mjesto. Danas su takve vizije kulture po tko zna koji put ponovo uzdrmane, bilo neopreznim izjavama europskih politikih elnika o kraju multikultu-ralizma bilo brutalnim napadima na tekovine demokratske kulture u ime vjere. Meutim, kao rijetko koja, ova knjiga o kulturi zrai optimizmom. Iako na trenutke moe tako izgledati, osobito u dijelovima knjige ponese-nim trinim uspjesima kulture, ovaj duh optimizma nije tehnokratski nego mnogo kultiviraniji, blohovski. Cvjetianin ne zazire od realnih proturjenosti, ali u njima vidi i onu stranu koju proima dijalektiki um, duh sinteze. Bez tog vika dobre vo-lje za rjeavanjem problema ne bi bilo mogue ni zamisliti bolji svijet i nadati se da e se normalne razlike u stavovima umjesto otklizavanja u nepomirljive suprotnosti i obraune na bojitu prometnuti u dijalog. Na alost, mnogo je primjera da kul-

  • RECENZIJE, PRIKAZI, BILJEKE

    147

    turne raznolikosti mogu predstavljati opasan pred-politiki, predugovorni mentalitet, da se uzimaju kao razlog tekih sukoba koji razaraju drutva. Ne valja smetnuti s uma da jo nije zatvoreno drugo poglavlje demokra-cije, demokracija u pluralnim, kul-turno raznolikim, drutvima, da u politikim pregovorima izmeu Flamanaca i Valonaca vie nema po-srednika ili arbitra, to je moda ohrabrujue za Belgiju, ali ne i za sukobljene strane u mnogim multi-etnikim drutvima s nedostatnim demokratskim iskustvom. Isto tako, razvoj je oigledno dvosjekli ma i potrebno je mnogo politikog napora da ekonomski neuspjesi brojnih ze-malja ne blokiraju daljnji razvoj i iz-bace iz igre sve druge stvaralake potencijale, meu njima i kulturu, kao to autorica primjeuje komenti-rajui jednu manipulaciju s UN-ovim dokumentom Budunost kakvu elimo posveenom odrivom raz-voju (548-9). Potrebne su i dobra volja i intelektualna smjelost i da bi se o boljoj strani globalnog razvoja govorilo kao europskom licu glo-balizacije (str. 472). U istom duhu dijalektikog optimizma autorica povezuje naizgled nepomirljivo su-protstavljene kulturne fenomene. Tako s jedne strane odaje priznanje europskim kulturnim velikanima, od kojih petorici njih, domaim i ino-zemnim prema vlastitom izboru po-sveuje posebne odjeljke knjige. S druge strane zagovara prednosti

    kulturnih i kreativnih industrija, koje mnogi kritiari na tragu paradig-matskog eseja Adorna i Horkhei-mera o kulturnoj industriji vide kao neoliberalnu retoriku figuru. Auto-rica knjige Kultura u doba mrea u tim industrijama, u kojima rade brojni anonimni proizvoai, vidi vrijednost koja je u doba postfordi-zma na velikoj cijeni, a to je porast u postocima zaposlenosti i to najvei u odnosu na druge industrijske grane. Danas dobiti posao zahvaljujui obrazovanju u kulturi, napose um-jetnosti, predstavlja moda podvig jednog narataja i to samo u najraz-vijenijim zemljama, ali mu se ne moe prigovarati s argumentima o visokoj kulturi koja bi se trebala du-boko zamrznuti i oivjeti u boljoj budunosti, epohi slinoj raanju nacija za koje Gellner tvrdi da su od-reda proizvodi visoke kulture, a na-ciji je od nove drave potrebno je-dino ministarstvo kulture koja e, zakljuuje autor, tu kulturu zauvijek zatititi. U knjizi ima i mnogih drugih tema, na to upuuju naslovi glavnih dijelova knjige: Kultura i razvoj, Kulturna raznolikost, Interkulturni dijalog, Umreavanje, Oni su obilje-ili nae vrijeme, Kultura i Europska unija, Decentralizacija u kulturi i re-gionalni / lokalni razvoj, Digitalna kultura, Kulturne i kreativne indus-trije, Kulturna politika. U biti, malo je koja tema o suvremenoj kulturi ostala nedotaknuta. Uz to knjiga vrvi

  • Medij. istra. (god. 21, br. 1) 2015. (145-167)

    148

    informacijama pa se doima poput leksikona i moe se poeti itati od bilo kojeg odjeljka i u oba smjera, prema poetku ili kraju, a opet us-tvari, kao i u mrei, nema poetka ni kraja. Zbog osnovne intonacije dosta informacija u knjizi ima karakter dobrih vijesti iz kulture. Nalazi ih na raznim mjestima, ali izbirljivo, od projekata civilnog drutva, u koje od svih vrsta projekata polae najvie nade, do brojnih meunarodnih kon-ferencija o kulturi, zanimljivih kul-turnih dogaaja i dobrih knjiga o kulturi. Neki e itatelji u takvom sagledavanju kulturnih injenica prepoznati, nazovimo to tako, une-skovski manirizam. Moda je doi-sta stvar kulturnog bontona o loim stvarima govoriti stilizirano, u elia-sovskom smislu, znai na pristojan i pomalo uvijen, diplomatski nain. Pa ipak, iako je kulturni pesimizam izravniji i bespotedniji te je, kao i optimizam, legitimno obiljeje suv-remenog kritikog diskursa, posebno europskog uzmimo na jednoj strani Habermasa, a na drugoj teoretiare postkolonijalizma koji u EU vide novo carstvo i njegove kolonije pesimizam u kulturi ostavlja mnogo vie tegobnih posljedica nego kan-tovski govor o Europi kao laborato-riju budueg svjetskog mira, to kao temu Cvjetianin razvija u poglavlju kultura i Europska Unija. Slino je iskustvo s euro-pesimi-zmom imao Ulrich Beck kada je iz-javio da mu je pesimizam ne samo

    odbojan nego ga ni ne razumije. Bi-serka Cvjetianin na isti nain razu-mije stvar i brani svoje polazite, ne doputajui da se Mrea tek tako po-kida, iako je svjesna toga da (seku-larne) mree imaju relativno kratki vijek trajanja. Ali je upravo zato iz-gradnja novih mrea imperativ dana-njeg doba pa stoga radije govori o transformaciji mrea (225-236), u-vajui se zaraze endizma svojstvene pobornicima kulturnog pesimizma. Tako uporno, iz stranice u stranicu, iz kolumne u kolumnu, iz kojih je nastajala ova knjiga, nadograuje i nanovo argumentira optimizam kao svoj kulturni habitus. Cvjetianin se vrlo dugo bavi znanstvenoistrai-vakim radom u kulturi u sklopu In-stituta za meunarodne odnose i raz-voj u Zagrebu. U tom poslu, koji je i organizacijski, njeno najvee postig-