Bilten Vrhovnog Suda Januar-juli 2008

Lik boginje

pravde

b i l t e n

sudske prakse

Vrhovnog suda

Federacije

Bosne i

Hercegovine

broj 1

Sarajevo, januar-juni

sijeanj-lipanj 2008.

B I L T E N S U D S K E P R A K S E

VRHOVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

OSNIVA: Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo, Valtera Peria 15

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK:

Predsjednik suda AMIR JAGANJAC

UREUJE: ODJELJENJE ZA PRAENJE I PROUAVANJE SUDSKE PRAKSE

Amir JAGANJAC

Ignjacije DODIK

Hajrudin HAJDAREVI Sadudin KRATOVI Malik HADIOMERAGI Milka MITROVI Milan PAVLI Zdenko ETEROVI

IZDAVA:

Javno preduzee Novinsko-izdavaka organizacija Slubeni list Bosne i Hercegovine Sarajevo, Magribija 3

ZA IZDAVAA:

Dragan PRUSINA, direktor

Lik boginje

pravde

b i l t e n

sudske prakse

Vrhovnog suda

Federacije

Bosne i

Hercegovine

broj 1

Sarajevo, januar-juni

sijeanj-lipanj 2008.

S A D R A J

KRIVINO PRAVO

- sudske odluke

GRAANSKO PRAVO - sudske odluke UPRAVNO PRAVO

- Sudske odluke

ABECEDNI STVARNI REGISTAR

- za krivino pravo - za graansko pravo - za upravno pravo REGISTAR PRIMIJENJENIH PROPISA

- za krivino pravo - za graansko pravo - za upravno pravo

___________________________________________________

KRIVINO PRAVO ____________________________________________________

KRIVINI ZAKON FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Grupa ljudi kao obiljeje kaznenog djela

1.

lanak 2. stavak 16. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine

POTO JE PREMA INJENINOM OPISU DJELA IZ PRVOSTEPENE PRESUDE OPTUENIK OGLAEN KRIVIM, DA JE NAKON PREDHODNOG DOGOVORA ZAJEDNO SA DVIJE MALODOBNE OSOBE FIZIKI NAPAO OTEENIKA I OVOME ODUZEO VOKMEN U NAMJERI PRIBAVLJANJA PROTIVPRAVNE

IMOVINSKE KORISTI, ONDA SE U TOM SLUAJU NE RADI O POINJENJU KAZNENOG DJELA RAZBOJSTVA IZ LANKA. 289. STAVAK 2. KZ FBiH UINJENOG U SASTAVU GRUPE LJUDI, VE O OSNOVNOM OBLIKU TOG KAZNENOG DJELA IZ STAVKA 1. ISTOG LANKA. OVO RADI TOGA, JER JE PREMA ZAKONSKOJ ODREDBI LANKA 2. STAVAK 16. POMENUTOG ZAKONA GRUPA LJUDI UDRUENJE OD NAJMANE TRI OSOBE KOJE SU POVEZANE RADI TRAJNOG, PONOVLJENOG ILI POVREMENOG INJENJA KAZNENIH DJELA, DAKLE NE JEDNOG KAKO JE TO NAVEDENO U

INJENINOM OPISU DJELA VE VIE DJELA.

Iz obrazloenja:

Prije davanja odgovora na albene prigovore branitelja optuenika, koji se odnose na pravnu ocjenu djela, potrebno je prethodno ukazati na zakonsku definiciju pojma

grupe ljudi u smislu kako ga odreuje lanak 2. stavak 16. KZ FBiH. Prema toj zakonskoj odredbi grupa ljudi je udruenje od najmanje tri osobe koje su povezane radi trajnog, ponovljenog ili povremenog injenja kaznenih djela, pri emu svaka od tih osoba uestvuje u uinjenju kaznenog djela. Kada se injenini opis djela iz izreke pobijane presude dovede u vezu sa citiranom zakonskom odredbom, onda je jasno da isti ne sadri injenice i okolnosti koje bi se pojmovno mogle svesti na zakljuak da je predmetno kazneno djelo uinila grupa ljudi. Naime, prema injeninom supstratu djela izreke pobijane presude izmeu optuenika i maloljetnih osoba je postojao dogovor za izvrenje samo jednog i to konkretnog djela, a nigdje se i ne pominje da je to uinilo udruenje ovih osoba, koje su se povezale radi trajnog, ponovljenog ili povremenog vrenja kaznenih djela. Poto se prema tome u ovoj kaznenoj stvari nije radilo o takvom

udruenju ve o tome da su se optuenik i maloljetne osobe povezale radi uinjenja samo ovog djela, onda ovaj sud nalazi, da branitelj u albi opravdano osporava postojanje grupe ljudi kao bitnog i diferentnog obiljeja kaznenog djela za koje je optuenik oglaen krivim.

Stoga je, niestepeni sud, opredjelivi se da je u konkretnom sluaju u pitanju grupa ljudi, takav svoj zakljuak pogreno izveo samo na osnovu injenice da su u pitanju bile tri osobe, i da su se iste dogovorile da od oteenika otmu njegov vokmen, to su na opisani nain i uinile. Temeljem prednjih pravnih zakljuaka, ovaj sud nalazi, da opisano postupanje optuenika kritine prilike nije bilo postupanje u grupi ljudi, pa da se njegove preduzete kaznenopravne radnje zbog toga mogu podvesti pod isto kazneno

djelo, tj. kazneno djelo razbojstva ali iz stavka 1. lanka 289. KZ FBiH, pa ih je ovaj sud dosljedno tome pravno i ocijenio kao u izreci ove presude i tako otklonio povrede

kaznenog zakona na tetu optuenika na koje opravdano u svojoj albi ukazuje branitelj optuenika.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-K-07-000604 od 20. 03. 2008. godine)

Istovjetnost oteenog

2.

lan 55. stav 2. Krivinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine

S OBZIROM DA KRIVINO DJELO RAZBOJNITVA IZ LANA 289. KZ FBiH PREDSTAVLJA KRIVINO DJELO KOD KOJEG JE ZATITNI OBJEKAT NE SAMO IMOVINA NEGO I IVOT ILI TJELO LJUDI, DAKLE, LINO DOBRO, ONDA JE ZA POSTOJANJE PRODUENOG KRIVINOG DJELA RAZBOJNITVA NEOPHODNO POSTOJANJE ISTOVJETNOSTI OTEENOG KOD SVIH UINJENIH KRIVINIH DJELA I SAMO U TOM SLUAJU VIE KRIVINIH DJELA RAZBOJNITVA, UZ ISPUNJENJE OSTALIH UVJETA, MOE PREDSTAVLJATI JEDINSTVENU CJELINU.

Iz obrazloenja:

Budui da je prvostepeni sud pravilnom ocjenom izvedenih dokaza pojedinano i u njihovoj meusobnoj vezi na pouzdan nain utvrdio sve odlune injenice u ovoj krivinopravnoj stvari, neosnovano se albom branitelja istie da je prvostepeni sud, oglasivi optuenog krivim za krivina djela razbojnitva iz lana 289. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH, povrijedio odredbu lana 3. ZKP FBiH, prema kojoj se sumnja u pogledu postojanja injenica koje ine obiljeje krivinog djela ili o kojima ovisi primjena neke odredbe krivinog zakonodavstva, rjeava presudom na nain koji je povoljniji za optuenog.

Pobijajui prvostepenu presudu zbog povrede krivinog zakona, branitelj u albi istie da je pogrean stav prvostepenog suda da su se u radnjama optuenog, za koje je oglaen krivim pobijanom presudom, stekla obiljeja dva krivina djela razbojnitva iz lana 289. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH, uinjena u stjecaju, a ne jedno produeno krivino djelo razbojnitva iz lana 289. stav 2. u vezi sa lanom 55. KZ FiH. Pri tome, branitelj u albi osporava pravilnost stava prvostepenog suda da je za postojanje produenog krivinog djela razbojnitva iz lana 289. KZ FBiH, budui da se radi o krivinom djelu kod kojeg je zatitni objekt ne samo imovina nego i ivot i tijelo ljudi, dakle, lino dobro, za postojanje produenog krivinog djela potrebno jedinstvo oteenog, a da u konkretnom sluaju takvog jedinstva nema. Branitelj se u albi poziva na odredbu lana 55. KZ FBiH, koja se odnosi na produeno krivino djelo i u kojoj se za postojanje ove pravne konstrukcije ne trai jedinstvo oteenog. Pri tome, branitelj iznosi i stav da u konkretnom sluaju svojstvo oteenog imaju benzinska pumpa i pota, a ne radnici benzinske pumpe i pote prema kojima je optueni primjenio silu i prijetnju vatranim orujem da e izravno napasti na njihov ivot ili tijelo.

Ovi albeni navodi branitelja optuenog su neosnovani. Iz odredbe lana 55. stav 2. KZ FBiH proizilazi da je uvjet za postojanje produenog krivinog djela, u sluajevima kada je uinitelj uinio vie istih ili istovrsnih krivinih djela, da ta krivina djela ine jedinstvenu cjelinu. Pri tome se u zakonu kao okolnosti koje se cijene pri utvrivanju da li uinjena krivina djela ine jedinstvenu cjelinu izriito navode nain uinjenja djela i njihova vremenska povezanost, ali se istie i da je potrebno postojanje i drugih stvarnih okolnosti kako bi se takav zakljuak donio. S obzirom da krivino djelo razbojnitva iz lana 289. KZ FBiH, kako to ispravno konstatuje prvostepeni sud, predstavlja krivino djelo kod kojeg je zatitni objekt ne samo imovina nego i ivot ili tijelo ljudi, dakle, lino dobro, i ovaj sud smatra da je za postojanje produenog krivinog djela razbojnitva neophodno postojanje istovjetnog oteenog kod svih uinjenih krivinih djela i da samo u tom sluaju vie krivinih djela razbojnitva, uz ispunjenje i ostalih zakonskih uslova, moe predstavljati jedinstvenu cjelinu. Kako taj uvjet u konkretnom sluaju nije bio ispunjen, pravilno je prvostepeni sud radnje optuenog za koje je oglaen krivim pravno ocijenio kao dva krivina djela razbojnitva iz lana 289. stav 2. u vezi sa stavom 1., uinjena u stjecaju, a ne kao krivino djelo razbojnitva iz lana 289. stav 2. u vezi sa stavom 1. i u vezi sa lanom 55. KZ FBiH. Imajui u vidu sve navedeno, neosnovano se albom branitelja istie da u konkretnom sluaju svojstvo oteenih mogu imati samo benzinska pumpa i pota, a ne osobe prema kojima je optueni primjenio silu, odnosno prijetnju vatrenim orujem, da e izravno napasti na njihov ivot ili tijelo.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-K-07-000579 od 29.01.2008. godine)

Afektivno stanje jake razdraenosti

3.

lan 167. Krivinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine

JAKOM RAZDRAENOU U SMISLU KRIVINOG DJELA UBISTVA NA MAH IZ LANA 167. U VEZI SA LANOM 28. STAV 1. KZ FBiH NE MOE SE SMATRATI SVAKO TAKVO AFEKTIVNO STANJE, POGOTOVU KADA IZ

NAVODA VJETAKA PSIHIJATRA PROIZILAZI DA JE OPTUENI USLJED SVOJIH LINIH SVOJSTAVA, PREOSJETLJIVOSTI I PLALJIVOSTI DOVEDEN U STANJE OVOG INTENZIVNOG AFEKTA, VE SE POD TIM PRAVNIM POJMOM PODRAZUMJEVA SAMO TAKVO AFEKTIVNO STANJE KOJE JE

NASTUPILO PRIJE UINJENJA KRIVINOG DJELA I PO OBJEKTIVNOJ OCJENI JE UZROKOVANO NAPADOM, ZLOSTAVLJANJEM ILI TEKIM VRIJEANJEM OD STRANE OTEENOG.

Iz obrazloenja:

Krivino djelo iz lana 167. KZ FBiH izmeu ostalog ini onaj ko drugoga usmrti na mah, doveden bez svoje krivice u jaku razdraenost ili prepast njegovim napadom. Iz toga se vidi, da afekt jake razdraenosti predstavlja njegovo bitno obiljeje (krivinog djela ubistva na mah). Dakle, za postojanje ovog krivinog djela se zahtijeva jedno izvanredno duevno stanje, koje po svom intenzitetu bitno negativno utie na psihu uinitelja djela, koji u takvom stanju nekritiki stvara odluku usmjerenu na to da napadaa lii ivota. Iako je u konretnom sluaju pravilno utvreno da se optueni nalazio u afektivnom stanju jake razraenosti, to jo nije dovoljno da se kako to sugerie branitelj u svojoj albi radnje optuenog iz izreke pobijane presude pravno kvalifikuju kao naprijed pomenuto krivino djelo uinjeno u pokuaju. Naime, da bi se pravilno utvrdio cjelokupni injenini supstrat ove kategorije pokuaja ubistva, nije bilo dovoljno samo postojanje napada od strane oteenog, ve i to da je upravo zbog takvog njegovog ponaanja optueni zapao u stanje jake razdraenosti. Drugaije navedeno, potrebno je bilo utvrditi da je optueni bez svoje krivice zapao u stanje reaktivne afektivne uzbuenosti, te da ono nije sadravalo elemente duevne bolesti i duevne poremenosti. U obrazloenju pobijane presude, niestepeni sud je dovoljno razjasnio ova pitanja, kada je na osnovu navoda vjetaka psihijatra prihvatio, da je optueni usljed svojih linih svojstava, preosjetljivosti i plaljivosti, doveden u stanje intenzivnog afekta jake razdraenosti. Poto dosljedno tome, u takvo stanje optueni nije doveden bez svoje krivice, onda ovaj sud nalazi, da je niestepeni sud pravilno postupio kada nije prihvatio da se radi o pomenutom krivinom djelu. Pojednostavljeno navedeno, u ovom sluaju stanje u koje je zapao optueni nema karakter jake razdraenosti u smislu kategorije pokuaja krivinog djela ubistva na mah iz lana 167. KZ FBiH, s obzirom na uzrok njenog nastanka.

Upravo zbog toga, nisu prihvatljivi ni albeni prigovori branitelja optuenog kojima se nastoji povezati prekoraenje nune odbrane i postojanje afektivnog stanja jake razdraenosti kod optuenog, pa dosljedno tome nije se mogao ni uvaiti prijedlog za primjenu odredbe lana 26. stav 3. KZ FBiH u dijelu gdje se predvia i mogunost

oslobaanja od kazne ako je prekoraenje uinjeno zbog jake razdraenosti, pa se njegova alba i u ovom pravcu ukazuje kao neosnovana.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hrcegovine, broj 070-0-K-07-000516 od 14.02.2008. godine)

ZAKON O KRIVINOM POSTUPKU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Pretpostavka nevinosti

4.

lan 3. stav 1. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine i

lan 6. stav 2. Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda

AKO PRVOSTEPENI SUD DONESE RJEENJE O PRODUENJU PRITVORA I U NJEMU NAVEDE DA PRIKUPLJENI DOKAZI U ISTRAZI UPUUJU NA ZAKLJUAK, DA JE OPTUENI UINIO KRIVINO DJELO ZA KOJE SE TERETI,UMJESTO ZAKLJUKA DA POSTOJI OSNOVANA SUMNJA DAGA JE UINIO,ONDA JE OVAKVIM PREURANJENIM ZAKLJUIVANJEM PRIJE DONOENJA PRESUDE POVREENO NAELO PRETPOSTAVKE NEVINOSTI SADRANO U ODREDBI LANA 3. STAV 1. ZKP FBiH, KOJE JE PREUZETO IZ LANA 6. EKLJP. MEUTIM, ODLUUJUI O ALBI PROTIV OVAKVOG RJEENJA APELACIONO VIJEE DRUGOSTEPENOG SUDA MOE OTKLONITI TAKVU POVREDU NA NAIN TO E ISPRAVITI OVAJ POGREAN PRAVNI ZAKLJUAK I UMJESTO NJEGA NAVESTI DA SE RADI O POSTOJANJU OSNOVANE SUMNJE DA JE OPTUENI UINIO KRIVINO DJELO.

(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-K-08-000115 od 12.03.2008. godine)

Pravilo ne bis in idem

5.

lan 4. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine

PRAVILO ZABRANE PONOVNOG SUENJA (NE BIS IN IDEM) NE ODNOSI SE NA POSTUPAK SASLUANJA SVJEDOKA, KOJI SU VE PRAVOMONO OSUENI ZA UEE U UINJENJU KRIVINOG DJELA ZA KOJE JE OPTUENI POBIJANOM PRESUDOM OGLAEN KRIVIM, PA ON U ALBI

NEOSNOVANO TVRDI DA SU TI SVJEDOCI DOVEDENI U ZABLUDU KADA

PRIJE SASLUANJA NISU UPOZORENI NA TO PRAVILO.

Iz obrazloenja:

Ovaj sud nalazi da su navedeni albeni navodi optuenog neosnovani. Naime, iz obrazloenja prvostepene presude jasno proizlazi da je prvostepeni sud naao da su iskazi svjedoka . I., S. M. i K. ., koji su ve pravomono osueni za uee u uinjenju krivinog djela za koje je optueni oglaen krivim prvostepenom presudom, dati na glavnom pretresu - nevjerodostojni i da su vjerodostojni iskazi koje su ovi svjedoci dali

tokom istrage, a iz kojih proizilazi da je optueni preduzeo sve one radnje za koje je oglaen krivim prvostepenom presudom. Pri tome, prvostepeni sud je dao sasvim odreene i potpune razloge zbog kojih nalazi vjerodostojnim iskaze ovih svjedoka date tokom njihovog sasluanja u istrazi, a ne njihove iskaze sa glavnog pretresa. Tako je iz obrazloenja prvostepene presude vidljivo da je prvostepeni sud takav svoj zakljuak zasnovao na tome to su iskazi ovih svjedoka dati tokom istrage meusobno saglasni, bez znatnih odstupanja ili protivrjenosti u bitnim detaljima, da svaki od tih iskaza sadri niz pojedinosti i opisa koji ine jednu logiku cjelinu i da su neke od tih pojedinosti, koje u obrazloenju svoje presude prvostepeni sud odreeno navodi, mogli znati samo uesnici u uinjenju krivinog djela a to ukazuje na neprihvatljivost navoda ovih svjedoka da je prilikom njihovog sasluanja u istrazi kantonalni tuitelj netano unio njihove iskaze u zapisnik. Pri ocjeni da su vjerodostojni iskazi ovih svjedoka dati u istrazi a ne oni koji su

dati na glavnom pretresu, prvostepeni sud je imao u vidu i da su iskazi ovih svjedoka iz

istrage u saglasnosti sa materijalnim dokazima u spisu. Nadalje, pri ocjeni iskaza ovih

svjedoka sa glavnog pretresa nevjerodostojnim, prvostepeni sud je uzeo u obzir i

iskazanu nesigurnost, nedosljednost i kontradiktornost u iskazima tih svjedoka sa glavnog

pretresa, kao i injenicu da je svjedok . I. prijatelj sa optuenim, a svjedok S.M. poznanik. S obzirom na sve okolnosti koje je prvostepeni sud cijenio pri ocjeni

vjerodostojnosti iskaza ovih svjedoka iz istrage i sa glavnog pretresa, ovaj sud nalazi da

albeni navodi optuenog, koji se, u stvari, svode na ponavljanje dijelova iskaza ovih svjedoka sa glavnog pretresa ne mogu dovesti u pitanje pravilnost navedene ocjene

prvostepenog suda. Takoe, budui da se pravilo koje u albi istie optueni ne odnosi na postupak sasluanja svjedoka, neosnovano se albom optuenog tvrdi da je kantonalni tuitelj, ne upozorivi, prilikom njihovog sasluanja kao svjedoka, tada ve osuene . I., K. . i S. M. na princip ne bis in idem, navedene svjedoke doveo u zabludu.


Vjetaenje

6.

lanak 109. Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine

VJETAK FINANSIJSKE STRUKE NE MOE SE IZJANJAVATI O PITANJU ZAKONITOSTI POJEDINIH ISPLATA NOVCA, A NITI SE OD NJEGA MOE TRAITI TUMAENJE PRAVNIH PROPISA, JER SE TAKVO VJETAENJE ODREUJE RADI UTVRIVANJA ILI OCJENU NEKE VANE INJENICE OD KOJE OVISI POSTOJANJE KAZNENOG DJELA.

Iz obrazloenja:

U albama optuenici M. L. i H. G. izmeu ostalog ukazuju da je niestupanjski sud u odnosu na taku 1. izreke pobijane presude nepotpuno cijenio nalaz i miljenje vjetaka finansijske struke H. D. vezano za isplatu iznosa od 50.000,00 KM. Ovo objanjavaju time da se pomenuti vjetak izjasnio da ta isplata nije bila protivzakonita, ali da je bila protivna moralu i da je sve to bitno za ocjenu postojanja radnji djela za koje su oglaeni krivim. Time po miljenju ovog suda, optuenici M. L. i H. G. u albama zastupaju shvatanje da se vjetak finansijske struke moe baviti i pitanjima da li je neto zakonito ili nije, odnosno jednostavnije navedeno da se njegovi navodi mogu odnositi i

na pravna pitanja i da ti odgovori u tom pravcu imaju obavezujui karakter. Meutim, oigledno je da su optuenici M. L. i H. G. izgubili iz vida da je ovaj vjetak odreen radi finansijskog vjetaenja i da je posljedino tome svojim izjanjenjima po pitanju zakonitosti isplate navedenog iznosa izaao iz domena takve vrste vjetaenja. U stvari, na ovakvo pitanje vjetak finansijske struke se i nije mogao izjanjavati, jer je na to bio ovlaen samo prvostupanjski sud a u albenom postupku ovaj kao drugostupanjski sud, pa se optuenici M. L. i H. G. pogreno pozivaju na njegove (vjetakove) navode o tom pitanju. Takva ocjena ovog suda se odnosi i na njihove ostale albene prigovore utemeljene na izjanjenjima vjetaka koja su pravne prirode, kao i one koja se odnose na tumaenje Federalnog ministarstva finansija od 19.09.2002. godine, koje pravilno nije uvaio ni prvostupanjski sud i u tom pogledu nije davao neke posebne ocjene, jer za takvo neto nema potrebe, s obzirom na osnovnu postavku da je samo sud ovlaen davati ovakva pravna tumaenja, pa se albeni prigovori optuenika M. L. i H. G. u kojima se zastupa drugaije shvatanje ukazuju kao neosnovani.

(Presuda Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-K-07-000194 od 17.04.2008.godine)

Nepostojanje samo jedne injenice indicije

7.

lan 146. stav 1. taka a) Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine

NE MOE SE ALBOM BRANITELJA USPJENO DOVESTI U PITANJE POSTOJANJE OSNOVA ZA PRITVOR PROPISANOG U LANU 146. STAV 1. TAKA a) ZKP FBiH SAMO OSPORAVANJEM UTVRENE OKOLNOSTI DA

OSUMNJIENI NIJE PREDAO OSOBNU ISKAZNICU REPUBLIKE HRVATSKE IZ RAZLOGA TO JE KAKO SE TO NAVODI NEMA, IMAJUI U VIDU DA JE PREMA OBRAZLOENJU POBIJANOG RJEENJA ZAKLJUAK O POSTOJANJU OPASNOSTI OD BJEKSTVA OSUMNJIENOG PRVOSTEPENI SUD ZASNOVAO I NA NIZU DRUGIH INJENICA INDICIJA, A TO JE DA ON NEMA STALNO ZAPOSLENJE U BOSNI I HERCEGOVINI, ZATIM DA ESTO PUTUJE U REPUBLIKU HRVATSKU, A TO SE VIDI IZ IZVJETAJA POSTAJE GRANINE POLICIJE MALJEVAC, TE DA JE U REPUBLICI HRVATSKOJ OSTVARIO

POSLOVNE VEZE SA LJUDIMA KOJI TAMO IVE.

(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-K-07-000467 od 25.09.2007. godine)

Osnovana sumnja i izvedeni dokazi

8.

lan 146. stav 1. Krivinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine

PRILIKOM ISPITIVANJA ALBE NA RJEENJE O PRITVORU NIJE MOGUE PREISPITIVATI OPRAVDANOST NAVODA OPTUENOG, DA SU U TOKU GLAVNOG PRETRESA IZVEDENI DOKAZI IZ KOJIH PROIZILAZI DA JE ON

POSTUPAO U NUNOJ ODBRANI I DA NIJE UMILJAJNO LIIO IVOTA OTEENOG.OVO S OBZIROM DA JE PREMA NJEMU POTVRENA OPTUNICA ZA KRIVINO DJELO UBISTVA IZ LANA 166.STAV 1.KZ FBiH, IME JE PRIHVAENO POSTOJANJE OSNOVANE SUMNJE ZA TO KRIVINO DJELO. INJENINE I PRAVNE ZAKLJUKE KOJI PROIZILAZE IZ DOKAZA PROVEDENIH TOKOM DOKAZNOG POSTUPKA NA KOJE SE POZVAO

OPTUENI U SVOJOJ ALBI DONIJET E SUDEE VIJEE NAKON OKONANJA GLAVNOG PRETRESA.

(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine,broj 070-0-K-07-000540 od 19.11.2007. godine)

Mogunost ispitivanja optuenog

9.

lan 274. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine i

lan 6. Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda

TUITELJ NEMA PRAVO UTJECATI NA VOLJU OPTUENOG DA SE ODREKNE SVOJIH PRAVA, A NITI MOE NA GLAVNOM PRETRESU USPJENO STAVITI PRIJEDLOG ZA NJEGOVO ISPITIVANJE.OVO ZBOG TOGA, JER ISKLJUIVO OD DISPOZICIJE VOLJE OPTUENOG OVISI DA LI E SE ODREI SVOJIH PRAVA UKLUUJUI I PRAVA DA NIJE DUAN DATI SVOJ ISKAZ, PA DOSLJEDNO TOME SAMO ON ILI NJEGOV BRANITELJ MOGU STAVITI

PRIJEDLOG DA BUDE ISPITAN NA GLAVNOM PRETRESU.

Iz obrazloenja:

U smislu odredbe lana 6. Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, pravo na pravino suenje izmeu ostalog obuhvata i ispunjenje principa jednakosti u postupanju, koje podrazumijeva da svaka strana u postupku mora

imati mogunost zastupanja odbrane od strane optuenog (i njegovog branitelja) ili optube od strane tuitelja pod uvjetima koji nee napraviti razliku u vidu dovoenja u nepovoljniji poloaj i sutinsku razliku u odnosu na suprotnu stranku. Ovo je bilo vano naglasiti, kako bi se kao polazna osnova za rjeavanje albenih prigovora tuitelja imale u vidu ne samo faktike nejednakosti meu strankama u postupku, ve i njihove pravne razlike s obzirom da optuene osobe nisu samo stranka u postupku nego i mogui izvor saznanja o injenicama. Upravo, radi ovoga procesna pravila postupka sadre razraeni princip nemo prodere se ipsum prema kojem niko nije duan pruati dokaze protiv sebe. Taj princip podrazumijeva da organi krivinog postupka meu koje spada i tuitelj ne mogu djelovati na volju optuenog da dadne svoj iskaz a niti postoji mogunost da kao suprotna strana predloi njegovo ispitivanje na glavnom pretresu. Takav prijedlog mogu staviti samo optueni ili njegov branitelj, pa je u tom pravcu odredbom lana 274. ZKP FBiH propisano da se isti pouava (dakle, ne upozorava) o pravima koja mu pripadaju. Meu ta prava svakako spadaju mogunosti da kao optueni iznosi injenice i okolnosti, te predlae dokaze u svoju korist. Ovo dalje znai, da iskljuivo od dispozicije volje optuenog ovisi da li e se odrei tih svojih prava i staviti dokazni prijedlog da bude ispitan na glavnom pretresu.

Sve naprijed izloeno jasno pokazuje, da suprotna strana u ovom sluaju tuitelj nema pravo na uspjeno stavljanje takvog prijedloga niestepenom sudu, jer bi time otvorio mogunost da mu optueni I. D. i A. B. koji su suprotna strana u postupku na njihovu tetu poslue kao izvor saznanja o injenicama.


Zabranjen odgovor na pitanje

10.

lan 278. stav 1. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine

NIJE POVRIJEENO PRAVO NA ODBRANU OPTUENOG AKO JE SUD VJETAKU PSIHIJATRU ZABRANIO ODGOVOR NA PITANJE BRANITELJA DA LI POSTOJI MOGUNOST GREKE KOD PREPOZNAVANJA NEKE OSOBE VIENE SAMO JEDANPUT. OVO IZ RAZLOGA, JER JE PSIHIJATRIJSKO VJETAENJE OBAVLJENO RADI UTVRIVANJA DA LI JE OPTUENI U VRIJEME UINJENJA KRIVINOG DJELA BIO SPOSOBAN DA SHVATI ZNAAJ SVOG DJELA I UPRAVLJA SVOJIM POSTUPCIMA, PA DOSLJEDNO TOME POSTAVLJENO PITANJE NIJE BILO U VEZI SA TIM VJETAENJEM.

Iz obrazloenja:

Neosnovano se albom branitelja istie i da je prvostepeni sud povrijedio pravo optuenog na odbranu time to je zabranio odgovor na pitanje branitelja upueno vjetaku psihijatru - da li postoji mogunost greke kod prepoznavanja pogotovo prepoznavanja lica koje je vieno samo jedanput. Iz zapisnika o glavnom pretresu Kantonalnog suda u Bihau od 26.10.2007. godine vidljivo je da je prvostepeni sud uskratio odgovor na navedeno pitanje branitelja upueno vjetaku zbog toga to postavljeno pitanje nije bilo u vezi sa nalazom i miljenjem tog vjetaka. Iz spisa predmeta vidljivo je da je naredbom Kantonalnog suda u Bihau broj 0010K07000034 od 19.10.2007. godine nareeno vjetaku neuropsihijatru da izvri psihijatrijsko vjetaenje optuenog radi utvrivanja da li je u vrijeme uinjenja krivinog djela bio sposoban da shvati znaaj svog djela i da upravlja svojim postupcima. Iz navedenog jasno proizilazi da postavljeno pitanje

branitelja nije bilo u vezi sa obavljenim vjetaenjem. Kako u skladu sa lanom 278. ZKP FBiH predsjednik vijea ima pravo da zabrani odgovor na pitanje ako je to pitanje po njegovoj ocjeni nedoputeno ili nevano za predmet, te kako je predsjednik vijea prvostepenog suda dao obrazloenje zbog kojeg je zabranio odgovor na postavljeno pitanje a koje je u skladu sa stanjem stvari, ovaj sud nalazi da na taj nain prvostepeni sud nije povrijedio pravo odbrane optuenog.


Pitanje pravne ocjene djela

11.

lan 289. stav 2. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine

PITANJE DA LI RADNJE OPTUENOG KOJE SU MU STAVLJENE NA TERET OPTUNICOM I ZA KOJE JE OGLAEN KRIVIM PRVOSTEPENOM PRESUDOM PREDSTAVLJAJU JEDNO PRODUENO KRIVINO DJELO ILI DVA KRIVINA DJELA UINJENA U STJECAJU JE PITANJE PRAVNE OCJENE DJELA.

Iz obrazloenja:

Pitanje da li radnje optuenog koje su mu stavljene na teret optunicom i za koje je oglaen krivim prvostepenom presudom predstavljaju jedno produeno krivino djelo ili dva krivina djela uinjena u stjecaju je pitanje pravne ocjene djela. Kako je odredbom lana 295. stav 2. ZKP FBiH propisano da sud nije vezan za prijedloge iz optunice u pogledu pravne ocjene djela, neosnovano se albom branitelja istie da je prvostepeni sud, pravno kvalificirajui radnje optuenog za koje je oglaen krivim prvostepenom presudom, a koje je kantonalni tuitelj u optunici pravno kvalificirao kao jedno produeno krivino djelo razbojnitva iz lana 289. stav 2. u vezi sa lanom 55. KZ FBiH, kao dva krivina djela razbojnitva iz lana 289. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FiH, uinjena u stjecaju, prekoraio optubu, tj. postupio protivno odredbi lana 295. ZKP FBiH.


Neblagovremena dopuna albe

12.

lan 326. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine

AKO BRANITELJ NA SJEDNICI VIJEA DRUGOSTEPENOG SUDA, PREDA PODNESAK NASLOVLJEN KAO "IZJANJENJE BRANITELJA" U KOME SU SADRANI NOVI ALBENI NAVODI, ONDA TAJ PODNESAK PO SVOJOJ PRAVNOJ PRIRODI PREDSTAVLJA DOPUNU ALBE OPTUENOG, KOJA JE DATA VAN ALBENOG ROKA, PA SE KAO NEBLAGOVREMENA NE MOE NI UZETI U RAZMATRANJE.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-K-07-000449 od 06.11.2007.godine)

_______________________________

GRAANSKO PRAVO _______________________________

OBLIGACIONO PRAVO OPI DIO

1.

lan 372. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima

POTRAIVANJE ZATEZNIH KAMATA KAO SAMOSTALNOG POTRAIVANJA (NA VE PLAENI GLAVNI DUG) ZASTARJEVA U ROKU OD TRI GODINE OD DANA NASTANKA ODNOSNO DOSPJELOSTI SVAKOG POJEDINOG DAVANJA.

Iz obrazloenja:

Protivtubenim zahtjevom tueni je od tuitelja traio zateznu kamatu obraunatu na pojedine iznose potraivanja po raunima za isporueno gorivo u periodu od 1.1.1996. godine do 7.2.2000. godine u ukupnom iznosu od 448.064,99 KM. Prema nalazu

finansijskog vjetaka, zadnje potraivanje na koje tueni trai zateznu kamatu dospjelo je za naplatu 7.2.2000. godine, a sva ostala potraivanja po pojedinim raunima dospjela su prije ovog datuma. Kako je tueni protivtubu u ovom predmetu podnio prvi put svojim podneskom zaprimljenim u prvostepenom postupku dana 19.2.2003. godine, to su prole tri godine od dospjelosti i zadnjeg pojedinog potraivanja na koje je tueni imao pravo traiti zakonsku zateznu kamatu zbog kanjenja tuitelja u isplati, a pogotovo je taj rok proao za sva potraivanja po ranijim raunima koji su predmet protivtubenog zahtjeva.

Tueni se u reviziji neosnovano poziva na opti petogodinji rok zastarjelosti potraivanja iz lana 371. ZOO, jer potraivanje zateznih kamata kao samostalno potraivanje po odredbi lana 372. stav 1. ZOO zastarjeva u roku od tri godine od dana nastanka, a u ovom predmetu tueni je protivtubom traio samo zateznu kamatu, poto je glavno potraivanje po svim raunima za isporuenu robu ve prestalo isplatom prije 7.2.2000. godine.

(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj:070-0-Rev-06-000239-2 od 18.12.2007.godine)

OBLIGACIONO PRAVO UGOVORI

2.

lan 897., 901. stav 1., 922. stav 1. i 942. Zakona o obligacionim odnosima

lan 10. taka 3. i lan 18. Optih uslova za osiguranje lica od posljedica nesretnog sluaja (nezgode).

KAD JE MEU STRANKAMA ZAKLJUEN UGOVOR O OSIGURANJU LICA VISINA OSIGURANE SUME NE UTVRUJE SE PO ODREDBAMA LANA 200. ZOO, VE PO ODREDBAMA UGOVORA O KOLEKTIVNOM OSIGURANJU, OPTIM USLOVIMA ZA OSIGURANJE LICA OD POSLJEDICA NESRETNOG SLUAJA I TABLICAMA ZA ODREIVANJE POSTOTKA TRAJNOG GUBITKA OPE RADNE SPOSOBNOSTI (INVALIDITETA) KAO POSLJEDICE NESRETNOG SLUAJA (NEZGODE).

Iz obrazloenja:

U niestepenom postupku je kao nesporno utvreno da je tuitelj u vrijeme povrijeivanja 6.1.2003. godine bio osiguran od posljedica nesretnog sluaja po ugovoru o osiguranju-polici zakljuenoj izmeu njegovog poslodavca kao ugovaraa osiguranja i tuenog kao osiguravaa, a za period od 1.2.2002. godine do 1.2.2003. godine.

U toj polici osiguranja visina osigurane svote (lan 942. ZOO) za sluaj potpunog (100%) invaliditeta ugovorena je na iznos od 71.111,00 KM, a stepen invaliditeta

tuitelja nakon povrijeivanja u niestepenim postupku je utvren u procentu od 17%. Nesporno je da je tueni tuitelju ve platio dio osigurane svote u procentu od 9% od ukupne svote na koju je osiguran (platio mu je 6.400,00 KM), pa je osnovan tuiteljev zahtjev da mu tueni isplati i razliku o procentu od 8% odnosno u novcu iznos od 5.688,90 KM koliko tuitelj i potrauje u ovom sporu. Ova obaveza tuenog proizilazi iz odredaba lana 897., 901. stav 1., 922., stav 1., 942. ZOO kao i odredaba lana 10. taka 3 i lana 18. Optih uslova za osiguranje lica od posljedica nesretnog sluaja (nezgode) koji su sastavni dio ugovora o kolektivnom osiguranju radnika ugovoraa osiguranja (lan 1. tih Uslova), pa su niestepeni sudovi pogreno primjenili materijalno pravo kad su zahtjev tuitelja podveli pod odredbe ZOO o odgovornosti zbog prouzrokovanja tete umjesto pod odredbe ispunjenja ugovornih obaveza.

Stoga je prvostepeni sud pogreno primjenio odredbe lana 200. ZOO i tuitelju po slobodnoj ocjeni dosudio novanu satisfakciju za umanjenje opte ivotne sposobnosti u iznosu od 4.000,00 KM, a i drugostepeni sud je pogreno primjenio materijalno pravo kada je u cijelosti odbio tubeni zahtjev smatrajuji da tuitelj u ovom sporu trai naknadu materijalne tete zbog izgubljene zarade usljed umanjene radne sposobnosti a koju da nije dokazao. Tuitelju po ugovoru o osiguranju traeni iznos pripada zbog nastalog trajnog invaliditeta u stepenu utvrenom po vjetaku medicinske struke a na osnovu Tablica tuenog za odreivanje postotka trajnog gubitka ope radne sposobnosti (invaliditeta) kao posljedice nesretnog sluaja (nezgode). Ove Tablice su takoe sastavni dio Opih uslova i svakog pojedinog ugovora o osiguranju lica od posljedica nesretnog sluaja. Iz spisa slijedi da je vjetak svoj nalaz i miljenje o stepenu invaliditeta tuitelja temeljio upravo na pomenutim Tablicama, pa je osnovana reviziona tvrdnja da je izraz

invaliditet, u smislu ugovora o osiguranju i pomenutih Optih uslova i Tablica, isto to i izraz trajni gubitak ope radne sposobnosti.

(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj: 070-0-Rev-07-000817 od 18.12.2007.godine)

STAMBENO PRAVO

3.

lan 52. stav 2. Zakona o stambenim odnosima

lan 203. stav 1. Zakona o prostornom ureenju

RANIJEM NOSIOCU STANARSKOG PRAVA NA STANU U ZGRADI SRUENOJ RJEENJEM ORGANA UPRAVE ZBOG DOTRAJALOSTI, OPINA I KORISNIK ZEMLJITA DUNI SU, UKOLIKO MU NE MOGU OBEZBJEDITI SMJETAJ KOJI ZADOVOLJAVA NJEGOVE MINIMALNE POTREBE STANOVANJA, ISPLATITI

NOVANU VRIJEDNOST OVE INIDBE.

Iz obrazloenja:

Prema odredbama lana 203. stav 1. Zakona o prostornom ureenju vaeeg u vrijeme ruenja zgrade u kojoj je tuitelj imao stan, opinski organ uprave nadlean za poslove graenja po slubenoj dunosti ili na zahtjev zainteresovanog lica rjeenjem odreuje ruenje graevine za koju se utvrdi da zbog fizike dotrajalosti, elementarnih nepogoda i veih oteenja ne moe dalje da slui svojoj namjeni ili da predstavlja opasnost po ivot i zdravlje ljudi, okolne objekte i saobraaj. Prema stavu drugom istog lana rjeenje iz stava jedan ne moe se izvriti dok se nosiocu stanarskog prava, korisniku stana odnosno vlasniku stana koji stanuje u graevini odreenoj za ruenje ne obezbijedi drugi stan koji zadovoljava njegove minimalne potrebe stanovanja u skladu sa

odredbama zakona kojim se ureuju stambeni odnosi. Prema odredbama lana 52. stav 2. Zakona o stambenim odnosima propisano je da kad se zgrada u kojoj je stan mora ruiti na osnovu pravosnanog rjeenja nadlenog organa, korisnici stana se mogu iseliti tek poto im zainteresovano lice odnosno stambeni organ obezbijedi drugi stan koji zadovoljava njihove minimalne potrebe stanovanja.

U vrijeme ruenja zgrade tuitelj zbog ratnih dejstava nije vie stanovao u spornom stanu, ali iz utvrenja niestepenih sudova proizlazi da je 27.07.1998. godine kao izbjeglica blagovremeno podnio zahtjev za vraanje stana u posjed po odredbama lana 5. stav 1. Zakona o prestanku primjene Zakona o naputenim stanovima, pa se i dalje smatra nosiocem stanarskog prava na tom stanu. To pravo priznato mu je i takom I konanog rjeenja pravnog prednika drugotuenog Gradske opine M. od 15.05.2003. godine.

Nesporno je da ni prvotueni (zainteresovano lice) ni drugotueni (stambeni organ) tuitelju nisu obezbijedili drugi stan. U meuvremenu 06.12.2000. godine prema Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo prestala je zakonska

mogunost da se tuitelju dodijeli stanarsko pravo na nekom drugom stanu, pa su tueni, i po miljenju ovog suda, tuitelju duni solidarno isplatiti novanu protuvrijednost inidbe umjesto obaveze da mu osiguraju minimalne stambene uvjete u smislu Zakona o

prostornom ureenju i Zakona o stambenim odnosima.

Kako je drugostepeni sud zanemario pomenute odredbe materijalnog prava, u

niestepenom postupku je i injenino stanje nepotpuno utvreno, jer je prvostepeni sud vjetaenjem utvrivao trinu vrijednost sruenog stana, a ne vrijednost drugog stana koji bi zadovoljavao minimalne potrebe stanovanja tuitelja i njegovih lanova domainstva.

(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj: 070-0-Rev-07-000609 od 15.05.2008.

godine)

RADNO PRAVO

4.

lan 86. taka 5. Zakona o radu

lan 30., 83., 103. i 137. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju

KADA ZAPOSLENIK U TOKU IZVRNOG POSTUPKA PO PRESUDI ZA VRAANJE NA POSAO, PO VLASTITOM IZBORU ODE U STAROSNU PENZIJU SA 60 GODINA IVOTA I 35 GODINA STAA, NEMA PRAVO OD POSLODAVCA POTRAIVATI RAZLIKU IZMEU PENZIJE KOJU PRIMA I PLAE KOJU BI PRIMAO DA JE OSTAO NA RADU DO 65 GODINA IVOTA.

Iz obrazloenja:

I po miljenju ovog suda, tubeni zahtjev tuitelja u ovom sporu nije osnovan iz razloga koje je naveo prvostepeni sud u svojoj presudi tj. injenici da je tuitelj podnoenjem zahtjeva za ostvarivanje prava na starosnu penziju sam izabrao svoj status penzionera, a ne radnika. Na taj nain konkludentnom radnjom otkazao je ugovor o radu sa pravnim prednikom tuenih ( lan 86. taka 5. Zakona o radu ) pa su njegova prava iz radnog odnosa prestala 1.2.2001.godine od kada mu je privremenim rjeenjem Zavoda PIO M. od 10.3.2001.godine priznato pravo na starosnu penziju po odredbama lana 30. i 137. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ZPIO ( nakon navrenih 60 godina ivota i 35 godina mirovinskog staa).

Nebitna je reviziona tvrdnja tuitelja da je zbog nedostatka sredstava za ivot bio prinuen traiti penziju jer da tueni nisu postupili po ranijoj pravosnanoj presudi

prvostepenog suda i vratili ga na posao. On ne porie da sve od 1.2.2001.godine prima starosnu penziju, a prema odredbi lana 103. ZPIO pravo na penziju moe se ostvariti samo poslije prestanka osiguranja, dakle, radnog odnosa (lan 83. ZPIO). Pri tome je nebitno i to postupak izvrenja pravosnane presude prvostepenog suda za tuiteljevo vraanje na posao jo traje, jer se tuitelj ve 1.2.2001.godine opredjelio za odlazak u penziju, a ne za nastavljanje radnog odnosa.. Zbog toga njegova revizija na odbijajue odluke niestepenih sudova nije osnovana.


5.

lan 112., 117. i 119. Zakona o radu

lan 74. Kolektivnog ugovora za slubenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Preporuka broj: 91 Meunarodne organizacije rada

ODREDBE KOLEKTIVNOG UGOVORA MOGU SE MIJENJATI SAMO U

ZAKONSKOJ PROCEDURI.

PREPORUKA MEUNARODNE ORGANIZACIJE RADA JE NII PRAVNI AKT OD KONVENCIJE I NEMA OBAVEZUJUI KARAKTER.

Iz obrazloenja:

Iz utvrenja niestepenih sudova proizilazi da su tuitelji u spornom periodu bili uposlenici O.s. u S., da je dana 2.4.2007.godine tueni sa Samostalnim sindikatom organa uprave i sudske vlasti u FBiH potpisao Sporazum o ureenju odnosa o primjeni Kolektivnog ugovora za slubenike u organima uprave i sudske vlasti u Federaciji BiH u kome su predvidjeli da se odredbe lana 24., 31. i 32. granskog Kolektivnog ugovora kojima se reguliu odredbe o plaama, toplom obroku i regresu, nee primjenjivati na podruju TK sve dok se u budetu ne osiguraju potrebna finansijska sredstva. Taj Sporazum nije objavljen u slubenim glasilima Federacije BiH niti TK. Takoe je utvreno, a na osnovu nalaza i miljenja vjetaka finansijske struke, da je tueni tuiteljima za potraivanja iz tube isplatio manje iznose po svim osnovama.

Imajui u vidu ovako utvreno injenino stanje prvostepeni sud je udovoljio tubenom zahtjevu uz obrazloenje da Sporazum, kojim je utvreno da se nee primjenjivati odredbe lana 24., 31. i 32. granskog Kolektivnog ugovora, ne moe djelimino mijenjati taj Kolektivni ugovor niti prolongirati primjena bilo koje odredbe tog ugovora.

Drugostepeni sud je odluujui o albi tuenog preinaio prvostepenu presudu i tuitelje odbio sa tubenim zahtjevom smatrajui da Sporazum od 2.4.2002. godine predstavlja novi kolektivni ugovor, a pozivom na preporuku broj 91. Meunarodne

organizacije rada (MOR-a), koja se openito odnosi na kolektivne ugovore. Ovakav stav drugostepenog suda, po ocjeni ovog suda, nije pravilan.

Drugostepeni sud nije imao u vidu pravnu prirodu preporuke MOR-a koja je nii pravni akt od konvencije, jer slui samo kao orijentacija dravama lanicama za preduzimanje mjera zakonodavne i izvrne prirode. Preporuka ima karakter savjeta, upute nacionalnom zakonodavstvu pojedinih drava o tome kako bi bilo poeljno da se pravno reguliu pitanja iz oblasti zatite radnika. Preporuka nema obavezujui karakter i njome se samo u nekim sluajevima predviaju odredbe o veoj zatiti nego to je predviena u odredbama konvencija.

Imajui u vidu navedeno te injenicu da preporuka nema znaenje ni pravnu snagu konvencije, koja ima prioritet nad domaim zakonodavstvom ukoliko je domai zakon u suprotnosti sa konvencijom, to je drugostepeni sud pogreno primjenio materijalno pravo kad je preinaio prvostepenu presudu i odbio tubeni zahtjev tuitelja pozivom na pomenutu preporuku, a pri tome nije primjenio vaee zakonske propise kojima je regulisana procedura zakljuivanja i izmjene kolektivnog ugovora lan 111. do 121. Zakona o radu i lan 74. i 78. granskog Kolektivnog ugovora. Stoga Sporazum izmeu Vlade TK i Sindikata tuitelja kojim se prolongira primjena odredaba lana 24., 31. i 32. granskog Kolektivnog ugovora ne predstavlja izmjenu tog ugovora za podruje tuenog i ne proizvodi pravno dejstvo za tuitelje.


6.

lan 9. Zakona o trajku

ZA VRIJEME TRAJKA PRAVA RADNIKA IZ RADNOG ODNOSA MIRUJU, PA IM POSLODAVAC NIJE DUAN ISPLAIVATI PLAU ZA VRIJEME U KOME NE RADE.

Iz obrazloenja:

Pobijanom presudom tuiteljima je dosuena isplata osnovne plae i razlike osnovne plae, uveane za minuli rad, za period od 1.6.2000.godine do 30.9.2004.godine. Visina traenih iznosa plaa tuiteljima je pravilno utvrena u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu, a kako je propisano lanom 68. Zakona o radu.

Tueni u reviziji osporava tuiteljima pravo na isplatu plaa za vrijeme trajka od 1.5.2003.godine do 30.9.2004.godine, a niestepeni sudovi tuiteljima dosuuju plae i za vrijeme trajka i prekida rada u spornom periodu . Takvu odluku drugostepeni sud u pobijanoj odluci temelji na odredbama lana 9. Zakona o trajku ( Slubene novine Federacije BiH, broj: 14/2000) prema kojoj zaposleniku koji je sudjelovao u trajku

plaa se moe smanjiti srazmjerno vremenu sudjelovanja u trajku u skladu sa kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.

Kolektivnim ugovorom o pravima i obavezama poslodavaca i zaposlenika u

oblasti proizvodnje i prerade metala u Federaciji BiH (Slubene novine Federacije BiH, broj: 30/2000) u odredbama lana 73. , 74. i 75. nije regulisano pitanje prava na naknadu plae za vrijeme trajka i prekida rada, niti je to regulisano lanom 106., 107. i 108. Pravilnika o radu tuenog iz novembra 2000.godine. Polazei od injenice da pravo na isplatu plae nije rjeeno niti kolektivnim ugovorom niti pravilnikom o radu te da poslodavac zaposlenicima za vrijeme trajka nije isplaivao ni umanjenu plau, dugostepeni sud smatra da tuitelji imaju pravo na plau i za vrijeme trajka a prema odredbi lana 11. ugovora o radu.

Po ocjeni ovog suda izraeni pravni stav drugostepenog suda nije pravilan.

S obzirom da ostvarivanje prava na trajk ima za posljedicu suspenziju izvravanja rada na strani zaposlenika to podrazumjeva i suspenziju obaveze poslodavca da zaposlenika plaa za neizvreni rad. Zaposlenik nije duan raditi, a poslodavac mu nije duan isplaivati plau. Ta temeljna ideja izraena je u lanu 9. Zakona o trajku, s tim to moe biti korigovana kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu, a to u predmetnom sporu nije sluaj. trajk prema koncepciji Zakona o trajku dovodi do mirovanja radnog odnosa. Za vrijeme njegova trajanja miruju temeljna prava i obaveze

subjekata radnog odnosa pa se osnovano u reviziji tvrdi da tuitelji nemaju pravo na plau za vrijeme trajka. Zbog toga je ovaj sud djeliminim usvajanjem revizije tuenog pobijanu presudu preinaio tako to je tubeni zahtjev tuitelja, kojima je dosuena plaa i za vrijeme trajanja trajka, odbio za dosuene iznose plaa od 4.6.2003.godine do 30.9.2004.godine.


NADLENOST

7.

lan 2., 4. , 5., 8. i 27. Zakona o proraunima-budetima u Federaciji Bosne i Hercegovine

lan 16. Zakona o parninom postupku

ZA ODLUIVANJE O ZAHTJEVU BUDETSKOG KORISNIKA ZA ISPLATU ODOBRENIH SREDSTAVA U BUDETU NIJE NADLEAN SUD.

Iz obrazloenja:

Prema Zakonu o proraunima budetima u Federaciji Bosne i Hercegovine (Slubene novine FBiH, broj: 20/98) koji je vaio u vremenu iz koga potie

potraivanje tuitelja Univerziteta D.B. iz M. u ovom sporu (dio plaa njegovih zaposlenika za maj i juni 2002. godine) budet je procjena godinjih prihoda i izdataka i drugih plaanja Federacije, kantona i opina koje odobravaju Parlament, odnosno zakonodavna tijela kantona, te gradskih i opinskih vijea. Unutar svakog kantonalnog ministarstva finansija uspostavlja se trezor koji planira i izvrava budet, vri njegov nadzor, upravlja novcem, vodi jedinstveni raun trezora i raunovodstva u skladu sa dobivenim ovlatenjima (lan 2., 4. i 5. tog zakona).

Prema odredbama lana 8. stav 2. i 3. tog zakona svi izdaci utvreni u budetu moraju biti uravnoteeni sa prihodima, a iznosi utvreni u budetu smatrat e se maksimalnim svotama, pa se sva poveanja ili smanjenja izdataka moraju rijeiti izmjenama i dopunama budeta. Nain izvrenja budeta ureuje se zakonom o izvrenju budeta. U konkretnom sluaju u lanu 6. Zakona o izvrenju budeta HNK za 2002. godinu (Slubene novine HNK, broj 3/02) propisano je da se Budet izvrava na osnovu tromjesenih planova za izvrenje Budeta, a u skladu sa likvidnim mogunostima Budeta. Grantovi se rasporeuju procentualno u skladu sa planom i izvrenjem Budeta.

Prema odredbama lana 27. Zakona o proraunima budetima u FBiH ministarstva koja su nadlena za budetske korisnike, utvruju iznose odnosnih budetskih korisnika u okviru odobrenih sredstava. Ministar finansija ima pravo rijeenjem obustaviti od izvrenja odluku koja je u suprotnosti sa zakonom ili budetom, a budetski korisnik ima pravo prigovora na takvo rjeenje Vladi u roku od 8 dana od prijema rjeenja. Odluka Vlade je konana.

Iz svega ovoga slijedi da je zahtjev, kakav je u ovoj parnici postavio tuitelj Univerzitet protiv Kantona HNK, zapravo zahtjev za izvrenje budeta (za maj i juni 2002. godine) o kome mora odluiti zakonodavni odnosno upravni organ kantona. To nije graansko-pravni spor koji se rjeava po procesnim odredbama ZPP-a (lan 1.) odnosno materijalno-pravnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima. Zakon o proraunima budetima u Federaciji Bosne i Hercegovine, odnosno Zakon o Budetu HNK za 2002. godinu i Zakon o izvrenju tog Budeta su lex specialis u odnosu na sve druge kako procesne tako i materijalno-pravne propise, a kako je to predvieno i u lanu 1. stav 2. Zakona o proraunima budetima u Federaciji BiH.

Kako sud, prema odredbi lana 16. ZPP-a u toku cijelog postupka, po slubenoj dunosti, pazi na svoju stvarnu nadlenost, to je ovaj sud, odluujui o reviziji tuenog, primjenom odredbe lana 249. stav 2. ZPP-a, reviziju tuenog uvaio, obje niestepene presude ukinuo i tubu odbacio.

(Rjeenje Vrhovnog suda FBiH broj: 58 0 P 007449 07 Rev od 15.1.2008.godine)

PARNINI POSTUPAK

8.

lan 240. stav 1. taka 2. i lan 241. Zakona o parninom postupku

KAD SE REVIZIJA IZJAVLJUJE SAMO ZBOG POGRENE PRIMJENE MATERIJALNOG PRAVA VRHOVNI SUD NIJE OVLATEN PAZITI NA POVREDE ODREDABA PARNINOG POSTUPKA KOJE SE NE ODNOSE NA STRANAKU SPOSOBNOST I ZASTUPANJE.

Iz obrazloenja:

Prvostepeni sud na osnovu provedenih dokaza, a naroito sasluanja tuiteljice kao parnine stranke, utvruje da je tuena tuiteljici-advokatu dala punomo za zastupanje i stoga djelimino udovoljava njenom tubenom zahtjevu za isplatu nagrade za zastupanje tuene. No, drugostepeni sud u sjednici vijea, bez otvaranja rasprave, prvostepenu presudu preinaava i ovaj tubeni zahtjev odbija u cijelosti utvrujui da sasluanje tuiteljice kao parnine stranke nije odgovarajui dokaz, jer da se jedino uvidom u spis prvostepenog suda u kome je tuiteljica zastupala tuenu moglo utvrditi da li je tuiteljica zaista predala punomo u taj spis i kada je to uinila. Na ovaj nain, bez obzira to prvostepeni sud u svojoj presudi tvrdi suprotno, drugostepeni sud utvruje drugaije injenino stanje, a bez zakazivanja rasprave po odredbi lana 217. stav 2. ZPP-a i ponovnog sasluanja tuiteljice kao parnine stranke. Tako je drugostepeni sud poinio povredu odredaba parninog postupka iz lana 209. u vezi sa lanom 229. stav 1. i 3. ZPP-a.

No, tuiteljica reviziju izjavljuje samo zbog pogrene primjene materijalnog prava, a ne i zbog povrede odredaba parninog postupka, a na povrede koje je poinio drugostepeni sud ovaj sud nije ovlaten paziti po slubenoj dunosti (lan 241. ZPP-a). Ovo zbog toga to je odredbama novog ZPP-a ranije naelo materijalne istine reducirano naelom dispozicije stranaka (lan 3. i 7. ZPP-a).

(Presuda Vrhovnog suda FBiH: broj: 070-0-Rev-06-001589 od 13.12.2007.

godine)

9.

lan 323. stav 2. i lan 336. stav 1. Zakona o parninom postupku

ROK OD OSAM DANA IZ LANA 336. ST. 1. ZPP-a ZA ISPRAVKU ILI DOPUNU PODNESKA NIJE PREKLUZIVNI, VE SUDSKI ROK, KOJI SE U OPRAVDANOM SLUAJU MOE PRODUITI.

Iz obrazloenja:

Pogreno je shvatanje drugostepenog suda da je rok iz lana 336. stav 1. ZPPa zakonski prekluzivni rok i da se ne moe produavati ni u situaciji postojanja objektivnih i opravdanih razloga koji su doveli do proputanja roka.

Rok iz lana 336. stav 1. ZPPa je sudski rok koga odreuje sud i ne moe biti dui od 8 dana (moe biti krai). Meutim, prema odredbi lana 323. stav 2. ZPPa, rok koji sud odredi moe se izuzetno produiti na prijedlog zainteresovane osobe ako za to postoje opravdani razlozi. Prema stavu 3. ovog lana prijedlog za produenje roka se mora podnijeti prije proteka roka ije se produenje trai.

Iz spisa slijedi upravo to da je prvostepeni sud rjeenjem, koje je tuitelj primio 24.04.2006. godine, tuitelja pozvao da u roku od 8 dana dostavi tanu adresu tuenog, da se tuitelj, ije se sjedite ne nalazi u sjeditu suda, u tu svrhu obratio registarskom odjelu prvostepenog suda dana 27.04.2006. godine te da je istog dana od prvostepenog

suda traio produetak roka za dostavu tane adrese tuenog. Ovaj podnesak tuitelj je prvostepenom sudu poslao preporuenom potanskom poiljkom dana 28.04.2006. godine, dakle, prije proteka roka ije se produenje trai, a koji je isticao 03.05.2006. godine to konstatuje i drugostepeni sud u pobijanom rjeenju.

Iz navedenog slijedi da je drugostepeni sud poinio povredu odredaba parninog postupka iz lana 209. ZPPa jer je nepravilno primjenio odredbe lana 323. i 336. istog zakona, a to je uticalo na donoenje zakonite i pravilne odluke.

(Rjeenje Vrhovnog suda FBiH broj: 070-0-Rev-07-000289 od 13.3.2008.godine)

10.

lan 456. stav 1. vaeeg Zakona o parninom postupku

lan 495. stav 1. i 2. prethodnog Zakona o parninom postupku,

lan 145. preuzetog Zakona o parninom postupku

PRVOSTEPENI SUD JE PRAVILNO POSTUPIO KAD JE DRUGOSTEPENU

PRESUDU VIEG SUDA OD 16.11.1993. GODINE, DONIJETU PO ALBI STRANKE NA PRVOSTEPENU PRESUDU OSNOVNOG SUDA OD 27.9.1990.

GODINE, STRANCI DOSTAVIO DANA 21.06.2000. GODINE PRIMJENOM

ODREDBI LANA 145. PREUZETOG ZPP-a.

Iz obrazloenja:

Prvostepena presuda Osnovnog suda u T. donijeta je 27.09.1990. godine.

Prema odredbama lana 456. stav 1. vaeeg ZPP-a (stupio na snagu 05.11.2003. godine), ako je prije stupanja na snagu tog zakona donesena prvostepena odluka kojom se

postupak pred prvostepenim sudom zavrava daljnji postupak provest e se prema dosadanjim propisima.

Prije stupanja na snagu vaeeg zakona bio je na snazi Zakon o parninom postupku objavljen u Slubenim novinama Federacije BiH broj 42/98 i 3/99, koji je u lanu 495. stav 1. propisivao da, ako je prije stupanja na snagu tog zakona donesena prvostepena odluka kojom se postupak pred prvostepenim sudom zavrava, daljnji postupak provee se prema dosadanjim propisima. Stavom 3. istog lana propisano je i da e se o reviziji izjavljenoj protiv pravosnane odluke drugostepenog suda u postupku koji je pokrenut prije stupanja na snagu tog zakona, rjeavati po pravilima parninog postupka koja su vaila do dana stupanja na snagu tog zakona.

Do dana stupanja na snagu tog zakona (11.11.1998. godine) bio je na snazi Zakon

o parninom postupku objavljen u Slubenom listu SFRJ, broj 4/77 (sa kasnijim izmjenama), a koji je preuzet kao republiki zakon Zakonom o preuzimanju ZPP-a (Slubeni list RBiH, broj: 2/92 i 13/94). Po odredbama lana 382. stav 1. tog preuzetog zakona protiv pravomone presude donesene u drugom stepenu stranke mogu izjaviti reviziju u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude.

Niestepeni sudovi su utvrdili da je prvotuiteljici prepis drugostepene presude Vieg suda u T. od 16.11.1993. godine, dostavljen 21.06.2000. godine i to putem oglasne table suda.

Ne stoje revizione tvrdnje tuiteljice da je ovakav nain dostave nezakonit, jer iz spisa slijedi da je pomenuta dostava izvrena u cijelosti po odredbama lana 145. tada vaeeg preuzetog ZPP-a. Naime, prema podacima spisa, prvostepeni sud je drugostepenu presudu poslao punomoniku tuiteljice na adresu iz punomoi preporuenom potanskom poiljkom, dana 31.03.2000. godine, ali se poiljka vratila neuruena sa napomenom da je primalac nepoznat.

Odredbom lana 145. stav 4. tada vaeeg preuzetog ZPP-a propisano je da kad punomonik stranke do dostave drugostepene presude kojom se postupak zavrava, promijeni prebivalite ili stan, a ne obavijesti o tome sud, dostava e se obaviti kao da punomonik nije ni postavljen. Stoga je prvostepeni sud, kako iz spisa slijedi, drugostepenu presudu tuiteljici dana 04.05.2000. godine poslao na adresu iz tube, ali se i ta preporuena poiljka vratila neuruena sa napomenom nepoznat.

Tek nakon toga prvostepeni sud je, primjenom odredbe lana 145. stav 2. preuzetog ZPP-a, drugostepenu presudu prvotuiteljici dostavio putem oglasne table suda dana 13.06.2000. godine, pa se prema odredbi lana 145. stav 3. preuzetog ZPP-a dostava smatra obavljenom nakon proteka 8 dana od dana stavljanja pismena na oglasnu plou suda, dakle, 21.06.2000. godine.

(Rjeenje Vrhovnog suda FBiH broj: 070-0-Rev-07-000799 od 8.5.2008. godine)

_____________________________________________

UPRAVNO PRAVO

____________________________________________

1.

lanovi 28. stav 1. taka 3. Zakona o upravnom postupku

lanovi 14a., 14b i 14c. Zakona o doprinosima

lan 1. Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine

ZA DONOENJE RJENJA O OBRAUNU I UPLATI DOPRINOSA ZA OBAVEZNO ZDRAVSTVENO OSIGURANJE NADLENA JE POREZNA UPRAVA KANTONALNOG UREDA, DOK KANTONALNI ZAVOD OSIGURANJA MOE VRITI KONTROLU PRAVILNOSTI OBRAUNAVANJA UPLAIVANJA SREDSTAVA ZA OBAVEZNO ZDRAVSTVENO OSIGURANJE.

Iz obrazloenja:

U ovoj upravnoj stvari rjeava se pozitivan sukob nadlenosti u upravnom postupku izmeu Zavod zdravstvenog osiguranja Unsko-sanskog kantona Biha i Porezne uprave Kantonalnog ureda Biha Inspektorat u predmetu kontrole obrauna i uplate doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje, podnesen u smislu lana 34. stav 1. Zakona o upravnom postupku (Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj 2/98 i 48/99).

Prema dredbi lana 14a. Zakona o doprinosima (Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj 35/98, 54/00,16/01,37/01 i 1/02) u sluaju neplaanja doprinosa u roku nadlena Porezna uprava e donijeti rjeenje o prinudnoj naplati, te na osnovu ovog rjeenja Porezna uprava moe zahtjevati prinudnu naplatu doprinosa prijenosom dugovnog iznosa sa bilo kojeg rauna isplatioca plae otvorenog kod OOPP na propisane uplatne raune javnih prihoda, kao i naplatu iz cjelokupne imovine isplatioca plae, a nadzor nad obraunavanjem i plaanjem doprinosa iz plae i na plau provodi Porezna uprava Federacije BiH (lan 14b. istog zakona). Evidenciju o obraunatim i uplaenim doprinosima iz plae i na plau vodi organizaciona jedinica Porezne uprave na ijem podruju se nalazi sjedite isplatioca-pravnog lica i fizikog lica koje samostalno obavlja djelatnost, odnosno prebivalite fizikog lica iz lana 1. stav 1. taka b) i c) ovog zakona (lan 14c. istog zakona).

Imajui u vidu navedene odredbe Zakona o doprinosima i odredbu lana 1. Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj 33/02 i 28/04), kojom je propisano da se ovim zakonom

regulira osnov za primjenu svih poreznih zakona i zakona o doprinosima u Federaciji

Bosne i Hercegovine, te da se ovaj zakon odnosi na provoenje i izvrenje aktivnosti iz oblasti svih vrsta federalnih, kantonalnih, gradskih i opinskih poreza i doprinosa i taksi u Federaciji, ovaj sud je primjenom lana 28. stav 1. taka 3. Zakona o upravnom postupku, rjeavajui pozitivan sukob nadlenosti u upravnom postupku izmeu naprijed navedenih organa odluio kao u dispozitivu ovog rjeenja.

(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj Ur-36/06 od 19.12.2007. godine)

2.

lanovi 60. i 156. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju

RODITELJU IZA UMRLOG DJETETA NE PRIPADA PRAVO NA PORODINU PENZIJU, JER NE SPADA U KRUG ONIH LICA KOJE PO ZAKONU IZA UMRLOG

OSIGURANIKA MOGU OSTVARIVATI PRAVA NA PORODINU PENZIJU.

Iz obrazloenja:

Iz obrazloenja osporenog rjeenja proizilazi da je tueni odbio albu tuiteljice izjavljenu protiv prvostepenog rjeenja od 28.05.2002. godine, kojim je odbijen njezin zahtjev za ostvarivanje prava na porodinu penziju iza smrti sina primjenom lana 60. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (Slubene novine Federacije BiH, broj 29/98, 49/00 i 32/01), jer je zakljuio da je prvostepeno rjeenje pravilno i na zakonu zasnovano.

Prema odredbi lana 60. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju porodinu penziju mogu ostvariti lanovi porodice: brani drug, djeca roena u braku, van braka, usvojena, pastorad koju je osiguranik izdravao, unuad i druga djeca bez roditelja koju je osiguranik izdravao do svoje smrti, s tim da porodinu penziju moe ostvariti i brani drug iz razvedenog braka, ako mu je sudskom odlukom utvreno pravo na izdravanje. Pravo na porodinu penziju u smislu citiranog lana Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju pripada samo navedenim lanovima porodinog domainstva. Roditelji osiguranika nisu navedeni kao lanovi porodice, kojima pripada pravo na porodinu penziju iza smrti djetete, pa prema tome tuiteljici ne pripada pravo na porodinu penziju iza smrti sina.

Ovaj sud nalazi da su, suprotno navodima tube, prvostepeni i tueni organ na pravilno utvreno injenino stanje (u postupku je utvreno da je sin tuiteljice umro 08.01.1998. godine i da ima ukupno 16 godina 03 mjeseca i 15 dana staa) pravilno primjenili materijalno pravo, odredbu lana 60. federalnog Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, koji je stupio na snagu 31.07.1998. godine, s obzirom da je

tuiteljica zahtjev za ostvarivanje prava na porodinu penziju podnijela prvostepenom organu dana 21.02.2002. godine, znai za vrijeme vaenja navedenog zakona, pa su organi uprave pravilno postupili kada su o njezinom zahtjevu odluili primjenom odredaba tog zakona, jer je odredbom lana 156. stav 1. istog zakona propisano da

danom stupanja na snagu ovog zakona prestaju se primjenjivati na teritoriji Federacije

propisi o penzijskom i invalidskom osiguranju koji su se primjenjivali na teritoriji

Federacije do dana stupanja na snagu ovog zakona, ako ovim zakonom nije drugaije ureeno Tuiteljica u tubi pogreno smatra, a to je navela i u albi izjavljenoj protiv prvostepenog rjeenja, da se u konkretnom sluaju trebalo cijeniti, da je njezin sin zakljuio Ugovor o slubi u profesionalnim postrojbama oruanih snaga Hrvatske Republike Herceg-Bosne 30.08.1994. godine, koji lanom 5. pripadniku profesionalne postrojbe Ministarstva u sluaju pogibije jami i osigurava materijalno i drugo zbrinjavanje djece, suprunika te roditelja sukladno vaeim propisima. Na ove navode tueni je u obrazloenju osporenog rjeenja pravilno odgovorio da se radi o ugovornom odnosu izmeu Ministarstva obrane Hrvatske Republike Herceg-Bosne i njezinog sina, ije odredbe ne obavezuju tuenog, pa navedeni ugovor ne moe posluiti kao pravni osnov za priznavanje traenog prava.

Iz navedenih razloga, ovaj sud je primjenom lana 38. stav 2. Zakona o upravnim sporovima tubu odbio kao neosnovanu.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj U-2664/02 od 17.1.2008. godine)

3.

lan 7. stav 1 Zakona o izvrenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica

U POSTUPKU IZVRENJA ODLUKA KOMISIJE ZA IMOVINSKE ZAHTJEVE RASELJENIH LICA I IZBJEGLICA ISKLJUIVO SE ODLUUJE O ZAHTJEVU ZA VRAANJE U POSJED NEKRETNINA I STANOVA, A NE I O ZAHTJEVU ZA ODREIVANJE PRAVINE NAKNADE ZA UNITENE NEKRETNINE.

Iz obrazloenja:

Iz obrazloenja pobijane presude proizilazi da je sud, odluujui o tubi protiv osporenog rjeenja, poprimio utvrenim da je tuitelj dana 13.2.2002. godine podnio Komisiji zahtjev za povrat-nadoknadu predmetnih nekretnina po odredbama Aneksa 7.

Dejtonskog sporazuma (zaokruio opciju c. traio kompenzaciju u zamjenu za povrat), da je Komisija svojom odlukom broj 301-4619-1/1, od 16.4.2002. godine potvrdila da je

tuitelj bio vlasnik predmetnih nekretnina i da uz prezentaciju te odluke moe da stupi u njihov posjed, da komisija nije odluila o njegovom zahtjevu za pravinu kompenzaciju umjesto povrata nepokretne imovine, kako je to zahtjevom traio, da je imao pravo traiti od Komisije preispitivanje navedene odluke u kom pravcu nije sudu pruio nikakve dokaze, da je podnio zahtjev za izvrenje navedene odluke Komisije i da je prvostepeni organ donio zakljuak o dozvoli izvrenja te odluke. Kako je prvostepeni organ pravilno, u skladu sa lanom 7. stav 1. Zakona o izvrenju odluka komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica, donio zakljuak na nain kako je to odlukom rjeeno (utvreno da na nekretninama tuitelja upisanim u kk. ul. br. 50 k.o. Bradina prestaje uprava opine dostavljenjem zakljuka stranci i da mu se navedene nekretnine vraaju u posjed), to mu

nije ni moglo biti priznato pravo na novanu nadoknadu, o kojem Komisija uopte nije rjeavala, pa je sud zakljuio da tuba tuitelja nije osnovana.

Odredbama Zakona o izvrenju odluka komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica ("Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 43/99, 51/00, 56/01, 27/02 i 24/03) propisano je da se ovim zakonom regulie, vraanjem u posjed na teritoriji Federacije BiH, upravno izvrenje odluka Komisije koja je uspostavljena Aneksom 7. Opeg okvirnog sporazuma za mir u BiH (lan 1.), da se odlukama komisije potvruju prava na nekretninama u korist lica navedenih u odluci i zahtjeva od nadlenih izvrnih organa poduzimanje mjera propisanih ovim zakonom (lan 2. stav 2.), da je organ uprave nadlean za izvrenje odluka Komisije duan u roku od 30 dana od dana podnoenja zahtjeva za izvrenje donijeti zakljuak o dozvoli izvrenja (lan 7. stav 1.), koji treba da sadri (ako ne postoji privremeni korisnik nekretnine, to je sluaj u ovoj stvari) odluku o prestanku opinske uprave nad nekretninom i odluku o vraanju nosioca prava ili drugog traioca izvrenja u posjed nekretnine (lan 7. stav 4.). Kako se prema citiranim odredbama jasno vidi da se navedenim zakonom regulie izvrenje odluka Komisije, kojim se samo potvruje pravo na nekretninama, iskljuivo vraanjem u posjed na teritoriji Federacije BiH, to su upravni organi, na osnovu lana 7. navedenog zakona, pravilno postupili kada su zakljukom o dozvoli izvrenja predmetne odluke Komisije odluili da na nekretninama tuitelja upisanim u kk. ul. br. 50 k.o. Bradina prestaje uprava opine i da mu se navedene nekretnine vraaju u posjed, pa je presuda prvostepenog suda, po ocjeni ovog suda pravilna i na zakonu zasnovana.

Neosnovano je podnositelj zahtjeva za vanredno preispitivanje pobijane presude

tvrdio da je trebalo u postupku izvrenja odluke Komisije odluiti o pravinoj kompenzaciji umjesto povrata imovine, kako je to i traio u svome zahtjevu podnesenom Komisiji, jer ni jednom odredbom navedenog zakona takva mogunost nije propisana, ve se, prema citiranim zakonskim odredbama, izvrenje odluke Komisije (kojom se samo potvruje pravo na nekretninama) provodi iskljuivo vraanjem u posjed nekretnine.

Imajui u vidu naprijed izneseno, ovaj sud je navode zahtjeva ocijenio neosnovanim, pa je primjenom lana 51. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, odluio kao u dispozitivu ove presude.

( Rjeenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj Uvl-200/05 od 3.4.2008. godine)

4.

lan 88. stav 2. Zakona o zdravstvenom osiguranju

U ODNOSU NA OBAVEZU PLAANJA POREZA I DOPRINOSA NE MOGU SE PRIMJENITI ZASTARNI ROKOVI IZ ZAKONA O OBLIGACIONIM ODNOSIMA,

VE ROKOVI ZASTARE PROPISANI U ZAKONIMA NA OSNOVU KOJIH SE VRI RAZREZ POREZA I DOPRINOSA.

Iz obrazloenja:

Iz tube proizilazi da tuilac osporeno rjeenje pobija u dijelu kojim je obavezan na plaanje poreza na plau, doprinosa za zdravstveno osiguranje, doprinosa za osiguranje nezaposlenosti, doprinosa za obrazovanje i kulturu i zateznih kamata,

predlaui da se u ovom dijelu osporeno kao i prvostepeno rjeenje ponite.

Ispitujui zakonitost osporenog upravnog akta u granicama zahtjeva iz tube, ovaj sud cijeni da je zahtjev djelomino osnovan, a iz ovih razloga:

Nije osnovan tubeni navod da su obaveze plaanja poreza na plau, doprinosa za osiguranje od nezaposlenosti i doprinosa za obrazovanje i kulturu zastarile, u smislu

Zakona o obligacionim odnosima. Zakonom o obligacionim odnosima (lan 1.) ureuju se obligacioni odnosi, odnosi koji nastaju slobodnom voljom, dispoziciom stranaka i ne

moe se primjeniti na zakonom utvrene obaveze plaanja poreza i doprinosa. Stoga je tueni pravilno primjenio materijalno pravo kada pomenuti zakon nije primjenio u regulisanju obaveza tuioca u pogledu plaanja navedenih poreza i doprinosa. Kako u zakonima kojima su regulisani navedeni doprinosi i porez, kao ni Zakonom o poreznoj

upravi Federacije BiH (Slubene novine federacije BiH, broj: 18/96 i 32/00), koji je u to vrijeme bio na snazi, nisu predvieni nikakvi zastarni rokovi to je tuba u ovom dijelu neosnovana. Ovo tim prije, kako to proizilazi iz spisa predmeta, to je tuilac u pogledu plaanja navedenih doprinosa i poreza zakljuio sporazume o produenju rokova plaanja i to u 2002.godini, u kojoj godini je podnesena i predmetna tuba, pa se ne moe govoriti ni o rokovima zastare naplate predvienim kasnijim Zakonom o poreznoj upravi Federacije BiH (Slubene novine Federacije BiH, broj: 33/02 i 28/04).

Osnovano se, meutim, tubom istie da tueni nije pravilno ocjenio pitanje zastarjelosti obaveze u pogledu plaanja doprinosa za zdravstveno osiguranje. Naime, prema odredbi lana 88. stav 2. Zakona o zdravstvenom osiguranju(Slubene novine Federacije BiH, broj: 30/97), naplata doprinosa za zdravstveno osiguranje zastarijeva za pet godina ne raunajui do kraja godine u koju je dospjela obaveza plaanja. Prema tome, organi uprave zastaru ove obaveze bili su duni ocjeniti prema navedenoj odredbi, a kako tako nije postupljeno, to je u ovom pogledu tuba osnovana. Iz tog razloga osnovan je i tubeni navod u pogledu kamata, budui da e upravni organi taan iznos kamata moi izraunati tek nakon to se ocjeni osnovanost obaveze, u smislu napred navedenog stanovita, u pogledu doprinosa za zdravstveno osiguranje.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH broj U-2359/02 od 13.2.2008. godine)

5.

lanovi 264. stav 1. taka 1. i 265. Zakona o upravnom postupku

lanovi 1. do 9. Zakona o prometu nepokretnosti

NITAVO JE RJEENJE OPINSKOG ORGANA UPRAVE KOJIM JE IZVRENA ZAMJENA NEKRETNINA IZMEU FIZIKOG I PRAVNOG LICA, OBZIROM DA SE RADI O STVARI O KOJOJ SE NE MOE ODLUIVATI U UPRAVNOM POSTUPKU.

Iz obrazloenja:

Prema podacima iz spisa predmeta vidi se da je navedenim rjeenjem Opinske uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Opine Kladanj od 13.8.1998. godine izvrena zamjena predmetnih nekretnina izmeu Mezetovi Fehima i ipad d.d. "Sokolina" Kladanj, i da je osporenim rjeenjem tuenog organa to rjeenje o zamjeni nekretnina oglaeno nitavim u skladu sa lanom 264. taka 1. i 5. i lanom 265. Zakona o upravnom postupku. Tueni je ovako odluio sa obrazloenjem da je u konkretnom sluaju zamjena nekretnina izvrena rjeenjem prvostepenog organa nitava prema odredbama lanova 9., 22. i 23. Zakona o prometu nepokretnosti("Slubeni list SRBiH" br. 38/78,4/89, 29/90, 22/91 i "Slubeni list RBiH", br. 21/92, 3/93, 17/93 i 18/94).

Donoenjem osporenog rjeenja tueni organ nije povrijedio zakon na tetu tuitelja, pa je njegova tuba po ocjeni ovog suda neosnovana.

Odredbom lana 264. taka 1. Zakona o upravnom postupku ("Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 2/98 i 48/99) propisano je da se nitavim oglaava rjeenje koje je u upravnom postupku doneseno u stvari o kojoj se uope ne moe rjeavati u upravnom postupku, dok je odredbom lana 265. istog zakona predvieno da se rjeenje moe u svako doba oglasiti nitavim po slubenoj dunosti ili po prijedlogu stranke ili tuitelja ili ombudsmena.

Kako prema odredbama lanova 1. do 9. Zakona o prometu nepokretnosti jasno proizilazi da se promet nepokretnosti u smislu ovog zakona (pod kojim se

podrazumjeva i zamjena nepokretnosti u drutvenoj svojini) moe vriti (pod uslovima odreenim zakonom) samo ugovorom o prometu nepokretnosti (koji mora ispunjavati uslove iz lana 9. tog zakona), to je tueni organ pravilno postupio kada je rjeenje prvostepenog organa od 13.8.1998. godine oglasio nitavim, u skladu sa lanom 264. taka 1. Zakona o upravnom postupku, jer se u konkretnom sluaju uma i umsko zemljite u drutvenoj svojini nije moglo zamjeniti (za zemljite u vlasnitvu fizikih lica) rjeenjem prvostepenog organa donesenim u upravnom postupku, ve eventualno samo ugovorom o zamjeni zakljuenim (izmeu nositelja prava na nepokretnostima) pod uslovima propisanim Zakonom o prometu nepokretnosti. Ovo

pogotovo to, suprotno tvrdnjama tuitelja, mogunost prometa (pa i zamjene) nepokretnosti rjeenjem nije propisana ni jednom odredbom Zakona o prometu nepokretnosti.

Kako tubeni navodi nisu mogli dovesti do drugaijeg rjeenja ove upravne stvari, to je ovaj sud, prema svemu naprijed navedenom, ocijenio tubu neosnovanom i istu odbio, primjenom lana 38. stav 2. Zakona o upravnim sporovima.


6.

lan 142. stav 3. Zakona o upravnom postupku

ORGAN KOJI VODI UPRAVNI POSTUPAK VEZAN JE ZA PRAVOSNANU PRESUDU KRIVINOG SUDA U POGLEDU INJENICA UTVRENIH U IZRECI PRESUDE IZ KOJE PROIZILAZE ELEMENTI KRIVINOG DJELA I KRIVINE ODGOVORNOSTI U ODNOSU NA OSUENOG, ALI NE I ZA LICA KOJA NISU OBUHVAENA IZREKOM PRESUDE, VE SE SAMO NAVODE U OBRAZLOENJU PRESUDE.

Iz obrazloenja:

Iz obrazloenja pobijane presude proizilazi da prvostepeni sud smatra injenice i okolnosti utvrene u pravomonoj osuujuoj krivinoj presudi, u upravnom postupku, definitivno utvrene i da se kao takve odnose i na tree osobe, ukoliko su te injenice i okolnosti osnov za utvrivanje odreenih obaveza i prava tih osoba, bez obzira to te osobe nisu u bilo kojem svojstvu uesnici u krivinom postupku.

Polazei od takvog pravnog stajalita, prvostepeni sud smatra da je tueni organ pravilno postupio kada je, na osnovu injenica utvrenih u izrekama krivinih presuda, utvrdio da tuilac nije izvrio uplatu dunog poreza na promet proizvoda i usluga i pripadajuih kamata, odbio njegovu tubu i odrao na snazi rjeenje kojim je obavezan na plaanje navedenog iznosa.

Po ocjeni ovog suda ovako pravno stanovite prvostepenog suda nije pravilno.

Prije svega, iz obrazloenja pobijane presude nije jasno ta prvostepeni sud podrazumjeva pod pojmom definitivno utvrene injenice, odnosno na osnovu kojih zakonskih propisa smatra da se radi o takvim injenicama. Iz cjelokupnog stanja spisa i obrazloenja pobijane presude, moe se zakljuiti da pod tim pojmom prvostepeni sud smatra injenice za koje je vezan organ koji vodi postupak, odnosno u konkretnom sluaju da su to injenice utvrene u krivinim presudama Suda BiH, broj: K-8/04 i K-15/04, za koje injenino stanje su vezani organi koji su rjeavali ovu upravnu stvar. Drugim rijeima, takva vezanost proizilazila bi iz odredaba Zakona o upravnom postupku (Slubene novine Federacije BiH, broj: 2/98 i 48/99 - lanovi 142. do 146.).

Prema odredbi lana 142. stav 3. Zakona o upravnom postupku, u pitanju postojanja krivinog djela i krivine odgovornosti uinioca, organ koji vodi postupak vezan je pravomonom presudom krivinog suda kojom je optueni oglaen krivim.

Iz ove zakonske odredbe proizilazi da je organ koji vodi postupak (upravni) vezan

za pravosnanu presudu krivinog suda u pogledu injenica utvrenih u dispozitivu presude iz kojih proizilaze elementi krivinog djela i krivine odgovornosti u odnosu na osuenog. Prema tome, takva presuda ne vee druge osobe, koje nisu obuhvaene presudom. Uostalom, suprotno stanovite protivno je nekim osnovnim naelima Zakona o upravnom postupku, sadranim u odredbama lanova: 8, 9 i 10 (naelo sasluanja stranke, ocjene dokaza i samostalnosti u rjeavanju).

Iz navedenih razloga, a na osnovu lana 46. Zakona o upravnim sporovima, zahtjev je valjalo uvaiti, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno rjeavanje i donoenje odgovarajue odluke, u smislu izloenog stanovita ovog suda.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj Uvl-177/05 od 7.5.2008. godine)

7.

lanovi 140., 141., 254. i 255. Zakona o upravnom postupku

ORGAN UPRAVE KOJI JE NADLEAN DA ODLUUJE O OBNOVI POSTUPKA BILO PO PREDLOGU STRANKE ILI PO SLUBENOJ DUNOSTI, I KOJI JE DOZVOLIO OBNOVU POSTUPKA, BEZ OBZIRA DA LI JE PRETHODNO DONIO

ZAKLJUAK O OBNOVI POSTUPKA ILI JE ODMAH PREAO NA RADNJE U POSTUPKU KOJE SE IMAJU OBNOVITI, NE MOE ODLUITI U OBNOVLJENOM POSTUPKU PRIJE NEGO TO OMOGUI STRANKAMA DA UESTVUJU U SVIM PROVEDENIM RADNJAMA U OBNOVLJENOM POSTUPKU.

Iz obrazloenja:

Prema odredbi lana 254. Zakona o upravnom postupku (Slubene novine Federacije BiH, broj: 2/98 i 48/99), ako nadleni organ ne odbaci prijedlog za obnovu na temelju lana 253. ovog zakona, donijet e zakljuak da se obnova postupka dozvoljava i odredit e u kome e se opsegu postupak obnoviti. Ako se obnova postupka pokree po slubenoj dunosti, nadleni organ donijet e zakljuak kojim se obnova dozvoljava, ako prethodno utvrdi da su za obnovu ispunjeni

zakonski uvjeti. Ranije radnje u postupku na koje ne utjeu razlozi obnove nee se ponavljati (stav 1.). Kad je prema okolnostima sluaja mogue, a u interesu je ubrzanje postupka, nadleni organ moe, im utvrdi postojanje uvjeta za obnovu, prijei na one radnje postupka koje se imaju obnoviti ne donosei poseban zakljuak kojim se obnova dozvoljava (stav 2.), dok prema odredbi lana 255. istog zakona, na podlozi podataka pribavljenih u prijanjem i obnovljenom upravnom postupku, nadleni organ donosi rjeenje o stvari koja je bila predmet obnove postupka, i njime moe prijanje rjeenje koje je bilo predmet obnove ostaviti na snazi ili ga zamjeniti

novim rjeenjem. U ovom drugom sluaju, a s obzirom na sve okolnosti pojedinog sluaja, organ moe prijanje rjeenje ponititi ili ukinuti.

Iz citiranih zakonskih odredaba proizilazi da organ koji vodi postupak obnove

upravnog postupka (u ovom sluaju prvostepeni upravni organ) i koji je dozvolio obnovu, bez obzira da li je prethodno donio zakljuak o obnovi postupka ili je odmah preao na radnje u postupku koje se imaju obnoviti, duan ponovo provesti upravni postupak i na podlozi podataka pribavljenih u prijanjem i u obnovljenom upravnom postupku donijeti rjeenje o stvari koja je bila predmet obnove postupka. To je i logino, jer se dozvolom obnove postupka i ponitenjem ranijeg rjeenja (kao to je to u konkretnom sluaju), postupak vratio u stadij u kome je bio prije ponitenja tog rjeenja, a to znai da je novi postupak nadleni organ bio duan provesti prema odredbama Zakona o upravnom postupku. Prema jednom od

osnovnih naela tog zakona, naelu sasluanja stranke iz lana 8. tog zakona, prije donoenja rjeenja stranci se mora pruiti mogunost da se izjasni o svim injenicama i okolnostima koje su vane za donoenje rjeenja (stav 1.). Rjeenje se moe donijeti bez prethodnog izjanjenja stranke samo u sluajevima kada je to zakonom doputeno. Ovo osnovno naelo dalje je razraeno u ostalim odredbama Zakona o upravnom postupku, posebno odredbama lana 140. i lana 141.

Iz dokumentacije u spisu proizilazi da je u ovoj upravnoj stvari prvostepeno

rjeenje doneseno bez prethodnog uea tuitelja u postupku i njegovog izjanjenja, a niti jednom zakonskom odredbom nije odreeno da je u konkretnom sluaju doputeno donijeti rjeenje bez prethodnog izjanjenja stranke. Stoga se tubom osnovano istie da se u konkretnom sluaju nije vodilo rauna o pravilima postupka koja bi bila od uticaja na rjeenje stvari.

Budui da je tueni organ i pored gore navedenih povreda pravila postupka odbio albu tuitelja i time odrao na snazi prvostepeno rjeenje, to je na osnovu lana 38. stav 3., a u vezi sa lanom 35. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, osporeno kao i prvostepeno rjeenje valjalo ponititi i predmet vratiti prvostepenom organu na ponovno rjeavanje i otklanjanje navedenih nedostataka.


8.

lan 142. do 146. Zakona o upravnom postupku

U POSTUPKU OCJENJIVANJA RADNE SPOSOBNOSTI OSIGURANIKA NE

MOE SE PREKINUTI UPRAVNI POSTUPAK ZBOG TOGA TO JE UTVRENO DA MEDICINSKO ISPITIVANJE I LIJEENJE NIJE ZAVRENO, JER TE OKOLNOSTI NE PREDSTAVLJAJU PRETHODNO PITANJE, PA U TAKVOM

SLUAJU ZAHTJEV ZA UTVRIVANJE INVALIDNOSTI TREBA ODBITI.

Iz obrazloenja:

Prvostepeni upravni organ je svojim zakljukom od 06.09.2002. godine postupak u ovoj upravnoj stvari prekinuo jer je na osnovu nalaza i miljenja Sektora za ocjenu radne sposobnosti u Mostaru u prvom stepenu broj : 71/02 od 06.09.2002. godine

utvrdio da kod tuitelja medicinsko ispitivanje nije zavreno te da je potrebno nastaviti internistiki tretman pa nakon zavrenog lijeenja ga ponovo uputiti na ocjenu radne sposobnosti.

Postupajui po izjavljenoj albi tuitelja pribavljen je nalaz i miljenje Vie invalidske komisije u Mostaru broj: DOV-204702 od 28.09.2002. godine, koja je nakon

uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju kao i pregledom tuitelja utvrdila visoke vrijednosti krvnog tlaka ali kako se imenovani nije prije lijeio da se slau sa stavom prvostepene Komisije da je potrebno nastaviti sa internistikim tretmanom a nakon toga ga ponovo uputiti na ocjenu radne sposobnosti.

Na osnovu ovakvih saglasnih nalaza i miljenja strunih organa o medicinskom i radnom statusu imenovanog tueni organ je odbio albu tuitelja izjavljenu na prvostepeni upravni zakljuak kojim je postupak prekinut da bi u svom rjeenju utvtrdio da prema odredbi lana 52. Zakona o penzijskom invalidskom osguranju (Slubene novine FBiH broj: 29/98) tuitelju ne pripadaju prava iz invalidskog osiguranja jer nije utvren gubitak radne sposobnosti.

Ovakav stav tuenog organa je preuranjen, a u krajnjoj liniji i nije bio predmet raspravljanja po izjavljenoj albi nego samo raspravljanje po zauzetom stavu da li je potrebno u ovoj upravnoj stvari postupak prekinuti ili ne.

Prema odredbi lana 142. Zakona o upravnom postupku (Slubene novine FBiH, broj: 2/98 i 48/99) propisano je da ako organ koji vodi postupak naie na pitanja bez ijeg rjeenja se ne moe rjeiti sama stvar, a to pitanje ini sasmostalnu pravnu cjelinu za ije rjeenje je nadlean sud ili neki drugi organ (prethodno pitanje), on moe pod uvjetima iz ovoga zakona, sam raspraviti to pitanje ili postupak prekinuti dok

nadleni organ to pitanje ne rjei.

Sud nalazi da u konkretnom sluaju se daljnje lijeenje tuitelja ne moe smatrati prethodnim pitanjem u smislu citiranog lana zakona. U ovom postupku za ostvarivanje prava iz invalidskog osiguranja i prava na invalidsku penziju (zahtjev

tuitelja od 31.05.2002. god.) nema mogunosti za prekid postupka, pozivom na naprijed navedenu odredbu, jer daljnje lijeenje i njegovo konano medicinsko i radno stanje ne moe se pojaviti kao prethodno pitanje, ime su oba upravna organa povrijedila pravila postupka.

Naime, postupajui po zahtjevu tuitelja za ostvarivanje prava iz invalidskog osiguranja na osnovu postojee medicinske dokumentacije i nalaza i miljenje prvostepenog i drugostepenog strunog organa upravni organi su morali utvrditi

pripadaju li ili ne tuitelju prava predviena odredbom lana 52. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju pa ukoliko mu zbog daljnjeg lijeenja ne pripadaju zahtjev odbiti dok se lijeenje okona i pristupi ponovnom ocjenjivanju radne sposobnosti tuitelja, tim prije to to pitanje ne ini samostalnu pravnu cjelinu (kako to decidno odreuje odredba lana 142. Zakona o upravnom postupku), za koju je nadlean da rjeava sud ili neki drugi organ.

Iz naprijed navedenih razloga, ovaj sud je tubu uvaio, osporeno rjeenje i zakljuak prvostepenog organa ponitio na osnovu lana 38. stav 3. Zakona o upravnim sporovima i predmet vratio na ponovno rjeavanje, u skladu sa primjedbama ovoga suda.


9.

lan 22. stav 1. ranijeg Zakona o upravnim sporovima

lanovi 10. i 20. stav 1. novog Zakona o upravnim sporovima

TUBA PODNESENA ZBOG NEDONOENJA RJEENJA PO IZJAVLJENOJ ALBI TKZ. UTANJE ADMINISTRACIJE U VRIJEME VAENJA RANIJEG FEDERALNOG ZAKONA O UPRAVNIM SPOROVIMA NE MOE SE RJEAVATI PO ODREDBAMA NOVOG FEDERALNOG ZAKONA O UPRAVNIM

SPOROVIMA.

Iz obrazloenja:

Pobijanim rjeenjem odbaena je tuba tuioca primjenom lana 25. stav 1. taka 2. Zakona o upravnim sporovima (Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj 9/05) iz razloga to akt koji se tubom osporava nije upravni akt (lan 8.). Iz obrazloenja pobijanog rjeenja proizilazi da je tueni po zahtjevu tuioca mogao donijeti samo rjeenje protiv kojeg se mogla izjaviti alba, a odgovor tuenog nije autoritativan pravni akt kojim se u upravnom postupku rjeava o nekom pravu, obavezi ili pravnom interesu i isti nema formu upravnog rjeenja niti nekog drugog upravnog akta predvienog Zakonom o upravnom postupku. Prvostepeni sud nalazi da se u konkretnom sluaju oigledno radi o utnji uprave, jer tueni nije u zakonskom roku o albi tuioca donio odgovarajui upravni akt u upravnom postupku, pa je tuilac trebao upravni postupak nastaviti u skladu sa odredbom lana 10. i 20. Zakona o upravnim sporovima.

Po ocjeni ovog suda prvostepeni sud je pogreno postupio kada je pobijanim rjeenjem odbacio tubu tuioca primjenom lana 25. stav 1. taka 2. Zakona o upravnim sporovima (Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj 9/05), iz razloga to akt koji se tubom osporava nije upravni akt (lan 8.), a iz obrazloenja pobijanog rjeenja proizilazi da je tuba odbaena i kao prijevremena, jer nije postupljeno po odredbama lana 10. i 20. navedenog zakona. Tuilac opravdano u zahtjevu za vanredno preispitivanje navodi da se u konkretnom sluaju nije mogao primjeniti novi Zakon o

upravnim sporovima koji nije stupio na snagu, niti se poeo primjenjivati u vrijeme podnoenja tube (tuba podnesena 21.02.2005. godine Vrhovnom sudu Federacije BiH, a Zakon o upravnim sporovima -Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj 9/05 poeo se primjenjivati 26.03.2005. godine). Novim Zakonom o upravnim sporovima izmijenjeni su uslovi za pokretanje upravnog spora u sluaju utanja administracije, bilo da se radi o nedonoenju rjeenja po albi stranke protiv prvostepenog rjeenja ili nedonoenju rjeenja po zahtjevu stranke, protiv kojeg je dozvoljena alba od strane prvostepenog i drugostepenog organa (utanje oba organa), utoliko to po proteku zakonskih rokova za donoenje rjeenja stranka nije duna da pismeno zatrai od drugostepenog organa da u daljem roku od sedam dana donese rjeenje, kako je to ranije morala uiniti po lanu 22. stav 1. Zakona o upravnim sporovima (Slubene novine Federacije BiH, broj 2/98 i 8/00), nego je duna da se po proteku zakonskih rokova od 30, odnosno 60 dana ili kraeg posebnim propisom odreenog roka, pismeno obrati nadlenoj upravnoj inspekciji da ona u roku od 30 dana intervenie kod nadlenog organa da donese rjeenje. Ako inspekcija ne postupi u tom roku (lan 10), stranka moe pokrenuti upravni spor protiv drugostepenog organa, kao da joj je alba odbijena. Bez obzira na odredbu lana 75. stav 3. novog Zakona o upravnim sporovima, kojom je propisano da e se postupak po tubama podnijetim Vrhovnom sudu Federacije nakon 31.12.2003. godine, koji nije okonan do stupanja na snagu ovog zakona nastaviti pred nadlenim kantonalnim sudom prema odredbama ovog zakona, u sluaju utanja administracije ne moe se primjeniti lan 10. i 20. novog Zakona o upravnim sporovima iz razloga to u vrijeme podnoenja tube navedeni zakon nije stupio na snagu niti se poeo primjenjivati, pa tuiocu nisu bile ni poznate navedene odredbe.

Pored navedenog, ovaj sud nalazi da je prvostepeni sud pogreno zakljuio da odgovor tuenog ne predstavlja upravni akt u smislu lana 8. Zakona o upravnim sporovima, smatrajui da je tueni po zahtjevu tuioca mogao donijeti samo rjeenje, a da odgovor tuenog dat na zahtjev tuioca nema formu upravnog rjeenja ili nekog drugog upravnog akta. Meutim, prema sudskoj praksi forma upravnog akta nije mjerodavna za prosuivanje karaktera upravnog akta, jer pod nazivom rjeenje treba razumjeti ne samo akt koji je donesen u obliku rjeenja, nego i svaki akt upravnog organa kojim se o zahtjevu stranke donosi meritorna odluka u upravnoj stvari. Kako je tueni dopisom broj: 04-27-371-1/04 od 11.05.2004. godine (vjerovatno se radi o greki u datumu) odgovorio na dopis tuioca od 01.11.2004. godine, koji je ustvari alba zbog utanja prvostepenog organa, jer u propisanom roku nije doneseno rjeenje po zahtjevu tuioca za preregistraciju linije od 27.08.2004. godine, u konkretnom sluaju se i ne radi o utanju administracije, a niti tuilac u tubi navodi da istu podosi zbog utanju administracije, kako prvostepeni sud pogreno zakljuuje, ve tubom trai da se ista uvai i osporeno rjeenje, odnosno odgovor poniti i predmet vrati tuenom na ponovno rjeavanje. Prema tome, u konkretnom sluaju se ne radi o utanju administracije, a odgovor tuenog predstavlja upravni akt, pa iz navedenih razloga ovaj sud nalazi da je dolo do povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rjeenje stvari (lan 41. stav 2. Zakona o upravnim sporovima). U ponovnom postupku prvostepeni sud e u skladu sa lanom 34. navedenog zakona ispitati zakonitost upravnog akta tuenog (odgovora) u granicama zahtjeva iz tube, kako je u tubi i navedeno.

Iz navedenih razloga, ovaj sud je primjenom lana 46. stav 3. Zakona o upravnim sporovima odluio kao u dispozitivu ove presude.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj Uvl-16/05 od 9.4.2008. godine)

10.

lanovi 2., 41. stav 1. i 2. i 44. stav 1. Zakona o upravnim sporovima

DONOSILAC KONANOG UPRAVNOG AKTA U UPRAVNOM POSTUPKU NIJE AKTIVNO LEGITIMISAN ZA PODNOENJE ZAHTJEVA ZA VANREDNO PREISPITIVANJE ODLUKE KANTONALNOG SUDA DONESENE U UPRAVNOM

SPORU.

Iz obrazloenja:

Ovaj sud je u fazi predhodnog ispitivanja zahtjeva za vanredno preispitivanje suds

ke odluke naao da ne postoje procesno pravne predpostavke za njegovo podnoenje protiv pobijane odluke kantonalnog suda , odnosno njegovo meritorno rjeavanje, iz slijedeih razloga:

Pobijanom presudom prvostepenog suda uvaena je tuba tuitelja, osporeno rjeenje poniteno, te uvaena tuiteljeva alba izjavljena protiv prvostepenog rjeenja Odjeljenja za boraku zatitu Opine Tuzla broj: 11-41-UP/LI/2-780/04 od 17.12.2004. godine i taj sud sam rjeio predmetnu upravnu stvar.

Po ocjeni ovog suda zahtjev za vanredno preispitivanje odluke suda protiv pobijane

prvostepene presude nije dozvoljen.

Odredbom lana 41. stavovi 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima (Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj 9/05) propisano je da protiv pravomone odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu stranka moe podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke Vrhovnom sudu Federacije, zbog povrede

federalnog zakona ili drugog federalnog propisa ili zbog povrede pravila federalnog

zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rjeavanje stvari, dok je prema odredbi lana 44. stav 1. istog zakona

Documents

Bilten Vrhovnog Suda Januar-juli 2008