Upload
grmusa
View
359
Download
0
Embed Size (px)
DESCRIPTION
Carpinus orientalis
BIJELI GRABCarpinus orientalis
SISTEMATIKA
CARSTVO:
RED:
PORODICA:
ROD:
VRSTA:
Plantae
Fagales
Betulace
Carpinus
Carpinus orientalis
Bijeli grab (lat.Carpinus orientalis)
• Bijeli grab,
bjelograbić, kukrika,
bjelograb je vrsta
grabova iz roda
Carpinus.
• porodica Betulaceae ili brezovke
• drveća i grmlja sa cijelim listovima pilastog ili
dvostruko pilastog ruba.
• Muški cvjetovi su u resama, a ženski su skupljeni u
čuperke.
• Plod je oraščić obavijen ovojem u obliku vrča ili je
prirastao uz tvorevinu poput krilaca.
• Ta porodica obuhvata rod Carpinus.
AREAL BIJELOG GRABA
Polusredozemno kserotermno drvo – donjeg
brdskog regiona oko Jadranskog mora. Inače
ga ima u Sloveniji , Hrvatskoj, Dalmaciji,
Istri; kraj Drine u Srbiji – na sjeveru do
Fruške gore i južnog područja Karpata. Preko
Italije do Sicilije, a preko Grčke, Turske,
Krima i male Azije, Kavkaza do Irana.
•Raste na krečnjacima.
•Nadmorska visina obično ispod 600 m (1000 m).
•Javalja se kao jedan od edifikatora u sljedećima
asocijacijama: Carpinetum orientalis croaticum u Istri, na
Krku, Cresu, kopnenim dijelovima Hrvatske, Hercegovine
i Crne gore.
•Šume kserofilnog karaktera, sa jakim ljetnim žegama, ali
i zimama.
•Javlja se u zajednici sa sljedećim vrstama:
Fraxinus ornus, Acer monspessulanum, qercus cerris,
Juniperus oxycedrus, Juniperus communis, Qercus trojana
(kraj Neretve i Trebišnjice), Quercus farnetto, Prunus
mahaleb, Cornus mas, Ligustrum vulgare, Prunus spinosa,
Cotinus coggigria, Petteria ramantacea i dr.
• Slabije je otporan na
jake vjetrove pa već
na umjerenim
privjetrinama raste
kao kvrgavi polegli
grm.
• To je najčešća skupina graba duž istočnog Jadrana,
gdje je zonalno raširen u submediteransom šumskom
klimaksu.
• Raste sporadično takodjer i u zaledju, npr. uz fensku
klimu u dinarskim kanjonima gornje Drine, Vrbasa,
gornje Une do Bihaća i u kanjonu Tounjčice na
Kordunu.
Karakteristike
Bjelograb (Carpinus orientalis Mill.) je
listopadno, kserotermno stablo. Obično je
žbunast u izdanačkim niskim šumama.
Drvo III reda.
Nalazimo ga u šikarama i degradiranim
zemljištima najčešće kao grm ili manje drvo
najčešće visine 3 – 4 m, a također stablo bijelog
graba može da naraste i do 15 m.
Kora stabla jepepeljasto siva i glatka, s malim primjesama ljubičaste i žučkaste
boje, slična je kori običnog graba.Na ograncima krošnje nanose se jajoliki
listovi dugi i do 13 centimetara s
nazupčanim rubovima.
Listovi su dvostruko nazubljeni, te značajno
manji nego kod drugih vrsta grabova.
Biljka je jednodnodomna, što znači
da se na istoj biljci nalaze i muški i
ženski cvjetovi.
Na jednodomnoj biljci nalaze se u
resama skupljeni jednospolni
cvjetovi.
Muške rese su duže i okruglaste,
dok su ženske dosta kraće i
dlakave.
Plod je plosnati izduženi oraščić
dužine 3 do 5 milimetara, svijetlo-
smeđe boje.
Korjenov sistem mu je jako dobro razvijen,
srcast, lahko prodire u kamenite pukotine, što
mu omogućava opstanak u ovako teškim
uvjetima. Korjenov sistem štiti zemlju od erozije,
pa se ova biljka česko koristi pošumljavanjem
goleti
•Listovi su dvostruko nazubljeni, te
značajno manji nego kod drugih vrsta
grabova. Oko 2 – 5 cm su dug i dva puta
uži.
•Jajasto – lancetast, pri osnovi
zaokružen, oštro dvostruko testerast, sa
13 – 15 pari bočnih nerava.
•Drška je 5 – 7 mm duga.
Grančice su smeđe – crvene, mlade,
dlakave, tanke.
Pupoljci su sitni, 2 – 3 mm dugi, sa dosta
sitnih smeđih ljuspi. Jajasto – konični i
dopola prilegli uz grančicu.
Muške rese 1 – 2 cm duge, ženske
rese kratke, sivo – dlakave. Žigovi
su crveni. Plodne rese duge 4 – 5 cm
(bez drške). Plod se nalazi na listu
(priperku) koji nije trorežnjevit.
Bijeli grab je vrsta koja se najviše koristi radi
sprječavanja erozije, njen razvijeni korjenov
sistem onemogućuje taj proces, sprječava
klizanje zemljišta, spiranje i sl. Pored toga što
sprječava eroziju, bijeli grab je značajan za
pošumljavanje goleti, mjesta gdje su izbili
požari, progalama i sl.
Bijeli grab se jako uspješno uzgaja u Bonsai kulturi, a to je tehnika uzgoja
preuzeta iz Japana. To je tehnika u kojoj se uzgajaju minijaturna stabla
koja mogu da žive i preko 100 godina.
Takvi primjerci su tijetki jer je potrebno mnogo truda i umječa da se dobije
takvo djelo. Može se reći da je to i umjetnost. Prema tome u toj umjetnosti
mjesto sebi je napravio i Bijeli grab.
Bijelo grab odlično reaguje na orezivanje, lako
baca nove izbojke i njihovim orezivanjem
postižemo zgušnjavanje krošnje. Jako je otporan
i lahko podnosi temperature ispod nule. U
estetskom smislu često ima neobično kvrgavo
deblo i jako površinsko korjenje koje mu daje
stabilnost.
Bijeli grab se koristi u starogradnji, za čvale pri
potkivanju, rezbarenje, muzičke instrumente,
suhu destilaciju, ali nema neku naročitu
industrijsku primjenu
PITANJA:
1. Na kakvim staništima se nalazi bijeli grab i kakva je to vrsta?
2. Korjenov sistem bjelograbića3. Značaj bijelog graba4. Gdje se uspješno uzgaja bijeli grab