85
1 BIOLO BIOLO ŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI ŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

Embed Size (px)

DESCRIPTION

ne znam o cemu se radi

Citation preview

Page 1: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

1

BIOLOBIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORIŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

Page 2: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

2

TerminologTerminologija koja se koristiija koja se koristi

DomaćinDomaćin: bilo koji organizam koji može da obezbedi nutricione i druge zahteve neophodne za rast drugog organizma

InfeInfekcijakcija ( (kolonizacijakolonizacija):): prisustvo i razmnožavanje jednog živog organizma na ili u organizmu drugog (domaćina)

Page 3: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

3

TerminologTerminologija koja se koristi ija koja se koristi ((nastavaknastavak))

MiMikkrofloraroflora: bakterije koje naseljavaju eksponirane površine organizma

KomensalizamKomensalizam: interakcija u kojoj kolonizujuća bakterija obezbedjuje nutricione potrebe i zaklon, pri čemu organizam domaćina nije pogodjen

Page 4: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

4

Terminologija koja se koristi (nastavak)

Simbioza (engl. mutualisSimbioza (engl. mutualismm)): infekcija u kojoj i mikroorganizam i domaćin imaju korist

ParaParazitskizitski odnosodnos: infekcija u kojoj samo infektivni agens ima korist

Page 5: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

5

InfekcijaInfekcija

Inficio (lat.umetnuti otrov, otrovati)

Prodor, naseljavanje i razmnožavanje Prodor, naseljavanje i razmnožavanje patogenih mikroorganizama u tkivu nekog patogenih mikroorganizama u tkivu nekog višeg organizma (čovek, životinje, biljke)višeg organizma (čovek, životinje, biljke)

Page 6: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

6

InfekcijaInfekcija

Pojam infekcijainfekcija širi od pojma zarazna ili infektivna bolestinfektivna bolest

Zarazna ili infektivna bolestZarazna ili infektivna bolest = infekcija pri kojoj je poremećena ili ugrožena funkcija napadnutog organizma

Page 7: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

7

InfekcijaInfekcija

Složen proces u kojem sa svojim osobinama učestvuju mikroorganizammikroorganizam, domaćindomaćin i spoljašnji uslovi koji na njih utičuspoljašnji uslovi koji na njih utiču

Page 8: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

8

Infektivni agensi

Prioni Virusi Bakterije Rikecije Klamidije Gljivice Paraziti

Page 9: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

9

PrioniPrioni

Prioni (engl. proteinaceous infectious particle) su male infektivne čestice koje sadrže samo proteine, kodirane genima domaćina

.

Page 10: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

10

PrioniPrioni

Prionski proteini se mogu naći u dva oblika PrPc (engl. prion protein cellular) i PrPsc (engl. prion protein scrapie).

Normalna funkcija prionskih proteina nije utvrdjena

Poznato je da se nalaze na površini brojnih, izmedju ostalih i nervnih ćelija (i smatra se di mogli imati ulogu u prenosu nervnih impulsa u CNS-u.

Page 11: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

11

PrioniPrioni

Patogeneza bolestiPatogeneza bolesti u koje su uključeni prioni nije pouzdano utvrdjenanije pouzdano utvrdjena.

Smatra se da– abnormalni geni za abnormalni geni za prionskeprionske proteine proteine (na hromozomu

20) mogu prouzrokovati sintezu abnormalnih proteinasintezu abnormalnih proteina (budući da se bolesti izazvane prionima mogu preneti sa roditelja na potomke) ili

– Prionski Prionski proteinprotein može usled posttranslacijskih usled posttranslacijskih modifikacijamodifikacija postati rezistentan na dejstvo proteolitičkih rezistentan na dejstvo proteolitičkih enzimaenzima (usled čega se talože u fibrilarnoj formitalože u fibrilarnoj formi u nervnim ćelijama).

Page 12: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

12

PrioniPrioni

Taloženje izmenjenih Taloženje izmenjenih prionskih proteinaprionskih proteina u neuronima izaziva vakuolizacijuvakuolizaciju ovih ćelija ovih ćelija, a spajanje manjih vakuola uzrokuje formiranje cističnih formacijacističnih formacija i izumiranje izumiranje ććelijaelija (koje zamenjuje vezivno tkivo, bez nastanka manifestne zapaljenjske reakcije).

Page 13: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

13

PrioniPrioni

Za prionprionee se vezuju neka veoma teška oboljenja nervnog sistema, koja se ubrajaju u grupu prenosnih prenosnih neurodegenerativnih bolestineurodegenerativnih bolesti (engl. transmissible neurodegenerative diseases, TNDs), kao što su:

Creutzfeld-JakobCreutzfeld-Jakob-ova bolestbolest (CJD), Gerstmann-Straussler-ov sindrom (GSS),Gerstmann-Straussler-ov sindrom (GSS), fatalna familijarna insomnija (FFI) i fatalna familijarna insomnija (FFI) i

kurukuru.

Page 14: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

14

VirusVirusii

Najmanji patogeni Nemaju organizovanu ćelijsku strukturu Sastoje se od proteinskog omotača koji obuhvata jedarno

acidno središte koje čini DNK ili RNK Nesposobni za replikaciju izvan žive ćelije

Page 15: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

15

MiMikkroorganiroorganizmizmi

Prokariotske (ba(bakterijekterije))– Jedro nije izdvojeno

Eukariotski ((gljivicegljivice)) – Sadrže membranom obavijeno jedro

Page 16: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

16

RikeRiketsijetsije, , KlamidijeKlamidije,, K Kooksielaksiela

Organizmi koji izazivaju infektivnu bolest posedujući posedujući karakteristike i virusa i bakterijakarakteristike i virusa i bakterija

Obligatno intracelularni patogeni kao virusi Razmnožavaju se aseksualno, ćelijskom deobom Sadrže RNK i DNK slično kao bakterije

Page 17: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

17

ParaParazitiziti

Tipovi– Protozoe– Helminti– Artropode

Page 18: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

18

Klasifikacija infektivnih bolestiKlasifikacija infektivnih bolesti

Incidenca Mesto ulaska Izvor Simptomi Tok bolesti Mesto infekcije Faktori virulence

Page 19: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

19

EpidemiologEpidemiologijaija (Terminolo (Terminologijagija))

EpidemiologEpidemiologijaija: ispitivanje faktora, dogadjaja, okolnosti koje utiču na transmisiju infektivnih bolesti u humanoj populaciji

IncidencIncidencaa: broj novih slučajeva obolelih od jedne infektivne bolesti u okviru jedne jasno definisane populacije

PrevalencPrevalencaa: Broj aktivnih slučajeva u jednom odredjenom trenutku

Page 20: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

20

EpidemiologEpidemiologijaija (Terminolo (Terminologijagija))

EndemEndemske bolestiske bolesti: bolesti koje se javljaju u odredjenom geografskom regionu– Incidenca i prevalenca ovih bolesti je predvidiva i

relativno stabilna

EpidemiEpidemijaja: Naglo i neočekivano povećanje incidence bolesti iznad endemskog nivoa

PandemiPandemijaja: Širenje bolesti izvan kontinentalnih granica

Page 21: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

21

Izvori infektivnih bolestiIzvori infektivnih bolesti

Lokacija na kojoj je došlo do infekcije

NoNozokomijalnezokomijalne: razvijaju se u hospitalizovanih bolesnika

VanhospitalneVanhospitalne (engl.Community acquired): nastale van bolničkih uslova

Page 22: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

22

Put ulaskaPut ulaska

Penetracija Direktan kontakt Ingestija Inhalacija

Page 23: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

23

SSiimptomatologmptomatologijaija

Specifična: reflektuje mesto infekcije (npr., dijarea, raš (osip), konvulzije, hemoragija, pneumonija)

Nespecifične: može ih izazvati veći broj infektivnih agenasa (npr. simptomi kao što su groznica, mijalgija, glavobolja)

Vidljiva: očekivani (npr., osip u malih boginja) Latentna: zahtevaju laboratorijska ispitivanja (npr., povećan

broj leukocita)

Page 24: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

24

StaStadijumi u razvoju infektivnih bolestidijumi u razvoju infektivnih bolesti

Inkubacija Prodromalni stadijum Akutni stadijum Konvalescenti stadijum Stadijum rezolucije

Page 25: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

25

FaFakktortori koju utiču na razvoj infekcijei koju utiču na razvoj infekcije

Tip patogena Mesto ulaska Kompetentnost imunskog sistema domaćina

Page 26: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

26

Patogeni mikroorganizmiPatogeni mikroorganizmi

Svojstva kojim uzrokuju bolestSvojstva kojim uzrokuju bolest: Invazivnost Patogenost Toksičnost

Page 27: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

27

INVAZIVNOSTINVAZIVNOST

je sposobnost prodorasposobnost prodora infektivnih uzročnika u organizam čoveka, kao i njihovo njihovo šširenjeirenje i razmnorazmnožžavanjeavanje u tkivima domaćina.

(neki mikroorganizmi, npr uzročnici tetanusa ili difterije, uopšte ne prodiru u tkiva, već ostaju na ulaznom mestu i luče toksine koji mogu delovati lokalno ili se prenose krvlju, limfom ili nervnim vlaknima do svojih “ciljnih organa”).

Page 28: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

28

INVAZIVNOSTINVAZIVNOST

Sposobnost prodiranja povezana je u nekih mikroorganizama sa specifičnim svojstvima koje oni imaju Neki stvaraju enzime koji omogućavaju njihovo

širenje Neki imaju takvu gradju koja ih štiti od fagocitoze i

uništenja

Page 29: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

29

PATOGENOSTPATOGENOST

je sposobnost mikroorganizma da poremeti fiziološke procese, odnosno da izazove patološki proces i pojavu bolesti (egzotoksinima, endotoksinima, ugradnjom u DNK ili na drugi način).

(nije absolutno postojano svojstvo već proističe iz uzajamnog delovanja mikroorganizma i napadnutog makroorganizma)

Page 30: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

30

VIRULENCAVIRULENCA

Virulencija (virulentnost) je mera kojom se izražava stepen patogenosti odre|enog infektivnog uzročnika.

Prikazuje se kao: letalna (LD50) doza (tj. doza kojom se izaziva smrt 50% inficiranih laboratorijskih životinja) ili infektivna (ID50) doza (tj. doza kojom se može izazvati bolest u 50% inficiranih laboratorijskih životinja, odredjenog stepena težine i za tačno definisano vreme).

Page 31: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

31

VIRULENCAVIRULENCA

Virulentni sojevi (koji izazivaju klinički teže kliničke forme infekcije) u epidemiji nastaju usled mutacije ili brze pasaže mikroorganizma sa jednog osetljivog organizma na drugi.

Povećanje virulentnosti infektivnog uzročnika naziva se egzaltacija, a smanjenje (ili gubitak) patogenosti atenuacija.

Page 32: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

32

FFAKTORI VIRULENCIJEAKTORI VIRULENCIJE

su produkti infektivnih mikroorganizama koji povećavaju njihovu sposobnost izazivanja bolesti.

Page 33: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

33

FFAKTORI VIRULENCIJEAKTORI VIRULENCIJE

Prema mehanizmu dejstva, dele na: faktore atherencije, faktore atherencije, faktore invazivnosti ifaktore invazivnosti i toksine.toksine.

Page 34: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

34

Faktori atherencije

Za nastanak bilo koje infekcije neophodan je kontakt patogenog uzročnika sa ćelijama domaćina.

Faktori atherecijeFaktori atherecije omoućavaju kontakt patogenog uzročnika sa ćelijama domaćina

Za atherenciju je potrebna interakcija receptora (na ćelijama domaćina) i liganda (molekula koji se nalazi na površini infektivnog uzročnika).

Faktori atherecijeFaktori atherecije mogu biti specifispecifiččnini za mesto (površinu kože ili mukozne membrane), specifični za ćelije (orofaringealni epitel i B limfociti za Epstein-Barr-ov virus, EBV) ili nespecifinespecifiččnini (vezuju se za veći broj ćelija).

Page 35: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

35

Faktori invazivnostiFaktori invazivnosti

Su produkti infektivnih uzročnika koji omogućavaju njihovo širenje u organizmu domaćina.

Najefikasniji invazivni faktori su enzimi koji (oslobodjeni iz uzročnika) otvaraju put uzročniku infekcije u dublja tkiva.

Drugi invazivni faktori slabe odbrambene sposobnosti organizma i na taj način omogućavaju širenje uzročnika:

– pasivno (onemogućavajuči fagocitozu) ili – aktivno (svojim dejstvom oštećujući ćelije nespecifične ili

specifične zaštite).

Page 36: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

36

ToksiToksiččnostnost

je svojstvo mikroorganizma da luči egzotoksineegzotoksine ili endotoksine

Page 37: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

37

ToksiToksiččnostnost

Toksini su supstance bakterijskog porekla koje uzrokuju poremećaje funkcija ćelija domaćina

Page 38: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

38

TOKSINITOKSINI

Egzotoksini su proteini koje mogu lučiti Gram pozitivne i Gram negativne bakterije. (Dejstvom fizičkih ili hemijskih faktora može se neutralisati njihovo dejstvo uz zadržavanje njihovih antigenskih karakteristika, što se koristi pri dobijanju toksoida ili anatoksina za pripremu vakcina).

Endotoksini čineu sastavni deo ćelijskog zida Gram negativnih bakterija, ne luče se, već se osloba|aju pri deobi ili lizi bakterija.

Po hemijskoj gradji, endotoksini su lipopolisaharidi, slabi su imunogeni (budući da su polisaharidi i lipidi mnogo slabiji imunogeni od proteina) i ne mogu se koristiti za dobijanje anatoksina (niti vakcina).

Page 39: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

39

MEHANIZMI INFEKCIJEMEHANIZMI INFEKCIJEVirusne infekcijeVirusne infekcije

Da bi izazvao infekciju virus mora stići do ćelija koje su za virus prijemčive

Prijemčivost počiva na ekspresiji receptora za viruse na površini ćelija

Page 40: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

40

MEHANIZMI INFEKCIJEMEHANIZMI INFEKCIJEVirusne infekcijeVirusne infekcije

U ćeliju prodiru na različite načine, zavisno od gradje

– Jednostavno gradjeni uvlače se u ćeliju viropeksijomviropeksijom (slično endocitozi)

– Virusi koji imaju spoljašnji omotač, u ćeliju ulaze stapanjem tog omotača sa ćelijskom stapanjem tog omotača sa ćelijskom membranommembranom

Page 41: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

41

MEHANIZMI INFEKCIJEMEHANIZMI INFEKCIJEVirusne infekcijeVirusne infekcije

Neki se virusi pri infekciji koriste svojim enzimimaenzimima– Virus influenceVirus influence pomoću enzima neuraminidaze

smanjuje viskoznost sluzi na površini sluznice dušnika, usled čega receptori na površini epitelnih ćelija sluznice postaju dostupni virusu da se svojim hemaglutininima veže za njih i prodre u ćeliju (osim toga, sluz postaje redja pa virus lakše prodire u donje partije disajnih puteva)

Page 42: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

42

MEHANIZMI INFEKCIJEMEHANIZMI INFEKCIJEVirusne infekcijeVirusne infekcije

HIV Prilikom ulaska u ćeliju, delovanjem enzima reverzne

transkriptaze prepisuje jedan deo svoje jednolančane RNK u dvolančanu DNK

Novonastala DNK je prelazni oblik ili provirus koji se, pomoću enzima endonuklaze (integraze) ugradjuje u DNK ćelije

Page 43: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

43

MEHANIZMI INFEKCIJEMEHANIZMI INFEKCIJEVirusne infekcijeVirusne infekcije

Nakon ulaska u ćeliju domaćina virusNakon ulaska u ćeliju domaćina virus od nje: Uzima sve što mu je potrebno za sintezu novih

virusnih čestica, čime ometa metabolizam ćelije i može da je uništi – CITOCIDNI VIRUSICITOCIDNI VIRUSI

Umnožava se, uzrokujući poremećaj ili prestanak biosinteze ćelijskih makromolekula – CITOCIDNI CITOCIDNI VIRUSIVIRUSI

Stvaranje virusnih inkluzija (nakupine virusa) takodje može razoriti ćelijske funkcije preko potrebne za ostvarivanje vitalnih ćelijskih funkcija – CITOCIDNI VIRUSICITOCIDNI VIRUSI

Page 44: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

44

MEHANIZMI INFEKCIJEMEHANIZMI INFEKCIJEVirusne infekcijeVirusne infekcije

Neki virusi ne uništavaju ćelije, ali se ćelijski metabolizam menja, ćelija sintetiše virusne proteine i nukleinske kiseline, stiče nove osobine ( posebno ako se deo virusnog genoma ugradi u ćelijski genom) – na ovaj način onkogeni virusi indukuju malignu transformaciju ćelije malignu transformaciju ćelije

Page 45: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

45

MEHANIZMI INFEKCIJEMEHANIZMI INFEKCIJEVirusne infekcijeVirusne infekcije

Virusne infekcije mogu:

da se završe, aktiviranjem celularnih odbrambenih mehanizama domaćina eliminacijom virusa i ozdravljenjemozdravljenjem, ili da

predju u pperzistentne infekcijeerzistentne infekcije (obično infekcije virusima koji imaju blaže citocidno dejstvo ili izbegavaju celularni odgovor domaćina) koje mogu:biti bez bez klinikliniččkih simptomakih simptoma (zato što virusi miruju) ili simptomi mogu biti slabo simptomi mogu biti slabo izraizražženieni. (Nekad u toku asimptomatskih infekcija, usled slabljenja odbrambenih snaga organizma i reaktivacije virusa, mogu nastati prolazne manifestne faze bolesti).

(Neki virusi (kao što su virusi hepatitisa B i C) izazivaju nastanak imunskog odgovora koji je usmeren prema sopstvenim ćelijama (u kojima se nalaze virusi), tako da efektorski imunski mehanizmi uzrokuju postepeno oštećenje tkiva.)

Page 46: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

46

MEHANIZMI INFEKCIJEBakterijske infekcije

Za nastanak infekcije najvažnije su karakteristike bakterija koje odredjuju njihovu virulentnostnjihovu virulentnost (faktori virulencije bakterija): – faktori atherencije, – faktori invazivnosti i – toksini.

Page 47: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

47

MEHANIZMI INFEKCIJEBakterijske infekcije

Faktori virulencijeFaktori virulencije

omogućavaju prianjanje bakterija za ćelije domaćina, širenje u organizmu i nastanak oštećenja ćelija domaćina.

.

Page 48: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

48

MEHANIZMI INFEKCIJEMEHANIZMI INFEKCIJEBakterijske infekcijeBakterijske infekcije

Patogene bakterije prianjaju (atheriraju) za ćelije domaćina posredstvom povrpovrššinskih molekulainskih molekula (iz bakterijskog zida ili membrane) koji se kao ligandi vezuju za specifiligandi vezuju za specifiččne ne ććelijske receptoreelijske receptore ili preko posebnih strukturaposebnih struktura koje omogućavaju atherenciju bakterija za ciljne ćelije.

Prema hemijskom sastavu receptorireceptori su najčešće ugljeni hidrati (tj. ugljenohidratni ostaci glikoproteina), a athezivni molekuliathezivni molekuli bakterija (atheziniathezini) najčešće su proteini

Page 49: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

49

MEHANIZMI INFEKCIJEBakterijske infekcije

Specijalizovane bakterijske strukture koje omoguSpecijalizovane bakterijske strukture koje omoguććavaju athezijuavaju atheziju bakterija su:

fimbrijefimbrije (Gram pozitivnih i Gram negativnih bakterija) koje se vezuju za receptore na epitelnim ćelijama (koji u sebi sadrže šećer manozu),

flageleflagele (vibriona kolere), polisaharidni glikokalikspolisaharidni glikokaliks, tj. kapsula i sluzavi omotač (streptokoka i

stafilokoka) koji se vezuju za epitelne ćelije i sintetske implantate, lipoteihoinska kiselinalipoteihoinska kiselina (koagulaza negativnog stafilokoka i piogenog

streptokoka) koja se vezuje za fibronektin kojim su obložene epitelne ćelije i

povrpovrššininsski proteiniki proteini (IgA proteaze) koji razgradjuju imunoglobuline klase A (IgA) i pomažu prianjanje bakterija (Neisseria, Haemophilus i Streptococcus pneumoniae) za sluzokožu.

Page 50: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

50

MEHANIZMI INFEKCIJEBakterijske infekcije

Faktori invazivnostiFaktori invazivnosti bakterija su

enzimi (koji omogućavaju njihovo širenje u okolno tkivo) i antifagocitni faktori (koji sprečavaju fagocitozu).

Enzimi bakterijskog porekla omogućavaju prodor patogenog uzročnika u okolno tkivo (i širenje infekcije), a mehanizmi njihovog dejstva veoma su raznovrsni:

StreptokinazaStreptokinaza rastvara fibrinske niti koaguluma i omogućava širenje streptokoka u okolno tkivo,

HijaluronidazaHijaluronidaza razgradjuje medjućelijsku supstancu vezivnog tkiva i omogućava širenje streptokokne ili pneumokokne infekcije,

KolagenazaKolagenaza razgradnjom kolagena omogućava prodor infektivnog uzročnika (klostridija) u tetive, hrskavičavo i koštano tkivo,

KoagulazaKoagulaza uzrokuje stvaranje fibrinskog sloja koaguluma, koji ne dozvoljava prodor odbrambenim molekulima i ćelijama do stafilokoka koji je uzročnik infekcije,

Page 51: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

51

MEHANIZMI INFEKCIJEBakterijske infekcije

EgzotoksiniEgzotoksini – Su proteini koji se sekretuju iz živih bakterijskih

uzročnika, – Specifično se vezuju za odredjena tkiva I– Izazivaju specifične simptome bolesti (koji zavise od

tropizma toksina, odnosno od ćelija za koje se toksini vezuju).

– Uglavnom se sastoje iz dveju subjedinica, od kojih je jedna (subjedinica B) odgovorna za vezivanje toksina za specifične receptore (engl. binding, što znači vezujući), a druga (subjedinica A) za toksično dejstvo enzima (engl. active, što znači aktivan)

Page 52: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

52

MEHANIZMI INFEKCIJEMEHANIZMI INFEKCIJEBakterijske infekcijeBakterijske infekcije

Bakterijski egzotoksiniegzotoksini mogu delovati na nekoliko načina:

izazivajući oštećenja ćelijske membrane i lizu ćelije,

inhibišući sintezu proteina, povećavajući koncentraciju cikličnog AMP

(cAMP) u ćelijama, blokirajući oslobadjanje neurotransmitera i aktivišući ćelije imunskog sistema.

Page 53: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

53

MEHANIZMI INFEKCIJEBakterijske infekcije

Izvesni egzotoksini egzotoksini oštećenjem ćelijske membrane izazivaju lizu ciljnih ćelija (usled povećanja propustljivosti membrane voda ulazi u ćeliju, ćelija bubri i njena membrana prska). – Oštećenja ćelijske membrane mogu prouzrokovati

enzimi (lipaze) ili proteini koji se ugradjuju u ćelijsku membranu, formirajući u njoj otvore (pore).

Page 54: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

54

MEHANIZMI INFEKCIJEBakterijske infekcije

Neki toksini (kao toksin Corynebacterium-a diphteriae i Pseudomonas-a aeruganosae) inhibiinhibiššu sintezu proteinau sintezu proteina u ciljnim ćelijama (inaktivacijom faktora elongacije koji je neophodan za sintezu polipeptidnog lanca).– Prestanak sinteze proteina uzrokuje smrt ciljnih

ćelija.

Page 55: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

55

MEHANIZMI INFEKCIJEMEHANIZMI INFEKCIJEBakterijske infekcijeBakterijske infekcije

Koncentracija sekundarnog glasnika cAMPKoncentracija sekundarnog glasnika cAMP može se povećati na nekoliko načina:

– direktnim oslobadjanjem cAMP od strane patogenih bakterija,

– oslobadjanjem enzima adenilat ciklaze (koji u ciljnoj ćeliji dovodi do stvaranja cAMP) ili

– stimulacijom aktivnosti adenilat ciklaze u ciljnoj ćeliji.

Egzotoksini (oslobodjeni od strane Esherichia coli i Vibrio cholerae) stimulišu sintezu cAMP u enterocitrima i uzrokuju lučenje velike količine tečnosti i elektrolita (i nastanak proliva).

Page 56: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

56

MEHANIZMI INFEKCIJEMEHANIZMI INFEKCIJEBakterijske infekcijeBakterijske infekcije

Toksini klostridija, koji blokiraju oslobadjanje neurotransmitera, mogu izazvati mlitavu ili spastičnu paralizu mišića.

Toksin Clostridium-a botulinum onemogućava oslobadjanje acetilholina u neuromišićnim spojnicama i uzrokuje nastanak mlitave paralize mišića, dok toksin Clostridium-a tetani sprečava oslobadjanje inhibišućih neurotransmitera i izaziva spastičnu mišićnu paralizu

Page 57: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

57

MEHANIZMI INFEKCIJEMEHANIZMI INFEKCIJEBakterijske infekcijeBakterijske infekcije

I na kraju, neki egzotoksiniegzotoksini kao superantigenikao superantigeni, aktivacijom velikog broja T limfocita uzrokuju oslobadjanje citokina IL-1 i TNF-ά i nastanak sistemskih promena.

Egzotoksin Staphylococcus-a aureus-a izaziva trovanje hranom ili sindrom toksičnog šoka, a egzotoksin Streptococcus-a pyogenes (grupe A) nastanak šarlaha.

Page 58: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

58

ENDOTOKSINIENDOTOKSINI

su lipopolisaharidi, sačinjeni od lipidnog (lipida A) i polisaharidnog dela (O antigena).

Znatno su slabiji toksini od egzotoksinaslabiji toksini od egzotoksina (za njihovu toksičnost odgovorna je lipidna komponenta).

Lokalizovani su u ććelijskom zidu Gram elijskom zidu Gram negativnih bakterijanegativnih bakterija i oslobadjaju se tokom deobe ili razgradnje tih bakterija.

Page 59: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

59

ENDOTOKSINIENDOTOKSINI

Imaju snasnažžno pirogeno i proinflamatorno no pirogeno i proinflamatorno dejstvodejstvo: indukuju nastanak groznice, podstiču sintezu citokina (IL-1 i TNF-) i aktivišu sistem komplementa alternativnim putem.

Page 60: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

60

ENDOTOKSINIENDOTOKSINI

Njihovo prisustvo u cirkulacijiprisustvo u cirkulaciji (u maloj količini) može da izazove oslobaoslobadjdjanje anje vazoaktivnih peptida i nastanak vazoaktivnih peptida i nastanak vazodilatacije i hipotenzijevazodilatacije i hipotenzije (tj. endotoksičnog ili septičnog šoka).

Page 61: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

61

ENDOTOKSINIENDOTOKSINI

IIzazivaju poliklonsku aktivaciju B limfocitazazivaju poliklonsku aktivaciju B limfocita i

aktiviaktiviššu XII faktor koagulacijeu XII faktor koagulacije (Hageman-ov faktor) sa inicijacijom diseminovane intravaskularne koagulacije (DIK-a), sindroma koji karakteriše:

– razvoj diseminovane tromboze, – potrošnja faktora koagulacije i – nastanak potrošne koagulopatije (sa pojavom petehijalnih

krvarenja).

Page 62: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

62

REAKCIJA DOMAĆINA NA INFEKCIJU

Kliničke manifestacije, simptomi, znaci i ishod ishod infektivnih bolestiinfektivnih bolesti odredjeni su:

direktnim i indirektnim efektima inflamacijske reakcije,

imunskih reakcija, mehanizmima delovanja samih

mikroorganizama

Page 63: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

63

REAKCIJA DOMAĆINA NA INFEKCIJUREAKCIJA DOMAĆINA NA INFEKCIJU

Klinički, infektivne bolesti se mogu podeliti u dve osnovne grupe:

PrvuPrvu, čine one u kojima pre svega dolaze do izražaja efekti mikroorganizama i inflamacijska reakcija, a specifični imunski odgovor doprinosi fazi prirodnog izlečenja i smirivanja simptoma (ove bolesti imaju akutni ili subakutni tok: perakutni toksični sindrom, specifični toksični sindrom, akutne infektivne bolesti, SIRS, sepsa, šok, MODS)

DruguDrugu, čine one u kojima, pre svega, dolaze do izražaja efekti trajne aktivacije i održavanja imunskog odgovora, te promena reaktivnosti imunskog sistema (hronične infektivne bolesti, autoimunost, imunodeficijencije, virusna onkogeneza)

Page 64: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

64

REAKCIJA DOMAĆINA NA INFEKCIJU

Uzročnici infekcije pokreću u organizmu niz zbivanja od kojih su mnoga deo tzv. odgovora akutne fazeodgovora akutne faze

Page 65: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

65

ODGOVOR AKUTNE FAZEODGOVOR AKUTNE FAZE

Uključuje: Niz promena metaboličkih, endokrinih, imunskih i nervnih

funkcija Groznicu Negativan azotni bilans Povećanje sinteze proteina akutne faze, a smanjenje

sinteze albumina Leukocitozu udruženu s povećanjem broja nezrelih

leukocita u krvi Smanjenje koncentracije gvoždja i cinka, a povećanje

koncentracije bakra

Page 66: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

66

ODGOVOR AKUTNE FAZE

Većina promena nastaje u toku nekoliko sati ili dana od početka infekcije ili zapaljenja, mada neke ostaju i u toku trajne infekcije

U nastanku većine od tih promena učestvuju isti medijatori koje sintetišu aktivisane makrofage (IL-1, IL-6, TNF-IL-1, IL-6, TNF-άά)

Generalno, delovanje ovih medijatora je sinergističko, mada ne podjednako na sve promene koje uključuje odgovor akutne faze.

Page 67: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

67

ODGOVOR AKUTNE FAZEODGOVOR AKUTNE FAZE

IL-1, IL-6, IL-1, IL-6, TNF-TNF-

Hipotalamus (sinteza PgE2): groznicaHipotalamus (sinteza PgE2): groznica

CNS: endorfiniCNS: endorfini

T limfocitaT limfocita (limfokini )

Imunski sistem: aktivacijaImunski sistem: aktivacija

B limfocitaB limfocita (antitela)

Kosna srž: granulocitozaKosna srž: granulocitoza

Jetra: Jetra: sinteza proteina akutne faze sinteza proteina akutne faze

Mišići: Mišići: katabolizam proteinakatabolizam proteina

Page 68: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

68

ODGOVOR AKUTNE FAZEODGOVOR AKUTNE FAZE

Promene u krviPromene u krvi– Promene u krvnoj plazmi

Proteini plazme Sedimentacija eritrocita

Page 69: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

69

ODGOVOR AKUTNE FAZEODGOVOR AKUTNE FAZE

Proteini plazmeProteini plazmeU toku akutne infekcijeakutne infekcije sinteze sinteze albuminaalbumina u jetri praćeno je 1 i 1 i 2 globulina2 globulina (zbog sinteze

proteina akutne faze) i i globilina globilina - fibrinogenafibrinogena (takodje proteina akutne faze, što seobično ne vidi jer se elektroforeza proteina standardno odredjuje u serumu), dokdok globulinska frakcija može biti i globulinska frakcija može biti i zbog sinteze transferina u jetri u njegovog prelaska u medjućelijski prostor

Proteini akutne faze (kao pozitivni i negativni markeri zapaljenja) sintetišu se u jetri pod dejstvom IL-1, IL-6 i TNF-i imaju ulogu u nespecifičnoj zaštiti organizma.

U toku hronihroniččne infekcijene infekcije najveće povećanje je koncentracije globilina globilina (kojima pripadaju imunoglobulini, tj. specifična antitela sintetisana u humoralnoj odbrani organizma).

Page 70: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

70

ODGOVOR AKUTNE FAZEODGOVOR AKUTNE FAZE

Sedimentacija eritrocita (SE, nespecifična laboratoriska analiza kojom se odredjuje brzina taloženja eritrocita i drugih ćelija iz stajaće krvi)

Javlja se redovno u generalizovanim bakteriskim infekcijama

U akutnoj infekciji nastaje zbog koncentracije proteina akutne faze i imunoglobulina, a u hroničnoj zbog koncentracije globulina, ali često i zbog anemije

Page 71: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

71

PROMENE BROJA LEUKOCITAPROMENE BROJA LEUKOCITA

Promene u broju leukocita mogu da budu: apsolutno apsolutno povepoveććanjeanje (ili smanjenjesmanjenje) broja leukocita (koje može biti praćeno promenom relativnog odnosa leukocitnih promenom relativnog odnosa leukocitnih subpopulacijasubpopulacija).

Promene odnosa leukocitnih subpopulacijaPromene odnosa leukocitnih subpopulacija korisne su u diferencijalnoj dijagnozi infekcije prema uzročniku: bakterijskebakterijske su najčešće praćene povećanjem broja neutrofilnih leukocita, virusnevirusne povećanjem broja limfocita a parazitparazitskeske infekcije povećanjem broja eozinofilnih leukocita u perifernoj krvi.

.

Page 72: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

72

PROMENE BROJA LEUKOCITAPROMENE BROJA LEUKOCITA

U toku bakterijskih infekcija u inflamatornom žarištu dolazi do sinteze brojnih citokina, a neki od njih pomažu sazrevanje neutrofilnih leukocita u kostnoj srži i njihovo oslobadjanje iz rezervnog prostora zrelih ćelija (granulocitne rezerve kostne srži).

Page 73: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

73

PROMENE BROJA LEUKOCITAPROMENE BROJA LEUKOCITA

Limfocitoza u toku virusnih infekcija najčešće je posledica dejstva oslobodjenih citokina koji utiču na aktivaciju i proliferaciju limfocita (kao što je slučaj sa proliferacijom CD8+ T limfocita, koji se nazivaju „virociti“, u toku infekcije sa EBV), a jednim delom i prelaska neutrofilnih leukocita iz krvi u tkiva.

Page 74: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

74

PROMENE BROJA LEUKOCITAPROMENE BROJA LEUKOCITA

Povećanje broja eozinofilnih leukocita u krvi, koje prati infekcije multicelularnim parazitima, nastaje usled dejstva T limfokina na sazrevanje eozinofilnih leukocita u kostnoj srži.

Interesantno je da se smanjenje broja eozinofilnih leukocita sreće na početku različitih infekcija, dok pri kraju infekcije nastaje povećanje broja eozinofilnih leukocita, što se naziva zora zdravlja i predstavlja dobar prognostički znak

Page 75: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

75

PROMENE U BROJU TROMBOCITAPROMENE U BROJU TROMBOCITA

Tokom infekcije može nastati smanjenje broja trombocita u perifernoj krvi (trombocitopenije) usled athezije trombocita za zid krvnih sudova, agregacije trombocita, stvaranja antitrombocitnih antitela i oštećenja kostne srži (sa smanjenjem broja prekursorskih ćelija trombocitne loze).

Neke hronične infekcije mogu da budu praćene povećanjem broja trombocita (trombocitozom).

Page 76: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

76

PROMENE U BROJU TROMBOCITAPROMENE U BROJU TROMBOCITA

Neke hronične infekcije mogu da budu praćene povećanjem broja trombocita (trombocitozom).

Page 77: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

77

PROMENE KOAGULACIJE KRVI

Promene u koagulabilnosti krvi (u pravcu pojačane sklonosti ka stvaranju tromba) nastaju usled:

– aktivacije unutrašnjeg puta koagulacije krvi (produktima mikroorganizama ili nekim imunskim mehanizmima koji aktivišu XII faktor) ili

– oštećenja zidova krvnih sudova, sa osloba|anjem tkivnog tromboplastina (koji pokreće spoljašnji put koagulacije).

U najtežim poremećajima formiraju se brojni trombi u cirkulaciji što se naziva diseminovana intravaskularna koagulacija ( DIK), a usled potrošnje faktora koagulacije ovo stanje može da se komplikuje krvarenjima.

Page 78: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

78

POREMEĆAJI BROJA ERITROCITA

Anemija može da nastane u akutnoj infekciji (obično hemolizna, usled delovanja bakterijskih toksina ili imunskog odgovora pokrenutog infekcijom, mada može biti uzrokovana i supresijom kosne srži)

Anemija (normnohromna ili hipohromna) se često javlja i ako infekcija traje duže od nedelju dana (anemija hronične infekcije) - normnohromna ili hipohromna

Page 79: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

79

METABOLIČKI POREMEĆAJI

KKod svih infekcijaod svih infekcija vidja se povećan katabolizam belančevina, koji nastaje usled dejstva hormona nadbubrežnih žlezda (u okviru OAS) ili citokina (IL-1 i TNF-) oslobo|enih tokom infekcije.

U tetešškim infekcijamakim infekcijama može da se povepovećća nivo a nivo lipidalipida u serumu.

U nekim infekcijama mogu da nastanu znaznaččajniji ajniji poremeporemeććaji koncentracije elektrolita, sa gubitkom aji koncentracije elektrolita, sa gubitkom ili zadr`avanjem vodeili zadr`avanjem vode.

Page 80: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

80

Dijagnoza infektivne bolesti

Dokaz prisustva patogena na mestu infekcije obolelog

Postojanje kliničkih znakova i simptoma (simptomatologija) koji su kompatibilni sa odredjenim infektivnim procesom

Page 81: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

81

Tehnike za laboratorijsku dijagnostiku

Kultura Serolologija ili detekcija karakterističnih

antigena Gensko sekvencioniranje ili metabolički

produkti patogena

Page 82: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

82

Tipovi Antimikrobnih agensa

Antibakterijski agensi Antivirusni agensi Antifungni agensi Antiparazitski agensi

Page 83: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

83

Klasifikacija antibakteriskih agensa prema mestu delovanja

Penicilni: ćelijski zid Cefalosporini: ćelijski zid Monobaktami: ćelijski zid Aminoglikozidi: ribozomi Tetraciklini: ribozomi Makrolidi: ribozomi Suflonamidi: inteza folne kiseline Glikopeptidi: ribozomi Kvinoloni: DNK sinteza

Page 84: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

84

Orudja bioterorizma

Kategorija A – Kuga– Tularemija– Velike boginje– Virusi hemoragijskih groznica

Kategorija B – Uzročnici alimentarnih i vodom uzrokovanih infekcija– Uzročnici zoonoza

Page 85: BIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI

85

Orudja bioterorizma (nastavak)

– Virusni encefalitidi

Category C agents – Micobacterium tuberculosis– Nipah virus i hantavirus– Vurus žute groznice– Criptosporidium parvum