B i l t e n Udruge »fra Grga Vilić« | broj 16 | god. V. | proljeće 2015. | str. 1 od 16

Bilten Udruge »fra Grga Vilić«

Mr. sc. Anto Knežević Predsjednik Udruge »fra Grga Vilić« Pomoćnik ministra za kulturu Posavskoga kantona

Poštovani prijatelji,

Prošlo je četiri mjeseci od tiskanja našega posljednjega Biltena. Bilo je to u sniježnom siječnju. U međuvremenu se mnogo toga izdogađalo. U veljači sam preživio tešku operaciju srca u Kliničkoj bolnici Dubrava u Zagrebu. I prije i nakon operacije pisao sam i javnosti predstavljao razne knjige i projekte. S hrvatskoga sam preveo na engleski i napisao recenziju knjige haiku pjesama Peony Under the Window dr. med. Ružice Martinović-Vlahović. Prihvaćeno je moje izlaganje za The Mediterranean Fractures Symposium na Malti u listopadu 2015. godine. Nakon povratka s bolovanja u svoj ured u Odžaku, spriječio sam pokušaj da me neza-konito smijene s položaja pomoćnika minis-tra za kulturu Posavskoga kantona. Na zamolbu najviših dostojanstvenika Kato-ličke crkve, posjetio sam ured Dopredsjed-nika Republike Srpske g. Jerkovića u Banjoj Luci. Udruga »fra Grga Vilić« je ove godine prvi puta izravno sudjelovala u »Danima sjeća-nja« u Odžaku. Udruga je bila predvidjela održati međunarodnu konferenciju »History and Peace« (Povijest i mir). Nažalost, većina pozvanih stranih sudionika odustala je od dolaska u BiH nakon poznatih događaja u Zvorniku.

U utorak (26. svibnja 2015.) Udruga je javnosti predstavila knjigu Zorana Dujaka Plandišće (u Maloj vijećnici u Odžaku). To je prva knjiga u nizu »Povijest Bosanske Posavine« Udruge »fra Grga Vilić«. Ovaj Bilten posvećujemo ljudima od pera: književnicama, piscima, pjesnicima i pjeva-čima, uglavnom iz Bosanske Posavine. Udruga prihvaća ponuđenu suradnju s Cen-trom za tehnološki razvoj i energetsku učin-kovitost iz Koprivnice, RH (EU). Koncem svibnja u Odžak dolazi dr. Jasmina Talam sa suradnicima iz Muzičke akademije u Sarajevu. Oni će snimati starije kazivače isključivo sa odžačkoga područja. Njih zani-maju mjesni hrvatski običaji, starinske pjes-me, igre, svirači i graditelji glazbala. Dr. Talam je autorica knjige Folk Music Ins-truments in Bosnia and Herzegovina (2014.) u izdanju Cambridge Scholars Publishing. Jasmini i njezinim suradnicima srdačno za-hvaljujemo na njihovu interesu za izvorne hrvatske običaje iz odžačke Posavine! ▪

Dr. Jasmina Talam

Potočani, 27. svibnja 2015.

B i l t e n Udruge »fra Grga Vilić« | broj 16 | god. V. | proljeće 2015. | str. 2 od 16

Pokroviteljica »Biltena«: Ivanka Đaković

Ivanka Đaković Članica Udruge »fra Grga Vilić«; Rodom iz Svilaja kraj Odžaka | Beč, Austrija; Autorica romana Tajna moć Gospina medaljona (2012.)

Napomena: Pokroviteljica plaća troškove tiskanja Bil-tena. Zahvaljujući pokroviteljici, sve primjerke tiska-noga Biltena čitatelji dobivaju besplatno. U ovom broju predstavljamo životni put i vrijednosti Ivanke Đaković. Rođena je 1962. godine u Donjem Svilaju, općina Odžak, u Bosanskoj Posavini. Završila je srednje obrazovanje u Bosanskom Brodu. U Austriju je otišla 1991. godine iz egzistencijalnih razloga. Ob-javila je knjigu Tajna moć Gospina medaljona. Od svih događaja koje je do veljače 2013. organizirala Udruga »fra Grga Vilić«, najviše je pozornosti privuklo upravo predstavljanje te Ivankine knjige (vidjeti Bilten br. 8, str. 16). Ivanka kaže da osjeća kako je njezin odnos prema zavicaju »emocionalan«. Slijedi Ivanki-na životna poruka. Nakon toga slijedi nekoliko mojih (neobjavljenih) misli izrečenih na javnom predstavlja-nju knjige Tajna moć Gospina medaljona u Odžaku 9. veljače 2013. godine.

Predsjednik Udruge »fra Grga Vilić« __________________________

Svoj bih odnos prema novcu formulirala kao nužno zlo bez koga se ne može egzistirati. Po mojemu mišljenju, najvažnije stvari u životu jesu zdravlje i obitelj. Ostatak života bih željela provesti u Hrvatskoj, točnije u Slavonskom Brodu (ako to budu okolnosti dozvoljavale). Na kraju moja poruka članovima Udruge: čuvajmo i njegujmo sve one vrijednosti za koje se borio fra Grga Vilić. ▪

Nekoliko misli o autorici i njezinoj knjizi Tajna moć Gospina medaljona

Ivanka Đaković spada u malobrojnu zajedni-cu iseljenih Posavaca koji se na europskome zapadu bave književnim radom. Uz Ivanku i magistricu Ružicu Kopačević-Miličević (ko-je žive i pišu u Austriji), još vrijedi spo-menuti književnike Marka Ružičića, Mariju Vučković i Iliju Icu Blaževića (Švicarska); Franju Matanovića (Italija); Nensija Muj-činovića (Nizozemska) i Velibora Čolića (Francuska). Ivanka piše o tradicionalnim vrjednotama, obitelji i ljubavi. Njezina se prva knjiga zove Tajna moć Gospina medaljona. Bake u Bosanskoj Posavini medaljon zovu mèduljica. To je sličica svete osobe. Medu-ljica se obično nalazi na privjesku, lančiću ili molitvenoj brojanici (krunici). Brojanica-ma se služe ne samo kršćani, nego i drugi vjernici (muslimani, budisti itd.). Što znači riječ Gospa? To je ženski oblik imenice Gospodin. Tako Dubrovčani (gos-pari) nazivaju Dubrovkinju. U hrvatskom katoličkom okruženju Gospa je majka Isusa Nazarećanina ili Blažena Djevica Marija. Kršćani vjeruju da je ona i majka i djevica. Crkveni sabor u Efezu, održan 431. godine, dodijelio je Mariji naslov Bogorodica, ili Majka Božja.1 Gospa je kao Majka štovana diljem kršćanskog svijeta, od Meksika i Bo-sne do Rusije. Gnioničanin Marko Ružičić, pravoslavac, objavio je i pjesmu »Presveta Majko«, posvećenu Djevi Mariji.2 ▪

1 Papa Pio IX. je 1854. proglasio dogmu o bezgrješnom

začeću Blažene Djevice Marije. Manje je poznato da je papa samo ozakonio postojeće stanje među vjernicima. Naime, papa je službenim dopisom upitao 603 biskupa vjeruje li Božji narod njihovih područja da je Djevica Marija začeta bez grijeha. Čak 546 biskupa je odgovorilo da narod tako vjeruje. To znači da je i prije papina pravorijeka više od 90% katolika vjerovalo da je Djevica Marija začeta bez istočnoga grijeha. P. Gracijan Biršić, Marija – početak boljega svijeta: mala pučka mariologija (Zagreb: HKD sv. Jeronima, 2005.), str. 29, 46.

2 Марко Љ. Ружичић, Вјерују (Шабац: ИКП Заслон, 2007.), str. 127.

B i l t e n Udruge »fra Grga Vilić« | broj 16 | god. V. | proljeće 2015. | str. 3 od 16

Miladin Berić Banja Luka, Republika Srpska, BiH

Molitva Presvetoj Gospi Napomena: Miladin Berić je ovu molitvu posvetio »Dijani, mom anđe-lu« i objavio u knjizi Pamtenik. Knji-gu je uredio Marko Ružičić, član Udruge »fra Grga Vilić«. U knjizi je svoj prilog objavio i predsjednik Udruge »fra Grga Vilić«.3

Predsjednik Udruge »fra Grga Vilić« __________________________

One noći kad si svijetlila iz tame4 na razmeđi snova što postaju sveti što joj nisi Gospo dodirnula rame što joj nisi rekla da u ponor leti

bar zbog onog što je rođen usred slame5 da sve naše grijehe spali u plaveti6 na Tajnoj večeri Kraljević osame7

koji nas neuke uze i prosveti.8

O Presveta Gospo koja nebom brodiš pokaži joj sunce što umije da grije a da ne opeče kad se sa njom srodiš

pa makar te prije u njoj bilo nije barem zbog molitve svih nas koje vodiš

u čijim si snima postojala prije kunem ti se Gospo uvijek kad se rodiš

slavsko će se žito jesti iz činije. [...]

3 ПАМТЕНИК Радомиру Ж. Лукићу и прерано одлетје-лим анђелима. Приредили Сњежана Лукић Кукић, Го-ран Вуковић и Марко Љ. Ружичић. (Гнионица: Српска књижевна држава »Алеја бреза«, 2015.). Berićeva je pjesma-molitva objavljena na str. 176-177, a moj esejisti-čki prilog (pod nazivom »Rano preminula djeca«) na str. 68-74.

4 »One noći kad si svijetlila iz tame«: Zvijezda koja je vodila trojicu mudraca do Nazareta.

5 »bar zbog onog što je rođen usred slame«: barem zbog maloga Isusa rođenog u štalici.

6 »da sve naše grijehe spali u plaveti«: da sve naše grijehe spali na plavim Nebesima, u Raju.

7 »na Tajnoj večeri Kraljević osame«: na Tajnoj večeri Isus Krist, Sin Božji.

8 »koji nas neuke uze i prosveti«: koji nas grješne uze s ovoga svijeta (»Bog dao, Bog uzeo«) i pouči o razlozima tjelesne smrti, a to su grijesi naši. Život bez grijeha = život vječni.

I doći će svjetlost nakon strašnog puta9 što se jedva vidi kroz prašumu bola10 kroz miloduh noći proće netaknuta11 da padne na urok kroz srž staniola I stvoriće sliku da kroz sobu pluta One što je davno na pročelju stola kada sve buduće bude bez aduta12

razbrano od niti rasmoljenih smola.13

O Presveta Gospo što joj se ukaza na domaku jutra nevoljnog da svane14

zašto joj ne šapnu da u urni mraza uvijek ima vode koja će da kane15 u raspetu vječnost iako bez mlaza

da nastavi stablo da razgrana grane u duši što sjaji mjesto putokaza da oplete nadu i zaliječi rane. ▪

Gospa Međugorska16

9 »I doći će svjetlost nakon strašnog puta«: I doći će svjet-

lost nakon Strašnog Suda. 10 »što se jedva vidi kroz prašumu bola«: što se jedva vidi

kroz Dolinu suza. 11 »kroz miloduh noći proće netaknuta«: Svjetlost Duha

Svetoga prolazi noću netaknuta i osvjetljuje i tamu i zla djela.

12 »kada sve buduće bude bez aduta«: kada bude prekas-no za pokajanje i osobno obraćenje na dobro.

13 »razbrano od niti rasmoljenih smola«: razvezano od svezā razpakljenih paklova.

14 »na domaku jutra nevoljnog da svane«: na domaku jutra nevoljnog da svane, jer toga dana pojedinac doživljava, ali ne preživljava Smrt kao pojedinačni Smak svijeta (ili: Strašni sud).

15 »zašto joj ne šapnu da u urni mraza / uvijek ima vode koja će da kane«: Gospa to ne treba šaputati, jer to zna čak sam pjesnik Miladin Berić.

16 Izvor: http://kamenjar.com/tajna-za-koju-je-znala-samo-gospa-vise-sam-se-puta-vracala-u-tu-blagoslovljenu-zemlju-koju-je-marija-izabrala-i-svaki-put-sam-bila-obnovljena-i-osnazena/. Opis Gospe Međugorske čitajte na http://www.medjugorje.hr/hr/medjugorski-fenomen/opis-lika/.

B i l t e n Udruge »fra Grga Vilić« | broj 16 | god. V. | proljeće 2015. | str. 4 od 16

Zvonko Jurkić Izvorni pjevač i svirač Potočani kraj Odžaka, BiH

Pjesme posvećene obitelji

Napomena: Zvonko je sin palog ratnog branitelja i unuk pok. Mate Ivelja. Rođen je u Slavonskom Brodu. Po struci je poljoprivredni tehničar. Od djetinjstva je zaljubljen u Bosanku Posavinu jednako kao i u izvor-na bosanskoposavska glazbala, a napose šargiju. Šargiju ju je posuđivao od svojega čiče (strica) Peje koji posjeduje zbirku tih žičanih glazbala. Kada je naučio svirati, baka Šimica mu je pomogla kupiti šargiju. Poduku iz sviranja šargije pružali su mu Ante Galić-Gale i Bariša Kovačević. Zvonko svira šargiju u HKUD Napredak Odžak. Sviranju violine naučio ga je guslar Bariša Kovačević poznatiji kao »Vila od Odža-ka«. Svojim sviranjem mladi Zvonko jača tradiciju i nadahnuto se suprotstavlja porocima koji zahvaćaju suvremenu mladež (droga, kockanje, ovisnost o inter-netu, alkoholizam). Ovdje objavljujemo dvije njegove uglazbljene i odsvirane pjesme. Prva je pjesma »koju sam napisao o pokojnom ocu, kako sam se rodio tri mjeseca poslije njegove smrti«. Drugu »pjesmu sam napisao (posvetio) ujaku fra Šimi, koju sam ujedno i otpjevao na njegovoj Mladoj misi«.17

Predsjednik Udruge »fra Grga Vilić« __________________________

Pokojnom tati

Evo opet nove pjesme moje, opisat ću ja djetinjstvo svoje: u majčinom stomaku sam bio

kada mi je otac poginio.

Moj brat Dragan posve mali bio, malo našeg tatu zapamtio. Kada me je majka porodila po mom ocu ime mi nadila.

Udovica s dva sina nejaka,

lijepo nas je odgajala majka. Niti kukam nit kom prigovaram

u duši mi potreba se stvara.

17 Osnovni biografski podatci o Zvonku uzeti su od mladoga

svirača-pjevača, a i s interneta.O Zvonku Jurkiću piše Mišo Perak na http://www.garevac.info/vijesti/najnovije-vijesti/posavina/5273-zvonko-jurki%C4%87-nova-zvijezda-posavine.html. Objavljeno 1. prosinca 2013.

Da ja kažem kad mi je najteže, kada duša i srce se steže,

kada slušam svoje prijatelje da im otac ispunjava želje.

Ja sam samo imao prilike

svoga oca upoznat sa slike. Dragi brate, reci svome bratu:

koliko ti ja ličim na tatu?

Često puta dok sam malen bio kao dijete ja sam poželio

svome ocu da sjednem u krilo kod nas, brate, toga nije bilo!

Često puta prijatelji kažu da očevi savjeti pomažu.

Sve sam imo ja kod svoje mame nema tate da spava uza me.

Zvonko Jurkić (u sredini) sa svojom obitelji

B i l t e n Udruge »fra Grga Vilić« | broj 16 | god. V. | proljeće 2015. | str. 5 od 16

Dragi brate, mi to nismo znali

koliko nam dragi otac fali. Sama majka to je teško biti,

a kamoli oca zamijeniti.

Naša majka uvijek je to znala i za oca ljubav nam pružala.

Kako joj je? - Samo ona znade i za svoje i za naše jade.

Hvala majko od mene i brata!

Ti si nama i mama i tata!

Ujaku fra Šimi

Zapjevat ću, zapjevat ću, ali nemam s kime

Na veselju kod ujaka Šime! Dragi Šimo, roda ponosnoga, Evo pjesme od sestrića tvoga!

Zato ću ti pjesmu ispjevati:

Neka Božji blagoslov te prati! Nek ti život bude sav u cvʼjeću!

Želimo ti blagoslov i sreću!

Sve što pjevam od srca ti želim I tvome se uspjehu veselim!

To ti želi cʼjela familija, Tvoja majka to je doživila!

Da te sama u paroke18 sprema: Djeda Mate među nama nema!

To u pjesmi promijenit ne mogu. Ti se, Šimo, za njeg moli Bogu!

Ivelji su ljudi odabrani

Iz Jošave, župa Potočani. Iveljima ponos je i dika

Što imaju mladog svećenika,

Od Ivelja još jednoga ptića, Po uzoru fra Grge Vilića! Svi od srca tebi sreću žele,

Ti si ponos naše župe cijele!

Pa i Zvona pjesmom te pozdravlja: Ti si ponos cijelog ovog kraja!

Potočana usta su nam puna, Pozdravljamo i Šiminog kuma!

18 Riječ párok ima dva značenja među Hrvatima Bosanske Posa-

vine: 1. katolički svećenik, župnik (kao u ovoj pjesmi); 2. tek iz-nikla stabljika kukuruza koja umjesto zdrave zelene ima bijelu boju.

B i l t e n Udruge »fra Grga Vilić« | broj 16 | god. V. | proljeće 2015. | str. 6 od 16

Jelena Grgić Matijašević Potočani, Odžak | Modriča

»Nije ona naša« Napomena: Jelena Grgić Matijašević rođena je 1951. u Potočanima kraj Odžaka (Bosna i Hercegovina). Studirala je na Višoj upravnoj školi u Zagrebu. Objavila je petnaestak knjiga poezije i proze. Uz to je priredila i desetak knjiga drugih autora. Rat je (uglavnom zbog obiteljskih razloga) provela u Srbiji gdje je i objavljivala. Članica je Udruženja književnika Srbije. Osim književnog rada bavi se i slikarstvom. Živi i stvara u Modriči, a često posjećuje i Odžak. Ovdje objavljujemo pjesme iz njezine zbirke Nevini krivac (2013.) i izvadke iz romana, pisanog 1997. godine, Tišina u Tišini (1998.). Naslov se odnosi na sela Srpsku i Hrvatsku Tišinu kraj Bosanskoga Šamca. U Tišini u Tišini autorica opisuje tegobno izbjegličko vrijeme provedeno u Srbiji te svoj poratni put iz Srbije u Modriču, a zatim i u rodni grad Odžak. U romanu Svoja na svome (2013.) autorica opisuje ulazak u vlastiti stan u Modriči, koji je godinama bio »dodijeljen nekome na korišćenje«.

Predsjednik Udruge »fra Grga Vilić« __________________________

Svaki dan čekam

Bezvoljno na krevetu ležim, u tavanicu piljim.

Napravim par koraka po sobi, Ustanem, provirim kroz prozor,

stara navika.

Posmatram sliku života. U kontejneru za smeće,

djeca i stari, traže hranu, i kojekakve stvari.

Dugo razmišljam.

Postajem mislilac zbrkanih misli. I, tako svakog dana čekam,

da se desi nešto ljepše, od stvarnosti u kojoj živim.

Hvala ti

Svratih u crkvu, vidjeh ljude, bi mi drago

iako malo ih je.

Vjernici s vjernicima, nevoljnici s nevoljnicima

i bešumo blagoslivljanje svetaca mir Božji nude,

i osmijeh na tužna lica.

Oče, Ti si mi život dao. Jedan si život ti,

druga dva su moja djeca, kći i sin,

unuci, četiri srca, a jedno bilo. Hvala Ti!

Toliko života u jedan se život slilo.

Idem

Ustajem. Idem.

Put mi tabane liže. Živim da stignem plavetne daljine,

ja sve starija, one sve – dalje.

Možda sam umislila da postojim

Kao zrno pijeska sam u beskraju,

nejaka travka na livadi, u polju pšenice cvijet maka. Nisam cvijetak zanovetak.

Možda sam bajka neispričana? A, ko zna,

možda sam život usnula, da postojim... umislila.19

Tišina u Tišini

19 Jelena Grgić Matijašević, Nevini krivac (Čačak: Bajić,

2013.).

B i l t e n Udruge »fra Grga Vilić« | broj 16 | god. V. | proljeće 2015. | str. 7 od 16

»Kad god bi [kao djevojčica] završila sa čitanjem neke knjige, ponovo bi legla i gledala nebeske freske slikane lakim putujućim oblacima, misleći o tome kako je lijepo biti pisac. O, kako bi samo ona voljela da zna tako lijepo pisati ili slikati slike kao one koje je tako često viđala “gore”. Danima je znala da sanjari. Ako djeca neće da se igraju sa njom, njoj je ljepše. Oni ne znaju kakve ona igre igra. Kada bi je majka pozvala u kuću, čarolija je prestajala, od princeze bi postajala Pepeljuga. A noću dugo nije mogla zaspati. Kako je i mogla kad je kroz prozor ulazio srebrno-zlatni sjaj miliona zvjezdica, kao da je gledalo milion toplih umilnih očiju. A tek mjesec kako joj se smiješio, baš kao i sunce danju.«

____________________________ »Kao da je sama sebi govorila: “[...] Tražim posao [u Srbiji]. Hoću posao. Ne želim da životarim. Želim da živim. Hoću posao. Hoću posao...” Stalno joj je bubnjalo u glavi. Ponavljala je tiho uvijek iste riječi. Govorila sebi u bradu. A kome drugom? Drugi ne čuju njene jecaje, plač, tugu, bol, molitve, molbe... Ne čuju ili ne žele da čuju? Ne čuju ni oni koji bi trebalo, i morali da čuju. Nedavno je posjetila jednu izložbu. Njen poznanik upitao je nekog rukovodioca, zaposlenog u kulturi, da li ima kakvo radno mjesto za nju, te da li bi bilo dobro da joj se na neki način pomogne, jer je došla iz druge republike. “Veliki” rukovodilac je odgovorio: “Ma, pusti je, nije ona naša.”«

____________________________ »Ulica Beogradska na glavnom putu za Beo-grad. Na limovima, kartonima, lesonitu, daš-čicama ispisani oglasi: “prodajem kuću”, “prodajem plac”, “prodajem benzin”, “pro-dajem crve za pecanje...”

Ljudi danas sve prodaju, sve manje stiču. Sve više je gladnih, ali i onih koji otvaraju velika privatna preduzeća. Novopečeni bogataši grade ogromne zgrade. Velike bi bile i za škole i bolnice. Koliko samo takvih ima u gradu u kome trenutno živi? Već su počeli između sebe i da se razračunavaju pištoljima, pa i bombama... Često bude i mrtvih. Nedavno je bila kod jednog privatnika, molila ga za sponzorstvo, za štampanje knjige. Na monitoru je pratio ko ulazi i izlazi. Revolver mu je bio desno od njega, na nekom sefu. Telefon je nekoliko puta zvonio dok je bila u njegovoj kancelariji. Govorilo se o stotinama hiljada maraka, o takvim sumama od kojih se u glavi zavrti. Uočila je da takvi ljudi na brzinu obogaćeni materijalnim stvarima nemaju svoj duševni mir. Šta će im inače monitori, revolveri, čuvari? Kada ga je tihim glasom upitala da li bi joj pomogao oko štampanja knjige, odgovorio je: – Vi ste jutros prvi koji ste se najavili i došli, a tek sam se probudio. Ne volim kada mi neko traži novac sabajle. Celi dan me posle bije maler. Kakvo štampanje knjige? Potražite negde na drugom mestu. Upitala ga je da li ima posla da radi i zaradi.

B i l t e n Udruge »fra Grga Vilić« | broj 16 | god. V. | proljeće 2015. | str. 8 od 16

– Imam svoje radnike i drugi mi nisu potrebni. Molim vas, moram da radim – rekao je nabusito i mrzovoljno. Razgovor je bio završen. Izašla je upaljenih obraza. Gorjeli su kao upaljen fitilj. Dugo se poslije toga nije mogla smiriti.«

____________________________ »Od sestre je krila suze. Već su prolazili kroz Garevac. Opet ruševine. Svuda smao ruševine. [...] Šta je rat učinio od ljudi? Šta je učinio njoj? Vratila se u sobu, i zaridala. Nije željela da je ukućani čuju. Znala je da su je čuli, ali osjećanja koja je godinama nosila grunula su svom silinom. Teške suze su lile kao teške kapi kiše. – Bože, smiluj se i pomozi ako čuješ – ponovila je tiho nekoliko puta i ojađena pošla na počinak. U sobu je ušla domaćica i poljubila je rekavši samo: “Nemoj plakati”. Pomilovala je po kosi i izašla. Razmišljala je o ratu, o tome da on neke ubija odmah, neke uništava natenane [po-lagano]. Osjetila se malenom, sićušnom, nejakom, izgubljenom u ovom jadnom svijetu, ako se svijetom može i nazvati. Sa takvim mislima je legla, sa željom da što prije svane jutro, da što prije ode. Koliko

radosti kada je dolazila, koliko ogorčenja na polasku? – Bože, smiluj se i pomozi – šaputala je. Gdje se vratiti? Kome? Ni tamo nikoga nema. Šta je za taj grad vezuje? Rodbine nema, kuće nema, posla nema, samo nekoliko poznanika koji imaju svoj život i svoje probleme. Prije nego li je zažmurila, pogledala je kroz prozor bez zavjesa. Svod nije bio osut zvijezdama kao prethodne noći. Nebo je bilo prijeteće, namrgođeno. Tamni oblaci su se nadvili nad [selom Srpskom] Tišinom, iako je u poslijepodnevnim satima zalazak sunca bio narandžasto-crvenkast.«

____________________________ »Neki starac i starica radili su u obližnjoj njivi (bolje reći u susjednom neograđenom dvorištu). Bilo je to na drugi dan Uskrsa. Saznala je da su izbjegli iz Krajine i smješteni u kuću izbjeglih Hrvata. Muž njene sestre se vratio kući sa glavoboljom. Prilegao je. Kada je bilo šesnaest sati i pet minuta, požurivala je hladnokrvnu sestru napominjući da je već trebalo da budu na liniji razgraničenja. Ponovo vožnja kroz Tišinu, Crkvinu, Miloševac, Garevac, preko mosta na rijeci Bosni. Opet je mutna i tugaljiva, ćudljiva i ćutljiva. Tabla sa natpisom “Vukosavlje”. Skrenuli su desno ka Odžaku i stigli. Parkirani automo-bili – dvoja i dvoja kola, sa razmakom od oko dvadeset metara. Nisu smjeli preći liniju razgraničenja na odžačku stranu, ali su prešli, potom skrenuli sa glavnog puta još tridesetak metara udesno na sporedni. Šesnaest sati i četrdeset minuta. Uznemirena je. Pitala se da nisu bili, pa otišli? Izašla je iz kola. Obukla je kratki kaputić i stavila šešir na glavu. Njena sestra se usprotivila. Počela je da je grdi, nešto je sramota, zbog njenog

B i l t e n Udruge »fra Grga Vilić« | broj 16 | god. V. | proljeće 2015. | str. 9 od 16

šešira, jer, za ime Boga, ovo je linija razgraničenja, a ona izbjeglica. Pokupila je djecu i vratila u kola. Njen muž je sjedio na vozačevom sjedištu sa glavom unazad, kao da spava. Sestra mu je nešto tiho kazala. Pogledao je jednim okom prema njoj i ponovo zažmurio. “Uvijek sam bila uredna i lijepo obučena. Zašto je moju sestru sramota što sam stavila šešir? Nije mi prvi put. Izbjeglice jesmo, zar zbog toga treba da hodamo pocijepane i neuredne? Moja sestra nije bila malograđan-ka. Nekada je i sama voljela lijepo da se obuče. Šta se to sa njom dešava?” – pitala se. Da li su je rat i šverc, borba za život učinili takvom? Primjetila je odavno da su joj nervi oslabili, jer je reagovala naprasito i sa plačom. Znala je da njenoj sestri nije bilo lako, ali nije ni njoj. Jedan period pred završetak rata zeta su joj mobilisali. Bio je šest mjeseci na ratištu. Za to vrijeme, čula je da je njena sestra ostavlja-la djevojčice same, a ona bila prinuđena da ide u Novi Sad da na buvljaku nabavi nekih “prnja” koje je preprodavala. I cigarete je prodavala. Znala je da intelektualki koja je bila supruga direktora, a i sama radila odgo-voran posao u preduzeću, prije rata, teško padaju takve stvari. Danas ona i njen muž ponovo rade. Danas im je lakše nego njoj. Šetkala je okrećući se često ka Odžaku očekujući automobil.

Sestrina djeca su joj kazala da će doći bijelim “golfom”. U daljini su se nazirali velikim dijelom porušeni krovovi Odžaka, a primijetila je da ni crkveni toranj i toranj džamije više ne gledaju, i ne ljube nebo. Pored njih su prošli transporteri, vozila SFOR-a, do zuba naoružani njihovi vojnici, potom poneko privatno vozilo ko zna kakvih sve registracija, potom ponovo kolona vozila SFOR-a, džip ispred svakog blindiranog vozila maslinaste boje. Išli su iz pravca Odžaka prema Modriči. Na samoj liniji razgraničenja orao je traktor. Na putu nekoliko ljudi glasno je dobacivalo: – Ako Bog da opet će ovo biti naše. Dogodine ćemo sve uzorati. Neki čovjek u plavom radnom odijelu gledao je pravo u oči. Poznat joj je. Iz Odžaka je. Još kao djevojčica ga je viđala kada je traktorom prolazio pored njihove kuće. Bio je to vrijedan i čestit čovjek. Započeo je razgovor: – Od nekud ste mi poznati. – I vi meni. – Iz Odžaka ste? – Jesam. – Čiji ste? – Marka G. – E, Marko je bio dobar čovjek. Čuo sam da je umro. Bogami mi je žao. Ćutala je, a on nastavio: – Što djevojčice ne izađu? Lijep je dan. Niko im ništa neće. Ne treba da se boje. – Ne plaše se... U pola rečenice presjekao je glas koji je dolazio iz kola sa kojim se dovezla. – Šta pričaš s njim? – upitao ju je. Ne, nije to bio glas, nego prava grmljavina. Zagrmio je:

B i l t e n Udruge »fra Grga Vilić« | broj 16 | god. V. | proljeće 2015. | str. 10 od 16

– Je..m ti kruh. Koga da se bojimo? Ne bojimo se mi nikoga. Okrenula se ka kolima. – Šta ti je? – upitala je plašeći se da ne dođe do ozbiljnijeg incidenta. Dodala je: – Pa čovjek nije ništa loše mislio. Prepoznao me je i pozdravio, pitao za oca. Bilo joj je neprijatno. Sledila se, a lice joj bilo kao da je izgubilo i posljednju kap krvi. Njen sagovomik je neko vrijeme iznenađeno ćuteći postojao, a potom ništa ne rekavši otišao. 20

Svoja na svome Koračam uz stepenice. Radujem se. Grabim brzinom srne, čini mi se, i po dva stepenika, a noge skoro da više i ne bole. Stižem ispred vrata. Vlažna su, stara, oštećena. Znam da nisu od moga stana. Privremeni korisnik ih je zamijenio. Od čijeg li ih je špajza uzeo? Mnogo su manja, no što treba da budu, i to za prst pri vrhu i dva prsta – iznad praga. Nema veze, kakva su da su, to su sada moja vrata. Bilo mi je žao što nisam mogla da se sagnem da poljubim prag, moj prag. Službenik je iz džepa izvadio ključ, stavio u bravu i otključao. Samo jednom je lagano škljocnulo u bravi koja je ko zna koliko puta obijana, mijenjana. Izvadila sam ključ iz brave, rukom prinijela usnama i poljubila. Ljubim i izbušeni dovratak. Pun je rupa, ali to je moj dovratak. Srce mi ludački udara. Noge mi klecaju, ruke podrhtavaju. Otvaram vrata. Ulazim u stan, moj stan. Stojim u mračnom predsoblju. Steže me nešto u grudima. Suze naviru, kvase lice, stvarajući na očima maglenu zavjesu. Nema veze. To su moje suze, prvi put, nakon vječnost vremena, suze radosnice. Gledam u prljave, čađave, u kuhinji mašću isprskane, zidove, a na podu puno smeća da

20 Jelena Grgić Matijašević, Tišina u Tišini (Beograd:

Kultura, 1998.), str. 26-27, 36, 39-40, 84-85, 99–103.

bi njim traktorska prikolica mogla da se napuni. Osjećam smrad. Zar su ovdje živjeli ljudi? Ne, to se sada nisam pitala. To ću se pitati kasnije, kad budem čistila, krečila... Hladno je. Ako?! Na ulici je hladnije. Stan je demoliran. Nije važno, kakav god da je, to je moj stan, moj dom, moj grad, moja domovina, moja Zemlja. Službeniku se žurilo. Tražio je da potpišem Zapisnik. Po njemu su bili ispunjeni svi uvjeti za uvođenje vlasnika u posjed. Potpisujem Zapisnik, kao da je sve u redu, a ništa nije. U njemu, nema ničeg. Nema struje. Zatekla sam na vratima zataknut račun, dûg na korisnikovo ime iznosio je preko hiljadu pet stotina maraka. Možda je zato odnio i brojilo. Ni vode nije bilo, o grijanju ni govora... Smrad me je gušio. Izašla sam na balkon, ali na balkonu, privremeni korisnik, sada već bivši, uneredio se, ili neko od njegovih ukućana. Jadnici, stislo ih je kad je trebalo da napuste stan. Iz mog stana, odselili su se pravo u vlastitu, novosagrađenu kuću. Kojim li su je sredstvima sagradili? Nije važno. Nek im je sa srećom. Ulazim u mračno kupatilo. Ničeg nije ostalo od onog što sam teškom mukom, prije rata, stekla. Palim šibicu da bolje vidim. Umjesto WC šolje, koju su odnijeli, rupa je zjapila, a pored nje je stajala dvolitarska flaša od koka kole, puna njihove mokraće. Privremeni korisnici to su zaboravili da ponesu, i ono sa balkona. Nestali su bojler, lavabo, tuš baterije, slavina ... Sve su odnijeli. Neka, lopovima je uvijek malo, i svog i tuđeg. Sve ću ponovo da kupim i sredim kad budem mogla. Ničeg nema, ali biće. Daće Bog i onom ko nema. Hodam iz prostorije u prostoriju. Iako slabog vida, vidim kao mačka, i tamo gdje je mračno kao u rogu. Nema struje, ima šibica, svijeća. Zaklinjem se: svijetliće svjetlo ponovo, većim sjajem no prije.

B i l t e n Udruge »fra Grga Vilić« | broj 16 | god. V. | proljeće 2015. | str. 11 od 16

Srce mi se skupilo, od hladnoće, ali i tuđeg srama; skupilo se, a opet je veće od svih mora i okeana. Veliko je kao Svemir, a u njemu svjetlost svijetli, ogromna kao sunce, da bi mogla da prigrli i ogrije svu sirotinju svijeta, sve prognane, i izbjegle. Ništa nemam, a opet sve imam. Sve su mi opljačkali, dom rasturili, ali dušu nisu. Nju ne dam. Ima Boga. On će svojim kantarom pravde svima, bez razlike, po zaslugama, da sudi, jednog dana da presudi.21 ▪ Mjesto za Vaše bilješke: ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________

21 Jelena Grgić Matijašević, Svoja na svome. (Čačak: Bajić,

2013.), str. 9-12.

____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________

B i l t e n Udruge »fra Grga Vilić« | broj 16 | god. V. | proljeće 2015. | str. 12 od 16

Stjepan Oroz Srnava kraj Odžaka, BiH | Švicarska

Kratke misli Napomena: Stjepan Oroz je rođen 1966. u selu Srna-va kraj Odžaka. Školu završava u Odžaku. Živi i radi u Švicarskoj. U vlastitoj je nakladi objavio knjigu skrom-na naslova: Moje ozbiljno neozbiljne gluposti (2014.). O sebi piše: »Za sebe vam mogu reći da sam popri-lično neškolovan i izjednačujem se sa jednom bakom koja je živila u selu do mog, i ljudima namještala zglo-bove kad neko ugane nogu ili ruku i liječila sa razli-čitim oblogama i ljekovitim travama od različitih bolesti, a škole nije imala. Ja ne liječim travama i tabletama, već samo možda podstičem sa onim što sam napisao da čitač počne misliti.« U svojoj knjizi Stjepan piše o prizemnosti svakodnevice, želji za ljepotom, potreba-ma tijela i duha, strastima, dubokoj patnji, tuzi, radosti i ljubavi. Stjepan nije želio objaviti svoju sliku u Biltenu. Uz njegovo dopuštenje, čitateljima stavljamo na uvid naš izbor kratkih misli i crtež jastuka iz njegove knjige.

Predsjednik Udruge »fra Grga Vilić« __________________________

Vidjeti što drugi ne vide je malo glupo. Nemaš kome pokazati što vidiš. Nakon što sam ogluvio od prejake muzike, tražio sam da pojačaju, jer nisam ništa čuo. 1047, 1048, 1049... i ove glupe pokretne stepenice, nigdje im kraja. Pitam se samo koliko duboko su ih ukopali u zemlju i kad će ona opet da naiđe njima. Kad se u meni osjećaji probude, zatvorenim očima mogu pogoditi šta je u čaši: pivo, vino ili rakija. Sinoć me neka pijana baraba pod okriljem noći, iza ćoška ubode nožem u srce i na moju sreću ostadoh živ, jer je srce bilo otišlo kod nje u goste. Kad dođe ona, tad nestaje sve oko mene, važno i nevažno, bitno i nebitno. Samo je ona tu: Bol. Par kaplji vina dobro mi dođu ponekad, da mi pokrpe poderanu dušu. Kap po kap (čuje se kapljanje). Da li to pipa curi ili ja plačem...?

Nismo mi oni. Oni su mi. Dok čovjek dođe do sebe, ostane bez sebe. Ne znam kamo idem, al’ znam da me svaki put tamo vodi. Stomak mi je sve veći i veći, tako da ne znam šta da radim sa kaišom. Nešto sam kont’o: ako se udebljam, udeblja-će se i živci, pa ću biti manje nervozan. 17 Imam sedamnaest problema, pa reko’ da vam sad ne brojim. Nikako se ne osjećam zadovoljan i siguran u ovom svom tijelu. Dođe mi da se uhvatim za nakovanj i pustim da me odvuče pod oblake nebeske visine. Traži se netko tko želi sa mnom letjeti. Znam gdje ima zgrada od 25 spratova. Ne boj se! Moj grijeh je samo moj grijeh. Da li oni koji nemaju znaju da mi imamo i previše – nije bitno. Bitno je da mi znamo da oni nemaju dovoljno. Što čovjek više vuče sebi, to se više i zatrpa-va. Samo čovjek koji daje je lakši i slobod-niji, dok neutralan nema potrebe ni da živi. On je već mrtav. Bog i ja znamo da nikada nisam imao ništa. Što sam stariji, sve mi ljepše miriše ružma-rin. ▪

B i l t e n Udruge »fra Grga Vilić« | broj 16 | god. V. | proljeće 2015. | str. 13 od 16

Rad Udruge »fra Grga Vilić«

Posljednjih je mjeseci, nakon godišnje skup-štine u lipnju 2014., Udruga sudjelovala u više kulturno-znanstvenih događaja. Ovdje izdvajamo važnije događaje.

Rasprava o »Bosanskoj knjizi mrtvih« Dana 18. srpnja 2014. predsjednik Udruge je sudjelovao, s pismenim izlaganjem, u ras-pravi o Bosanskoj knjizi mrtvih Mirsada To-kače. Bosanska knjiga mrtvih na nekoliko tisuća stranica sadrži popis svih građana BiH stradalih u posljednjem ratu (1992.-1995.) u BiH. Popis sadrži podrobne podatke o blizu sto tisuća izginulih osoba. Raspravu je organizirao IMIC u »Kući mi-ra« u Hrvatskoj Tišini kraj Bosanskog Šam-ca. U raspravi o toj vrijednoj knjizi iznesene su i neke primjedbe. Prva se odnosila na naslov knjige koji ne spominje »Hercegovi-nu«. Autor je odgovorio da puni naslov knjige spominje žrtve iz »Bosne i Hercego-vine«. Druga je primjedba bila da su u knjizi među izginule vojnike uvršteni i neki za koje svjedoci tvrde da su poginuli kao civili. Autor je odgovorio da je popis pravljen na osnovi pisanih dokumenata, uključujući i službene dokumente vojnih postrojaba, a ne na osnovi nečijih neslužbenih usmenih iska-za. To je pitanje osjetljivo i psihološki i fi-nancijski. Naime, kada bi se sudski ustano-vilo da je neka žrtva (vođena kao vojnik) poginula zapravo kao civil, tada bi obitelj žrtve morala državi vratiti stotine tisuća konvertibilnih maraka primljenih u ime po-ginuloga »branitelja«. Razumljivo je da se svjedoci plaše (zbog prijetnji) javno svjedo-čiti da je neki pojedinac (registriran kao »pali branitelj«) poginuo zapravo kao civil. Treću je primjedbu iznio predsjednik Udru-ge »fra Grga Vilić«. On se kritički osvrnuo

na autorovu tvrdnju o sakralnome koja se nalazi u Bosanskoj knjizi mrtvih (sv. I, str. 19): »Prošlost se sakralizira kroz šehidsku kulturu na jednoj strani ili sjećanje na ratnike pale za “krst časni i slobodu zlatnu”, na drugoj strani, umjesto da se sekularizira.« Predsjednik Udruge je rekao: »Iz predgovora knjizi stječe se dojam da poštene odnose prema ratnim zbivanjima i žrtvama jamči je-dino nadnacionalan, sekularan, nereligijski pristup. Ja uvažavam to mišljenje. Pa ipak bih ovdje ponudio drugačije viđenje koje nu-di možda i pošteniji odnos prema istini, lju-dima i ljudskome stradanju. To bih viđenje nazvao “sakralnim” ili “unutarreligijskim”«. Zatim je naveo primjer iz kršćanske tradicije, citirajući splitskoga nadbiskupa pok. Franu Franića. Autor Bosanske knjiga mrtvih nije komentirao primjedbu da je moguć i sakra-lan odnos prema istini, ljudima i ljudskome stradanju. Na kraju rasprave predsjednik Udruge je gospodinu Tokači poklonio pri-mjerak fra Grgine knjige Vrijeme stradanja (2005.).

»Memorijalni dan 2014.« u Jošavi Početkom rujna Udruga je sudjelovala u or-ganiziranju »Memorijalnog dana« u Jošavi (Potočani). Članovi Udruge su dočekali »go-ste« iz iseljeničke »Župe Potočani« (Švicar-ska) i svakomu gostu pojedinačno uručili pismo dobrodošlice i po primjerak posljed-njega tiskanog Biltena Udruge. Udruga je

B i l t e n Udruge »fra Grga Vilić« | broj 16 | god. V. | proljeće 2015. | str. 14 od 16

početkom godine dobila donaciju od 1000 (tisuću) švicarskih franaka od iseljeničke »Župe Potočani« (Švicarska). Sav je iznos potrošen namjenski: za građevinske radove i uređenje prostorije Udruge »fra Grga Vilić« u jošavskom Domu. Tijekom »Memorijal-nog dana« u Jošavi Udruga je Ivanu Zeče-viću (od kojega je donacija bila primljena) predala detaljno izvješće o namjenskom ustrošku doniranoga novca (stavku po stavku, sa kopijama svih računa i potvrda).

Sastanak Upravnog odbora Udruge U četvrtak, 27. studenoga 2014. održan je u Potočanima kraj Odžaka 24. sastanak Up-ravnog odbora Udruge. Sastanku su nazočili svi članovi Upravnog odbora. Osim njih sastanku je nazočio i fra Mladen Jozić (član Suda časti Udruge). Razmotreno je više aktualnih pitanja i usvojeno nekoliko odluka. Ovdje navodimo važnija pitanja i odluke. Na sastanku je izabrana nova Tajnica Udru-ge. Helena Jelušić je kći Ive i Lucije Jelušić. Rodom je iz Pruda. Učenica je 2. razreda medicinskog smjera Srednje škole Pere Ze-čevića iz Odžaka. Svira piano. Ona će održa-vati komunikaciju između članova Udruge i medija. Čestitamo Heleni na novoj dužnosti!

Helena Jelušić, nova Tajnica Udruge »fra Grga Vilić«

Stara web stranica Udruge je zatvorena, a nova (http://fra-grga-podvucsjak.com) već otvorena. Stranicu održava informatička agencija PARADZIK | VISUALS, s kojom je Udruga već uspješno surađivala (u realizaciji dvaju dokumentarnih filmova). Predsjednik Udruge je donirao Udruzi 300 (tristo) konvertibilnih maraka za prvih šest mjeseci održavanja nove stranice.

Članovi Upravnog odbora su jednoglasno odlučili da Udruga bude sunakladnik knjige Zorana Dujaka Plandišće (kao što je bila i za knjigu Ive Lubine Škola u Vrbovcu). Plandi-šće će biti tiskano u okviru fra Grgina »Do-kumentacijskog centra Podvučijak – Potoča-ni«. Knjiga će biti tiskana uz recenzentov predgovor i znanstveno-kritički komentar. Napomena: To je i urađeno. Knjiga je tiskana i javnosti predstavljena 26. svibnja 2015. u Maloj vijećnici u Odžaku:

Dr. med. Dijana Hadžidedić (moja prijateljica još iz osnovne škole i modričke gimnazije) i moja obiteljska liječnica, sa suprugom, načelnikom općine Odžak, dr. sc. Hajrudinom Hadžidedićem, sjede u prvom redu na promociji Plandišća. Mjesto za Vaše bilješke: ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________

B i l t e n Udruge »fra Grga Vilić« | broj 16 | god. V. | proljeće 2015. | str. 15 od 16

i

 

Sporazum o suradnji

Između Centra za tehnološki razvoj i energetsku učinkovitost (Republika Hrvatska, 48000 Koprivnica, Dravska 17) zastupan po predsjedniku dr. sc. Tomi-slavu Jurendiću

i organizacije koja prihvaća i potpisuje ovaj Sporazum: Udruga građana »fra Grga Vilić« (Republika Bosna i Hercegovina, 76290 Odžak, Potočani bb, Društveni dom Jošava) zastupana po predsjedniku mr. sc. Anti Kneževiću, M.A. Preambula: Centar za tehnološki razvoj i energetsku učinkovitost je neprofitna organizacija, neovisna i do-brovoljna, osnovan radi promoviranja i unaprjeđenja spoznaja iz područja prirodnih, tehničkih, biotehničkih i društvenih znanosti, kao i promicanja prirodosklad-nog tehnološkog razvoja i gospodarstva baziranog na znanju i inovacijama. Centar izvrsno surađuje s nad-ležnim tijelima Republike Hrvatske, kao što su Mini-starstvo gospodarstva, Fond za zaštitu okoliša i ener-getsku učinkovitost i dr., te nekoliko jedinica lokalne samouprave, na projektima važnim za lokalnu zajed-nicu i društvo u cjelini. Centar sudjeluje u provedbi nekoliko projekata financiranih od strane Europske unije, i namjerava proširiti svoja znanja i iskustva izvan granica Republike Hrvatske, posebice na pod-ručje Bosne i Hervegovine. Sporazum o suradnji: U okviru ovoga Sporazuma Potpisnici prihvaćaju uspostavu međusobne suradnje na područjima od obostranog interesa, kao što su ukupni razvoj lokalne zajednice, održivi razvoj, obra-zovanje, energetska učinkovitost, zaštita okoliša, te druga područja usmjerena poboljšanju životnog stan-darda lokalnog stanovništva. Potpisnici Sporazuma će u svojim zemljama, u sjedištima tražiti podršku od javnih insitucija i privatnih organizacija, koje potiču

pripremu i provedbu projekata u gore navedenim pod-ručjima. Nastavno na ovaj Sporazum i daljnji razvoj međusobne suradnje, Potpisnici će pokušati razviti dodatne suradnje s drugim organizacijama, kako bi se uspostavila nacionalna mreža organizacija i time omogućila lakša provedba zajedničkih programa. Za-jednički programi će osim navedenoga biti usmjereni i na promicanje veza i jačanje suradnje između hrvat-skog naroda u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, te ja-čanje položaja hrvatskog naroda u Bosni i Hercego-vini, a ostvarivat će se projektima podržanim od stra-ne nacionalnih tijela obiju država i Europske unije. Sporazum o suradnji će stupiti na snagu danom obostranog potpisa. Potpisnici mogu ovaj Sporazum o suradnji pismeno otkazati u bilo koje vrijeme uz otkazni rok od 30 dana. Potpisnici su pročitali Sporazum, razumjeli njegov sadržaj, te ga u znak prihvaćanja po ovlaštenim zastupnicima potpisuju. Sporazum je sastavljen u dva (2) istovjetna primjerka od kojih se svakoj strani uručuje po jedan (1) primjerak. ______________________ dr. sc. Tomislav Jurendić predsjednik Centar za tehnološki razvoj i energetsku učinkovi-tost ______________________ mr. sc. Anto Knežević predsjednik Udruga »fra Grga Vilić« U Odžaku, __. lipnja 2015. godine ▪ Mjesto za Vaše bilješke: ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________ ____________________________________

B i l t e n Udruge »fra Grga Vilić« | broj 16 | god. V. | proljeće 2015. | str. 16 od 16

Bi l t en Udruge građana »fra Grga Vilić«

Predsjednik Udruge mr. sc. Anto Knežević

email: antoknez@gmail.com | mob. 063 233 966

Predsjednik skupštine Udruge dipl. oec. Anto Kovačević

email: akovacevic@filmoteka.hr

Dopredsjednik skupštine Udruge mr. sc. fra Petar Andrijanić

Upravni odbor Udruge

Jozo Blažević Jokan ▪ Anto Knežević (predsjednik) ▪ Ivo Lubina Dino ▪ dr. med. Matija Knežević-Marković ▪ fra Petar Matanović ▪ inž. Pavo

Vilić ▪ fra Anto Zrakić

Povjerenici Udruge Ilija Blažević Ico (Švicarska) ▪ prof. dr. Ivo Grgić (Hrvatska)

Tajnica Udruge Helena Jelušić

Email Udruge

helenajelusic1998@gmail.com

Nadzorni odbor Udruge dipl. ing. Mijo Ćosić ▪ dipl. pravnik Ivo Matić ▪

dipl. ing. Suljo Tahirović

Sud časti Udruge dipl. pravnik Tomislav Božić ▪ Ilija Džepina, Univ. spec. mech. dipl. ing.

▪ fra Mladen Jozić

ID number Udruge: 4254124190009 Beneficiary Bank: Raiffeisen Bank dd BiH

Bank Address: Zmaja od Bosne bb, Sarajevo, BiH Bank account number: 1610250029510066

Swift Code: RZBABA2S IBAN Code: BA391611250000640197

Full beneficiary name: Fra Grga Vilic Udruga gradjana Full beneficiary address: Potocani bb Odzak

Bilten uređuju

mr. sc. fra Petar Andrijanić ▪ Anto Knežević ▪ Ivo Lubina Dino

Pokrovitelji Biltena Slavko Knežević ▪ Mato Đogaš Vinkov ▪ Ilija Džepina ▪

Mijo Ćosić ▪ Ilija Kovačević

Tisak Promedia, Modriča

email: promedia.rs@gmail.com

Mrežna stranica (web) http://fra-grga-podvucsjak.com

Mrežnu stranicu održava

Informatička agencija PARADZIK | VISUALS

Elektronske verzije Udruginih publikacija dostupne su na gornjoj mrežnoj stranici Udruge i na portalu »Župa Potočani« (Švicarska): http://www.zupapotocani.ch.

Logo Udruge Goran Bačić

Adresa

Društveni dom Jošava Potočani bb ▪ 76290 Odžak

Bosna i Hercegovina