Biografije Hrvatskih Pisaca. DM

Hrvatski pisci - biografije

MARKO MARULIĆ

potječe iz splitske plemićke obitelji ( Split i Nečujam na otoku Šolti su mjesta njegova boravišta; u Hektorovićevom djelu Ribanje i ribarsko prigovaranje upravo se mjesto Nečujam dovodi u direktnu vezu s Marulićem)

pokopan je u crkvi svetog Frane na Obali, a njegov nadgrobni spomenik vrijedan je spomenik renesanse umjetnosti

začetnik je hrvatske umjetničke književnosti piše djela religiozno – moralističkog sadržaja: jedini sigurni temelj za život je kršćanski

moral njegovo stvaralaštvo prožimaju kršćanstvo i domoljublje

Marulićevo obrazovanje je humanističko, a svjetonazor je kršćanski iako piše po uzoru na antiku, u svojim djelima (Davidijada) zaziva Boga

središnja je osoba splitskog humanističkog kruga koju su još za života suvremenici smatrali klasikom

razdoblje 15. I 16.st. smatra se vrhuncem hrvatskog humanizma (latinizma) proučavatelje njegovog književnog djela nazivamo marulozi

Marulić dijelom piše u latinizmu (djela pisana na latinskom jeziku), a dijelom u renesansi (djela pisana na hrvatskom jeziku) -> Marulić je i humanistički i kršćanski pjesnik -> stvara na razmeđu epoha

na njegovo književno stvaralaštvo utjecao je kršćanski moralistički nauk, talijanski humanizam i hrvatska pjesnička tradicija

opus mu je trojezičan: piše djela na latinskom, talijanskom i hrvatskom otac hrvatske književnosti – prvi hrvatski književnik koji piše na hrvatskom jeziku

(tako ga je nazvao Ivan Kukuljević Sakcinski); djela na hrvatskom piše jer je želio praktično djelovati u vlastitoj sredini, dok na latinskom piše obraćajući se učenim ljudima

kršćanski i ugledni europski humanist: prevodio je i Danteova i Petrarkina djela 22.4. je dan Hrvatske knjige, i na taj dan Marko Marulić završava svoje najpoznatije

djelo „Judita“, a i 1900. na taj datum osnovano je Društvo hrvatskih književnika njegova najznačajnija latinska djela, koja i čine najveći dio njegovog opusa:

Pouke za čestit život s primjerima – tiskana je 1506. u Mlecima i to je prva uspješnica: najviše objavljivana hrvatska knjiga u inozemstvu te je prevedena na čak 6 jezika

Evanđelistar Pedeset priča Poslanica papi Hadrijanu VI – govori o nadolazećim nevoljama i poticajima za

opće jedinstvo i mir svih kršćana Davidijada: - najznačajniji Marulićev latinski tekst (donedavno u rukopisu)

- latinski ep u kojem se Marulić u stilu (koristi se heksametrom) i jeziku najviše ugleda na Vergilija; klasičan biblijsko – vergilijanski tip epa - najbolji i najautentičniji kršćansko alegorijski ep europskog humanizma

Državna matura 2011/2012 Stranica 1


- svaki starozavjetni lik prikazan je kao slika novozavjetnog: David kao Isus, Šaul kao Židovi koji ga progone, Golijat kao đavolska sila koju je Krist pobijedio- u invokaciji se odriče antičke inspiracije (muza), već zazivlje pomoć Boga - refleksivan karakter epa: u pripovijedanje umeće digresije u kojima se bavi moralnim pitanjima i daje čitatelju kršćansku pouku

najznačajnija djela na hrvatskom jeziku: Judita – Marulićevo najznačajnije djelo uopće

- kršćansko- vergilijanski ep koji obilježava početak hrvatske umjetničke književnosti - Marulić je piše na hrvatskom jeziku: splitska čakavština svog vremena - osim književne, ep ima i nacionalnu te moralno – etičku zadaću; kao djelo koje bi trebalo moralno spasiti Hrvatsku - pisana je u dvostruko rimovanim dvanaestercima- djelo koje Marulić ne oblikuje samo na temelju antičke i vergilijanske tradicije, već i na temeljima hrvatske glagoljaške tradicije, kao i po petrarkističkim uzorima (opis Judite kao renesansne ljepotice) , a ujedno je i odraz Marulićevog vremena (krajolici Splita i okolice) - kršćanski svjetonazor: skromni i bogobojazni pobjeđuju ohole i nevjernike -> naglašeni domoljubni osjećaj (usp. bogobojazni i skromni Hrvati pobijedit će ohole i pogane Turke)

Molitva suprotiva Turkom - domoljubna pjesma s tada aktualnom tematikom; borba s Turcima, turska razaranja( pjesnikovo žaljenje i zazivanje pomoći od Boga)

Suzana – spjev temeljen na biblijskoj građi - Suzana, časna žena, nakon što dvojica staraca nisu uspjeli u pokušaju da je napastuju, lažno je optužuju - kršćanska pouka: vrlina kreposti i poštenja



MARIN DRŽIĆ

P nadimak mu je Vidra; zbog živog i neobuzdanog karaktera P razdoblje stvaranja: hrvatska renesansa, javlja se u 15. i 16.st. nakon što su hrvatski

latinisti u svojim djelima oživjeli interes za antičku književnost te time stvorili plodno tlo za njezin razvoj

P dubrovački pisac rođen 1508. – pripada dubrovačkom književnom krugu P najveći hrvatski komediograf (stup hrvatske komediografije)

jedan je i od najistaknutijih europskih renesansnih komediografa P boravi u Italiji gdje upoznaje suvremeno talijansko kazalište na čijim temeljima stvara

vlastite komedije po povratku u Dubrovnik i u kojima slika dubrovački život 16.st. te ukazuje na ljudske mane i poroke ( npr. škrtost: Dundo Maroje u istoimenoj komediji)

Držić ne oponaša samo talijanske uzore, nego u svoja djela (pastorale i komedije) unosi originalne elemente – prikazuje lokalnu, dubrovačku sredinu

u svojim djelima prikazuje renesansni duh vremena u kojem razum odnosi pobjedu nad ljudima nahvao

P Držić svoja djela piše po narudžbi bogatih Dubrovčana i organizira kazališne predstaveP pisao je:

pastorale- pastirske drame: Tirena, Grižula, Venera i Adon komedije: Novela od Stanca, Skup, Dundo Maroje tragedija: Hekuba lirske pjesme

P teme svih njegovih djela su svevremenske, npr. škrtostP PASTORALA – u idilični svijet pastorale Držić uvodi nove likove – seljake iz

dubrovačkog zaleđa koji se zaljubljuju u vile i koji su u središtu smiješnih govora zbog svojeg govora, načina razmišljanja i navika

na taj način isprepliću se dva svijeta – izmišljeni svijet vila i mitoloških bića te realni svijet

P PLAUTOVSKA KOMEDIJA – Držić preuzima strukturu plautovske komedije ( tzv. komedija erudita ili učena komedija), ali u njoj slika dubrovačke prilike svog vremena: prostore, sredinu, različite tipove ljudi

zapleti i raspleti vođeni su intrigom ( komedija intrige) svi njegovi likovi su likovi – tipovi: mudar i lukav sluga, škrti starac; ali u

njegovim komedijama oni imaju lokalne dubrovačke crte, govor im je individualiziran, a psihološka karakterizacija uvjerljiva

Dundo Maroje: u svojoj komediji Dundo Maroje u liku sluge Pometa koji uspijeva svladati Fortunu prikazuje renesansni svjetonazor (afirmiraju se sposobni, pametni, jaki pojedinci, a gube nesposobni, opaki i neznalice) i negativni stav prema dubrovačkoj vlasteli (likovi gospodara u komediji se otkrivaju kao ljudi nahvao) - zaplet se temelji na tipičnom sukobu mladog (Maro Marojev) i starog (Dundo Maroje)



Skup: - u komediji Skup izvrgava ruglu dubrovački trgovački mentalitet sklon pretjeranom zgrtanju novaca- u središte komedije stavlja motiv „tezora“, blaga koje je škrtom starcu Skupu važnije od svega (pa i kći Andrijana)

Novela od Stanca: - napisana je u dvanaestercu - suprotnosti između starih i mladih te urbanog i ruralnog mentaliteta - prva je Držićeva komedija, koja u sebi zapravo spaja elemente farse i pastorale

P obilježja renesanse: kritička svijest, slobodna misao, hedonizam, čovjek kao idealan sklad duha i tijela

P u odnosu na europsku renesansnu književnost, osobitost hrvatske renesanse je u tome što ne nasljeduju samo antičke i humanističke autore i uzore, već nasljeduju i narodnu, folklornu, ali i srednjovjekovnu tradiciju

P renesanse antiteze: mladost – starost, selo – grad, razum – ludost



IVAN GUNDULIĆ(Dživo) dubrovački barokni pjesnik i dramatičar koji je čitav život i proveo u

Dubrovniku, a bio je i knez u Konavlima prvi je i najznačajniji barokni pjesnik koji je utemeljio sve barokne vrste u

hrvatskoj književnosti 17.st. : religioznu poemu (plač), melodramu i barokni ep

Gundulićev jezik čini osnovicu današnjeg hrvatskog štokavskog književnog jezika

svoj nadimak Mačica dobiva zbog svoj tihe i boležljive prirode književni rad je započeo ljubavnim pjesmama i melodramama, a od njegovih

pjesama jedino je sačuvana Ljubavnik sramežljiv ( svoja rana djela on sam smatra „porodom od tmine“ jer nisu u duhu katoličke obnove), dok su sačuvane 4 melodrame: Arijadna, Prozerpina ugrabljena, Dijana i Armida koje su stvarane na temelju talijanske epske tradicije i libreta talijanskih opera

„krstjanin spjevalac“ – objavljuje zbirku od 7 psalama Pjesni pokorne kralja Davida

Pjesnik slobode: „O lijepa, o draga, o slatka slobodo…“ (Dubravka) veliki utjecaj Torquata Tassa (Osman -> Oslobođeni Jeruzalem) njegova najznačajnija djela „porod od svjetlosti“ - u duhu katoličke obnove su:

Suze sina razmetnog: - religiozna poema - biblijska tema: pokajanje razmetnog sina-> preuzima građu iz Lukina evanđelja (Isusova prispodoba o razmetnom sinu), ali u odnosu na nju reducira broj likova i proširuje temu - kršćanska invokacija ( kao i kod Marulića)- sastoji se od tri plača (pjevanja): Sagrješenje (sjećanje ne grijehe), Spoznanje (spoznanje grijeha te putova i načina spasenje , Skrušenje - stih je osmerac s rimom ABABCC- monološki ispovjedni ton - patetični i kićeni barokni stil – končeta(pronalaženje sličnosti između pojava i stvari naizgled potpuno različitih), bogata metafora, antiteze (život -> smrt, grijeh -> pokajanje, svjetlost -> tama) - tragika ljudske prolaznosti i prolaznosti vremena, kritika prolaznosti tjelesne ljepote- protureformacijska simbolika djela

Osman - povijesni barokni ep: tema – pobjeda Poljaka nad Turcima u Hoćimskoj bitci ( kao kod Meša Selimović, Derviš i smrt) - ispjevan u osmeračkim katrenima u 20 pjevanja ( 14 i 15 su izgubljeni, a nadopunio ih je Ivan Mažuranić) - slavljenje kršćanstva - visoki i kićeni barokni stil: metafore, končeta, antiteze



- ženski likovi Sokolica i Krunoslava te motiv ljubavi Sokolice i Osmana - kompozicija je čvrsto povezana zajedničkom idejom, iako je dosta razgranata i složena zbog narušavanja kronologije (umetnute su romantične epizode, ali miješa se i prošlost te sadašnjost)

Dubravka - pastorala(pastoralna igra)/melodrama čija radnja se odvija u mitskom prostoru Dubrave (simbol Dubrovnika), na dan svetkovine slobode, kada su se trebali vjenčati najljepša pastirica (Dubravka- simbol slobode, vlast) i pastir (Miljenko-predstavnik vlastele, knez) -> suprotstavljeni su Grdanu (bogati pučanin koji se ženidbom želi uzdići na društvenoj ljestvici) - stih je osmerac i dvostruko rimovani dvanaesterac



IVAN MAŽURANIĆ

književnik, leksikograf i političar (prvi ban pučanin 1873-1880; Narodna stranka), a bavio se i historiografskim i filološkim radom

za njegova banovanja: kulturni napredak -> 1874. otvoreno Sveučilište u Zagrebu, zakon o slobodi tiska, reforma uprave i dr.

razdoblje narodnog preporoda obilježio je književnim radom, a razdoblje protorealizma svojom političkom djelatnošću (kao i Josip J. Strossmayer)

predsjednik Matice ilirske djeluje u razdoblju hrvatskog narodnog preporoda ( druga polovica 19.st.) tj.

hrvatskog romantizma iako čakavac iz Novog Vinodolskog, pristaje uz Gajevu ideju te piše na štokavici piše pod utjecajem narodnog pjesništva i dubrovačke književne baštine u prvim svojim pjesmama ( Primorac Danici) bavi se domorodnim pjesmama najznačajnija djela:

lirska poezija: - Vinodolski dolče, da si zdravo Njemačko – ilirski slovar: sastavlja ga zajedno s Jakovom Užarevićem dopuna 14. i 15. pjevanja Osmana Smrt Smail- age Čengića – najpoznatije Mažuranićevo djelo, ali i najznačajnije

djelo hrvatskog narodnog preporoda 1813-1860- inspiriran suvremenim događajem (Crnogorci su 1840. ubili turskog silnika Smail- agu Čengića) - ne drži se povijesne istine, već spjev (nema uobičajene značajke epa: kratak je i pripovijedanje je isprepleteno refleksijama te dramskim i lirskim elementima – dijalog s čitateljem) piše u preporodnom duhu – narod, koji se bori za svoju slobodu kažnjava silnika, koji ga tlači -> u spjevu spaja umjetničko i narodno - spjev je sastavljen od pet pjevanja nejednake duljine: Agovanje, Noćnik, Četa, Harač, Kob-radnja započinje „in medias res“ i traje kratko; fabula je sažeta (nema mnogo digresija ni epizoda)- spjev piše po uzoru na klasična i suvremena epska djela, ali i po uzoru na narodnu poeziju, prvenstveno po uzoru na dubrovačku književnost (Gundulić) - protuturska tematika ( „tradicija“ još od humanizma 15/16.st. – Marulić); ali tu temu diže ne općeljudsku razinu – kao borba Dobra i Zla - svećenikov govor u 3. pjevanju predstavlja središnje mjesto spjeva: daje svjetonazorske, duhovne i idejne koncepcije cijelog djela, ali i ovog razdoblja- ispjevan je osmercima i desetercima (stihovi hrvatske epske baštine)

Pjesme Ivana Mažuranića (objavljene posmrtno) - domoljubne pjesme: prožete humanošću i slobodarstvom; pjeva o važnosti sloge, slavnoj prošlosti i vjeri u budućnost



AUGUST ŠENOA

P romanopisac, novelist, pjesnik, dramatičar i feljtonist čija je djelatnost obilježila razdoblje predrealizma (protorealizma) koje je po njemu nazvano Šenoinim dobom (1860. – 1881; završava Šenoinom smrću)

P rodio se u Vlaškoj ulici u ZagrebuP potječe iz ponijemčene obitelji češkog podrijetla; unatoč tome, u stalnom je sukobu s

ocem, razvija se u pravog hrvatskog domoljuba u krugu profesora gornjogradske gimnazije (Antun Mažuranić i Vjekoslav Babukić)

P stvaralaštvo je započeo lirskim pjesmama i novinskim napisima ( javlja se 1860. svojim prvim novinskim radovima iz Praga)

uređivao je listove Glasonoša, Slavische Blatter, a bio je i dopisnik Pozora u Zagrebu je od 1874. urednik središnjeg časopisa Vijenac te potpredsjednik

Matice hrvatske P jedan je od naših najplodnijih pisaca

tvorac je moderne hrvatske umjetničke proze (roman- u ovom razdoblju se afirmira, pripovijetku, feljton) i realističke metode

utemeljitelj je kazališne kritike stvorio je i odgojio hrvatsku čitateljsku publiku ( Prosvjetom k slobodi –

Zagreb kao kulturno središte svih Hrvata) prihvaća preporodnu ideju: književnost mora odražavati nacionalni duh i

služiti prosvjećivanju naroda utjecao je na prihvaćanje štokavice

P prvo književno djelo mu je komedija Ljubica -> prodor scenskog realizma uz to pisao je i tragediju Slavka – nedovršena

P Šenoin književni opus: Poezija:

- zbirka lirskih pjesama Zimzelen (Budi svoj!, Hrvatska pjesma, Na Ozlju gradu)- povjestice – EPSKE PJESME(pjesme pripovjednog oblika): tematika hrvatske povijesti (Propast Venecije, Smrt Petra Svačića) i tematika iz narodne poezije (Postolar i vrag, Kameni svatovi, Kugina kuća)

Proza: - pripovijetke: Prijan Lovro – prvo pravo realistično književno djelo (realistička tema propadanja intelektualca seoskog podrijetla u sukobu s malograđanskom sredinom), Kanarinčeva ljubovca (propadanje plemstva), Barun Ivica (rasipanje seljačkih zadruga), Karanfil s pjesnikova groba- povijesni romani: Zlatarovo zlato – prvi hrv. umjetnički roman u kojem se isprepliću povijesna (sukob Zagrepčana i Stjepka Gregorijanca) i ljubavna (ljubav Dore Krupićeve i Pavla Gregorijanca) fabula, Seljačka buna, Čuvaj se senjske ruke, Diogenes, Kletva ( dovršio J.E.Tomić) - socijalni romani: Mladi Gospodin, Prosjak Luka, Branka (odnos selo-grad)

P njegov opus obilježen je ispreplitanjem romantičarskog i realističkog stila



povijesni romani – prevladava romantičarski stil: razgranata fabula s dinamičnim motivima (spletke, otmice, prerušavanja, prepoznavanja, otrovanja i dr.), crno-bijelo oslikani likovi, stalne skupine likova (povijesno utemeljeni likovi, likovi intriganta, fatalne žene, idealni ljubavnici) -> ispreplitanje stvarnosti i fikcije

socijalni romani - prevladava realistički stil: suvremena tematika i socijalno psihološka karakterizacija

P književni program: 1865. u Glasonoši objavljuje kritičko – polemički članak Naša književnost

(kritizira novelistiku) feljtoni: Praški listovi i Zagrebulje, Vijenac (karikaturalan prikaz zagrebačkog

društvenog života) 1866. u Pozoru objavljuje članak O hrvatskom kazalištu – prvi je upotrijebio

pojam realizam Zašto pišemo?

P bavio se i prevođenjem s mnogih stranih jezika P književnim radom bavio se uglavnom noću, što ga je i dovelo do iscrpljivanja, bolesti

te prerane smrti u 43. godini



MIROSLAV KRLEŽA

P rodio se 1893. u Zagrebu P Miroslav Krleža je najznačajniji pisac hrvatske književnosti od 1914. do 1952. koju

uvjetno možemo podijeliti da dva razdoblja i čija je poveznica upravo Krleža PRVO RAZDOBLJE 1914. -1928. – obilježeno je dominacijom ekspresionizma DRUGO RAZDOBLJE 1928. – 1952. – obilježila je prevlast socijalno angažirane

književnosti P u prvom razdoblju Miroslav Krleža zajedno s Augustom Cesarcem pokreće časopis

Plamen ( a pojavljuju se i drugi ekspresionistički časopisi: U. Donadini – Kokot te A. B. Šimić – Vijavica, Juriš)

P u drugom razdoblju (1928. – 1952.) Krleža počinje objavljivati glembajevski ciklus ( U agoniji, Gospoda Glembajevi, Leda), a nastaje i prvi moderni hrvatski roman – Povratak Filipa Latinovicza

P Krležino prvo djelo je drama Legenda 1914. – ona je označila kraj moderne i početak novog razdoblja, a svoj posljednji roman rijeka (romaneskni ciklus) Zastave objavljuje 60 –tih godina

P književni opus: Poezija:

- Pan, Tri simfonije – impresionistička i simbolistička lirika - Pjesme I, Pjesme II, Pjesme III, Lirika – ratna, ekspresionistička lirika - Knjiga pjesama, Knjiga lirike (ekspresionistička pjesma Snijeg - dio ciklusa Pjesme o rezignaciji), Simfonije, Pjesme u tmini – socijalna kritika - Balade Petrice Kerempuha(objavljene u Domžalama, u časopisu Zvon 1935-1936) -> zbirka kajkavske lirike u kojoj tematizira stalna stradavanja zagorskog kmeta, a jezik se temelji na kajkavskom narječju pjesmarica iz 16.st. i drugih tradicionalnih kajkavskih pjesnika (barokna jezična kićenost; Habdelić, Brezovački, Belostenec), živom kajkavskom govoru (baka Terezija Goričanec) te zagrebačkim razgovornim izrazima -> Petrica Kerempuh (kerempuh, mađ. obješenjak; u drugim književnostima pojavljuje se kao Till Eulenspiegel) je i glavni lik balada koji progovara u ime hrvatskog seljaka – prevladava prkosni crni humor u ismijavanju vlastite tragične sudbine, tzv. gorki kerempuhovski smijeh, protest, buna -> najpoznatije balade su Na mukah, Khevenhiller, Baba cmizdri pod galgama, Ni med cvetjem ni pravice, V megli, Planetarijam, Petrica i galženjaki, Gumbelijum roža, Stric-vujc, Krava na orehu

Novele: - Hrvatski bog Mars ( ironija naslova: stradavanje hrvatskih ljudi u „tuđim ratovima“, za tuđe interese) - antiratna zbirka novela s tzv. domobranskom temom -> tematski vezana uz Prvi svjetski rat -> u zbirci se isprepliću realističko pripovijedanje, naturalistički opisi ratnih



stradanja i ekspresionistička slika masovnih scena; prevladavaju ironija i groteska -> zbirka sadrži 7 novela uključujući i središnju novelu zbirke Baraka Pet Be: austrougarska pokretna bolnica pod vodstvom Axelrodea groteskni je simbol demoralizirane Austro – Ugarske, a baraka Pet Br je simbol kolektivne patnje i predstavlja agoniju naroda zarobljenih u Monarhiji

Drame: - ciklus legendi: simbolističko – ekspresionistička faza (općeljudska problematika drama s ekspresionističkim obilježjima: masovne scene, vizualni i zvučni efekti) -> Legenda (prva Krležina drama), Maskerata, Kraljevo, Kristofor Kolumbo, Michelangelo Buonarroti, Adam i Eva -> Kraljevo: - ekspresionistička jednočinka u kojem je kaos kraljevskog sajma (dočaran scenskim simultanizmom) zapravo simbolika kaotične vizije predratnog zagrebačkog ludila, a posebno značajan doprinos kaotičnosti drame daju opširne didaskalije - kritika društvene stvarnosti -ratni ciklus: ekspresionističko – realistička faza: ratne drame Galicija, Vučjak i Golgota - psihološka faza -> ciklus o Glembajevima: trilogija (genealoški ciklus) -> U agoniji, Gospoda Glembajevi i Leda -> Gospoda Glembajevi – prikazuje društveno, psihološko i moralno propadanje zagrebačke patricijske obitelji koja je potekla od međimurskih seljaka i uspela se na društvenoj ljestvici zahvaljujući lopovštini, prijevarama, ubojstvima (barboczyevska legenda) - zaplet se temelji na sukobu oca Ignjata i sina Leona, te na unutarnjem sukobu glembajevske i danielijevske krvi unutar samog Leona; njegovim zločinom na kraju drame otkriva se glembajevska krv kojoj se cijelog života suprotstavlja (biološko određenje lika) -Aretej ili Legenda o svetoj Ancili, rajskoj ptici– posljednja Krležina drama

Romani: - Na rubu pameti (roman lika), Banket u Blitvi (roman ideja) - Tri kavalira gospođice Melanije, Vražji otok – tradicionalna tehnika naracije- Povratak Filipa Latinovicza – prvi moderni hrvatski roman -> monološko – asocijativni i analitičko – psihološki roman -> u središtu romana je lik slikara Filipa L. koji se nakon 23 godina vraća u rodni kraj u potrazi za vlastitim identitetom (po povratku Filip pokušava pronaći odgovore na egzistencijalna pitanja, ponajprije pitanje očinstva, vezana uz raščlanjivanje njegove osobnosti) -> Filip je hipersenzibilna osoba koja je opterećena osjećajima iskorijenjenosti, životne nesigurnosti i besperspektivnosti



-> susreti u Kostanjevcu; s Bobočkom, Kyrialesom (on je duhovni Filipov dvojnik koji mu pokazuje mračnu stranu njegove savjesti), Baločanskim u njemu bude nove nemire i izazivaju nove krize koje doprinose njegovoj rastrojenosti i osjećaju životne promašenosti i aspurda – egzistencijalna mučnina ( čini mu se da život nema smisla i svijet oko sebe doživljava kao niz nepovezanih pojava, slika i događaja bez bilo kakve važnosti -> u romanu se isprepliću tako tri teme: tema povratka, tema umjetnosti i socijalna tema -> modernost ovog romana ostvarena je stavljanjem čovjekove svijesti i nutrine u središte romana, dok je fabula minimizirana i odnosi se na analizu misli i svijesti glavnog lika te je vrijeme romana subjektivizirano, odnosno u svijesti lika isprepliću prošlost i sadašnjost tvoreći simultani niz -> romanom dominira izravni unutrašnji monolog, kao i slobodni neupravni govor -> u romanu se koristi i asocijativna tehnika: vanjski poticaji ( vizualni, olfaktivni, auditivni) potiču oživljavanje sjećanja i prošlih slika

Eseji, polemike, putopisi, dnevnički zapisi - Eseji- Evropa danas- Deset krvavih godina- Moj obračun s njima –polemički tekstovi- Izlet u Rusiju- Dnevnik- Quo vadis, Krleža

Predgovor Podravskim motivima Krste Hegedušića - suprotstavlja se utilitarnom shvaćanju književnosti koje je proizašlo iz pokreta socijalne literature - zagovara autonomiju književnosti kao umjetnosti - zbog kritičkog stava prema tendencijama socijalne književnosti esej je izazvao burne reakcije – njime je započeo napad na Krležu u tzv. sukobu na književnoj ljevici

P pokreće časopise Književna republika, Danas, Pečat, Republika, Forum (u prvom razdoblju od 1914 do 1928 s Cesarcem objavljuje časopis Plamen)

P bio je potpredsjednik JAZU (danas HAZU) P 1950. osniva je Leksikografski zavod u Zagrebu ( danas je to Leksikografski zavod

„Miroslav Krleža“) P 17. ožujka 1967. potpisuje Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog jezika P umire 1981 u Zagrebu



SLAVKO MIHALIĆ

P rođen u Karlovcu 1928. P na Filozofskom fakultetu pokreće časopis Tribina P jedan je od važnijih pokretača književnog života pedesetih godina prošlog stoljeća

bio je tajnik Društva hrvatskih književnika (koje je osnovana 22.4.) bio je redovni član JAZU/HAZU pokreće The Bridge, reviju za prevođenje hrvatske književnosti te Zagrebačke

književne razgovoreP u pravom smislu u književnost ulazi s generacijom krugovaša, i to malom zbirkom od

12 pjesama Komorna muzika (dominira egzistencijalistički pesimizam, osjećaj praznine i nemoći)

najpoznatiji krugovaši: Josip Pupačič, Ivan Slamnig, Slavko Mihalić – mlađi pjesnici, kojima se pridružuju stariji pjesnici druge moderne Vesna Parun i Jure Kaštelan

poetika krugovaša: individualan i subjektivan pristup književnosti, pluralizam stilova, poticaje traže u domaćoj književnoj baštini, a ugledali su se i u strane uzore; povezuje ih slično shvaćanje književnosti, kao i zajednički nastup na književnoj sceni

unutar krugovaške generacije utemeljio je egzistencijalnu refleksivnu poetiku, tzv. „ liriku malodušnih“; to je egzistencijalističko pjesništvo tematizira smrt, strah, tjeskobu, ugroženost i osjećaj praznine te opstanak duha u svijetu materije-> pesimistična pjesnikova vizija svijeta

egzistencijalna problematika u njegovim se djelima promatra s dvije razine: univerzalno – ljudske i povijesno – nacionalne

P refleksivna i filozofična poezija Slavka Mihalića slijedi liniju intelektualističke hrvatske poezije koju čine Silvije Strahimir Kranjčević, Antun Branko Šimić, Miroslav Krleža i Tin Ujević

slobodan stih; oslanja se na pjesnika A.B.Šimića i T.Ujevića najtradicionalniji moderni pjesnik – veliku pozornost posvećuje formi i samom

pjesničkom jeziku u mnogim se pjesmama obraća sugovornicima u drugom licu jednine – čitatelj

je uključen u pjesmu kao onaj koji je nazočanP njegovo pjesništvo nema hermetičnosti; već je komunikativno, otvoreno čitatelju

(pun fraza i svakodnevnog komuniciranja: ostavlja dojam živosti i nekonvencionalnosti

P tri glavne tematske preokupacije: tjeskoba, smrt kao sastavnica života i doživljaj života kao konačnog neuspjeha u kojem se gube svi dotadašnji dobici

P od druge polovice 70-tih tematika njegovih pjesama je svakodnevica i razorno djelovanje vremena na pojedinca -> subjekt njegovog poetskog svijeta je usamljeni pojedinac koji je opterećen strahom, tjeskobom i životnim opasnostima pred kojima biva poražen i zarobljen vlastitom nemoći



to je svijet suvremenog čovjeka koji je nepovratno izgubio mir i njegov život je određen besmislenim ponavljanjem isprazne svakodnevice, ali pjesnički subjekt se ne prepušta malodušnosti već strpljivo i dostojanstveno podnosi svoju nesreću i poraz pretvara u pobjedu

P njegova poezija je osobna: oslanja se na konkretna životna iskustvaP aktivno se bavio novinarstvom P urednik je antologija hrvatske poezije na makedonskom, slovenskom i francuskom

jeziku P s Antunom Šoljanom i Josipom Pupačićem 1966. Priređuje antologiju Novi hrvatski

pjesnici P autor je 25 pjesničkih zbirka (od kojih su najpoznatije Komorna muzika, Posljednja

večera, Klopka za uspomene, Pohvala praznom džepu, Tihe lomače) prevođenih na 25 jezika

P Majstore ugasi svijeću pjesnik problematizira stvaralaštvo u metafizičkom svijetu, ali i u konkretnom

hrvatskom društveno – političkom trenutku (Hrvatsko proljeće) problematika pjesme je stvaralaštvo koje je u vrijeme ograničene ljudske

slobode (represivnih režima) osuđeno na uniformiranost; stvarnost prihvaća samo prepoznatljive obrasce ponašanja, misli i osjećaja

svaka različitost ugrožava pojedinca i njegov opstanak u suvremenoj civilizaciji nova tehnologija ruši spontanitet i prirodnost; individualnost je u takvim

okolnostima neoprostiva prihvaćeni su samo oni koji ne postavljaju nikakva pitanja i ne izriču nikakve

sumnje „Majstore budi razuman, ne bavi se proročanstvima“ i opstaju samo oni koji oponašaju prihvaćene načine mišljenja i osjećaja „Samo klauni znadu kako se možeš izvući“

čovjek je sveden na fizičku egzistenciju, a zanemaruje se njegov unutarnji život pred čime se čovjek plaši skrivajući svoju pravu bit u mraku vlastite samoće

odsutnost pjesničkih figura i deskriptivnost pojačavaju osjećaj ispraznosti u svakodnevnom životu

svijeća je simbol svjetlosti – tinjajućeg, vječnog, ljudskog, stvaralačkog -> unutarnja ljepota je ugašena

P Prolazim Zrinjevcem, dotiče me more iako je pjesma intimistička i na prvi pogled pejsažna, ona dotiče i tematiku

pjesnikove pripadnost hrvatskom entitetu i identitetu „Veliki smo milijunski brod koji ne kani odustati“ -> pejsažni i refleksivni motivi dopunjuju se slikama koje pobuđuju domoljubne asocijacije

prožimanje prirode i urbanog prostora – prostor koji postoji samo u pjesnikovoj svijesti znači i povezivanje čovjeka, prirode, prošlosti i sadašnjosti

Mihalić koristi kolokvijalni leksik koji je i simboličan i metafizičan



P antologijske pjesme: Strah, Put u nepostojanje, Ne nadaj se, Treba više misliti na osamljene ljude, Oskudno vrijeme, Ja se bojim, ja se užasavam, Veličina poraza, Prognana budala



IVAN SLAMNIG

P rođen je u Metkoviću 1930.P bio je književnik, znanstvenik, urednik i prevoditelj P predavao je slavistiku na katedrama na prestižnim sveučilištima diljem svijeta P u književnosti nastupa s krugovaškom generacijom (kao i Mihalić) P sastavljač je nekoliko antologija svjetskog i hrvatskog pjesništva P s Antunom Šoljanom objavljuje knjigu prijevoda Američka lirika P Slamnig svoju poeziju gradi na iskustvu jezika: njegova je pjesma igra izrazom i

smislom, igra konstrukcije i dekonstrukcije, jezično – stilski eksperiment -> utemeljitelj LUDISTIČKE POETIKE (od dosjetke, ironije stvorio je poetiku)

učeni i zaigrani pjesnik (poeta ludens) osim standardnim književnim jezikom, koristi se i dijalektom, žargonom,

govorima različitih društvenih grupa; tj. unosi arhaizme, neologizme, barbarizme

gradeći svoju poeziju na dosjetki, jezičnoj igri, paradoksu i humornom obratu ironizira „uzvišene“ pjesničke teme

P osobitim odnosom prema pjesničkom jeziku svojom poezijom najavljuje poetiku postmodernizma time što citira pjesničku tradiciju i stavlja je u nove kontekste

P književno stvaralaštvo: Poezija:

- zbirke Aleja poslije svečanosti, Odron, Naronska siesta, Limb, Analecta, Dronta, Sed Scholae, Relativno naopako, Tajna

Proza – prozno stvaralaštvo temelji mu se na jezičnoj sugestivnosti, ironiji i igri- zbirke novela: Neprijatelj, Povratnik s Mjeseca- roman: Bolja polovica hrabrosti – najbolje djelo „proze u trapericama“

P Ubili su ga ciglama iako se prema riječima pjesnika radi o smrti guštera, doima se kao da je riječ o

smrti čovjeka – poigrava se horizontom očekivanja do izražaja dolaze jezični izrazi: boje, ritam, zvuk, jeka suprotstavlja se pjesničkoj tradiciji – osporava je bizarnim slikama i asocijacijama otvara se paradoksalna igra riječima

P Barbara jezičnom igrom dočarava razigran i nesputan svijet mornara zaljubljenih u

brodove, more i plovidbu puna je anakreontskih raspoloženja, neobuzdanosti -> do izražaja dolazi

panteizam i životni vitalizam usporedbom broda sa ženom postiže duhovitost jezik je kolokvijalno – štokavski s ponešto dijalektalnih izraza i stihova na

talijanskom jeziku aliteracija suglasnika b i r stvara dojam skladne plovidbe morem, a asonancija

samoglasnika a i o dočarava zvuk i rad brodskog motora


Documents

Biografije Hrvatskih Pisaca. DM