1

AGRONOMSKI FAKULTET

SVEUILITA U ZAGREBU

zoran malenicaProizvodnja i koritenje bijele djeteline (Trifolium repens L.)ZAVRNI RAD

ZAGREB, srpanj 2010.

AGRONOMSKI FAKULTET

SVEUILITA U ZAGREBU

STUDIJ: Biljne znanosti

zoran malenicaProizvodnja i koritenje bijele djeteline (Trifolium repens L.)ZAVRNI RAD

Voditelj diplomskog rada: prof. dr. sc. Josip LetoZAGREB, srpanj 2010.

Ovaj diplomski rad ocijenjen je i obranjen

dana ____________________________

ocjenom _________________________

pred povjerenstvom u sastavu:

1. Prof.dr.sc. Josip Leto _________________________

2. Doc. dr. sc. Snjeana Bolari_________________________

3. Dr.sc. Goran Perulija _________________________

SADRAJSAETAK

UVOD1

REZULTATI RADA2

1.Botanika klasifikacija bijele djeteline2

2.Porijeklo i rasprostranjenost bijele djeteline3

3.Gospodarski znaaj i koritenje4

4.Morfologija5

4.1Korijen6

4.2.Stabljika7

4.3.List 7

4.4.Cvijet8

4.5.Cvat8

4.6.Plod9

4.7.Sjeme9

5.Uvjeti uzgoja10

6.Sorte12

7.Agrotehnika 13

7.1.Plodored

13

7.2.Obrada 14

7.3.Gnojidba 16

7.4.Sjetva18

8Koritenje bijele djeteline19

8.1.Koritenje bijele djeteline u stoarskoj proizvodnji19

8.2.Koritenje bijele djeteline u ekolokoj poljoprivredi22

ZAKLJUNA RAZMATRANJA24

LITERATURA26

SAETAK

Cilj rada je dati sustavni pregled botanikih svojstava, ekolokih uvjeta uzgoja, agrotehnike i naina koritenja bijele djeteline u razliitim sustavima stoarske proizvodnje, s posebnim naglaskom na njenoj ulozi u hranidbi domaih ivotinja i ekolokoj proizvodnji. Danas se zna da se prednosti koritenja bijele djeteline, mogu saeti u njenom doprinosu u ekonomiji N na travnjacima, osobito u sustavima niskih ulaganja u stoarstvu putem vezanja N iz zraka ime se ostvaruju znatne utede u sve skupljoj gnojidbi mineralnim gnojivima i u njenoj superiornoj hranidbenoj vrijednosti u odnosu na trave (i po kemijskom sastavu i u konzumaciji po volji). U svjetskom kontekstu procjenjuje se da vrste roda Trifolium godinje veu 50-350 kg N ha-1, mada neke procjene proiruju taj rang od 45-673 kg N ha-1. Godinje procjene vezanog N za bijelu djetelinu izgledaju ovako: 85-256 kg N ha-1 u nizu istraivanja na Novom Zelandu, 74-280 kg N ha-1 u ravniarskom dijelu UK, te 100-150 kg N ha-1 u brdskim i planinskim podrujima UK, dok crvena djetelina vee 125-220 kg N ha-1, smiljkita 60-138 kg N ha-1, a lucerna moe fiksirati i 300 kg N ha-1 u optimalnim uvjetima.

Kao dodatni efekt koritenja mahunarka u proizvodnji krme je i njihov pozitivan utjecaj na strukturu tla.

1. UVOD

Bijela djetelina (Trifolium repens L.) je najvanija vrsta roda Trifolium koja se koristi za napasivanje. Smatra se bijela djetelina potjee s podruja Mediterana. U Europi se, u kulturi, uzgaja od 16. stoljea. Nakon to su europljani poeli kolinizirati svijet prenijeli su bijelu djetelinu na kontinente Novog svijeta.

Iako su ve stari Grci i Rimljani znali da su mahunarke zaorane u tlo (zelena gnojidba) jako korisne naknadnim usjevima, objanjenje da mahunarke u simbiozi s bakterijama imaju sposobnost vezanja atmosferskog duika dolo je tek sredinom 20. stoljea.

Danas se zna da se prednosti koritenja mahunarka, pa time i bijele djeteline, mogu saeti u:

- njihovom doprinosu u ekonomiji N na travnjacima, osobito u sustavima niskih ulaganja u stoarstvu putem vezanja N iz zraka

- superiornoj hranidbenoj vrijednosti u odnosu na trave (i po kemijskom sastavu i u konzumaciji po volji).

U mnogim krajevima svijeta, kao to je zapadna Europa saznanje da je N najvanije hranivo u limitiranju proizvodnosti travnjaka dovelo je do poveavanja razine gnojidbe mineralnim N gnojivima od 1950-tih naovamo i kao posljedica toga dolo je do intenzifikacije stoarske proizvodnje. Ostali izvori N, kao to je tlo, animalne izluevine u panom nainu dranja domaih ivotinja i stajski gnoj od njihova dranja u tali, kao i N od mahunarka postali su potpuno sporedni izvori N. Koritenje mahunarka u proizvodnji krme generalno je opalo, a i kad su sijane u DTS/TDS, negativan utjecaj N gnojiva na njihov rast i razvoj znaajno je smanjio doprinos bioloki vezanog N. Klasini primjer takve proizvodnje voluminozne krme je Nizozemska koja se potpuno oslanjala na N gnojiva. Meutim, u ranim 70-tim cijena fosilnih goriva znaajno je porasla, a obzirom da se velike koliine energije troe u proizvodnji mineralnih gnojiva, njihovi trokovi su prijetili eskalacijom (slinosti s Ina Kutina?). To je vratilo interes za koritenjem mahunarka i stimuliralo znanstvenu i ekonomsku ocjenu uloge i potencijala mahunarka u proizvodnji krme na travnjacima.

Unato injenici da su krmne mahunarke u znaajnoj prednosti pred travama gnojenim visokim dozama N gnojiva u mnogim sustavima stoarske proizvodnje, njihovo koritenje u proizvodnji voluminozne krme jo uvijek nije znaajno poraslo.

U drugim zemljama s dobro razvijenom stoarskom proizvodnjom baziranom na travnjacima, krmne mahunarke su bile i jo uvijek su vaan imbenik u proizvodnji krme, kao npr. bijela djetelina u Novom Zelandu, lucerna u SAD, podzemna djetelina u Australiji. Procijenjena godinja koliina N2 vezanog iz zraka u poljoprivrednim tlima irom svijeta je oko 90 Mt N, od ega cca 56% veu krmne mahunarke, dok je procjena godinje apliciranog N kroz mineralna gnojiva oko 60 Mt.

Novi Zeland i UK nude jednu interesantnu usporedbu. Iako gospodare slinim povrinama travnjaka, preko 1Mt bioloki vezanog N godinje i samo 10-20 000 t mineralnog N se koristi u N. Zelandu, u usporedbi s cca. 80 000 t vezanog N i oko 750 000 t mineralnog N godinje u UK. Novija istraivanja ve govore o 1,57 Mt N vezanog iz zraka biolokim putem na N. Zelandu.

U novije vrijeme mnoge se zabrinutosti javljaju oko intenzivnog koritenja mineralnog N, kao to su konstantni porast cijene, sve vea potronja ogranienih fosilnih goriva u njihovoj proizvodnji, te ekoloke konsekvence kao to je ispiranje nitrata u podzemne vode.

Koliina N kojeg krmne mahunarke mogu vezati iz zraka variraju ovisno o mnogim imbenicima kao to su: uinkovitost sojeva Rhizobium bakterija, koliine dostupnog mineralnog N iz tla i iz primijenjenih mineralnih i organskih gnojiva, klimatskih prilika, udjela mahunarki u ukupnoj biomasi travnjaka itd.

U svjetskom kontekstu procjenjuje se da vrste roda Trifolium godinje veu 50-350 kg N ha-1, mada neke procjene proiruju taj rang od 45-673 kg N ha-1. Po vrstama godinje procjene vezanog N (u kg N ha-1) izgledaju ovako: bijela djetelina 85-256 u nizu istraivanja na Novom Zelandu, 74-280 u ravniarskom dijelu UK, te 100-150 u brdskim i planinskim podrujima UK, crvena djetelina 125-220, smiljkita 60-138, dok lucerna moe fiksirati i 300 kg N ha-1 u optimalnim uvjetima.

Kao dodatni efekt koritenja mahunarka u proizvodnji krme je i njihov pozitivan utjecaj na strukturu tla.

Sve vie se obnavlja i naglaava hranidbeni potencijal krmnih mahunarka u stoarstvu. Openito, mahunarke su visoko prihvatljiva krma za preivae, kao zelena krma ili konzervirana u silau ili sijeno. Nizak sadraj strukturnih vlakana i visok sadraj bjelanevina u usporedbi s travama rezultiraju poboljanom konzumacijom po volji i procesima probave, te u puno uinkovitijem usvajanju hraniva iz krme.

Superiorna hranidbena vrijednost krmnih mahunarka u odnosu na trave u slinim stadijima probavljivosti, svejedno svjee ili konzervirane krme, dokazana je u mnogim istraivanjima. Npr. bolje performanse mlijenih goveda (vei prinos mlijeka, vie proteina i laktoze u mlijeku) dobiven je hranjenjem silaom crvene djeteline nego silaom engleskog ljulja (jedna od najkvalitetnijih trava).

Sline prednosti od koritenja krmnih mahunarki dobivene su i u pokusima s napasivanjem, npr. napasivanje smjesa bijele djeteline i trava u usporedbi s napasivanjem trava gnojenih mineralnim N.

Neke karakteristike krmnih mahunarka mogu umanjiti punu ekspresiju njihove hranidbene vrijednosti. Najpoznatija antikvalitativna karakteristika je potencijalni rizik od nadama domaih ivotinja napasivanih na travnjacima bogatim bijelom i crvenom djetelinom, te lucernom. No postoje brojne preventivne mjere koje se mogu poduzeti u sprjeavanju ove pojave. Fitoestrogeni kod Trifolium vrsta posebno kod crvene djeteline i podzemne djeteline mogu smanjiti reproduktivnu sposobnost, pogotovo ovaca, ali to se moe minimalizirati izborom kultivara.

2. BOTANIKA KLASIFIKACIJA BIJELE DJETELINEBijela djetelina spada u:

- RED: Fabales- PORODICA: Fabaceae (Papilionaceae, Leguminosae)-PODPORODICA: Faboidaea

- ROD: Trifolium - VRSTA: Trifolium repens L.

Bijela djetelina ima 2n = 32; n = 16. Bijela djetelina se odlikuje velikim brojem ekotipova koji su prilagoeni ekolokim imbenicima koji se pojavljuju u tono odreenom podruju. Tri su osnovne forme bijele djeteline:

a) divlja ili sitnolisna djetelina (T. repens L. f. silvestre) daje dosta kvalitetnu krmu ali u jako malim koliinama. Kasno kree u vegetaciju te kasno i cvate. Odlina je za pau jer izuzetno dobro podnosi gaenje i pau, a i lako je probavljiva. Dugotrajna je (traje est do sedam godina, pa ak i vie). Stabljika joj je niska i puzava sa sitnim liem. Prinosi sjemena su dosta niski.b) ladino djeteline (T. repens L. f. giganteum) zastupljena uglavnom u SAD-u. Visoka je i brzo raste (dva do etiri puta bre od intermedijarne) to joj moe otvoriti put za irenje na livade i panjake koji e se intenzivno koristiti. Izuzetno dobro reagira na navodnjavanje. Ovisno o nainu koritenja trajnost joj varira od tri do etiri godine ako se kosi ili etiri do sedam godina ako se koristi za pau. Vrlo je visoka i ima krupne listove.c) intermedijarna bijela djetelina (T. repens L. var. hollandicum) ovoj formi pripada najvei broj dananjih sorata bijele djeteline. Vegetacija joj kree rano u proljee, rano i cvijeta, a u jesen dugo regenerira. Trajnost joj je od tri do pet godina. Odlikuje se srednje krupnim i irokim liem.U poetku se vrila selekcija na osnovu fenotipa.

Prva bijela djetelina u SAD-u bila je ekotip ladino i od tad se proirila praksa da se sve krupnolisne sorte nazivaju ladino to je u osnovi pogreno.

Bijela djetelina se moe uspjeno kriati s nekim Trifolium vrstama: Trifolium ishmocorpus, Trifolium ambiguum, Trifolium uniflorum, Trifolium nigrescens (Arcioni i sur 1996.) i ak moe dati fertilno sjeme.

2.1. PODRIJETLO I RASPROSTRANJENOST BIJELE DJETELINE

Bijela djetelina je poznata i raste na svim kontinentima osim Antartika. Tako je ve stotinama godina rairena u: Europi, sjevernoj i zapadnoj Aziji, sjevernoj Africi, sredinjoj Americi, a danas je introducirana u: sjevernu i junu Ameriku, istonu Aziju, Australiju i Novi Zeland. Nalazimo ju u prirodnim ekosustavima i spontanim fitocenozama te u kulturi. Rairena je do 71 s.g... Raste ak na Himalaji i na Sibiru to samo govori o otpornost pojedinih ekotipova na ekstremno hladne uvjete. Navodi se da je u Nizozemskoj i Italiji, u kulturi, poznata od 1957. Inae rod Trifolium ima korijene na podruju Mediterana i pretpostavlja se da se tu javlja jo od ranog miocena (16 do 23 milijuna godina) (Ellison i sur 2006.). Pretpostavlja se da bijela djetelina potjee s podruja Mediterana otkud se sa stokom rairila na cijelu Europu i Zapadnu Aziju prije pisane povijesti.

Kod nas je dosta zastupljena, ali naalost ne toliko u kulturi nego vie kao jedan od lanova prirodnih travnjaka to dakako nije loe jer je i u prirodnim ekosustavima ona jako cijenjena pogotovo ako se travnjaci na kojim se nalazi koriste kao panjaci. to se tie njezinog pojavljivanja u prirodnim travnjacima najee ju nalazimo na mjestima gdje je potencijalno izloena gaenju i gdje postoji dosta vode. Najee ju u sklopu travnjaka susreemo uz puteve, u parkovima, na umskim proplancima, na raznim prilazima i sl.

Kao kulturu je susreemo u TDS i DTS u zemljama s vlanijom klimom kao to su sjeverna Italija Engleska, Nizozemska, Belgija, Francuska, Rusija, Ukrajina itd. Takoer jako puno ju susreemo u Australiji i na Novom Zelandu gdje se korsti kao komponenta panjaka. Kod nas, napredna stoarska gospodarstva, kod kojih se preferira panjaki nain dranja stoke bijelu djetelinu koriste kao komponentu djetelinsko travnih (DTS) i travno djetelinskih smjesa (TDS). Bijelu djetelinu ne treba ni pokuavati uzgajati na podrujima u kojim je koliina padalina manja od 750 milimetara godinje (osim u sluajevima kad moemo osigurati navodnjavanje) jer je izraziti higrofit.2.2. GOSPODARSKI ZNAAJ I KORITENJE

Unato niskim prinosima bijela djetelina je izuzetno bitna i vrijedna krmna biljka. Kalkulacije potencijalnog prinosa monokulture bijele djeteline u Velikoj Britaniji iznose oko 16 t/ha , ali u pokusima se dobije otprilike 12 t/ha kod navodnjavanja, odnosno 8-10 t/ha bez navodnjavanja (Frame i Newbold, 1984).

Bijela djetelina se koristi: za zatitu tla od erozije vodom i vjetrom bijela djetelina ima polegnutu stabljiku na ijim nodijima u kontaktu s tlom dolazi do pojave malih korijenia (adventivnog korijenja tj. korijenja koje izbija iz nodija) te ukorijenjivanja stabljike. Polegnute grane formiraju mreu koja u potpunosti pokriva povrinu tla. Ta mrea biljaka s njihovim korijenovim sustavima koji su razvijeni u povrnskom sloju tla sprijeavaju otkopavanje zemlje vodom i odnoenje materijala. Takoer sprijeava i erozivno djelovanje vjetra jer kao to je ve navedeno u potpunosti pokriva tlo. kao dekorativna biljka zbog specifinog oblika listova i cvata ali i zbog svojstva da i na tlima siromanim duikom, uz navodnjavanje, moe, bez gnojidbe, imati intenzivnu boju jer sama sebi osigurava duik. Zato se i uzgaja na igralitima, u parkovima, rekreativnim travnjacima, etalitima, vonjacima i drugim nasadima.

kao medonosna biljka jer je veliki proizvoa nektara od kojeg pele proizvode jako kvalitetan med koji postie visoku cijenu. Izuzetno je bistar. Pele ju rado posjeuju.

kao izuzetno kvalitetnu panjaku krmnu biljku. Odlina je stona hrana jer ima izuzetno visok sadraj sirovih proteina u zelenoj masi i to je jo bitnije taj sadraj ne opada nakon cvatnje tako naglo kao kod lucerne te se vrijeme koritenja produava, a mogua je i laka organizacija konje i / ili napasivanja. Prema DLG tablicama (1997) pred cvatnju sadri oko 25,6 % sirovih proteina, a nakon cvatnje se koliina sirovih proteina spusti na 19,6 % sirovih proteina od ukupne suhe tvari to je i dalje izuzetno visok sadraj. Bogata je i vitaminima i mineralima, a velika joj je prednost jer ne izaziva nadimanje kod preivaa. Problem s njom kao krmnom biljkom je jer neke od divljih formi sadre odreene otrovne glikozide koji ponekad mogu koditi stoci (pogotovo konjima) ali na sreu je kod kulturnih formi selekcijom i oplemenjivakim radom ovaj problem rijeen. kao i sve mahunarke ima mogunost bioloke fiksacije elementarnog duika iz zraka u simbiozi s bakterijama Rhizobium leguminosarum bv. trifolii. 3. MORFOLOGIJA

Poznavanje biologije i morfologije odreene biljke je nuno za razumjevanje zato se ta biljka koristi na odreeni nain, za razumjevanje agrotehnikih mjera koje treba u odreenoj kulturi vriti

Slika 1. Bijela djetelina. Izvor: domenicus.malleotus.free.fr

3.1. KORIJEN

Bijela djetelina ima vretenast ali plitak korijen koji u tlo prodire do dubine od oko 50 centimetara. Korijen je bono relativno dobro razgranat, dakle korijen se sastoji od jednog glavnog korijena i mnotva postranog korijenja. Za Fabaceae je znaajno da na korijenu tvore duine kvrice koje su zapravo nakupina bakterija iz roda Rhizobium. Bakterije se nastanjuju uglavnom na bonom korijenju jer ono ima neto meke tkivo.

Bakterije iz roda Rhizobium su po vrstama specijalizirane za odreenu vrstu mahunarka. Bakterija koja nastanjuje korijen bijele djeteline (Trifolium repens L.) je Rhizobium leguminosarum bv. trifolii. Bakterije na korijenu tvore puno jako sitnih kvrica (promjera do 1 milimetar) bijele ili sivkaste boje. Bakterije bijeloj djetelini osiguravaju duik koji je neophodan za njezin rast i razvoj, a biljka bakterijama osigurava ugljikohidrate kojima je izvor u fotosintetskoj aktivnosti biljke. Simbioza s bakterijama roda Rhizobium je jedan od glavnih faktora zato biljke iz porodice Fabaceae imaju tako veliku koliinu proteina u svojoj zelenoj masi.

Gotovo cijeli korijen je razvijen u povrinskom sloju tla i to je glavni razlog velike osjetljivosti bijele djeteline na suu. Korijenov vrat je razvijen na povrini tla gdje razvija krunicu iz poloenih izdanaka.

Poetni porast je slian poetnom porastu ostalih viegodinjih djetelina. Bijela djetelina je dikotiledona biljka. Pri nicanju iznosi kotiledone koji su veliine od 1 do 1,5 milimetar. Okrugli su i svjetlozeleni. 7 do 8 dana nakon nicanja na tankoj drci, dugoj 1 do 1,5 centimetar, razvija se prvi pravi list srcastog oblika. Nakon 12. do 14. dana razvijaju se prvi troperasti listovi. Daljnji razvoj nadzemnog dijela je usporen jer biljka pokuava to bre poveati masu korijena da bi izbjegla eventualni vodni stres, dakle, u poetku vegetacije gotovo svi asimilati koji se stvaraju u biljci se troe na odravanje postojee lisne mase i rast korijena dok se jako mala koliina istih troi za rast nadzemnog dijela biljke.Slika 2.Slika 3.

Izvor: www.arthropods.de Izvor: factoidz.com3.2. STABLJIKA

Zahvaljujui jako dugoj povijesti bijele djeteline i njezinoj rairenosti u najrazliitijim dijelovima svijeta pojavio se veliki broj mutacija, a analogno tomu i jako velike razlike u morfologiji. Kod stabljika i listova su te razlike najuoljivije. Stabljika je duga 30 do 50 centimetara. Kod prirodnih ekotipova stabljika je puzajua (vrijea, stolon), kod nekih kulturnih formi je puzajua dok je kod drugih uspravna. Internodiji na vrijei se izduuju ako je vrijea u hladu (Thompson i Harper 1988.). Iz nodija puzajuih stabljika se razvija adventivno korijenje koje djeluje kao glavni korijen za stabljiku iz koje je izbilo, a nakon, u prosjeku, 18 mjeseci ono odumire (Tesar i Ahlgren 1950.). Ovakvo irenje bijele djeteline stvara na povrini tla gustu mreu koja je glavni razlog zato se bijela djetelina koristi za sprijeavanje erozije. Bijela djetelina se u pravilu uvijek sije s nekom drugom vrstom trave (jednom ili vie njih), a ta druga vrsta bi trebala biti jednako prodorna i agresivna kao i bijela djetelina. Adventivno korijenje koje se razvija na nodijima polegnutih stabljika takoer moe stvarati kvrice to viestruko poveava koliinu fiksiranog duika. Zapravo je putanje adventivnog korijenja na nodijima nain vegetativnog razmnoavanja. Neke kulturne forme imaju puzajue stabljike samo u poetnim stadijima razvoja dok je oplemenjivakim radom postignuto to da imamo sorte s potpuno uspravnim stabljikama to je izuzetno bitno ako bijelu djetelinu elimo kositi, a ne koristiti za napasivanje.3.3. LIST

Bijela djetelina ima troperast list po kojemu je i dobila ime (lat. tres tri; folium list). List se sastoji od tri liske koje mogu biti razliite veliine. Veliina liske se kree od, u prosjeku, 1 do 2 centimetra, pa sve do 5 centimetara. Veliina liske ovisi prvenstveno o formi, ekotipu, sorti ali i okolinim uvjetima. Liske su okruglaste ili srcolike, po rubovima mogu biti i nazubljene i ravne, glatke su i bez dlaka. Neke forme i sorte imaju na liskama poprenu sivu do srebrenozelenu pjegu. Lisne drke su 8 do 10 milimetara duge dok se njihova duljina u gustom skolopu moe popeti na ak 20-ak milimetara zbog tenje biljke da svaki list dobije maksimalnu koliinu svjetlosti. Listovi i drke su naizmjenino postavljeni na nodijima. Ukoliko bijela djetelina nije gnojena duinim gnojivima po boji listova mogue je primjetiti koliko su se razvile kvrice na korijenu (ako su ostali okolinski uvijeti povoljni). Intenzivno zelena boja je znak da biljka ima dovoljno duika tj. da je razvila dovoljno kvrica.Slika 4 i 5. List bijele djeteline

3.4. CVIJET

Bijela djetelina ima tipian cvijet Fabacea: 5 ainih listia, 5 kruninih, 9 pranika i jedan tuak. Cvijet sadri dosta nektara pa ga rado posjeuje pela medarica (Apis mellifera). Prinosi nektara su dosta veliki. Pelud je kvalitetan ali postoji nekoliko oprenih tvrdnji oko toga koja mu aminokiselina nedostaje, izoleucin ili valin (Stace 1996.; Somerville 2001.). Med od nektara bijele djeteline je dosta kvlitetan. Opraivanje vre pele i bumbari. Samooplodnja je sprijeena graom cvijeta, a ukoliko doe do nje sjemenke se teko razvijaju i ture su osim ako se ne radi o samooplodnim kultivarima ili kad su temperature veoma visoke (Williams, 1983.).3.5. CVAT

Cvat bijele djeteline sadri 20 do 25 cvjetova, pa ak i do 40. Cvijetovi su u okruglastu glaviastu cvat povezani preko okruglaste cvjetne loe. Cvjetovi nisu kao u crvene djeteline sjedei nego se nalaze na cvjetnim stapkama. Cvjetovi se otvaraju od baze prema vrhu. Svi cvjetovi prije i poslije cvjetanja do oplodnje, i dan dva poslije nje, imaju uspravan poloaj ali onda se poinju obarati i ostaju u oborenom poloaju sve do formiranja plodova, pa ak i onda i kao glavni problem se javlja opadanje mahuna i direktno gubljenje uroda sjemena.

Slika 6. Cvat bijele djeteline 3.6. PLOD

Plod bijele djeteline je viesjemena mahuna koja sadri 2 do 4 sjemenke, najee 3, sive je boje, lako otpada i puca to u sjemenskoj proizvodnji radi ogromne potekoe zbog enormno velikih gubitaka.3.7. SJEME

Sjeme bijele djeteline je izuzetno sitno, srcastog je, do ovalnog, oblika. Po Charltonu (1992.) 1000 sjemenki tei 0,6 do 0,7 grama. Dok se svjee ima svjetloutu boju dok starenjem tamni od, u poetku, tamno smee do gotovo crne, nakon 3 godine. Poznavanje ovog svojstva sjemena nam moe biti kljuno pri kupovini sjemenskog materijala. Treba znati da sjeme dugotrajnim starenjem, pogotovo u neadekvatnim uvjetima, gubi klijavost dok svjee sjeme ima jako velik broj sjemenki koje imaju tvrdu testu (i preko 90%) koja onemoguava ujednaeno nicanje biljka. Nakon to sjeme odlei pola godine postotak sjemenki s tvrdom testom je dosta nizak. U jednom gramu sjemena mogue je pronai do 1200 do 1300 sjemenki. Zbog toga to je sjeme jako sitno sjetva moe predstavljati problem.Slika 7 i 8.. Sjeme bijele djeteline

Izvor: botanyjohn.org Izvor: www.oardc.ohio-state.edu4. UVJETI UZGOJA

Osnovni postulat uzgoja bijele djeteline je dovoljna koliina vlage kroz vegetaciju. Ukoliko nemamo mogunost navodnjavanja bijele djeteline, treba znati da, ona ne moe davati zadovoljavajue koliine krme ukoliko na odreenom podruju ne padne kroz godinu najmanje 750 milimetara oborina koje jo moraju biti pravilno rasporeene. Bijela djetelina, dakle, ima velike potrebe za vodom. Najbolje je ako joj je stalno osigurana voda. Suu ne podnosi. Glavni razlog bi morao leati u injenici da ima jako plitak korijen. Povrinski slojevi tla brzo gube vlagu te, ako u niim slojevima profila nema vode koja bi se mogla kapilarno dizati, dolazi do isuivanja i odumiranja korijena a jako esto i propadanja biljke. Odumiranjem korijena odumiru i kvrine bakterije na tom korijenu te biljka, ako ne ugine, na siromanijim tlima pati kako od nedostatka vode tako i od nedostatka duika kojeg je najvie fiksiralo korijenje koje je bilo najblie samoj povrini tla koje prvo stradava. Uglavnom, uslijed sue, dolazi do prorjeivanja sklopa. Prazna mjesta mogu nadoknaditi drugi lanovi djetelinsko travnih smjesa ali definitivno nita ne moe nadoknaditi kvalitetu krme koja je izgubljena. Postoje sorte koje su neto otpornije na suu i na alkalna tla.

to se tie tla bijela djetelina ima relativno skromne zahtjeve. Generalno vie preferira tea i hladnija tla. Laka i pjeskovitija tla joj ne odgovaraju jer zbog ocjeditosti u takvim tlima moe nedostajati vode. Najbolje joj odgovaraju plodna, vlana, tea, glinasta i ilovasta tla. to se tie pH vrijednosti dosta je neosjetljiva pa se javlja na tlima s pH od 4 do 8,5 s tim da je optimalna pH vrijednost 5,6 do 7 (Russell 1956.). Budui da joj korijen nije dubok moe bez problema uspjevati i na pseudoglejima jer joj korijen inae ne penetrira u tlo jako duboko. Kod srednje dubokog pseudogleja nepropusni Bt horizont se nalazi na dubini od 25 do 50 centimetara, a ako je dubina vea od 40 to e ve za bijelu djetelinu biti zadovoljavajue. Kod pseudogleja se javlja problem suvinih povrinskih voda ali budui da bijela djetelina nije osjetljiva na suviak vode to joj ne pravi probleme.

to se tie temperature vie joj odgovaraju hladnija podruja. Sjeme klija ve kod 3C, a na 5C oinje neometani rast biljke. Budui da aktivno poinje rasti na ve jako niskim temperaturama bilo bi realno oekivati da to bude jedna od prvih krmnih kultura u proljee ali bijela djetelina je to samo djelimino zahvaljujui velikim razlikama meu formama, ekotipovima i sortama.

Iako joj odgovaraju hladniji tereni zahtjeva jako puno sunca i ni najmanje ne podnosi zasjenu.

Koliko je prilagodljiva govori i podatak da ju je mogue nai i na vie od 2000 metara nadmorske visine. Podnosi navodnjavanje. Zbog plitkog korijenja dobro podnosi i podzemnu vodu.

Gaenje i pau uz pravilno gospodarenje dobro podnosi, dapae, mogu joj dobro doi u svrhu poticanja vegetativnog razmnoavanja. Inae ju se najvie moe pronai na mjestima gdje je visoka frekvencija prolazaka bilo ljudi, stoke (goveda i konja) ili mehanizacije. Razlog lei u tom da svako gaenje koje ne prekida vrijeu poboljava kontakt vrijee i njegovih nodija sa zemljom i tako olakava stvaranje adventivnog korijenja. Konja joj ne odgovara tako dobro kao paa. Najvie u prilog tomu govori i ivotni vijek bijele djeteline koja se koristi konjom (3 do 5 godina) i ivotni vijek bijele djeteline koja se koristi u panim sustavima (4 do 7 godina).5. SORTE

Kao to je ranije navedeno bijela djetelina ima 3 forme, jaku puno ekotipova. Ali to nije sve. Bijela djetelina ima i na stotine pa ak i tisue sorata. U cijelom svijetu se vri oplemenjivanje bijele djeteline ali to je posebno znaajno u razvijenim dravama u kojim se oplemenjivanje vri da bi se poboljala kvaliteta ve jako razvijene grane poljoprivrede stoarstva. Zemlje koje imju najrazvijenije oplemenjivake programe su mahom zemlje koje imaju neto vlaniju klimu kao: Njemaka, vedska, Rusija, SAD, Nizozemska. Oplemenjivaki programi bijele djeteline su i kod nas jako razvijeni u posljednje vrijeme.

Oplemenjivanjem i selekcijom su stvorene sorte s najrazliitijim karakteristikama. Tako razlikujemo sorte po visini, dozrijevanju, zemljama porijekla, prodornosti.

Podjela sorata po visini: visoke, srednje visoke, niske, puzee.

Podjela sorata po dozrijevanju: rane i kasne

Podijela sorata po zemljama porijekla: svaka zemlja vri oplemenjivanje s ciljem da dobije sortu koja e biti najbolja u odreenom ekolokom podruju i sorte se po nastanku dijele na: talijanske (Lodino gigante i Espanse), amerike (Regal, Pilgrum, Merit), njemake (Angeliter, Kamecke, Gigant), itd.

Podjela sorata prema prodornosti

Kulturne sorte uglavnom imaju osrednju prodornost i osrednje izdravanje u sklopovima. Uglavnom im vegetacija kree rano, iako ima i izuzetaka, jer poinju rasti pri relativno niskim temperaturama.

Na sortnoj listi Republike Hrvatske se danas nalazi sedam sorata: Angeliter, Milka, Biser (1993.), Rivendel (1998.), Jura (2002.), Pipolina (2006.), Alice (2009.) i Barbian (2009.)6. AGROTEHNIKA6. 1. PLODORED

Od davnina je primjeeno pozitivno djelovanje leguminoza na strukturu i plodnost tla. Budui da bijela djetelina pripada mahunarkama i ona je prihvaena kao biljka koja poboljava osobine tla. Ni u jednom plodoredu se ne izostavljaju mahunarke jer su one imbenik koji u velikoj mjeri smanjuje trokove gnojidbe duikom, a takoer i poveavaju koliinu organske tvari u tlu.

Bijela djetelina se u plodoredu uzgaja 2 do 3 godine iako na istoj povrini moe opstati i do sedam godina. Dva su osnovna razloga za smjenu prije nego sama propadne. Prvi je jer se sklop moe prorijediti zbog loih okolinskih uvjeta, loeg gospodarenja travnjakom ili zbog genotipa kultivara. Drugi razlog je nakupljanje tetoinja. Bijela djetelina je kao i sve mahunarke izuzetno proteinsko krmivo, a ima i izuzetno dobru probavljivost. Vegetativni dijelovi su mesnatiji, soniji i meki, a samim tim i privlaniji mnogim tetnicima. Takoer je na vegetativnim organima takvih biljaka olakano i poveano prodiranje uzronika biljnih bolesti u tkiva. Kad doe do prorjeivanja sklopa ostaju prazna mjesta na proizvodnoj povrini, a budui da je djetelina fiksirala veliku koliinu duika to otvara prostor za razvoj nitrofilnih korova.Bijela djetelina na proizvodnoj povrini ostavlja veliku koliinu organske tvari koja popravlja svojstva tla. Ta organska tvar se humificira i mineralizira. Prilikom mineralizacije dolazi do razgradnje i oslobaanja odreenih spojeva koji uz tetnike, nakupljene uzronike bolesti i nakupljene sjemenke korova (jednom rijei tetoinje) u narednim godinama sprijeavaju dolazak bijele djeteline na istu povrinu. Najbolje predusjev za bijelu djetelinu su okopavinske kulture jer ostavljaju tlo dovoljno rastresito. Lo predusjev je uljana repica jer preko korijena lui odreene spojeve koji ne koe rast same djeteline ali koe razvoj kvrica na korijenu to u krajnjoj mjeri umanjuje i prinos.

Bijela djetelina je kao i sve leguminoze poznata kao dobar predusjev za veinu okopavina (osim eerne repe kod koje suviak duika koji bi mogao u tlu postojati poslije bijele djeteline moe prouzrokovati bujan vegetativni rast, a nizak prinos eera), za itarice, industrijske biljke te neke povrtne kulture. Lo je predusjev za druge mahunarke zbog zajednikih bolesti i tetnika. 6. 2. OBRADAObrada tla je jedan od najskupljih zahvata u proizvodnji bijele djeteline kao i veine oraninih kultura. Obrada treba biti prilagoena kulturi za koju se tlo obrauje ali isto tako treba biti prilagoena i pretkulturi.

Pretkultura odreuje koliko e zahvata obrade biti izvreno. Ukoliko je pretkultura bila rana (penica, jeam, zob, uljana repica,...) potrebno je izvriti plitko oranje (praenje strnita) da bi se unijeli biljni ostaci u tlo i da bi se poboljala i ubrzala nihova razgradnja, ako se pretkultura s proizvodne table skida u jesen tad se ne obavlja praenje srtnita. Obrada ima ulogu: prekidanje kapilariteta, konzerviranje vode u tlu, popravljanje vodozranih odnosa, popravljanje strukture tla, ubrzavanje mineralizacije, unitavanje korova te unoenje gnojiva u tlo. Biljni ostaci u tlu se razgrauju pod djelovanjem mikroorganizama. Na samoj povrini tla njihov broj je nizak zbog nedostatka vlage dok je u oraninom horizontu njihov broj daleko najvei, a i puno su bolji uvjeti za razgradnju zbog poveane koliine vlage i zbog stalnije temperature. Nekad se prakticiralo spaljivanje biljnih ostataka pretkulture ali to danas, na sreu, vie nije sluaj jer se uvidjelo da se na taj nain tlo uvelike degradira jer se s jedne strane smanjuje broj mikroorganizama, koji su nositelji plodnosti tla, djelovanjem temperature, a s druge strane se unitava organska tvar koja bi mogla postati humus koji je glavni pokazatelj prirodne plodnosti tla. Biljni ostaci koju su zahvatom plitkog oranja zaorani e u najveoj mjeri biti razgraeni do sjetve bijele djeteline.to se tie prekidanja kapilariteta vee je ranije navedeno da je bijela djetelina higrofilna biljka i svaki litar vode koju bude zadran u tlu e sigurno dobro doi pogotovo u aridnijim podrujima. Podzemna voda se kroz tlo kree kapilarnim usponom. Za takvo kretanje je potrebno neto zbijenije tlo koje izmeu agregata nee imati velike prazne prostore (zrane depove). Tlo nakon nekoliko mjeseci bez obrade postaje idealno za kapilarno kretanje vode. Plitkim oranjem se nakon skidanja pretkulture razrahljuje povrinski sloj vode i na taj nain se sprijeava dolazak vode iz podzemnih tokova na povrinu tla i njezin gubitak evaporacijom.

Takoer plitko oranje ima jako velik znaaj i u unitavanju korova koji su niknuli ali i provociranju sjemenki korova na nicanje. Nakon to se tlo plitko preore one sjemenke korova koje su bile plitko u tlu, ali ipak toliko duboko da ne mogu niknuti se izbacuju na povrinu tla i one u poboljanim uvjetima poinju klijati. Nakon nekog vremena sve novoiznikle biljke korova se osnovnom obradom unite.

Nakon plitkog oranja tlo bilo bi idealno navodnjavanje tla radi poboljavanja djelovanja mikroorganizama s jedne strane, a s druge strane stvaranja idealnih uvjeta za klijanje korovskih sjemenki. Nakon svega tlo se ostavlja da miruje jedno vrijeme da bi se izvrila razgradnja organske tvari ali i da bi korovske biljke niknule i onda se vri osnovna obrada.

Pod pojmom osnovna obrada tla podrazumjevamo: oranje, rigolanje, dubinsko rahljenje, posebne naine i primjenu eksplozivnih sredstava. to se tie osnovne obrade za bijelu djetelinu vri se samo duboko oranje zbog prirode kulture. Bijela djetelina ima relativno plitko korijenje i dubina oranja je prilagoena njemu. Preplitka osnovna obrada zahvatom oranja bi uzrokovala slabiji razvoj kvrinih bakterija, zbog anaerobnih uvjeta, u dubljim, neobraenim profilima tla, dok bi preduboka obrada bila ekonomski neisplativa. Preduboka obrada takoer moe biti tetna ako se u oranini sloj izbaci sirovi supstrat koji ima jako loa svojstva.Oranje ima ulogu okretanja i razrahljivanja tla, unitavanja korova te unoenja gnojiva u dublje profile tla.

Slika 9. Duboko oranje

Izvor: www.eoghanbyrne.comOranje podrazumjeva obradu do 50 centimetara to je dubina do koje prodire korijen bijele djeteline. Dubina obrade od 30 centimetara dovoljna za bijelu djetelinu iako je na izuzetno tekim tlima, s puno estica gline, poeljno vriti dublju obradu zbog anaerobnih uvjeta koji vladaju u takvim tlima. Idealno bi bilo kad bi od osnovne obrade do sjetve prolo 3 do 4 mjeseca zbog slijeganja tla. Ako se u jesen obavi obrada, a sjetva se planira u proljee onda se tlo ostavlja u otvorenoj brazdi da se strukturira pod utjecajem hladnoe i da akumilira veu koliinu vode. Prije se prakticiralo ravnanje odmah nakon oranja ali danas kad se dolo do spoznaja koliko se tlo degradira preintenzivnom obradom, prvenstveno se tu misli na strukturu, nastoji se bar u jednom manjem dijelu zadrati neku strukturalnost ostavljanjem tla u brazdi. Ako je tlo u otvorenoj brazdi tad je povrina tla na koju djeluju atmosferilije vea i dolazi do kvalitenijeg i kompletnijeg strukturiranja. Takoer se u brazdama zadrava vie vode nego to bi se zadralo na ravnom tlu. To je posebno znaajno kad u kratkom vremenu padne jako puno kie, a posebno ako je teren blago nagnut. Tad se oranjem okomito na nagib mogu u tlu zadrati viestruko vee koliine vode nego to bi se zadrale da je tlo mehaniki poravnano odmah nakon oranja. Ostavljanje tla nekoliko mjeseci nakon dopunske obrade ima ulogu osim u strukturiranju i kondenziranju vode i u slijeganju te uspostavljanju kapilariteta to je jako znaajno jer sjeme treba doi na tvrdu posteljicu.

Dopunska obrada (predsjetvena priprema) tla je obrada kojom se finalizira priprema tla za samu sjetvu. Nakon ravnanja tla bilo bi poeljno da proe opet nekoliko dana da bi dolo do ravnomjernog slijeganja, a onda se pristupa usitnjavanju sjetvenog horizonta do dubine od 5 do 6 centimetara. Dopunska obrada se vri tanjuraama i drljaama.6. 3. GNOJIDBA

Gnojidba je jedan od osnovnih uvjeta za rentabilnu proizvodnju bilo koje kulture. Gnojidba se moe vriti dodavanjem gnojiva na povrinu tla i folijarno. Hraniva kojim vrimo gnojidbu mogu biti makrohraniva i mikrohraniva. Makrohraniva uglavnom dodajemo u tlo i folijarno zbog toga to biljke ne mogu primiti prevelike koliine hraniva folijarno tj. preko listova.

Dubokom obradom se vri i melioracijska gnojidba. U melioracijskoj gnojidbi dodaju se u tlo gnojiva koja niju jako mobilna. Najee se malioracijska gnojidba vri s nekim NPK gnojivom koje ima manju koncentraciju duika, a viu koncentraciju fosfora i kalija (NPK 5 20 30, NPK 8 26 26, NPK 7 20 30). Izbjegavaju se velike koncentracije duika jer je on jako mobilan u tlu i s njim se ne gnoji na zalihu jer dolazi do hlapljenja i ispiranja.

Mineralna gnojiva se u meliorativnoj gnojidbi prije osnovne obrade jednolino rasipaju po povrini tla i onda se zahvatom oranja inkorporiraju u tlo u zonu korijenova sustava.

Bijela djetelina dobro reagira i na gnojidbu stajskim gnojem. Stajski gnoj se takoer u tlo unosi zahvatom oranja. Mnogobrojne su prednosti gnojidbe stajskim gnojem. Stajski gnoj poveava koliinu humusa u tlu, a humus je nositelj prirodne plodnosti tla. S poveanjem koliine humusa se poboljavaju vodozrani odnosi u tlu. Stajski gnoj takoer poveava biogenost tla.

Pri dodavanju stajskog gnoja treba voditi rauna o tom da bude zreo jer nezreli stajski gnoj moe biti pun sjemenki korova, uzronika bolesti ali moe ak i uzrokovati duinu depresiju ukoliko sadrava veu koliinu stelje.

to se tie same gnojidbe znaajno je naglasiti da bijela djetelina moe po hektaru fiksirati 50 do 270 kg istog duika ali budui da se bijela djetelina nikad ne sije kao ista kultura potrebno je dodati duik u tlo za druge vrste koje se nalaze na livadi ili panjaku. U pravilu bi bijela djetelina s kvalitetnom predsjetvenom pripremom tla i inokulacijom u povoljnim uvjetima tla trebala razviti veliki broj kvrinih bakterija koje e nju u dovoljnoj koliini opskrbljivati duikom. U gnojidbi treba voditi rauna o tom da previsoke koliine duika mogu prouzrokovati gubljenje bijele djeteline s livada ili panjaka. Koliine duika koje se dodaju godinje po hektaru su 60 do 100 kg to je uz bioloku fiksaciju dovoljno za zadovoljavanje potreba bijele djeteline. Duikom se gnoji samo u prihranama i to se u vie navrata dodaju manje koliine da se sprijei gubljenje ispiranjem. Bitno je duik dodati u poetku vegetacije da se inicira poetni rast.

Bijela djetelina je kalifilna kultura. Budui da je ranije navedeno da ima velike potrebe za vodom u vegetaciji jasno je da zahtjeva i dosta kalija jer je on odgovoran za promet vode u biljci. Kalij na promet vode u biljci djeluje tako to sudjeluje u mehanizmima otvaranja i zatvaranja pui. Koliina kalija koji se godinje dodaje bijeloj djetelini je 120 do 160 kg/ha. U pravilu do nedostatka kalija dolazi najee na tekim tlima gdje se kalij vee u lamele estica tla. Moe se dodavati na rezervu jer nije sklon ispiranju.

Fosfor je jedan od najbitnijih elemenata jer sudjeluje u svim energetskim procesima u biljci. Po hektaru se dodaje 80 do 100 kg fosfora. Nedostatak se moe pojaviti u kiselim i alkalnim tlima. Moe se dodavati na rezervu.

U gnojidbi je bitno dodati i molibden jer je on odgovoran za kvalitetan rad kvrinih bakterija.

Slika 10. Gnojenje stajskim gnojem

Izvor: poljoprivredni-forum.com

6.4. SJETVA

Bijela djetelina se nikad ne sije u istoj kulturi nego se redovno sije u djetelinsko travnim ili travno djetelinskim smjesama. U viegodinjim panjakim smjesama pri sjetvi se ne sije vie od 15% bijele djeteline. U smjesama koje planiramo da e trajati krae od tri godine bijela djetelina se moe sijati u puno veem postotku.

Sjeme bijele djeteline, ako nije starije od pola godine, u pravilu ima jako tvrdu testu te ga je potrebno skarificirati.

Prije sjetve je potrebno izvriti inokulaciju sjemena bakterijama roda Rhizobium. Sjeme se inokulira negdje gdje nema direktne suneve svjetlosti jer su Rhizobioum bakterije fotoosjetljive. Odmah nakon inokulacije se treba izvriti sjetva.

Bijela djetelina se ne sije nikad u istoj kulturi. Problemi mogu nastati kad se u sijaicu stavi sjeme bijele djeteline i sjeme drugih lanova DTS-a. Problem se javlja jer bijela djetelina ima sitno, okruglo i glatko sjeme te uslijed prelaska sijaice preko neravnih terena zbog trenje sjeme bijele djeteline propada na dno sijaice kroz sjeme ostalih kultura. Isti se problem moe javiti s nekim travama kao npr. majim repkom. Da bi se taj problem rijeio bijela djetelina se sije posebno.

Nakon to smo izraunali koliko bijele djeteline treba po hektaru tad preciznu sijaicu podeavamo za sjetvu same bijele djeteline i onda vrimo sjetvu iste na 1 centimetar dubine. Ne dublje jer onda dolazi do slabijeg i neujednaenijeg nicanja. S bijelom djetelinom se mogu sijati kulture koje imaju sjemenke slinih karakteristika. Kulture koje imaju drugaije sjeme se siju okomito na redove bijele djeteline. Pravilo je da se prvo siju one kulture koje je potrebno posijati dublje.

Nakon zavrene sjetve potrebno je izvriti valjanje da bi se ostvario to bolji kontakt sjemenke i tla i da bi se stvorili optimalni uvjeti za klijanje.

Optimalan rok za sjetvu bijele djeteline je kraj kolovoza i poetak rujna jer se tad u odnosu na proljetnu sjetvu ostvaruju bolji prinosi u prvoj godini vegetacije, stvara se snaniji korijenov sustav te se olakava borba protiv korova koji u proljetnoj sjetvi znaju praviti velike probleme i uguiti tek izniklnulu bijelu djetelinu. Ako moemo osigurati dovoljnu koliinu vlage bijelu djetelinu moemo sijati tokom cijele godine. Bijela djetelina se sije u djetelinsko-travnim (DTS) i travno-djetelinskim smjesama (TDS) i to onima koje se obino koriste due (4-5 godina). Smjese se sastavljaju prema odreenim ekolokim uvjetima i potrebama koritenja. Za sjetvu u smjesi s bijelom djetelinom dolaze u obzir ove trave: na suim tlima: klupasta otrica (Dactylis glomerata), livadna vlasnjaa (Poa pratensis), crvena vlasulja (Festuca rubra) i trstikasta vlasulja (Festuca arundinacea); na svjeim tlima: vlasulja livadna (Festuca pratensis), engleski ljulj (Lolium perenne), bezosata stoklasa (Bromus inermis); na vlanijim tlima: bijela rosulja (Agrostis alba), maji repak (Phleum pratense). Kao najkompatibilnija travna vrsta za smjesu s bijelom djetelinom preporua se neprodorna livadna vlasulja, a relativno najnepovoljnija je klupasta otrica, mada su na tritu prisutni moderni kultivari ove travne vrste kojima je smanjena prodornost. Za napasivanje se najee sije bijela djetelina u smjesi s engleskim ljuljem.7. KORITENJE BIJELE DJETELINE

7.1. KORITENJE BIJELE DJETELINE U STOARSKOJ PROIZVODNJI

Bijela djetelina se u stoarskoj proizvodnji danas nedovoljno koristi zbog toga jer se mineralnim gnojivima mogu nadoknaditi nedostaci duika za travnate kulture. Ranije je navedeno da po hektaru moe fiksirati 50 do 270 kg duika to je dovoljno kako za nju tako i za druge lanove DTS/TDS. S tolikom koliinom fiksiranog duika ona ima jako velik potencijal za produkciju proteina.

Bijela djetelina se koristi prvenstveno kao panjaka vrsta ali se moe koristiti ispaa kombinirano s koenjem. Ne koristi se samo za konju jer daje relativno niske prinose sijena. Od svih 237 vrsta roda Trifolium bijela djetelina je najbolja panjaka vrsta. U kombinaciji s travama daje velike koliine izuzetno kvalitetne krme. U takvim smjesama trava je nositelj veeg dijela ugljikohidrata u prehrani dok je bijela djetelina veim dijelom nositelj proteina i minerala.

Prihod od ispae stoke na ovakvim smjesama, izraen kroz animalne proizvode, vei je u usporedbi s prihodom ostvarenim na napasivanju travnih smjesa gnojenih sa 150-280 kg/ha/god duika (Frame i Newbould, 1986, Harkess i Frame, 1986, Laidlaw i Frame, 1988).

esto se postavlja pitanje zato se bijela djetelina naziva najkvalitetnijom vrstom za panjake. Razlog lei u tom to ona ima puzavu stabljiku koja je na mjestima nodija za tlo vezana korijeniima. Zbog takve prirode rasta ivotinje ne jedu stabljiku nego listove i cvatne glavice koje izbijaju iz stabljike. Stabljika je u odnosu na listove i cvjetne glavice puno loije kvalitete jer u sebi ima vie celuloze i vlakana. Slika: 10

Izvor: www.ampacseed.comBijela djetelina je kao i sve leguminoze jako bogata proteinima koji su nuni za pravilan i brz rast i razvoj stoke. Osim proteina ona sadri i jako puno minerala. U jednom kilogramu bijele djeteline se nalaze slijedee koliine minerala u gramima: duik (N) 35-40; fosfor (P) 1,9-4,7; kalij (K) 15,4-38; kalcij(Ca) 12,0-23,1; magnezij (Mg) 1,5-2,9; sumpor (S) 2,4-3,6; natrij (Na) 0,5-2,0; klor (Cl) 3,4-15,6; eljezo (Fe) 102-448; mangan (Mn) 40-87; cink (Zn) 22-32; bakar (Cu) 5,4-9,7; kobalt (Co) 0,10-0,38; molibden (Mo) 1,3-14,2; selen (Se) 0,005-153.

Velika prednost bijele djeteline u odnosu na ostale mahunarke je to to ona kroz fenofaze ne gubi kvalitetu znaajno. Lucerni npr. poslije fenofaze cvatnje kvaliteta rapidno otpada te ju moramo, da bi izbjegli financijske gubitke zbog pada kvalitete, kositi u optimalnom roku. S bijelom djetelinom nemamo takvih problema jer je ona u svim fenofazama zadovoljavajue kvalitete. Tablica 1. Kemijski sastav bijele djeteline po stadijima zrelosti u trenutku konje 1. otkosa (DLG, 1997)

VrstaSirove bjelanevine

SBSirove masti

SMSirova vlakna

SVProbavljive SBProbavljiva SV

%

Prije cvatnje25,63,914,88368

Cvatnja22,93,218,87968

Kraj cvatnje19,63,720,9--

Veliki znaaj bijele djeteline u stoarskoj proizvodnji je u razvijenim zemljama koje sve ee nastoje pojeftiniti animalnu proizvodnju. Nain na koji ju pojeftinjuju je zasnivanje travnjaka s nekom od mahunarka. Ako se travnjaci formiraju s planiranjem da postanu panjaci, a poznato je da je panjaki nain dranja stoke najjeftiniji, bijela djetelina je prvi izbor.

Postavlja se pitanje kako bijela djetelina moe pojeftiniti i tako jeftin panjaki nain dranja stoke. Odgovor lei u tom to se na panjacima na kojim se koriste samo trave moraju aplicirati velike koliine mineralnih gnojiva, prvenstveno duinih, dok se te koliine enormno smanjuju ako u tratini imamo bijelu djetelinu, posebno ako je njezino sjeme prije sjetve kvalitetno inokulirano Rhizobium bakterijama. Nadalje je primjeeno da mineralna gnojidba duikom radi stimulacije rasta trava u DTS moe dovesti do zasjenjivanja bijele djeteline, smanjivanja fotosintetske aktivnosti i slabijeg rasta iste (Bonjak, 2008.). Umjerene koliine duika (50-60 kg/ha) primijenjene u proljee mogu biti poticajne za prinos bez negativnog utjecaja na bijelu djetelinu. Uz ispravno koritenje travnjaka obogaenog bijelom djetelinom moe se postii 80% prinosa suhe tvari travnjaka gnojenog duinim gnojivima, odnosno stoarska proizvodnja na DTS bez primjene duika jednaka proizvodnji na travnoj smjesi gnojenoj s 200 kg/ha god-1 (Leto, 2003).Pored poveanih prinosa povean je i dnevni prirast ivotinja koje su napasivane na panjacima s DTS. Dnevni prirasti ovaca napasivanih na DTS su 25-30 % vei, a prirasti goveda 15-20 % vei, dok proizvodnja mlijeka raste 10 % u usporedbi s napasivanjem na travnjacima bez djeteline (citirano iz Leto, 2003). Mesne pasmine goveda, drane na panjacima s visokim udjelom bijele djeteline (36-40 % u suhoj tvari krme), imaju isti dnevni prirast kao goveda napasivana na travama gnojenim s 200 kg/ha N (citirano iz Leto, 2003.).

Jedan od velikih problema u koritenju bijele djeteline u DTS je nezino povlaenje iz tratine. esto puta se pojavljuje problem da ju travna komponenta u smjesi zasjeni, a kako je bijela djetelina izuzetni heliofit i ne podnosi zasjenu ni najmanje ona u takvim smjesama brzo propada. Problem je vei u smjesama koje su planirane za kombinirano koritenje (ispaa - konja) jer u takvim smjesama nalazimo veu koliinu visokih i srednje visokih trava iako u takvim smjesama nema tolikog negativnog djelovanja zbog izmetina i gaenja. Posebno je brzo povlaenje ako travnjak s DTS gnojimo velikim koliinama duika jer se tako posebno inicira brz porast trava i dolazi do zasjenjenja. Takoer do povlaenja bijele djeteline iz tratine dolazi zbog negativnog djelovanja stoke, prvenstveno ovaca, na bijelu djetelinu. Naini na koje stoka negativno djeluje na bijelu djetelinu su: kidanje vrijea papcima, selektivna paa bijele djeteline, defekalizacija i uriniranje kojim se poveava koliina pristupanog duika travama u DTS. Ovce su tetnije za bijelu djetelinu zbog veeg specifinog pritiska na vrijee i njihovog kidanja (fragmentacije). Goveda imaju puno vee papke te se teina pravilno rasporedi i rjee dolazi do oteenja vrijea. Fragmentacija je, vjerojatno, intenzivnija kod napasivanja ovcama nego kod napasivanja govedima, pri istom optereenju panjaka, zbog veliine i brojnosti papaka kod ovaca. Ovce takoer selektivno pasu. Napasivanje govedima manje je tetno za odrivost bijele djeteline u tratini nego napasivanje ovcama (Evans i sur., 1992.; Murphy i sur., 1995.; Briseno de la Hoz i Wilman, 1981.; Milne i sur., 1982.; Ridout i Robson, 1991.; Newman i sur., 1992.; Wright i sur., 1992.)

Sprijeavanje degradacije, te poboljanje produktivnosti nameu se kao primarni ciljevi gospodarenja prirodnim i sijanim panjacima (Bonjak, 2008). Postavlja se pitanje kako sprijeiti degradaciju panjaka, u DTS s bijelom djetelinom se prvenstveno misli na nestajanje bijele djeteline iz smjesa ali i na nestajanje ostalih kvalitetnih biljaka. Prvenstveno za to treba potivati preporuke o gnojidbi, nainima ispae, uestalosti defolijacije, stoci koja pase na panjaku te o kompatibilnosti vrsta koje e biti na panjaku.

Ukoliko se provodi kontinuirano, a ne rotacijsko napasivanje travne sastavnice DTS na panjacima e biti dovoljno niske da ne zasjenjuju bijelu djetelinu te e bijela djetelina producirati vie vrijea. Napasivanjem izvan sezone (ranoproljetno ili kasnojesensko napasivanje) takoer moemo poveati fotosintetski potencijal bijele djeteline, vjerojatno smanjenjem konkurencije trava u smjesi (Leto, 2003.). Ukoliko za sjetvu odaberemo trave koje nisu agresivne i na taj nain pridonosimo to duem zadravanju djeteline na panjacima. Budui da ovce selektivno biraju bijelu djetelinu na panjacima te se moe preporuiti da jedan turnus defolijacije obave ovce dok se u drugom turnusu na isti panjak putaju goveda koja neselektivno pasu. Danas se dosta primjenjuje i tzv mix grazing gdje su goveda i ovce istovremeno na panjaku i tad se ujednaava defolijacija svih vrsta, kako djetelina tako i trava. Takoer je potrebno i optimizirati optereenje travnjaka. Pri prevelikom optereenju udio bijele djeteline se smanjuje i zbog gaenja i zbog izluevina koje su jako bogate duikom koji povoljno djeluje na kompetitore bijeloj djetelini u DTS. Pri slabom optereenju dolazi do zasjenjivanja bijele djeteline od strane visokih trava koje ovcama nisu palantabilne kao bijela djetelina. iroko prihvaeno objanjenje nelinearnog trenda promjene pokrovnosti sa promjenom optereenja panjaka je dominacija visokih trava tijekom vegetacijske sezone na niskom optereenju uslijed nedovoljne defolijacije, te pretjerana defolijacija fotosintetskog aparata (lia) bijele djeteline pri visokom optereenju (Bonjak, 2008.).7.2. KORITENJE BIJELE DJETELINE U EKOLOKOJ POLJOPRIVREDI

Danas u svijetu postoji znaajan trend poveanja ekoloke proizvodnje hrane. Za ekoloku poljoprivredu je plodored Conditio sine qua non, a ranije je navedeno koje su prednosti bijele djeteline u plodoredu. Bijela djetelina je u plodoredima u ekolokoj poljoprivredi jako znaajna jer je relativno otporna na sve stresove i kao takva je pogodna za ekoloku proizvodnju mesa i mlijeka jer se ne mora tititi kemijskim sredstvima koja su zabranjena u ekolokoj poljoprivredi. Ne trai gnojidbu duinim mineralnim gnojivima jer sama fiksira duik koji ostaje u tlu. Koritenjem leguminoza u stoarskoj proizvodnji moe se smanjiti potrebe za duinim mineralnim gnijivima te na taj nain sprijeiti ispiranje nitrata u podzemne vode. Gubici duika ispiranjem i deamonifikacijom u DTS smjesi iznosi samo 25% od gubitka duika kod trava gnojenih duikom (Murphy i sur., 1995.). Zadravanje duika u organskoj tvari pod DTS je etiri puta vee nego u tlu pod travnim smjesama gnojenim duinim gnojivom (Ryden, 1984.). to se tie gnojidbe fosforom i kalijem za to postoje fosforna i kalijeva gnoijiva koja su prihvaena i u ekolokoj poljoprivredi.Obzirom na kontinuirani pad proizvoake cijena mlijeka i rast cijene inputa u proizvodnji mlijeka (mineralna gnojiva, koncentrirana krma itd.), proizvoaima mlijeka i u ekolokoj i u konvencionalnoj proizvodnji ostaje da nau nain, odnosno unutarnje rezerve, kako srezati vlastite trokove u proizvodnji mlijeka, poveati postojeu razinu proizvodnje (koliinu i kakvou) i tako zadrati konkurentnost na tritu, osigurati stalni dobitak i razvojnu sposobnost vlastitog gospodarstva.

Obzirom da najvei utjecaj na dohodak, osim visine i kakvoe proizvedenog mlijeka, imaju trokovi stone hrane namee se jedan od osnovnih preduvjeta rentabilne mljekarske proizvodnje: osiguravanje jeftine i to kvalitetnije voluminozne krme.

Nekoliko naina unaprjeenja proizvodnje i iskoritavanja voluminozne krme u mljekarskoj proizvodnji:

1. sjetva mahunarka i DTS/TDS umjesto travnih vrsta koje zahtijevaju intenzivnu agrotehniku

2. zamjena gnojidbe mineralnim gnojivima gnojidbom organskim gnojivima, posebno stajskim gnojem

Preoravanjem u tlu bijela djetelina ostavlja velike koliine organske tvari dakle moe se koristiti za sideraciju (zelenu gnojidbu). Bijela djetelina ima odlinu pokrovnost pa se moe koristiti za sprijeavanje erozije u vonjacima i vinogradima. Njeno koritenje u vonjacima i vinogradima koji imaju certifikat ekoloke poljoprivrede se preporua. Za to postoji vie razloga. Neki od njih su ve nabrojani (fiksacija duika, poveavanje koliine organske tvari) ali bijela djetelina (i inae bilo kakav biljni pokrov) je idealno stanite mnogim korisnim kukcima. to se tie tetnih kukaca bijela djetelina sa svim svojim osobinama predstavlja bolju hranu od listova, pa ak i plodova, voaka i vinove loze, za jako velik broj tetnih kukaca. Zatravljivanje vonjaka i vinograda bijelom djetelinom, kao i svim drugim travama i djetelinama, moe uvelike smanjiti trokove proizvodnje to se tie obrade jer ona zahtjeva samo radovnu konju, a oranje, frezanje kultiviranje sa zatravljivanjem se znaajno reduciraju. Postoji i nekoliko mana u koritenju bijele djeteline u ekolokom voarstvu i vinogradarstvu. Bijela djetelina ima intenzivnu zelenu boju, a to znai da reflektira, tj. da ne upija lisnim aparatom, zeleni spektar svjetlosti. Reflektirana zelena svjetlost se ne moe apsorbirati ni od strane listova voke. U vonjacima gdje nemamo zelenog pokrova je reflektirana svjetlost iskoritena jer ne pripada zelenom spektru. Zbog ovog dozrijevanje moe bit sporije, slador voaka manji, a to za sobom povlai i odreene financijske gubitke. Bijela djetelina u vonjacima i vinogradima kako ekoloke tako i konvencionalne poljoprivrede je veliki potroa vode te pri odluci da elimo vriti meuredno zatravljivanje smjesama s bijelom djetelinom moramo voditi rauna o tom. Takoer moe imati negativno djelovanje ako se u tratini nasele tetnici i uzronici bolesti na vokama. Treba znati i da bijela djetelina ne moe uspijevati u svim vonjacima i vinogradima jer ne podnosi zasjenu. Dakle moe uspijevati samo tamo gdje uzgojni oblik ostavlja dosta prostora za osvjetljavanje tratine.Ukoliko bijelu djetelinu elimo koristiti u vonjacima i vinogradima treba izraunati kolika e biti korist i kakvi su nedostaci koritenja iste i tad odluiti isplati li se sjetva bijele djeteline.ZAKLJUNA RAZMATRANJA

Pratei svjetske trendove porasta panjakih povrina pod bijelom djetelinom jasno je da je to biljka sadanjosti i budunosti u naprednom stoarstvu. Da bi postigli optimalne prinose i prihode bijele djeteline treba pratiti napretke u znanosti to se tie uzgoja iste. Da bi postigli maksimalne prihode u stoarskoj proizvodnji potrebno je uzeti u obzir da je panjaki nain dranja stoke najjeftiniji, a injenica da je bijela djetelina najbolja panjaka kultura nas dovodi do zakljuka, da ukoliko elimo imati jeftinu i prihodovnu stoarsku proizvodnju, trebamo zasnivati to kvalitetnih panjaka s DTS. U takvim DTS trebamo preferirati koritenje bijele djeteline zbog jako dobrih osobina i palantabilnosti. Nadalje je razlog zbog kojeg se preporua koritenje bijele djeteline to to s njezinim koritenjem izbjegavamo gnojidbu duinim mineralnim gnojivim koja su sasvim zabranjena u ekolokoj poljoprivredi, a i u konvencionalnoj poljoprivredi postoje otra ogranienja koritenja istih.LITERATURAArcioni, S., Damiani, F., Mariani, A. i Pupilli (1996.) Somatic hybridisation and embryo rescue for introduction of wild germplasm. U: McKersie, B.D. i Brown D.C.W. Biotechnology and Improvement of Forage Legumes CAB Internacional

Bonjak, K. (2008) Utjecaj gnojidbe duikom i panog optereenja na produktivnost i kvalitetu planinskog panjaka. Disertacija, Agronomski fakultet Sveuilita u Zagrebu.

Briseno de la Hoz, W. M. i Wilman, D. (1981) Effects of cattle grazing, sheep grazing, cutting and sward height on a grass-white clover sward. Journal of Agricultural Science, Cambridge, 97, 699-706.

DLG Futterwerttabellen Wiederkuer (1997) Deutsche Landwirtschafts-Gesellschaft, Frankfurt am Main

Ellison, N.W., Liston, A., Steiner, J.J., Williams, M.W., Taylor, M.W. (2006.) Molecular phylogenetics of the clover genus (TrifoliumLeguminosae). Molecular Phylogenetics and Evolution 39 (2006) 688705

Evans, D. R., Williams, T. A. i Evans, S. A. (1992) Evaluation of white clover varieties under grazing and their role in farm systems. Grass and Forage Science, Vol. 47, 342-352.

Frame, J., Newbould, P. (1984) Herbage production from grass/white clover swards. In Thomson D. J. (ed) Forage Legumes. BGS Occasional Symposium, No.16, 15-35. BGS, Hurley.

Frame, J., Newbould, P. (1986) Agronomy of white clover. Advances in Agronomy 40, 1-88.

Harkess, R. D., Frame, J. (1986) Efficient use of fertilizer nitrogen on grass swards; effects of timing, cutting management and secondary grasses. In: van der Meer, H. G., Ryden, J. C., Ennik, G. C. (ed.) Nitrogen Fluxes in Intensive Grassland Systems, 29-37, Netherlands, Martinus Nijhoff Publishers.

Laidlaw, A.S. and Frame, J. (1988). Maximising the use of legume in grassland systems.Proc. of XII General Meeting of EOF, Dublin,34-46.

Leto, J. (2003) Regenerativna sposobnost bijele djeteline (Trifolium repens L.) i prinos djetelinsko-travne smjese pod utjecajem ispae i gnojidbe. Disertacija, Agronomski fakultet Sveuilita u Zagrebu.

Milne, J. A., Hodgson, J., Thompson, R., Souter, W. G. i Barthram, G. T. (1982) The diet ingested by sheep grazing swards differing in white clover and perennial ryegrass content. Grass and Forage Science Vol. 37, 209-218.

Murphy, W. M., Mena Bareto, A. D. i Silman, J. P. (1995) Sward dynamics of a smooth-stalked meadowgrass dominant-white clover sward rotationally grazed by cattle and / or sheep. Grass and Forage Science Vol. 50, 183-190.Newman, J. A., Parsons, A. J. and Harvey, A. (1992) Not all sheep prefer clover: diet selection revisited. Journal of Agricultural Science, Cambridge, 119, 275-283.

Ridout, M. S. and Robson, M. J. (1991) Composition of the diet of sheep grazing swards of differing white clover content and spatial distribution: a re-evaluation. New Zeland Journal of Agricultural Research, 34, 89-93.

Russell K.S. Influence of Interplanting of Corn and Ladino Clover on the Yields of Corn. Agron J 1956 48: 9798

Russell K.S. Influence of Interplanting of Corn and Ladino Clover on the Yields of Corn. Agron J 1956 48: 9798

Ryden, J. C. (1984) The flow of nitrogen in grassland. Proceedings of the Fertilizer Society No. 229, pp 44.

Somerville, D.C. 2001.Nutritional Value of Bee Collected Pollens. RIRDC Publication No01/047. Rural Industries Research and Development Corporation, Canberra.

Stace, P. 1996. Protein content and amino acid profiles of honeybee-collected pollens. Dostupno: .Thompson L. i Harper, J.L. (1988.) The efect of grasses on the quality of transmitted radiation and its influence on the growth of white clover.Oecologia,75,343-7.

Tesar, M. B. i Ahlgren, H. L. The effect of height and frequency of cutting on the productivity and survival of Ladino clover (T. repens L.). Agron. Jour. 42: 230-235. 1950.

Williams, W.M. (1983) White clover. U: Wratt, G.S., Smith S.H. Plant Breading in New Zeland. Butterworths/DSIR. Wellington 221 229

Wright, I. A., Jones, J. R. and Parsons, A. J. (1992) Performance of weaned lambs on grass/clover swards previously grazed by cattle or sheep. British Grassland Society. Third Research Conference, Belfast, pp 61-62.