Bilten - SBplus.hr, Slavonski Brod 10.pdf · 1 Fra Grga Vilić je rođen 1. rujna 1945. u selu Jošava u župi Po-točani (općina Odžak). Studirao je na Franjevačkoj teologiji

B i l t e n Udruge »fra Grga Vilić« | broj 10 | god. III. | jesen 2013. | str. 1 od 16

Bilten Udruge »fra Grga Vilić«

Anto Kovačević, dipl. ekonomist »Filmoteka«, Osijek; donator Udruge »fra Grga Vilić«

Za nov model razvoja Bosanske Posavine

Pred nama je 10. broj Biltena! U njemu možete čitati o godišnjoj skupštini Udruge, Memorijalnom danu u Jošavi, predstojećim događajima u posav-skoj dijaspori, »fra Grgi Viliću na internetu«. Tu je i jedna propovijed fra Petra Matanovića kao i članak dr. Ružice Šušnjare o posavskim majkama.

Kao Posavac želim ovdje istaći potrebu za novim modelom našeg materijalno-duhovnog razvoja. Treba prevladati krizu (etičku, ekonomsku, ekološku, estetsku, ekumensku). Same mjere tekuće gospodarske politike s ciljem rasta društvenog bruto-proizvoda (BDP) od 1-2% godišnje ne mogu osigurati dostatan razvoj, povratak i zaposlenost (zakon padajućih prinosa). Nužne su nove strategije razvoja s ciljem rasta BDP-a od najmanje 5-10% (zakon rastućih prinosa). Tako bi se za 5-10 godina bitno popravio postojeći standard i zadovoljstvo stanovnika Bosanske Posavine. Nužna su ulaganja u znanje, u vjeru i u moralni kapital (prema načelima interdisciplinarnosti Osječke škole). U biologiji spoznajemo sile uzročnosti (kauzaliteta), a u filozofiji sile konačnosti (finaliteta). Iz obiju disciplina dobivamo okvir u kojemu (preko psihologije, tehnologije, eko-nomije i prava) učimo zakonitosti razvoja svake organizacije. Jezgra su timski samoorganizirani inženjeri, ekonomisti i pravnici. Znanja iz biologije, filozofije i psihologije podižu kvalitetu tehnoloških, ekonomskih i pravnih rješenja. Samoproizvodni tim stvara proizvode vrhunske kvalitete i profitabilnosti. Višak vrijednosti se ulaže u moralni, intelektualni i socijalni kapital. Novo Posavsko sveučilište se nameće kao nužnost. Zasnivalo bi se na načelima visokorazvijenog obrazovanja, dodane vrijednosti društvu, visoke kvalitete i učinkovitosti te malih troškova za studente i društvo. Završeni studenti su stručne i moralne osobe, s brojnim vještinama i općom kulturom. Slobodni od utjecaja ideologija, samostalni, za razvoj samodostatni, emocionalno zreli i radno učinkoviti, oni čuvaju prirodu, razvijaju društvo i duhovnost. Izvrsno poznaju svoju struku i susjedna područja. Stručnjaci su za jednostavne i srednje složene poslove bez dodatnog školovanja ili usavršavanja u praksi. Timski su umreženi na stvaranju i učenju novih vrijednosti (samoučeća organizacija). Samoproizvodni tim (sveučilište, država) iz viška vrijednosti studentu plaća studij.

»Bina mira 2013.« u Odžaku: Snježana Haaß (Dubravac), Axel Mertens, Heinz Jussen,

Jürgen Hohlfeld i Eckhard Debow.

Ako nam je cilj stvoriti bolji svijet, moramo znati tko smo, kako učimo, molimo, radimo i volimo. Promišljajmo na znanosti i na vjeri (za ateiste i agnostike: na moralu) kako bi nam život bio u skladu s prirodnim i Božjim zakonima. Razvijajmo zajedničke vizije. To čini i udruga »fra Grga Vilić«, supokroviteljica nedav-ne »Bine mira 2013.« (Odžak, 20.-25. rujna 2013.). Međuna-rodna manifestacija »Bina mira«, pod visokim pokroviteljstvom Europskoga parlamenta, okupila je u Bosanskoj Posavini sudionike iz više europskih zemalja. ▪

Vrbovac kraj Odžaka i Osijek, rujan-listopad 2013.


Godišnja skupština udruge »fra Grga Vilić« (2013.)

Sastavljeno prema zapisniku

U subotu, 17. kolovoza 2013. u 16 sati sla-vljena je u potočanskoj crkvi sveta Misa za fra Grgu Vilića (1945.-2009.). Misu je pred-vodio fra Petar Matanović, a suslavila su petorica svećenika (fra Mladen Jozić, fra Petar Andrijanić, fra Zlatko Matanović, fra Ilija Matanović, fra Drago Prgomet) i jedan stalni đakon (Božidar Hadaš).

Sveta Misa za fra Grgu Vilića (Potočani, 17. kolovoza 2013.)

Zatim je na imanju obitelji Vilić u Jošavi održana treća redovna godišnja skupština udruge »fra Grga Vilić« i prvo okupljanje rodbine Vilić. Domaćini su bili fra Grgin brat Pavo i pet njihovih sestara: Anđa, Ma-rija, Ružica, Manda i Stana (koja kao časna sestra Teodora služi u Italiji). Najstarija šes-ta sestra, Janja, bila je opravdano odsutna. Nakon što je pozdravio goste i članove Ud-ruge, dopredsjednik skupštine mr. sc. fra Pe-tar Andrijanić je predložio, a skupština usvo-jila, prijedloge za radno predsjedništvo, za-pisničara, ovjerivače zapisnika i verifikacij-sko povjerenstvo. Dipl. pravnik Tomislav Božić (član Suda ča-sti) ukratko je podsjetio na važnost djela fra Grge Vilića. U ime rodbine nazočne je poz-dravila fra Grgina sestra Anđa Kutil, podu-zetnica iz Zagreba.

Dopredsjednik skupštine je predložio, a čla-novi skupštine usvojili slijedeći dnevni red: 1. Izvješće Verifikacijskoga povjerenstva. 2. Godišnje izvješće o radu koje podnosi predsjednik

Udruge. 3. Financijsko izvješće i financijski plan za naredno

razdoblje koje podnosi Nadzorni odbor. Prema Statutu Udruge, za zakonitu skupšti-nu potrebna je nazočnost najmanje 30 njezi-nih članova. Nakon što je utvrđeno da skup-štini nazoči 37 članova (i preko 100 gostiju), predsjednik Udruge mr. sc. Anto Knežević podnio je izvješće o radu u proteklih 12 mje-seci. Zahvalio je rodbini Vilić (koja je omo-gućila skup), tvrtki PARADZIK | VISUALS (za proizvodnju dokumentarnog filma o fra Grgi i Udruzi) i gospođi Ivanki Đaković (koja je Udruzi darivala 100 primjeraka svojega ro-mana Tajna moć Gospina medaljona). Česti-tao je i fra Mladenu Joziću, članu Suda časti, na 25 godina svećeništva te mu predao pri-godan dar. Predsjednik Udruge je rekao da u svom izvješću neće ponavljati ono što je re-čeno u dokumentarnom filmu. Dodao je: »O radu Udruge izvješćuje i naš Bilten. Udruga ima 60-ak članova, od poljoprivrednika iz Bosanske Posa-vine pa do stranaca-sveučilišnih profesora. To ćete vidjeti i iz posljednjeg, 9. broja Biltena. Svi ćete ve-čeras dobiti po jedan primjerak. Zahvaljujući našim dobrotvorima, Bilten je besplatan. Nadam se da će i članovi Udruge i rodbina prepoznati vrijednosti Udru-ge i da će poduprijeti njezine buduće aktivnosti. Prije tri godine održali smo ovdje, u Jošavi, jedan sa-stanak Upravnog odbora. Tada sam obavijestio nazo-čne da, "na tragu fra Grginih knjiga o Posavini", godi-nama skupljam građu za rječnik Bosanske Posavine. Za ovu sam skupštinu tiskao, u vlastitoj nakladi, bro-šuru o budućem Enciklopedijskom rječniku Bosanske Posavine. Primjerke brošure (na 20 stranica) dobit će ocjenjivači rukopisa ove velike knjige o Bosanskoj Po-savini. Brošuru mogu pogledati i ostali zainteresirani, a bit će dostupna i na internetu.« Predsjednik Udruge se zadržao na temi koju je spomenuo i na osnivačkoj skupštini 2010. godine u Usori. Rekao je da Udruga ima, osim ciljeva određenih Statutom, i terapijski učinak na stvaranje nove zajednice suosje-ćajnih ljudi u našoj društvenoj sredini.


Financijsko izvješće podnio je član Nadzor-nog odbora dipl. ing. poljoprivrede Suljo Ta-hirović. Tri dana prije skupštine (14. 08. 2013.) Udruga je na svom računu imala toč-no 4495 KM (četiri tisuće četiri stotine i de-vedeset pet konvertibilnih maraka) i 63 fe-ninga. Udruga je pismene zamolbe za dodje-lu financijske potpore poslala na više javnih natječaja i adresa, u zemlji i inozemstvu. Udruga još uvijek nije primila financijsku potporu ni od jedne organizacije ili ustanove. Ipak je Udruga troškove tiskanja Biltena uspjela smanjiti za 25 posto. Na kraju je izrazio nadu da će Udruga nastaviti svoje aktivnosti i u narednih 12 mjeseci, a da će na računu zadržati barem sadašnji iznos od oko četiri tisuće konvertibilnih maraka. Skupština je usvojila oba izvješća. Osim to-ga skupština je usvojila zaključak da Uprav-ni odbor pošalje Općinskom vijeću Odžak dopis s prijedlogom da se odžački Centar za kulturu nazove »fra Grga Vilić«. Na skupštini su predstavljeni i kulturni sadr-žaji. Sunčica, Jelena i Josip Hadaš, koji po-laze glazbenu školu u Zagrebu, odsvirali su nekoliko melodija na različitim glazbenim instrumentima. Nazočnima su podijeljene besplatne publika-cije: Bilten Udruge broj 9 i brošura o budu-ćem Enciklopedijskom rječniku Bosanske Posavine (petnaestak autorovih primjeraka). Na kraju je prikazan dokumentarni film o fra Grgi i o radu udruge »fra Grga Vilić«. ▪

Godišnja skupština 2013. na imanju obitelji Vilić

Memorijalni dan Jošava-Potočani, 6. i 7. rujna 2013.

Kod jošavskoga je Doma još jednom obilje-žen spomen-dan na pale branitelje Jošave i Potočana. U petak uvečer kušani su riblji specijaliteti. U subotu su domaćini (i pred-sjednik Mjesne zajednice Marko Grgić Vuk) dočekali goste iz dijaspore (»Švicarce«). O dočeku jošavski »Švicarac« Ilija Ico Blaže-vić, pjesnik-nogometaš, piše na iseljeničkoj stranici http://www.zupapotocani.ch: »Do-brodošlica je u pravom smislu riječi bila spoj pozdrava, jela, pića i pjesme koja se zaorila Jošavom u takvom skladu prijatelja, kao da se nikada nisu rastavljali sa ovih ognjišta.« Predstavnici udruga, stranaka i lokalnih za-jednica položili su vijence pred spomenikom palih branitelja. Nazočnima se obratio i dipl. pravnik i romanopisac Tomislav Božić, bivši zapovjednik 102. odžačke HVO brigade (sli-ka dolje; vide se i žene u crnim maramama). Misu je predslavio potočanski župnik fra Mladen Jozić. Propovijed je održao Jošavac fra Šimo Ivelj. On je pozvao na sjećanje na izginule (a i preživjele članove njihovih obi-telji); na osvještenje naše smrtnosti; na opra-štanje; na mijenjanje sebe i na potrebu ukla-njanja mržnje, svađe i prijezira između nas. Odigrane su i nogometne utakmice. Rezultat susreta »Švicarci« – »domaći« bio je 8:6. Druženje je nastavljeno uz večeru. Zaključi-mo Icinim riječima: »Do sljedećeg druže-nja, jer ja idem« opet u Jošavu, 2014.! ▪

Memorijalni dan 2013. u Jošavi (Potočanima)


Mr. sc. Anto Knežević Predsjednik Udruge »fra Grga Vilić«

Fra Grga Vilić na internetu

U ovom članku pokazujemo koliko su djelo i ostavština fra Grge Vilića prisutni na inter-netu.1 Ovaj tekst ne sadrži podatke o fra Grginu radu tijekom rata u Bosni i Hercegovini i o njegovu upravljanju »Domom invalida Bo-sanske Posavine« u Đakovačkoj Breznici (1994.-1997.). To je tema narednih članaka.2 Fra Grga je djelovao na raznim poljima: bo-goslovskom, spisateljskom, pastoralnom, di-plomatskom, skrbnič-kom itd. Unatoč spo-radičnom citiranju i knjige Vrijeme sađe-nja (vidjeti naslovni-cu desno),3 ipak se fra Grgino ime najčešće spominje uz njegovu knjigu Vrijeme stra-danja. 1 Fra Grga Vilić je rođen 1. rujna 1945. u selu Jošava u župi Po-

točani (općina Odžak). Studirao je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i Katoličkom bogoslovskom fakultetu u Zagrebu. Za-ređen je 29. lipnja 1971. godine. Služio je kao kapelan ili župnik u Livnu, Zenici, Kotor Varošu, Dubici, Plehanu, Petrićevcu, Siv-ši i Potočanima. Bio je prvi glavni urednik franjevačkog časopi-sa Jukić (1971.) i definitor provincijske uprave (1976.-1979.). Objavio je niz članaka i četiri knjige: Korijenski izričaj Latina (Odžak – Podvučijak: HKD Napredak, 2000.), 244 str.; Vrijeme stradanja (Tuzla: Bosanska riječ; Odžak: HKD Napredak, 2005.), 447 str.; Vrijeme sađenja: matica vjenčanih župe Pod-vučjak. Knjiga prva. (Tuzla: Bosanska riječ; Odžak: HKD Na-predak, 2008.), 190 str.; Podvučijak: zemlja i ljudi [urednik i suautor]. (Potočani: Dokumentacijski centar Podvučijak; Tuzla: Bosanska riječ; Odžak: HKD Napredak, 2008.), 204 str. Počet-kom rata (1992.) služio je i u Veleposlanstvu Republike BiH u Zagrebu. Utemeljio je i bio ravnatelj »Doma invalida Bosanske Posavine« u Đakovačkoj Breznici (1994.-1997.). Umro je 7. siječnja 2009. godine kao župnik u Potočanima.

2 U drugom članku opisujemo fra Grginu djelatnost od početka rata pa do zatvaranja »Doma invalida Bosanske Posavine« (1992.-1997.). U trećem članku donosimo podatke o tome koliko je aktivnost udruge »fra Grga Vilić« prisutna na internetu.

3 Tako bivši balegovački župnik vlč. Pavo Brajinović u tekstu »Prezimena u Balegovcu prije 230 godina« piše: »Dao sam si truda i prepisao Balegovčane iz najstarijeg zapisa: Matica vjen-čanih župe Podvučijak od 1773. – 1787. godine koju je pokojni fra Grga Vilić preveo sa originala«. Vidjeti http://www.posavski-vremeplov.com/zapisi-o-zemlji/prezimena-prije-230-godina/.

U socijalističkoj Jugoslaviji tragedija odžač-kih Hrvata koncem svibnja 1945. je prešu-ćivana ili vođena pod »gubitcima neprijate-lja«. Da fra Grga nije proveo naporno više-godišnje istraživanje i ponudio statističke podatke, teško da bi itko drugi to učinio. To što javnost fra Grgu poistovjećuje s knji-gom Vrijeme stradanja ukazuje na dubinu psihotrauma hrvatskih čitatelja. Takve se traume prenose s koljena na koljeno pa ih psihijatrica Judith Issroff naziva »prekonara-štajne traume« (transgenerational trau-mas).4 Naravno da su u fra Grginu djelovanju osim teme stradanja postojale i druge, čuvstveno pozitivne strane. Tako je Posavcima široko poznata njegova ljubav prema zavičaju. To potvrđuje i Jozo Kovačević, uređivač bloga »Novo Selo« (kraj Bosanskoga Broda): »Slično kao što se fra Grga Vilić pita o razlozima do-laska njegovih predaka na napuštenu zemlju Podvuč-jaka, razmišljam i ja i postavljam si slična pitanja: Za-što su moji pradjedovi došli i ostali na napuštenoj ze-mlji Podvučjaka? Zašto? Mi nismo odlučivali gdje će-mo se roditi, ali rodna kuća, rodno selo... za svakog čovjeka su sveta mjesta! [...] Zasađeni tu, u ovo plod-no tlo i baš kao prema Sv. Pismu gdje se kaže da čovjek ne bira mjesto življenja, već mu ga Bog odre-đuje, i od njega očekuje, kako fra Grga zapisa, da u određeno vrijeme plod donese!«5 Nakon posljednjega rata sarajevski Katolički tjednik objavio je članak o povratnicima u fra Grginu rodnu župu Potočani. U članku pod naslovom »Župa u koju se vraća« Bran-kica Lukačević piše između ostaloga: »Na službi [potočanskoga] župnika od 2006. je fra Gr-ga Vilić, dok su fra Mladen Ravnjak i fra Anto Tomas kapelani. Prije službe župnika fra Grga je tu bio 19 godina kapelan. Kako je rođen u Potočanima, otuda i njegova velika ljubav prema svom kraju koju uz sve-ćeničke obveze pokazuje i pisanjem knjiga. Fra Grga piše o povijesti toga kraja, dovršava monografiju Pod-vučjak, a do sad je objavio Maticu krštenih i Maticu vjenčanih. Ističe kako ga zdravlje sve manje služi, te

4 http://www.pcug.org.au/~phillips/afuw/trauma.html. 5 http://novo-selo.blogspot.com/2013/08/o-nama-i-nasem-

korijenju.html.


najviše radi po zimi. "Radim iz zahvalnosti prema lju-dima koji su ovdje prije nas živjeli. Trebamo im zahva-liti jer to što su živjeli, mi smo dobili u nasljeđe, a tu spadaju ne samo polja nego Božji blagoslov koji smo dobili živeći pošteno i čestito", kazao je fra Grga.«6 Fra Grga je preminuo 7. siječnja 2009. go-dine. O njegovoj su smrti izvijestili brojni mediji. Web stranica Bosne Srebrene objavi-la je 12. siječnja kraći životopis fra Grge i vijest o sahrani. Tekst je napisao Marko Eše-gović, sadašnji glavni urednik sarajevskoga mjesečnika Svjetlo riječi.7 Istoga je dana (12. siječnja) i KTA (Katoli-čka tiskovna agencija Biskupske konferen-cije Bosne i Hercegovine) objavila vijest pod naslovom »Sahranjen fra Grga (Juro) Vilić (1945. – 2009.)«. U tekstu (koji je pot-pisan inicijalima M. L.) piše: »U petak, 9. siječnja 2009. godine, na plehanskom groblju sahranjen je fra Grga Vilić, svećenik i redovnik, član Franjevačke provincije Bosne Srebrene. [...] Od fra Grge su se prvo oprostili njegovi župljani Potočan-ci. Svetu misu, u prijepodnevnim satima u potočan-skoj župnoj crkvi, u koncelebraciji dvadesetak sveće-nika predvodio je fra Mijo Džolan, provincijal Bosne Srebrene. [...] Nakon svete mise i opijela svećenici i narod su se iz Potočana uputili ka Plehanu gdje je u 13 sati, u novosagrađenoj crkvi svetu misu i opijelo predvodio uzoriti kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, u koncelebraciji 60-tak sveće-nika. [...]«8 Agencijsku vijest KTA prenijeli su posavski portali »garevac.net« i iseljenički »Zavičajni klub Pećnik« (Švicarska) itd.9 Portal župe Kotor Varoš uz vijest o smrti navodi da je »fra Grga Vilić obavljao službu kapelana u župi Kotor Varoš od 1972. do 1974. godine. Poznat je kao veliki ljubitelj

6 http://www.katolicki-tjednik.com/vijest.asp?n_UID=1681. 7

http://www.bosnasrebrena.ba/v2010/component/content/article/785-Fra%20Grga%20%28Juro%29%20Vili%C3%A6%20%281945-2009%29.html.

8 http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=18961. 9 http://www.garevac.net/tekst/323/;

http://www.pecnik.ch/index.php?option=com_content&view=article&id=396:sahranjen-fra-grga-juro-viliae&catid=49&Itemid=111.

nogometa i svi ga pamtimo po dugoj kosi koju je nosio.«10 U popisu pastoralnog osoblja župe Livno naveden je i »fra Grga Vilić, kapelan (1975.-1976.)«.11 Fra Grga je nakon smrti postao dobitnik pri-znanja Spomen-zahvalnica općine Odžak.12 Dana 7. siječnja 2012. godine, upravo na tre-ću godišnjicu smrti fra Grge Vilića, na Hr-vatskoj je televiziji emitiran prilog posve-ćen ovome franjevcu i Udruzi koja nosi nje-govo ime. Cio prilog novinara Silvia Stilino-vića objavljen je na programu HTV1. Isti se video-uradak može vidjeti i na internetu: na youtubeu, na besplatnom internetskom pre-traživaču videa »video.dainutekstai.lt«, na »haszysz.net« te na portalu iseljeničke udru-ge »Župa Potočani« (Švicarska).13 Fra Grga je iza sebe ostavio če-tiri knjige i niz članaka. Od svih njegovih djela najcitiranija je knjiga Vrijeme stradanja. Pri-kaz fra Grgine knjige napisao je dr. Marko Babić, djelatnik Leksi-kografskoga za-voda Miroslav Krleža u Zagrebu. Babićev je prikaz tiskan u Matici: mjesečnoj reviji za hrvatske zajednice u svijetu 55 (2005.). Sažetak je objavljen u »Croatian scientific bibliography«.14

10 http://www.kotorvaroskadolina.com/Arhiva/Umro-fra-Grga-

Vilic.aspx. 11 http://www.zupalivno.com/index.php/povijest-zupe/zupnici-i-

kapelani. 12 Službeni glasnik općine Odžak (30. 03. 2009.), str. 39. 13 http://www.youtube.com/watch?v=vZdDFfPsOzI;

http://video.dainutekstai.lt/w.php?a=vZdDFfPsOzI; http://www.zupapotocani.ch/; http://www.haszysz.net/film/vZdDFfPsOzI.html.

14 http://bib.irb.hr/prikazi-rad?lang=en&rad=361286.


Knjigu navodi i Udruženje izdavača i knji-žara BiH.15 Tuzlanska »Bosanska riječ« (su-nakladnik knjige Vrijeme stradanja) prodaje svoje knjige i preko interneta. Vrijeme stra-danja nije navedeno u katalogu knjiga (mo-žda zato što nakladnik nema primjeraka u prodaji). 16 Sve fra Grgine knjige mogu se kupiti ili naručiti u Odžaku (po sniženoj cije-ni od 10 KM + poštarina).17 Knjigu Vrijeme stradanja citiraju »Posavski vremeplov« i istraživači povijesti odžačkoga kraja koncem svibnja 1945. godine: Stipo Pilić i Blanka Matković (»Bitka za Odžak: Rat je završio dvadeset dana kasnije«), te Stjepan Marčetić (»Odžačka Posavina – tra-vanj, svibanj 1945. (rat poslije rata))«.18 Posavski portali navode fra Grgine podatke. »Maxcro« piše: »Fra Grga Vilić, danas po-kojni, obradio je dosta dobro matice umrlih župa Podvučjaka od 1941.-1945. godine.«19 Marija Ćulap Imhof na portalima sela Bale-govac i Hrvatske kulturne zajednice u Švi-carskoj primjećuje da je, prema fra Grginim podatcima, »u drugom svjetskom ratu pogi-nulo 285 muškaraca« iz sela Balegovac.20 U odžačkom je kraju, navodi »Pogled.ba«, »prema podacima koje je prikupio fra Grga Vilić, ubijeno 3.375 Hrvata katolika.«21 Fra Grga Vilić je bio idejni pokretač Dana sjećanja na stradanje podvučjačkih Hrvata tijekom drugoga svjetskog rata i poraća. Prvi su Dani sjećanja održani u Odžaku 25. svib-nja 1997. g.22 Dane sjećanja 2007. najavili su »dalje.com« i »livno-online.com«, a o do-

15 http://www.uik.ba/exhibitors.php. 16 http://www.bosanska-rijec.com/Online-shop/List-All-

Products.html. 17 Narudžbe fra Grginih knjiga primaju robna kuća »Euro Boss«

(Titova ulica bb, 76290 Odžak, BiH) i knjižara »Grafostil« (u zgradi iste robne kuće), mobitel 063 177 388.

18 http://posavina.mkserver.com/downloads/Odzak_1945.pdf; http://www.academia.edu/2295202/BITKA_ZA_ODZAK_RAT_JE_ZAVRSIO_DVADESET_DANA_KASNIJE.

19 http://maxcro.jimdo.com/naslovnica/nuji%C4%87a-njiva/. 20 http://balegovac.jimdo.com/selo i http://www.hkz-

kkv.ch/novo_selo_balegovac.php. 21 http://www.pogled.ba/clanak/posavska-mahala-simbol-je-

otpora-i-stradanja-hrvata-odzaka/39809. 22 Đurica Lović, »Gorjele su svijeće i kucala srca za 3.165 pogi-

nulih Podvučijačana«, Posavski glasnik, broj 74 (28. svibnja 1997.), str. 2.

gađaju je izvijestio i hrvatski portal u Švicar-skoj »croatia.ch«. Svi spominju i fra Grgino izlaganje o hrvatskim žrtvama Podvučijaka (1941.-1946. godine).23 Izlaganja sa tog skupa iz 2007. objavljena su kasnije u zborniku radova pod naslovom Odžak – pouka povijesti.24 Na str. 4 te knjige piše: »Ovaj Zbornik radova posvećujemo pokojnom fra Grgi Viliću, neumornom istra-žitelju hrvatskih žrtava Podvučjaka u Dru-gom svjetskom ratu i poraću«. O tiskanju Zbornika i fra Grginu prilogu u njemu izvijestili su razni portali.25 U Zagre-bu je 12. svibnja 2011. godine predstavljen Zbornik Odžak – pouka povijesti (vidjeti na-slovnicu dolje). Izvješće o tome navodi i fra Grgine riječi o odgovornima za odžačku tra-gediju 1945. godine.26 Vijest o predstavlja-nju knjige u Zagrebu objavio je i dr. Ivo Balukčić na portalu svoje župe.27

U srpnju 2010. »HIZ BiH« izvješćuje o izlaganju preč. dr. Ive Balukčića na tri-bini »Stradanja Hr-vata u II. svjetskom ratu i poraću u BiH«. U tekstu se dr. Ba-lukčić poziva na Vri-jeme stradanja.28

23 http://dalje.com/hr-svijet/sjecanje-na-komunisticko-partizanske-

zlocine/47395; http://www.livno-online.com/bih/4787-dani-sjeja-na-frtve-bosanske-posavine, http://www.croatia.ch/7dana_bih/070515.php.

24 Odžak – pouka povijesti: sjećanje na hrvatske žrtve Drugog svjetskog rata. Zbornik radova Desetih dana sjećanja. Urednik: dr. preč. Ivo Balukčić. (Odžak: Hrvatski institut za povijest Sla-vonije, Srijema i Baranje; Hrvatsko kulturno društvo Napredak - podružnica Odžak i Katoličke župe Doborskog dekanata, 2009.), 190 str.

25 Naprimjer, http://www.pobijeni.info/naslovnica/printcontent/124. 26 Dubravka Vidak za Hrvatsko slovo; preuzeto sa http://www.dragovoljac.com/index.php?option=com_content&view

=article&id=9658:-jesmo-li-spremni-za-istinu-o-hrvatskim-braniteljima-odaka-&catid=9:politika-i-drutvo&Itemid=11.

27 http://www.zupamik-odzak.net/index.php?option=com_content&view=article&id=642%3Azapoeli-ovogodinji-dani-sjeanja&Itemid=45.

28 http://www.hizbih.info/index.php?option=com_content&task=view&id=1216&Itemid=1. HIZ BiH je kratica od »Hrvatski intelektu-alni zbor Bosne i Hercegovine« koji se predstavlja kao »neovis-na skupina hrvatskih intelektualaca iz Bosne i Hercegovine«.


U Posavskoj je Mahali 29. svibnja 2011. sla-vljena misa na Nuića groblju gdje su 25. svibnja 1945. izginuli mnogi civili. Govore-ći o žrtvama iz Vlaške Male i okolnih sela, posavskomahalski župnik vlč. Ivan Ravlić se poziva na podatke iz Vremena stradanja.29 U Zagrebu je 25. i 26. travnja 2012. održan međunarodni znanstveni skup o »Hrvatskim mučenicima i žrtvama iz vremena komunis-tičke vladavine«. Na skupu je dr. Ivo Baluk-čić, odžački župnik i doborski dekan, nagla-sio: »Među pisanim djelima posebno bih is-taknuo izvanrednu knjigu pokojnog fra Grge Vilića, Vrijeme stradanja.«30 U kolovozu 2013. proslavljen je blagoslov crkve i 22. obljetnica osnutka Župe Prečas-noga imena Marijina u Posavskoj Mahali. »Običan radio« i »republikainfo.com« izvje-šćuju da su na proslavi spomenuti podatci o stradalima koje je prikupio fra Grga Vilić.31 Vrijeme stradanja izazvalo je odjeke i među srpskim autorima. Marko Ružičić u knjizi o rodnom selu Gnionici citira cio fra Grgin uvod u Vrijeme stradanja (12 strana!). Tako su srpski čitatelji upoznati sa stradanjem Hr-vata odžačkoga kraja tijekom drugoga svjet-skog rata i poraća. Naravno, Ružičić kritizira neke fra Grgine tvrdnje.32 Kritički komentari dolaze i od hrvatskih au-tora. Tako Zoran Oštrić ustaje protiv ideolo-ških tumačenja fra Grginih podataka: »Jedan je franjevac [fra Grga Vilić] napravio žrtvoslov sa oko 3300 imena žrtava Hrvata-katolika iz tog [odžačkog] kraja, a u prikazima na [inter]netu, narav-no, odmah se kaže da su sve to nevine žrtve komuni-sta, pa recimo i agresorske Crvene armije koja je ne-ke od njih pobila pod Staljingradom. Ekskluzivno kato-

29 http://www.cnak.ba/index.php?opt=30&id=500. 30 http://www.hrvatska-rijec.com/2012/04/tijekom-i-nakon-drugog-

svjetskog-rata-cijele-zupe-ispraznjene-su-od-katolickog-puka/. 31 http://www.obican.ba/kardinal-puljic-i-jurisic-se-slozili-u-svezi-

vaznosti-popisa-pucanstva/, http://www.republikainfo.com/index.php/vijesti/10024-izaslanstvo-hsp-a-bih-u-posjetu-posavini.

32 Марко Љ. Ружичић, Гнионица кроз вијекове: монографија (Модрича: Српски културни центар, 2012.), str. 441-452 te 452-457. Kritički prikaz Ružičićeve knjige vidjeti u Biltenu br. 6 (jesen 2012.), str. 3-15.

lički žrtvoslovi nažalost su uobičajeni posljednih 15-ak godina, umjesto da nastojimo na potpunoj, objektivnoj slici. (Pritom: baš nijedan Hrvat iz tog kraja nije bio u NOB? Nijedan nije bio komunist? Sumnjam.)«33 Povijesna je stvarnost zamršena. Fra Grga Vilić navodi da je od 3375 stradalih odžač-kih Hrvata njih 3 posto (99 vojnika) nosilo odoru njemačkog Abwehra. Dio tih hrvat-skih legionara izginuo je pod Staljingradom. Drugi su se pridružili Crvenoj armiji. Oni su u sastavu hrvatskih partizanskih jedinica sudjelovali u borbama (i ginuli) pri osloba-đanju Beograda i Čačka u Srbiji, te u pro-boju srijemske fronte (1944.-1945.).34 Pero Pranjić spominje i posredne, ženske žrtve. On citira fra Grgin podatak da je među ubijenima bilo 2035 oženjenih muškaraca te suosjećajno zaključuje: »A kako je bilo tim silnim udovicama nakon svega i na tako malom [odžačkom] prostoru!«35

Fra Grga Vilić snimljen 2000. godine

Ipak se fra Grgino djelo ne može svesti na knjigu o žrtvama iz 1940-ih. Jednako je vri-jedan, ako ne i vrjedniji, njegov rad na po-maganju živim ljudima sa traumama iz pos-ljednjega rata. Fra Grga je prvo bio predstoj-nik »Ureda Skrbi Bosanske Posavine«, a za-tim i ravnatelj »Doma invalida Bosanske Posavine« u Đakovačkoj Breznici (1994.-1997.). Ali to je tema zasebnog članka. ▪

Jošava kraj Odžaka, 12. rujna 2013.

33 http://ostriczelenalista.bloger.index.hr/post/bitka-za-odzak-

1945-povijest-treba-razumjeti/1607065.aspx. 34 O sudbini odžačkih Hrvata na ruskom bojištu Tomislav Božić je

objavio povijesni roman zasnovan na činjenicama Voz bez pro-zora. (Teslić: Klub stvaralaca »Edo Blažek«, 1985.).

35 Pero Pranjić, »Dostojanstvo i nezamjenjivost žene«, Vrhbos-nensia XV, 2 (2011.) str. 331 (i elektronska verzija časopisa).


Fra Petar Matanović Član Upravnog odbora Udruge »fra Grga Vilić«

Propovijed za Veliku Gospu 2013. u Koraću

Urednikova napomena: Nekoć je tiskanje propovije-di bosanskih franjevaca bilo rašireno u narodu. U ovom Biltenu objavljujemo glavninu propovijedi koja je trojako vezana uz Udrugu »fra Grga Vilić«: 1) propo-vjednik je fra Petar Matanović iz samostana Dubrave kraj Brčkoga (član Upravnog odbora); 2) propovijed se odnosi i na Bosansku Posavinu; 3) izrečena je na »Srebrenoj misi« fra Mladena Jozića (člana Suda ča-sti). O »Srebrenoj misi« je izvijestila Brankica Luka-čević za agenciju KTA i tjednik Posavska hrvatska (Sl. Brod). Video snimak propovijedi na internet je posta-vio Tomislav Odobašić (vidjeti »Uznesenje Blažene Djevice Marije – Koraće 15. 08. 2013.« i snimak na http://novo-selo-online.blogspot.com. S istoga bloga preuzeta je i jedna slika). Prof. Ivo Križanović u knjizi Bosna i Hercegovina od Daytona do Bruxellesa [su-autor: Šerif Isaković] (Slavonski Brod: Posavska Hr-vatska, 2010., str. 680) piše o Koraćanima: »Svoje-vremeno kao predsjednik HKD "Napredak", podružni-ca Bosanski Brod, mogao sam lako zaključiti kako su Koraćani najreligiozniji na području ne samo općine, već cijele BiH.« Fra Petar se obraća Koraćanima i Posavcima citirajući pjesmu Vladimira Nazora.

Anto Knežević Predsjednik Udruge »fra Grga Vilić«

____________________________________

VELIKA GOSPA Zdravo! Ti puna radosti. Ljudima jednom stajat ćeš pred očima, Ko mira znak, ko izvor utjehe. Imat ćeš mjesec pod nogama. Mlado Sunce će tebi sijati u naručju. A jutarnje će zvijezde Nad tvojom glavom pjevati. I bit ćeš vez,

Što zemlje dno i neba vrh U jedno spaja. I bio [bijel] bit ćeš most, Od molitava tkan, Od suza mit [umivan], i u luk svit, Nad jazima i crnim vodama, Što čovjeka će dijeliti Od Boga. -Nek je Gospodu Slava! Nek volja njegova se vrši.

Vladimir Nazor

[...] Prvi sam put u ovu župu, srce Bosanske Posavine, došao prije tridesetak godina. Od tada do danas mnogo je vode proteklo Sa-vom i u meni i u svima nama nakupilo se mnoštvo različitih sjećanja i uspomena. [...] Dobro je bila organizirana fra Mladenova [tadašnja] Mlada misa, a i vaša umjetnički opremljena župna crkva kojoj sam se divio. Sjećam se dobro srdačnoga susreta s vama, župljanima. Ostavili ste na mene dojam Bo-gu i Crkvi odanih ljudi! Vaše je duhovno pa i materijalno stanje odi-salo nekim čudnim zaletom koji me je pri-vlačio pa sam uvijek rado dolazio i dolazim u ovaj kraj. A onda su došla vremena [kako Nazor kaže] dubokih »jazova i crnih voda« iza kojih je nastala potpuna pustoš zbog koje je čovjek mogao teško povjerovati da će se ikada ovdje više slaviti, moliti i pjevati, pa makar i s veseljem obojenim sjetom teških uspome-na. Otišli ste svi, vođeni svojim jadima i strahovima. Još su ovdje vidljivi mnogi »ja-zovi i crne vode« što čovjeka dijele od Boga i od njega samoga; još su tu mnoge neobno-vljene kuće, zarasle u korov, šiblje i drveće. Moćno je zlo i čovjeku se može učiniti da će konačno trijumfirati. Ali, dragi moji Kora-ćani, zlo nikada ne može pobijediti do kraja. Vidljivi su ovdje sada već mnogi znakovi pobjede dobra. Hvala Bogu milostivom i na-šoj nebeskoj Zaštitnici koja stoji pred nama »ko mira znak, ko izvor utjehe«, kako vele stihovi V. Nazora s početka propovijedi.


Već dugo vidim lijepo obnovljenu školu, u kojoj se još, nažalost, ne čuju dječji glasovi. Tu je i novoizgrađena crkva koja čeka bolje dane kako bi dostigla monumentalnu i um-jetničku ljepotu kojom se dičila ranjena i ubijena predratna koraćanska crkva. Vidim mnoge obnovljene kuće; mnoge po-nosne muškarce i žene koji su se vratili svome domu; mnoge koje još nije napustila misao o povratku na rođenu grudu, ili barem odluka da se neće olako odreći zemlje na ko-joj su se zadojili životom; mnoge koji ne za-boravljaju posljednje počivalište svojih ota-ca, majki, braće i sestara, daljnjih i bližih. Vidim Koraćane, osviještene Posavljake, svjesne svojih više dobrih, a ponekad i (po-ljudsku, svjesno i nesvjesno) zločestih susje-da i komšija. Vidim ovdje vas koji iskreno slavite ovaj blagdan. Osjetim kako ste spremni pokazati svoje pravo kršćansko lice i kako ste sprem-ni oprostiti svima onima koji su u znanju, a posebice u neznanju i zavedenosti bili uzro-kom ondašnjih i sadašnjih vaših patnja. Mo-ramo ih prihvatiti kao dio Božje kušnje koja nije rijetka za one koji su njemu vjerni. Sjetimo se Abrahama – praoca biblijske vje-re – i njegove kušnje! Sjetimo se biblijskog Joba i njegove kušnje. Ali, ne zaboravimo i Božjeg odgovora tim Božjim zaljubljenici-ma. I ne samo njima. Mi hoćemo, uzdignuta čela i dostojno, u životu provoditi svoj Oče-naš i moliti svoju Zdravomariju. Neka dob-rih [ljudi], ali neka i onih manje dobrih. Da nije bilo ovih zadnjih, kako bismo pokazali svoje kršćansko lice i spremnost na praštanje svakome onom tko zatraži naše oproštenje? Kako bismo sami tražili oprost za svoju, svjesnu i nesvjesnu zloću!? [...] Bit će danas ovdje, kao i prošlih godina, i molitve, i pjesme, i druženja, makar i sa sje-tom i sa sjećanjem na divna vremena kada je ovdje bilo i kruha i života za većinu ovdje okupljenih. Mi smo taj spoj o kojem pjeva pjesnik [Nazor], a u koji je utkana naša Go-spa. A sada se vratimo trima temeljnim raz-lozima našega okupljanja, što ih nikada ne smijemo smetnuti s uma!

Ovo je naše slavlje, ovdje u Koraću, u Bosni i Hercegovini, slično onoj zgodi iz Lukina Evanđelja koja opisuje situaciju i osjećaj Isusovih učenika nakon njegove smrti (usp. Lk 24,13-33). Naš dolazak i povratak je, sestre i braćo, naš put i dolazak u Emaus. A »tri su osnovne sastavnice ovoga puta: za-jedništvo učenika, Pismo, živa Kristova pri-sutnost«. (J. Ratzinger, Nazvao sam vas pri-jateljima, Split: Verbum, 2008., str. 106.) Svaka je nedjelja i zapovjedna svetkovina, a napose Velika Gospa, za nas samo važna prigoda za temeljni razlog nad razlozima svih naših vjerničkih susreta, izgradnja du-hovnog i materijalnoga zajedništva, susret za stolom Božje riječi (Pismo), euharistijski stol za kojim »čovjek postaje Božji gost, a Bog čovjekov gostoprimac« (isto, str. 106). Jesmo li svjesni časti koju nam Gospodin is-kazuje? »O kako je dobro i kako je ugodno kada braća žive zajedno«, pjeva biblijski pjesnik (usp. Ps 133). Ovdje smo zajedno; ovdje smo Božji gosti. Danas tu, u Koraću i na svim mjestima gdje su se kršćani okupili u povodu Gospoina, i na svakoj se Misi do-gađa potpuni misterij (proces!) našega ot-kupljenja: i navještaj Kristove otkupiteljske smrti, i proslava Gospodinova uskrsnuća, i stvarno iščekivanje i ostvarenje Gospodino-va konačnog dolaska, kako u svetoj pričesti, tako i njegova konačnog dolaska. Zato ga od svega srca zamolimo, onim poznatim uzda-hom i uzvikom prvih kršćana: Maranatha – dođi Gospodine Isuse! (usp. Misni kanon i 1 Kor 16,22).

Posavci na fra Mladenovoj Srebrenoj misi u Koraću. (Izvor: http://novo-selo-online.blogspot.com.)


Pjevači na fra Mladenovoj Srebrenoj misi Zamolimo Gospodina da nam pomogne shvatiti kolika je važnost sv. Mise kojoj prethodi slušanje navještaja sv. Pisma, a onda Njegovo prinošenje zahvalne žrtve u kojoj je On i prorok i svećenik, i žrtva i kruh života vječnoga. Zamolimo ga da se vratimo kršćanskome vremenskom ritmu, u kojem ćemo redovito uključiti nedjeljne sv. Mise. Jer koliki broj kršćana olako zanemaruje ovo neiscrpno blago vječnoga spasenja, izvor svakoga sretnog života do u vječnost! Naglasimo drugi razlog koji je jedan od naj-važnijih povoda za slavlje Velike Gospe i njezina Uznesenja na nebo. Povod je tako ljudski i proizvod je naše slabosti i nemoći: svi smo potrebni Gospine pomoći. Mnogi od nas dolaze iz tih razloga. Čak i samo zato što su zapali u neku nevolju iz koje ne vide drugoga izlaza. Molimo je, s pravom, za mnogo toga, jer nam je poznata njezina maj-činska osjetljivost. Mislimo na svadbu u Ka-ni Galilejskoj i prvo Isusovo čudo na njezinu zamolbu pa se ufamo da će i za nas dis-kretno intervenirati kako bismo izbjegli ne-ugodu i nevolju. I još nešto naglasimo, s tri uskličnika: nika-da ne smijemo zaboraviti ono temeljno što bismo je trebali moliti: da nam je Isus dadne za majku kao što ju je povjerio svome naj-dražem i najodanijem učeniku Ivanu!!! Želim vas upravo podsjetiti na taj trenutak: otvorimo svoja srca i pameti i vratimo se na trenutak Isusove zadnje oporuke svome Lju-bljenom učeniku Ivanu. Pokušajmo se za tre-nutak u duhu nekako približiti situaciji na Golgoti.

Isusove muke su došle svome kraju. Isus je na kraju svoga Križnog puta prema smiraju groba i uskrsnuća. Zadnjim atomom ljudske snage izgovara svoju posljednju oporuku. Ivan nam pripovijeda da su podno križa Isusova stajale žene: »majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: ‘Ženo! Evo ti sina!’ I učeniku: ‘Evo ti maj-ke!’ I od toga časa uze je učenik k sebi« (19,25 – 26s). A to je, po tumačenju J. Ratzingera, bila »zadnja Isusova oporuka, takoreći čin po-svajanja«. On kaže: »Doslovan je prijevod još snažniji; moglo bi se ovako prevesti: uzeo ju je u svoju vlastitu svojinu – primio ju je u svoje prisno životno okružje. ... I tako je učeniku darovan novi dom – majka, koja se brine za nj i za koju se on brine.« (Usp. J. Ratzinger, Isus iz Nazareta II, Split: Verbum, 2011., str. 211- 212.) Treći razlog je sjećanje na fra Mladenovu Mladu misu ovdje u Koraću koja je slavljena prije 25 godina. Ovu današnju svečanost, ovo sjećanje, nazivamo Srebrenom misom. Naš fra Mladen Jozić je tu, s nama! Hvala Bogu: zdrav i živ! Raspoložen, uz Gospodi-novu milost i Gospin zagovor, jer ju je i on, poput učenika Ivana, uzeo u »svoju baštinu«, a i ona njega. Tu nalazimo jedan od glavnih razloga što sam ja danas ovdje s vama i sa fra Mlade-nom. Fra Mladen je nakon Mlade mise svoju svećeničku praksu započeo kao župni vikar u Breškama, gdje sam ja bio, od naših star-ješina, postavljen za župnika. Tu smo pro-veli tri godine (od ljeta 1988. do ljeta 1991.). Zatim smo obojica premješteni u Tuzlu: ja za gvardijana Franjevačkog bratstva u tuz-lanskome distriktu i župnika župe sv. Petra i Pavla u Tuzli, fra Mladen za moga zamje-nika u gvardijanskoj obvezi i župnoga vikara iste župe. Tu smo ostali zajedno šest godina (do 1996.). Prema tome: za jednu ljudsku karijeru i život, dugih devet godina zajed-ničkog života u slozi, brizi i radu.


U životu sam imao puno suradnika, jer sam i ja već 41 godinu u pastoralnoj službi i 48 godina (ne računajući franjevačku gimnaziju u Visokom) u franjevačkoj zajednici ili kako se to moderno kaže: franjevačkome bratstvu. Od sve braće franjevaca, u svakome pogledu, bio mi je i ostao najbolji, najodaniji, naj, naj, – moj, vaš i naš fra Mladen. Hvala ti fra Mladene! Neka te Gospodin blagoslovi! Ne-ka Gopodin blagoslovi tvoje roditelje, tvoje sestre i braću, tvoju rodbinu, tvoju rodnu žu-pu (župljane Koraća), župljane tvoje sadaš-nje i svih župa u kojima si služio: Breške, Tuzlu, Sivšu, Breške (ponovno), Šikaru i Potočane. I sve župljane i župe u koje će te Gospodin po odlukama starješina poslati, cijelu našu provinciju Bosnu Srebrenu i našu Vrhbosansku nadbiskupiju i našu dragu Posavinu. Neka Bog blagoslovi tvoje i naše učenike Katoličkog školskoga centra »sv. Franjo« u Tuzli, gdje si kao dvostruki vikar bio postavljen i za prvoga ravnatelja. O svakoj gore spomenutoj temi bi se moglo mnogo toga reći i u doktrinarnom i u poti-cajnom smislu. Dokrinarni dio ću, zbog nje-gove širine i dubine pripustiti vama da ga nastavite proširivati i svoju teološku i ljud-sku osobnost obogaćivati. Ovdje ću samo naglasiti da je potrebno ci-jeloga života stalno slušati, čitati, učiti i moliti Duha Svetoga da nas on sam pouči, jer sve to nadilazi naše ljudske mogućnosti. To su izvori neiscrpne spoznaje važne za naše ljudske i vjerničke živote i za zajednicu kojoj pripadamo, a zove se Kristova Crkva. Na kraju vam želim naglasiti nekoliko važ-nih poruka koje nas mogu spasiti. Prvo, vratimo se svakodnevnoj molitvi! Ne-ka ne prođe ni jedna prilika da barem ne izmoliš Očenaš, Zdravomariju, Slava Ocu! Drugo, ne propuštajmo olako nedjeljne sv. Mise ili euharistije. Bez toga nema vjere, ne-ma kršćanskoga života! A znate, glede toga, kakvo je stanje u našim pojedinim sredina-ma. Mladi i djeca su sve dalje od redovitih sv. Misa. A i stariji su sve nemarniji. Koliko

bih mogao nabrojiti samo isprika: npr. boli ovo, boli ono, ne mogu u crkvu a tako bih volio. A u ambulanti kod doktora čeka na pregled i po nekoliko sati! Draga mladeži, draga djeco, dragi roditelji, nemojte se s time igrati! Izgubite li blago svete Mise u svom vjerničkom i ljudskom životu, sve će vam više trebati vračara raz-nih vrsta, pa i onih katoličke provenijencije koji baziraju čitavu svoju duhovnost na ko-jekakvim, dugim pjevačkim obredima i se-ansama, čudima i tobožnjim »počivanjima u duhu«; bacanju štaka; amajlijama i zapisima; izgovaranju i brbljanju kojekakvih tobože nepoznatih jezika i tako dalje! Treće, tko god je od nas danas došao Gospi i molio se pred njezinom slikom, a nije se odlučio poboljšati u redovitosti slavljenja sv. Mise, obiteljske i osobne molitve, osobno se mijenjati, izmiriti se s onima s kojima smo ne samo u mržnji nego i običnim oblicima nekog prezira i nepodnošljivosti, i u tom duhu djelovati u svojoj sredini i u svojoj obitelji – to je učinio iz vračarskih pobuda ili na vračarski način. I tu, znam sigurno: ne može biti utjehe, uslišanja! I na kraju, pomolimo se Mariji, riječima bla-ženoga Ivana Pavla II. Ponavljajte za mnom: O, Marijo, na nebo uznesena, pokaži se svi-ma kao Majka ufanja! Objavi se svima kao kraljica uljudbe ljubavi! Majko božanske ljubavi, budi nama svima Uzrok istinske i duboke radosti. Amen! ▪

Fra Mladen Jozić (drži mikrofon); lijevo: fra Anto Tomas; desno: kum Jozo Krijan i njegova supruga te

fra Mladenova majka Anđa


Dr. Ružica Šušnjara Zagreb

Posavske majke: čuvarice običaja i tradicije

Urednikova napomena: Dr. Ružica Šušnjara (djev. Sarić) rođena je 6. prosinca 1950. u Gornjem Hasiću kraj Bosanskoga Šamca. Diplomirala je slavistiku i ta-lijanski jezik na Filozofskom fakultetu u Zadru. Dokto-rirala je 1998. na Sveučilištu u Bukureštu, gdje je po-mogla osnivanju katedre hrvatskog jezika. Predavala je u gimnaziji, na Filološkom fakultetu u Bukureštu itd. Od 1993. odlazi sa suprugom-diplomatom i djecom u Alžir, zatim Albaniju, Rumunjsku, Brazil. Objavljuje u raznim časopisima i na posavskim portalima. Ovaj je članak napisala kao »osvrt« na moj tekst »Odlazi maj-ka« (objavljen u Biltenu broj 8). Autorica je svom član-ku dala radni naslov »Čudi me kako srce može sve to izdržati« (citat iz dnevnika majke Jele Knežević). U ovom Biltenu objavljujemo prvi dio članka dr. Ružice Šušnjare.

Anto Knežević Predsjednik Udruge »fra Grga Vilić«

____________________________________

»Seljanka je skromna mila majka moja, Haljina joj nije srebrom izvezena Preko mora skupo naručena svila: Sve je srebro njeno b'jela kosa njena. Ruke joj ne krase alemovi sjajni, Niti biser nosi oko b'jela vrata Niti lanac zlatni, sve je zlato njeno: Toplo srce njeno suhoga od zlata.« (Izidor Poljak, Pjesme, Blago moje majke, KS, Zgb. 1983., str. 41.)

I doista se pitamo: kako je, uza sve nedaće, srce majke Jele Knežević kucalo više od sedam desetljeća? Vjerojatno je izdržalo sa-mo zato jer je ljubilo svoje najbliže, ali i one »dalje«; jer je praštalo živeći jednostavno-šću i skromnošću, brodeći u olujama i neda-ćama života.

Pročitavši tekst Ante Kneževića osjetila sam da autor, sin ove posavske majke, uz razliku biografskih podataka, govori i o mojoj po-kojnoj majci Luji Agatić (iz Balegovca), udatoj Sarić (Gornji Hasić), koja već jedno desetljeće počiva na dubičkome groblju. I ona, baš kao i majka Jela, ostaje siroče: ka-da Luji bijaše 3 mjeseca, oca ubija grom na dubičkog zaštitnika, sv. Alojzija. Prolazeći kroz Scile i Haribde, i Luja je često zavapila: »Bože, kako sve to jadno ljudsko srce može izdurati?« Takvim našim majkama i bakama vrvi Posa-vina. I ne samo ona! Ali Posavina, ona još samo »teke« (malo) živa i ona rasijana puti-ma i bespućima svjetskim, bijući bitku za opstanak, predmet je naše veće pozornosti. Upravo zato taj Kneževićev memoarski tekst i jest vrijedan. Univerzalan je. Svaki njegov recipijent može iz njega iščitati nešto što je baš za njega napisano. Posavci napose! Tekst možemo promatrati s nekoliko razina: - stilski, - emocionalno, - jezično. Rekosmo da je Kneževićev tekst memoar-skoga karaktera. Autor bilježi svoje osjećaje vezane uz majčinu bolest i smrt. Dnevno bilježi datirajući događaje, ali ga sjećanja odnose i u neko drugo vrijeme, i to prošlo.

Posavska majka i baka: Janja Gašparević, djev. Perišić, rođena 1933. u Domaljevcu kraj Bosanskoga Šamca.

Sudionica je projekta Udruge »Usmena povijest Bosanske Posavine«. (Snimljeno 28. lipnja 2013. u Domaljevcu.)


Glavni lik je majka i u sadašnjosti i u prošlo-sti. Budućnost se nazire kao sjećanje koje će živjeti u srcima djece, unuka, rodbine i prija-telja. Iako autor kaže u uvodu da mu je cilj »da prikaže običaje oko sahrane, kao i stari način života u Bosanskoj Posavini koji iščezava sa smrću jedne posavske bake« (dovoljno bi bilo reći smrću bez prijedloga sa), mislim da je u ovaj tekst uneseno puno više. Dokaz to-me su njegove reminiscencije o smrti i nebit-nosti svega što se oko njega zbiva: »Nakon mamine smrti za mene su prestali postojati politički i društveni događaji. Vijesti ne pra-tim... Osjetljiviji sam nego inače.« Čak mu se čini da bi mogao i umrijeti: »Na trenutke se čini da svijest (ili duša) želi napustiti tijelo. Zatim čovjek osjeća da će se tijelo raspasti na komade«, ali, Bogu hvala, mi vjernici imamo utjehu: »molitva smiruje« onda kada je čovjeku najteže. Bol je jaka, otupljuje. I tu bol može razumjeti samo onaj, koji je slično doživio. Okosnica svih događanja je majka Jela. Ra-dije rabim ekspresivniji izraz majka nego mama, jer on uključuje i onu koja je rađa-njem obogaćivala svijet, i onu od koje sve potječe, »majku čovječanstva«, i onu koja nema vlasititu djecu, ali se poput majke Te-reze brine za djecu s ruba života. Prve i zadnje riječi koje čovjek izgovara jesu obraćanje majci; kada su ljudi u nevolji zazivaju nju i Blaženu Djevicu Mariju. Maj-ka je ta koja neće pokleknuti ni prezati ni pred čime da zaštiti svoju djecu. Bog joj daje izuzetnu snagu u obrani ognjišta i svojih svetinja. I dok ovo pišem nameće mi se pitanje: zašto je psovanje te svetinje, majke, postala pošast u našem narodu? Analiza za psihologe i psi-hijatre! Tekst počinje viješću: »U oraškoj je bolnici 24. veljače 2013. umrla Jela Knežević, moja majka.« Reklo bi se novinska vijest, da nije posvojnoga pridjeva »moja« koji tekstu daje

subjektivnu notu. Dakle, kao i dalje u cije-lome tekstu, autor se služi »ich formom« (ja oblik, jastveno nizanje doživljaja). Iz toga slijedi osobni pristup u opisivanju majčinih posljednih dana ovozemnoga živo-ta, njena smrt, ali i podsjećanje na skromni život u selu Jošavi. Drugačiji pristup ne mo-že se ni očekivati. Autor predočuje kratku biografiju pokojnice. Jela je rođena u zlo vrijeme II. svjetskoga rata, 1941. godine, u obitelji Tipura u selu Vlaška Mala. Moj pokojni djed nikada nije govorio Vlaška a ni Mahala, već Posavska Mala. U mojoj dječjoj glavi to je bila neka mala Posavka koja živi negdje iza majčinog rod-nog Balegovca (danas Novog Sela). Ja na-ime nisam čula suglasnik s u posvojnom pri-djevu Posav-s-ka. Usput, moj djed nije nika-da rekao da je 1945. godine bilo oslobođe-nje (moralo se pisati velikim slovom), već Privrat (prevrat).

Spomen-misa na Nuića groblju u Posavskoj Mahali. Tu su sahranjeni mnogi pobijeni 25. svibnja 1945. (pa i Anto Tipura, otac Jele Knežević). U prednjem planu su dvije žene u crnim maramama. (Snimljeno 25. svibnja 2012.)

Jela, dakle, poput tolike ratne siročadi, uz znane i neznane muke svoje majke Mare, iz-rasta u djevojče, koje jedva postaje djevojka, a već se udaje i postaje Jela Bož(i)nica, po imenu supruga Bože Kneževića iz sela Jo-šava u župi Potočani. On se, ne dočekavši zlatni pir (u 46. godini braka), preselio u rajske dveri 2003. godine pripremiti put svojoj životnoj družici.


Spomenusmo majčin nadimak po suprugu. Zanimljivo je da su naše žene dobivale ime-na po posvojnom pridjevu vlastitih imena svojih supruga, u kojima se najčešće nije čuo samoglasnik »i«: Grg(i)nica, Markov(i)-ca, Ilj(i)nica, Jur(i)nica... Majka Jela je tako, uza sve životne križeve, nosila i križ udovištva jedno desetljeće. Od svoje djece je tražila slogu i ljubav. Autor nastoji, kao gotovo najveću ljudsku vrijednost, istaknuti zajedništvo obitelji, rod-bine, susjeda-komšija, promičući težnju su-života s različitim vjerama (pravoslavcima i muslimanima konkretno), s drugim nacijama (ističući tako po dobru modričkog liječnika, ukrajinskog i američkog svećenika), sa za-ključkom: »Pred smrću – svi jednaki«. Sinovi, kćer, snaha, unuci (dirljivo je sklada-nje unuka iz SAD-a povodom bakine smrti), poimence su nabrojeni, kao i pokojničina se-stra, prijateljice, »komšinke ili kone«, s koji-ma se rado družila i koje su jedna drugoj pomagale iznijeti ovaj život do kraja njive Gospodnje. To ukazuje da načelo ljubavi, zajedništva i pomaganja jest nešto što mo-derni svijet treba pošto-poto sačuvati. Možda će nekoga zasmetati »prevelika« bli-zina i »gledanje u tuđi lonac«, onako, naivno, bez loše primisli, ali je i to možda bolje od zatvorenih susjedskih vrata i nepoznavanja susjeda tik do svoga stana. Neke je smetalo ono naše neposredno posav-sko ti izrečeno svakome, pa i nepoznatome čovjeku. Uvijek sam tumačila da to nije iz-raz nekulture nego prisnosti i bliskog prihva-ćanja svakoga čovjeka. No, valja imati na umu da to svugdje ne prolazi. Zato čuvajmo svoje posebnosti za svoju dušu! Ako bismo htjeli sažeti karakteristike majke Jele, koje proizilaze iz ovoga teksta, istaknu-li bismo: - veselost, što je najbolje sama majka opisa-

la narodnom izrekom »Veselo srce kudilju prede«.

- darežljivost: majka je svima svojim dra-gim osobama slala »milošću«, torbe i ce-gere domaćih proizvoda npr. od sira, jer je, što je rijetkost, imala svoju kravu Šaru i za nju se svesrdno brinula: kada je bila na sa-mrtnoj postelji mislila je tko će je pomusti.

- druželjubivost: kao svako socijalno biće

majka se nije prepustila samoći: družila se sa svojim prijateljicama i rodicama (koje su poimenice nabrojene), iz svoje genera-cije, ali i s puno mlađim ženskim svijetom, kao i s prijateljima svojih sinova, dočeku-jući i ispraćajući ih s darovima iz svoje ku-će. Otud epitet »mila majka«.

- radišnost: već smo spomenuli, a biti će i

još govora o Jelinim vrijednim rukama, o ljubavi za ručni rad, o ljubavi za svoje domaće životinje, za vrt, cvijetnjak, njivu...

- dobrosusjedski/komšinski odnosi: ljudi za-

boravljaju njegovati takve odnose, a oni su nužni za zdravlje i tijela i duše. To se po-kazalo i na pokojničinom sprovodu, kada su susjedi, ali ne samo oni već prijatelji i poznanici uopće, došli na sahranu, doni-jevši ne samo svijeće i cvijeće, već i ma-terijalnu pomoć koja je popisana u sitnice i koja je taj dan, na daći, potrošena ili je podijeljena drugima, npr. ukopnicima, koji još u našim selima ne rade za novac već iz pijeteta i kršćanske dužnosti (7. tjelesno djelo milosrđa: »Mrtva pokopati«).

SSttaarraa mmoolliittvviiccaa

ŽŽiivvoott kkrrááttaakk,, aa ssmmrrtt ssttaallnnaa NNjjoojj ssee nnee zznnaa zzaaddnnjjii ččaass.. AAkkoo vvrriijjeemmee gguubbiimm ssaaddaa OOććuull iimmaatt vvjjeeččnnii ssppaass??

Molitva pok. babe Ivke Jurendić (1900.-1970.; slika na spomeniku) iz Pećnika kraj Modriče. Molitvu pamti njezina unuka Ivka Marković (r. 1941., stoji okrenuta leđima). Ivka Marković je sudionica projekta Udruge »Usmena povijest

Bosanske Posavine«. (Snimljeno 22. rujna 2013.)


- čuvarica posavske tradicije, što je pokaza-la i dokazala kao tkalja, vezilja, prelja, švelja, a ponad svega, ne odričući se svoje seljačke posavske nošnje ni za kakvu gos-podsku »svilu i kadifu«. Njena je marama bila njena kruna, a pomalo i opomena na-ma da svoje olako ne prepuštamo zaboravu.

Kroz posavske motive (na »peškirima« otar-cima, čunčanim ili vezenim, na torbicama, ponjavama, jastučićima, maramama i mara-micama) Jela je sačuvala Bosnu i Posavinu koje nestaju naočigled svih nas. Baš kao što naš zemljak Tomić (iz Kladara) svoje proz-no djelo nazva »Bosna koje nema«. Sigurno radova majke Jele ima posvuda.

Iza pok. Jele ostalo je potkoljenača, priglavaka, jastučića... Jela je bila sudionica projekta »Usmena povijest Bosanske

Posavine«. (Snimljeno 14. 11. 2011. na Jelinu želju.)

To me noćas ponukalo da prebrojim zemlje u kojima se danas nalaze tradicionalni po-savski ručni radovi moje majke Luje (po abecedi): Albanija, Alžir, Argentina, Austri-ja, baltičke zemlje, bivše jugoslavenske ze-mlje, Brazil, Bugarska, Cipar, Francuska, Gana, Italija, Kanada, Nikaragva, Poljska, Portugal, Rumunjska, Rusija, SAD, Španjol-ska, Švicarska, Vatikan. Pitam sebe: čime se ja mogu pohvaliti u tim zemljama (koje sigurno i nisu sve na popisu)? A te naoko obične i neuke žene tiho upoznaše svijet s ljepotom nastalom po posavskim rukama! Majka Jela imala je smisla i za jednostavno pismeno izražavanje svojih osjećaja. Ljubav i patnja, kažu, rađaju pjesnike i pisce. A ona je napretek imala obiju: i patnje i ljubavi!

Autor u svoj dnevnik od 24. veljače 2013. uvrštava i majčin dnevnik u izbjeglištvu. Ka-že da ona »piše nevještim jezikom«. Ne bih rekla da je »nevješt« jezik; možda – rukopis. Jela jednostavno piše jezikom-dijalektom svoga kraja, štokavicom, i to poprilično toč-no. Nema ni velikih odstupanja od standard-noga jezika. Koliko srednjoškolaca (a majka sigurno nije pohađala ni »osmoljetku«!) piše dočetno »i« infinitiva: srušit(i), raketirat(i), koliko ih piše superlativni prefiks naj- zaje-dno s pridjevom: najteži, glagol u infinitivu krenuti, a ne kreniti? Riječi atobuska, ćer, ćeli daju tekstu ozna-ku autentičnosti (suglasnik ć nastao stapa-njem suglasnika tj, npr. žitje-žiće, listje-lisće, pa jednačenjem po zvučnosti lišće; tako od gl. htjeti-htjeli imamo lokalizam u gl. pridje-vu radnom ćeo, ćela, ćelo, ćeli, ćele, ćela). Oprobala se, na svoj način, majka Jela i u pisanju posavskih riječi i izraza pomažući tako i svojemu sinu da ostvari svoj vrijedni naum, tj. da napiše Enciklopediju Bosanske Posavine. Lijepo je pročitati u tekstu neke naše izreke, kao već spomenutu: »Veselo sr-ce kudilju prede« te: »Kiti ko za Božić« (misli se na snijeg) »Vrijeme liječi sve rane« »Pred smrću – svi jednaki« »Čuvati bijele pare za crne dane«... Vrlo, vrlo je ugodno čuti da će, kada već ne-ma majke, na predstavljanju te Enciklopedije u prvim redovima sjediti »posavske bake, u svojim nošnjama i maramama«. Vrijedi za sve nas, koji još imamo majku ili oca (moj je otac, Bogu hvala, još živ!) po-ruka i pouka: »Naše su mame često usamlje-ne i bolesne. Trebamo ih češće posjećivati. I razgovarati s njima. Nemojmo čekati da ih stranci (makar to bile i medicinske sestre) upitaju na umrlu, kada je već prekasno: ʻMajko, šta te boli?ʼ« ▪

U Zagrebu, 10. rujna 2013. godine

Nastavak u slijedećem broju Biltena


Najave iz posavske dijaspore

KUD Bosanska Posavina Beč: »4. rođendan KUD-a "Bosanska Posavina Beč"« (12. 10. 2013.; Casablan-ca, Perfektastraße 81, Wien, Austrija).

KUD brčanskih Hrvata Rubina Beč: »5. obljetnica KUD-a "Rubina Beč"« (16. 11. 2013.; Casablanca, Perfektastraße 81, Wien, Austrija).

Udruga Župa Potočani: »Potočansko prelo« (30. 11. 2013.; Mehrzweckhalle, Zofingen, Švicarska).

»Posavsko sijelo« (30. 11. 2013.; Casablanca, Per-fektastraße 81, Wien, Austrija).

Hrvatska zajednica Plehan-Derventa: »Božićna veče-ra« (30. 11. 2013.; Dulliken, Švicarska).

Udruga Plehan (na čelu s Ilijom Džepinom) priređuje »Plehansku večer« (u prosincu 2013.; Sl. Brod, RH). ▪

Podsjetnik

Prije 20 godina (1993.) osnovan je, u skladu sa švi-carskim zakonima, »Zavičajni klub župe Potočani (Odžak – Luzern)«. Klub je kao nestranačka udruga ljudi iz odžačkoga kraja slao humanitarnu pomoć stra-dalima u zavičaju (invalidima, udovicama, siročadi) i »stvarao uvjete za povratak prognanog pučanstva«.

Zapisnici pokazuju da su članovi Inicijativnog odbora bili Mijo Zekić, Marko Dujak Tatin, Josip Čalušić, Ilija Grgić, Andrija Knežević, Ilija Blažević Ico, Ivan Mikulić, Mirko Gudelj, Franjo Bosnić, Ivo Ćorić

Djedov, Stipo Brica, Ivan Brica, Vinko Čalušić, Ivica Harambašić i Vlado Grgić. Zahvaljujemo svima! ▪

Ispravak

Prošli je Bilten (str. 10) objavio da je fra Mladen Jo-zić 5. svibnja 2013. održao u Drenovcu misu za bla-goslov polja. Misu je zapravo slavio potočanski kape-lan fra Zlatko Matanović. Ispričavamo se zbog neho-tične grješke. Fra Zlatku čestitamo na 50 godina sve-

ćeništva! Fra Zlat-ko je »Zlatnu mi-su« proslavio u rodnom Svilaju (4. kolovoza) i u sa-dašnjoj župi Poto-čani (6. listopada 2013.). ▪

Posavske jabuke (jesen 2013.)

B i l t e n Udruge građana »fra Grga Vilić«

Predsjednik Udruge mr. sc. Anto Knežević

email: [email protected]

Predsjednik skupštine Udruge Miro Sirovina

Dopredsjednik skupštine Udruge

mr. sc. fra Petar Andrijanić

Upravni odbor Udruge Jozo Blažević Jokan ▪ Anto Knežević (predsjednik) ▪ Ivo

Lubina Dino ▪ dr. med. Matija Knežević-Marković ▪ fra Petar Matanović ▪ inž. Pavo Vilić ▪ fra Anto Zrakić

Tajnica Udruge

Anela Tipura email: [email protected]

Nadzorni odbor Udruge

Mijo Ćosić, dipl. ing. ▪ Ivo Matić, dipl. pravnik ▪ Suljo Tahirović, dipl. ing. polj.

Sud časti Udruge

Tomislav Božić, dipl. pravnik ▪ Ilija Džepina, Univ. spec. mech. dipl. ing. ▪

fra Mladen Jozić

ID number Udruge: 4254124190009 Beneficiary Bank: Raiffeisen Bank dd BiH

Bank Address: Zmaja od Bosne bb, Sarajevo, BiH Bank account number: 1610250029510066

Swift Code: RZBABA2S IBAN Code: BA391611250000640197

Full beneficiary name: Fra Grga Vilic Udruga gradjana Full beneficiary address: Potocani bb Odzak

Bilten uređuju

mr. sc. fra Petar Andrijanić ▪ Anto Knežević ▪ Ivo Lubina Dino

Tisak

Promedia, Modriča email: [email protected]

Fotografije

Uza svaku sliku (osim slikā suradnikā) naznačen je autor ili vlasnik. Ako ime nije navedeno, fotografiju je snimio predsjednik Udruge.

Logo Udruge Goran Bačić

web

www.fra-grga-vilic.com

email [email protected]

Adresa

Društveni dom Jošava Potočani bb ▪ 76290 Odžak

Bosna i Hercegovina

Documents

Bilten - SBplus.hr, Slavonski Brod 10.pdf · 1 Fra Grga Vilić je rođen 1. rujna 1945. u selu Jošava u župi Po-točani (općina Odžak). Studirao je na Franjevačkoj teologiji